Gradovi i Bogatstvo Naroda

8/11/2019 Gradovi i Bogatstvo Naroda

1/270

Gradovi i bogatstvo naroda

Gradovi8 indd 1Gradovi8.indd 1 28 5 2007 10:53:5728.5.2007 10:53:57


2/270




3/270

Gradovii bogatstvo narodaZakonitosti ekonomskog ivota

JANE JACOBS

MZagreb, lipanj 2007.



4/270


Gradovi i bogatstvo naroda: principi ekonomskog razvojaJane Jacobs

Nakladnik: Metropress d. o. o. ZagrebZa nakladnika: Ratko Bokovi, direktor

Naslov izvornika:Cities And the Wealth of Nations: Principles of Economic Life

Copyright 1984. by Jane JacobsTis translation published by arrangement with Random House,

an imprint of Random House Publishing Group, a division ofRandom House, Inc.

Prijevod s engleskoga: Ratko BokoviLektura i korektura: Jadranka Bokovi, prof.

Dizajn sloga: Stanislav Vidmar

isak i uvez: Feroproms Zagreb

CIP



5/270

Jasonu Epsteinu

koji je knjigu ekao strpljivo i u dobrom

raspoloenju, dajui mi vrijedne savjete



6/270




7/270

SADRAJ

1. O . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. P . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. G . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. N . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7. R . . . 8. K . . . . . . . . . . . . 9. Z . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10. N . 11. L . . 12. . . . . . . . . . . 13. N . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

14. L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Z . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . B . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . K . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .



8/270


9/270

Obeanje ludom radovanje

PRVO POGLAVLJE

OBEANJELUDOMRADOVANJE

R I N

, U Z K

Neko vrijeme, negdje sredinom 20. stoljea, inilo se da je divlja,neukrotiva, otuna ekonomska znanost rodila ono to smo svieljeli: upute kako postii ili odrati prosperitet.

Ekonomisti i vladari koje su ekonomisti savjetovali domislili su se

tolikim idejama za oslobaanje nacionalnih i meunarodnog gospo-darstva od nevolja i katastrofa, i te su zamisli bile tako okruene auromrazumnosti, predvidivosti i upuene statistike analize, da su vladeuzele zdravo za gotovo da one samo moraju posloiti volju, strunost ikapital pa e ekonomski ivot ostvariti sve njihove elje i namjere.

Obuzet tom zabludom, Mao Ce-ung izdao je nalog da kinesko gos-podarstvo uini Veliki skok naprijed. Hruov je, za posjeta Ujedinjenimnarodima, lupao cipelom po govornici i najavio da e do 1975. sovjetskogospodarstvo prestii ameriko, a nakon toga e nastaviti gaziti Zapad.

U Sjedinjenim Dravama, predsjednici Kennedy i Johnson sa svo-

jim savjetnicima nisu samo smatrali, kao i veina Amerikanaca, da suvisoka produktivnost i ekonomska nadmo njihove zemlje zajameniza mnoge godine daleko u budunost, nego su bili uvjereni da e po-rezne mjere, kojima su se koristili da bi no ugodili ekonomiju, elimi-nirati ak i njezina blaga kolebanja, pa nikad vie nee biti depresija, auskoro ni recesija.

Britanci su konstruirali, ili su barem mislili da konstruiraju, pros-peritetno i napredno drutvo blagostanja sa zaposlenjem i dostojnim



10/270


ivotnim standardom za sve, koji se neprekidno poboljavao, po uzo-ru na skandinavski model. Europska ekonomska zajednica, oblikujuise kao kontinentalno objedinjeno ameriko gospodarstvo, donosila jedobrobit svojim prvotnim zemljama lanicama. est ili sedam zemaljaJune Amerike poduzelo je prve korake da taj model presadi na svojkontinent. Siromane zemlje s ruba Europe predosjetile su da ih ekasjajan prosperitet kada na njih doe red da se pridrue Europskoj za-

jednici i sudjeluju u podjeli njezinih golemih, objedinjenih i neuniti-

vo bogatih trita.Sporazumi iz Bretton Woodsa iz 1944., s kojima su vrijednosti ka-nadske i veine valuta zemalja Zapadne Europe vrsto, kao za stijenu,

vezane za ameriki dolar, kao i sovjetske tehnike upravljanja novcem, svalutama sovjetskog bloka jednako vrsto vezanima za rublju, isticanisu kao dokaz da je plivanje teajeva meu zemljama trgovakim par-tnerima tako bolno za zemlje dunice, tako uznemirujue za multi-nacionalne korporacije i turistiku industriju samo poglavlje iz pri-mitivne prolosti.

Narodi i vladari zaostalih zemalja, ukljuujui i one koje su se tek iz-borile za neovisnost od kolonijalnih vlasti ili su se jo muile da to posti-

gnu, oekivali su da e razvojni obrasci, koje su konstruirali strunjaci, injima donijeti napredak i blagostanje. a oekivanja dijelile su s njima idrave koje su razvojne planove nancirale kreditima i darovima.

ako su ekonomisti, dravni dunosnici, bankari te novinski ured-nici i same pojmove nerazvijenih i najsiromanijih zemalja izbaciliiz svoga rjenika i zamijenili ih sa zemljama u razvoju i slabije raz-

vijenim zemljama u razvoju.Recepti za postizavanje svega toga stvaranje blagostanja tamo

gdje ga nije bilo i njegovo odravanje tamo gdje je postojalo razliko-vali su se pod utjecajem razliitih ideologija, ali manje nego to bi se

moglo pretpostaviti.Primjerice, kad su se amerike i sovjetske vlade natjecale za naklo-nost siromanih zemalja nudei im ekonomsku pomo, to nadmeta-nje nije dolazilo u razliitim oblicima pomaganja. Umjesto toga, dvijesu se velesile borile da isporue manje-vie iste brane, ceste, tvorniceumjetnih gnojiva i sustave za navodnjavanje.

Gospodarske programe koje je usvojila poljska vlada nancirali suveinom njemaki i ameriki bankari. i bankari nisu odobravali to



11/270


je komunistika drava vlasnica sve imovine, kao vjerojatno ni osta-le poljske aranmane. Unato tome, predodbe Poljaka o tome kakose neko gospodarstvo iri i razvija, to mu je pritom potrebno i kakoe osigurati novac za otplatu razvojnih kredita, bili su i kapitalistikimbankarima vrlo bliski, konvencionalni i logini.

U teoriji, sve je bilo tako logino. U stvarnosti, tako je malo potezadjelovalo na nain na koji je trebalo.

Poslije svega, nali smo se u izbezumljenom vremenu propalih ra-

zvojnih shema. Rezultati su se kretali od oiglednih katastrofa, kao uPoljskoj, Iranu, Urugvaju, Argentini, Brazilu, Meksiku, urskoj i ve-em dijelu Afrike, do obinih razoaranja, kao u Irskoj, Kanadi, na

jugu Italije, u Jugoslaviji, na Kubi i u Indiji - da spomenemo samo nekeprimjere u svakoj od tih dviju skupina.

Nakon ekspresne, katastrofalne propasti Velikog skoka, Kina jeiskuavala najprije jednu pa zatim drugu strategiju za izlazak iz siro-matva i nerazvijenosti. Svaka je strategija pritom kovana u zvijezdekao revolucionarna, a zavravala je konfuzijom i uzajamnim optuiva-njima.

Sovjetski Savez, daleko od toga da je demonstrirao superiornost

svojega planiranja i postignua, nastavljao je postojati nesposoban dasam sebe makar i prehrani, kao to ni na drugim podrujima nije us-pijevao proizvoditi kako bi u dovoljnim koliinama i raznolikosti op-skrbio vlastito stanovnitvo i poduzea.

Doista, kao gospodarstvo Sovjetski Savez poeo je sablasno podsjea-ti na kolonijalnu zemlju. Sve jae ovisio je o izvozu sirovina u razvijenijezemlje i o uvozu pronjenijih industrijskih proizvoda, ukljuujui ak istrojeve koji su mu bili potrebni da bi svoje prirodne izvore mogao crpitiza izvoz. Gospodarski kolonijalizam sigurno nije bio cilj svih onih peto-godinjih planova ili petoljetki, no svejedno je tako ispalo.

Velika Britanija najprije je svoje nazadovanje i raspadanje poku-avala zaustaviti mjerama jaanja potranje, ali bez uspjeha. ada sepridruila Europskoj ekonomskoj zajednici, opet uzaludno. Potom seprebacila na mjere jaanja ponude, ponovno uzalud. Ma to Engleskapokuavala, nastavljala je padati u neumoljivo nazadovanje, prilinonalik na druge nestale, mitske imperije iz daleke prolosti u kojoj ljudinisu raspolagali ekonomskim teorijama i naputcima koji bi im mogliposluiti kao vodi.



12/270


U Sjedinjenim Dravama dogodilo se neto dotad nezamislivo.Proizvodno gospodarstvo zemlje postupno je, ali uporno, doivljavaloeroziju, a preostala industrija klizila je u tehnoloku zaostalost u odno-su na industriju Japana i ivljega dijela Europe.

Velike tvornice, koje su neko predvodile svijet, koprcale su se uproblemima. Stope rasta produktivnosti su izblijedjele. Proizvodnjaoruja sve je ee bila prijeko potrebna da obrazovanim ljudima sa-uva radna mjesta i da itava podruja zemlje, snano ovisna o vojnoj

industriji, spasi od ekonomskog sloma.No nema sumnje, dok su nastajala ekonomska razoaranja i debakli,formirali su se i zapanjujui gospodarski uspjesi najzapaeniji u Japa-nu i, meu dotad zaostalim mjestima, u grupi malih zemalja skupno po-znatih kao Paciki obod: u Hong Kongu, Singapuru, ajvanu i Koreji.No uspjesi su se pokazali jednako zagonetnima kao i promaaji, buduida se sve mjere i politike, kao i njihove kombinacije, koje se uobiaje-no istiu kao zaslune za te uspjehe, smjesta mogu povezati s istovrsnimmjerama i politikama iza kojih su negdje drugdje slijedili neuspjesi.

Uhvaeni u toj intelektualnoj slijepoj ulici, ekonomisti su izlaz naliu otrcanim frazama o kulturalnim razlikama: Japanci su inteligentni,

vole raditi i vjeto se koriste konsenzusom; Kinezi (izvan Kine) ude-sno su uspjeni trgovci, a lanovi obitelji jedni drugima pomau daprikupe kapital; Englezi su napustili etinost rada; i tako dalje. No zarasvjetljavanje te vrste kvaliteta ne trebaju nam ekonomija i ekonomi-sti. Jednako dobro to mogu uiniti i pronicljiviji turisti.

Makroekonomija ekonomija velikog mjerila je grana znanostikojoj je povjerena teorija i praksa razumijevanja i njegovanja nacional-nih i meunarodnog gospodarstva. No to je teak promaaj. Njezin jerazmah bio posljedica sree da joj se vjerovalo i da se naveliko postu-palo po njezinim naputcima.

O eksperimentima zike estica ili pothvatima svemirskih istrai-vaa mislimo da su izvanredno skupi, to oni i jesu. No ti trokovi nemogu se ni usporediti s nepojmljivo golemim sredstvima koje su naispitivanje makroekonomskih teorija uloile banke, industrijske grane,

vlade i meunarodne institucije poput Svjetske banke, Meunarodnogmonetarnog fonda i Ujedinjenih naroda.

