GOUDA, 2. januar 2014. NASA BOSNAplatformbih.nl/Nasa Bosna/Nasa Bosna 36.pdf · 2015-12-23 ·...

www.bihplatform.nl GOUDA, 2. januar 2014.

1

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 36

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE – 25. NOVEMBAR MASOVNO I SVECANO

PROSLAVLJEN U ROTERDAMSKOM ROZENBURGU

Pise: Dr. Ferid Cengic

www.leteciholandjanin.nl

Nikada do sada nije bilo toliko posjetilaca na jednoj proslavi bosanskog državnog praznika (25 novembar), kao što je u subotu naveče bilo u maloj roterdamskoj podopštini – Rozenburg. Do Rozenburga se vozi kilometrima autom između fascinantno osvjetljenih roterdamskih rafinerija i hemijskih fabrika.


2


Sala (ne baš mala) nije mogla da primi, koliko je bilo posjetilaca. Dominirala je tu bosanska mladost, jer su u programu učestvovala djeca iz nekoliko dopunskih bosanskih škola iz cijele Holandije. Organizator je bila Bosanska škola iz Roterdama, odnosno udruženje BIHRO, kojeg vodi ing. Amir Jatic. Njima je za veoma kratko vrijeme uspjelo da organizuju dopunske škole za djecu naših useljenika iz Roterdama.

Bilo je zaista zadovoljstvo gledati i slušati našu djecu koja su plesala i igrala, ali i recitovala i pjevala na maternjem bosanskom jeziku.

U drugom dijelu programa nastupile su folklorne grupe koje su u nacionalnim nošnjama izvele nekoliko veoma uspjelih igara iz BiH. Posebnu je pažnju pobudila i pobrala aplauze grupa holandskih amatera ( uz jednog Bosanca), koji su pjevali i svirali bosanske sevdalinke. Poznate sevdalinke o Banja Luci, Mostaru, Prijedoru, Tuzli i Sarajevu, koje su izvodile dvije Holanđanke, pjevala je i cijela sala.

Poseban gost večeri bio je Haris Alagić, pobjednik holandskog natjecanja X faktor. On je uz pratnju vlastite gitare otpjevao dvije pjesme na maternjem jeziku. Očarao je publiku svojim izvanrednim glasom i cijelom pojavom. Morao je na pauzi dugo vremena da sa djecom pozira roditeljima, ali i djevojkama, koji su žarko željele da imaju sliku sa njim.

Prošlo je dvadeset godina od velikog udara naših ratnih izbjeglica. U samom Roterdamu i okolini živi nekoliko hiljada izbjeglica iz BiH. Vrijeme brzo prolazi, tako da i dvadesetpetogodišnja voditeljica programa (došla sa pet godina) govori naš jezik sa akcentom,a zapinje kod nekih riječi. Većina djece govori samo holandski. Pokretanje dopunskih škola je došlo dosta kasno, ali je i sada dobro došlo, da djeca pored jezika nauče nešto o geografiji i istoriji zemlje iz koje potiču njihovi roditelji. 25.11.2013.

PLATFORMA BiH U NIZOZEMSKOJ RAZOCARANA ODGOVOROM MINISTARSTVA

VANJSKIH POSLOVA BiH NA ZAHTJEV O SUSPENZIJI NEGATORA GENOCIDA

GORDANA MILINICA

Gordan Milinić, bivsi Karadžićev ratni savjetnik za bezbjednost, koji je svojevremeno kao konzul BiH u Stutgartu “stitio” interese gradjana BiH u Njemackoj i kao ambasador BiH u Moskvi “predstavljao” drzavu BiH u Rusiji, a danas jos uvijek ministar-savetnik i "diplomata od karijere" Ministarstva vanjskih poslova BiH, kao svjedok odbrane optuzenog ratnog zlocinca Radovana Karadzica u junu ove godine na Medjunarodnom krivicnom sudu za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije u Den Hagu je u vise navrata otvoreno negirao genocid u Srebrenici i omalovazavao srebreničke žrtve, navodeci da je “Spomen groblje u Potocarima velika farsa i podvala”, a odgovornost za sve eventualne zlocine učinjene u BiH prebacio na “neposlusni Generalstab VRS i vojnu kliku” generala Ratka Mladića. Zbog ovakvog skandaloznog svjedocenja iskusne medjunarodne sudije ovog Tribunala u Hagu su bile u nedoumici o kakvom ljudskom i moralnom profilu svjedoka se radi pa su ga morali dva puta pitati sta je po profesiji izrazavajuci duboku nevjericu da se radi o jednom profesionalnom diplomati drzave Bosne i Hercegovine.


3


Ovo brutalno negiranje genocida u Srebrenici (koji je utvrdjen od strane UN, SAD, Kanade, Australije i EU - Rezolucijom Evropskog parlamenta od 2009. je 11. juli proglasen Evropskim Danom sjecanja na zrtve genocida u Srebrenici, a koju je preko 20 zemalja usvojilo u svojim parlamentima) su prenijele sve vaznije svjetske informativne agencije, a za ilustraciju je i link video izvjestaja novinara Agencije Sens Bernarda Brkica o svjedocenju kontraverznog bh. diplomate Gordana Milinica na Tribunalu u Hagu: http://www.youtube.com/watch?v=Iiq4t-ij1Bw Platforma Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj, kao krovna organizacija dijspore BiH u ovoj zemlji je, pored drugih organizacija koje predstavljaju zrtave rata i genocida u Srebrenici, odmah nakon ovog skandaloznog svjedocenja Gordana Milinica pokrenula zahtjev kod MVP BiH za njegovu hitnu suspenziju sa duznosti i otkaz. Na odgovor se cekalo 6 mjeseci i nakon vise ponovljenih zahtjeva 18. decembra 2013. dobijen je prilicno skandalozan odgovor od sefa kabineta ministra Ministarstva vanjskih poslova BiH Igora Lincnera o navodnoj ne mogucnosti preduzimanja bilo kakvih mjera protiv imenovanog - ni pravnih ni disciplinskih, posto postojeci pravni okvir u BiH ne nudi mogucnost sankcioniranja negiranja zlocina genocida te da je svjedocenje drzavnih sluzbenika - uposlenika MVP BiH pred Medjunarodnim sudom za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije – ICTY u Hagu je njihov licni cin i privatna odluka, kako kaze Lincner. Prva reakcija bi mogla biti sljedeca – kakva drzava i njen pravni Dejtonski okvir takav i odgovor Ministarstva vanjskih poslova o divljanju njegovih uposlenika kojima se dozvoljava da na Medjunarodnom krivicnom sudu iznose flagrantne lazi o istorijskim dogadjajima koji su vec ranije definitivno medjunarodnopravno definirani i da cak bez ikakvih konsekvenci otvoreno negiraju pocinjeni genocid u drzavi BiH. Jasno je da MVP ima dovoljno instrumenata da preduzme odgovarajuce mjere protiv Milinica ali ocigledno je u pitanju nedostatak volje da se to uradi. Pored toga, postoje i realne osnove za ocjene da odlukama MVP u ovom slucaju upravljaju ljudi koji prakticno podrzavaju zlocine Radovana Karadzica i da ministar Zlatko Lagumdzija ozbiljno uzima u obzir prijetnje Radovana Karadzica iz zatvora Haskog Tribunala i njegove odbrane da ce protiv njega i Predsjednistva BiH traziti kaznu od 7 godina zatvora ili novcanu kaznu od 100.000 eura za nepostivanje Medjunarodnog Tribunala ukoliko se Gordan Milinic suspenduje sa duznosti. http://www.sense-agency.com/icty/karadzic-threatens-lagumdzija-with-seven-years-in-prison.29.html?news_id=15082 Prema prvim reakcijama na ovo pismo MVP zahtjev Platforme BiH i zrtava genocida za suspenziju negatora genocida Gordana Milinica ovim provizornim odgovorom MVP BiH nije skinut sa dnevnog reda.


4



5


POSJETA PREDSJEDNIKA HASKOG TRIBUNALA THEODORA MERONA BiH

Nedavna posjeta predsjednika Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju Theodora Merona Bosni i Hercegovini i obiljezavanje 20. godisnjice rada Tribunala znacajna je, neovisno o Meronovim licnim razlozima. Posjeta masovnoj grobnici Tomasica, te logoru Omarska je mozda i historijska. Ili, kako na kraju, dok smo sabirali utiske u Sarajevu, ocijeni Murat Tahirovic, Predsjednik Udruzenja zrtava i svjedoka genocida s kojim sam na sastanku s Meronom krajem oktobra u Den Hagu i inicirao posjetu opstini Prijedor: „Ako bi rangirali vaznost posjete mjerilima politike - ovo je kao da Obamu dovedes u Bosnu”. Posjeta Tomasici obavljena je u sklopu vec najavljene konferencije koju je u Sarajevu organizovao sam Haski Tribunal. Po mnogima, oba dogadjaja su svojevrstan PR, reklama za samog Merona koji je pod pritiskom zbog sve cescih, u najmanju ruku cudnih odluka pustanja na slobodu ‘velikih riba’: generala Gotovine, zatim generala Perisica, kao i sefova Drzavne bezbjednosti Srbije, Stanisica i Simatovica. Mnogi za ove odluke krive upravo Merona, a ‘kljucni’ dokaz njegovog utjecaja na kolege sudije je pismo sudije Harhoffa koji Merona direktno optuzuje za zloupotrebu polozaja. Ovog ljeta mnoge organizacije i pojedinci poslali su pisma, kako Meronu da odstupi s pozicije, tako i Generalnom sekretaru UN Ban Ki Moonu da o cijelom slucaju pokrene istragu. Najaktivnije medju njima je upravo Udruzenje zrtava i svjedoka genocida. Posto je Meron nekoliko sedmica nakon poziva pristao da posjetu Bosni i Hercegovini produzi i prije konferencije u Sarajevu posjeti i opstinu Prijedor, nije mi preostalo nista drugo nego da uzmem par slobodnih dana i pridruzim mu se. Osim toga, izrazio je zelju i da mu u Omarskoj ja budem ‘domacin’. Sudbina je htjela i da smo se nasli u istom avionu za Zagreb, pa i porazgovarali pola sata. Vec tada poceo sam polako da mijenjam uglavnom lose misljenje o ovom covjeku, steceno nakon svih informacija koje sam o njemu imao iz medija i od ljudi koji ga poznaju duze vrijeme. Sjetih se, i to sam mu i rekao, jedna od njegovih ‘cudnih’ odluka bilo je i odbijanje uzimanja u proces protiv Karadzica dopisa koji su sacinili vrsni advokati americke firme Freshfields Bruckhaus Deringer iz New Yorka 31. augusta 2012., a u kojem je s pravne strane, cinjenicno, dokazan genocid u Prijedoru. Pismo je upuceno u ime dva logorasa, Fikreta Alica (covjek iza zice u Trnopolju) i mene, te Udruzenja zrtava i svjedoka genocida. Ni sam Karadzic nije se protivio da se ovo pismo uvede kao dokazni materijal i to pismeno potvrdio vec 3. septembra 2012. Medjutim, (opet) Meron jeste. Dopis je formalno odbijen 21. septembra bez puno pojasnjenja. U septembru ove godine sam imao priliku razgovarati sa glavnim tuziocem u procesu protiv Karadzica, gospodinom Tiegerom koji je rekao da, iako pismo nije formalno uvedeno u proces, definitivno je procitano i jeste utjecalo na odluku Vijeca da se optuznica za genocid (u Prijedoru i drugim opstinama u Bosni i Hercegovini, osim Srebrenice), koja je u medjupresudi ‘skinuta’, u zalbenoj proceduri odlukom Merona, ipak vrati na sto. (Ovo pismo, koje je podrzao veliki broj organizacija i pojedinaca iz Bosne i Hercegovine i sire moze se naci na linku: http://instituteforgenocide.org/?p=3587) Tokom naseg razgovora u avionu Meron je, istina stidljivo, pokazao i ono ljudsko lice ispitujuci me o uslovima zivota u Omarskoj, torturama i ubistvima, danasnjoj situaciji u Prijedoru, okolnostima pod kojima je konacno otkrivena Tomasica i reakcijama u regionu na zadnje odluke Tribunala. Nakon slijetanja nadjoh sat vremena da udahnem svjez miris Balkana. Azra, Prijedorcanka (aktivista i kao dijete logorasica Trnopolja), koja ce mi se pridruziti na ovom putu, je kasnila par sati iz Kopenhagena pa sam ocu i stricu vec bio javio da ne zure iz Kozarca po nas. Koliko god mi bilo vazno biti dio ove posjete toliko mi je, kao i uvijek, drago biti u Bosni, u mom Kozarcu. S babom se tako sit ispricah, a i sa jaranima to prvo vece u carsiji. Po protokolu, Meron je u Tomasicu trebao stici helikopterom iz Sarajeva, 25. novembra ujutru, medjutim zbog magle program posjete je izmijenjen, tako da se pojavio tek poslije podne. Zato, ujutru


