Gradimo mostove – Jačanje medijacije (u zajednici) u MostaruElvir Đuliman, Carla Schraml

Gradimo mostove – Jačanje medijacije (u zajednici) u MostaruElvir Đuliman, Carla Schraml

Zahvaljujemo se kolegama iz CSSP i NDC na komentarima i uređivanju teksta, posebno Kristini Ćorić i Irene Thiede.

Berlin / Mostar, Juni 2018

Sadržaj

1. Sažetak .............................................................................................................. 2

2. Primjenjena metodologija ................................................................................ 5

3. Politička i socijalna situacija u Mostaru ......................................................... 6

4. Medijacija (u zajednici) ..................................................................................... 8

5. Historija medijacije u Bosni i Hercegovini ..................................................... 9

6. Pravni okvir medijacije u Bosni i Hercegovini .............................................. 10

7. Kapaciteti, podrška i upotreba medijacije (u zajednici) ............................... 12

7.1. Udruženje medijatora ..................................................................... 12

7.2. Političko područje ........................................................................... 14

7.3. Medijatori ........................................................................................ 14

7.4. Oblast pravosuđa ........................................................................... 15

7.5. Civilno društvo ................................................................................ 15

7.6. Stanovništvo ................................................................................... 16

7.7. Međunarodna zajednica ................................................................. 17

8. Ulazne tačke za jačanje medijacije (u zajednici) ............................................ 18

9. Naučene lekcije ................................................................................................ 20

10. Fokusna područja za jačanje medijacije ........................................................ 21

Strana 1

Strana 2

1. Sažetak

Ova je studija izrađena u sklopu komponente projekta CSSP Berlin centra za integrativnu medijaciju usmjerenog na jačanje medijacije (u zajednici) u Mostaru, kojeg finansira Federalno ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke. Intervjue sa stručnjacima iz različitih oblasti koji rade na području medijacije (u zajednici) i dijaloga (vidjeti Prilog 1) je vršio Nansen dijalog centar (NDC) Mostar. Studija je napisana u saradnji NDC-a Mostar i CSSP-a. Njen prvi cilj je unapređenje projektnih aktivnosti i jačanje angažmana relevantnih aktera u oblasti medijacije (u zajednici).

Jačanje medijacije kao metode rješavanja sukoba na nivou zajednice, ali i na individualnom nivou, može podržati pozitivne promjene u Mostaru na mnoge načine: Ona preobražava odnose otkrivanjem različitih perspektiva, interesa, potreba i strahova, o kojima se i dalje vrlo rijetko raspravlja npr. između građana koji žive odvojeno jedni od drugih, u zapadnom i istočnom dijelu grada. Općenito, medijacija je jačanje odnosa i promovisanje stanovišta koje želi da shvati druge perspektive. Uključivanjem ključnih zainteresovanih strana procesi donošenja odluka, koji su trenutno ograničeni na nacionalističku političku retoriku i interese, postaju inkluzivniji i temelje se na širem spektru opcija.

Mostar je de facto podijeljen grad: Hrvati žive gotovo isključivo u zapadnom dijelu, dok Bošnjaci prvenstveno žive u istočnom dijelu. Značajni objekti javne infrastrukture (kao što su bolnice, elektroprivrede, komunalna preduzeća ili pošte) su paralelno uspostavljeni. Simbolički i politički opterećeni sporovi o Mostaru i njegovoj budućnosti stvaraju napetosti na političkom nivou, koje se ponekad prenose i na stanovništvo. Međutim, veliki dio stanovništva se odupire svakodnevnom životu koji je strukturisan i organizovan na etničkoj osnovi. Mnogi ljudi prelaze preko postojeće nevidljive linije - jednog od glavnih bulevara u gradu. Postoje mnoga mjesta za susrete i interakciju. Općenito, nacionalne tenzije se često posmatraju kao jedan problem među mnoštvom drugih problema i vjeruje se da realnost nije toliko loša kao što je to npr. često prikazano u medijima.

Medijacija je metoda rješavanja sukoba gdje treća strana - medijator - pomaže stranama u sukobu da pronađu rješenje koje zadovoljava njihove interese i potrebe. Sveopšti cilj je da se odnos između njih preobrazi i poboljša. Proces često slijedi jasne korake s ciljem stvaranja međusobnog razumijevanja, prihvaćanja drugih perspektiva i zajedničkog stvaranja opcija. Njeni temeljni principi definišu medijaciju kao jedan povjerljiv i dobrovoljan proces, u kojem medijator izražava jednaku brigu, zainteresovanost i umiješanost prema stranama, odnosno on je nepristrasan (“omnipartial“), i koji dovodi do rješenja do kojih su došle same strane u sukobu.

1 “Omnipartial“- medijator je pristrasan prema svim stranama u sukobu i s empatijama posmatra i shvata njihove perspektive, interese i potrebe.

1

1. Sažetak Strana 3

CSSP ima specifičnu stručnost u primjeni medijacije na sukobe u zajednici, tj. na sukobe u kojima su uključeni grupni identiteti. Medijacija u zajednici preobražava načine na koji se grupe i pojedinci odnose prema sukobima na lokalnom nivou, tako što se usredotočuje na transformaciju odnosa, rješavanje konkretnih problema i poboljšanje inkluzivnih procesa donošenja odluka.

U simboličko i političko osjetljivoj sredini, kao što je Mostar, specifične ulazne tačke za jačanje medijacije (u zajednici) su definisane: istorijatom medijacije Bosnu i Hercegovinu BiH, postojećim zakonima i propisima, kao i postojećim kapacitetima i podrškom zain-teresovanih strana i stanovništva u Mostaru. Također treba uzeti u obzir iskustva i pouke koje su stečene u oblasti medijacije i oni su ključni za definisanje pristupa budućim pro-jektima.

Medijacija se po prvi put uvodi u BiH u poslijeratnom periodu, kad je Kanadski institut za rješavanje sukoba (CICR) proveo program Treće neutralne strane (1998.-2002.). Učesnici tog programa su 2002. godine osnovali ključno Udruženje medijatora. Medijacija je došla u BiH kao dio programa rješavanja sukoba te pomirenja, s jedne strane, kao i reforme pravosuđa, s druge strane.

Općenito, dva glavna zakona (kao i dodatni pravilnici) definišu kako se medijacija provodi kao alat za pravno obavezujuće rješavanje sukoba u BiH. Između ostalog, zakoni regulišu medijaciju u predmetima koje je sud predložio za rješavanje postupkom medijacije (uglavnom se primjenjuju na građanske predmete). Nadalje, zakoni trenutno čine Udruženje medijatora ekskluzivnim partnerom za (pravno obavezujuće) postupke medijacije u BiH. Drugi zakoni, poput porodičnog zakona i zakona o diskriminaciji, predviđaju da se medijacija primjenjuje opcionalno i obavezno prije ili umjesto sudskih postupaka.

Medijacija u BiH se uglavnom shvata i praktikuje kao pravno obavezujuća. Većina aktivnih medijatora u BiH su advokati, čija je praksa usredotočena na medijaciju predmeta koje je sud predložio za rješavanje postupkom medijacije i pravne sporove. Bitne zainteresovane strane, kao što je Udruženje, podupiru i razumiju medijaciju kao dio pravnog sistema.Ovakva prevaga pravnika pogoduje jednom prilično tehničkom pogledu na medijaciju: Potreba za medijacijom i njen cilj se često vide kao donošenje pravno obavezujućih propisa - a njena se prednost ogleda u ušteđenim troškovima (ne nužno u preobraženom odnosu).

Udruženje medijatora je centralni akter po pitanju medijacije u BiH. Između ostalog, ono nudi (napredne i osnovne) obuke za medijatore. Registrovano je oko 165 certificiranih medijatora, koji su tokom 2016. godine proveli skoro 2000 postupaka medijacije (uglavnom u Republici Srpskoj (RS)). U Mostaru su iskustvo, upotreba i kapaciteti po pitanju medijacije relativno niski i raspršeni. Oni koji se odnose na medijaciju u zajednici su čak na nižem nivou.

