Gospodin Bridgerton - Julia Quinn
description
Transcript of Gospodin Bridgerton - Julia Quinn
3Gospodin Bridgerton
Zahvala
Najljepše zahvaljujem Lisi Kleypas i Stephanie Laurens što su mi ljubazno posudile svoje likove
4 Julia Quinn
Prolog
estog travnja godine 1812. – točno dva dana prije njezina
šesnaestog rođendana – Penelope Featherington se zaljubila.
Bilo je to, jednom riječju, uzbudljivo. Zemlja se zatresla. Njezino
srce je poskočilo. Bio je to trenutak koji oduzima dah. Također,
uvjerila se s određenim zadovoljstvom da se i muškarac o kojem je
riječ – a bio je to Colin Bridgerton – osjećao baš jednako kao i ona.
O, ne odnosi se to na onaj dio o zaljubljivanju. On se nikako nije
zaljubio u nju 1812. (a nije ni 1813., 1814., 1815. ili... k vragu, ni u
godinama od 1816. do 1822., a svakako ne ni 1823., kad je ionako
cijelu godinu proveo u inozemstvu.) Ali i njemu se zemlja zatresla,
srce mu je poskočilo, a Penelope je bez i najmanje sumnje znala da je
i on ostao bez daha. Dobrih deset sekunda.
Pad s konja obično baš tako djeluje na čovjeka.
Ovako se to dogodilo: Ona je izašla na šetnju Hyde Parkom sa
svojom majkom i dvije starije sestre, kad osjeti gromoglasnu tutnjavu
pod nogama (vidi gore: ovo je onaj dio o zemlji koja se zatresla).
Njezina majka nije previše obraćala pozornost na nju (njezina majka
skoro nikad nije obraćala pozornost na nju), pa se Penelope iskrala na
trenutak provjeriti što se događa. Ostale Featheringtonice ushićeno su
se zadubile u razgovor s vikonticom Bridgerton i njezinom kćeri
Daphne, kojoj je ovo bio početak druge sezone u Londonu, pa su se
pretvarale da ignoriraju tutnjavu. Bridgertonovi su bili izuzetno
značajna obitelj pa se prilika za razgovor s njima nikako nije smjela
propustiti.
Š
5Gospodin Bridgerton
Kad je Penelope zaobišla panj jednog posebno debelog stabla,
vidjela je dvojicu jahača kako joj dolaze u susret, galopirajući kao
sami vrazi, ili kako god ljudi nazivaju budale na konjima koji nimalo
ne mare za svoju sigurnost i dobrobit. Penelope je osjetila kako joj
srce kuca sve brže (bilo bi teško održati mirno bilo kad svjedočite
takvom uzbuđenju, a usput, to joj je dalo priliku da može reći kako
joj je srce poskočilo kad se zaljubila).
Zatim, u jednom od onih neobjašnjivih hirova sudbine, vjetar je
iznenada zapuhao i odnio joj šešir (koji na veliku žalost njezine
majke nije propisno zavezala jer ju je njegova vrpca grebla ispod
brade), podigavši ga u zrak i pljus! zalijepio ga ravno na lice jednog
od jahača.
Penelope je zastenjala (to je onaj spomenuti dio kad ona ostaje bez
daha!), a dotični čovjek u tom trenutku padne s konja, sletjevši vrlo
neprofinjeno u obližnju blatnjavu lokvu.
Ona pojuri naprijed, bez imalo razmišljanja, cijukne nešto, čemu je
namjera bila raspitati se o njegovoj dobrobiti, ali je posumnjala da je
zapravo uspjela ispustiti samo neki grleni vrisak. On će, naravno biti
bijesan na nju, jer ga je učinkovito oborila s konja i umazala blatom -
a to su dvije stvari koje će oneraspoložiti svakog pravog gospodina.
No kad se on konačno podigao na noge, otresajući onoliko blata sa
svoje odjeće koliko je to bilo moguće u tom trenutku, on nije zarežao
na nju. Nije ju zlobno prekorio, nije vikao, nije je čak ni ružno
pogledao.
On se nasmijao.
On se nasmijao.
Penelope nije imala previše iskustva s muškim smijehom, a ono
malo što je imala, nije bilo ljubazno. Ali oči ovog muškarca - prilično
intenzivna nijansa zelene – bile su ispunjene radošću dok je brisao
blatnu mrlju koja mu se smjestila na jedno prilično sramotno mjesto
na obrazu. Tada je rekao: "Pa, nisam se baš proslavio, zar ne?"
I u tom se trenutku Penelope zaljubila.
Kad se dovoljno pribrala da mu odgovori (što je, bilo joj je bolno
priznati, bilo dobrih tri sekunde kasnije nego što bi se bilo koja iole
6 Julia Quinn
inteligentna osoba pribrala), rekla je: "O, ne, ja bih se vama trebala
ispričati! Šešir mi je odletio s glave i..."
Prestala je govoriti shvativši da se on njoj zapravo nije ispričao, pa
mu nije imalo smisla proturječiti.
"Nema nikakvog problema", rekao je on, iz osmijeha mu se vidjelo
da mu je cijela situacija vrlo zabavna. "Ja... o, dobar dan, Daphne!
Nisam znao da si i ti u parku."
Penelope se okrene i nađe se licem u lice s Daphne Bridgerton
koja je stajala kraj njezine majke koja je istog trenutka zasiktala: "Što
si to učinila, Penelope Featherington?", a Penelope joj nije mogla
uvjerljivo reći Ništa jer, iskreno, ona je u potpunosti bila kriva za tu
nezgodu i samo bi napravila budalu od sebe pred nekim tko je –
sudeći prema izrazu na licu njezine majke – bio vrlo poželjni neženja.
Što ne znači da je njezina majka pomislila kako Penelope ima
ikakve šanse kod njega. No nade gospođe Featherington da će dobro
udati svoje starije kćeri bile su vrlo velike. I usput, Penelope još nije
ni debitirala u društvu.
Međutim, ako je gospođa Featherington i namjeravala još koriti
svoju kćer, nije to mogla, zato što bi to značilo da će morati skrenuti
pozornost s uvaženih Bridgertona u čije se redove, Penelope je brzo
shvatila, ubrajao i ovaj muškarac trenutno prekriven blatom.
"Nadam se da vaš sin nije ozlijeđen", obrati se gospođa
Featherington lady Bridgerton.
"Ni najmanje", ubacio se Colin, vješto umaknuvši i gnjavaži koju
bi mu priredila lady Bridgerton svojom majčinskom zabrinutošću.
Sudionici priče su se službeno upoznali, ali ostatak razgovora bio
je posve beznačajan, uglavnom zato što je Colin brzo i s velikom
točnošću svrstao gospođu Featherington u majke s provodadžijskim
sklonostima. Ali šteta je već bila učinjena. Penelope je upravo
upoznala čovjeka koji će joj opsjedati snove.
Kasnije te večeri, dok je u mislima po tisućiti put vrtjela film tog
događaja, pomislila je kako bi bilo lijepo da je mogla reći da se
zaljubila u njega kad joj je poljubio ruku prije jednog plesa, dok su
7Gospodin Bridgerton
mu zelene oči vragolasto treptale, a dlan mu stiskao njezin malo
čvršće nego što je to bilo pristojno. Ili možda da se to dogodilo dok je
on odvažno jahao po poljima na vjetrometini, dok (prethodno
spomenuti) vjetar nije posustajao kako je on (ili, bolje rečeno, njegov
konj) galopirao sve bliže, s jedinom namjerom (koju je imao Colin, a
ne konj) da što brže stigne do nje.
Ali ne, ona se baš morala zaljubiti u Colina Bridgertona u onom
trenutku kad je pao s konja i završio na guzici, u blatnjavoj lokvi.
Bilo je to krajnje neprikladno, i krajnje neromantično, ali bilo je u
tome i određene pjesničke pravde s obzirom na to da se iz toga
nikada ništa neće roditi.
Zašto trošiti romansu na ljubav koja nikad neće biti uzvraćena.
Bolje čuvati susrete u poljima na vjetrometini za ljude s kojima bi
možda stvarno mogla imati zajedničku budućnost.
Ako je na svijetu postojala jedna jedina stvar u koju je Penelope
bila sigurna, čak i tada, u dobi od šesnaest godina minus dva dana,
bila je to da njezina budućnost nije uključivala Colina Bridgertona u
ulozi njezina muža.
Ona jednostavno nije bila vrsta djevojke koja bi privukla muškarca
poput njega, a bojala se da to nikada neće ni biti.
Deseti travnja godine 1813. – točno dva dana nakon svog
sedamnaestog rođendana – Penelope Featherington je debitirala u
londonskom visokom društvu. To nije bila njezina želja. Preklinjala
je majku da joj dopusti pričekati još jednu godinu. Bila je barem
dvanaestak kilograma teža nego što je smjela biti, a lice joj je još
uvijek imalo onu grozomornu sklonost mrljama kad god bi bila
živčana, što je značilo da su joj na licu uvijek bile mrlje jer nije bilo
ničega na svijetu što bi je učinilo toliko nervoznom kao nazočnost na
nekom londonskom balu.
Pokušavala se podsjetiti da je ljepota površna, ali to joj nije
pomoglo kad je sama sebe korila zbog činjenice da nikad ne zna što
je prikladno reći tijekom razgovora s ljudima. Na svijetu nije bilo
ničeg jadnijeg od ružne djevojke bez imalo osobnosti. A te prve
godine na bračnom tržištu, Penelope je bila upravo to. Ružna
8 Julia Quinn
djevojka bez... hajde, dobro, morala si je ipak bar malo priznati... s
vrlo malo osobnosti.
Duboko u sebi, ona je znala tko je ona, znala je da je ta osoba
bistra i ljubazna, a često čak i duhovita, ali nekako se ta njezina
osobnost uvijek izgubila na putu od njezinog srca do njezinih usta, i
ona bi se zatekla kako u pogrešno vrijeme govori pogrešne stvari, ili
još češće, ne progovara ni riječ.