Niti jedna znanost ili disciplina, za koju se pretpostavlja da je znan-stvena, nikada nije bila tako velikoduno plaana. I nikada eksperi-



13/270


menti nisu za sobom ostavljali toliko olupina, neugodnih iznenaenja,unitenih nadanja i konfuzije, sve do toke na kojoj se ozbiljno name-e pitanje je li teta uope nadoknadiva; a ako jest, sigurno nije s jo

vie istih nastojanja.Promaaji nas mogu vratiti na pravi put ako posluamo to nam ot-

krivaju o stvarnosti. No prihvaanje stvarnosti, najblae reeno, nika-da nije bilo jedna od vrlina teorija ekonomskog razvitka. Razmotrimo,na primjer, nevjerojatan primjer stvarnih uinaka pomoi u okviru

Marshallova plana te neopravdana oekivanja koja su strunjaci za ra-zvoj iz njega izvukli.Kao to svi znamo, ako neko gospodarstvo poharaju glad, epidemi-

je, potresi, potresni valovi, poplave ili poari, poteena gospodarstvamogu pomoi ljudima i njihovim poduzeima da se ponovno uspravena noge. Upravo tako, amerika pomo prema Marshalovu planu pomo-gla je Europljanima da se poslije Drugog svjetskog rata, nakon razaranjakoja su im nanijele bombe, tenkovi i topovi, stanu natrag na svoje noge.

Unitenje je bilo golemo pa su i obuhvat i razmjeri pomoi bili us-poredivi s razaranjima. Gospodarski oporavak trajao bi dulje i zahtije-

vao bi znatno vie napora da poteena Amerika nije poslala svoje lo-

komotive, ote kamiona, elektrine generatore, tvornice cementa, mli-nove, gnojivo, traktore, alate, radioloku opremu, lijekove, udbenike,telefonske centrale, hladnjake, bagere, cijevi, crpke, kablove, sjekae i

jo puno toga.udesan uspjeh Marshalova plana, kako se njegovi uinci ponekad

nazivaju, sastojao se u tome da je oprema pomogla ozdravljenju i ob-novi, a pomogla je tako dobro da je, u kombinaciji s vlastitom europ-skom proizvodnjom, izvukla kontinent iz ratnog pepela i smrti, bre iuspjenije nego to se oekivalo.

No tu moramo naas zastati i primijetiti da ozdravljenje organizma

ukljuujui organizme kao to su gospodarstva nipoto nije istoto i metamorfoza organizma, njegova pretvorba u neto posve druk-ije. Inae je ta razlika bila svakome posve jasna.

Na primjer, u vrijeme kad se San Francisco oporavljao od razornogapotresa i poara iz 1906., i zatim se nastavio izvanredno razvijati, nitkonije bio toliko zbunjen da bi predloio da Crveni kri treba ubudue po-uriti i ponuditi pomo gradovima koji gospodarski nazaduju ili stagni-raju, uvjeren da e ih to navesti da napreduju kao San Francisco.



14/270


15/270


rodna bankarska druba koja slom pokuava odgoditi moratorijimana ionako neotplative zajmove, novim kreditima za otplatu kamata naneotplative kredite; i mnogi drugi oblici frenetinog nastojanja da sestvari odre na okupu, to je dulje mogue, pomou ice i konopca.

U meuvremenu, mnoge dotad napredne zemlje, meu kojima iSjedinjene Drave, postale su rtvom podmukle pojave nazvane sta-gacija, kombinacije rastue nezaposlenosti i napuhanih cijena, ina-cije.

Prema teoriji, stagacija ne bi smjela ni postojati, no ipak je posto-jala, a nitko nije znao kako se boriti protiv nje, osim da se povea ne-zaposlenost ili ubrza inacija.

Zagonetka stagacije nije samo unitila nadanja da je gospodar-skim ivotom, u ve lijepo razvijenim zemljama, mogue glatko uprav-ljati. Ona je razorila same intelektualne temelje na kojima su poivalesve kole makroekonomskih teorija.

Realnost stagacije uinila je besmislenim dva stoljea i vie pro-njenog teoretskog promiljanja.

Rastue cijene nisu nikakva tegoba kada se broj radnih mjesta brzopoveava, kada prihodi rastu bre od cijena, kada se blagostanje ljudiopenito poveava. o blagotvorno lice inacije stoljeima je privlailoekonomiste i duga je tradicija nastojanja da se ono objasni.

Richard Cantillon, francuski ekonomist koji se 1680. rodio u Irskoj,o toj je temi 1730. napisao:

Ako rast koliine novca dolazi iz rudnika zlata ili srebra u Dravi, vla-

snici tih rudnika, poduzetnici, talioniari i ranerci, kao i svi ostali rad-

nici, proporcionalno dobitku poveat e i svoje trokove. U svojim ku-

anstvima troit e vie mesa, vina ili piva, naviknut e se da nose bolju

odjeu, nije sukno, da im kue budu opremljene boljim namjetajem

i probranim predmetima... Potranja za mesom, vinom, vunom itd., bu-dui da je intenzivnija nego obino, sigurno e poveati njihove cijene.

Te vie cijene navest e poljodjelce da obrade vie zemlje, kao bi sljede-

e godine imali vie tih proizvoda. Ti e farmeri protirati od tog pove-

anja cijena i njihove e obitelji poveati potronju, kao i sve ostale.

Zbog svega toga, openito ja smatram da poveanje koliine nov-

ca u Dravi uzrokuje odgovarajui rast potronje, koja postupno uzro-

kuje poveanje cijena.



16/270


Premda dijelom zvui starinski, to je razmiljanje sve prije nego za-starjelo. Cantillon je sebi postavio etiri krupna pitanja koja jo od tog

vremena, jednako kao i danas, mue ekonomiste: to poveava gospo-darsku aktivnost? to uzrokuje rast cijena? Postoji li meu njima veza?Ako postoji, kako ta veza funkcionira?

Cantillonovi odgovori na ova pitanja potaknuli su nastanak eko-nomske teorije koja uzroke gospodarskog razvitka pronalazi u potra-nji (engl. demand-sided), podrazumijevajui da potranja za robom i

uslugama utire put ekspanziji i prosperitetu gospodarstva, dok ponudakoja zadovoljava potranju slijedi za njom.Cantillon je pretpostavljao da i ulijevanje novca u privredu pojaava

potranju. Na stanoviti primitivni nain, Cantillon je bio prvi keynesi-janski ekonomist gotovo tono dva stoljea ispred svoga vremena.

Pitanja obratna od Cantillonovih glase: Zato se gospodarska aktiv-nost usporava? Zato cijene padaju? Postoji li veza? Ako postoji, kakoona djeluje?

Veina ekonomista koja se pitala isto to i Cantillon postavljala jesebi i obratna pitanja. Neki su, poput Marxa, i poinjali s drugim sku-pom pitanja. No, tijekom stoljea bilo koja od dviju grupa pitanja im-

plicirala je i drugu grupu, zbog injenice da se najee (kasnije emovidjeti to znai to najee) ini da razina cijena i stopa nezaposle-nosti djeluju kao da sjede na klackalici, cijene na jednoj, a nezaposle-nost na suprotnoj strani.

U vrijeme gospodarske ekspanzije, poput razdoblja koje je proua-vao Cantillon, cijene streme k poveanju, a nezaposlenost tei k sma-njivanju. U razdobljima recesije i depresije, cijene pokazuju sklonostpadanju, a nezaposlenost rastu. Cijene gore, nezaposlenost dolje; Cije-ne dolje, nezaposlenost gore.

Stagacija ne potuje ta pravila budui da istodobno donosi i rast

cijena i rast nezaposlenosti, pa njihovo predoavanje klackalicom po-staje apsurdno. Da bismo opisali stagaciju, trebali bismo zamisliti da-sku klackalice, slomljenu u uporitu, kako se podie istodobno na obakraja, prkosei zakonima mehanike i djelovanju sile gravitacije.

ini se da stagacija, jednom kad se uvue u gospodarstvo, djelujeunato povremenim kratkoronim gibanjima kao na klackalici.

Na primjer, stagacija se u Sjedinjenim Dravama prvi put poelastatistiki javljati 1967. i 1968. Nakon toga postepeno se pojaavala i



17/270


u dobrim i u loim razdobljima, oduzimajui zadovoljstvo dobrima, iinei loa jo gorima.

Grubo govorei, u svakom novom periodu procvata i irenja, ne-zaposlenost se odbijala spustiti na razinu iz prethodnog razdoblja ek-spanzije. ako je vrsta stopa nezaposlenosti u zemlji, ona permanent-na i neumoljiva razina, stalno pomalo rasla. A tijekom svake recesijenezaposlenost je pokazivala sklonost da bude ozbiljnija nego u pret-hodnoj krizi.

Ukratko, poslije sredine 60-ih Amerika je ustrajno stvarala sve veibroj radnika za koje njezina ekonomija nije imala posla.Istodobno, inacija se nije ponaala nita manje udno. U svakoj

recesiji cijene su nastavljale rasti, umjesto da se smanjuju ili da ostajuiste. Brzina rasta gotovo da se nije smanjivala. Za svakoga oporavkastopa inacije jurnula je uvis ranije nego nakon prethodne recesije, itakoer je pokazivala sklonost da raste bre no prije.

Ispod kratkoronih geganja gospodarstva, nezaposlenost i cijeneuporno su rasli zajedno. Samo u nekim godinama stopa inacije bila

je 10 posto ili vie, no kako se inacija akumulira, tako su cijene od1967. do 1983. narasle gotovo za 200 posto, i jo su nastavile rasti u

1983., kada je nezaposlenost poprimila alarmantnih 10 posto, pa i vie,uzmu li se u obzir oni koji su u traenju posla bili toliko obeshrabrenida su posve odustali.

Visoka nezaposlenost i uestalost bankrota 1982. podsjetila je stari-je Amerikance na Veliku depresiju 30-ih godina. No za vrijeme Velikedepresije nezaposlenost je rasla, a cijene su padale. U to je vrijeme do-bro poznata klackalica djelovala. U 80-im godinama dogaalo se netoposve novo, neto bez presedana u povijesti nacionalne ekonomije do1967. A Sjedinjene Drave nisu bile jedina rtva stagacije.

Velika Britanija bila je u stagaciji jo i dulje. Nekoliko godina na-

kon to se pojavila u SAD, stagacija je osvanula i u Kanadi, a uuljalase i u mnoga gospodarstva europskoga kontinenta. No itav svijet nijebio zahvaen stagacijom, barem ne jo tada; dok su se Sjedinjene Dr-ave borile sa stagacijom, rast cijena u vicarskoj i Japanu, na primjer,pokazivao je veselo lice koje je tako privlailo Cantillona.

amo gdje je stagacija putala korijenje, sve metode borbe vodilesu samo do pogoravanja nezaposlenosti, kao rtve borbe protiv ina-cije, ili do jo vee inacije kao rtve borbe protiv nezaposlenosti.



18/270


U temeljima ove strane nedoumice bila je strana teoretska pra-znina. Koliko god preturali po knjigama ekonomskih teorija, u njimaneemo nai niti priznanje postojanja stagacije, a kamo li objanjenjeto ona znai ili naputak kako se protiv nje treba boriti.

Adam Smith, koji je objavljivao 45 godina nakon to je Cantillonpredloio svoju teoriju ekspanzije utemeljene na potranji, nije slijediosmjer Cantillonova razmiljanja. Smith je bio ekonomist ponude. oznai da je uzroke gospodarskog irenja vidio u bujanju proizvodnje

i trgovine, pri emu je rast potranje bio usputna pojava i posljedica.tovie, za razliku od kasnijih ekonomista ponude, Smith nije povezi-vao rast cijena s padom nezaposlenosti i obrnuto, niti je o novcu raz-miljao kao o sredstvu za suzbijanje ili poticanje proizvodnje.

Opi rast cijena Smith je pripisivao iskljuivo sklonosti vladara dadodavanjem neplemenitih metala kvare kovanice, osobito u vrijemekad su trebali nancirati ratne pohode, ili naglom poveanju kolii-ne zlata i srebra raspoloivog za plaanje. ako je razotkrio pojavu nakoju danas mislimo kad kaemo da inaciju uzrokuju vlasti tampa-njem novca.