Medijacija u zajednici je jedva poznata i uopće nije institucionalizovana. Shodno tome, ni kapaciteti na ovom području nisu jako razvijeni. Neki treneri iz Udruženja, koji su učestvovali na obukama još 2001. godine, raspolažu skromnim kapacitetima. Ipak, zbog postkonfliktnog konteksta i postojeće podjele u Mostaru, mnogi akteri civilnog društva imaju velika iskustva u projektima dijaloga u zajednici i obučeni su za vođenje dijaloških aktivnosti. U školama, osobito među školskim pedagozima, postoje kapaciteti za školsku

1. Sažetak Strana 4

medijaciju, budući da su neki od njih osposobljeni na ovom području i imali su priliku za primjenu svojih kompetencija.

Ključne ulazne tačke identifikovane u ovoj studiji su, između ostalog, postojeći povoljni pravni i institucionalni okviri za medijaciju u BiH, koji se, međutim, rijetko koriste. Razlog za to leži u činjenici da nedostaju informacije o medijaciji (u zajednici). Općenito, medijacija u BiH se nalazi pod znatnim utjecajem pravnog sektora i povezana je s njim. Prema tome, prevladava jedno tehničko razumijevanje medijacije, a ključne zainteresovane strane imaju navodno prilično slab interes za promovisanje medijacije.

Naučene lekcije, koje treba uzeti u obzir, među ostalima, su činjenica da termin “među zajednicama” za mnoge ljude ima političku konotaciju, što donekle izaziva skepticizam. Slično tome, mnogi ljudi su izgubili vjeru u projekte koji direktno promovišu “izgradnju mira”, “pomirenje” itd., jer su ti pojmovi u prošlosti bili opsežno korišteni. Budući da su mnogi ljudi u BiH izgubili vjeru u budući razvoj, nisu zainteresovani za uključivanje u političke, društvene ili građanske inicijative.

Imajući na umu specifičan kontekst za medijaciju u Mostaru i BiH, mogu se definisati određena područja za projekte koji za cilj imaju jačanje medijacije u zajednici u Mostaru. Jedno od identifikovanih područja fokusa obuhvata aktivnosti podizanja nivoa svijesti i senzibilizacije usmjerene na stanovništvo, sudske službenike i advokate, kao i uposlenike institucija koji su u mogućnosti ili obavezni da koriste medijaciju. Nadalje, izgradnja kapaciteta za ovo osoblje, kao i za nepravosudno osoblje općenito je ključna za jačanje medijacije. Saradnja sa zainteresovanim stranama u Mostaru i Udruženjem medijatora je izuzetno važna za sve aktivnosti. Činjenica je da će pristup, koji je kreiran na osnovu potreba i ciljeva i na transparentan način, doprinijeti povećanju održivosti.

Strana 5

2. Primjenjena metodologija

Glavni izvor za izradu studije bili su intervjuisani partneri iz različitih oblasti vezanih za medijaciju, kao što su predstavnici civilnog društva iz Mostara, predstavnici Grada Mostara ili Općinskog suda u Mostaru, kao i Udruženja medijatora BiH (vidjeti Prilog 1), U studiji je citirano samo nekoliko izjava ispitanika. Glavni dio informacija prikazan je na zbirni način bez izričitog upućivanja na različite izvore.

Studija je izrađena u okviru komponente projekta CSSP Berlin centra za integrativnu medijaciju, koji je usmjeren na jačanje medijacije (u zajednici) u Mostaru, i kojeg finansira Federalno ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke. Intervjue je vršio Nansen dijalog centar (NDC) Mostar.

Studija je napisana u saradnji NDC-a Mostar i CSSP-a. Njen prvi cilj je unapređenje projektnih aktivnosti i jačanje angažmana relevantnih aktera u oblasti medijacije (u zajednici). Ipak, ona se smatra korisnom za širu javnost, jer takođe traži informacije o medijaciji (u zajednici) u Mostaru.

2

2 Budući da se ne smatra relevantnim za odgovarajuće razumijevanje sadržaja, nisu navedena imena ispitanika, nego institucije i stručnjaci.

Strana 6

3. Politička i socijalna situacija u Mostaru

Trenutnu situaciju u Mostaru treba shvatiti u širem kontekstu BiH. Zemlja je podijeljena na dva formalizovana entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republika Srpska (RS)) te na tri nacionalno dominantna dijela teritorija. Dok Srbi i Bošnjaci čine većinu u formalizovanim entitetima, Hrvati su relevantna manjina u FBiH.

Bosanskohercegovačke institucije vođene na principu nacionalnog ključa potenciraju snažnu povezanost između etničke pripadnosti i mogućnosti obnašanja javnih funkcija. To posebno koriste stranke na vlasti (kao što su Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Stranka demokratske akcije (SDA) i Savez Nezavisnih Socijaldemokrata (SNSD), ali i druge, s obzirom na to da se radi o općem principu političkog života.

Na lokalnom nivou politički i nacionalno određene većinsko-manjinske konstelacije često igraju ulogu: Oni koji se nalaze u manjini u etničkom i političkom smislu se moguće osjećaju nelagodno, a sistem (kako se sumnja) je sklon da ide u korist onih koji pripadaju većini. Pojavljuju se specifične konfliktne dinamike u kojima se relevantne, najčešće nacionalističke stranke, bore za moć u multietničkim sredinama bez jasne većine, kao što je slučaj npr. u Stocu, Mostaru, Prozor-Rami, Gornjem Vakufu/Uskoplju. Političke stranke često fabriciraju i potiču frustracije zbog situacije i strah od navodnih “drugih” kako bi homogenisale i mobilisale “svoje” biračko tijelo.

Budući da sistemski napori za pomirenje skoro i nisu provedeni na nivou države, niti zajednički podržani od strane elita, a što bi moglo pomoći u razvijanju jedne integrisane vizije i narativa o prošlosti, suprotstavljena uvjerenja o žrtvama i diskriminaciji, o herojima i ratnim zločincima, su znatno prisutna. Etničke tenzije su opipljive, uglavnom u medijima, politici i vrlo često na društvenim mrežama na internetu. One povremeno kulminiraju kada postoji neki veliki politički spor (npr. o izborima, ustavnim promjenama i sl.), neki sportski događaj, odnosno iznimni događaji, kao što su presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ITCY).

Mostar kao grad je simbolički opterećen i politički osporavan: jedan je od najvećih gradova i jedan od rijetkih multietničkih gradova u BiH. Mostar ima ključnu ulogu u rješavanju političkih nesuglasica oko općeg državnog ustroja, izbora i Ustava. Posljedice su, između ostalog, vrlo složen i politički osporen statut Grada i nedostatak sporazuma o izbornom zakonu za izbor u Gradsko vijeće. Lokalni izbori nisu održani od 2008. godine. Situacija utiče na sam razvoj grada kao i na svakodnevni život građana. Simbolički i politički opterećeni sporovi o Mostaru i njegovoj budućnosti stvaraju napetosti na političkom nivou, koje se ponekad prenose i na stanovništvo.

3

3 Zapadnu Hercegovinu gotovo isključivo naseljavaju Hrvati. Bošnjaci pretežno žive u Bosni, u Republici Srpskoj prevladavaju Srbi.

3. The political and social situation in Mostar Strana 7

Trenutno, Mostar je de facto podijeljen grad: Hrvati žive gotovo isključivo u zapadnom dijelu, dok Bošnjaci prvenstveno žive u istočnom dijelu. Značajni objekti javne infrastrukture (kao što su bolnice, elektroprivrede, komunalna preduzeća ili pošte) su paralelno uspostavljeni. Svi vrtići, osnovne i srednje škole rade po odvojenim nastavnim planovima i programima, odnosno hrvatskom i Federalnom (tj. bošnjačkom). Većina ih se čak nalazi u odvojenim zgradama, dok su samo dva primjera “dvije škole pod jednim krovom”.