6


imali smo dovoljno vremena da odemo u halu Sejkovaca u Sanski Most u kojoj su poslagana tijela pronadjena u masovnim grobnicama po Bosanskoj Krajini. Ovog puta nesnosni smrad nisam mogao izdrzati duze od minuta, pa sam uglavnom cekao vani dok su novinari Al Jazeere i HRT snimali unutra. Sa mnom su, pored Azre, Murat Tahirovic, Mirsad Duratovic i Sudbin Music iz Udruzenja Logorasa „Prijedor 92”, Nurfeta Kaltak iz Udruzenja logorasa Kozarac i Nadja Diklic, novinarka Slobodne Bosne. Posto su radovi na Tomasici manje vise prekinuti nakon pronadjenih 430 tijela ubijenih civila, miris genocida, kako nazvah smrad Tomasice tokom prve posjete u oktobru, tamo se osjecao tek na momente. Vec prije dolaska Merona masa novinara je pocela da intervjuise neke od prisutnih logorasa. Pridruzio nam se i Fikret Alic. Njega mi je uvijek drago vidjeti, pa i na masovnoj grobnici. Nakon dolaska Meron ide direktno na jamu, koja je sad puna vode. Mirsad Duratovic, ‘domacin’ na Tomasici mu pojasnjava da je grobnica otkrivena nakon duge istrage i informacija dobivenih od pripadnika VRS koji su ucestvovali u dovozenju i zatrpavanju tijela. U medjuvremenu, jedan od njih izvrsio je samoubistvo skokom u rijeku Sanu. (Mirsadov otac i brat, te mnogi drugi clanovi porodice su vec identifikovani). Meron se obraca novinarima citajuci ranije napisan govor. Uprkos tome, odaje utisak da je vidno potresen onim sto je cuo i vidio.

Sudija Theodor Meron i Satko Mujagic u „Bijeloj kuci”, logora Omarska, 26.11.2013. Krecemo za Prijedor. Iako cijeli dan nista nisam jeo, glad ne osjecam. Novinare iz HRT vodim u studio Nezavisne TV 101 da montiraju prilog za vecernji dnevnik. Istovremeno dajem i izjavu za Dnevnik Nezavisne televizije NTV 101, koju u Sanskom Mostu vodi moj prijatelj i logoras Rezak Hukanovic. Susrecem se i s Rezakom, a u 6 navece cu na brzinu „doruckovati” cevape dok Nadja kucka prve redove za Slobodnu Bosnu. U 19.00 sati je predvidjen sastanak sa brojnim udruzenjima iz Prijedora. Probijamo se u Mirsadovom autu kroz gusti snijeg koji je poceo da pada. Na sastanku Edin Ramulic iz Udruzenja Izvor prezentira utvrdjene cinjenice o 1992., ali i o politici negiranja zlocina, zabrani obiljezavanja, te desetinama spomenika srpskim vojnicima po cijeloj opstini, ukljucujuci i onaj u logoru Trnopolje. Prisutni su i predstavnici logorasa Prijedora i Kozarca, Ervin Blazevic iz Udruzenja „Optimisti”, Emsuda Mujagic iz „Srcem do Mira” i Zdravka Karlica iz Udruzenja nestalih boraca Prijedora. Poseban utisak ostavio je mladi Nikola Kuridza koji bez uvijanja prica i osudjuje zlocine u Prijedoru. Sastanak prolazi u opustenoj


7


atmosferi i Meron je vidno zadovoljan u jednom momentu izjavljuje da je vec sad upotpunio sliku o tezini ratnih zlocina i genocida u Prijedoru. Recenica za zapamtiti. Sutradan ujutru vozimo za Omarsku. Prvi put sam u Omarskoj u snijegu koji je padao cijelu noc. Neprijatno sam iznenadjen i uzrujan spoznajom da cemo moci obici samo „Bijelu Kucu”. Izmedju hangara i „Bijele Kuce” postavljena je metalna ograda. Arcelor Mittal, firma koja trenutno eksploatise rudnik, ‘dogovorila’ je s ljudima iz Tribunala da se obidje samo ovaj objekat ‘jer je tako uobicajeno’, sto je teska laz. Jos prije mjesec dana sa dvoje novinara casopisa Vrij Nederland obisao sam Omarsku i hangar u kojem je drzan najveci broj logorasa. U „Bijeloj kuci” Meron me pita gdje sam lezao, na sta odgovaram da sam najvise boravio u hangaru, a da sam tu cistio krv, oko objekta cesto gledao leseve. Pokazujem mu rupe od metaka i kazem da mi je krivo sto nas ne pustaju u ostale objekte. U prepirci sa ljudima iz Mittala kazem da treba da se stide. „Kakav protokol? Pedja mijenjaj protokol, sto pravite cirkus? Ne padaju lemesi unutra!”, no ovog puta su neumoljivi. To (za cirkus) izjavljujem kasnije i za medije, a ni na Meronov upit nisu otvorili vrata hangara. Uprkos obecanju Magdaleni, Meronovoj asistentici, da necu praviti drame, zivci mi toliko rade da me i on u jednom momentu poziva da se smirim. Sjetih se na vrijeme napraviti par lijepih fotografija, Azre, Nikole, Sudbina, Bude, Mirsada i Murata. Nikola mi se zahvaljuje za neki status na Facebook-u, kaze da ga je bas dirnulo. Slusam ga i gledam one dobre oke, pa rekoh: ”Neka te, zemljace”, a u sebi pomislih kad ce biti vise takvih?

Sudija Theodor Meron zelio sam da udje u „Bijelu kucu” koncentracionog logora smrti Omarska,

26.11.2013.

Meron na kraju zeli da u „Bijelu Kucu” udje sam, sto i cini. Kao dijete, prezivio je logor u II Svjetskom ratu. Pred polazak daje izjavu za medije i opet mi se cini da vidim da je vidno potresen onim sto je cuo i vidio. Vracamo se za Kozarac po stvari, a zatim pravac Sarajevo. Murat vozi, a uz Azru na zadnjem sjedistu je i moja strina Emsuda Mujagic, aktivista od 1993. i jedna od organizatora povratka u Kozarac. Stizemo na vrijeme da prisustvujemo sastanku Merona sa predstavnicima brojnih udruzenja zrtava i


8


nestalih. Nakon dobrog pocetka, svadje i mejusobne provokacije Bosnjaka i Srba me tjeraju da sastanak napustim pred sami kraj. Nije nam uspjelo da ostanemo dostojanstveni i iskoristimo priliku da razgovaramo samo s Meronom. Sutradan na konferenciji tokom Meronovog uvodnog govora neki prisutni (zene Srebrenice, Murat) mu okrecu ledja, drugi (Emir Hodzic, Edvin Cudic) podizu transparent sa tekstom na engleskom: „Pravdo, pocivaj u miru”. Meron se ne osvrce, ne vidi ili nece da vidi. Bakir Izetbegovic drzi govor u kojem priznaje znacaj Tribunala i njegovih odluka, ali i spominje dva lica Tribunala. Meronov savjetnik se nakon prvobitnog smjeskanja i zadovoljnog klimanja glavom, sve vise gubi u stolici i vidno crveni na teske kritike clana Predsjednistva Bosne i Hercegovine. Nakon Izetbegovica obraca se i Ambasador Holandije u Bosni i Hercegovini, jer je Ambasada podrzala odrzavanje konferencije. Pitanja za Merona su uglavnom osudjujuca. Bosnjaci su kivni zbog zadnjih odluka, Srbi i Hrvati zbog, po njima, selektivnog pristupa ratnim zlocinima. Koristim priliku da Meronu (po 3. put, ali sada pred velikim brojem medija) kazem da za odgovornost Perisica, Simatovica i Stanisica nije nuzno da se nadju dokazi za direktno naredjivanje zlocina u Bosni i Hercegovini jer su imali komandnu odgovornost i slali zlocince u Hrvatsku i Bosnu od 1991. do 1995., te da je ovo u medjuvremenu vec presudjeno u slucaju Taylor. Na pitanje zasto nije ranije dosao u Prijedor, Meron odgovara: ”Pa, niko me nije pozvao. Sad sam prvi put pozvan i dosao sam.” Sutradan gostujem u emisiji Crta BHT-a. Jedno od pitanja je da li je istina da je Meron dosao na moj poziv. Ovo pitanje postavljeno mi je nekoliko puta tokom tih par dana. Ocito mnogima nije jasno da je tako sto bilo moguce, sto u stvari govori koliko smo naviknuti da se svijet sam od sebe vrti oko nas. Mediji su uglavnom kriticni i cijelu posjetu vide u svjetlu ‘samoreklame’. Neke informacije oko posjete koje su plasirane su potpuno netacne ili tendenciozne, ali nemam namjeru da o tome dalje pisem i ispravljam svaku krivu Drinu. Sam cin dolaska u opstinu Prijedor dao je veci znacaj otkricu masovne grobnice u Tomasici. Zbog Merona i brojni mediji u Srbiji, pa i RS, u kojem je medijska blokada prisutna od pocetka rata, moraju da izvjestavaju o najvecoj masovnoj grobnici u Evropi nakon 1945. U medjuvremenu je vec poznato da ce Tomasica biti uvedena u dokazni postupak Karadzicu i Mladicu. Neovisno od toga da li ce Meron nakon afere iz 2013. ostati na poziciji ili ne, Prijedor 1992. je opet ‘na stolu’ u Hagu, posljednjih godina sve vise u medijima, a otkricem Tomasice i konacno ‘isplivao na povrsinu’, a time i zlocini s pocetka rata i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini. Najvaznije za godine koje su pred nama ostaje:”Genocid ili ne, pitanje je sad!” Satko Mujagic