Smith je te nominalne promjene cijena smatrao povrnima u od-

nosu na stvarne cijene dobara i usluga. Istinske cijene, kao i stvarnobogatstvo, on je povezivao s radom. Blagostanje, promatrano iz svihkutova i u svim svojim permutacijama, ukljuujui kapital, dolazi odmuke i znoja, od istoga rada koji se u njega ulae, govorio je. ako jerad, kao troak svega, jedina stvarna cijena, prava mjera razmjenjive

vrijednosti robe.Dakako, priznavao je Smith, novana je vrijednost rada promje-

njiva, ovisno o potrebama proizvoaa i trgovaca za radnicima. amogdje je stalna potranja za radnicima velika, a nezaposlenost je mala,nadnice rastu unato nastojanjima poslodavaca da ih zadre nisko. I

obrnuto, gdje postoji viak radnika visoka nezaposlenost nadnicepadaju.No Smith se trudio dokazati da to nije uzrok opega rasta cijena.

Poskupljenja je smatrao nacionalnom pojavom, dok su promjene nad-nica bile lokalne i s vlastitim uzrokom. Kao primjer navodio je visokenadnice u Engleskoj, a niske u kotskoj, premda su oba podruja pri-padala istoj dravi, Ujedinjenom Kraljevstvu, i jednako su bila podlo-na opem rastu cijena.



19/270


20/270


Ricardo i Say dokazivali su ne samo da proizvodnja prethodi gos-podarskoj ekspanziji nego da ne postoji praktini limit sposobnostinaroda da se uinkovito koristi kapitalom.

Mill je zagovarao tezu da rast bez dodatnog nanciranja ima gra-nicu. Ako se obrtni kapital koji stoji na raspolaganju poduzetnicimasmanjuje, istaknuo je Mill, tada se i proizvodnja mora saimati, redu-cirajui time i potranju za radnicima i, posljedino, smanjujui po-tronju i openito potranju, skupa s cijenama.

Ekspanzija kredita proizvoaima imala bi suprotan uinak.Mill je, poput Cantillona, a za razliku od Adama Smitha, naglaa-vao poticajan uinak poveanja novca u optjecaju (u obliku zajmova),no kako je bio ekonomist ponude, nain poticanja do kojeg je doaobio je drukiji od Cantillonova.

Karla Marxa, ija su se djela o ekonomiji dijelom preklapala s Mil-lovima, razbjesnili su radovi Ricarda i Sayja, kao i Milla, kad su posri-

jedi bile njihove ideje o kreditima. Kakvi arlatani! Kakve bijedne krea-ture! Kakve li samo obmane ire! Marx je bio ekonomist potranje...

Potranja, koju je denirao kao potrebe ljudi, u svojoj biti je be-skonana, tvrdio je, a gospodarske aktivnosti limitira upravo njezino

bezrazlono ograniavanje. Sa svojim priama o nepostojanju priro-enog limita koritenju kapitala, Ricardo i Say su sve shvatili naopa-ko, ba kao i Mill. Nisu proizvoai ti kojima treba novac da bi iriligospodarske aktivnosti, nego je to narod. Nedostatak novca u rukamapotroaa, i onih koji to ele biti, a ne u rukama proizvoaa, saima ipotkopava gospodarstvo.

A budui da prot dolazi iz prodajne cijene robe i usluga, dokazivaoje Marx, radnici koji rade za plau i koji proizvode ta dobra i usluge, nemogu, u cjelini, kupiti sve to proizvedu. o neizbjeno dovodi do pre-

velike proizvodnje, tvrdio je on, koju slijedi slom i cijena i zaposlenosti.

Ugraena nepodudarnost izmeu nadnica i cijena, koja stvara jaz upotranji, mislio je Marx, dovodi do povremenih ciklinih kriza neza-poslenosti i do sloma cijena, te neizbjeno i brzo dovodi do nesavladivekrize kapitalizma, nakon koje e doi socijalizam. Jaz u potranji socija-lizam e popuniti tako to e eliminirati privatno stjecanje prota.

Marxovu tezu nije bilo lako braniti budui da proti ne iezavajuiz gospodarskog ivota, ega je i on sam bio potpuno svjestan. I protise dijelom troe na kupnju potronih dobara i usluga, osobito luksu-



21/270


znih, kako je uoio. Dijelom se koriste i za nabavu kapitalnih dobara,poput strojeva, za kupnju brodova, za isuivanje i krenje zemljita, dane nabrajamo dalje.

Ulaganje prota jednako poveava potranju kao to je poveava tro-enje plaa. Zato se onda uope taj kobni jaz u potranji pojavljuje?

Problem je, kako je zakljuio Marx, veinom bio u proporcijama, uodnosu dijela cijene koji je uziman za prot prema dijelu cijene koji jesluio za isplatu nadnica. Marx je dokazivao da se kapital s vremenom

neizostavno koncentrira u rukama sve manjeg broja ljudi i da mono-polizacija kapitala omoguava kapitalistima da uzimaju sve vei diozarade, a namjetenicima preputaju sve manji. Radnici su u kapitaliz-mu zato osueni da budu sve jae eksploatirani i sve siromaniji.

Prekomjerni proti ne bi se koristili produktivno, kako bi Ricardoi Say htjeli da ljudi vjeruju; tonije, rekao je Marx, oni se i ne bi moglikoristiti uinkovito, uzme li se u obzir siromaenje kupaca, radnika.

Iz mnogih razloga nastanka novih poduzea koji su inili protute-u okrupnjavanju starijih, politike akcije, mukotrpne, ali uspjene bor-be sindikata, pritiska na rast nadnica u dobrim vremenima, koji je uoioAdam Smith drama sve siromanijih radnika u razvijenim kapitalisti-

kim zemljama Europe i Amerike nije se rasplela kako je predviao Marx.Unato tomu, zanemare li se naas njegovi zakljuci kako i zato nastajemanjak potranje, ve i sama Marxova zamisao o tom manjku vodi doelegantnog teoretskog objanjenja klackalice cijena i nezaposlenosti.

Ako je istina da praznina u potranji pritie cijene nadolje i po-veava nezaposlenost, to zvui kao razumna pretpostavka, onda iobrnuto mora biti takoer istinito (kao to je to bio dokazivao Can-tillon): pojaana potranja morala bi sniavati nezaposlenost i tiskaticijene navie. Nadalje, ako neuinkovito koriten kapital moe dovestido jaza u potranji, besposlen novac ne mora nuno pripadati samo

nezajaljivim proterima, kao to je to tvrdio Marx. Mogla bi to bitii tednja koju su prikupili radnici koji nisu osiromaili, a mogla bi tobiti i tednja i namjetenika i vlasnika tvrtki.

S tim modikacijama Marxova nauka dolazimo do keynesijansketeorije klackalice.

John Maynard Keynes, najutjecajniji ekonomist 20. stoljea, rasui-vao je da gospodarstva prolaze kroz razdoblja u kojima investicije sla-be, pa ak postaju i neisplative, a tednja se unato tome nakuplja. Ljudi



22/270


se klone troenja i preferiraju tednju, a uteda ne potie potranju zakapitalnim i ostalim dobrima. Manjak potranje vodi u smanjenu pro-izvodnju kapitalne opreme, u nezaposlenost, u smanjenu potranju zapotronim robama. Nezaposlenost se poveava, cijene padaju, smanjujese i iezava dobit, javljaju se bankroti, propada otplata dugova, gube sehipotekarni zalozi. I sama tednja iezava u takvom slijedu dogaanjapa sustav gubi i ivotnu sposobnost da zaustavi i obrne propadanje.

Keynes je, oblikujui svoju teoriju, pokuavao doprijeti do objanje-

nja i uzroka Velike depresije iz 30-ih godina, nastojei shvatiti kako seprotiv nje moe boriti i u budunosti je sprijeiti ili ublaiti.Obrazlagao je da bi nacionalna vlada mogla uskoiti u procijep

poveavajui vlastita ulaganja iznad i preko onoga to prikuplja krozporeze. Zato je preporuio nanciranje kroz proraunski decit, ne dabi vlast zadovoljila svoje potrebe (koji bi, prema Adamu Smithu, kao iprema teoriji tampanja novca, odmah prouzroili inaciju), nego dabi se izalo ususret potrebama gospodarstva.

Ukratko, vlada bi mogla promiljeno ispraviti nedostatak potra-nje, koji se nije u stanju sam popraviti. U dobrim vremenima, poja-njavao je Keynes, vlasti bi se mogle vratiti uravnoteenom proraunu.

Keynes je, dakako, vrlo dobro shvaao da poveane potrebe zahtije-vaju i ulaganje vie kapitala kako bi se poveana potranja zadovoljila.Kao ekonomist potranje, meutim, on je smatrao da potranja utireput, a ponuda je slijedi. o je jedan od razloga da su vlade, koje su pri-hvaale keynesijansko nanciranje decitom, bile sklone programimatroenja i shemama prelijevanja dohotka, koji su novac stavljali u rukepotroaa.

Keynesovi sljedbenici, meu kojima su neki u svoje vrijeme postalisavjetnici predsjednicima i premijerima, a mnogi su posvuda po za-padnom svijetu postali dravni namjetenici, nastojali su upotrebljava-

ti keynesijanske skalne alate odgovorno i precizno, koliko je to mo-gue u politikoj urbi. eljeli su odrati nisku razinu nezaposlenosti,a pritom izbjei pretjeranu potranju da previe novca tri za prema-lo robe to bi dovelo do inatornog rasta cijena. Cilj im je bio, ukrat-ko, drati klackalicu u ravnotei.

a se strategija njima inila tako jasnom, konstruktivnom i isprav-nom, da su keynesijanci uglavnom razmiljali kako e razraditi takti-ku: upravljanje porezima, upravljanje kamatom, veliinom i prirodom



23/270


dravnih programa potronje, sastavljanje nacionalnih budeta, izbornaina nanciranja prorauna te dobro tempiranje bilo koje odabraneintervencije.

ako su se keynesijanci usredotoili na stvaranje znanosti skalnihintervencija prave znanosti, poput kemije ili zike, u kojima svatkomoe biti siguran da e precizni i mjerljivi zahvati dovesti do predvid-ljivih i mjerljivih rezultata.

Do 1960-ih keynesijancima se inilo da u rukama dre instrumente

koji su istodobno i vodi za intervenciju, i tablica za predvianje ui-naka. i instrumenti postali su poznati kao Phillipsove krivulje, u znakpriznanja njihovu izumitelju A. W. H. Phillipsu, inenjeru elektroteh-nike s Novoga Zelanda, koji je postao student, a kasnije i profesor naLondonskoj visokoj koli ekonomije.

Kao student ekonomije, u godinama neposredno nakon Drugogsvjetskog rata, Phillips je nauio izraivati ekonomske modele, kao tosu to tada inili svi ozbiljni studenti ekonomije, a ine to i danas. Mo-deli su vjebe na papiru danas u obliku kompjutorskih ispisa kojebi trebale matematiki pokazati kako se neko gospodarstvo ponaa akose njegove razliite varijable promijene. Ili ne promijene.

Prouavajui Keynesovo glavno djelo, Opu teoriju zaposlenosti,kamate i novca, Phillips je izradio matematiki model keynesijanskeekonomije i zapanjio se kako on jako nalikuje opisu nekog hidrauli-nog stroja. Prionuo je poslu i nainio stvarni model od cijevi, pumpi i

ventila. Kad bi se u jednom dijelu stroja poveao pritisak, otvarao bi seniz ventila na drugom kraju.

Phillipsova je igraka na britanskim, amerikim i australskim sveu-ilitima kao nastavno sredstvo postigla stanoviti uspjeh (kupila ju je ikompanija Ford), no Phillips je proizvodnju povjerio jednoj britanskojtvornici plastike, a sam se vratio matematikoj analizi.