Mnogi ljudi koji žive u Mostaru uočavaju etničke tenzije, ako ne na ličnom, onda na nivou grupe. Etničke tenzije se smatraju individualno izazvanim incidentima ili rezultatom političkih manipulacija. Sve u svemu, etničke tenzije se često smatraju samo jednim problemom među mnoštvom drugih, kao što su npr. privreda, nezaposlenost i nedostatak perspektive za mlade. Vjeruje se da stvarnost nije toliko loša kao što je to npr. često prikazano u medijima. Ipak, neke su teme općenito tabu i često ih se ne dotiče u razgovorima (kao što su npr. budući ustroj Bosne i Hercegovine, odgovornost za ratne sukobe i zločine, počinjene nepravde i diskriminacije, itd.), kako bi se zadržala prividna normalnost.

Međutim, veliki dio stanovništva se odupire svakodnevnom životu koji je strukturisan i organizovan na etničkoj osnovi. Mnogi ljudi prelaze preko postojeće nevidljive linije - jednog od glavnih bulevara u gradu. Postoje mnoga mjesta za susrete i interakciju. Aktivno civilno društvo doprinosi ozračju u kojem ljudi žive, rade i druže se na miran i normalan način. Održavaju se brojni koncerti, pozorišne predstave i kulturni događaji, na koje ljudi dolaze bez obzira na etnički ili bilo koji drugi identitet ili pripadnost. Na primjer, tokom novogodišnjeg dočeka 2017. godine ljudi iz čitavog Mostara su se okupili u centru Grada i uživali u novogodišnjem programu koji je organizovao Grad Mostar.

U maju 2018. započeli su pregovori između glavnih bosanskohercegovačkih političkih stranaka uz pomoć Ambasade SAD-a, Ureda visokog predstavnika (OHR) i Misije Europ-ske unije (EU) u BiH. Glavni cilj sastanaka bio je dogovor o izmjenama odredbi izbornog zakona za Mostar kako bi se lokalni izbori mogli održati u oktobru 2018. po prvi put u deset godina. Međutim, stajališta HDZ-a i SDA su ponovno blokirala sporazum: Dok SDA zahtijeva i rješavanje pitanja statuta Grada, HDZ traži da se prvo postigne dogovor o izmjenama i dopunama izbornog zakona a da se naknadno raspravlja o izmjenama statuta.

Strana 8

4. Medijacija (u zajednici)

Medijacija je metoda rješavanja sukoba koja predviđa treću stranu - medijatora – koji pomaže stranama u sukobu da strukturišu svoj sukob i razgovor tako da zajednički pronađu rješenje koje zadovoljava njihove potrebe i interese. Cjelokupni cilj je preobraziti odnos između strana u sukobu. Medijator podržava strane postavljanjem pitanja i moderiranjem njihovog razgovora. Često proces slijedi različite korake s ciljem stvaranja međusobnog razumijevanja, prihvaćanja perspektive druge strane i zajedničkog kreiranja opcija. Ovisno o pristupu i kontekstu (npr. porodičnom ili radnom okruženju), stavlja se naglasak na istraživanje interesa ili češće, temeljnih potreba.

U medijaciji, strane u sukobu su u središnjem položaju. Imaju vlasništvo nad sukobom i procesom. Zadatak medijatora je da uspostavi bolju i pozitivniju atmosferu, koordinisani i sistematski način razgovora, u kojem obje strane osjećaju da ih se sluša, razumije, a i sami su u stanju da slušaju i razumiju drugu stranu. Medijatorova zadaća nije da predlaže bilo kakvo rješenje.

Osnovni principi definišu medijaciju kao povjerljivi i dobrovoljni proces, u kojem medijator ostaje nepristrasan (“omnipartial“) - s empatijama posmatra i shvata perspektive, interese i potrebe strana u sporu, i koji vodi do rješenja do kojih dolaze same strane. Za razliku od bilo kojeg sudskog postupka, cilj nije da se utvrdi ko je u pravu, a ko nije ili čiji su zahtjevi opravdani. Prema tome, u idealnom procesu medijacije nema nikoga ko će izgubiti i ostati nezadovoljan. Metoda je namijenjena stvaranju mogućnosti i rješenja na zadovoljstvo obje strane, jer nađeno rješenje odgovara na interese i potrebe strana. U tom smislu, sud je mjesto gdje jedna strana dobija a druga gubi, ili gdje obje strane gube, dok medijacija omogućava situaciju u kojoj su svi dobitnici. Pored samog glavnog cilja transformacije odnosa, postupci medijacije, u poređenju sa sudskim procedurama, često su jeftiniji a brži u postizanju rezultata.

Medijacija se može primijeniti s ciljem rješavanja različitih vrsta sukoba – koji su nastali na različitim nivoima društva i koji uključuju različite aktere. CSSP ima posebnu stručnost u primjeni medijacije na sukobe u zajednici. Sukobi u zajednici su sukobi u kojima su uključeni grupni identiteti. Ti su sukobi često povezani s (percipiranim) razlikama u ekonomskoj, političkoj ili društvenoj moći. Sukobi u zajednici se mogu pojaviti kako između pojedinaca, tako i između grupa. Medijacija u zajednici transformiše načine na koje se grupe i pojedinci bave sukobima na lokalnom nivou, usredotočujući se na transformaciju odnosa, rješavanje konkretnih problema i podržavanje inkluzivnih procesa donošenja odluka. U tom smislu, medijacija u zajednici može potaknuti i podržati strukturne promjene.

4

4 “Omnipartial“- medijator je pristrasan prema svim stranama u sukobu i s empatijama posmatra i shvata njihove perspektive, interese i potrebe.

Strana 9

5 http://www.cicr-icrc.ca/en/international/bosnia-and-herzegovina.html

5. Historija medijacije u Bosni i Hercegovini

Formalno i pravno obavezujuće provođenje medijacije je u BiH uvedeno nakon rata (1992.-1995.). Prije toga medijacija nije bila formalizovana kao pravna mogućnost. Njeno uvođenje je postignuto uglavnom zahvaljujući raznim međunarodnim organizacijama i nevladinim organizacijama. Medijacija je u BiH došla kao dio programa rješavanja sukoba te pomirenja, s jedne strane, kao i reforme pravosuđa, s druge strane.

Presudan korak ka institucionalizaciji medijacije u BiH bio je program Treća neutralna strana, kojeg je provodio Kanadski institut za rješavanje sukoba (CICR) od 1998. do 2002. godine. Cilj je bio da se stvore preduslovi za korištenje medijacije kao alata za pravno obavezujuće rješavanje sukoba i obnovu društvenih struktura na području Mostara i Banjaluke. Projekat je osigurao ključne stručnjake, uključujući advokate, sudije, nastavnike, socijalne radnike i predstavnike nevladinih organizacija, koji su imali znanje i vještine neophodne za pravljenje mostova, uspostavu komunikacije i poticanje ozdravljenja među liderima u zajednicama, kao i vjerskim vođama te privrednicima među Hrvatima, Srbima i Bošnjacima.

Jedan od dugoročnih rezultata programa bio je osnivanje ključnog Udruženja medijatora u BiH 2002. godine, kojeg su osnovali učesnici programa. Mnogi medijatori koji su još uvijek aktivni bili su obučeni u okviru ovog programa. “Vesna je bila ta [Dasović-Marković, voditeljica projekta], koja je dovela medijaciju iz Kanade u BiH”, kaže Jagoda Ribica, koja od tada radi kao trener medijatora i članica je Udruženja.