Da bi stvar bila još gora, Penelopina majka nije dopuštala da
Penelope sama bira svoju odjeću, i kad nije bila odjevena u obveznu
bijelu boju u koju je bila odjevena većina mladih dama (koja,
naravno, nimalo nije laskala njezinu tenu), bila je prisiljena odjenuti
žuto i crveno i narančasto, a to su bile boje u kojima je izgledala
savršeno očajno. Jednom kad je Penelope predložila zelenu, gospođa
Featherington je stavila ruke na svoje višenegoizdašne bokove i
objavila da je zelena boja previše melankolična. Žuta, objavila je
gospođa Featherington, je sretna boja, a sretna će djevojka lako
ščepati muža.
Penelope je tada shvatila da joj je najbolje prestati se truditi
dokučiti kako radi mozak njezine majke.
I tako se Penelope našla odjevena u žutu i narančastu i povremeno
crvenu boju, iako su je one činile izrazito nesretnom i još su izgledale
grozno u kombinaciji s njezinim smeđim očima i kosom koja je imala
crvenkasti odsjaj. Kako nije mogla baš ništa učiniti u vezi s tim,
odlučila je to podnijeti sa smiješkom, a ako se bude uspjela
osmjehnuti, barem se neće rasplakati na javnom mjestu.
A to je bilo nešto, s ponosom je primijetila, što ona nikada nije
učinila.
I kao da to sve nije bilo dovoljno, 1813. bila je godina kad je
misteriozna Lady Whistledown počela izdavati svoj Društveni bilten
koji je izlazio triput tjedno. Te novine od jednog lista postala su
senzacijom doslovno preko noći. Nitko nije znao pravi identitet lady
Whistledown, ali činilo se da svatko ima svoju teoriju o tome tko bi
ona mogla biti. Tjednima - ne, mjesecima, zapravo... u Londonu se
pričalo samo o tome. Novine su prvih dva tjedna izlaženja
dostavljane besplatno – dovoljno dugo da pripadnici visokog društva
9Gospodin Bridgerton
postanu ovisni o njima – a zatim, odjednom, novine više nisu
dostavljane, prodavali su ih samo dječaci na ulici i to za skandalozno
visoku cijenu od pet penija.
Ali, do tog trenutka nitko više nije mogao živjeti bez zamalo
svakodnevnog obroka trača, i svi su vadili penije iz svojih novčanika.
Negdje se neka žena (ili možda, špekuliralo se, neki čovjek) jako,
jako bogatila.
Ono što je razlikovalo Društveni bilten lady Whistledown od
prethodnih tračerskih novina bila je činjenica da je autorica navodila
prava imena ljudi o kojima je pisala. Nije bilo skrivanja iza kratica
poput lord P. ili lady B. Kad bi lady Whistledown željela o nekome
pisati, napisala bi puno ime te osobe.
A kad je lady Whistledown poželjela pisati o Penelope
Featherington, ona je o njoj i pisala. Penelopino prvo pojavljivanje u
Društvenom biltenu lady Whistledown izgledalo je ovako:
Nesretna oprava gospođice Penelope Featherington učinila je da
nesretna djevojka izgleda poput prezrelog komada citrusnog voća.
Prilično bolan udarac, svakako, ali ništa manje istinit.
Njezino drugo pojavljivanje u kolumni nije bilo nimalo bolje.
Ni riječi nismo čuli od gospođice Penelope Featherington, a nije
ni čudno!Jadna je djevojka izgledala kao da se utopila u silnim
volančićima koji su joj krasili opravu.
Nisu to bile riječi, bojala se Penelope, koje bi pridonijele rastu
njezine popularnosti. Ali cijela ta sezona ipak nije bila potpuna
katastrofa. Izgledalo je da postoji nekoliko ljudi s kojima je bila
sposobna razgovarati. Činilo se da se Penelope sviđa lady Bridgerton,
od svih ljudi na svijetu, i otkrila je da s dragom vikonticom može
razgovarati o stvarima o kojima se nikada ne bi usudila razgovarati sa
svojom majkom. Preko lady Bridgerton upoznala je Eloise
Bridgerton, mlađu sestru njezinog voljenog Colina. Eloise je upravo
navršila sedamnaest godina, ali njezina majka joj je mudro dopustila
odgoditi izlazak u društvo do sljedeće godine, iako je Eloise imala
bridgertonovske ljepote i šarma na pretek.
10 Julia Quinn
I dok je Penelope provodila popodneva u zeleno-bež salonu u kući
Bridgerton (ili, znatno učestalije, gore u Eloisinoj sobi gdje su se
dvije djevojke smijale i cerekale i raspravljale s velikim žarom o
svim mogućim temama), povremeno bi ondje slučajno srela Colina
koji se sa svoje dvadeset dvije godine još nije iselio iz obiteljskog
doma u momački stan.
A ako je Penelope ranije mislila da ga voli, to nije bilo ništa u
usporedbi s onim što je osjećala kad ga je doista upoznala. Colin
Bridgerton bio je duhovit, bio je zanosan, bio je on opušten i
bezbrižan šaljivac kojeg su žene obožavale i padale pred njim u ne-
svijest, ali prije svega...
Colin Bridgerton bio je drag.
Drag. Blesave li riječi. Ta je riječ možda zvučala banalno, ali
nekako mu je baš savršeno odgovarala. Uvijek je imao nešto lijepo za
reći Penelope, a kad je ona konačno skupila hrabrost da mu nešto
odgovori (osim osnovnih dobar dan i doviđenja), on ju je uistinu
slušao. Pa joj je zbog toga drugi put bilo lakše u njegovom društvu.
Do kraja prve Penelopine sezone, Penelope je procijenila da je
Colin Bridgerton bio jedini muškarac s kojim je uspjela voditi čitav
jedan razgovor.
To je bila ljubav. O, to je bila ljubav ljubav ljubav ljubav ljubav
ljubav. Glupavo ponavljanje riječi, možda, ali to je bilo upravo ono
što je Penelope žvrljala na komadu bezobrazno skupog papira,
zajedno s riječima "Gđa Colin Bridgerton", i "Penelope Bridgerton" i
"Colin Colin Colin." (Taj bi papir završio u vatri čim je Penelope
čula korake u predvorju.)
Kako je bilo divno biti zaljubljen – čak i kad je ljubav bila
jednostrana – u dragu osobu. To bi svatko smatrao vrlo razumnim.
Naravno, nije škodilo to što je Colin bio nevjerojatno zgodan, kao i
svi muškarci u obitelji Bridgerton. Imao je čuvenu bridgertonovsku
kestenjastu kosu, velika nasmijana usta, široka ramena, visinu od
nekoliko centimetara iznad metar osamdeset, i u Colinovu slučaju,
najdivnije zelene oči koje su ikada krasile neko ljudsko lice.
To su bile oči koje su opsjedale djevojačke snove.
11Gospodin Bridgerton
A Penelope je sanjala i sanjala i sanjala.
U travnju 1814. godine Penelope se našla u Londonu na svojoj drugoj
sezoni, i iako je privukla jednak broj udvarača kao i prethodne godine
(nula), ta sezona, sasvim iskreno, nije bila tako loša. Tome je
pripomogla činjenica da je izgubila dvanaestak kilograma i sad se
mogla nazivati "ugodno popunjenom", a ne više "odvratno debelom".
Nije ona još uvijek bila ni blizu idealu ženske ljepote toga vremena,
ali barem se dovoljno promijenila da bi to osiguralo kupnju
kompletno nove garderobe.
Nažalost, njezina je majka ponovno inzistirala na žutoj i
narančastoj boji, povremeno s kojim trakom crvene. A ovoga puta,
lady Whistledown je napisala:
Gospođica Penelope Featherington (najmanje isprazna od sestara
Featherington) odjenula je limunsko žutu opravu koja čovjeku u
ustima ostavlja kiseli okus.
To je barem impliciralo da je Penelope najinteligentnija članica
svoje obitelji, iako taj kompliment ni u kom slučaju nije zvučao kao
pohvala.
Ali Penelope nije bila jedina koju je izdvojila ta otrovna autorica
tračerske kolumne. Tamnokosa Kate Sheffield bila je u svojoj žutoj
opravi uspoređena s opjevanim sunovratom, a Kate se na kraju udala
za Anthonyja Bridgertona, Colinova starijeg brata i vikonta, glavom i
bradom!
Tako je Penelope ipak imala neku nadu.
Zapravo, ne baš. Znala je ona da se Colin neće oženiti njome, ali
barem je plesao s njom na svakom balu i nasmijavao je, a svako
toliko je i ona njega uspjela nasmijati, i znala je da će to morati biti
dovoljno.
I tako je Penelopin život tekao dalje. Stigla je njezina treća sezona,
pa zatim i četvrta. Njezine dvije starije sestre, Prudence i Phillippa su
konačne našle supruge i odselile se. Gospođa Featherington se još
uvijek nadala da bi i Penelope ipak možda mogla pronaći muža, s
12 Julia Quinn
obzirom na to da je Prudence i Phillippi trebalo pet sezona da ščepaju
svoje muževe, ali Penelope je znala da joj je sudbina namijenila da
ostane usidjelicom. Ne bi bilo fer udati se za nekoga kad je bila tako
očajnički zaljubljena u Colina. I možda, tamo u najdaljim zakutcima
njezina mozga – u onom najudaljenijem kutku, zametnuto iza
francuskih konjugacija koje nikad nije svladala i aritmetike koju
nikad nije rabila – još je čuvala najsitniju iskru nade.
Sve do onog dana.
Čak i sada, sedam godina kasnije, još uvijek je taj dan nazivala
onaj dan.