Velika Britanija je sjajan izvor podataka, a meu arhivskim blagomkoje su istraivai 40-ih i 50-ih godina iskopavali i sastavljali bila je itablica promjena cijena u Engleskoj od 1858. do 1914., kao i tablicakretanja proizvodnje.

Usporeujui 1954. te dvije tablice, Phillips je otkrio da je proizvod-nja rasla u vrijeme kad su rasle i cijene, a smanjivala se kad su i cijenepadale. Bila je to dobro poznata vaga. No Phillips je taj odnos razradiokorak dalje. Pomake klackalice kvanticirao je otkrivajui precizno u



24/270


25/270


26/270


I dok su se keynesijanci pali kao rtve stagacije, zbunjenosti i spo-renja to je uope Keynes htio rei, u prvi plan izbili su monetaristi.

Monetaristi su ekonomisti ponude. Pravi temelj njihova nauka na-lazi se ponajvie u teoriji uzroka Velike depresije Irvinga Fishera, pro-fesora ekonomije na sveuilitu Yale, premda su monetaristi postalipoznati pod kolokvijalnim nazivom ikaka kola, budui da su Fishe-rove ideje bile uvelike razraene i dalje razvijene na Sveuilitu Chica-ga pod vodstvom Miltona Fridmana, koji je, kao i Samuelson, dobitnik

Nobelove nagrade za ekonomiju.Osnovna Fisherova ideja bila je ista ona koju je promicao John Stu-art Mill gotovo stoljee ranije i koju su potom bili preuzeli amerikipuki i populistiki ekonomski teoretiari i politiki pokreti poputWar Geenback Labor Party, utemeljene nakon civilnog rata, te SocialCredita iz razdoblja depresije. Fisher je dokazivao da se uzrok Velikedepresije skrivao u drastinom saimanju kredita do kojeg je dolozbog panike meu bankarima, koji su se, vrlo opravdano, prestraili zasolventnost svojih banaka.

Strah i njegove posljedice Fisher je pripisao injenici da je banka-ma doputeno da, posve legalno, odobravaju kredite u iznosu viestru-

ko veem od njihova kapitala, odnosno nekoliko puta viem nego toiznose njihove priuve u novcu i drugoj imovini, i koje, u krajnjemsluaju, podupiru dravni vrijednosni papiri.

Depresija se mogla prevladati, obrazlagao je Fisher, ekspanzijomkredita proizvoaima, a nain za spreavanje slinih slomova u bu-dunosti bio bi da se stabilizira volumen bankovnih kredita, da se spri-

jee njegove divlje oscilacije.Da bi se to postiglo, Fischer je predloio da vlada preuzme punu

odgovornost za izdavanje svog novca potrebnog nacionalnom gospo-darstvu, umjesto da se oslanja na banke, da one kreiraju novac pozaj-

mljujui ga povrh iznosa svojih rezervi.Od banaka bi se trailo, razmiljao je dalje Fisher, da za sve zajmo-ve dre priuve u punom iznosu, i to u obveznicama za koje bi jamilavlada. U jednu ruku, to bi bankarima onemoguilo da napuhuju kre-dite preko iznosa koji bi odobrila vlada; u drugu ruku, sigurnost kojubi im pruale stopostotne priuve uinila bi nepotrebnim da u strahusaimaju kredite, a ne bi imali ni razloga da to ine iz hira. Jer, akokredite ne bi odobravali u punom iznosu priuva, ostali bi bez zarade.



27/270


28/270


trice. Da bi se suzbila inacija, prepisali su stiskanje novane politike(vie kamatne stope) i smanjivanje javne potronje, osobito potronjekoja je trebala potaknuti potranju, za razliku od potronje koja je po-ticala razvoj proizvodnje.

Za rjeavanje problema nezaposlenosti, kojoj su uzrok pronalaziliu nedovoljnom investiranju u proizvodnju, monetaristi su zagovaralisniavanje poreznih stopa. Smisao toga bio je u oslobaanju sredstavaza privatne investicije, kao i jaanja poticaja za investiranje, tako to

e porez odnositi manji dio dobitka. Budui da su nii porezi trebalipotaknuti proizvodnju i zapoljavanje, pretpostavljalo se da e oni ujavnu blagajnu donijeti vie novaca nego vii porezi; jo jedna krivulja,Lafferova, sugerirala je da taj napor ne moe biti uzaludan.

Ali, avaj! Kad su ti naputci bili iskuani u praksi, visoka kamata nanovanu emisiju uinila je poduzetnicima posuivanje neisplativim imnoge je otjerala u bankrot ili je tome znatno pomogla. A dok se ustvarnosti proizvodnja uruavala, a nezaposlenost letjela u visine, sni-ene porezne stope nisu mogle dati eljeni prihod pa su sluile jedinotome da poveaju proraunske manjkove.

Ukratko, mjere sainjene za borbu protiv inacije pokazale su se

katastrofalnima za proizvoae i njihovu radnu snagu, dok su mjerezamiljene da pomognu poduzetnicima poveavale rupu u dravnojblagajni. Dvoglava adaja jednako je neumoljivo sasjekla monetaristi-ke recepte kao to je potkopala keynesijanske.

Na ovom mjestu itatelj bi mogao zakljuiti da su vladari marksi-stikih gospodarstava imali puno razloga za likovanje nad promaaji-ma kapitalistike teorije. Ali ni oni nisu imali razloga za slavlje. Sta-gacija je unitavala i njih. Bila je zaklonjena pretrpavanjem poduzearadnicima koji su bili isti viak i subvencioniranjem cijena koje su s

vremena na vrijeme morale popustiti pod pritiskom inacije.

tovie, mnoge marksistike zemlje postale su teko ovisne o ame-rikim, japanskim i zapadnoeuropskim izvorima kapitala koji samenisu stvarale i koji, kako je vrijeme prolazilo, sve oiglednije nisu bileu stanju vraati.

Nije udo da teorije kojih sam se dotaknula nisu dale primjeren od-govor na stagaciju. Umjesto da objasne otkud ona dolazi i to se pro-tiv nje moe poduzeti, od samog poetka one su tvrdile da stagacijauope ne moe postojati!



29/270


30/270


U stvarnosti, smatrao je Okun, komponenta nezaposlenosti dopri-nosi neugodi vie nego komponenta inacije, no poboljavanje jednogpokazatelja na utrb drugoga je uzaludno.

Drugo na to je Okun ukazivao bilo je politike prirode. Bez obzi-ra kako se indeks gospodarske neugode ralanjivao, visoka stopa sta-gacije dovodi demokratske vlade u ozbiljne probleme pred njihovimbiraima.

Okunova pronicljiva analogija zabavila je ekonomiste, ali oni je

nisu shvatili ozbiljno. Zbrajanje kruaka i jabuka moda moe poslu-iti za politike ciljeve, no ekonomisti su pretpostavili da ekonomskojanalizi bolje slui njihovo odvajanje.

Meutim, pretpostavimo da Okunovu analogiju jo malo produ-bimo. Meteorolozi izvjeuju o indeksu neugode, umjesto da se zado-

volje samo iznoenjem njegovih odvojenih komponenti, jer ele boljeprikazati stanje vremena. Jednako tako moemo stagaciju smatratikoherentnim stanjem gospodarstva samim po sebi, stanjem kad je sveskupo i nema posla.

Razmislimo li malo o tome, smjesta emo shvatiti da to stanje nijeni nenormalno niti bez presedana. Prije e biti da su to normalne i

uobiajene okolnosti koje moemo nai irom svijeta u siromanim izaostalim zemljama. a je situacija nenormalna samo u gospodarstvi-ma koja se razvijaju i ire, ili su to postizavala u nedavnoj prolosti. osu ujedno i ekonomije koje su odnjegovale, kao i toliko toga drugoga,ekonomske uenjake i mislioce, od Cantillona sve do Miltona Fried-mana i Arthura Okuna.

Nerijetko proputamo uoiti koliko su cijene u siromanim, zaosta-lim, dugo godina stagnantnim ekonomijama silovito inatorne buduida nama te cijene izgledaju niske.

Kad sam 1974. posjetila Portugal, cijene na ribarnici u Lisabonu,

cijene zidnih ploica u trgovini graevnim materijalom, autobusnekarte, ruka u restoranu (osim u restoranima namijenjenim turistima),inile su mi se bagatelnima. No Portugalcima su te cijene bile visoke.Oprema za dom i sitan luksuz za kuanstvo, koji su ljudi osrednjihmogunosti u Sjedinjenim Dravama i Kanadi uzimali zdravo za goto-

vo, bili su u Portugalu nedohvatni svima osim rijetkim bogatunima.Posao ne dobar posao, nego bilo kakav posao bilo je veini Por-

tugalaca vrlo teko nai, a to nije bilo neko izvanredno ili povremeno



31/270


stanje. Bila je to redovna situacija. Zato su mnogi Portugalci desetljei-ma i generacijama emigrirali iz svoje zemlje. Ukratko, stanje skupoe i

visoke nezaposlenosti bilo je tamo uobiajeno.No Portugalcu prosjenih platenih mogunosti, koji bi nekako us-

pio skucati novac za put u Madras, tamonje bi se cijene inile baga-telnima; Indijcima, meutim, one nipoto nisu bile bagatelne. Stanje

visokih cijena i rijetkih mogunosti za zapoljavanje bilo je u Indiji jogore nego u Portugalu, ali uobiajeno.

Kad je Adam Smith upozoravao na viak radne snage u kotskoj iistodobno zabiljeio da u kotskoj vlada skupoa, zapravo je uoio daje u kotskoj stagacija normalna pojava.

Stagacija ni u Sjedinjenim Dravama nije bez presedana ili neuo-biajena, kako bismo mogli pretpostaviti. Dovoljno je baciti pogled nagospodarski ivot u siromanim zabaenim krajevima ratrkanima poAppalachianskom gorju, ili na ivot u nekim drugim siromanim i ne-razvijenim depovima po zemlji, da bi se shvatilo da su visoke cijene imrave mogunosti zapoljavanja na tim mjestima ve dugo redovnapojava.

U siromanim dijelovima Kanade kao to je Brunswick cijene traj-

no i neobuzdano premauju mogunosti stanovnitva, a permanentnoje visoka i nezaposlenost. ek nedavno poele su te dvije napasti pri-tiskati itavu zemlju shvaenu kao statistika cjelina. o je ono to jeabnormalno u Kanadi, ba kao i u Sjedinjenim Dravama.

U Velikoj Britaniji cijene se Englezima ine katastrofalno visokima,onima koji rade jednako kao i onima koje netko drugi uzdrava. No zaposjetitelje iz trenutno razvijenijih gospodarstava s druge strane Ka-nala, odmor i oping u Britaniji inio se jeinim, ba kao to se meni

jenim inio Portugal.Pokuajmo taj fenomen sagledati i iz drugog kuta: engleski pisac i

prevoditelj koji je ivio u Nizozemskoj alio se da, kad o sloenoj poli-tikoj situaciji u Nizozemskoj napie lanak za londonske novine, do-bije honorar od 95 orina, dok mu puno manje zahtjevan lanak nanizozemskom, napisan za nizozemske novine s nakladom upola ma-njom od londonskih novina, donese 225 orina.

Da je Adam Smith tada jo bio iv, mogao bi usporediti Englesku iNizozemsku, ba kao to je usporeivao Englesku i kotsku, samo tobi u toj usporedbi sada Engleska bila na mjestu kotske.



32/270


33/270


34/270




35/270

Povratak u stvarnost

DRUGO POGLAVLJE

POVRATAKUSTVARNOSTN J B S -

, G O

P G F P

N

Kad neki tehnoloki pothvat, poput projektiranja maine ili grad-nje kue, zapadne u potekoe, primjerena reakcija mogla bi bitivratiti se za crtai stol. o znai da bi pothvat u biti, po svojoj kon-cepciji, mogao biti dobar, ali mu nedostaje paljivija razrada.

ako su takoer reagirali ekonomisti i vlade kad su se njihova eko-nomska oekivanja uruila. Stalno su se iznova vraali na ono za to sumislili da ve znaju, pokuavajui svoje alate iskoristiti na bolji nain,mijeajui iste stare koncepte u nove kombinacije i permutacije, pro-putajui ih kroz raunala i zakonodavni proces.