9


INSTITUCIJE ZATAJILE NA TOMAŠICI

Saopštenje za javnost - 5 udruženja gradjana iz Prijedora

Preuzeto iz Glasnika Nacionalnog Kongresa Republike BiH – br. 854

Dok se u našem gradu vrši iskopavanje najvece masovne grobnice u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, nezadovoljni radom Tužilaštva Bosne i Hercegovine i drugih institucija države i entiteta, udruženja iz Prijedora koja okupljaju civilne žrtve rata zahtijevaju sljedece: Da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kao najodgovornija institucija za progon pocinitelja ratnih zlocina, na lokalitet Tomašica hitno uputi najmanje dva tužioca koji ce provesti detaljnu istragu i podici optužnice protiv onih koji su ubijali žrtve iz Tomašice i koji su ucestvovali u skrivanju njihovih tijela. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je do sada na lokalitetu Tomašica bilo zastupljeno samo kroz strucnog saradnika što je krajnje neprimjereno ovako velikom zlocinu kojem svjedoci domaca i svjetska javnost. Pod hitno se mora prekinuti sa praksom da porodice žrtava vlastitim novcem finansiraju nešto što je posao državnih institucija. Od gradskih vlasti u Prijedoru tražimo da se oglase povodom pronalaska najvece masovne grobnice u njihovom dvorištu. Od lokalnog parlamenta tražimo da povuce zakljucke sa posebne sjednice iz juna prošle godine kojim se proganjaju aktivisti nevladinih organizacija koje okupljaju civilne žrtve. Tražimo da se ispune svi zahtjevi koje je podnio Odbor za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nedužnih ljudi opštine Prijedor a koji su ponovljeni 31.maja ove godine, na obilježavanju Dana bijelih traka. Ti zahtjevi se odnose na ukidanje etnicke diskriminacije nad žrtvama, te podizanje memorijala u centru grada, logoru smrti Omarska i drugim prijedorskim logorima. Predstavnici pet prijedorskih udruženja su vec dogovorili naredne korake ukoliko ne dode do ispunjenja ovih zahtjeva. Razmotrene su sve legalne metode od organizovanja protestnih skupova pa do podizanja tužbi pred domacim i medunarodnim institucijama pravde protiv onih koji krše zakone i ne ispunjavaju svoje službene obaveze. Udruženje Prijedorcanki ''Izvor'' Udruženje logoraša ''Prijedor '92'' Udruženje logoraša Kozarac Udruženje gradjana ''Optimisti 2004'' Udruženje žena ''Srcem do mira'' ----- KOMENTAR: Najveca kazna za pocinitelje genocida u Prijedoru bi bila kada bi bosnjacki predstvnici u Parlamentu BiH prestali usvajati zakone kojima se dijeli Bosna i Hercegovina, tj. kojima se daju sve veca ovlastenja Republici srpskoj i nagradjuje genocid. Zaista je tragikomicno gledati Bakira Izetbegovica kako posjecuje Tomasicu, dok u isto vrijeme nastavlja genocidni projekat sve vecim usitnjavanjem podjela Bosne i Hercegoivne. (M. B.)


10


PROTEST PROTIV MERONA

Žrtve iz BiH izrazile su razočarenje radom Haškog tribunala i njegovog predsjednika Theodora Merona, dok je grupa od desetak građana noseći transparent “RIP Justice” napustila konferenciju u Sarajevu tokom Meronovog govora u kojem rekao da je Tribunal otvorio novu « eru odgovornosti » Justice Report BIRN Sarajevo

Nakon što je Meron počeo govoriti na konferenciji koja se održava povodom 20 godina rada Haškog tribunala u Sarajevu, grupa građana je podigla transparent na kojem je pisalo “RIP Justice” (Pravdo, počivaj u miru). Edvin Čudić, jedan od građana, kazao je da su time pokazali da se ne slažu sa predsjednikom Meronom. “Ovo nije čin neslaganja sa Tribunalom nego direktno protiv ličnosti Theodora Merona, koji je ugrozio kredibilitet rada Haškog tribunala i na taj način pokazao svijetu da pravda nije zadovoljena”, rekao je on.

Tokom drugog Meronovog izlaganja, žrtve iz BiH okrenule su mu leđa kako bi mu poručile da ignorišu ono što on govori. “Jučer smo bili sa sudijom Meronom i on je ignorisao ono što smo mu mi govorili. Sada smo mi žrtve odlučile da njega ignorišemo”, rekla je Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”. Sudija Meron nije prekidao svoja izlaganja dok se ovo dešavalo u konferencijskoj sali. Konferencija pod nazivom “Obilježavanje 20. godišnjice MKSJ-a” održana je 26. i 27. novembra u Sarajevu. Osim predstavnika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), na konferenciji su učestvovali i predstavnici pravosudnih institucija iz BiH i regiona, pravnici, žrtve, nevladine organizacije i mediji. Nataša Kandić iz inicijative REKOM, kazala je da kako se u ekspertskoj zajednici stvorila značajna rasprava nakon posljednjih oslobađajućih presuda koje su donesene u Haagu. Navela je kako se o tome mora govoriti jer te presude utiču na ljude. “Uvedeni su novi pravni standardi, u kojima se čitav rat svodi na direktne počinioce. Ima onih koji su za takvo uspostavljanje standarda zaključili da se pojavljuju politički standardi”, rekla je Kandić. Sudija Meron je u svom polusatnom izlaganju govorio o izazovima sa kojima se Tribunal susretao tokom svog rada, ali i naglasio kako je otvorio eru odgovornosti. “Zadatak Tribunala je bio da odredi individualnu krivičnu odgovornost optuženih za ozbiljna kršenja međunarodnog prava i da ta krivica mora biti dokazana izvan razumne sumnje”, rekao je Meron, dodavši kako Tribunal ostavlja značajnu arhivu u naslijeđe. U sklopu ove posjete, Meron je posjetio i masovnu grobnicu Tomašica pored Prijedora, te se sastao sa predstavnicima udruženja žrtava ovog područja.

Žrtve okreću leđa Meronu. Foto: BIRN


11


ODRZANA IZBORNA SJEDNICA SKUPSTINE PLATFORME BiH

Pise: Mujo Midzic Nakon intenzivnih i svestranih priprema 2. novembra 2013.g. odrzana je izborna sjednica Skupstine Platforme BiH u Holandiji gdje se poslije dvije godine birao novi predsjednik, clanovi Upravnog odbora i clanovi Savjeta i Nadzornog odbora. Skupstina krovne organizacije bh. gradjana i klubova u Holandiji odrzana je u Ambasadi BiH u Den Haagu. Organizacija skupa je bila veoma uspjesna zahvaljujuci prije svega vrijednim clanovima starog rukovodstva Platforme a i domacinima iz Ambasade. Izbornom Skupstinom predsjedavao je dosadasnji predsjednik Platforme dr.Ervin Sendijarevic. U toku sjednice delegate i goste pozdravio je i Ahmet Halilovic, ambasador BiH u Holandiji, koji se u kracem obracanju zahvalio dosadasnjem rukovodstvu na saradnji izrazivsi nadu da ce se konstruktivna saradnja nastaviti istim tempom prema postojecim prioritetima. -Rad na unapredjenju djelovanja dopunskih skola u Holandiji, okupljanje zainteresovanih bisnismena za ulaganja kapitala u BiH, kao i pitanja razvijanja i unapredjenja konzularnih poslova u Ambasadi samo su tacke oko kojih se dijaspora i Ambasada u Den Haagu trebaju cvrsce vezivati i zajednicki nastupati, istakao je Halilovic. Obiman dnevni red Skupstine nije bio prepreka da se efikasno i odlucuje. Usvojeni su izvjestaji o radu za protekli dvogodisnji period Upravnog i Nadzornog odbora, kao i Savjeta Platforme, dok se clanovima Skupstine posebno podnio i blagajnicki izvjestaj. Uz krace diskusije svi izvjestaji su skoro jednoglasno usvojeni. Ali, bila je ovo i prilika da se na izbornoj Skupstini progovori i o odnosima koji nisu bili u odredjenom periodu na zadovoljavajucem nivou izmedju Platforme i Mladih BiH, kao i Biznis kluba. U buducem radu, istakli su skoro svi ucesnici u diskusiji, mora se cesce razgovarati o svakom pitanju koje izaziva nesporazume. Nista se nesmije prepustati subjektivnim vidjenjima pojedinaca, bez obzira na funkciju koju obavljaju. Prije prelaska na izbornu proceduru Skupstina se posebno zahvalila dosadasnjem predsjedniku dr.Ervinu Sendijarevicu, koji je ocuvao jedinstvo bh. zajednice u teskom periodu nakon najdublje krize i blokade rada Upravnog odbora prije tri godine.To je vrijeme, na srecu dijaspore, vec daleko iza nas. Dr. Sendijarevicu je ovom prilikom urucen prigodan poklon – knjiga ekonomiste i novinara Edina Mujagica “Smrt novca – Kako centralne banke unistavaju nas novac” (Geld moord), kao i clanovima Upravnog odbora i drugim aktivistima kojima je istekao mandat. Na prijedlog odlazeceg Upravnog odbora je jednoglasnom odlukom 40 ucesnika izborne Skupstine za novog predsjednika izabran gospodin Satko Mujagic, zaposlenik holandskog Minisarstva za sigurnost i pravdu, prezivjeli logoras Omarske i istaknuti dugogodisnji aktivista u zastiti ljudskih prava logorasa iz BiH. On se u kracem obracanju Skupstini predstavio i osvrnuo na svoju strucnu i radnu biografiju. Clanovi Upravnog odbora su: Omer Mujakic, dr.Munevera Curovac, Ing. Amir Jatic, dr. Kamenko Bulic, Emina Beslagic, Alma Kosovic, Elvira Semovic i pravnica Alisa Siocic.


12


Clanovi Nadzornog odbora su: Sefkija Hadziarapovic, Naida Ribic i Harun Avdic, dok su clanovi Savjeta Platforme Ahmo Turbo, Mersad Ribic i Mujo Midzic. Na prvoj radnoj sjednici novi Upravni odbor ce izabrati blagalnika, umjesto Suade Pasic kojoj je istekao mandat i predstavnika u Glavnom odboru Svjetskog savezu dijaspore. Clanovi Skupstine su za ovu asocijaciju predlozili vise kandidata, a medju njima su dr. Ervin Sendijarevic i Naida Ribic, koji su u ranijim periodima vec bili clanovi najviseg organa Svjetske dijaspore. Nakon zavrsetka radnog dijela Skupstime u ugodnom ambijentu Ambasade BiH ostalo se jos dugo u prijatnim razgovorima i dogovaranju o buducim koracima Platforme BiH i njenih udruzenja u Holandiji.