Bila je otišla do Bridgertonovih, kao što je to često činila, na čaj s
Eloise i njezinom majkom i sestrama. Bilo je to neposredno prije
nego što se Eloisin brat Benedict oženio Sophie, samo on tada nije
znao tko je ona zapravo, i,... dobro, to nije važno, važno je samo to
da je to možda bila jedina doista značajna tajna u prošlom desetljeću
koju lady Whistledown nije uspjela razotkriti. Dakle, hodala je sama
glavnim predvorjem, osluškujući svoje korake koji su odjekivali
mramornim pločicama, krećući se prema izlazu iz kuće. Upravo si je
namještala plašt i spremala se prošetati kratku udaljenosti do vlastite
kuće (koja je zapravo bila odmah iza ugla), kad je začula glasove.
Muške glasove. Muške bridgertonovske glasove.
Bila su to tri starija brata Bridgerton. Anthony, Benedict i Colin.
Vodili su jedan od onih razgovora kakve muškarci običavaju voditi,
onakve kad puno mrmljaju i jedan drugoga zadirkuju. Penelope je
oduvijek uživala gledati kako Bridgertoni komuniciraju na ovaj
način; oni su bili tako divna obitelj.
Penelope ih je vidjela kroz otvorena vrata, ali nije uspijevala čuti
što govore sve dok nije došla do kućnog praga. I tada se dogodilo ono
što će ju proganjati čitavog života, taj katastrofalno loš izbor trenutka
u kojem je zakoračila kroz vrata. Prvi glas koji je bila čula u tom
trenutku bio je Colinov, a riječi nisu bile nimalo ljubazne.
"... i zasigurno se neću oženiti Penelopom Featherington!"
"Oh", izletjelo joj je prije nego što je uspjela razmisliti, cijuk koji
je proparao zrakom poput loše ugođene zviždaljke.
13Gospodin Bridgerton
Trojica Bridgertona okrenula su se prema njoj s jednakim
prestravljenim izrazom na licima, i Penelope je znala da je upravo
zakoračila u ono što će zasigurno biti pet najgorih minuta njezina
života.
Neko vrijeme, koje se činilo kao čitava vječnost, nije rekla ništa, a
zatim, konačno, s dostojanstvom za koje nije znala da ga ima,
pogleda Colina ravno u oči i reče: "Nikad nisam tražila od tebe da se
oženiš mnome." Njegovi su obrazi od ružičastih postali crveni. Zinuo
je, ali iz usta mu nije izašao ni jedan glas. Bilo je to, pomisli
Penelope s kiselim zadovoljstvom, vjerojatno prvi put u njegovu
životu da je ostao bez riječi.
"I nikad nisam..." Penelope, grčevito proguta slinu. "Nikad nisam
nikomu rekla da želim postati tvojom ženom."
"Penelope", Colin konačno uspije progovoriti, "jako mi je žao."
"Nemaš se zašto ispričavati", reče ona.
"Ne , uporno će Colin, "imam. Povrijedio sam tvoje osjećaje i..."
"Nisi znao da sam tu."
"Ali bez obzira na to..."
"Nećeš se oženiti mnome", reče ona glasom koji joj je zazvučao
vrlo strano i isprazno. "Nema ništa loše u tome. Ni ja se neću udati
za tvoga brata Benedicta."
Benedict je očito nastojao ne gledati u njih, no ovo mu je privuklo
pozornost. Penelope stisne dlanove u šake na rukama koje su joj
visjele uz tijelo. "Njegovi osjećaji neće biti povrijeđeni ako izjavim da
se neću udati za njega." Okrene se prema Benedictu i pogleda ga
znakovito ravno u oči: "Nije li tako, gospodine Bridgerton?"
"Naravno", hitro odgovori Benedict.
"Dakle, to smo riješili", reče ona strogo, zapanjena što joj
konačno iz usta izlaze baš prave riječi. "Ničiji osjećaji nisu
povrijeđeni. A sada me ispričajte, gospodo, trebala bih poći kući."
14 Julia Quinn
Trojica gospode se istoga trenutka razmaknu kako bi je propustili i
ona bi uspjela umaknuti da Colin iznenada ne ispali: "Nisi povela
sobaricu sa sobom?"
Ona odmahne glavom. "Stanujem odmah iza ugla."
"Znam, ali..."
"Ja ću vas otpratiti ", uglađeno reče Anthony.
"Doista nije potrebno, gospodine lorde."
" Učinite mi zadovoljstvo", reče on tonom kojim joj je jasno dao do
znanja da ona tu nema nikakvog izbora.
Ona kimne i njih dvoje pođu zajedno niz ulicu. Nakon što su prošli
otprilike tri kuće, Anthony reče glasom začudo punim poštovanja:
"On nije znao da ste vi ondje. "
Penelope osjeti kako su joj se kutovi usana stisnuli – ne od ljutnje,
već jednostavno od umora i rezigniranosti. "Znam", odgovori mu.
"On nije okrutna osoba. Vjerujem da ga vaša majka gnjavi da se
oženi."
Anthony kimne. Namjere lady Bridgerton da sretno oženi ili uda
svako od svoje osmero djece bile su čuvene.
"Ja joj se sviđam'', reče Penelope. "Mislim na vašu majku. Bojim
se da ona ne vidi dalje od toga. Ali istina je da nije važno hoće li joj
se Colinova nevjesta sviđati ili ne."
"Pa, nisam baš siguran', zamišljeno će Anthony, ne zvučeći nimalo
poput zastrašujućeg i vrlo uglednog vikonta već više kao dobro
odgojeni sin. "Ja ne bih volio biti oženjen nekom koja se mojoj majci
ne bi sviđala." Odmahnuo je glavom na način iz kojeg se jasno moglo
iščitati veliko strahopoštovanje prema majci. "Ona je prirodna sila."
"Vaša majka ili vaša žena?"
On je otprilike pola sekunde razmišljao o tom pitanju. "Obje."
Hodali su nekoliko trenutaka, a zatim Penelope izvali: "Colin bi
trebao otići. "
15Gospodin Bridgerton
Anthony je pogleda sa znatiželjom. "Oprostite, molim vas?"
"On bi trebao otići. Putovati. On se još nije spreman oženiti, a
vaša majka se neće moći obuzdati, stalno će vršiti pritisak na njega.
Ona ima dobre namjere…" Penelope se užasnuto ugrize za usnicu.
Nadala se da vikont neće pomisliti da ona sada tu kritizira lady
Bridgerton. Što se nje ticalo, nije bilo veće dame u cijeloj Engleskoj.
"Moja majka uvijek ima dobre namjere", reče Anthony s
odobravajućim smiješkom. "No možda vi imate pravo. Možda bi on
doista trebao otputovati. Colin uistinu uživa u putovanjima. Iako se
upravo vratio iz Walesa."
"Uistinu?" promrmlja pristojno Penelope, kao da nije jako dobro
znala da je on bio u Walesu."
"Evo nas", rekao je kimnuvši joj na odgovor. "Ovo je vaša kuća,
zar ne?"
"Da. Hvala vam na pratnji."
"Bilo mi je zadovoljstvo, uvjeravam vas."
Penelope je gledala neko vrijeme za njim dok je odlazio, a zatim
ušla u kuću i zaplakala.
Sljedećeg se dana u Društvenom biltenu lady Whistledown
pojavila sljedeća zabilješka:
Ha, kakvog li uzbuđenja jučer na ulaznim stubama rezidencije
lady Bridgerton u ulici Bruton!
Prvo je Penelope Featherington viđena u društvu ne jednog, ne
dvojice, već TROJICE braće Bridgerton, što je za ovu jadnu
djevojku, koja je sramotno poznata po nevidljivosti u društvu, bio
dosad neviđen podvig. Nažalost (ali vjerojatno očekivano) za
gospođicu Featherington, kad je konačno otišla doma, pod ruku je
držala vikonta, jedinog oženjenog od trojice.
Ako gospođica Featherington nekako uspije odvući jednog od
braće Bridgerton do oltara, to bi zacijelo značilo kraj svijeta kakvog
16 Julia Quinn
poznajemo, a Vaša autorica, koja iskreno priznaje da u takvom
svijetu ne bi znala živjeti, bit će prisiljena istoga časa dati otkaz na
svom poslu.
Činilo se da čak i lady Whistledown razumije uzaludnost
Penelopinih osjećaja za Colina.
Godine su letjele, a nekako, ni ne shvaćajući kad i kako se to
dogodilo, Penelope više nije bila debitantica i našla se sjedeći u
društvu s pratiljama, promatrajući kako njezina mlađa sestra Felicity
– zasigurno jedina od sestara Featherington koja je bila
blagoslovljena i prirodnom ljepotom i šarmom – uživa u svojim
londonskim sezonama.
Colinu su se putovanja jako svidjela i počeo je sve više vremena
provoditi izvan Londona; činilo se da svakih nekoliko mjeseci kreće
na neko novo putovanje. Kad je boravio u gradu, uvijek bi sačuvao
jedan ples i jedan osmijeh za Penelope, a ona se nekako uspijevala
pretvarati da se ništa nikad nije dogodilo, da on nikada nije javno na
ulici objavio kako mu se ona ne sviđa, da njezini snovi nikad nisu bili
skršeni.
Tijekom njegovih rijetkih boravaka u gradu, uvijek je izgledalo da
su se njih dvoje zadovoljili nekim opuštenim, iako ne baš jako
dubokim, prijateljstvom. A to je bilo sve čemu se jedna skoro
dvadesetosmogodišnja usidjelica mogla nadati, zar ne?
Neuzvraćena ljubav nikad nije jednostavna, ali Penelope
Featherington se barem navikla na nju.
17Gospodin Bridgerton
1. poglavlje
Majke koje su naumile udati svoje kćeri pršte od radosti - Colin
Bridgerton se vratio iz Grčke!
