Seminarski rad iz predmeta: Osnove komunikologije

GOVOR TIJELA

Mentor: Student:

Tuzla, maj 2016. godine

SADRŽAJUVOD.........................................................................................................................................3

1. Govor tijela..........................................................................................................................4

1.1. Osnovne kretnje i njihovo porijeklo.............................................................................5

1.2. Lažni govor tijela.........................................................................................................5

1.3. Kako naučiti govor tijela..............................................................................................6

2. Gestovi i pokreti tijela.........................................................................................................7

2.1. Morisove mape gestova................................................................................................7

2.2. Psihologija gestova.......................................................................................................9

3. Izrazi lica...........................................................................................................................10

3.1. Raspon izraza lica.......................................................................................................10

3.2. Lice i prvi utisak.........................................................................................................11

3.3. Govorite licem............................................................................................................12

4. Pokreti glavom...................................................................................................................13

4.1. Glave koje govore......................................................................................................13

4.2. Glave koje slušaju......................................................................................................14

5. Kontakt očima....................................................................................................................15

5.1. Očna gramatika..........................................................................................................15

5.2. Upotreba kontakta očima...........................................................................................16

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................17

LITERATURA.........................................................................................................................18

UVOD

Tema ovog seminarskog rada je „Govor tijela“. Činjenica je da pokret tijela govori više od

bilo koje riječi, te je i sami cilj ovog rada, kroz teoretski dio objasniti koliko neverbalna

komunikacija, odnosno nači gestovi, pokreti lica, glave, očiju, kretnja tijela govore onda kada

i ljudi šute.

Seminarski rad je sastavljen iz pet poglavlja. U prvom poglavlju je dat prikaz šta je to u biti

govor tijela, koje su osnovne kretnje i njihovo porijeklo, te da li postoji lažni govor tijela i

kako općenito naučiti upravljati govorom svoga tijela ali i prepoznati tuđi govor tijela.

Drugo poglavlje opisuje gestove i pokrete tijela. Opisali smo i Morisovu mapu gestova, te

psihologiju gestova. U trećem poglavlju su obrađeni izrazi lica, raspon izraza lica, utisak koji

ostavlja izraz lica te kako govoriti licem.

Četvrto poglavlje je bazirano na pokrete glavom. Napravili smo i komparaciju između glava

koje „govore“, te glava koje „slušaju“.U petom poglavlju je zastupljen kontakt očima i pravac

pogleda, te sama očna gramatika.

Seminarski rad je sastavljen iz slijedećih cjelina:

Uvod

Teoretski dio

Zaključak i

Literatura

1. Govor tijelaGovor tijela pokriva znakove dodira, orijentacije tijela, držanje tijela, gestirukama i kimanja

glavom. Dodir ili općenito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji između

dvoje ljudi.1 Kad se to događa, onda je ono što vidimo proces međusobnog povlačenja u

privrženost koja savlađuje prirodnu težnju svakog pojedinca da štiti svoj lični prostor.

1 Gordon R. Veinrajt, Govor tijela, Alnari, 2001.

Pošto u osnovi postoji konflikt između ''držanja na udaljenosti '' i ''uspostavljanja kontakta''

posljedica je toga da se javljaju mnoge varijantne i različiti stepeni prijateljskog

dodirivanja.Najuobičajeniji oblik dodira pojavljuje se kad se sretnemo ili se opraštamo.

Najčešće dolazi do rukovanja, koje je očekivana formalnost pri pozdravljanju.

Toplina pozdrava često se izražava prenaglašavanjem te radnjena različite načine. Ona se

progresivno amplicirahvatanjem šake objemarukama, hvatanjem za nadlakticu, hvatanjem za

rame i zagrljajem oko ramena. Potreba da se pri konverzaciji ograniči sagovornikovo kretanje,

često se pokazuje spuštanjem obuzdavajuće ruke na njegovo rame, dok ga dodirivač nastavlja

uvlačiti u razgovor.

Grljenje predstavlja snažan doživljaj u djetinjstvu, a kod odraslih osoba je rezervirano za

duboko emocionalne trenutke. Mladi ljubavnici čine taj znak prisnosti češće nego drugi. To

je jedan od najjačih pokazatelja intimnosti.