Pismo zahvalnosti predsjednika Platforme BiH redakciji Nase Bosne Zelim i ovom prilikom da se zahvalim redakciji Nase Bosne koja je eto ponovo skupila vrijedne priloge i ulozila mnogo vremena praveci ovo novo bogato izdanje. List Nasa Bosna koji izlazi sve ove godine je zaista jedinstven jer se odrzao zahvaljujuci entuzijazmu i energiji pa i novcu samo nekoliko cestitih pojedinaca koji za to nikad ni od koga nisu dobili nikakvu naknadu, ali nisu posustali do dana danasnjeg. Dzevadu Kuricu, Naidi Ribic i Muji Midzicu zelim ovom prilikom da se posebno zahvalim jer su izdrzali sve ovo vrijeme u redakciji koja je pravila divne priloge i informisala nas sve ove godine. Svaka cast na upornosti i izdrzljivosti, ali prije svega u primjernom entuzijazmu i patriotizmu. Cast mi je i zadovoljstvo bilo sa vama dijeliti svo dobro koje ste donijeli Platformi i zajednici BiH gradjana u Nizozemskoj. 6. novembar 2013. Hvala vam, Dr. Ervin Sendijarevic


13


GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI - SOCIOLOSKA ANALIZA Geerlof de Mooij, maturant Koledza Driestar u Goudi jedan je od 12 nagradjenih Holandjana nagradom Obrazovanja Holandske akademije nauka KNAW za 2013. godinu za istorijsko-socioloski rad Genocid u Bosni i Hercegovini. http://www.knawonderwijsprijs.nl/upload/werkstukken/CM_profielwerkstuk_2013_GenocideinBosnieHerzegovina.pdf Eskalacija ekstremnog nasilja u Bosni i Hercegovini 1992. cesto se objasnjava iz istorijske perspektive. Gerloof de Mooij koristi ovu perspektivu kao podlogu za socioloski pristup problemu. Ekonomska kriza, intelektualni osjecaj superiornosti, vjerski nacionalizam i na kraju politicki nacionalizam stvorili su plodno tlo za genocid u Bosni i Hercegovini. Autor rada je pokazao da su Srbi sistemstski pripremani za prihvatanje i ucesce u “etnickom ciscenju”, sto do sada ne priznaju. Ovaj autorski rad nije samo jedan obican poziv za priznanje genocida nego i valjana naucna analiza onoga sto se dogadjalo. Kombinacija je jedan uzbudljivi izvjestaj jedne tesko prihvatljive stvarnosti, ocjena je strucnog zirija KNAW-a prilikom donosenja odluke o nagradi.

Geerlof de Mooij u De Machinistu Rotterdam nakon promocije knjige Rizaka Hukanoviceva Deseta vrata pakla, Foto: Nasa Bosna

Geerlof de Mooij je u svom radu iskljucivo istrazivao inicijalne motive koji su Srbe nagnali da pocine genocid nad Bosnjacima u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine i kakve je posljedice ostavio genocid na Bosnjake, ne baveci se pritom ulogom medjunarodne zajednice. Fokus njegovog istrazivanja je, dakle, na Bosnjacima kao zrtvi, mada, kako kaze, postoje i drugi (prije svega Hrvati, ali i


14


Srbi) koji su bili zrtve okrutnosti u BiH. Time nije bila njegova namjera da umanji patnje bilo koje grupacije, ali jedinstveni ideoloski aspekt anti-Bosnjacke kampanje u Srbiji (zasnovan na ucenju Srpske pravoslavne crkve o “Velikoj Srbiji” i Memorandumu SANU, pr. red.), nevjerovatan veliki broj pogodjenih Bosnjaka i razmjera patnji kojima su bili podvrgnuti, zahtijevalo je specificno istrazivanje sudbine Bosnjaka. Jedan od osnovnih preduslova za poimanje okolnosti nastanka genocida u BiH je nuznost sagledavanja prethodne politicke, ekonomske, intelektualne i duhovne situacije u Srbiji jer su ovi drustveni faktori snazno zahvatili sve aspekte srpskog drustva sto je omogucilo da se klica genocida brzo razvija i svom zestinom i okrutnoscu svali na Bosnjake u Bosni i Hercegovini. Posmatrajuci istorijski kontekst na Balkanu nema osnova za zakljucak o nekim vjecitim etnickim sukobima i ratovima, kao sto je to tvrdio britanski lord David Owen, predstavnik EU u pregovorima o prekidu konflikta 1994., kako bi objasnio kompleksnost situacije, pasivnost i nemogucnost intervencije medjunarodne zajednice da zaustavi masakr i genocid Bosnjaka u BiH. Geerlof uocava da su zapravo razlicite etnicke zajednice na Balkanu vijekovima zivjele zajedno u relativno stabilnom miru. I u vrijeme Otomaske imperije vladao je 4 vijeka mir zahvaljujuci uspostavljenom sistemu mileta - autonomije vjerskih zajednica u kojima se tolerisala prava hriscana i jevreja pored muslimana. Nemuslimani nisu tretirani kao gradjani drugog reda. Vizija “Velike Srbije”, koju je razvio srpski nacionalista Ilija Garasanin (1812-1874), predvidjala je obnovu mocnog srpskog carstva iz vremena cara Stefana Dusana (1331-1355). Ta vizija je imala stalan utjecaj na politicki razvoj Srbije i postala je srz srpskog nacionalizma nastankom nezavisne Srbije u XIX vijeku. Moto politike je bio homogenizacija “Svi Srbi moraju biti okupljeni u jednoj drzavi bez obzira gdje zive”. Tako su Srbi nastojali ostale nesrpske zajednice asimilirati ako su bile ortodoksne, a muslimane (Sandzaka, Kosova, Makedonije) su protjerivali, nasilno prekrstavali i ubijali. Kasnije je 1980-ih godina Memorandum Srpske akademije nauka (SANU) postao izvor srpske nacionalisticke ideologije. Nakon Titove smrti 1980. Srbi su pokrenuli zestoku kampanju protiv Albanaca na Kosovu koji su zahtijevali autonomiju, a jos zescu propagandu protiv Bosnjaka jer su stajali Srbima na njihovom putu ostvarenja sna o “Velikoj Srbiji”. Srpska pravoslavna crkva je imala kljucnu ulogu u dehumanizaciji Bosnjaka i stvaranju nacionalisticke klime u Srbiji u pripremi i realizaciji genocida nad Bosnjacima u BiH cime je davala moralnu legitimaciju istom. Genocid je po definiciji uvijek organizovan i realizovan od strane drzave. Profesionalne vojne jedinice JNA i cetnicke milicije (Seselja, Draskovica, Jovica, Raznjatovica i dr.), sastavljene od obicnih kriminalaca i ubica, su obucene i naoruzavane od strane i pod kontrolom drzavnih organa (vojske i policije) ili cak crkve (Arkanovci), zajednicki su dejstvovali, unistavali zemlju, pljackali, protjerivali i ubijali Bosnjake, sprovodeci minuciozne planove genocida u BiH. Kod ocjene pitanja da li su Srbi imali specificnu namjeru da izvrse genocid, koja je vrlo bitna, Haski Tribunal je morao poceti sa direktnim dokazima kao sto su govori i izjave kojima su srpske vodje izrazavale specificne etnicke prijetnje i namjere, a ne ignorisati ih. U oktobru 1991. je vodja bosasnkih Srba Radovan Karadzic je upozorio u Parlamentu BiH da ce Bosnjaci “nestati sa lica zemlje ako dodje do rata”. Takav direktni dokaz, kada pocinilac unaprijed javno jasno izrazi svoje namjere, je po definiciji o genocidu znacajan i snazan dokaz koji nam daje dovoljno osnova za zakljucak da je genocid tacan naziv za masovno nasilje koje je potom organizovano pocinjen nad Bosnjacima u BiH izmedju 1992. i 1995. U radu je analiticno opisano kako su Srbi sve Bosnjake htjeli istrijebiti u cilju stvaranja Velike Srbije. Osnivanje koncentracionih logora smrti je bilo u toj funkciji. Satko Mujagic je bio zatvorenik cuvenih koncentracionih logora Omarska i Manjaca. On je prezivio te logore smrti a sada zivi, kako sam kaze, da prica sta se tamo desilo.


15


Pored standardnih naucnih metoda u istrazivanju autor rada se oslonio i na jedan dubinski intervju sa Satkom Mujagicem, prezivjelim logora smrti Omarska i Manjaca. Prema tvrdnji poznate profesorice Selme Leydesdorf (autora Istorije zena Srebrenice u knjizi Prazninu iz nas ostaviti – De leegte achter ons laten) iznesenoj u njenom djelu Ljudi i rijeci: istorija na bazi prica, zvanicna istorija se pricom prezivjelih moze veoma dobro ilustrovati. Ne radi se samo o velikim grupama i statistikama nego i o licnom dozivljaju istorijskih dogadjaja, cime istorija postaje konkretnija i kompletnija. Kroz intervjue i zivotne price saznajemo kako ljudi odredjene dogadjaje dozivljavaju i kako na njih reaguju. Pisanje istorije nije samo zvanicna prica nego i reakcija ljudi na istorijske dogadjaje. Na pitanje koliko mu je za ovako sveobuhvatno poimanje genocida nad Bosnjacima u Bosni i Hercegovini znacio dubinski intervju i kontakt sa Satkom Mujagicem De Mooij obrazlaze: - Kroz razgovor i kontakt sa Satkom uzasi rata u BiH su mi postali mnogo blizi. Prije toga sam o ovom ratu mnogo citao i pisao ali sve je bilo nekako daleko od mene. Ranije nisam bio u Bosni i nisam poznavao nikoga ko je dozivio rat. Kad sam razgovarao sa Satkom predmet rata mi je postao mnogo blizi, odjednom sam sjedio naspram nekoga ko je sve to licno prezivio. To je bilo jedno sasvim neobicno i posebno iskustvo. Ljetos me je Satko pitao da li zelim da posjetim Bosnu i Kozarac i ja sam naravno prihvatio ponudu i bio u Kozarcu jednu nedjelju dana. To je bila zaista jedna nedjelja puna strasnih utisaka: u pet dana vidio sam puno toga o cemu sam tako dugo citao i pisao. Bili smo u Prijedoru, Trnopolju i Omarskoj. Omarska je za mene bila posebno interesantna, naravno i zbog cinjenice sto je Satko tamo bio zatvoren i sto sam o tome radio jako mnogo na istrazivanju. Tada sam vidio taj teren svojim ocima. Ja sam znao sta se tamo sve desavalo za vrijeme rata, ali tada, kada sam tamo sam bio, sve je ipak bilo odjednom sasvim drugacije. Bilo mi je nepojmljivo da se sve to tamo moglo dogadjati. Intervju i licni kontakt sa Satkom Mujagicem ucinili su da je predmet genocida u Bosni i Hercegovini postao i za mene licna stvar. Isto me je uvjerilo da se mir sam po sebi ne podrazumijeva. Cak ni ovdje u Holandiji i ako se rat i genocid ne dogadjaju tako brzo. Hoces li kasnije na studijama temu genocida u BiH izabrati i kao svoj magistarski rad, imajuci u vidu vec ucinjeni ogroman napor i energiju na istrazivanju ove teme i cinjenicu da si vec dobio zapazenu akademsku nagradu?