Objasnit ću o čemu se radi onim najdražim (i neupućenim)
čitateljima koji su ove godine prvi put u gradu. Gospodin
Bridgerton je treći od legendarnog niza od osam braće i sestara
Bridgerton (otud i ime Colin, koje počinje slovom C; njemu
prethode Anthony i Benedict, a nakon njega slijede Daphne,
Eloise, Francesca, Gregory i Hyacinth). Iako gospodin
Bridgerton nema plemićku titulu i malo je vjerojatno da će ju
ikad imati (on je sedmi u redu za titulu vikonta Bridgertona, iza
dva sina trenutnog vikonta, svog starijeg brata Benedicta i
njegova tri sina), ipak ga se smatra glavnim ulovom ove sezone,
zahvaljujući njegovom bogatstvu, njegovom licu, njegovom
stasu i, najviše od svega, njegovom šarmu. Međutim, teško je
predvidjeti hoće li gospodin Bridgerton ove sezone pokleknuti
pred bračnim blaženstvom; on je svakako u dobi pogodnoj za
ženidbu (trideset tri), ali nikad nije pokazao odlučno zanimanje
za bilo koju damu odgovarajućeg podrijetla, a da stvari budu
još kompliciranije, ima nezgodnu sklonost da u trenutku napusti
London i odjuri u neku egzotičnu destinaciju.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
2. TRAVNJA 1824.
18 Julia Quinn
ogledajte ovo! cijuknula je Portia Featherington. "Colin
Bridgerton se vratio!"
Penelope podigne pogled sa svog veza. Njezina majka je čvrsto
držala posljednje izdanje Društvenog biltena lady Whistledown na
način na koji bi Penelope, rekli bismo, mogla držati konopac kad bi
visjela s neke zgrade.
"Znam", promrmljala je.
Portia se namršti. Mrzila je kad je netko – bilo tko – saznao za neki
trač prije nje. "Kako si ti došla do Whistledowna prije mene? Rekla
sam Briarlyju da mi ga spremi i da ga nikome ne da pipnuti…"
"Nisam to pročitala u Whistledownu", prekine je Penelope, prije
nego što njezina majka ode koriti sirotog batlera koji je ionako živio
pod velikim stresom. "Felicity mi je rekla. Sinoć. Hyacinth
Bridgerton joj je rekla."
"Tvoja sestra provodi jako puno vremena kod Bridgertonovih."
"Kao i ja", istakne Penelope, pitajući se kamo ovo vodi.
Portia kucne prstom po bradi, kao što je uvijek činila kad bi nešto
smišljala ili spletkarila. "Colin Bridgerton je u dobi kad bi trebao
tražiti ženu."
Penelope je uspjela trepnuti trenutak prije nego što je izbečila oči.
"Colin Bridgerton se neće vjenčati s Felicity!"
Portia slegne ramenima. "I čudnije su se stvari događale."
"Ja se toga ne sjećam", promrmlja Penelope.
"Anthony Bridgerton se oženio onom Kate Sheffield, a ona je bila
još nepopularnija od tebe."
To baš i nije bila istina; Penelope je smatrala da su njih dvije bile
jednako nisko na društvenoj ljestvici. Ali nije imalo smisla reći to
majci koja je vjerojatno smatrala da je svojoj trećoj kćeri udijelila
kompliment rekavši da nije bila najnepopularnija djevojka te sezone.
Penelope skupi usnice. "Komplimenti" njezine majke obično su
ubadali poput osa.
P
19Gospodin Bridgerton
"Nemoj misliti da te kritiziram", reče Portia, sva se rastapajući od
brižnosti. "Zapravo, meni je drago što si ti ostala usidjelicom.
Ja sam sama na ovom svijetu, imam samo svoje kćeri, i utješno je
znati da će se jedna od njih brinuti za mene u mojoj starijoj dobi."
Penelope je imala viziju te budućnosti - budućnosti koju je njezina
majka upravo opisala - i dobila je iznenadni poriv da pobjegne i uda
se za dimnjačara. Odavno je prihvatila činjenicu da će zauvijek ostati
usidjelicom, ali nekako se uvijek zamišljala u vlastitoj lijepoj maloj
kući u nizu ili možda u udobnoj kolibi pokraj mora.
Ali u posljednje vrijeme Portia ju je gnjavila razgovorima u kojima
je spominjala svoju starost i činjenicu kako je sretna što ima
Penelope koja će se brinuti o njoj. Nije se osvrtala na činjenicu da su
se i Prudence i Philippa udale za imućne muškarce i da su
posjedovale dovoljno sredstava kojima bi omogućile svojoj majci
udoban život. Ili na činjenicu da je i sama Portia bila dovoljno
imućna; kad je njezina obitelj odvojila novac za njezin miraz, jedna
četvrtina pospremljena je na njezin bankovni račun.
Ne, kad je Portia govorila o tome da se o njoj treba "brinuti", nije
govorila o novcu. Ono što je njoj trebalo bio je rob.
Penelope uzdahne. Bila je pregruba prema svojoj majci, iako je to
bilo samo u mislima. Prečesto je to radila. Majka ju je voljela. Znala
je da je majka voli. A i ona je voljela svoju majku.
Stvar je bila samo u tome da joj se ponekad ta njezina majka nije
nimalo sviđala.
Nadala se da je to ne čini lošom osobom. Ali iskreno, njezina
majka bi stavljala na kušnju strpljivost čak i najljubaznije i
najnježnije kćeri, a Penelope će prva to priznati, znala je povremeno
biti i malo previše sarkastična.
"Zašto misliš da se Colin i Felicity ne bi mogli vjenčati?" upita
Portia.
Penelope je zapanjeno pogleda. Mislila je da je ta tema završena.
Kao da nije znala kakva joj je majka. A majka joj je bila jako uporna
osoba.
20 Julia Quinn
"Pa", reče polako Penelope, "prije svega, ona je dvanaest godina
mlađa od njega."
"Pih", reče Portia, odmahnuvši rukom. "To je ništa i ti to dobro
znaš." Penelope se namršti, zatim jaukne jer se slučajno ubola iglom
u prst.
"Uostalom", nastavi nehajno Portia, "on je..." - pogleda u
Whistledown i potraži gdje je napisano koliko mu je točno godina -
"star točno trideset tri godine! Kako bi on uopće mogao izbjeći
dvanaest godina razlike između sebe i svoje žene? Zasigurno ne
očekuješ da bi se on mogao oženiti nekom tvoje dobi."
Penelope usiše ozlijeđeni prst iako je znala da je to beznadno
nepristojno. Ali morala je staviti nešto u usta da ne bi mogla
izgovoriti nešto ružno i nešto strašno pakosno.
Sve što je njezina majka rekla bila je istina. U velikom broj
vjenčanja u visokom društvu – možda čak i u većina njih - sklapali su
se brakovi između muškaraca i djevojaka koje su bile dvanaest ili
više godina mlađe od njih. Ali nekako se razlika u godinama između
Colina i Felicity činila još veća, možda zbog...
Penelope nije uspijevala skinuti izraz gađenja s lica. "Ona mu je
poput sestre. Poput male sestrice."
"Doista, Penelope. Ja ne mislim..."
"To je skoro kao incest", promrmlja Penelope.
"Što si to rekla?
Penelope se ponovno uhvati veza. "Ništa."
"Sigurna sam da si nešto rekla."
Penelope odmahne glavom. "Nakašljala sam se. Možda si čula..."
"Čula sam kako si nešto rekla. Sigurna sam."
Penelope zastenje. Predstojao joj je dug i naporan život. "Majko",
reče, sa strpljivošću, ako već ne sveca, onda barem vrlo predane
opatice, "Felicity je praktički zaručena za gospodina Albansdalea."
21Gospodin Bridgerton
Portia doslovno počne trljati dlanove. "Neće se ona zaručiti njime
ako uspije uhvatiti Colina Bridgertona."
"Felicity će radije umrijeti nego naganjati Colina."
"Naravno da neće. Ona je mudra djevojka. Svima je jasno da je
Colin Bridgerton bolji ulov."
"Ali Felicity voli gospodina Albansdalea!"
Portia se skruši u svojem savršeno tapeciranom stolcu. "To je
točno."
"Također", doda Penelope strastveno, "gospodin Albansdale je
poprilično imućan."
Portia krene kuckati kažiprstom po obrazu. "Istina. Nije", reče
oštro, "toliko imućan kao Bridgerton, ali vjerujem da njegov imetak
nije mačji kašalj."
Penelope je znala da je došao trenutak da odustane od daljnjeg
razgovora, ali nije se mogla zaustaviti još jednom posljednji put.
"Uistinu, majko, on savršeno odgovara Felicity. Mi bismo trebali biti
presretni zbog nje."
"Znam, znam", gunđala je Portia. "Samo se radi o tome da sam ja
tako silno željela da mi se barem jedna kći uda za Bridgertona.
Kakav bi to tek uspjeh bio! Tjednima bih bila glavnom temom
razgovora u Londonu. Možda i godinama."
Penelope zabije iglu u jastuk kraj sebe. Bilo je to prilično budalast
način da se ispuše, ali u suprotnom bi skočila na noge i zaurlala A što
sa mnom? Portia je izgleda mislila da kad se Felicity jednom uda, sve
njezine nade za brak s jednim od Bridgertona bit će zauvijek
pokopane. Ali Penelope je još uvijek bila neudana - zar to nije baš
ništa značilo?
Je li se bilo pretjerano nadati da njezina majka osjeća jednak ponos
za nju kao što osjeća za ostale tri kćeri? Penelope je znala da je Colin
neće izabrati za svoju nevjestu, ali zar ne bi jedna majka trebala biti
barem malo slijepa na mane svoje djece? Penelopi je bilo kristalno
jasno da ni Prudence, ni Philippa, a čak ni Felicity nikada nisu imale
22 Julia Quinn
šanse s nekim od Bridgertona. Zašto je njezina majka mislila da
njihov šarm toliko nadilazi Penelopin?
Dobro, Penelope je morala priznati da je Felicityna popularnost
znatno nadmašivala popularnost sve njezine tri sestre zajedno. Ali
Prudence i Philippa nikada nisu bile Neusporedive. One su također
lebdjele na rubovima plesnih dvorana, jednako kao i Penelope.
Osim, naravno, činjenice da su one sada bile udate. Penelope se ne
bi ni pomislila udati ni za jednog od njihovih muževa, ali one su sada
barem bile nečije supruge.