Poljubac kao javni znak veze prikazuje varijacije od jedne kulture dodruge. U većini zemalja

češće je ljubljenje u obraz na javnim mjestima, negoljubljenje u usta koje se, opet, pripisuje

ljubavnim parovima.

Orijentacija tijela i držanje tijela važni su za socijalnu interakciju. Običnoorjentiramo svoje

tijelo prema osobi s kojom pričamo, tako da okretanje odosobe zahtjeva pokret tijela. Kad se

spremamo izvesti neku radnju, često radimo pripremne pokrete. Oni djeluju kao nagovještaji

onog što namjeravamo učiniti.

Činjenica je da seslužimo pokretima nakane i da reagiramo na njih kod drugih u mnogim

situacijama, a da toga nismo svjesni. Primjerice, smatra se da smjerajući pokret ka ustajanju

sa stolice često djeluje kao nagovještaj naše potrebe da prekinemo razgovor.

1.1. Osnovne kretnje i njihovo porijeklo

Većina osnovnih komunikacijskih kretnji je ista širom svijeta. Kada je čovjek sretan smiješi

se, kada je nesretan ili srdit, onda se mrgodi. Gotov posvuda u svijetu klimanje glavom znači

da ili potvršivanje. Odmahivanje glavom koje znači ne ili poricanje također je

opšteprihvaćena gesta i vjerovatno je isto naučena u djetinjstvu.

Porijeklo nekih kretnji može se slijediti do naše primitivne životinjske prošlosti. Pokazivanje

zuba vuče porijeklo iz čina napadanja, a čak i savremeni čovjek koristi jedan oblik prezirnoh

smiješka i drug eneprijateljske geste iako više ne napada zubima. Izvorno smješak je bio gesta

zastrašivanja, no danas se koristi u sklopu gesta koji pokazuje zadovoljstvo.2

Kao što se govorni jezik razlikuje u pojedinim kulturama tako i neverbalni jezik može biti

različit. Dok je jedna gesta uobičajna u određenoj kulturi i ima jasno tumačenje u nekoj

drugoj može izgledati besmisleno ili čak imati sasvim drugo značenje.3

1.2. Lažni govor tijela

Obično se postavlja pitanje je li moguć lažan govor tijela. Odgovor na to pitanje uglavnom j

enegativan i to zbog nesklada koji će s evjerovatno pojaviti između osnovnih gesta,

mikrosignala tijela i izgovorenih riječi.

Međutim, ima slučajeva gdje je govor tijela namjerno iskrivljen radi sticanja određene

prednosti. Neki od osnovnih primjera su ponašanja menakenki na izboru za Miss svijeta. Njen

plasman zavisi od toga koliko će ona dobro prenijeti svoj govor tijela. Mnogi političari su

strunjaci u iskrivljavanju govora tijela kako bi pridobile glasače da im povjeruju i za političare

koji to uspješno rade kažemo da imaju „karizmu“.

Da bi se prikrile laži, najčešće korisitmo lice. Pri pokušaju da prekrijemo isitnu koristimo

osmijeh, kimanje i namigivanje ali na nesreću znakovi što ih naše tijelo šalje govor epravu

istinu te nastaje nesklad između našig hestova i svjesno kontrolisanih grimasa.4

Ukratko u dužem radzbolju je teško lagati govorom, ali kao ćemo vidjeit u nastavku rada, pri

komuniciraju s drugima dobro je naučiti i upotrijebljivati pozitivne otvorene geste i otkloniti

one koje šalju negativne znakove. To drušenje s ljudima može učiniti ugodnijim a čovjeka

prihvatljivijim.

2 Hellinger, B., Gabrijela ten Hövel G.,, "Priznati ono što jeste", PAIDEIA, Beograd, 20053 Gordon R. Veinrajt, Govor tijela, Alnari, 2001.4 Gordon R. Veinrajt, Govor tijela, Alnari, 2001.

1.3. Kako naučiti govor tijela

Govor tijela se može naučiti. Dnevno je potrebno najmanje 15 minuta odvojiti za proučavanje

i čitanje gesta drugih ljudi kao i za razvijanje svijesit o vlastitim gestama.5 Svako mjesto gdje

se ljudi susreću i komuniciraju prikladno je za promatranje gesta.