- Svakako postoji mogucnost dalje obrade ove teme za master ali sada jos ne znam na kakve cu druge teme naici za vrijeme studija narednih godina. Sigurno je jedno, ako izaberem ovu temu imacu veoma solidnu bazu za pocetak daljeg istrazivanja na magistarskom radu. Tu je i dobijeno priznanje za sadasnji rad jedan dodatni motivirajuci faktor. Tema genocida u BiH mi je vec donijela mnogo: kontakt sa Satkom Mujagicem, osvojenu prestiznu nagradu KNAW obrazovanja i mogucnost pisanja tri clanka za novine Het NRC-NEXT.

Modernisticka projekcija blistavog lika mladog i veoma produhovljenog holandskog intelektualca Geerlofa de Mooija nije slucajno izabrana i postavljena na pocetnu stranicu Holandske kraljevske akademije nauka KNAW : http://www.knawonderwijsprijs.nl/ .


16


O VISINI KOMPENZACIJE PORODICAMA ZRTAVA SREBRENICE VISE CE SE ZNATI POCETKOM 2014

Izvor: NOS-TT 22.12.2013.

Advokat Liesbeth Zegveld pregovara sa holandskom drzavom o visini kompenzacije za porodice triju zrtava u

Srebrenici. Vrhovni sud je renije ove godine presudio da je drzava Holandija odgovorna za smrt oca i brata

Hasana Nuhanovica i za smrt Rize Mustafica. Nakon ove presude poceli su razgovori o o naknadi stete.

Advokat Zegveld ocekuje da ce dogovor biti postignut pocetkom 2014. godine. O visini kompenzacije ona nije

dala informacije. Novcana kompenzacija je namijenjena porodicama trojice ljudi (Nuhanovic i Mustafic) koje je

Holandski bataljon izbacio iz Kampa UN u Potocarima dok su plavi sljemovi morali zastiti enklavu UN od

napada srpskih snaga.

______________

Tužbu protiv Holandije podnijeli su Hasan Nuhanović i porodica Rize Mustafića. Naime, 13 jula 1995. godine, holandski vojnici su predali Mustafića, te brata i oca Hasana Nuhanovića srpskim vojnicima koji su ih kasnije ubili. Podnositelji prijave smatrali su da su Holanđani trebali znati da će njihove porodice biti ubijene.

AKTIVNOST UDRUZENJA BiH

MARŠ MIRA 2013

Kao i protekle godine i ove godine je naše Udruženje preživjelih genocida iz Srebrenice u Holandiji uzelo učešće u Maršu mira kao znak sjećanja na junački proboj jedinica 28. divizije iz Srebrenice prema slobodnoj teritoriji u julu 1995. godine. Prijave za učešće pokazuju da bi odziv mogao biti zadovoljavajući. Nakon prikupljanja svih učesnika Marša mira u Nezuku 08. jula 2013. i nakon nekoliko otkazivanja konstatovali smo da ove godine ispred udruženja na Maršu mira 2013 učestvuje 11 članova.


17


Učesnici Marša mira 2013. ispred udruženja su: Pašalić Suad (51 god.), predsjednik udruženja i vođa puta, Pašalić Salih (46 god.), Čomić Mirnel (24 god.), Čomić Hata (21 god.), Muhamedović Adnan (19 god.), Pašalić Amin (18 god.), Pašalić Ajet (18 god.), Halilović Emina (17 god.), Muminović Ismet (16 god.), Pašalić Edina (15 god.) i Muhamedović Arnel (14 god.).

Svi naši učesnici od vođe puta su dobili narandžaste majce sa natpisom udruženja.

U Nezuku su se prije polaska kolone učesnicima Marša obratili načelnici opština Sapna i Srebrenica, Američki ambasador u BiH kao i komadant odbrane Srebrenice tokom rata Naser Orić. Svi oni su pozvali učesnike Marša da dostojanstveno prođu zacrtani put do Srebrenice da nikog ne provociraju ali i da ne nasjedaju na eventualne provokacije.

Procjenjuje se da ove godine u Maršu mira učestvuje 5000 osoba. U 9:00 kolona se polako formira i kreće iz Nezuka prema Srebrenici.

Prvih nekoliko sati potiče u upoznavanju učesnika kao i pravljenu određenih dogovora o ponašanju naših članova tokom Marša mira. Sobzirom da je struktura učesnika vrlo mlada, vođa puta im je odmah na startu dao neke savjete da bih sprijećili da se uz put dese bilo kakvi problemi. Vrlo brzo smo uvidjeli da je naša omladina vrlo savjesna i da su duboko svjesni i odgovorni i da tačno znaju zašto su tu , što će u naredna 3 dana i pokazati svojim ponašanjem na svakom koraku.

Prvi sati protiču bez nekih velikih problema. Kolona se polako širi tako da postaje sve lakše hodati. Nakon 4 sata hodanja prvi ručak smo obavili na Crnom vrhu. Mještani dijele kafu, vodu, sokove…,na svakom koraku osjeća se dobrodošlica. Poslije ručka i odmora kolona kreće prema Liplju, mjestu gdje će biti prvi kamp.

Polahko se pojavljuju i prvi problemi sa žuljevima. Grupa se polahko zbližava tako da putovanje postaje sve zabavnije i interesantnije.


18


U Liplje smo stigli među poslednjim učesnicima. Na prvi pogled sve izgleda dobro organizovano međutim istina je sasvim drugačija. Mjesto za spavanje je vrlo teško naći iako je ogroman broj šatora koje je vojska pripremila za spavanje. Na kraju smo uspjeli da se smjestimo na kraju jednog velikog šatora gdje smo jedan dio sami dogradili da bi svi bili na jednom mjestu. Za večeru smo dobili čevape, udruženje časti, a prave se pored puta na pokretnom roštilju. Vrlo brzo smo se pokajali što smo ih pojeli. Za tu veče je planiran istorijski čas na platou ispred škole, uz obračanje nekoliko preživjelih iz proboja 1995. godine.

Kiša pračena velikim nevremenom je prekinula sve planirane aktivnosti. Nakon pola sata postaje nam jasno da je nemoguće spavati ispod šatora. Šatori su vrlo brzo počeli da prokisuju a i voda je vrlo brzo počela da podljeva u šator. U takvoj situaciji vođa puta odlučuje da moramo tražiti drugo mjesto za spavanje. Pokucamo na vrata od jedne kuće I nudimo neni 50 KM da nas upusti u kuću ili štalu samo da ne kisnemo. Nena nas je odmah upustila u kuću. Kada smo joj ponudili 50 KM, nena nas je tako pogledala da se nikad u životu nisam jadnije osječao. “Ne budali” reće nena. “Nisam ja vas upustila u kuću za nekakvih 50 maraka”. Divna žena, Paša Hasanović, sa snahom, dvije unuke i malim unukom, upusti u kuću jedanaest nepoznatih uz samo jedan uslov. Kako nena reće:” Ženskarice spavaju u jednoj a muški u drugoj sobi”. Naše djevojćice su tu noč spavale u sobi sa njenim unukama a mi smo se podjelili u dvije sobe. Tu noč je nena Paša primila još jednu grupu iz Lukavca i tri vojnika. Svi mi smo tu noč bili posluženi kafom, kolačima i vočem. Mi smo tu noč prisustvovali času istorije koji nam je održala nena Paša, svi su je slušali i svi su je razumjeli. Slijedeće jutro zahvaljujemo se našem domačinu, i krečemo dalje prema Srebrenici. Sebi smo obečali da če mo se neni Paši odužiti na bilo koji način.

Drugi dan puta protiče u vrlo lijepoj atmosferi. Svi učesnici Marša mira su vrlo tolerantni u ophođenju sa drugima i osječa se duh zajedništva tokom cijelog puta. Iznenađujuča ali istinita činjenica da smo mi bili jedino organizovano udruženje koje je na majicama imalo naziv Srebrenica. Sa opštine Srebrenica nije bila ni jedna organizovana grupa tokom ovogodišnjeg Marša mira. Sa opštine Bratunac bili su kao i uvijek Glogovci.

Povrede naših članova su taj dan postale sve evidentnije

Salih ima problem sa koljenom i vrlo teško se kreće niz brdo. Suad ima problem sa kretanjem uz brdo. Edinu bole zglobovi obje noge. Emina, Hata i Mirnel imaju žuljeve. Taj dan je trebalo preći preko Udrča i zbog navedenih problema morali smo da donesemo određene odluke koje se tiču sigurnosti naših članova. Bez obzira što nam je doktor na poslednjem punktu prije Udrča predlagao da nekoliko naših članova ne kreće na ovaj put, nego da se kombijem prebace na slijedeće odredište, mi smo ipak odlučili da svi kernemo preko Udrča.

Taj put je trajao sigurno pet sati ali se tu pokazalo koliko su mlade osobe iz naše grupe svjesne i odgovorne. Udrč smo prešli skupa, pomagali se, vukli jedni druge i u najtežim momentima hrabrili jedni druge.

Zadnji dio puta za taj dan od Cerske do Konjevič Polja je asfalt tako da je za neke naše članove bio vrlo naporan. Prije na sat vremena nego što čemo stići na odredište za spavanje, dobijamo informaciju da je u kamp udario grom i da ima jedan mrtav učesnik Marša mira.

Bili smo vrlo uznemireni zato što se naša grupa poslednji sat razbila tako da nismo znali da li su neki već stigli u kamp. Vrlo brzo smo telefonima upostavili kontakt sa svima, a i informacija da je neko poginuo nije bila tačna. Tu noč je opet padala kiša. Poučen iskustvom od predhodne noći naš vođa


19


nam na vrijeme preko prijatelja obezbeđuje spavanje u jednoj kući blizu kampa. Divni ljudi, čovjek, žena, djeca i nena se trude da nam ugode na sve moguče načine. Muški spavaju na spratu u tri sobe a djevojke u prizemlju. Slijedeće jutro poslije kahve i kolača zashvaljujemo se našim dragim domačinima i krečemo put Potočara.

Poslednji dan protiče u najboljem redu. Sobzirom na činjenicu da se prolazi i kroz područja naseljena srbima bilo je za očekivati da će biti provokacija, međutim provokacije su ovaj put izostale. Ohrabruje činjenica da se u sva područja kroz koja smo prošli, vratio ogroman broj Bošnjaka na svoja ognjišta. Kuće i infra struktura su obnovljeni i naš narod se osječa svoj na svome.

Na Potočare smo stigli među poslednjim učesnicima ali to nama nije bio problem. Naša parola je bila od početka puta:”Naj bitnije je da cijela grupa zdrava i živa pređe put.” Dolazak u Potočare je bio vrlo emotivan za sve članove kao i za prisutnu rodbinu i prijatelje.

Rastanak grupe je opet izazvao suze kod svih članova grupe. Predsjednik udružnja i vođa puta vidno uzbuđen zahvalio se svim članovima na učešću i na korektnosti.

Poslije toga su se svi muški članovi, a na prijedlog mladih momaka iz grupe, pridružili ljudima koji su u tom momentu iznosili naše šehide iz fabrike akumulatora.