Suoeni, meutim, s toliko neugodnih iznenaenja koja su iskrsnu-la u toliko razliitih okolnosti i pod tako brojnim razliitim reimima,morali bismo posumnjati da su pogrene i neke temeljne pretpostavke,najvjerojatnije one koje se u tolikoj mjeri uzimaju zdravo za gotovo dasu izbjegle skepticizmu i otkrivanju.

Makroekonomska teorija doista sadri jednu takvu pretpostavku:to je zamisao da su nacionalne ekonomije cjeline istaknute i korisne zarazumijevanje kako ekonomski ivot funkcionira i kakve bi mogle bitinjegove strukture. Drugim rijeima, da upravo nacionalne ekonomije,a ne neki drugi entiteti, osiguravaju temeljne podatke za makroeko-nomsku analizu.

a pretpostavka stara je oko etiri stoljea i stie nam iz starih mer-kantilistikih ekonomista zaokupljenih sukobima europskih sila oko



36/270


trgovine i prirodnog blaga u razdoblju u kojem su Portugalci, panjol-ci, Francuzi, Englezi i Nizozemci otkrivali i osvajali Novi svijet, kopnai mora koja su leala uzdu trgovakih ruta oko Afrike do Indije i da-lje. Rani merkantilisti pretpostavljali su da je rivalitet naroda, koji sepred njima razvijao, upravo onaj pravi klju za razumijevanje toga to

je bogatstvo i kako ono nastaje, kako se odrava, a kako gubi.Prema teorijama koje su zagovarali, bogatstvo je bilo sadrano u

zlatu, a zlato se gomila kad neka zemlja i narod uspijevaju prodati vie

robe nego to je kupuju (otud tom razmiljanju i naziv merkantilizam),a u tom procesu poveava se nacionalno bogatstvo.Naravno, im se bogatstvo tako denira, nacionalna gospodarstva

automatski postaju istaknute jedinice ekonomskog ivota. No sama jezamisao tautologija, ponavljanje druge ideje, u ovom sluaju predod-be o nacionalnom blagu. Cantillonovo razmiljanje predstavljalo jerani pokuaj prevladavanja ovog pojednostavljenog izjednaavanja bo-gatstva sa zlatom, no njegovu vezu s merkantilistikom misli moemo

vidjeti i u ulomku koji sam prije citirala, ako poveanje koliine nov-ca u optjecaju dolazi iz rudnika zlata i srebra u dravi...

Kako ve i treba, Adam Smith, u svojem velikom djelu iz 1776.

Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda (An Inquiry into the Na-ture and Causes o the Wealth o Nations) redenirao je bogatstvo kaoproizvodnju (ponudu) za potrebe potronje (potranje), a izvorita munije traio u rudnicima zlata i srebra, nego u kapitalu i radnoj snazi, jed-nako kao i u domaoj i meunarodnoj ili imperijalnoj trgovini.

Smith je doveo u pitanje i odbacio mnoge ranije prihvaene zamislii u svakoj temi koju je razmatrao, bez obzira da li je odbacivao, prihva-ao ili otkrivao nove spoznaje, pomno nas vodi kroz svoja zapaanja izakljuke.

No Smith je propustio dovesti u pitanje sve ono to je do njega do-lo kao gotova stvar. Na primjer, bez komentara prihvatio je merkantili-stiku tautologiju da su narodi sveobuhvatni entiteti dovoljni za razu-mijevanje gospodarskog ivota. Prema onome to se moe zakljuiti iznjegova pisanja, on se o tom pitanju nije dvoumio, nego ga je u toj mjeriuzeo zdravo za gotovo da ga je koristio kao polaznu toku. o nije izrii-to istaknuto samo u naslovu njegova djela, nego i u prvoj reenici:

Godinji radni napor svakog naroda je fond koji ga izvorno opskrbljuje

svim potreptinama i blagodatima ivota koji on godinje konzumira, i



37/270


koji se uvijek sastoji od neposredne proizvodnje tog rada ili od onoga

to se s tom proizvodnjom kupuje od drugih naroda.

Ukratko, Smith je zapoeo s onim to danas poznajemo kao bruto na-cionalni proizvod i nastavio se kretati s tog polazita.

U dva stoljea protekla otkako je Smith objavljivao svoje radove,veina onoga to je napisao je proirena, razraena i modicirana. Nozamisao koja nikad nije dovedena u pitanje bila je ista ona koju je Smi-th propustio preispitati: stara merkantilistika tautologija da su narodi

glavne cjeline za razumijevanje sloenosti gospodarskog ivota. Sve dodanas ta se ideja nastavila uzimati kao aksiom.

Kako udno! Sasvim sigurno niti jedna druga skupina znanstveni-ka ili profesora u modernom svijetu nije, kao ekonomisti, tako dugo

vremensko razdoblje ostala tako lakovjerna u pogledu ispravnosti naj-tvorbenije i najuvaenije pretpostavke o sadraju njihove discipline.

Istini za volju, Marx je svoju ekonomsku analizu vie temeljio naklasnoj strukturi nego na narodima, predviajui da e drava ie-znuti kad klasa ostvari svoja prava. No u praksi je prevladavajua pret-postavka asimilirala marksistiku ekonomiju.

Vladari komunistikih i socijalistikih drava vie su no itko pola-gali vjeru u narod kao cjelinu prikladnu za analizu ekonomskog ivotai njegove budunosti, kao i u dravu kao idealan instrument za obliko-

vanje ekonomije. Anarhisti, dakako, osporavaju valjanost drave, no toekonomskoj analizi slabo vrijedi budui da su anarhisti (jednako kao iisti ili apstraktni marksistiki teoretiari) zaokupljeni svojim koncep-cijama kako bi ekonomski ivot trebao djelovati, a ne ele znati kakoon doista funkcionira i unaprijed ga odbacuju kao takvog.

Narodi su politiki i vojni entiteti, kao to su to i blokovi naroda.No odatle ne slijedi automatski da su oni takoer i temeljne, istaknute

cjeline ekonomskog ivota ili da su posebno prikladni za rjeavanje za-gonetki ekonomske strukture, razloga za uspon i nestajanje bogatstva.Doista, neuspjesi nacionalnih vlada i blokova naroda da prisili eko-

nomski ivot da ispuni njihova nastojanja ukazuje na neku vrstu nji-hove bitne nevanosti. I pokuaj da se kao zajedniki ekonomski na-zivnik gledaju toliko razliite cjeline kao, na primjer, Singapur i Sjedi-njene Drave, Ekvador i Sovjetski Savez, Nizozemska i Kanada, vrijeazdrav razum.



38/270


Jedino to je svima njima zajedniko jest politika injenica suvere-niteta.

Jednom kad uklonimo zaslijepljujuu merkantilistiku tautologijui pokuamo na ekonomski ivot pogledati kao na samostalnu cjelinu,a ne kao tvorevinu ovisnu o politici, ne moemo previdjeti da veinunacija ini nakupina gospodarstava koja se meusobno jako razlikuju,poput bogatih i siromanih regija unutar iste nacije.

Ne moemo previdjeti, takoer, da su meu razliitim tipovima

gospodarstava gradovi jedinstveni po svojoj sposobnosti da oblikuju ipreoblikuju ekonomije ostalih naselja, ukljuujui ak i ona koja su odnjih zemljopisno udaljena.

Kao jednostavni i draesni primjer zamislite obrate sudbine kojimogu zadesiti ekonomiju samo jednog gradia, u ovom sluaju male-ne nakupine kamenih kua koja se uzdie visoko u planinama Ceve-nnes na jugu sredinje Francuske, u jednom od najsiromanijih kra-

jeva te zemlje. aj gradi, Bardou, dospio je u jutarnje novine u momorontu jer je zbog svojega arma postao neka vrsta utopijske, mitskeShangri-Le, utoita za pisce, glazbenike, umjetnike i zanatlije koji bje-e iz gradova Europe, Amerike i Kanade u potrazi za jeinim i mirnim

mjestom u kojem bi mogli stvarati svoja djela.Bardou ima dugu prolost o kojoj se poneto i zna. Prije nekih dvi-

je tisue godina, kad je stara Galija postala provincija Rima, mjesto jes imperijalnom ekonomijom bilo povezano cestama koje su zavrava-le u oblinjim rudnicima eljeza. No eljezo koje se ondje kopalo nijeodmah tamo bilo oblikovano u maeve, koplja, sjeiva, arke, plugove,obrue kotaa i mnoge druge predmete koji su se u to doba izraivaliod eljeza, a ne zna se ni kamo je odvoeno na preradu. Logina supretpostavka kovanice u Nimesu, jako starom gradu koji je ve u pred-rimska vremena postao glavnim gradom toga dijela Galije. A moda je

otpremano i u Lugdunum, dananji Lyon, tradicionalno sredite pre-rade metala i sabirno mjesto rimskog cestovnog sustava u Galiji...No bez obzira na to gdje se nalazilo njegovo trite, potranja za e-

ljezom je bila tako snana da je opravdavala gradnju rudnikih cesta,izraenih tako solidno da - premda ih nitko nije odravao ni poprav-ljao punih 15 stoljea i vie - jo uvijek slue kao velianstvene plani-narske staze. I rudnici i ceste naputeni su kad je ekonomski ivot utom dijelu Galije zamro, vjerojatno u etvrtom stoljeu.



39/270


itavo podruje utonulo je tada u divljinu i, koliko je poznato, nijebilo naseljeno ljudima sve do 16. stoljea, kada su skvoteri, vjerojatnoseljaci bez zemlje potisnuti u brda iz doline i s niih padina, sagradilisebi kamene kue koje stoje jo i danas. Kamenju su oteli male vrto-

ve, sakupljali orahe i bez sumnje lovili divlja po okolnim umama. Nasvom siromanom i stjenovitom zemljitu prakticirali su vjetinu pre-ivljavanja koju su naslijedili od gospodarstva iz davne prolosti, dale-ko kreativnijeg no to je bilo njihovo vlastito.

Generaciju za generacijom u njihovoj ekonomiji preivljavanja ni-ta se nije promijenilo. Moemo samo zamisliti da im ivot nije biosamo teak, nego i dosadan i pun opaina, budui da su po tradicijiljudi bili naviknuti krasti jedan drugome vrtne proizvode. Nou su po-micali mee, a zatim se beskrajno svaali zbog krae. ijekom tri i polstoljea to je bio jedini razlog uzbuenja.

No 1870-ih iznenada je poela radikalna promjena. Do sela je ne-kako doprla vijest da negdje daleko postoji puno poeljniji ivot. Mo-da je ta informacija procurila od vojnih regruta koji su bili stacionira-ni u Parizu, ili je prola onuda kao posljedica francusko-pruskoga rata.A moda su vijest donijeli i doseljenici koji su napustili sela na niim

padinama planina.Pariz je kroz nebrojene generacije usisavao francuske migrante iz

ruralnih krajeva, a vijest je u Bardou doprla relativno kasno. No, jed-nom kad je nekolicina avanturista napustila gradi, slijedio je polaga-ni, ali gotovo totalni egzodus. Do 1900. otila je polovica stanovnika.U sljedeih 40 godina otili su svi osim lanova triju obitelji.