Televizija je također izvrstan način učenja neverbalne komunikacije. Stišajte zvuk i pokušajte

promatranjem slike shvaitit šta se dešava. Pojačavajući zvuk svakih pet minuta, moći ćete

provjeriti koliko je bilo ispravno vaše neverbalno čitanje i ubrzo ćete moći promatrati cijeli

program bez ikakvog zvuka i pritom razumjeti šta se dešava, kao što to čine gluhe osobe.

2. Gestovi i pokreti tijelaPravu elokvenciju u govoru tijela postižemo usavršavanjem gestova. Gestovi nam

dozvoljavaju stepen izražajnosti i suptilnosti koja je nemoguća sa osttalim aspektima

neverbalne komunikacije.

Majkl Argajl je predložio pet različitih funkcija koje gestovi mogu da obavljaju6:

Ilustrovanje i ostali signali povezani s govorom

Običajni znaci i znakovni jezici

Pokreti koji mogu da izraze emocije

Pokreti koji izražavaju ličnost i 5 Hellinger, B., Gabrijela ten Hövel G.,, "Priznati ono što jeste", PAIDEIA, Beograd, 20056 Gordon R. Veinrajt, Govor tijela, Alnari, 2001.

Pokreti koji se koriste pri raznim religijskim i drugim ritualima.

Volas Frizen također smatra da postoji pet grupa ali njegove kategorije se razlikuju7:

Amblemi

Ilustratori

Regulatori

Adapteri

Pokazivači afekta

Kako god kategorisani, gestovi mogu da se koriste da iskažu čitav dijapazon stavova, emocija

i drugih poruka.

2.1. Morisove mape gestova

Dezmon Moris je veoma popularan pisac na temu neverbalne komunikacije. 1979. godine on i

tim njegovih istražvača s Oksforda objavili su vodič kroz porijeklo i širenje dvadeset

izabranih gestova. Prvi gest koji je Morisov tim studirao bio je slanje poljubaca.

Poljube se spojeni palac i dva prsta šake, a onda se ruka brzo udalji od usta a psti se rašire.

Ovo simbolizuj epoljubav i to je gest koji se širom svijeta koristi da ukaže na dopadanje.

Gest koji ima najuniverzalnije značenje u europi je palac na nosu. Palac se stavi na vrh nosa a

psti se rašire i ponekad se njima maše. Obično se koristi da se uvrijedi ili ismije. Mape

gestova koje su konstuisali Dezmond Moris i njegov tim za dvadeset izabranih gestova u

najmanju ruku su fsacinantne. Osim toga one imaju i praktičnu vrijednost. Na primjer, gest

podignut palca koriste autostoperi širom svijeta. Ako se putuje kroz Belgiju, Siciliju, maltu ili

Grčku budite pažljivi – gest se može protumačiti kao uvrea seksualnog tipa.8

Slika 1. Izabrani gestovi - Dezmon Moris

7 http://hura.hr/files/2012/12/GOVOR-TIJELA.pdf8 http://hura.hr/files/2012/12/GOVOR-TIJELA.pdf

Izvor: Gordon R. Veinrajt, Govor tijela, Alnari, 2001.

2.2. Psihologija gestova

O vrstama gestova koje individue koriste mogu se povezati a mogu se i razlikovati sa drugim

psihološkim faktorima. Jedna studija je pokazala da većina žena koje sjede skupljenih koljena

i stopala ispuženih nogu imaju ličnost koja ima potrebu za urednošću i redu, da vole da

planiraju unaprijed, ne vole promjene i nesigurnost i više vole da organizuju život po strogom

rasporedu. Druga studija je pokazala da zapovjednički nastrojene osobe koriste manje

tjelesnih pokreta od antizapovedničkih.

Neki istraživači su otkrili da kada dvoje ljudi u razgovoru koriste iste gestove i pokrete

tijelom, oni zaključe da su slični i još se više dopadnu jedno drugom. Iz ovakvih studija

zaključujemo, da kada ljudi pokušavaju da komuniciraju, sličnost u gestovnim stilovima

mogu da pomognu, takve sličnosti mogu da pruže pozadinu za harmotičan odnos koji može

biti čak i svjesno neprimjećen.

Otvoreni i pozitivni gestovi i tjelesni pokreti su uticajniji kada želite nekoga da ubjedite u

svoje mišljenje. Otvorenost i samouvjerenost u pokretima je uvijek ocjenjivana kao aktivnija i

pozitivnija od zatvorenih ili kolebljivih gestova i tjelesnih pokreta.