Ti mladi ljudi koji nisu bili ni rođeni kad se desio genocid u Srebrenici, nakon tri dana pješačenja, umora, žuljeva…, uzimaju naše šehide bez toga da im to neko kaže i iznose ih u najboljem redu i tišini.

I ovaj put sam plakao kao i svaki drugi put prije toga, međutim ovaj put je pored tuge što na svojim ramenima iznosim nekog čiji snovi su rano prekinuti bilo i malo radosti, zato što sam u poslednja tri dana imao čast da upoznam divne mlade ljude koji su stanju da odgovore na sve zahtjeve današnjice. Ti mladi bošnjaci se školuju na najboljim svjetskim školama a sa druge strane su duboko svjesni ko su i odakle potiču. Posmatram ih poredane ispred mene, šute, dostojanstveno nose snove svojih vršnjaka poginulih 1995 godine i prvi put nakon genocida na ovom mjestu osjecam se koliko toliko sretan.

01.09.2013.

Salih Pašalić Suad Pašalić


20


KOMPJUTERI IZ BOLNICE ALMERA UPUCENI U DVIJE SKOLE U BiH

Bosanskohercegovacko udruženje “SANA” iz Almera u Holandiji je 29.10.2013. godine poslalo veci broj kompjutera sa monitorima za dvije osnovne škole u Bosni i Hercegovini i isti su vec stigli na odredisne adrese u Buci kod Visokog i Stranjane kod Zenice.

. Pošiljka se sastoji od 46 PC, 61 monitora, switchera i jednog pokretnog kompjutera. Donaciju je dala bolnica Flevoziekenhuis iz Almera zahvaljujući angazovanju poznatog humaniste doktora Sivre Senaila koji radi u toj bolnici. Na daleko poznati realizator veceg broja kulturnih, sportskih i humanitarnih projekata predsjednik udruzenja “Sana” Elvedin Kodzaga ovim povodom naglasava da se ovaj znacajan projekat pomoci nasim skolama u BiH nebi moglo uraditi da nije bilo i zlatnih sponzora: Irene Šabić i Fikreta Miskića i svih onih koji pokazuju interes i podrzavaju brojne drustvene aktivnosti “Sane”. -Treba istaci i volontere koji su pruzili dragocijenu logisticku pomoć u ovoj akciji, a posebno Reinholda, Hansa i Edina Puzića, dok je usluge transporta na visokom profesionalnom nivou obavila firma “Internacionalni transport Nerko”, naglasava Kodzaga. D. Kuric


21


K U L T U R A

U AMSTERDAMU PROMOVISANA KNJIGA SULEJMANA ALICKOVICA “SANDZAK U ARHIVSKIM DOKUMENTIMA”

Pise: Mujo Midzic

etnolog Sulejman Alickovic

Zajednica Sandzacke dijaspore u Holandiji u saradnji sa BiH udruzenjem “Bron” iz Amsterdama organizovala je krajem oktobra promociju knjige Sulejmana Alickovica “Sandzak u arhivskim dokumentima”. Promociji knjige u prostorijama “Brona” prisustvovao je i autor, koji je za ovu priliku doputovao iz Luksenburga gdje trenutno boravi, kao i rukovodioci Sandzacke dijaspore i clanovi udruzenja “Bron”. Moderator programa bio je pjesnik Halil Dzananovic, koji se u “Bronu” i stara o organizaciji kulturnih programa. Ovo je bila druga po redu promocija djela etnologa Alickovica u posljednje dvije godine u Holandiji, gdje je pored Amsterdama bio predstavljen i dijaspori u Arnhemu. Prva knjiga kojom se predstavio nosila je naziv “Bogumili Sandzaka”, o cemu smo svojevremeno pisali. - Dokumenta vezana za zivot Bosnjaka i drugih u Sandzaku trazio sam i nalazio kod ljudi u mnogim selima i varosicama. Ljudi su ostavljali tragove kojima se potvrdjuje kakav je odnos vlasti i vlastodrzaca bio prema njima kroz vise od jednog vijeka. Potomci su sacuvali mnoge potvrde, uvjerenja, poreske liste, pozive za odlazak u mnoge vojske itd. To sto sam ja nalazio raznorazni istorijski instituti, muzeji i slicne kulturne i naucne institucije nisu trazili ili su takvu istorijsku gradju zanemarivali iz politickih razloga a ne naucnih, istakao je autor obracajuci se prisutnim u Bronu. Autor knjige Alickovic, veliki entuzijasta po pitanju pronalazenja i afirmacije kulturnog naslijedja Sandzaka, koristi svaku priliku da prezentira rezultate svojih istrazivanja u okviru naucnih i strucnih skupova i na taj nacin pruzi puni doprinos afirmaciji istorije Bosnjaka na prostorima bivse Jugoslavije i demistifikuje mnoge price zvanicnih istoriografa. Za poseban angazman u promociji knjige “Sandzak u arhivskim dokumentima” u Amsterdamu i davanju detaljnih i zivopisnih odgovora na postavljena pitanja prisutni su mu odali duboko priznanje. Predsjednica Brona dr. Munevera Curovac se na kraju zahvalila za dolazak i promociju knjige i pozvala Alickovica da bude ponovo gost udruzenja u nekoj sljedecoj prigodnoj prilici.


22


Strani naglasci

Piše: Aleksandar Hemon za Radiosarajevo.ba

14. decembar 2013. u 07:30

Prije nekih godina, bio sam nastavnik engleskog jezika, k'o biva, u večernjoj školi za imigrante u

Chicagu. Iako je bilo i mučenika iz zavičaja, većina učenika je poticala sa područja bivšeg Sovjetskog

Saveza, odakle su se ispalili uz pomoć novih demokratskih vlasti i svog jevrejskog porijekla. Vježbali

smo najjednostavnije iskaze (Hello, my name is...!) i umetanje jezika među zube da bi se proizveo

glasth. Zajedno smo se borili sa određenim i neodređenim članovima, vrste riječi koje u slavenskim

jezicima nemaju ekvivalent, uživali smo u odsustvu padeža i glagolskih nastavaka, za šta smo često

plaćali zagubljeni u zavrzlamama engleske sintakse.

Ali kad bih svoje studente upitao šta im je najteže ili šta bi prvo htjeli da nauče, odgovor bi neizostavno

bio: da pričaju engleski bez stranog naglaska. Meni je to bilo potpuno razumljivo: strani naglasak ih je

razotkrivao kao došljake, podsjećao ih je na gubitak društvenog statusa (nekad su bili profesori

matematike ili naučnici) i izlagao ih domorodačkoj radoznalosti, podsmijehu, a bogami i preziru,

izdvajajući ih tako iz svakodnevnih američkih operacija, koje su se-činilo im se-odvijale tečno, bez

naglaska. Kad bi progovorili engleski, ne samo da bi pričali sa naglaskom, nego bi i sebe čuli kako

pričaju sa naglaskom, koji bi tako postao oznaka za jaz između onoga što su htjeli da kažu i onoga što

su govorili, za jaz koji se tačno poklapao sa ambisom između onoga što su oni mislili da jesu i onoga

što su Amerikanci u njima vidjeli. U teoriji učenja jezika postoji izraz koji se odnosi na sve one emotivne

prepreke koje blokiraju prihvatanje novog jezika: trauma, nostalgija, ponos, strah od novog itd. Ako bi

se kutarisali akcenta, činilo se mojim dobrim učenicima, kutarisali bi se i onog imigrantskog stida koji,

kao frižider u noći, stalno zuji u glavi. Bolni bi se jaz polako zatvorio, oni bi bili konačno neupadljivi u

jeziku u kojem su se igrom slučaja našli, a možda bi se jednog dana tu čak osjećali i kod kuće .


23


Filozofija

A ja bih svojim učenicima rekao da to što imaš naglasak zapravo znači da pričaš (najmanje) dva jezika,

što je daleko od bilo kakvog razloga za stid. Naprotiv, naglasak je razlog za ponos na činjenicu da tvoje

iskustvo, kao i višeslojni um oblikovan istim, zahtijeva (najmanje)dva jezika. Taj jaz je zapravo polje

mogućnosti, prostor za lično i intelektualno proširenje. A baška to što, sa stanovišta lingvistike, svako

ko ikad progovori, ima naglasak. Nemoguće je pričati bez naglaska, kao što je nemoguće imati kožu

bez boje ili pjevati bez glasa.

Ne znam koliko sam uspio svoje studente ohrabriti svojim govorancijama (održanim na engleskom sa

naglaskom), ali se nadam da su barem njihova djeca ili unuci prihvatili dvojezičnost kao priliku za

ponos, a ne kao izvor stida. Za odrasle koji nauče novi jezik njihov je maternji uvijek dominantan,

uključujući i maternji glasovni sistem, zbog čega onda zapravo pričaju sa naglaskom. Dvojezična djeca,

s druge strane, od samog početka uspostave dva glasovna sistema, što će reći da oba jezika mogu da

pričaju bez naglaska. Štaviše, dvojezična djeca koja rano nauče dva različita rječnika u stanju su da te

sisteme drže podvojene. Ona u načelu progovore kad i jednojezična djeca, ali njihovi umovi procesu

organizacije jezika u vlastitoj glavi pristupaju malo drugačije. Istraživanja pokazuju da dvojezična

djeca imaju bolje rezultate na vježbama koje zahtijevaju prebacivanje sa jednog na drugi zadatak i

uspješno blokiranje onoga što im od tih (neverbalnih) zadataka odvlači pažnju. Dvojezična djeca se

bolje koncentrišu i u stanju su da rade nekoliko stvari istovremeno. To je zato što, ako je dijete redovno

uronjeno u (najmanje) dva jezika, svaka upotreba jednog od njih zahtijeva kontrolisano ograničavanje

upliva onog drugog. Drugi se jezik, bez obzira koji je, nikad potpuno ne ugasi, što znači da u umu

dvojezičnog djeteta (a i odrasle osobe koja tečno priča), neprestano i istovremeno ferceraju dva

sistema. Dvojezična djeca se tako sa jednog na drugi mogu prebaciti bez napora, zabune ili gubljenja

koncentracije, što znači da posjeduju posebnu kognitivnu spretnost. Preliminarna istraživanja pokazuju

da ta povećana jezično-moždana aktivnost umanjuje šanse za Alzheimerovu bolest u zreloj dobi.