Srećom, međutim, Portijine misli su se već preselile na zelenije
pašnjake. "Moram posjetiti Violet", rekla je. "Colinov povratak
zacijelo joj je donio veliko olakšanje."
"Sigurna sam da će lady Bridgerton biti presretna što te vidi", reče
Penelope.
"Jadna ona", reče Portia, uzdahnuvši dramatično. "Ona se tako
silno brine za njega, znaš…"
"Znam."
"Kažem ti, jedna majka to ne bi trebala podnositi. On se potuca
naokolo, samo dragi Bog zna gdje, po zemljama koje su potpuno
divlje..."
"Koliko ja znam, Grci su kršćani", promrmlja Penelope, vrativši
pogled na svoj vez.
"Ne budi drska, Penelope Anne Featherington, oni su katolici!"
Portia zadrhti kad izgovori posljednju riječ.
"Oni uopće nisu katolici", odgovori Penelope, odustajući od
vezenja koji je odložila sa strane. "Oni su grčki pravoslavci."
"Eto vidiš, nisu pripadnici engleske crkve", reče Portia šmrknuvši
nosom.
"S obzirom na to da su Grci, mislim da ih to nije previše briga."
23Gospodin Bridgerton
Portia ju s neodobravanjem pogleda ispod oka. "A kako ti uopće
znaš to o grčkoj religiji, pitam se ja? Ne, nemoj mi reći", reče Portia
teatralno odmahnuvši rukom. "Ti si to negdje pročitala."
Penelope je samo treptala dok je smišljala odgovarajući odgovor.
"Voljela bih da ne čitaš toliko puno", uzdahne Portia. "Vjerojatno
sam te mogla odavno udati da si se malo više usredotočila na
društvene vještine, a manje na... manje na…"
Penelope je morala pitati. "Manje na što?"
"Ne znam. Što god ti to radiš zbog čega stalno zuriš u nebo i
sanjariš."
"Ja to samo razmišljam", reče Penelope tiho. "Nekad jednostavno
volim stati i razmišljati."
"Stati s čim?" željela je znati Portia.
Penelope nije odoljela da se ne nasmiješi. Portijin upit jasno je
pokazao po čemu su se sve razlikovale majka i kćeri. "Ni s čim,
majko", reče Penelope. "Uistinu."
Portia je djelovala kao da želi još nešto reći, ali onda odluči da joj
je pametnije šutjeti. Ili je možda samo bila gladna, s obzirom na to da
je uzela kolačić s pladnja za čaj i ubacila ga u usta.
Penelope je sama posegnula za tim zadnjim kolačićem, ali je
odlučila da je bolje da ga pojede njezina majka. Na taj će način
barem neko vrijeme šutjeti. Posljednja stvar koju je željela bila je još
jedan razgovor o Colinu Bridgertonu.
"Colin se vratio!"
Penelope podigne pogled sa svoje knjige – Kratke povijesti Grčke
– i ugleda Eloise Bridgerton kako je nahrupila u njezinu sobu. Kao i
obično, Eloise nisu najavili. Batler Featherington bio je toliko
naviknut vidjeti je ovdje da se prema njoj odnosio kao prema članu
obitelji.
24 Julia Quinn
"Uistinu?" upita Penelope, glumeći (po svom mišljenju) prilično
realistično ravnodušnost. Naravno, sklonila je Kratku povijest Grčke
iza Mathilde, romana S. R. Fielding koji je prošle godine napravio
veliku buru. Svi su imali primjerak Mathilde na noćnom ormariću. A
bila je dovoljno velika da zakloni Kratku povijest Grčke.
Eloise sjedne na stolac Penelopinog radnog stola. "Kažem ti, jako
je preplanuo. Sve to vrijeme provedeno na suncu, pretpostavljam da
je to razlog."
"Bio je u Grčkoj, zar ne?"
Eloise odmahne glavom. "Rekao je da tamo eskalirao rat pa je bilo
preopasno. Zato je umjesto u Grčku otišao na Cipar."
"Ma nemoj mi reći", reče Penelope sa smiješkom. "Lady
Whistledown je ipak u nečemu pogriješila."
Eloise se nasmije onim drskim Bridgertonovskim smiješkom i
Penelope još jednom pomisli kako je sretna što joj je Eloise najbolja
prijateljica. Njih su dvije nerazdvojne još otkad im je bilo sedamnaest
godina. Zajedno su proživjele svoje londonske sezone i, zajedno su
postale zrele osobe, i, na veliku žalost svojih majki, zajedno su
završile kao usidjelice.
Eloise je tvrdila da nije pronašla pravu osobu.
Penelope, naravno, nitko nije ništa pitao.
"Je li mu bilo lijepo na Cipru?" upita Penelope.
Eloise uzdahne. "Rekao je da je bilo sjajno. Kako bih ja silno
željela putovati. Čini mi se da su svi negdje bili osim mene."
"I mene", podsjeti je Penelope.
"I tebe", složi se Eloise. "Hvala Bogu na tome."
"Eloise!" uzvikne Penelope i mlatne prijateljicu jastukom. Ali i
ona je zahvaljivala Bogu na Eloise. Mnogo žena čitavog života ne
pronađe tako blisku prijateljicu, a ona je imala nekoga kome je mogla
reći sve. Zapravo, skoro sve. Penelope joj nikad nije otkrila svoje
osjećaje za Colina, iako je znala da Eloise vjerojatno zna istinu.
25Gospodin Bridgerton
Eloise je bila previše taktična da bi to spominjala, što je samo
potvrdilo Penelopino uvjerenje da je Colin nikada neće voljeti. Da je
Eloise pomislila, bar samo na trenutak, da Penelope ima ikakvu šansu
upecati Colina, ona bi već počela spletkariti, a na provodadžijskoj bi
joj strategiji pozavidjeli i pravi generali.
Istina je bila da je Eloise voljela petljati u sve i svašta.
"... a zatim mi je rekao da je voda bila tako uzburkana da je
povraćao preko ograde broda i..." Eloise se namršti. "Ti me uopće ne
slušaš.
"Ne", prizna Penelope. "Zapravo, da. Slušala sam te djelomično.
Ne vjerujem da ti je Colin uistinu rekao kako je povraćao."
"Pa, ja sam mu sestra."
"Bit će jako ljutit kažeš li mu da si mi to ispričala."
Eloise odmahne rukom na to. "Neće mi zamjeriti. A tebe ionako
doživljava kao još jednu sestru."
Penelope se nasmiješi, ali istovremeno uzdahne.
"Majka ga je pitala - naravno - planira li ostati u gradu tijekom
sezone", nastavi Eloise, "i – naravno – on je bio strašno neodređen,
ali onda sam ga ja odlučila ispitati…"
"To je bilo jako mudro od tebe", promrmlja Penelope.
Eloise sad baci onaj jastuk na Penelope. "I konačno sam ga
natjerala da prizna da hoće, misli da će ostati barem nekoliko
mjeseci. Ali onda je on mene natjerao da obećam da to neću otkriti
majci."
"Čuj, to baš nije..." - Penelope se nakašlje – "previše inteligentno
od njega. Bude li vaša majka pomislila da je on ovdje neko
ograničeno vrijeme, udvostručit će napore da ga oženi. A ja sam
mislila da je upravo to ono što se on silno trudi izbjeći."
"I meni se čini da mu je to cilj u životu", složila se Eloise.
"Ako je uljuljka da pomisli kako nema žurbe, možda ga neće
toliko gnjaviti."
26 Julia Quinn
"Zanimljiva zamisao", reče Eloise, "ali to je vjerojatno istinitije u
teoriji nego u praksi. Moja majka je tako odlučna u namjeri da ga
oženi da nema veze hoće li pojačati pritisak. Njezin trenutni pritisak
je dovoljan da ga sasvim izludi."
"Može li netko dvostruko poludjeti?" zamišljeno će Penelope.
Eloise nakrivi glavu. "Ne znam", reče. "I nisam sigurna želim li to
saznati."
Obje su neko vrijeme šutjele (što je bila vrlo rijetka pojava), a
onda Eloise iznenada skoči na noge i reče: "Moram ići."
Penelope se nasmiješi. Ljudi koji nisu dobro poznavali Eloise
mislili su da ona često mijena temu razgovora (i vrlo naglo), ali
Penelope je znala da se istina skriva u nečem drugom. Kad je Eloise
nešto odlučila, ona nije bila sposobna odustati od toga. Što je značilo
da ako Eloise odjednom želi otići, to je vjerojatno imalo veze s nečim
o čemu su razgovarale ranije toga popodneva, i...
"Colina očekuju na čaju", objasni Eloise. Penelope se nasmiješi.
Obožavala je biti u pravu.
"Bilo bi dobro da dođeš i ti", reče Eloise.
Penelope odmahne glavom. "On se sigurno zaželio svoje obitelji".
"Vjerojatno si u pravu", reče Eloise, lagano kimnuvši. "Onda
dobro, moram ići. Strašno mi je žao što sam tako kratko ostala, ali
morala sam se uvjeriti da znaš da se Colin vratio doma."
"Whistledown", podsjeti je Penelope.
"Točno. Otkud toj ženi sve te informacije?" reče Eloise, zatresavši
glavom u čuđenju. "Kažem ti, ona toliko zna o mojoj obitelji da se
pitam trebam li biti u strahu."
"Neće ona to moći unedogled", komentirala je Penelope, ustajući
da bi ispratila prijateljicu. "Netko će na kraju otkriti tko je ona, slažeš
li se?"
"Ne znam." Eloise stavi ruku na kvaku, okrene je i otvori vrata.
"To sam ja također mislila. Ali prošlo je već deset godina".
27Gospodin Bridgerton
"Zapravo, i više. Da ju je netko trebao razotkriti, vjerujem da bi je
već razotkrio."
Penelope isprati Eloise niz stube. "Jednom će i ona pogriješiti.
Mora pogriješiti. I ona je samo ljudsko biće."
Eloise se nasmije. "A ja sam je svrstala među niža božanstva."