Prva grupa medijatora službeno je obučena tokom certifikovane obuke, čiji program je pripremilo Udruženje medijatora 2005. godine. Gospodin Christian Schwarz-Schilling, tadašnji Visoki predstavnik međunarodne zajednice, uručio im je certifikate.

5

Strana 10

6. Pravni okvir medijacije u Bosni i Hercegovini

Medijacija u BiH regulisana je s nekoliko zakona. Udruženje medijatora je bilo aktivno uključeno u njihovu izradu, i sarađivalo je s ministarstvima pravde i udruženjima sudaca i tužilaca iz oba entiteta, Nezavisnom pravosudnom komisijom i Američkom advokatskom komorom (ABA). Prvi korak je bio prilagođavanje procesnih zakona, uključujući i smjernicu da suci mogu uputiti sudske predmete (građansko pravo i djelimično imovinsko pravo) na medijaciju.

Nakon što su ovi prijedlozi usvojeni tokom 2003. godine, napravljeni su naredni koraci s ciljem stvaranja pravnih preduslova za medijaciju. Gore navedeni partneri su, zajedno s OHR-om i projektom Razvoj preduzeća u Jugoistočnoj Evropi (SEED), osnovali radnu grupu koja je izradila Zakon o postupku medijacije, kojeg je u junu 2004. godine usvojio Parlament BiH.

Ukratko, medijacija u BiH je uglavnom uređena sa sljedeća dva zakona:

Zakon o postupku medijacije usvojen 2004. godine. Propisuje postupak medijacije, njena načela i ulogu medijatora. Prema ovom zakonu, potpisani sporazum koji proizlazi iz postupka medijacije, može biti jednako obavezujući kao konačna sudska presuda. Za krivične slučajeve medijacija se može koristiti samo kada je riječ o odlučivanju o imovinskopravnom zahtjevu i ako sudac smatra da je imovinskopravni zahtjev takav da je poželjno uputiti ga na medijaciju. Građanske parnice, međutim, uvijek mogu biti predmet medijacije. Strane u sukobu mogu pristati na rješavanje spora putem medijacije prije nego što odu na sud, ali se oni također mogu odlučiti za medijacija čak i kada je proces već započeo (ali prije završetka glavne rasprave). Oni također mogu odabrati medijaciju tokom pripremnog ročišta.

Zakon o prenosu poslova medijacije na Udruženje medijatora, usvojen 2005. godine. Usvajanje ovog zakona omogućilo je praktičnu provedbu medijacije i stvorilo pravni okvir za Udruženje medijatora. Prije toga je zakonski okvir bio nepotpun, budući da je bilo potrebno regulisati mogućnost prenosa medijacije sa suda na Udruženje. Ovim zakonom je Udruženje medijatora postalo zakonski i ekskluzivni partner u postupcima medijacije u BiH. Prema zakonu, druga udruženja registrovana u BiH bi mogla podnijeti zahtjev za sticanje ovog statusa Ministarstvu pravde. Međutim, do 2018. godine Udruženje medijatora ostaje ekskluzivni partner u postupcima medijacije u BiH.

6 http://www.oss.ba/dokumenti/Zakon_o_postupku_medijacije_B&H.pdf 7 http://www.umB&H.ba/dokumenti/zakoni/zakon_o_prenosu_poslova_medijacije.pdf

6

7

6. Pravni okvir medijacije u BiH Strana 11

Udruženje medijatora je 2005. godine formiralo radnu grupu za izradu pravilnika, koji definiše njegova interna pravila. Između ostalog, ona regulišu način registracije u Udruženje, način na koji se osoba može uvrstiti u spisak medijatora, koje naknade se plaćaju i koji obrasci koriste za pokretanje postupka medijacije. Pravilnik i obrasci su usvojeni 2006. godine, kao posljednji korak za ispunjavanje potrebnih pravnih i administrativnih preduslova za praktičnu provedbu medijacije.

Nadalje, drugi zakoni predviđaju da se medijacija vrši neobavezno ili obavezno prije ili umjesto sudskih postupaka:

Prema Porodičnom/Obiteljskom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, medijacija je obavezno u slučaju razvoda kada supružnici imaju djecu. Osim toga, medijacija se može primijeniti na volonterski način za supružnike bez djece.

Prema Zakonu o zabrani diskriminacije, ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine je središnja institucija za zaštitu od diskriminacije. U okviru svoje nadležnosti, institucija može pokrenuti postupak medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji. Postupak koji se pokrene se provodi uz vanjsku podršku.

8 http://www.fB&Hvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2005/zakoni/25hrv.pdf 9 »Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlašćenom za posredovanje.« (Porodični zakon FBiH, čl. 45, stav 1) 10 »Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje.« ( Porodični zakon FBiH, čl. 45, stav 3)11 Zakon o zabrani diskriminacije, čl.7, stav 2d: https://www.parlament.ba/law/DownloadDocument?lawDocumentId=cbaa795e-85cf-42ca-8982-cec19b7134ab&langTag=bs

98

10

11

Strana 12

7. Kapaciteti, podrška i upotreba medijacije (u zajednici)

Općenito, medijacija je shvaćena i praktikovana kao pravno obavezujuća medijacija. Postojeći zakoni regulišu medijaciju kao dio pravnog sistema. Mnogi aktivni medijatori u BiH su advokati čija je posrednička praksa usredotočena na medijaciju predmeta koje je sud predložio za rješavanje postupkom medijacije i pravne sporove. Ključne zainteresovane strane, kao što je Udruženje i njegovi predstavnici, podupiru i razumiju medijaciju kao dio pravnog sistema. Ovakva prevlast stručnjaka u oblasti prava pogoduje tehničkom pogledu na medijacija: Medijatori i zainteresovane strane često vide potrebu za medijacijom i njen glavni cilj kao donošenje pravno obavezujućih odluka - a njezinu prednost kao uštedu troškova (ne nužno preobražene odnose). Medijacija u zajednici je skoro nepoznata u Mostaru, dok su aktivnosti na uspostavi dijaloga mnogo poznatije. Shodno tome, kapaciteti na ovom području nisu jako razvijeni. Neki treneri iz Udruženja medijatora, koji su 2001. godine učestvovali u obukama u organizaciji Kanadskog Instituta za rješavanje sukoba (CICR), posjeduju neke od kapaciteta. Oni su imali i nekoliko mogućnosti za primjenu tih sposobnosti u okviru školske medijacije. U školama, osobito među školskim pedagozima, postoje i kapaciteti za školsku medijaciju, budući da su neki od njih obučeni za ovo područje, a imali su i priliku da primjene te kompetencije. Međutim, neposredno nakon završetka rata, mnogi su projekti imali komponente međuetničkog dijaloga u Mostaru. Većina predstavnika organizacija civilnog društva je učestvovala u obukama za vođenje dijaloga i imaju znatna iskustva u realizaciji projekata međuetničkog dijaloga i olakšavanja dijaloga.

7.1. Udruženje medijatoraUdruženje medijatora je osnovano u martu 2002. godine. Udruženje je registrovano na nivou BiH. Ima dva ureda, u Sarajevu i Banjaluci. Ovi uredi imaju po jednog uposlenog, koji se bave tehničkim i administrativnim poslovima (primanje zahtjeva za medijaciju, dostavljanje potrebnih obrazaca, komuniciranje sa sudovima, povezivanje klijenata s medijatorima, evidentiranje rješenih predmeta, itd.). Organizaciona struktura Udruženja se sastoji od Upravnog odbora, koji ima predsjednika i šest članova i Nadzornog odbora koji ima tri člana. Članovi Udruženja su sudije, advokati, nastavnici, psiholozi, novinari12

12 Članovi upravnog odbora su: Orleanka Nikodinović, predsjednica upravnog odbora i Udruženja; Amir Avdagić, potpredsjednik upravnog odbora Udruženja; Đemaludin Mutapčić, potpredsjednik upravnog odbora Udruženja; Jagoda Ribica, član upravnog odbora Udruženja, Mensur Hadžimusić član upravnog odbora Udruženja; Franjo Galić, član upravnog odbora Udruženja i Jelena Ćetković, član upravnog odbora Udruženja. Članovi nadzornog odbora su: Hamdija Muratović, Dosta Baraković i Amra Mujkić Suljić.