Kad su dva planinara, Nijemac i Amerikanac, 1966. godine pro-li onuda starim rimskim cestama, ruevine su pruale utoite samo

jednome starcu. Planinari su kupili gradi od starca i svih nasljednikaprijanjih vlasnika koje su oni i njihovi odvjetnici uspjeli pronai. Kad

su papiri sreeni, novi vlasnici su se uselili i pozvali srodne due da imse pridrue i pomognu podmiriti trokove.U ovoj inkarnaciji Bardou ima skupinu stanovnika koji se svake

godine izmjenjuju, a ive od svojih uteda ili od prodaje svojih rado-va izdavaima i drugim muterijama. Gosti na odmoru i kampisti sudobrodoli, skupa s prihodom koji donose gradiu. Stanovnici i turistipodjednako troe donesenu hranu, dakako, kao to uvoze gotovo svesvoje ostale potreptine. No ponosni su to uspijevaju bez blagodati i



40/270


ugodnosti kao to su elektrina struja, telefon ili topla voda. Gradnjavodovoda u mjestu nancirana je kad je lmska kompanija nakratkoiznajmila gradi za snimanje lma i za taj odobreni privilegij dobroplatila.

Povijest Bardoua je jedinstvena, ali samo utoliko koliko je jedinstve-no svako mjesto, ba kao i svaka osoba i svaka pahulja snijega. Inae,ista vrsta promjena i dogaaja koji se mogu nai u ovoj prii o Bardouu naelu se ponavljaju u mnogim drugim mjestima i u puno veoj mje-

ri. Bardou je primjer, u mikrokozmosu, onoga to u nazivati pasivnimekonomijama, gospodarstvima koja sama ne kreiraju ekonomske pro-mjene, nego samo reagiraju na sile koje se oslobaaju u udaljenim gra-dovima.

S vremenom i uvijek iznova, poput lutke na koncu, Bardou je do-ivljavao udarce jedne ili druge izvanjskeekonomske energije.

U drevno doba mjesto je bilo eksploatirano zbog eljeza, a zatimnaputeno. U modernim vremenima doivjelo je depopulaciju kadsu udaljeni gradski poslovi privukli njegove stanovnike, a zatim su gagradski ljudi ponovo naselili. Udarci nisu bili njeni. No kad su gra-dovi i ljudi iz gradova ostavljali Bardou na miru, kad im nije niemu

koristio, gradi ili uope nije imao gospodarstvo, kao u vrijeme kadje bio zarastao u divljinu, ili je imao ekonomiju preivljavanja, koja senije mijenjala.

Mogli bismo do besvijesti pokuavati objasniti ekonomsku povijestBardoua njegovim vlastitim atributima, sve do prikupljanja statistikihpodataka o vjerojatnom prosjenom urodu kestena, o alatima koji suse u njemu koristili, o satima rada potrebnima da se sagradi kua, okvaliteti zemlje, godinjoj koliini oborina i tako dalje i nita od togane bi nam ni najmanje pojasnilo zato je ekonomija Bardoua doivlja-

vala takve zaokrete i obrate kakve je stvarno prolazila.

Mjesni tragovi o tome nam ne govore nita. Kljueve koji u stvar-nosti objanjavaju Bardouove zaokrete i obrate treba traiti u gradskimtritima i radnim mjestima, u transplantiranim gradskim poslovima,gradskoj tehnologiji (novi vodovod, stare ceste), u gradskom kapitalu.

Da bismo razumjeli promjene koje su se dogaale u Bardouu i zatosu postojala razdoblja u kojima se nita u njemu nije mijenjalo, treba-mo potraiti rjeenja koja Bardou ne deniraju ni na koji drugi nainosim da su djelovala na njega.



41/270


raenje razlike izmeu udaraca koje su Bardouu nanosili razliitigradovi i trzaja koje su izazivale pojave za koje moemo odluiti daemo ih nazivati imenima poput Rimskoga carstva, Francuske, Europ-ske ekonomske zajednice ili meunarodne ekonomije, ini se kao na-

vlaenje maka na konac.No nije posrijedi sitniarenje. Ponajprije, stvarno su udarce gradiu

Bardou a pozornost uvijek moramo posvetiti stvarnosti, inae emose izgubiti u magli koju emo sami proizvesti nanosili odreeni gra-

dovi, u ovom sluaju uvijek udaljeni gradovi.Posvuda oko Bardoua protee se ono to nazivamo francuskomnacionalnom ekonomijom, ali ona nije vodila Bardou kroz njegoveekonomske uspone i padove. emu zamagljivati stvari ako moemobiti jasni? Rim, moda Nimes ili Lyon, Pariz i razliiti gradovi iz kojih

je dola njegova sadanja populacija umjetnika, pisaca i turista (kao ilmska kompanija), ti su gradovi jasno prepoznatljivi ekonomski enti-teti koji su oblikovali i preoblikovali Bardou.

Ustrajanje na razlikovanju gospodarstva gradova i mjeavine kojunazivamo nacionalnim gospodarstvom nije vana samo zato da bismozahvatili stvarnost; ono je od bitne vanosti kad su posrijedi praktina

nastojanja da se ekonomski ivot unaprijedi.Primjerice, propust da se uoi ta razlika izravno je odgovoran za

mnoge nevjerojatno skupo plaene ekonomske promaaje u nerazvi-jenim zemljama, za debakle koji su proistekli iz neshvaanja da je naj-vanija funkcija zamjene uvoznih proizvoda domaima u stvarnomivotu iskljuivo funkcija gradova, a ne neto to se moe postii po-mou nacionalne ekonomije.

U ovoj knjizi veinom u pisati o tome kako gradovi rastu i postajuekonomski svestrani zamjenjujui robu koju su nekad uvozili robomkoju sami proizvode. Sljepilo za tu svakodnevnu, obinu stvarnost izvor

je veeg dijela konfuzije u naem opem razmiljanju o ekonomiji, i izvorje mnogih besmislica, uzaludnog troenja i proputenih prilika za razvoj.Ljudi odavna uoavaju kako siromane regije ili narodi tipino uvo-

ze vie nego to si mogu priutiti, ili su strahovito uskraeni budui dane uspijevaju sami za sebe proizvesti iru paletu robe. Gorki opis teslabosti sadran je u govoru koji je jedan Junjak 1889. godine odraou Bostonu na skupu industrijalaca i bankara, a zatim ga ponovio naslinom skupu u New Yorku.



42/270


Henry Grady, esejist i urednik vodeih dnevnih novina u Atlanti,saveznoj dravi Georgiji, ispriao je o sprovodu kojem je nekoliko go-dina ranije prisustvovao u Okrugu Pickens, nekih 50 kilometara sje-

verno od Atlante...

Grob je iskopan kroz vrsti kamen, no kamena nadgrobna ploa stigla

je iz Vermonta. Bilo je to u regiji prekrivenoj borovim umama, no lijes

od borovine dopremljen je iz Cincinnatija. Nad pokrajinom su se nad-

vijale planine pune eljezne rude, no avli i vijci u lijesu, kao i lopata,

bili su iz Pittsburgha. Usred izobilja tvrdog drveta i metala, mrtvac jeprevezen na zaprenim kolima iz South Benda u Indijani. Stabla ora-

ha rasla su u blizini, no drke za pijuk i lopate dole su iz New Yorka.

Pamuna koulja za mrtvaca saivena je u Cincinnatiju, kaput i hlae u

Chicagu, cipele su bile izraene u Bostonu. Bijele rukavice na preklo-

pljenim rukama bile su iz New Yorka, a oko siromana vrata, koji je i-

tava ivotnog vijeka nosio maramu proputenih prilika, bila je vezana

jeftina kravata iz Philadelphije. Ta zemlja, tako bogata neiskoritenim

resursima, nije tom sprovodu osigurala nita osim lea i rupe u zemlji,

a i njih bi vjerojatno uvezla da je to bilo mogue. I kad je taj jadni mo-

mak, uz pomo konopaca iz Lowella, bio poloen u zemlju, on na drugisvijet nije ponio ba nita to bi ga podsjealo na njegov dom s ovoga

svijeta, osim vlastite krvi zaustavljene u ilama, ohlaene sri u kostima

i jeke tupih udaraca zemlje koja je pala na njegov lijes.

Od 14 predmeta koje je Grady nabrojao u svojoj litaniji, jedanaest jestiglo iz velikih gradova tog vremena: lijes i koulja iz Cincinnatija,avli, vijci i lopata iz Pittsburgha, drke alata i bijele rukavice iz NewYorka, kaput i hlae iz Chicaga, cipele iz Bostona, kravata iz Phila-delphije; samo su zaprena kola dola iz maloga grada, South Benda.Samo kamen iz ruralnog Vermonta i uad za sputanje lijesa iz Lowe-

lla tekstilnoga gradia koji je svoje pogone dobio transplantacijom izgospodarstva Bostona nisu stigli iz gradova.Grady se mogao zapitati zbog ega nita od robe koju je Okrug Pic-

kens uvozio nije dolo iz njegova vlastitoga grada, Atlante. No, nije seupitao, budui da mu nije palo na pamet da su upravo gradovi bili bitproblema koji ga je titio, problema siromanih gospodarstava koja neproizvode dovoljno obilno i raznoliko za vlastite graane.

Razmiljajui, umjesto toga, iskljuivo u terminima velikih, amor-



43/270


fnih regionalnih ekonomija, ni on sam oito nije uo to je govorio.Svojim govorom pokuavao je za june drave SAD s industrijomtransplantiranom iz sjevernih drava stvoriti neto to je nazivao No-

vim Jugom. Po tome je bio prethodnica legija razvojnih dunosnikakoji danas tako ustrajno rade na privlaenju tvornica u zamrle eko-nomije koje su zbog nekih, naoko tajanstvenih razloga suvie pasivneda bi industriju razvile vlastitim snagama, i koje se bore i nadmeu zaoskudnu ponudu takvih poduzea koju bi mogao iznjedriti oskudan

broj aktivnih i kreativnih gradskih ekonomija.Svi predmeti koje je Grady nabrojio, premda to ni njemu nije si-nulo, bili su i sami rezultat zamjene, supstitucije, istih takvih uvoznihproizvoda.

Niti jedan od tih predmeta nije bio izumljen u gradovima koji suih poslali u Okrug Pickens. Veina ih je bila stara i dobro poznata uzapadnoj civilizaciji prije nego to su se gradovi u Americi oformili.No poduzetnici u nekima od prvih amerikih kolonijalnih gradova,osobito u Bostonu i Philadelphiji, umjesto da ih beskonano uvoze izLondona i drugih engleskih gradova, poduhvatili su se izrade tih pred-meta (i mnogih drugih) za potroae i ostale proizvoae u vlastitom

gradu, i zapoeli su izvoziti te proizvode, ne samo svojemu okruenjui jedni drugima, nego i onim jo mlaim gradovima koji su nastajalidalje na zapadu.

Dok su gradovi poput Chicaga, Pittsburgha i Cincinnatija rasli, ipritom stvarali temelje za svestranu i raznoliku proizvodnju, svojom suproizvodnjom zamjenjivali iroku paletu proizvoda koje su dobivali odistonijih gradova, te neke od tih proizvoda i izvozili. o je put kojim sukoulje iz Cincinnatija i lopata iz Pittsburgha dospjeli u Okrug Pickens.

Nema sumnje da su predmeti uvezeni za sahranu proli kroz Atlan-tu, budui da je Atlanta bila vorite Juga. Atlanta je i sama, daleko vie

i raznovrsnije nego Okrug Pickens, konzumirala uvozne robe proizve-dene u gradovima. Ali Atlanta, iz razloga koje u kasnije u ovoj knjiziraspraviti, sama nije bila grad koji je proizvodio zamjenu za uvoznurobu, kao to to tada nije inio niti jedan grad na Jugu. o je razlogzato su uvozni predmeti proizvedeni u gradovima u Okrug Pickensdolazili iz daleka.

Povrh predmeta o kojima je Grady razmiljao, povrh gotovih pro-izvoda, postojali su mnogi drugi kojima on, koliko moemo vidjeti,



44/270


nije posvetio nikakvu pozornost: stvari poput tesarskih blanjalica i svr-dala, sjeiva, posuda za boje, ljevakih kotlova, tiskarskih presa, knjigaza raunovoe, tampaa za dugmad, klijeta, svjetiljki (tako da se radmoe nastaviti i u oblane dane), ivaih strojeva, telegrafskih tipkala,osovina za teretna kola...