Penelope se nesvjesno naceri.
Eloise stane i okrene se tako naglo da se Penelope zaletjela ravno u
nju pa su se njih dvije skoro survale niz posljednjih nekoliko stuba.
"Znaš li što?" upita Eloise. .
"Nemam ni najblažeg pojma."
Eloise se nije dalo ni namrštiti na ovo. "Kladim se da je ona već
napravila neku pogrešku", reče.
"Molim?"
"Ti si to sama rekla. Ona – ili je to možda on, pretpostavlja – piše
tu kolumnu više od desetljeća. Nitko ne može ništa raditi tako dugo
bez ijedne pogreške. Znaš li što ja mislim?"
Penelope nestrpljivo raširi ruke.
"Mislim da je problem u tome što smo mi svi preglupi da bismo
primijetili njezine pogreške."
Penelope je zurila u nju jedan trenutak, a zatim prasne u smijeh.
"O, Eloise", reče, brišući suze s očiju. "Ja te stvarno volim."
Eloise se naceri. "I to je baš dobra stvar, s obzirom da sam
usidjelica. Trebale bismo osnovati zajedničko kućanstvo kad
navršimo trideset godina i kad budemo stare i ružne."
Penelope se uhvati za tu zamisao kao za čamac za spašavanje.
"Uistinu misliš da bismo to mogle?" uzvikne. A zatim, prigušenim
glasom, pogleda krišom uz i niz predvorje. "Majka je počela
uznemirujuće često pričati o svojoj starosti."
"Što je u tome toliko uznemirujuće?"
"Ja sam u svim njezinim vizijama, uvijek pri ruci, dvorim je."
28 Julia Quinn
"O, Bože."
"Ovo je blaža psovka od one koju sam ja imala na pameti".
"Penelope! " Ali Eloise se cerila.
"Ja volim svoju majku", reče Penelope.
"Znam da je voliš", reče Eloise, vrlo umirujućim glasom.
"Ne, uistinu je volim."
Lijevi ugao Eloisinih usta počeo je titrati. "Znam da je voliš.
Uistinu."
"Samo je riječ o tome..."
Eloise podigne ruku. "Ne moraš mi ništa više reći. Ja te savršeno
razumijem. Ja... O! Dobar dan, gospođo Featherington!"
"Eloise", reče Portia, užurbano koračajući prema njima. "Nisam
znala da si ovdje."
"Samozatajna sam kao i uvijek", reče Eloise. "I lukava čak."
Portia joj se suosjećajno osmjehne. "Čula sam da ti se brat vratio u
grad."
"Da, svi smo presretni zbog toga."
"Sigurna sam da jeste, pogotovo tvoja majka."
"Svakako. Ona je sva izvan sebe od radosti. Vjerujem da već radi
popis." Portia sva živne, onako kao bi uvijek živnula kad bi čula
nešto što bi se moglo protumačiti kao trač. "Popis? Kakav popis? "
"Pa, znate, isti onaj popis koji je napravila za svu svoju odraslu
djecu. Poželjni supružnici i tako to."
"Pitam se ja", reče Penelope hladno, "što to znači ,i tako to‘."
"Ona ponekad u taj popis uključi jednu ili dvije osobe koje su
beznadno neprikladne samo da bi naglasila kvalitete pravih
mogućnosti."
29Gospodin Bridgerton
Portia se nasmije. "Penelope, možda će onda i tebe staviti na
Colinov popis."
Penelope se nije smijala. A nije ni Eloise. Portia to izgleda nije
primijetila.
"Dobro, vrijeme mi je poći", reče Eloise, nakašljavši se kako bi
ublažila neugodu dvoje od troje ljudi u tom predvorju. "Colina
očekujemo na čaju. Majka želi da čitava obitelj bude nazočna."
"Hoćete li svi stati?" upita Penelope. Dom lady Bridgerton bio je
prostran, ali ukupan broj djece, njihovih supružnika i unuka u obitelji
Bridgerton dosegao je brojku od dvadeset jedan. Bila je to velika
obitelj."
"Ići ćemo u kuću Bridgerton", objasni Eloise.
Njezina majka iselila se iz službene londonske rezidencije obitelji
Bridgerton nakon što joj se najstariji sin oženio. Anthony, koji je bio
vikont od svoje osamnaeste, rekao je Violet da ne mora ići, ali ona je
inzistirala na tome da njemu i njegovoj ženi treba privatnost. I tako
su Anthony i Kate živjeli u kući Bridgerton sa svoje troje djece, dok
je Violet sa svojom neoženjenom i neudatom djecom (osim Colina
koji je imao vlastiti momački stan) živjela nekoliko ulica dalje na
adresi Ulica Bruton broj 5. Nakon godinu dana neuspješnih pokušaja
da nadjenu ime novom domu lady Bridgerton, obitelj je jednostavno
prigrlila naziv Broj pet.
"Lijepo se provedi", reče Portia. "Moram sad pronaći Felicity.
Kasnimo na sastanak s modisticom."
Eloise je promatrala Portiu kako nestaje uz stube, a zatim se obrati
Penelope: "Čini mi se da tvoja sestra provodi jako mnogo vremena
kod modistice."
Penelope slegne ramenima. "Felicity izluđuju sve te probe, ali ona
je majčina jedina nada za istinski veličanstvenu udaju. Bojim se da je
uvjerena kako će Felicity upecati vojvodu bude li odjenula
odgovarajuću opravu."
"Zar ona nije praktički zaručena za gospodina Albansdalea?"
30 Julia Quinn
"Mislim da će je on sljedećeg tjedna službeno zaprositi. Ali dotad,
majka smatra da je sve otvoreno." Ona zakoluta očima. "Bilo bi ti
bolje da upozoriš brata da se drži podalje."
"Gregoryja?" upita Eloise u nevjerici. "On još nije ni završio
fakultet."
"Colina."
"Colina?" Eloise prasne u smijeh. "O, ova ti je dobra."
"To sam joj i ja rekla, ali znaš kakva je ona kad si nešto utuvi u
glavu."
Eloise se zasmijulji. "Slična je meni, pretpostavljam".
"Nepokolebljiva do samog kraja."
"Nepokolebljivost zna biti jako korisna stvar", podsjeti je Eloise,
"u prikladnom trenutku".
"Točno", uzvrati joj Penelope uz sarkastični smiješak, "ali u
neprikladnom trenutku, to je noćna mora."
Eloise se nasmije. "Razvedri se, prijateljice. Barem ti je dopustila
riješiti se onih užasnih žutih oprava."
Penelope spusti pogled na svoju jutarnju haljinu, koja je, po
njezinom mišljenju, bila laskavo plave nijanse. "Prestala mi je birati
odjeću kad je konačno shvatila da nemam nikakvih izgleda za udaju.
Djevojka koja nema šansi za udaju nije vrijedna vremena i energije
koju ona ulaže u modne savjete. Nije me pratila modistici već više od
godinu dana. Koja sreća!"
Eloise se nasmiješi prijateljici čiji je ten poprimio prelijepu boju
breskve kad god je odjenula opravu hladnijih tonova. "Svima je bilo
jasno u kojem si trenutku dobila dozvolu sama birati svoju odjeću.
Čak je i lady Whistledown to komentirala!"
"Sakrila sam tu kolumnu od majke", priznala je Penelope. "Nisam
željela da je to povrijedi."
Eloise trepne nekoliko puta prije nego što reče: "Penelope, to je
bilo jako lijepo od tebe."
31Gospodin Bridgerton
"Imam ja svojih svijetlih trenutaka kad me krasi ljubaznost i
milosrđe."
"Čovjek bi pomislio", reče Eloise namrštivši se, "da je glavna
značajka ljubaznosti i milosrđa ne privlačiti pozornost na te vrline."
Penelope napući usne dok je gurala Eloise prema vratima. "Zar ti
ne trebaš poći doma?"
"Odlazim! Odlazim!"
I Eloise ode.
Bilo je, zaključio je Colin Bridgerton dok je ispijao gutljaj uistinu
odličnog vinjaka, vrlo lijepo vratiti se u Englesku.
Bilo je, zapravo, prilično čudno to što se tako volio vratiti doma,
jednako kao što je volio i otputovati. Za nekoliko mjeseci - najviše
šest – zasvrbjet će ga da ponovno otputuje, ali zasad, Engleska u
travnju činila mu se baš sjajnom.
"Dobro je, je li?"
Colin podigne pogled. Njegov brat Anthony naslonio se na prednji
dio svog masivnog radnog stola od mahagonija, podignuvši svoju
čašu vinjaka prema Colinu.
Colin kimne. "Nisam shvaćao koliko mi nedostaje dok se nisam
vratio. Mastika ima svojih čari, ali ovo" – podigne svoju čašu – "je
božanstveno."
Anthony se ironično osmjehne. "A koliko dugo planiraš ovoga
puta ostati?"
Colin odšeta do prozora i odglumi da gleda van. Njegov se brat
nije potrudio sakriti svoje nezadovoljstvo Colinovom strasti za
putovanjima. Zapravo, Colin ga nije mogao kriviti za to. Povremeno
bi mu bilo teško poslati pisma kući pa je pretpostavljao da je ponekad
njegova obitelj morala čekati mjesec dana ili čak dva mjeseca na
vijesti o njemu. No iako je znao da mu ne bi bilo ugodno da je bio na
32 Julia Quinn
njihovom mjestu – da nema pojma je li netko koga voli živ ili mrtav,
da neprestano čeka kako će mu se na vratima pojaviti glasnik – to
nije bilo dovoljno da ga zadrži u Engleskoj na dulje vrijeme.
Svako toliko, on je jednostavno morao pobjeći. Nije bilo drugog
načina kako bi se to opisalo.
Pobjeći daleko do visokog društva koje ga je smatralo šarmantnom
bitangom i ničim više, daleko od Engleske koja je poticala mlađe
sinove na karijeru u vojsci ili svećenstvu, što uopće nije odgovaralo
njegovom temperamentu. Čak i daleko od svoje obitelji, koja ga je
bezuvjetno voljela, ali nije imala pojma da ono što on zapravo želi,
ono što istinski želi, jest nešto raditi.