Povrh svega toga, višejezičnost je, 'ajde da kažemo, životna filozofija, u skladu s kojom svaka osoba

treba da teži ka višeslojnoj egzistenciji.Svako je bogatiji što je komplikovaniji, a komplikovan život je

uvijek bolji od jednostavnog-višeumlje vazda povaljuje jednoumlje. Pri tome se lična sloboda mjeri

prostorom u kojem pojedinac može da iskaže i ovaploti sve svoje slojeve, mogućnosti i talente,

uključujući i jezičke. Dobre, ljudske zajednice se zasnivaju na višeumlju, a ne na jednoumlju. Priglupa,

opresivna društva insistiraju na jezičkoj čistoti (uključujući i patriotski propisne naglaske), na

uniformnosti i odsustvu komplikacija, što se postiže državnim i paradržavnim nasiljem-evo,

recimo, putinska Rusija, kao i Bosna nam i Hercegovina. Bosanski jezik

Ima još: unutar svakog jezika upisana je višejezičnost. Ja sam nekad svoje časove počinjao pokazujući

učenicima mapu svijeta sa označenim zemljama porijekla za riječi koje su u engleskom jeziku postale


24


standardne (recimo: alcohol, admiral, algebra, sve arapske). Bosanski jezik očišćen od turcizama

(komšija) ili germanizama (gemišt), a kamoli onoga što bi se moglo, ali ne bi trebalo, nazvati

kroatizmima (kravata) ili srbizmima (žurka)--baška arabizmi, grcizmi i latinizmi--bio bi ne samo

nemoguć nego i dosadan, dovoljan samo prosječnom neverbalnom neandertalcu, koji bi se u Bosni

bezbeli mogao po partijskoj liniji fino uhljebiti. Ta unutrašnja višejezičnost svakog jezika je zapravo

njegova slojevita historija, dokumentacija o komplikovanim međuljudskim odnosima koji se jezikom i u

jeziku ostvaruju. Niko nikad bez nasilja nad svojim umom ne priča samo jedan jezik.

Upravo iz te višejezičnosti jezika rađaju se priče i poezija. Kad su jednom Williama Carlosa Williamsa,

jednog od najvećih američkih pjesnika u prošlom stoljeću, pitali za porijeklo neobičnog izraza koji je

upotrijebio u svojoj poeziji, on je odgovorio da mu je to došlo

Te su se majke, bezbeli, pred njim stidjele svog naglaska, rodile su, možda, djecu koju su učili da ne

pričaju poljski da ne bi zvučali kao došljaci, čija su se onda djeca podsmijevala naglasku mojih učenika.

Jezik tih poljskih majski ostao je, ipak, upisan u srcu američke poezije, kao što djeca bosanskih majki

danas po svakojakim svjetskim jezicima ostavljaju svoje tragove.

http://radiosarajevo.ba/novost/134835/strani-naglasci

Radiosarajevo.ba


25


HRVOJE PERO SENDA, COVJEK, PJESNIK I BOSANAC

1945-2013

Hrvoje Pero Senda, rodjen 1945. u Gornjem Vakufu, Bosna i Hercegovina, studirao je Jugoslovenske jezike i knjizevnost na univerzitetima u Sarajevu i Zagrebu. 1971. se vraca u svoj rodni grad gdje radi kao nastavnik do pocetka rata. 1993. je izbjegao sa porodicom u Holandiju. Tada gubi mnoge svoje rukopise. 1997. dobio je nagradu Poezije za pjesmu Zena svijeta (De Vrouw de Dunya).1999. se pojavila njegova prva dvojezicna zbirka pjesama Krhotine (Brokstukken). 2007 je bio jedan od deset pjesnika koji su saradjivali na originalnoj knjizi Svjezi jezik (Verse taal) sa muzickim CD Wilme Paalman, koju je publikovao Uitgeverij De Brouwerij iz Maassluisa. Kremiran je u Roterdamu - Schiedam 20. novembra 2013.

Oprostaj od druga i pjesnika

Draga Vesna, dragi Helena, Marko, Inga i Ester, rodbino, dragi prijatelji, beste vrienden, U jednom od mojih posljednjih viđenja s Perom, u bolnici, povede se razgovor o potrebi i smislu pisanog djela, snazi zapisane riječi, značaju i različitom doživljaju i tumačenju napisanog. U jednom trenu, govoreći o metafori kao pjesničkom iskazu, Pero izgovori poznate stihove Branka Radičevića:

Lisje žuti veće po drveću, lisje žuto dole veće pada,

zelenoga više ja nikada vidjet neću!

U kontekstu vođene rasprave prisjećanje na te stihove nije mi se učinilo nimalo čudnim ni suvišnim. Ali otkad sam čuo tužnu vijest, ti stihovi mi ne izlaze iz misli. Da li je to bilo Perino bojažljivo predskazanje, naslućivanje onoga što je neumitno nadolazilo, a da mi tu neumitnost, za razliku od njega, nismo mogli osjetiti?


26


U ovom teškom trenu, zbog vremenske oskudice, neću govoriti o našem familijarnom prijateljstvu. Govoriću o značaju Perinog književnog djela za sve nas ovdje. Govoriću ponajprije riječima Pere-pisca. O životu i smrti Pero piše u njegovoj neobjavljenoj knjizi Kratka povijest besmisla. On traga za odgovorima na pitanja o pravu na život i o pravu na smrt. “Ja sam vjernik, istinski vjernik. Vjerujem u apsolutnu moć roditeljske ljubavi i na tome izgrađujem svoj život, svoje pravo na život. Imam li pravo i na smrt? Pa ona je sastavni dio života pa, ako se moj život bude odvijao po mom receptu, onda se ne trebam brinuti (…) pravo na smrt po mjeri čovjeka tražim i vjerujem u nju”. Tako i bi i tako će biti. Perino pero je zapisalo i ove, kako ih on naziva, krhotine njega samoga: “Ja , Hrvoje Šenda–Pero, profesor jugoslavenskih jezika i književnosti po struci, a po zanimanju – učitelj, počeo sam pisati u punoj zrelosti i tako svojim pjesmama izgrađivao sebe i svoj estetski i moralni svijet. (…) mislim da su muka, nemir, znatiželja, revolt, bili osnovni razlozi mog poetskog eksperimenta, a i nekakva nejasna i neobjašnjiva želja da i na ovaj način ostavim traga o svom postojanju.” “Svjestan sam da svojim pisanjem razotkrivam sebe i nisam siguran da ću ikada imati hrabrosti potpuno se razotkriti. Ako je to tako, onda moje najbolje pjesme ostat će nenapisane, a vremena je sve manje i manje.” Druže profesore, učitelju, dragi Pero, Ko će odsad da nas daruje i raduje novim stihovima, novim zapisima, promocijama knjiga, poetsko-muzičkim susretima u tvom Massluisu i drugdje. Na svim tim mjestima gdje si ti proteklih godina pisanom i izgovorenom riječju branio čast svih nas Bosanaca, onih tamo Balkanaca, ovdje poznatijih po ratnoj kulturi nego po literaturii. Svaki tvoj stih, svaka napisana riječ, tvoje knjige Pero, sve to jesi ti napisao, ali to je naše, nas tvojih sunarodnjaka, zemljaka, prijatelja i poštovalaca. Mi se tvojim djelima kitimo i ponosimo kao da su naša. Ženu jesi ti napisao, ali to je i naša pjesma. I poetska nagrada što ti je dodijeliše na internacionalnom Dunja-festivalu za tu tvoju prvu pjesmu, nagrada je nama, priznanje našem poetskom stvaralaštvu. Krhotine koje iza tebe ostaju, tvoje pjesme i zapisi, to su i naše krhotine, de brokstukken svakog izbjeglog Bosanca ovdje. I svi mi, znaj, svaki dan stojimo pred ogledalom kao pred zidom, baš kao i ti. Ni mi se ne prepoznajemo više, i mi se bojimo - nisi ti jedini. Elem, i tvoja druga knjiga poezije, Pred zidom, je takođe knjiga svih nas, naša zajednička muka i naše kolektivno kulturno dobro. Sve je to od nas, naše, ili o nama. A zahvaljujući tebi. Bez tebe ne bi nas ovdje po takvom dobru znali. Kaže se: ljudi odlaze, a djela ostaju. Svakoga pamte po onome što je činio, napravio i iza sebe ostavio, po osobitim tragovima ljudskog postojanja. Dobri naš Pero, ti puno ostavljaš iza sebe: razborito rečenog, lijepo zapisanog, predano učinjenog i srčano stvorenog, ali… ode ti od nas. Kao što si onima koji su ti tražili recept za tvoje legendarne hurmašice znao reći da im recept možeš dati, ali ne i svoje ruke, tako nam i sada svoja djela daješ, ali nam svoje ruke, sebe, ne možeš dati. Velika ti hvala, u ime svih nas, za sve čime si nas darivao, za prisutnost u našim životima. Sretni smo da smo mogli drugovati s tobom. Patio si, kao i svi mi, zbog gubitka domovine. Osjećao si se, pišeš, “osiromašenim za jednu ljubav, za jedan ponos”. Vraćao si se svojoj zemlji posljednjih godina i opraštao se od nje, znam to.


27


Stoga te, druže i pjesniče naš, posljednji put pozdravljam stihovima bosanskohercegovačkog pjesnika Velimira Miloševića iz pjesme Pjesnikov povratak:

Pjesnik ljubi šaku zemlje U kojoj je bilje brao

Na dlanu mu i dom i grob Šaka daha, šaka praha… Niazid-Brko Ahmić Schiedam, 20. novembar 2013.

S P O R T

Sušić: Ne možemo dopustiti sebi novog Zlatana Ibrahimovića

Nogometni savez Bosne i Hercegovine traži potencijalne Zmajeve u Engleskoj, Republici Irskoj,

Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Lukesmburgu te u SAD i Kanadi.

Selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Safet Sušić priznao je da Zmajevi većinu svojih igrača traže po inostranstvu. Kompletan prvi tim reprezentacije Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom Edina Džeke, čine igrači koji su odrasli u drugim evropskim državama. "Mnogi ljudi nisu svojevoljno napustili ovu zemlju, to je rezultat užasnog rata. Sada smo prisiljeni tražiti igrače bosanskih korijena da nastupaju za našu reprezentaciju. To je veoma komplicirano i razumijem negodovanje drugih zemalja", kaže Pape. "Mi smo mala nacija i ne možemo si priuštiti gubitak igrača kao što je to bio slučaj sa Zlatanom Ibrahimovićem. Imat ćemo problema za deset godina sa trećom ili četvrtom generacijom bh. građana koji žive van države". "Bit će teško uvjeriti ih da igraju za zemlju svojih djedova. Zbog ovakvih stvari je veoma bitno što smo otišli na Svjetsko prvenstvo jer će se tada djeca identificirati sa zemljom", dodao je Safet Sušić. Izvor: zmajevibih7.blogspot.com


28


Z D R A V L J E

SVE VISE ZNAMO O RAKU ALI ZBUNJENOST I NEZNANJE SU JOS VEOMA IZRAZENI

Pise: Dr. Ferid Cengic http://letholandez.blogger.ba/ 02.12.2013.

Dr Siddharta Mukherjee: Sve više znamo o raku, ali zbunjenost i neznanje su još veoma izraženi

Siddharta Mukherjee, poznati američki onkolog i pisac, rođen u Indiji, je u subotu naveče gostovao u udarnoj informativnoj emisiji holandske TV. Iznio je svoja stanovišta o napretku znanosti u borbi protiv malignih oboljenja, ali i ogromna iskustva velikog broja pojedinacnih slucajeva. Svoje dugogodišnje iskustvo je sabrao u knjizi “Rak: Kralj svih bolesti” ('The emporer of all maladies'), koja je pobrala mnoge nagrade i koja će uskoro biti filmovana kao edukativni materijal za široko obrazovanje, naročito po školama.