7. Kapciteti, podrška i upotreba medijacije (u zadjednici) / 7.1. Strana 13

i osobe drugih profesija, koje je Udruženje obučilo na certifikovanim obukama i koji su se prijavili za redovno članstvo, koje uključuje plaćanje godišnje članarine. Članarine i naknade za obuku glavni su izvori sredstava Udruženja.

Općenito, glavne aktivnosti Udruženja uključuju pružanje usluga medijacije i obuke za medijatore, certifikovanje medijatora, praćenje razvoja i postignuća na području medijacije, kao i umrežavanje i povezivanje sa sličnim organizacijama. Obuka namijenjena za certificiranje medijatora se sastoji od dva dijela: Prvi se zove »Medijacija 1 - obuka za medijatore« i traje 40 sati (5 dana). Drugi se zove »Medijacija 2 – kako se pripremiti za vođenje medijacije« i traje 16 sati (2 dana). Pored ovih obuka, Udruženje provodi specijalizirane obuke, uključujući obuke za trenere. Treninzi se organizuju i nude na temelju potreba i interesa, uglavnom nekoliko puta tokom godine.

Kao što je već spomenuto, u ovom trenutku Udruženje ima isključivo pravo da vrši postupak medijacije, koji rezultira pravno obvezujućim sporazumima. Strane u sukobu podnose zahtjev za medijaciju jednom od centara. Nakon toga mogu da odaberu medijatora koji se nalazi na spisku i koji je obučen od strane Udruženja. Medijator kontaktira strane i započinje proces. Ako postignu dogovor, strane i medijator potpisuju sporazum. Ovaj sporazum ima snagu izvršne isprave.

Udruženje prima znatno više zahtjeva u Republici Srpskoj (RS) nego u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) (vidjeti dolje i Prilog 2 Godišnji izvještaj Udruženja za 2016.). Jedan od razloga može biti proaktivniji rad medijatora i predstavnika Udruženja na terenu. Između ostalog, uspjeli su postići sporazume s nekim javnim preduzećima, čime je značajno povećan broj medijacija na komunalnim predmetima (npr. sporovi građana s javnim komunalnim preduzećima kao što je Elektrokrajina). Slučajevi medijacije koje je sud uputio Udruženju gotovo da ne postoje u Federaciji, kao ni u RS-u. Tokom 2016. godine prijavljen je jedan slučaj (vidjeti dolje). Većina medijacija koje se provode u BiH odnose se na privredne, komunalne i porodične sporove (vidjeti također Prilog 2).

13 Vidjeti Tabelu 1 za više detalja14 Spisak registrovanih medijatora: http://www.umB&H.ba/umB&H/index.php?option=com_content&view=article&id=106&Itemid=222&lang=ba15 Podaci za 2017. nemaju prikaz brojki po entitetu 16 Za kompletan pregled predmeta medijacije u godišnjem izvještaju za 2016. i za pregled 2017. vidjeti aneks 2.

13

14

15

Slučajevi medijacije 2016

Upućeni od 2015.

Od suda

Primljeni

U Centru

Sarajevo Banjaluka Ukupno

Table 1: Extract from the Annual Report of the Association of Mediators 2016

0

14

1

13

201

1917

0

1917

201

1931

1

1930

16

7. Kapciteti, podrška i upotreba medijacije (u zadjednici) / 7.2. Strana 14

7.2. Političko područjeUnutar gradske uprave u Mostaru ne postoje posebni individualni kapaciteti po pitanju medijacije. Naprotiv, postoji potreba za jačim kapacitetima: Prema statutu Grada Mostara, medijacija se mora koristiti u slučaju disciplinskog postupka, ali u trenutku izrade ove studije nije bilo obučenih medijatora među zaposlenicima koji vrše medijaciju ovih predmeta.

Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona podržava školsku medijaciju, najčešće u kontekstu prevencije nasilja među učenicima. Konkretnije, Ministarstvo je u saradnji sa školama i misijom OSCE-a organizovalo treninge, objavilo smjernice i koordinisalo aktivnosti. Institucija ombudsmana/ombudsmena BiH za ljudska prava podržava medijaciju u okviru svog mandata i kapaciteta: njeno osoblje nije formalno osposobljeno niti zaduženo za provođenje postupka medijacije, ali može preporučiti medijaciju stranama u sukobu. Centar za socijalni rad Mostar (kao gradska institucija) vrši medijaciju u porodičnim sporovima za koje je zakonom obavezano. Strane u sukobu plaćaju uslugu, koja najčešće pokriva jedan sastanak medijacije. Medijacija nije pravno obavezujuća, a medijatori nisu nužno obučeni od strane Udruženja. Osim toga, Centar vrši medijaciju kod djece u riziku za restorativne svrhe (Model porodične grupne konferencije).19

17

7.3. MedijatoriOko 165 certifikovanih medijatora je registrovano u Udruženju. Svi su završili specijalizovanu obuku i položili završni ispit. Ovi medijatori imaju isključivo pravo da vrše pravno obvezujuću medijaciju. Medijaciju ne vrši redovno svih 165 medijatora. U Mostaru postoji nekoliko aktivnih medijatora, iako ni oni ne vrše redovno medijaciju.

17 Na primjer, ako postoji situacija u kojoj se disciplinski postupak vodi protiv zaposlenika (tj. zbog kršenja nekih pravila i sl.), on ili ona trebaju biti usmjereni na korištenje medijacije prije nego što se poduzmu daljnje zakonske mjere.18 »Ovisno o prirodi slučaja, Obudsman predlaže i upućuje strane na postupak medijacije. Često koristi medijaciju kako bi približio pozicije strana. Uspjeh ovog procesa ovisi o spremnosti strana i njihovoj otvorenosti za kompromis. Medijacija se pokazala vrlompromise. Mediation is proven to be very useful in cases of working disputes or cases related to family relations.« (Statement from Institution of Human Rights Ombudsman/Ombudsmen of B&H)19 »Porodična grupna konferencija je proces koji vode članovi porodice kako bi planirali i donijeli odluke za dijete u riziku. To je dobrovoljni proces i porodice se ne mogu prisiliti na porodičnu grupnu konferenciju.« (https://www.frg.org.uk/involving-families/family-group-conferences)

18

7. Kapciteti, podrška i upotreba medijacije (u zadjednici) / 7.4. Strana 15

Medijacija je danas uglavnom promovisana i održana zahvaljujući sudskim službenicima i advokatima, koji čine značajan dio članova Udruženja. Iako se obučavaju i drugi stručnjaci, više od polovice obučenih i certifikovanih medijatora su advokati. Advokati navodno imaju prilično slab interes za korištenje medijacije, budući da je honorar advokata - u usporedbi s medijatorom - znatno veći. Zakon predviđa važnu ulogu sudova za pokretanje i primjenu medijacije. Sudovi su, međutim, uputili samo jedan slučaj u Udruženje 2016. godine. Sudovi imaju navodno ograničen interes za pokretanjem postupka medijacije, budući da se slučajevi koji su rješeni medijacijom računaju samo kao pola boda u statistici, a naknade na koje sudovi imaju pravo, iznose samo 10% u odnosu na sudske slučajeve. Bez obzira na to, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine iskazuje verbalnu podršku i u decembru 2013. u Mostaru je od strane Općinskog suda u Mostaru i Udruženja medijatora organizovano nekoliko promotivnih aktivnosti, kao npr. Sedmica otvorenih vrata.