3. Izrazi licaProučavanje izraza lica ima dugu historiju. Čarls Darvin je objavio prvu ozbiljnu naučnu

studiju na ovu temu – Izučavanje emocija kod čovjeka i životinja. Međutim, sprovedena su i

mnoga moderna istraživanja, prema kojima korištenje lica služi kao sredstvo za postizanje

boljeg razumijevanja onoga što drugi pokušavaju da prenesu. U govoru tijela, izražajnost lica

je druga na ljestvici vaažnosti, iza izražajnosti očiju.

Mnogo dobijamo iz informacija koje sakupljamo o emocionalnom stanju ljudi sa njihovih

lica. Njihovi stavovi prema nama mogu biti jasni iz toga da li im lica prikazuju zadovoljstvo

ili ne, interesovanje ili dosadu, strah ili ljutnju. Često je lice prvi dio osobe koji gledamo, tako

da se izrazi lica mnogo koriste u znak pozdrava. Jedan od univerzalnih fenomena jeste i

podizanje obrva.

3.1. Raspon izraza lica

Dva američka istraživača, P. Ekman i V. Frajzen, otkrili su da postoji šest glavnih izraza lica

koji se koriste da pokažu: sreću, tugu, gađenje, ljutnju, strah i zainteresovanost. Otkrili su da

se samo oko ispoljavanja ovih emocija svi slažemo.

Osmjesi, iako širokog spektra, mogu biti podijeljeni u: poluosmijehe, normalne osmijehe i

široke osmijehe. U osmijehu su usta obično zatvorena, ali kod otvorenih osmijeha se pokazuju

i zubi. Širok osmijeh sa pokazivanjem zuba se kolokvijalno zove „kez“, a oni se dijele na9:

zatvorene (sa spojenim zubima),

otvoren (sa razdvojenim zubima),

te bolan (bez zuba). Osmijesi se obično koriste kao pozdravni gest i uopšteno

pokazuju različite stepene zadovoljstva, zabave ili sreće, iako u određenim situacijama

mogu biti i u negativnom kontekstu.

Tuga, nema neki poseban izraz lica koji bio je karakterisao. Tuga, razočarenje i depresija se

obično otkrivaju kroz stvari kao što su opuštanje uglova usana, gledanje u pod i opšte

zagurivanje. Ekstremnu tugu će karakterisati pojava suza, drhtanje usana i pokušaji da se lice

sakrije.

Gađenje i prezir se pokazuju kroz sužavanje očiju i krivljenje usta u grimasu, što postaje

izraženije što je osjećanje jače. Nos će se vjerovatno namreškati, a glava okrenuti u stranu da

bi se izbjegao pogled na uzrok reakcije.

Ljutnja se najčešće ogleda u neprekidnom zurenju u izvor uvrede, mreškanja čela i mrgođenju

ili škrgutanju zubima. Neki ljudi poblijede kada se naljute, a neki pocrvene. Držanje je

napeto, kao da je tijelo spremno da poleti u napad.

Strah se ne izražava nekim jedinstvenim izrazom lica. Može se prikazati kroz široko otvorene

oči, otvorena usta i drhtanje, koje ima uticaj i na lice i na tijelo. Može doći i do znojenja i

blijedila.

9 http://hura.hr/files/2012/12/GOVOR-TIJELA.pdf

Zainteresovanost se često izražava nakrivljenjem glave. Glava se drži pod uglom u odnosu na

predmet interesovanja. Interes pokazuju i oči, raširenije nego obično. Kada ljudi sjede,

ponekad podupru bradu prstima dok pažljivo slušaju.10

3.2. Lice i prvi utisak

Kažu da je najkritičniji period tokom susreta dvoje ljudi prvih pet minuta. Utisci koji se

formiraju tokom tog vremena zadržat će se i čak pojačati kroz kasnije ponašanje. Pošto je lice

prva stvar koju primjetimo na ljudima, jasno je da igra presudnu ulogu u uspostavljanju

odnosa sa drugima.

Gest koji se skoro univerzalno pojavljuje na početku faze pozdravljanja jeste podizanje obrva.