Gradovi koji u znatnoj mjeri nadomjetaju uvoz ne ine to samo sgotovim proizvodima, nego s mnogim robama i uslugama. Oni to ineu loginim lancima koji se brzo formiraju.

Na primjer, prva se javlja lokalna proizvodnja konzervansa za voekoji se do tada uvozio. Nastavlja se s izradom staklenki i naljepnica,koje su se prije toga uvozile i za koje, prije nego to je uinjen prvi ko-rak, nije bilo lokalnog trita.

Ili se najprije javlja sastavljanje prije uvoznih pumpi za koje se, na-kon to je uinjen korak sa sklapanjem, uvoze samo dijelovi. Slijediizrada dijelova za koje se uvozi metal. Poslije toga vjerojatno dolazi ilijevanje metala za te i druge nadomjestke uvoza.

Kako se razvija, proces sam sebe nancira.Kad se okio upustio u biznis s biciklima, prvi je na redu bio po-

pravak uvezenih bicikala, potom proizvodnja nekih dijelova koji su bili

najpotrebniji za popravke. Uslijedila je proizvodnja veeg broja dijelo-va, konano sklapanje itavih, u okiju proizvedenih bicikala. A im jeokio poeo izvoziti bicikle u druge japanske gradove, u nekim od tihgradova-muterija zapoeo je isti proces zamjene bicikala uvezenih izokija radije nego iz inozemstva, ba kao to se dogodilo i s mnogimpredmetima prodavanima iz grada u grad u Sjedinjenim Dravama.

ekua gradska proizvodnja robe za izvoz rad koji donosi novacza uvoz podupire proces kojim grad supstituira uvozne proizvode.

Na primjer, tvrtka koja kromira posue za izvoz sposobna je gal-vanizirati i metalne stolice ili noge od stola, a one mogu posluiti za

zamjenu uvoznog namjetaja onim proizvedenim lokalno. Ili, jo bo-lje, radnici se mogu odvojiti od svoje matine kompanije i na temeljuprijanjeg rada i iskustva uspostaviti novu tvornicu, ali ovoga puta neza izradu posua, nego domaeg namjetaja. Kaem jo bolje, jer saddva poduzea, a ne samo jedno, pomau razvijati ili izvoditi proces za-mjene uvoza.

Supstitucija uvoza je danas, kao to je bila u Gradyjevo i svako dru-go vrijeme, gradski proces iz sasvim praktinih razloga. Ponajprije,



45/270


zamjenu nekadanjeg uvoza nemogue je postii ekonomino, vjetoi prilagodljivo na nain primjeren vremenu i mjestu drugdje osimu naselju koje ve raspolae s dovoljno raznovrsnom proizvodnjom dabi posjedovalo nune temelje za novi i dodani proizvodni rad.

Gradovi mogu razvijati tu vrstu svestranosti, esto vrlo brzo, di-jelom kao posljedicu njihove dotadanje izvozne proizvodnje (ako jerazumno diversicirana), dijelom kao rezultat njihovih prijanjih jed-nostavnijih pothvata u nadomjetanju uvoza, a dijelom kroz sloenu

simbiozu stvorenu izmeu razliitih proizvoaa.Sljedee, gradska trita bilo tvrtke, bilo potroai istodobno sui raznolika i koncentrirana. e dvije kvalitete lokalnog trita ine pro-izvodnju mnogih vrsta robe i usluga ekonominom, ostvarivom na na-in koji ne bi bio mogu u ruralnim podrujima, gradiima nastalimaoko jedne tvornice ili malim gradovima, a osobito ne u trenutku kadproizvodnja dotadanje uvozne robe tek poinje i stjee prvo uporitena svojem tritu.

Gospodarski ivot razvija se milou inovacija, a iri se milou na-domjetanja uvoza.

a dva glavna ekonomska procesa blisko su povezana, oba su funk-

cije gradskih ekonomija. Nadalje, uspjena supstitucija uvoza esto po-vlai za sobom prilagodbe dizajna, materijala ili tehnika proizvodnje, aoni zahtijevaju inovacije i improvizaciju, osobito proizvoakih roba iusluga.

Opisujui 1982. godine izvanredno rasprostiranje nebrojenih ma-lih tvrtki tijekom prethodnog desetljea u velikom grozdu malih in-dustrijskih gradova izmeu Bologne i Venecije na sjeveroistoku Italije,Charles F. Sabel, sociolog s Massachusettskog instituta za tehnologiju(MI), ilustrirao je tu vrstu improvizacije i inovacije koja se odvijasvakodnevno.

Mala radionica, koja za veliku tvornicu izrauje traktorske mje-njake kutije, modicira mjenjae da bi ih prilagodila potrebama ma-lenog proizvoaa visokokvalitetnih sijaica. U drugoj maloj radionici,uobiajeni stroj za automatsko pakiranje redizajnira se da bi se mo-gao ugurati u raspoloivi prostor jedne odreene linije za pakiranje.Stroj za injektiranje jedne vrste plastike u kalupe prilagoava se kakobi mogao brizgati drugu, jeiniju plastiku. Membranska pumpa kojase koristi za automobile prepravlja se da bi odgovarala poljoprivred-



46/270


nim strojevima. Standardni razboj i sjekaica tkanine prilagoava seda bi mogla uinkovito raditi s osobito tankim nitima.

Sabel je bio zadivljen kako su bile malene te inovativne i vrlouspjene tvrtke, od kojih je veina zapoljavala izmeu 5 i 50 radnika,rijetko koja 100, a samo vrlo rijetke 250 i vie, a specijalizirale su seza doslovno sve faze proizvodnje tekstila, automatskih strojeva, stroj-nih alata, automobila, autobusa i poljoprivrednih strojeva.

Bio je impresioniran pronjenou i kvalitetom proizvodnje ke-

ramike, cipela, plastinog namjetaja, motocikala, strojeva za obradudrva, metala i keramike. Izvijestio je kako se nove tvrtke osnivaju slakoom, tako to radnici naputaju bive poslodavce, a zapanjujuaekonomija velikih brojeva ne postie se unutar golemih organizacija,kako se to uobiajeno oekuje, nego kroz iroku simbiotiku nakupinumalih poduzea.

Inovativna sposobnost te vrste tvrtki, nastavlja Sabel, ovisi o pri-lagodljivom koritenju tehnologije; o njihovim bliskim odnosima sdrugim, podjednako inovativnim rmama u istim ili srodnim bran-ama; i povrh svega u tijesnoj suradnji s radnicima razliitih struka.a poduzea odvano i spontano povezuju zamisli i izvedbu, apstrak-

tno i praktino znanje, to su do sada u velikom mjerilu uspjele postiisamo vrlo rijetke i iznimne velike tvrtke.

Sve nas to upuuje na radikalno nove naine organiziranja indu-strijskog drutva, pie Sabel, u skladu s novim nagovjetajima (kao to

je rasprava o reindustrijalizaciji u Sjedinjenim Dravama) epohalnogredeniranja trita, tehnologija i industrijske hijerarhije.

Sile i udesa koje je Sabel zapazio u tim tijesno isprepletenim na-kupinama simbiotikih poduzea, koja su njemu nagovijestila epohal-ne promjene, oduvijek su snaga i udo kreativnih gradova, pa, prematome, u tom nainu organiziranja industrijskoga drutva nema nie-

ga novog.Stvarnost koju je Sabel promatrao velika skupina malih rmi,simbioza koja postoji meu njima, lakoa s kojom se naputaju staretvrtke da bi se oformile nove, elastinost, ekonominost, uinkovitost iprilagodljivost upravo je stvarnost koja je, uz ostale pojave, uspjenoi znaajno nadomjetanje uvoza uvijek inila ostvarivim samo u gra-dovima i njihovoj blioj okolici.

Iz oiglednih razloga, veina gradske zamjene ranijeg uvoza sastoji



47/270


se od robe i usluga koji su i nastali u gradovima, ali nije uvijek tako.Neki od najvanijih primjera gradske supstitucije uvoza odnose se nanekadanje seoske proizvode. Na primjer, prirodni led zamijenili sustrojevi za proizvodnju umjetnog leda stvoreni u gradu; pamuk, vla-kna, svila i krzna zamijenjeni su umjetnim vlaknima izumljenima ugradu; bjelokost i kornjaevinu zamijenila je plastika.

Nema sumnje da e takvi gradovi i u budunosti biti kreativni unadomjetanju uvoza i da e biti mnogo takvih primjera, kao to je za-

mjena fosilnih izvora energije solarnima, smiljena u gradovima kojive na stotinama tisua svojih krovova uspjeno koriste grijae vodena sunevu toplinu.

No veina gradske zamjene uvoza nije ekonomski tako glamurozna.Zamjene su u poetku malene, vrlo esto se odnose na stvari koje subanalne, a u mnogo sluajeva predstavljaju obine imitacije. Svejedno,u zbroju, i one doprinose snanim ekonomskim silama, snazi za koju

je istraiva s MI-a ustanovio da je epohalna.Svako naselje koje postane uspjeno u nadomjetanju uvoza tako

postajegrad. Svaki grad koji uvijek iznova, s vremena na vrijeme, do-ivljava eksplozivne epizode zamjene uvoza, odrava svoju ekonomi-

ju modernom i ini sebe sposobnim za uobliavanje nove inovativneproizvodnje za izvoz.

Zato eksplozivne i zato epizode? U stvarnom ivotu, kad godse dogodi znaajnije nadomjetanje uvoza, ono se odvija u eksploziv-nim epizodama zato jer djeluje kao lanana reakcija. Proces sam sebehrani, a jednom kad zapone ne zamire sve dok se na tom mjestu i uto vrijeme ne zamijene svi uvozni proizvodi koji se mogu ekonominozamijeniti.

U svojoj ranijoj knjizi Ekonomija gradova (Te Economy o Cities)opisala sam detaljnije kako se i zato te lanane reakcije odvijaju i to

im slui kao okida. Da ukratko ponovim, jednom kad zaponu, jednazamjena izaziva drugu. Kad jedna takva epizoda zavri, ako eli doi-vjeti novu lananu reakciju, grad mora stvoriti novu zalihu potencijalnonadomjestivih proizvoda, veinom izraenih u drugim gradovima. ajproces silovito poveava gospodarstva gradova, kao to ih ini raznoliki-ma, i ini da gradovi rastu u valovima, a ne jednoliko i postupno.

Veina zamjena uvoza, osobito u ve naraslim gradovima, uglav-nom nadomjetava gubitak ranijih poslova. Gradovi vjeito gube sta-



48/270


49/270


Ovih pet snanih sila izaziva dalekosene posljedice izvan gradakoji supstituira uvoz, kao i unutar njega, a protee se ak i do najuda-ljenijih mjesta, poput Bardoua.

Henry Grady, prije vie od jednog stoljea, uoio je veliki nedosta-tak nerazvijenih ekonomija pogoenih siromatvom da same za sebene proizvode dovoljno i raznoliko, nego umjesto toga tragino ovise ouvozu. No on nije uspostavio nikakvu vezu izmeu te injenice i inje-nice da gradovi rastu tako to zamjenjuju uvoz.

Razvojni strunjaci XX. stoljea, sa svom svojom statistikom i mi-lozvunim shemama, nisu uinili ni koraka dalje od intelektualnihmogunosti Henryja Gradyja. Dok je Grady razmiljao u terminimaregionalne ekonomije, oni razmiljaju u terminima nacionalnih eko-nomija i zapadaju u iste brojne zablude.