7.4. Oblast pravosuđa

7.5. Civilno društvoNivo kapaciteta za medijaciju unutar civilnog društva u Mostaru je općenito prilično nizak. Neki predstavnici civilnog društva su učestvovali na treninzima. Većina tih treninga se nije sistematično usredotočila na medijaciju, već su to bili širi tematski treninzi za rješavanje sukoba. Civilno društvo trenutno rijetko koristi medijaciju. Općenito, projekti i programi po pitanju medijacije su drastično smanjeni od ranih 2000-ih godina. Jedan od primjera korištenja školske medijacije bio je program prevencije vršnjačkog nasilja u predgrađima Mostara kojeg je realizovao Centar za psihološku podršku (Sensus) u periodu od 2015. do 2017. godine. Ostale lokalne nevladine organizacije, koje povremeno koriste i podupiru školsku medijaciju, su npr. Nansen dijalog centar Mostar ili Mreža pedagoga Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Unutar civilnog društva postoje velika iskustva s međuetničkim dijalogom i neka iskustva s medijacijom u zajednici. Specifičniji projekti i organizacije su, između ostalog, predstavljeni u nastavku:

Od 2012. godine CSSP promoviše medijaciju i dijalog u zajednici u raznim projektima i s različitim partnerima u Mostaru i regiji. Od 2012. do 2014. godine platforma je (ponovno) uspostavljena i podržana, što je ojačalo dijalog i razmjenu između civilnog društva i Grada Mostara. U ostalim općinama u regiji je u skorije vrijeme pomognut dijalog između mjesnih zajednica (MZ) i civilnog društva te predstavnika općina.

22

20 Honorar za advokata može biti do deset puta veći od honorara za medijatora, naravno ovisno o slučaju. Tarifa za medijatore koji vodi Udruženje predviđa sljedeći honorar: Ukoliko je vrjednost spora do 50.000 KM honorar medijatora iznosi 75 KM. Ukoliko je vrjednost spora do100.000 KM, honorar medijatora iznosi 200 KM. (http://www.umbih.ba/dokumenti/zakoni/pravilnik_o_nagradi_i_naknadi_v1.pdf.)21 IGodišnji izvještaj Udruženja na daje informacije po ovom pitanju za 2017. godinu. 22 Medijatori su promovisali medijaciju na sudu dijeljenjem letaka, razgovorom s ljudima, itd.

21

20

7. Kapciteti, podrška i upotreba medijacije (u zadjednici) / 7.5. Strana 16

Već dugi niz godina Nansen dijalog centar Mostar (NDC Mostar) radi na međuetničkom dijalogu. Kvalifikovani i iskusni treneri rade u NDC-u, i oni su tokom prethodnih godina organizovali i provodili različite seminare o dijalogu. Trenutačno se aktivnosti NDC Mostar usredotočuju uglavnom na integrisano obrazovanje u mješovitim zajednicama na području Hercegovine.

Agencija za lokalnu demokratiju Mostar (LDA Mostar) provodila je različite projekte s komponentama međuetničkog dijaloga. Većina ih se usredotočila na specifičnija pitanja (poput arhitekture, dizajna i mladih, kao npr. dio projekta ADA Mostar - Arhitektura-dizajn-umjetnost). Drugi promovišu interkulturne vrijednosti među mladima (projekat Moj grad - Grad interkulturalnosti). U organizaciji postoje snažni kapaciteti za interkulturalni i interetnički dijalog.

Ostali projekti, poput projekta Mobilni tim (MT) Orkdal - Mostar, su istovremeno promovisali međuetničku saradnju i školsku medijaciju. Mobilni tim, kojeg vode psiholog, socijalni radnik i pedagog, je uspostavio saradnju između Centra za socijalni rad i osnovnih škola i vrtića. Seminari, radionice i okrugli stolovi su, između ostalog, organizovani o vršnjačkoj medijaciji u školama. Projekat se temelji na principima međuetničke saradnje. Snažni kapaciteti, koji su izgrađeni tokom projekta, i dalje su prisutni u gore navedenim institucijama.

7.6. StanovništvoMeđu stanovništvom nema specifičnih kapaciteta za medijaciju. Postoje ograničeni primjeri korištenja medijacije, između ostalog putem Centra za socijalni rad u Mostaru, gdje se nudi medijacija za supružnike tokom brakorazvodne parnice, za koje je medijacija obavezna. Općenito govoreći, stanovništvo, ako uopće i poznaje medijaciju, nema puno povjerenja u nju. “Vidimo se na sudu” je izreka, koja se često izgovara u BiH i u slučaju manjih sporova. To bi moglo predstavljati tendenciju kulture vjerovanja u vlasti (poput sudova) i slabe spremnosti na kompromis.

U školama, osobito među školskim pedagozima, postoje kapaciteti za školsku medijaciju, budući da su neki od njih osposobljeni na ovom području i imali su nekoliko prilika za primjenu svojih kompetencija. Među malobrojnim inicijativama koje promovišu medijaciju, Četvrta osnovna škola u Mostaru je oformila medijacijski klub 2009. godine, koji još uvijek postoji, i izradila godišnji program.

23 Projekt je proveden od 2010. do 2013. godine kao dio Općinske međunarodne suradnje (MIC) između Grada Mostara i općine Orkdal iz Norveške.

23

7. Kapciteti, podrška i upotreba medijacije (u zadjednici) / 7.7. Strana 17

7.7. Međunarodna zajednica Organizacija za sigurnost i saradnju u Europi (OSCE) je aktivno podupirao medijaciju u Mostaru, uglavnom školsku medijaciju, u saradnji s Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, školama i njihovim pedagozima. U sklopu projekta Vršnjačka medijacija (2012.), OSCE je organizovao četverodnevni trening za pedagoge, roditelje i učenike s ciljem uspostave medijacijskih klubova u školama. Medijacija se koristi kao sredstvo u tom kontekstu.

OSCE misija u Bosni i Hercegovini je također godinama bila jedna od najaktivnijih organizacija na području međuetničkog dijaloga. Mnoge su njihove aktivnosti i dalje usmjerene ka promovisanju međuetničke saradnje (kroz obrazovanje, civilno društvo i relevantne javne institucije).

Strana 18

8. Ulazne tačke za jačanje medijacije (u zajednici)

Postojeći povoljni zakonski i institucionalni uslovi za primjenu medijacije se ne koriste mnogo. Konkretno, opći pravni okvir, koji omogućava Udruženju medijatora da provede i organizuje postupak pravno obavezujuće medijacije, nije znatno iskorišten, osobito u Federaciji BiH (vidjeti tablicu 1 ili dolje niže). Ali i u specifičnijim područjima, kao što su antidiskriminacija i zaštita ljudskih prava, radni i porodični sporovi, zakoni i propisi predviđaju centralnu ulogu za medijaciju u BiH. Institucije, kao što su Ured Ombudsmena u BiH, Grad Mostar ili Centar za socijalni rad imaju zakonsko pravo ili obavezu da primjene medijaciju. Međutim, medijacija se rijetko ili nikako ne primjenjuje (osim ako je obavezna).

Nedostatak informacija o medijaciji hrani skepticizam i ometa njenu upotrebu. Mali broj slučajeva medijacije u BiH (vidjeti npr. Tabelu 1) ukazuje da je stanovništvo (naročito u FBiH) izuzetno slabo upoznato s medijacijom. Moguće je da je povjerenje u medijaciju nisko. Zakonske odredbe koje omogućuju korištenje medijacije najčešće nisu poznate. Čak i među zainteresovanim stranama ponekad nedostaju pojašnjenja, kao npr. na pitanje ko treba i ima pravo da pokrene postupak medijacije, dok npr. Općinski sud u Mostaru tumači da strane imaju pravo da traže medijaciju, Zakon o postupku medijacije, članak 4., definiše inicirajuću ulogu sudije. Konkretno, stanovništvo i zainteresovane strane iz oblasti politike i civilnog društva nemaju informacije o tome što je medijacija u zajednici i što ona može postići. Nedostatak informacija doprinosi defanzivnom stavu.