Ono se sastoji iz brzog podizanja obrva, praćenog osmijehom i čini se da pokazuje osobi sa

kojom se spremamo da progovorimo da nam je drago što je vidimo. U slučaju poznatih ljudi,

to služi kao gest prepoznavanja.

Kada prvi put sretnemo nekoga i pogledamo ga u lice, vjerovatno je prvi sud koji donesemo

da li nam se dopada ili ne, da li nas privlači ili ne. Crte koje se smatraju doprinosom

privlačnosti jesu lijepo ošišana i počešljana kosa, visoko čelo, jasne oči, lijep ten, jednaki zubi

i simetrične crte lica.

3.3. Govorite licem

Osim očiju, lice je slijedeće po redu najmoćnije sredstvo kojim neverbalno komuniciramo.

Mnogo toga možemo reći licem. Možemo da koristimo izraze lica onda kada su riječi

nedovoljne. Kada neko kaže nešto što nije na mjestu, licem možemo da mu pokažemo da je

napravio grešku. Izrazi lica mogu i da pojačaju verbalne poruke. Može se reći da je glavna

uloga lica u našem korištenju govora tijela izražavanje emocija. Lice daje svoj doprinos u

izražavanju stepena jačine emocije, bez obzira koliko je suptilna.

Postoje i artefekti koji doprinose govoru tijela. U njih spadaju: brkovi, brada, naočale,

minđuše i upotreba šminke. Pošto takve stvari mijenjaju našu pojavu, treba da uzememo u

obzir na koji način one utiču na to kako smo prihvaćeni.

10 Hellinger, B., Gabrijela ten Hövel G.,, "Priznati ono što jeste", PAIDEIA, Beograd, 2005

Tako, brkovi će ukazivati na veću starost, što može biti razlog njihove popularnosti kod mlađe

populacije. Brade se mogu smatrati znakom nezavisnog uma koji se odupire pritiscima za

prilagođavanjem. Naočale doprinose da se osobama pripisuje veća intelignecija od one koju

posjeduju. Minđuše kod muškaraca mogu biti protumačene kao feminiziranost. Djevojke sa

teškom šminkom rizikuju često neosnovane zaključke po pitanju svojih moralnih standarda.

4. Pokreti glavomNjočigledniji i najčešće korišteni pokret glavom je klimanje. U skoro čitavom svijetu taj

pokret označava slaganje, potvrdu ili odobrenje, pa može biti veoma koristan kada verbalne

jezičke razlike otežaju komunikaciju.

Pokreti glavom su važni i kada govorimo i kada slušamo, jer sko se koriste na pravi način,

mogu nam pomoći da lakše komuniciramo, a ako se pogrešno upotrijebe, mogu nam pokvariti

odnos sa drugom osobom. Klimanje ne treba koristiti kada je rukovanje adekvatniji pokret, i

obrnuto.

Pokreti glavom se mogu koristiti kao oznake govora, i da ukažu na naš stav u vezi tog susreta,

kao i kako doživljavamo sebe u toj ulozi. Dakle, sposobni su za mnogo veću raznovrsnost i

suptilnost u izražavanju nego što se da pretpostaviti.

4.1. Glave koje govore

Kao i drugi aspekti govora tijela, pokreti glavom se mogu koristiti u raznorazne svrhe. Mogu

se koristiti za pokazivanje stavova, kao zamjena govoru u znak podrške onome što je

izrečeno. Mogu čak i da protivrječe onome što je rečeno, a ako se to dogodi, vjerovat će se u

ono što klimanje poručuje, a ne u ono što druga osoba pokušava da prenese riječima.

Kada je glava visoko i možda nagnuta unazad, to se tumači kao preziran, gord i možda čak i

agresivan stav. Kada je glava pognuta, to ukazuje na pokornost, poniznost ili čak depresiju.11

Pokreti glavom imaju interesantnu primjenu u ulozi obilježivača pri govoru. Blago klimanje,

zanošenje glave u stranu i isturanje brade, služe kao akcenti pri govoru na određene riječi

fraze. Vrsta konteksta u kome se ovaj tip ponašanja najspremnije koristi je javno govorenje,

pri kome je neophodno stavljati dramatičnije akcente nego u svakodnevnom razgovoru.