Na primjer, imajui na umu samo nacionalne ekonomije, oni za-mjenu ili supstituciju uvoza prirodno smatraju pojavom koja se odnosisamo na uvoz iz inozemstva, slijepi za injenicu da je zamjena doma-eg uvoza za rast i razvoj ekonomskog ivota jednako vana, pa ak i

vanija.Gradsko gospodarstvo koje vlastitom proizvodnjom ne zamjenjuje

ili ne moe zamijeniti domai uvoz u najboljem je sluaju slabano, au najgorem bespomono da supstituira uvoz iz inozemstva. o se takoslabo prepoznaje da, unato stvarnosti koja je oko nas i svatko je moe

vidjeti, nemamo ni rije koja bi znaenjem obuhvatila jednako doma-e i inozemne nabavke nekoga grada ili druge vrste naselja.

teta, budui da za splet gradske ekonomije ne postoji bitna razlikakoji dio njezina uvoza, i u kojim koliinama, potjee iz njezine vlastitezemlje, a koji iz drugih zemalja, a isto vrijedi i za krajnje odredite nje-zina izvoza.

Bez obzira na izvor, posljedica zamjene raznih vrsta uvezene robe

uvijek je poveana svestranost u proizvodnji i taj proces uvijek osloba-a pet istih glavnih sila ekonomskog rasta. Doista, kako emo vidjetikasnije ispitujui zato nerazvijeni gradovi trebaju jedan drugoga, unekim je sluajevima naknada domaeg uvoza jedini praktini nainrazvijanja one vrste univerzalnosti koja moe dovesti i do odrive sup-stitucije izvoza iz inozemstva.

Druga nesretna posljedica zaokupljenosti nacionalnim gospodar-stvima jest da strunjaci za razvoj, poput Gradyja u njegovo doba, sup-



50/270


stituciju uvoza uope ne smatraju procesom svojstvenim gradovima.Razmiljajui, umjesto toga, o njoj kao nacionalnoj pojavi, oni se estozalau da se ve potpuno razvijene tvornice (koje, dakako, proizvodeinozemnu uvoznu robu) proizvoljno postave na bilo koje mjesto umalenom gradiu, na selu, najee bilo gdje na mjestu kojem su oaj-niki potrebna radna mjesta.

Sve to, premda se reklamira kao zamjena ili supstitucija uvoza, da-leko je od istine o tome gdje i kako u stvarnome svijetu podvig na-

domjetanja uvoza moe poluiti uspjeh. ako je daleko od zbilje datakve sheme mogu odvesti, i doista ve jesu odvele, zemlje u bankrot,umjesto da im pomognu da postignu blagostanje. ako teka u stvar-nosti moe biti kazna koja neizravno pada na sve nas kad obra-zovani ljudi plemenitih namjera poine blagi grijeh i uzmu zdravo zagotovo staru i neprovjerenu pretpostavku, poput merkantilistike tau-tologije, da su narodi glavne cjeline potrebne za razumijevanje graegospodarskoga ivota.

U poglavljima koja slijede opisat u kako pet krupnih sila to ihoslobaaju gradovi koji uvozne proizvode zamjenjuju vlastitima tr-ita, radna mjesta, transplantati, tehnologija i kapital preobraava-

ju unutranjost zemlje u okruenju tih gradova, njihove regije. Potomu opisati potpuno drukije naine kojima gradske sile oblikuju regijekoje nemaju vlastitih gradova. Kasnije u raspraviti kako grozdovi iliskupine neko kreativnih gradova stagniraju, s katastrofalnim poslje-dicama za njihove narode.

Nita od toga ne bismo mogli shvatiti oslanjajui se na teorije o ap-straktnoj ponudi i potranji, koje tre u krug jedna za drugom u bezli-noj i zamagljenoj pojavi poznatoj pod nazivom nacionalna ekonomija.

N :

Siromane regije ili narodi tipino uvoze vie nego to si mogu pri-utiti.

Gradovi koji u znatnoj mjeri nadomjetaju uvoz ne ine to samo sgotovim proizvodima, nego s mnogim robama i uslugama, u logi-nim lancima koji se brzo formiraju.



51/270


Gospodarski ivot razvija se milou inovacija, a iri se milou na-domjetanja uvoza.

Svako naselje koje postane uspjeno u nadomjetanju uvoza tako po-stajegrad.

Gradska supstitucija uvoza u samom je korijenu ukupne gospodar-ske ekspanzije.



52/270




53/270


54/270


Zasad juni New Hempshire i juni Maine jaaju prema sjeverukoliko Boston zahvaa svojom sposobnou da iz temelja preoblikujesvoje vlastito zalee.

o nipoto ne znai da svi gradovi stvaraju svoje regije. Na primjer,Glasgow to nikad nije uinio, premda je potkraj 19. i u prvom deset-ljeu 20. stoljea bio u prvim redovima razvoja industrije i tehnologije,a njegovi su se inenjeri i proizvodi proslavili diljem svijeta, osvajajuinairoko i najudaljenija trita.

Osamdeset kilometara istono od Glasgowa lei Edinburgh, kul-turna i poslovna metropola kotske: i Edinburgh je trijumrao svojimizvozom, ali ni on nije generirao gradsku oblast. ak ni udruena gos-podarstva ta dva grada, u prostoru koji lei izmeu njih, nisu stvorilagustu, bogatu mjeavinu gradskih i seoskih aktivnosti.

Marseilles je najvanija francuska luka i kao dodatak tome razvioje znaajnu brodogradnju. Ali ni Marseilles, premda je metropola i-tave june Francuske, nema gradsku regiju vrijednu spomena. Napulj

je u 16. stoljeu bio najvei grad kranskoga svijeta. Razvio je neiz-mjerni izvoz svile, tkanine, ipki, traka, konopa i slatkia. U to doba,tada puno manji gradovi poput Milana, Pariza, Londona, Antwerpena

i Amsterdama oblikovali su i irili svoje istinske gradske oblasti, ali nei Napulj.

Kad se uzme u obzir njegova vlastita veliina, Rim ima zauuju-e malu i slabanu gradsku regiju. Copenhagen je generirao gradskuoblast, ali Dublin, Belfast, Cardiff, Liverpool, Lisabon, Madrid, Zagrebi Moskva nisu. Sao Paolo je ima, a nemaju je Rio de Janeiro, BuenosAires ili Montevideo. Niti Havana ni Santiago de Cuba nisu stvorilegradske okruge, niti prije ni za Castrova reima. Ni San Juan ga nikadnije oformio, bilo pod panjolskom, bilo pod amerikom vlau koja

je uslijedila.

U sredinjem Japanu toliko je gradova ostvarilo gradske regije dase one spajaju i preklapaju, ali Saporo, glavni grad Hokaida, velikog,najsjevernijeg japanskog otoka, nije proizveo svoju oblast. Atlanta,Gradyjev grad, metropola amerikog jugoistoka, nema gradsku regijuo kojoj bi vrijedilo govoriti, ba kao ni Seattle, metropola sjeverozapa-da. No Los Angeles i San Francisco oba su generirala gradske oblastina zapadnom rubu kontinenta, ba kao to su to uinili Boston i NewYork na sjeveroistoku.



55/270

Gradske regije

Sva gospodarstva pacikog oboda koji se izvanredno brzo razvijau svojem okrilju imaju gradove koji su u novije doba hitro generiraliizvanredno guste i zamrene gradske oblasti, osobito Singapur, Seul,aipei i Hong Kong. No, Manila na Filipinima to nije postigla.

Gradska regija Hong Konga prelijeva se u susjedni kineski Guang-dong, no sam grad Canton, prastara jezgra te provincije, nije generi-rao vlastitu gradsku oblast. Shanghai pak jest, ba kao i grozd gradovaprovincije Hubei na donjem toku rijeke Yangtze, Hankow, Hanyang i

Wuhan, koji se ponekad zajedno nazivaju Wuhan... Mogli bismo takonastaviti bez kraja i konca, udei se tim razlikama.Oigledno, gradovi koji su uspjeni u uspostavi izvoznih djelatno-

sti, koji privlae posjetitelje ili slue kao kulturni, politiki i vjerskicentri, ne formiraju nuno i gradske gospodarske oblasti. Za to se traineto vie od izvozne proizvodnje i uspjene gradske administracije.o neto je sposobnost grada da obilato i stalno iznova nadomjeta i-roku paletu robe koju uvozi.

Gradovi koji stvaraju gradske regije vrijedne spomena posjeduju tusposobnost, ili su je posjedovale u prolosti. Sama mehanika gradskesupstitucije uvoza automatski nalae formiranje gradske oblasti.

Kao to je spomenuto u prethodnim poglavljima, vea gradska sup-stitucija uvoznih proizvoda odvija se eksplozivno i oslobaa pet sna-nih ekonomskih sila ekspanzije: to su gradsko trite za novu, drukijuuvoznu robu; nagli porast broja radnih mjesta u gradu; razvoj tehno-logije za poveanu proizvodnju i produktivnost na selu; transplantacijagradskih pogona; kapital koji grad generira.

U gradu koji nadomjeta uvoz, sve te mone sile provaljuju simul-tano, no istodobno se njihova itava paleta, s djelovanjem svake sile umjeri proporcionalnoj ostalima, razvija samo u neposrednom okrue-nju grada. Kako emo kasnije vidjeti, kad se te sile proteu izvan ne-

posrednog gradskog zalea, kao to se to nerijetko dogaa, one vie nedjeluju povezano.Da bismo shvatili to se dogaa kad svih pet sila zajedniki navale

na neposredno gradsko okruenje ili gradsku regiju, promotrimo je-dan japanski zaselak koji je ranije leao izvan gradske oblasti okija,da bismo uoili kako se on promijenio kad ga je krajem 1950-ih go-dina tokijska regija napokon obuhvatila i inkorporirala u gradsko re-gionalno gospodarstvo. Primjer je vrlo upeatljiv zbog siline tokijske



56/270


ekonomije, ali promjene koje su se ondje odigrale po svojoj su prirodiiste one koje se dogaaju posvuda u gradskim regijama.

ijek promjena u selu opisao je Ronald P. Dore, britanski strunjakza moderni Japan i specijalist za poljoprivrednu politiku i ekonomiju.Informacije sam prikupila iz njegove blistave knjige Shinohata: Por-tret jednog japanskog sela (izvorno, Shinohata: Portrait o a JapaneseVillage), no interpretirat u ih u terminima pet snanih gradskih silagospodarske ekspanzije.

Dore je svoje spoznaje o selu prikupio u nizu posjeta u razdobljuod 20 godina, od kojih je prvi bio 1955. kad je tradicionalna ruralnaekonomija sela bila jo nedirnuta. Stanovnici sela, tada i kasnije, bili sutoliko iskreni i otvoreni u otkrivanju svojih prihoda, uspjeha i proma-aja, kao i mnogih intimnih ljudskih i komunalnih briga, da je Dore,da bi zatitio njihovu privatnost, odluio selu dati izmiljeno ime.

No Shinohata jest stvarni zaselak obuhvaen stvarnom gradskomregijom. Sastoji se od 49 domainstava i njihove zemlje, smjetenihoko 160 kilometara sjeverozapadno od okija (raunajui po dulji-ni eljeznike pruge i ceste, ne po letu vrane), daleko iza onih visokihplanina koje je gradska regija progutala prije puno godina. Selo je po-

loeno na poetku doline iza koje poinje novi planinski niz.U dalekoj i nejasnoj prolosti, Shinohata je vjerojatno bila naselje

koje je opstajalo na poljoprivredi i zanatima za preivljavanje, bez ika-kvih trgovakih veza s bilo kojim gradom. No, prema najstarijem sje-anju njezinih stanovnika, trgovci iz Edoa, kako se okio ranije zvao,znali su s vremena na vrijeme doi u selo. Seljaci su im prodavali netoljetine, a kupovali su rijetke proizvode poput aja i papira, stjeui no-

Gradovi i Bogatstvo Naroda

Documents

Transcript of Gradovi i Bogatstvo Naroda