U nedjelju je u Amsterdamu održao predavanje na Nexus-conferentie: "The Triumph of Science" u de Stadsschouwburg van Amsterdam.

Autor kaže da se nalazimo negdje na sredini puta, u borbi da pobjedimo rak. Iz njegovog izlaganja se osjeća poprilična uzdržanost i dosta umjeren optimizam. To je za razliku od nedavnog saopštenja holandskih onkologa kako će rak kod većine ljudi za dvadeset godina biti izliječiv, odnosno da će se moći smatrati hroničnom bolešću.

Autor je jako skeptičan o tom pojmu “hronična bolest” i nije baš sretan ako se misli na ljude koji zbog komplikacija bolesti postaju hronični paćenici, koji ne umiru, ali su teško bolesni.On smatra da će za dvadeset godina neke forme raka biti izliječive, ali mnoge još uvijek neće.

Po njemu svaki tumor je maltene poseban, a opet postoje grupe tumora koji imaju dosta sličnosti, i na koje se može primijeniti sličan tretman. Ne radi se o raku kao jedinstvenoj bolesti, nego postoje hiljade


29


varijanti. Najveća zabluda su čudotvorni recepti, na primjer da ako jedeš borovnice da možeš uticati na bolest.

U tretmanu raka je bilo u istoriji medicine dosta zabluda, a neke su bile i u skorije vrijeme. Tako je prije tridesetak godina postojao trend veoma radikalne operacije kod raka dojke, kada su pored dojke odstranjivani i dijelovi grudnog koša, rebara i mišića, pa čak i ruke.Trend je bio toliki da su i pacijentice tražile upravo takvu radikalnu intervenciju. Poslije se ispostavilo da to nije bilo nimalo efikasnije nego mnogo manja hirurška intervencija.

Autor je prilično uzdržan u odgovoru na pitanje koji to faktori sredine i ishrane imaju uticaja na formiranje malignog oboljenja. Pušenje, naprimjer, ima uticaj na razvoj raka pluća, usne, mokraćne bešike i pankreasa. Uzimanje dosta povrća može umanjiti šansu za pojavu raka želuca i crijeva, ali nema uticaj na smanjenje pojavljivanja ostalih formi.

Ljudi u principu mogu malo učiniti da spriječe pojavu raka kod sebe samog. Izuzetak je odustajanje od pušenja. Ali ljudima se ima malo šta zamjeriti, ako se radi o slučajevima ovisnosti.

Intevju sa dr Mukherje mozete pogledati u emisiji Nieuwsuur:http://www.uitzendinggemist.nl/afleveringen/1381888

O tome mozete procitati i na : http://nieuwsuur.nl/onderwerp/581001-kanker-de-keizer-aller-ziektes.html

Vijesti iz Bosanske doline piramida

ZAGONETNI ARTIFAKT IZ PODZEMNOG LABIRINTA RAVNE

Mjesečni izvještaj za decembar donosi:

• Arheološki izvještaj Tima Moona (Novi Zeland) o istraživanjima bosanskih piramida i prahistorijskih podzemnih tunela u 2013.

• Deset razloga zašto je projekat bosanskih piramida najuzbudljivija arheološka lokacija na svijetu

• Zagonetni artifakt iz Podzemnog labirinta Ravne • Finansiranje Fondacije u 2013. • UNESCO srdačno dočekao Osmanagića u Vijetnamu • Najava prezentacija projekta u prva dva mjeseca 2014.

ARHEOLOŠKI IZVJEŠTAJ TIMA MOONA (NOVI ZELAND) ZA 2013: Na službenoj web stranici Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” www.piramidasunca.ba upravo je objavljen na engleskom jeziku kompletan izvještaj arheološkog menađera Fondacije za 2013. godinu Tima Moona s Novog Zelanda. U njemu Moon detaljno opisuje proces pronalaska i radiokarbonskog datiranja fosiliziranog lista pronađenog između dva reda betonskih blokova na Bosanskoj piramidi Sunca koji je odredio starost ove piramide na 29.200 +/- 400 godina. Takođe, iscrpno se opisuje značaj pronalaska Megalita K-5 i ostataka struktura, keramike i organskog materijala iznad ovog, do sada najvećeg, keramičkog bloka u tunelima. Izvještaj se može pročitati na: http://piramidasunca.ba/images/2013/1103/bosnian_pryamid_2013_report.pdf


30


ZAŠTO JE PROJEKT BOSANSKIH PIRAMIDA NAJUZBUDLJIVIJA ARHEOLOŠKA LOKACIJA NA SVIJETU: Voditelj projekta istraživanja bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić u kolumni za “Nexus” opisuje deset razloga zašto su piramide u Bosni postale najuzbudljivija arheološka lokacija na svijetu. Pri tome govori o fenomenalnim otkrićima u 2013., medijskoj ofanzivi širom svijeta i viziji projekta. Više: http://piramidasunca.ba/bs/press/item/9016-semir-osmanagi%C4%87-10-razloga-za%C5%A1to-je-projekt-bosanskih-piramida-najuzbudljivija-arheolo%C5%A1ka-lokacija-svijeta-2013-godine.html

ZAGONETNI ARTIFAKT IZ PODZEMNOG LABIRINTA RAVNE: U ljeto 2013. otkriven je zagonetni predmet duboko u prahistorijskim podzemnim tunelima Ravne. Nakon obrade utvrđeno je da je riječ o ergonomski napravljenom objektu koji perfektno paše u ljudsku ruku. Uočljiva je primjenjena simetrija prilikom njegove izrade te oblikovanje simbola koji za sada nisu dešifrirani. Ovaj artifakt je bio izložen u laboratoriji Fondacije tokom ljetnih mjeseci, te na muzejskoj izložbi u Visokom od septembra do novembra 2013.

FINANSIRANJE FONDACIJE U 2013: Na web stranici Fondacije je objavljen pregled zahtjeva Fondacije za grantove i donacije upućenih državnim institucijama i javnim preduzećima. Tokom 2013. Fondacija nije dobila sredstva od Općine Visoko, federalnih ministarstava, Turističke zajednice, Kantona Sarajevo ili javnih preduzeća. Jedini uplaćeni grant je od Ministarstva privrede Vlade Zeničko-Dobojskog kantona koji je u potpunosti utrošen za unaprijeđenje turističke infrastrukture. Fondacija se u potpunosti samofinansirala od komercijalnih aktivnosti (donacijske ulaznice, knjige, DVD, vođenje turističkih grupa) i od prihoda osnivača. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9017-pregled-donacija-i-grantova-fondaciji-u-2013-godini.html

UNESCO SRDAČNO DOČEKAO OSMANAGIĆA U VIJETNAMU: Federacija UNESCO organizacija u Vijetnamu pozvala je pronalazača bosanskih piramida dr. Semira Osmanagića u trodnevnu posjetu ovoj jugoistočnoj azijskoj zemlji u periodu 26.-29.11.2013. U punoj dvorani u Hanoju pred 250 posjetilaca Osmanagić je održao četverosatno predavanje o novom pogledu na fenomen piramida u svijetu te o otkriću i hronologiji projekta bosanskih piramida. Galerija fotografija: http://piramidasunca.ba/bs/offline-page/aktuelnosti/vijesti/prezentacije/item/9023-unesco-srda%C4%8Dno-do%C4%8Dekao-dr-osmanagi%C4%87a-u-vijetnamu-1.html

NAJAVE PREZENTACIJE PROJEKTA U PRVA DVA MJESECA 2014.: Intenzivna zimska promocija bosanskih piramida i poziv turistima, istraživačima, volonterima i medijima se nastavlja i u prva dva mjeseca 2014. Pronalazač piramida dr. Semir Osmanagić će održati predavanja u Njemačkoj (12.01. Frankfurt), Sloveniji (22.01. Izola, 23.01. Maribor, 24.01. Ljubljana), Hrvatskoj (25.01. Zagreb), Norveškoj (29.01.-03.02.), Češkoj (14.02. Prag, 15.02. Brno), Slovačkoj (16.02. Bratislava) i Austriji (01.03. Saarbrucken, 15.03. Beč). Organizatori očekuju pune dvorane. Cijena ulaznica varira od 8 eura u Cankarjevom domu u Ljubljani do 125 eura u Frankfurtu. Više: http://semirosmanagic.com/ba/dogadjaji.html


31


Misteriozni artifakt otkriven 260 metara od ulaza u Podzemni labirint

Istraživanje Bosanske piramide Sunca je postao najuzbudljiviji arheološki projekt u

svijetu


32


UNESCO je bio domaćin pronalazaču bosanskih piramida dr. Semiru Osmanagiću

u Hanoju (Vijetnam) 27.11.2013.

Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” www.piramidasunca.ba


33


KRAJISKI DRAGULJ - CAZIN

Promocija filma o Krajiskom dragulju - Cazinu

http://www.youtube.com/watch?v=k__7xZ9rb-Y

Gotovo svaki gost koji se nađe u Cazinu uputiće bezbroj komplimenata i ovoj sredini i njenim ljudima. Zbog svoje udaljenosti od centra države, ali i brojnih drugih elemenata, poput ekspanzivnog razvoja u proteklih nekoliko godina, Cazin uistinu zaslužuje veću i bolju promociju. U tom cilju urađena je svojevrsna video- monografija ove općine odnosno promotivni film koji će dati prikaz najvećih i najznačajnijih odlika Cazina. Ovih je dana krenuo najavni trailer prekrasne priče koju potpisuju autorice Amela Pagano i Dina Moćević. Film je urađen u produkciji kreativnog tima „Gruppa“ u saradnji sa „Input d.o.o“ , a na njemu su radili provjereni profesionalci Adnan Branković, Jasmin Omerika, Edvin Mataradžija i drugi. Promocija filma o krajiškom dragulju- Cazinu planirana je za 25. Novembar - Dan državnosti Bosne i Hercegovine, koja uistinu može biti ponosna na svoj najzapadniji grad i njegove ljude.

Redakcija Nase Bosne zeli svojim citaocima i saradnicima

Srecnu i uspjesnu 2014. godinu


34


NOVOGODISNJA CESTITKA SLIKARA FIKRETA DEVEDZICA

Fikret Devedzic

atelier: Van Hetenstraat 59, 7415 TT Deventer, The Netherlands mob: +31 (0)6 - 543 60 302 http://fikretdevedzic.blogspot.nl


35


Nasa Bosna je list gradjana BiH u Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform-Krovna organizacija udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.izbn.nl Islamska zajednica Bosnjaka u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruzenje prezivjelih Srebrenickog genocida 95.

KONZULARNO ODJELENJE AMBASADE BiH U DEN HAGU POCELO SA RADOM KONZULARNE INFORMACIJE NA STRANICI AMBASADE: www.bhembassy.nl Ambasada Bosne i Hercegovine

Bezuidenhoutseweg 223

2594 AL Den Haag +31 70 358 8505

GOUDA, 2. januar 2014. NASA BOSNAplatformbih.nl/Nasa Bosna/Nasa Bosna 36.pdf · 2015-12-23 ·...

Documents

Transcript of GOUDA, 2. januar 2014. NASA BOSNAplatformbih.nl/Nasa Bosna/Nasa Bosna 36.pdf · 2015-12-23 ·...