Učinak promovisanja uzajamnog razumijevanja i transformiranja odnosa je podcijenjen. U BiH više prevladava tehničko razumijevanje medijacije, koje se usredotočuje na učinkovitost po pitanju uštede vremena i novca: ako je medijacija uopće poznata, onda je prije svega poznata kao postupak koji je učinkovitiji od sudskih sporova po pitanju uštede vremena i novca. Povoljan aspekt (u poređenju sa sudskim predmetima) promovisanja uzajamnog razumijevanja i transformisanja odnosa se rijetko vidi ili priznaje među zainteresovanim stranama i javnosti. Na primjer, malo sukobljenih strana vidi (obaveznu) porodičnu medijaciju u Centru za socijalni rad u Mostaru kao sredstvo za postizanje dogovora i ozdravljenja odnosa, nego više kao neophodan korak za dobivanje sudskog postupka. Općeniti izuzetak od ovog razumijevanja jesu projekti za promovisanje dijaloga, čiji se neposredni cilj vidi u poboljšanju (međuetničkih) odnosa.

Navodno slab interes i nedostatak sredstava ugrožavaju podršku od strane ključnih zainteresovanih strana. Sudovi se nalaze u posebno povoljnoj poziciji da

24 Općinski sud u Mostaru na sljedeći način opisuje postupak i ovlasti (u e-poruci kao odgovor na molbu za intervju): »U sudskim postupcima, posebice parničnom postupku, ako stranke iskažu zahtjev za posredovanje, sud će ih uputiti u postupak medijacije kod certifikovnih medijatora, koje je imenovalo Ministarstvo pravde FBIH.« Zakon o postupku medijacije, člana 4., propisuje: »Ako stranke prije pokretanja sudskog postupka nisu pokušale riješiti spor u postupku medijacije, sudija koji vodi sudski postupak može, ako ocijeni da je to svrsishodno, na pripremnom ročištu predložiti strankama da spor pokušaju riještiti u postupku medijacije«.

24

8. Ulazne tačke za jačanje medijacije (u zajednici) Strana 19

promovišu medijaciju tako što će je jednostavno preporučivati stranama u sukobu, ali oni to rijetko rade. Mnogi registrovani medijatori su pravnici koji najčešće nemaju potrebu da ostvare prihod kroz medijaciju, a često nemaju vremena da rade kao medijatori, jer imaju stalan posao i rade kao službenici ili poduzetnici. Neki advokati također mogu imati ograničen interes za povećano korištenje medijacije u BiH, budući da ona potencijalno smanjuje broj sudskih slučajeva i prihode koje oni ostvaruju kao advokati (vidjeti gore). Sudovi navodno također imaju ograničen interes za upućivanje predmeta na medijaciju, jer to smanjuje broj slučajeva u statistici i prihod suda (vidjeti gore). Udruženje – koje se pretežno finansira sredstvima ostvarenim kroz medijaciju (troškove plaćaju strane u sukobu) i naknadama za obuku - nema finansijskih sredstava za provođenje mnogih, npr. promotivnih aktivnosti.

Strana 20

9. Naučene lekcije

“Među zajednicama“ ima političku konotaciju. Termin “među zajednicama” često je povezan s “međuetničkim”, što kod nekih priziva političke konotacije. Kako mnogi ljudi nastoje izbjeći povezanost s političkim pitanjima, pojam “među zajednicama” može stvoriti zbunjenost i eventualno izazvati odbrambeni stav. Medijatori su skeptični po pitanju uloge medijacije u zajednici. Medijatori su skeptični prema medijaciji u zajednici, jer ona nije poznata niti priznata ni u jednom zakonu, a rezultat i sporazumi nisu pravno obavezujući. Pojmovi poput “izgradnja mira”, “pomirenje”, “međuetnički” i “multietnički”. su se opsežno koristili u prošlosti. Posljednjih godina mnogi ljudi su izgubili vjeru u projekte koji direktno promovišu mir, pomirenje itd. Razlog je vjerovatno u tome što su te velike riječi u prošlosti pretjerano i neopravdano korištene u javnom diskursu. Zbog toga su mnogi projekti u nedavnoj prošlosti bili posvećeni specifičnim temama, a ne prvenstveno, npr. međuetničkom dijalogu.

Kratko trajanje prethodnih projekata je ugrozilo održivost. Bilo je nekih dobrih inicijativa i rezultata na području pomirenja i međuetničkog dijaloga, no često je nedostajalo sistematsko praćenje i dugoročna strategija i oni zato nisu imali značajan utjecaj. Vrlo često su ljudi bili frustrirani i ostavljeni sami sa svojim neostvarenim očekivanjima nakon završetka projekta. Mnogi projekti vezani za medijaciju bili su kratkoročne ili ad hoc aktivnosti. Shodno tome, dokazano je da je održivost jedan od najvećih izazova u medijaciji (u zajednici) i projektima za promociju dijaloga.

Opća pasivnost i nedostatak interesa većine stanovništva. Većina ljudi u BiH nije zainteresovana za uključivanje u političke, društvene ili građanske inicijative. BiH ima jednu od najnižih stopa izlaznosti na izbore u Europi (50-55%). Čini se da su ljudi općenito izgubili vjeru u političke i socijalne reforme. Slijedom toga, relativno malo ljudi je uključeno u inicijative civilnog društva.

Strana 21

10. Fokusna područja za jačanje medijacije

Senzibilizacija stanovništa za medijaciju i njene prednosti. Potrebno je podići svijest stanovništva o principima medijacije i njenim prednostima, zakonskim odredbama u BiH, kao i o tehničkim procedurama. Na taj način se treba usmjeriti ne samo na povećanu učinkovitost po pitanju uštede vremena i novca, već posebno na moguće pozitivne učinke medijacije na odnos. Općenito bi trebali biti uključeni sudovi i druge ključne institucije (npr. ministarstva pravde, Grad Mostar). Aktivnosti senzibilizacije trebaju uključivati i institucije kao što su sindikati i komore, kao i (javna) preduzeća. Dobre prakse u tom smislu poznate su iz Republike Srpske, gdje su potpisani sporazumi između Udruženja medijatora i javnih preduzeća, što je rezultiralo značajnim brojem riješenih slučajeva medijacijom.

Senzibiliziranje sudskog osoblja i advokata za medijaciju, uključujući i konkretne zakonske odredbe, i njene prednosti. Budući da su sudije i sudovi oni koji imaju pravo neposredno informisati i uputiti sukobljene strane na medijaciju, treba podići njihovu svijest (osobito po pitanju pozitivnih učinaka na odnose strana u sporu). Tamo gdje su postupci i ovlasti vezani za medijaciju u predmetima koje je sud predložio za rješavanje postupkom medijacije nejasni, treba osigurati tehničku pomoć i razmjenu.

Senzibiliziranje i osposobljavanje osoblja izvan pravne profesije u pogledu medi-jacije. Budući da postoji mogućnost sukoba interesa za sudsko osoblje i advokate tokom vršenja i promovisanja medijacije, potrebno je senzibilizirati i, ako je potrebno, obučiti i druge stručnjake koji nisu dio pravosudnog sistema (npr. socijalni radnici, nastavnici i predstavnici civilnog društva) u saradnji s Udruženjem. Njihovo učešće može također doprinjeti smanjenju tehničkog pogleda na medijaciju i njene prednosti; naročito ako već profesionalno rade na društvenim odnosima.