Glava se može koristiti da pokaže, u onim prilikama kada je nepristojno koristiti prst. Glava

se pomjera da ukaže na pravac u kome se želi da se neko okrene ili pomjeri. Također, često je

koriste predsjedavajući na sastancima da ukažu na slijedeću osobu koja treba da govori.

Interesantno je posmatrati glave ljudi dok govore, da bi se primjetili mali ali ritmični pokreti

glave koji prate govor. Prema pokretu glave se može prepoznati kraj rečenice. Obično taj

trenutak obilježava blag pokret na dole, kao i mala pauza prije nego što se glava ponovo

pomjeri.

4.2. Glave koje slušaju

Postoje i pokreti glave koji su važni za efikasno slušanje. Jedan od njih je pravac u kome je

uperena glava. Uvijek je teško prihvatiti da nas neko sluša ako ne gleda direktno u nas. Ako

zaista slušaju, očekujemo da nas bar gledaju. Zašto je to tako, još uvijek nije razjašnjeno, jer

je očigledno sasvim moguće da se pažljivo sluša čak i ako su oči sklopljene i ako se gleda u

suprotnom pravcu. Ipak, slušanje, kao i mnoge druge stvari, nije dovoljno samo po sebi nego

se mora uključiti i gledanje.

11 http://www.govor-tijela.com/

Slijedeći pokret je nakretanje glave. Ono se sastoji iz držanja glave pod uglom u odnosu na

osobu koju slušamo.12 Ovaj pokret mnogo koriste životinje, posebno psi, zatim, djeca, koji taj

pokret čak koriste i sa osobama čiju pažnju žele privući.

Kada slušamo druge, težimo nesvjesno da imitiramo njihove pokrete glavom. To je kao da

želimo da demonstriramo istovjetne interese sličnim pokretima.

Također, prilično je uobičajeno, kada slušamo nekoga u relativno intimnom okruženju, da se

glava približi osobi koja govori. Govor oči u oči postaje bukvalno to u slučaju ljubavnika koji

tiho šapuću jedno drugome. Fizička blizina se koristi kao indikator intelektualne i

emocionalne bliskosti.

Kada slušamo u sjedećem položaju, glava se često podupre palcem i sa prva dva prsta šake.

Govornici ovo tumače kao znak razumijevanja i zainteresovanosti. Treba se ipak pobrinuti da

se glava koja se poduprla cijelim dlanom ne protumači kao znak dosade koju uzrokuje

govornik ili ono što govori.

5. Kontakt očima

Oči su najmoćnije sredtsvo komunikacije koje posjedujemo nakon riječi. Kada se dvoje ljudi

gledaju oči u oči, tada je moć očiju najveća. To se naziva uzajamni pogled ili kontakt očima.

5.1. Očna gramatika

Postoje pravila o tome u koja mjesta mogu da se gledaju dvoje ljudi i koliko dugo. Previše

kontakta očima za većinu ljudi bi bilo uznemirujuće. Zurenje se obično smatra nepristojnim.

Samo mala djeca su u stanju da koriste otvoreno, iskreno zurenje, a kod njih se to čak može

protumačiti kao zdrava znatiželja i otvorenost prema svijetu.

Kontakt očima može biti13:

Dugotrajan12 http://www.govor-tijela.com/13 Hellinger, B., Gabrijela ten Hövel G.,, "Priznati ono što jeste", PAIDEIA, Beograd, 2005

Kratkotrajan

Direktan

Indirektan

Isprekidan i

Neprekidan

Većina pravila očne gramatike zavise od konteksta u kome se kontakt očima dogodi. Neka su,

medjutim univerzalna. Imaju sličnu primjenu u bilo kom kontekstu, vremenu, svugdje u

svijetu.

Osnovna pravila očne gramatike su14:

Previše kontakta očima se obično smatra komuniciranjem superiornosti, manjkom

poštovanja, pretnjom i željom da se urvijedi

Premalo kontakta očima s einterpretira kao nedostatak pažnje, nepristojnosti,

neiskrenosti, nepoštenje ili stidljivost.

Povlačenje kontakta očima tako što se spusti pogled obično se tumači kao signal

podređenosti,

Osobe će često gledati u onu drugu: kada ih smeste daleko jedno od drugog; kada

raspravljaju o uopštenim ili lakim temama; kada je osoba zainteresovana za drugu oi

njenje/njegove reakcije.