Njegov brat Anthony bio je vikont, što je značilo beskrajnu
odgovornost. Upravljao je posjedima, vodio obiteljske financije,
brinuo se o dobrobiti bezbrojnih zakupaca i sluga. Benedict, Colinov
četiri godine stariji brat, stekao je slavu kao umjetnik. Počeo je s
olovkom i papirom, ali na poticaj svoje žene prešao je na slikanje
uljenim bojama. Jedan od njegovih pejzaža sada visi u Nacionalnoj
galeriji.
Anthony će zauvijek biti zapamćen u obiteljskom stablu kao sedmi
vikont Bridgerton. Benedict će živjeti kroz svoje slike dugo nakon
što ga više ne bude na svijetu.
Ali Colin nije imao ništa. On je upravljao malim imanjem koje mu
je darovala njegova obitelj i odlazio je na zabave. Nikad ne bi ni
pomislio reći kako se nije dobro zabavljao, ali ponekad je želio raditi
i nešto drugo, a ne samo se zabavljati.
Želio je svrhu. Želio je svoju ostavštinu.
Želio je, ako već ne znati, onda se barem nadati, da će, kad ga više
ne bude, biti zapamćen na neki drugi način, a ne samo u Društvenom
biltenu lady Whistledown.
Uzdahnuo je. Nije ni čudno što je toliko vremena provodio na
putovanjima.
"Coline?" pozove ga brat.
33Gospodin Bridgerton
Colin se okrene i trepne. Bio je prilično siguran da ga je Anthony
nešto pitao, ali negdje tijekom prekapanja po svojim mislima,
zaboravio je što je to bilo.
"Aha. Točno." Colin se nakašlje. "Bit ću ovdje tijekom sezone,
najmanje toliko."
Anthony ne reče ništa, ali bilo je teško propustiti zadovoljan izraz
na njegovu licu.
"Ako ništa drugo", dodao je Colin, nabacivši svoj legendarni
iskrivljeni osmijeh, "netko mora razmaziti tvoju djecu. Mislim da
Charlotte nema ni približno dovoljno lutaka."
"Ima ih samo pedeset", reče Anthony sasvim bezizražajnim
glasom. "Jadna djevojčica je strašno zanemarena."
"Rođendan joj je krajem ovog mjeseca, zar ne? Mislim da ću je
morati još malo zanemarivati."
"Što se tiče rođendana", reče Anthony, smjestivši se u veliku
fotelju iza svog stola, "sljedeće nedjelje bit će tjedan dana do majčina
rođendana."
"Što misliš, zašto sam se vratio?"
Anthony ga pogleda ispod oka, a Colin je imao dojam da pokušava
razabrati je li uistinu požurio doma radi majčina rođendana ili je
jednostavno iskoristio priliku pohvaliti se, iako je to bila slučajnost.
"Pripremit ćemo joj zabavu", reče Anthony.
"Dopustit će vam?" Colin je znao iz iskustva da žene određene
dobi ne uživaju u proslavama rođendana. Međutim, iako je njegova
majka bila izuzetno lijepa, svakako je bila u godinama.
"Bili smo prisiljeni poslužiti se ucjenom", priznao je Anthony.
"Pristala je na zabavu jer bismo u protivnom otkrili koliko ima
godina."
Colin nije trebao u tom trenutku ispiti gutljaj svog vinjaka;
zagrcnuo se i jedva je uspio spriječiti da ne poprska vinjak po bratu.
"Volio bih da samo to vidio."
34 Julia Quinn
Anthony mu se samozadovoljno osmjehe. "Sjajno sam to
izmanevrirao."
Colin ispije ostatak svog pića. "Kolike su po tvom mišljenju šanse
da ona neće iskoristiti tu zabavu da mi pronađe ženu?" ž"Vrlo male."
"To sam i mislio."
Anthony se nasloni u fotelji. "Coline, ti sad imaš trideset tri
godine..."
Colin je zurio u njega u nevjerici. "Bože dragi na nebesima, nemoj
i ti počinjati."
"Ne pada mi na pamet. Ja sam ti samo htio sugerirati da ove
sezone držiš oči otvorenima. Ne moraš aktivno tražiti ženu, ali neće
škoditi da barem budeš otvoren prema toj mogućnosti."
Colin pogleda prema vratima, namjeravajući vrlo brzo proći kroz
njih. "Uvjeravam te da mi brak kao pojam nije odbojan."
"To nisam ni mislio", odgovori mu Anthony.
"Ali ne vidim razloga za žurbu."
"Nikad nema razloga za žurbu", odvrati Anthony. "Zapravo,
rijetko ga ima. Ali daj samo udovolji majci, molim te."
Colin nije bio svjestan da još uvijek drži u ruci praznu čašu dok
mu nije skliznula kroz prste i završila na podu uz glasan zveket.
"Dragi Bože", prošapće, "zar je bolesna?"
"Nije!" reče Anthony, iznenađen kako mu je glas zazvučao glasno
i snažno. "Sve će nas ona nadživjeti, siguran sam u to."
"Onda, o čemu se radi?"
Anthony uzdahne. "Samo bi te željela vidjeti sretnog."
"Ja jesam sretan."
"Uistinu?"
"K vragu, pa ja sam najsretniji čovjek u Londonu. Samo čitaj lady
Whistledown. Ona to tvrdi."
35Gospodin Bridgerton
Anthony pogleda u komad papira na svom stolu.
"Pa, možda ne u ovoj kolumni, ali pročitaj bilo što od prošle
godine. Nazvala me šarmantnim više puta nego što je nazvala lady
Danbury svojeglavom, a obojica smo svjesni kakav je to podvig."
"Šarmantan ne znači nužno i sretan", reče Anthony obzirno.
"Nemam ja vremena za ovo", promrmlja Colin. Vrata mu nikad
nisu izgledala toliko privlačno kao u ovom trenutku.
"Da si uistinu sretan", uporan je bio Anthony, "ne bi stalno
odlazio."
Colin zastane s rukom na kvaki. "Anthony, ja volim putovati."
"Ali baš stalno?"
"Čini se da je tako, inače ne bih putovao."
"Ako ovo nije izmotavanje, onda ne znam što je."
"A ovo" - Colin zabljesne svog brata zločestim smiješkom - "je
manevar kojem je cilj izmotavanje."
"Coline! "
Ali Colin je već izašao iz prostorije.
36 Julia Quinn
2. poglavlje
Među pripadnicima visokog društva oduvijek je bilo u modi
žaliti se na dosadu, ali ovogodišnji urod sudionika zabava od
dosade je učinio umjetnost. Ne možete napraviti ni dva koraka
na nekom društvenom događaju a da ne čujete frazu "strahovito
dosadno", ili "beznadno banalno." Vaša je autorica
obaviještena da je Cressida Twombley nedavno primijetila kako
je uvjerena da bi mogla poginuti od vječne dosade bude li
prisiljena nazočiti još jednom koncertu svirača bez sluha.
(Vaša autorica se u ovom slučaju mora složiti s lady Twombley,
iako je ovogodišnja selekcija debitantica prilično simpatična
gomilica, među njima nema niti jedne pristojne muzičarke.)
Međutim, ako postoji na svijetu lijek protiv bolesti dosade, to je
zacijelo nedjeljna svečanost u kući Bridgerton. Cijela će se
obitelj okupiti, zajedno sa stotinjak najbližih prijatelja kako bi
proslavili rođendan udove vikontice.
Smatra se nepristojnim spominjati godine jedne dame pa Vaša
autorica neće otkriti koji rođendan slavi lady Bridgerton.
Ali ne brinite! Vaša autorica to dobro zna!
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
9. TRAVNJA 1824.
sidjelištvo je riječ koja obično izaziva ili paniku ili sažaljenje, ali
Penelope je polako shvaćala da ima i prednosti u kojima uživaju
neudate žene.
U
37Gospodin Bridgerton
Kao prvo, nitko od usidjelice ne očekuje da pleše na balovima, što
je značilo da Penelope više nije prisiljena vrtjeti se na rubovima
plesne dvorane, gledajući amo-tamo, pretvarajući se da uistinu ne želi
plesati. Sad je mogla sjediti sa strane s ostalim usidjelicama i
pratiljama. Ona je još uvijek željela plesati, naravno – prilično je
voljela plesati i bila je u tome vrlo vješta, što naravno nitko nije
primijetio – ali bilo je znatno lakše glumiti nezainteresiranost što se
dalje nalazila od parova koji su plesali valcer.
Kao drugo, vrijeme provedeno u dosadnim razgovorima bilo je
drastično smanjeno. Gospođa Featherington je službeno odustala od
svake nade da bi Penelope ikad mogla uloviti muža i prestala ju je
gurati na put svakom trećerazrednom neženji. Portia nikad nije
uistinu smatrala da je Penelope imala šansu privući pozornost
prvorazrednih ili drugorazrednih neženja, što je vjerojatno bila istina,
ali većina trećerazrednih neženja svrstana je u tu kategoriju iz
određenog razloga, i nažalost, taj razlog je često bio njihova
osobnost, to jest njihov nedostatak bilo kakve osobnosti. Što, kad bi
se ta činjenica kombinirala s Penelopinom sramežljivošću pred
strancima, nije vodilo prema živahnom i zabavnom razgovoru.
I konačno, ponovno je smjela jesti. To je bilo za izludjeti, s
obzirom na količinu hrane koja je obično bila servirana na zabavama
u visokom društvu, ali žene koje su lovile muževe nisu smjele
pokazati da imaju teka više od neke ptičice. To, pomisli Penelope
radosno (dok je zagrizla najdivniji išler koji je ispečen izvan
Francuske), mora biti jedna od najboljih povlastica u kojima uživaju
usidjelice.
"Bože na nebesima", zavapila je. Kad bi grijeh imao čvrstu formu,
to bi zacijelo bili kolači. Poželjno oni s čokoladom.