Senzibilisanje institucija, koje su zakonski obavezne ili u mogućnosti da primjene medijaciju, o medijaciji i njenim prednostima provođenjem aktivnosti senzibilizacije u saradnji s njima te obuke njihovog osoblja. Kada zakonske odredbe ili interni postupci predviđaju medijaciju ili je ona zakonski obavezna, npr. za radne sporove unutar Grada Mostara, ali se medijacija nikako ili jedva primjenjuje, posebno je potrebno promovisati korištenje medijacije (između ostalog za izbjegavanje npr. blokiranja disciplinskih postupaka). Potrebno je ojačati svijest i kapacitete osoblja tih institucija, kao i svijest potencijalnih klijenata.

Saradnja sa zainteresovanim stranama u Mostaru i BiH, uključujući Udruženje medijatora. Postoje iskustva i kapaciteti po pitanju medijacije i međunacionalnog dijaloga. Udruženje medijatora, kao ključna zainteresovana strana za medijaciju, kao i odgovorne vlasti, trebali bi biti uključeni koliko je to moguće. Medijatori, kao i druge organizacije te projekti, a po mogućnosti i njihove ciljane grupe, trebaju biti uključeni u medijaciju i dijalog. Razmjena dobre prakse i naučenih lekcija mogla bi biti vrlo korisna.

10. Fokusna područja za jačanje medijacije Strana 22

Pored kompetencija u BiH, u Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu postoji znatna stručnost po pitanju medijacije u zajednici. U proces planiranja i provođenja aktivnosti na području školske medijacije trebaju biti uključeni lokalni pedagozi, nastavnici, učenici i predstavnici Ministarstva obrazovanja HNK, Pedagoškog zavoda i Zavoda za školstvo.

Provođenje inovativnog, transparentnog pristupa medijaciji u zajednici i dijalogu, kreiranog na osnovu potreba i ciljeva. Za kreiranje i predstavljanje projekata važno je imati na umu intenzivnu upotrebu nekih pojmova i vrlo prisutnu povezanost između termina “među zajednicama” i “međuetnički”. Potrebni su projekti usmjereni na poboljšanje međuetničkih odnosa i pomirenja, ali zbog njihovog općeg prihvaćanja pomoglo bi kada bi se povezali s određenim temama, npr. obrazovanje ili umjetnost, ili s pitanjima koja se općenito smatraju potrebnim. Za jačanje medijacije u zajednici posebnu pažnju treba posvetiti informisanju o metodi: jasno predstavljanje ciljeva treba biti prioritet. Predstavljanje dobrih praksi (iz drugog konteksta) je opcija, kako bi se poboljšalo prihvaćanje metode.

Pažljivo doticanje tabu tema unutar dijaloga, ali uz ispunjavanje potrebe za konk-retnim promjenama. Iako postoje brojne mogućnosti za svakodnevne susrete u Mostaru, strukturisani i organizovani načini dijaloga, npr. među Hrvatima i Bošnjacima, nedostaju. Neke su teme tabu, što bi se trebalo vrlo pažljivo rješavati. Poboljšano razumijevanje perspektive druge strane, posebno one koja je pod nacionalnim i političkim utjecajem, može biti vrijedan cilj sam po sebi. Ipak, mora se ispuniti i potreba mnogih ljudi da vide konkretnu promjenu u konkretnim (vidljivim) stvarima. Snažan i ekskluzivan fokus na (međuetničkom) dijalogu vjerojatno izaziva nevoljnost (vidjeti gore).

Jačanje školske medijacije uzimajući u obzir postojeće inicijative i strukture. Postoji snažan interes i potreba za školskom medijacijom. Predstavnici škola i Mreže pedagoga naglašavaju njen veliki potencijal za sprječavanje nasilja u školama i njihovom okruženju. Ministarstvo obrazovanja HNK uključeno je u procese na tom polju i uviđa potrebu da intenzivira ovu aktivnost. Školska medijacija bi mogla poboljšati institucionalnu saradnju škola koje rade po Federalnom (tj. bošnjačkom) ili hrvatskom nastavnom planu i programu, ali i individualnu saradnju i odnose između učenika, nastavnika i roditelja. Centar za psihološku podršku (Sensus) je prepoznat kao organizacija koja aktivno radi na prevenciji svih oblika vršnjačkog nasilja.

25 Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija) published »Manual for Mediation in Local Community« (http://www.partners-serbia.org/wp-content/uploads/2015/09/Prirucnik-za-medijaciju-u-lokalnoj-zajednici.pdf) 2. Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, Hrvatska published »Community Mediation« (http://www.centar-za-mir.hr/uploads/dokumenti/prirucnici/web_Medijacija_u_zajednici.pdf)26 CSSP jača medijaciju (u zajednici) na Kosovu. Uz finansijsku podršku različitih donatora, CSSP je odlučno pridonio izgradnji Centra za medijaciju u Mitrovici, koji je sada nezavisna nevladina organizacija koja promoviše medijaciju (u zajednici).

25/26

Strana 23

Aneks 1: Lista intervjuisanih osoba

Udruženje medijatora u BiH, član/ica odbora

Centar za psihološku podršku “Sensus“

Srednja saobraćajna/prometna škola Mostar

Centar civilnih inicijativa, projektni menadžer

Agencija lokalne demokratije Mostar, direktorica

Srednja mašinska/strojarska i saobraćajna/prometna škola Mostar, pedagog/ica

Mobilni tim Orkdal - Mostar Project, projektni menadžer

Medijator i socijalni radnik/ica

Ured Ombudsmena u BiH, područni ured Mostar

Osnovna škola “Ivan Gundulić”, direktor

Stručni savjetnik za srednjoškolsko obrazovanje

Savjetnik/ica gradonačelnika Grada Mostara

4. Osnovna škola Mostar, direktor/ica

Općinski sud u Mostaru

Medijator

Grad Mostar, nezavisni službenik za odnose sa NVO i vjerskim zajednicama

Udruženje medijatora u BiH, predsjednik/ica Upravnog odbora

Mreža pedagoga Hercegovačko-neretvanskog kantona, predsjednik

Udruženje medijatora u BiH, član/ica odbora i certificirani trener

Centar za socijalni rad Mostar, pedagog/ica

NDC Mostar, programski menadžer

Aneks 2: Godišnji izvještaj Udruženja medijatora za 2016. i 2017. god.

Strana 24

Tabela 1. Godišnji izvještaj Udruženja medijatora za 2016. godinu

Sarajevo 2016 Banjaluka 2016 Ukupno

Upućeni iz 2015. god.

Sporazum po PotraživanjuNovčanih Sredstava

Primljeno

Od Suda

U Centru

Economic

Privredni

Završeno

Memonetarni Sporovi

Bez Dogovora

Odustali

U Postupku

Rješeni Sudski Slučajevi

0

14

1

13

10

4

11

8

3

0

3

0

170

122

118

22

1

1855

1877

1707

125

118

1917

201

0

1917

210

201

1931

1

1930

220

1711

1888

1863

25

1

Oslobođena Stredstva (KM) 1.938.828,00 21.268.114,24 23.206.942,24

Aneks 2: Godišnji izvještaj Udruženja medijatora za 2016. i 2017. god. Strana 25

Tabela 2. Godišnji izvještaj Udruženja medijatora – prva tri kvartala 2017. god.

Izvještaj: 01.01.2017 - 30.09.2017

Upučeno iz 2016. god.

Primljeno

Privredni

Ostalo

Dogovor

Bez Dogovora

Odustali

U Postupku

Rješeni Sudski Slučajevi

Oslobođena Stredstva (KM)

134

1088

102

986

1046

6

94

76

113

13.792.627,38

Impressum:

CSSP - Berlin Center for Integrative Mediation e.V.Landgrafenstraße 1510787 BerlinTel +49 (0)30/4000651-0Fax +49 (0)30/4000651-22Email info@cssp-mediation.org

Redakcija: Kristina ĆorićFotografija: Carla SchramlPrevod: Abida Ada PehlićStvaranje: artist proofBerlin / Mostar 2018