Osoba će veoma malo gledati u onu drugu: kada ih postave blizu jedna drugoj; kada

razmatraju lične ili teške teme; kada osobu ne zanima reakcija druge.

Ljudi će efikasnije komunicirati jedan s drugim ako njihova interakcija sadrži onoliko

kontakta očima koliko oboje smatraju prikladnim u situaciji u kojoj s enalaze.

5.2. Upotreba kontakta očima

Većina funkcija povezanih s upotrebom kontakta očima može biti grupisana u šest kategorija.

Drugim riječima, mi uspostavljamo kontakt očima kada15:

Tražimo informaciju

Pokazujemo pažnju i interesovanje

Tražimo i kontrolišemo interakciju

Dominiramo, prijetimo i utičemo na druge.

14 http://www.govor-tijela.com/15 Hellinger, B., Gabrijela ten Hövel G.,, "Priznati ono što jeste", PAIDEIA, Beograd, 2005

Pružamo priliku za reakciju onih koji slušaju dok govorimo

Otkrivamo stavove.

Vrsta informacija koju dobijamo kroz kontakt očima sastoji se od stvari kao što su naznake da

li neko ili ne govori istinu; da li se nekome sviđamo ili ne; da li druga osoba obraća pažnju na

ono što govorimo. Čim pogledamo nekoga, jasno im je da su zadobili našu pažnju. Ako ih

gledamo duže od dvije sekunde, zaključit će također da su dobili i naš interes.

Pokreti glavom, posebno kimanje može pomoći da se susret odvija glatko, pa tako i njih treba

ohrabrivati. Što više dozvolit eljudima da govore i ohrabrujete ih, više ćete im se dopadati. Ne

treba se zadovoljiti ulogom stalnog slušaoca, jednostavno treba tražiti rijež, ali ne držati

monolog.

Kada pogleamo nekoga, mi g apozivamo da komunicira sa nama, ako dodje do interakcije,

kontakt očima se tad akoristi na razne načine da bi se kontrolisala priroda i trajanje

interakcije. Kontakt očima igra presudnu ulogu u sihronisanju onoga što se dešava između

dvoje ljudi.

ZAKLJUČAK

Govor tijela i njegova priroda kao i upotreba su jako kompleksni za proučavanje. To je

vječtina, baš poput čitanja, pisanja, slušanja i govorenja. Kao što se ove discipline mogu

unaprijediti vježbom tako je i sa govorom tijela.

Gestovi treba da budu otvoreni i izražajni, ali se treba paziti afektacije i pretjerivanja,

jednostavno ih treba pustiti da teku u skladu s govorom tijela i s onim što se govori.

Izbjegavati treba odbrambene zatvorene gestove.

Izrazi lica trebalo bi da budu živahni i izražajni, prije nego pažljivo kontrolisani i ograničeni,

pokreti drugima pružaju informacije o nama, informacije koje će najvjerovatnije izvući

pozitivne reakcije.

Kontakt očima se mora ohrabrivati. Treba izbjegavati zurenje, ali više kontakta očima vodi ka

dopadanju, kao i svjensijem doživljaju i boljem razumjevanju govora tijela druge osobe.

Iznad svega treba imati na umu da je govor tijela samo jedna od vještina komunikacije, ima

svoje granice u količini i rasponu informacija koje može da prenese. Ttreba paziti na vlastiti i

na govor tijela kod drugih ljudi, te će tako s povećanjem vještine govora tijela uživanje i

zadovoljstvo koje osjećate u interakciji s drugim ljudima rasti.

„Mudrac vrlo jasno čita ličnu istoriju kroz to kako izgledaš, kako hoćeš, i kako se ponašaš.

U ekspresiji je čitava ekonomija prirode. Tijelo govori sve jezike. Ljudi su kao švajcarski

satovi, sa kristalnim licem koje izražava cio pokret.“

Ralf Valdo Emerson

LITERATURA

1. Gordon R. Veinrajt, Govor tijela, Alnari, 2001.

2. Hellinger, B., Gabrijela ten Hövel G.,, "Priznati ono što jeste", PAIDEIA,

Beograd, 2005

3. Loven, A., Spiritualnost tela, IP Esother ia, 1998.

4. http://www.govor-tijela.com/

5. http://hura.hr/files/2012/12/GOVOR-TIJELA.pdf