"Tako je dobar, ha?"
Penelope se zagrcne na išler, zatim se nakašlje, ispalivši lijep
komad kreme kolača u zrak. "Coline", dahne, grozničavo se moleći
da je najveća kuglica kreme promašila njegovo uho.
"Penelope", toplo se osmjehne. "Drago mi je vidjeti te."
"I meni tebe."
38 Julia Quinn
On se zanjihao na petama – jednom, dvaput, triput – a zatim reče:
"Dobro izgledaš."
"I ti", reče ona, previše zaposlena razmišljanjem gdje bi trebala
odložiti išler da bi rekla nešto zanimljivije od toga.
"Lijepa ti je ova oprava", reče on, pokazavši na njezinu zelenu
svilenu haljinu.
Ona se skrušeno osmjehne, objasnivši: "Nije žuta."
"Vidim da nije." Nacerio se, i led je probijen. Bilo je to čudno,
zato što biste pomislili da bi joj jezik bio najčvršće zavezan u
nazočnosti čovjeka kojeg voli, ali bilo je nešto u Colinu što je svaku
osobu u njegovom društvu lako opustilo.
Možda je, pomislila je Penelope više no jednom, jedan od razloga
zašto ga je voljela bio taj što je on uvijek na nju djelovao tako da se
osjećala ugodno u svojoj koži.
"Eloise mi je rekla da si se sjajno proveo na Cipru", reče ona.
On se nasmiješi. "Nisam nikako smio propustiti Afroditino rodno
mjesto."
Penelope shvati da se i ona smiješi. Njegovo dobro raspoloženje
bilo je zarazno, čak i u slučaju kad je posljednja stvar koju je željela
bila sudjelovati u raspravi o božici ljubavi. "Je li bilo stalno sunčano
kao što svi tvrde?" upita. "Ne, zaboravi. Vidim ti na licu da je bilo."
"Da, jesam malo preplanuo", reče, kimnuvši. "Moja majka se
zamalo onesvijestila kad me vidjela."
"Od oduševljenja, sigurna sam", reče Penelope suosjećajno.
"Strašno si joj nedostajao kad te nije bilo."
On se nagne naprijed. "Daj, nemoj, Penelope, nećeš i ti valjda isto
početi? Između moje majke, Anthonyja, Eloise i Daphne, sigurno ću
umrijeti od osjećaja krivnje."
"A Benedicta ne ubrajaš u njih?" nije mogla odoljeti da ga ne
podbode.
On je pogleda pomalo nadmeno. "Njega nema u gradu."
39Gospodin Bridgerton
"Aha, dobro, to objašnjava njegovu šutnju."
On je pogleda iskosa i taj se pogled savršeno slagao s njegovim
stavom. Sad je, naime prekrižio ruke na prsima. "Ti si uvijek bila vrlo
drska, znaš li to?"
"Da, ali dobro to skrivam", reče ona skromno.
"Lako je shvatiti", reče on "zašto ste ti i moja sestra tako dobre
prijateljice."
"Pretpostavljam da si mi time imao namjeru udijeliti kompliment?"
"Prilično sam siguran da bih si ugrozio zdravlje da mi je namjera
bila drukčija."
Penelope je stajala smišljajući britak odgovor kad začuje čudni,
mokri, pljuskavi zvuk. Pogleda dolje i otkrije veliku žućkastu kuglu
kreme kolača kako je skliznula s njezinog napola pojedenog išlera i
sletjela na savršeno čisti drveni pod. Pogledala je gore i vidjela kako
su Colinove o-tako-zelene oči zaplesale od smijeha, iako su mu se
usta borila održati ozbiljan izraz.
"Joj, ovaj, ovo je sramotno", reče Penelope, odlučivši da je jedini
način da izbjegne umiranje od srama tako što će ukazati na ono što je
bolno očito.
"Predlažem", reče Colin, podigavši jednu obrvu u savršeno
nonšalantni luk, "da zbrišemo s mjesta zločina."
Penelope pogleda dolje u praznu olupinu kolača u ruci. Colin joj
odgovori kimanjem prema obližnjoj biljci u loncu.
"Ne!" reče ona, razrogačivši oči.
On se nagne bliže. "Izazivam te."
Oči su joj skakale od išlera do biljke pa natrag na Colinovo lice.
"Ne bih se usudila", reče.
"Što se tiče zločestih djela, ovo bi bilo prilično blago", istakne
Colin.
40 Julia Quinn
Bio je to izazov, a Penelope je obično bila imuna na takve
djetinjarije, ali Colinovom polusmiješku bilo je teško odoljeti. "Onda
dobro", reče ona, uspravi ramena i spusti kolač na zemlju. Odmakne
se korak, pregleda svojih ruku djelo, ogleda se oko sebe provjerivši
gleda li je još netko osim Colina, nagne se dolje i zaokrene lončanicu
tako da je jedna lisnata grana sakrila dokazni materijal.
"Nisam očekivao da ćeš to uistinu napraviti", reče Colin.
"Kao što si rekao, nije to strašno zločesto."
"Nije, ali ovo je najdraža palma moje majke."
"Coline!" Penelope se okrene oko sebe, s iskrenom namjerom da
spusti ruku u biljku i izvadi išler. "Kako si me mogao pustiti da....
čekaj malo." Uspravila se, pogledavši ga iskosa. "Ovo uopće nije
palma!"
On je nabacio pogled pravog nevinašca. "Nije?"
"Ovo je minijaturno stablo naranče."
On trepne. "Uistinu?"
Ona se namršti na njega. Ili se barem nadala da se namrštila. Bilo
se teško namrštiti na Colina Bridgertona. Čak je i njegova majka
jednom izjavila da ga je bilo skoro nemoguće ukoriti.
On bi se samo nasmiješio, izgledao bi skrušeno i rekao bi nešto
duhovito, pa se jednostavno niste mogli dalje ljutiti na njega.
Jednostavno niste mogli.
"Pokušavaš izazvati u meni osjećaj krivnje.", reče Penelope.
"Svatko može pobrkati palmu sa stablom naranče."
Ona se odupre porivu da zakoluta očima. "Osim naranči."
On počne žvakati donju usnu, gledajući je promućurno. "Da, hm,
čovjek bi pomislio da bi one toga bile svjesne."
"Ti si užasan lažljivac, znaš li to?"
On se uspravi, lagano si popravivši prsluk dok je podizao bradu.
"Zapravo, ja sam odličan lažljivac. Ali ono u čemu sam uistinu dobar
41Gospodin Bridgerton
je to, što savršeno znam odglumiti dražesno nevinašce kad me uhvate
u laži."
Što, pitala se Penelope, bi sad ona trebala reći na ovo? Zato što je
bila istina da nitko nije bio tako dražesno nevin (ili nevino
dražestan?) od Colina Bridgertona koji bi skupio ruke na leđima,
zvjerao očima po stropu i napućio usne nevino zviždeći.
"Kad si bio mali", upita ga Penelope, naglo mijenjajući temu, "jesu
li te ikad kažnjavali?"
Colin se odmah ispravi i vrati pozornost na nju. "Oprosti, molim
te?"
"Jesu li te ikad kažnjavali kad si bio mali?" ponovi. "Kažnjava li te
sada itko uopće?"
Colin je samo zurio u nju, pitajući se ima li ona pojma što ga to
pita. Vjerojatno nema. "Ovaj…" reče, najvećim dijelom zato što nije
znao što reći na to.
Ona pomalo nadmeno uzdahne. "To sam i mislila."
Da je on bio manje popustljiv čovjek, i da je bila riječ o bilo kome
drugom osim o Penelope Featherington, za koju je znao da u njoj
nema ni trunke zlobe, možda bi se uvrijedio. Ali on je bio neobično
jednostavan tip, a ovo je bila Penelope Featherington, koja je bila
vjerna prijateljica njegove sestre već Bog zna koliko dugo, pa
umjesto da je ružno pogleda s puno cinizma (što, morao je priznati,
nije bio izraz lica u kojem je bio vješt), on se samo nasmiješio i
promrmljao: "Što misliš time reći?"
"Nisam mislila kritizirati tvoje roditelje", reče ona s izrazom lica
koji je bio istovremeno i nevin i lukav. "Nikad mi ne bi palo na
pamet implicirati da si razmažen na bilo koji način."
On milostivo kimne.
"Samo se radi o tome" - nagnula se naprijed, kao da će mu upravo
sada odati neku strašnu tajnu - "da ja mislim da bi se ti mogao izvući
i kad bi nekoga ubio."
42 Julia Quinn
On se nakašlje – ne zato da pročisti grlo, ni zato što se nije osjećao
dobro, već zato što je bio vraški iznenađen. Penelope je bila tako
smiješan lik. Ne, to nije bilo baš točno. Ona je bila... puna
iznenađenja. Da, to je nju najbolje opisivalo. Jako ju je malo ljudi
doista poznavalo; ona nikako nije imala ugled blistave sugovornice.
Bio je prilično siguran da je često sudjelovala u trosatnim zabavama
na kojima nije izrekla dulju riječ od jednosložnih.
Međutim, kad je Penelope bila u društvu nekog s kim se osjećala
ugodno – a Colin je shvatio da je on vjerojatno imao privilegiju
ubrojiti se u tu skupinu - imala je britak um, lukav smiješak, što je u
svakom slučaju bio dokaz vrlo visoke inteligencije.
Nije bio iznenađen što nikad nije uspjela privući nekog ozbiljnog
udvarača; ona nije bila klasična ljepotica, iako, kad ju je bolje
promotrio, otkrio je da je bila privlačnija nego što se sjećao da je bila.
Njezina smeđa kosa prosijavala je crvenkastom nijansom koja je bila
lijepo naglašena na treptavoj svjetlosti svijeća. A i koža joj je bila
vrlo lijepa – savršeni baršunasto bijeli ten koje su druge dame
postizale trujući se kremama s arsenom.
No Penelopina privlačnost nije bila od one vrste koju muškarci
obično primijete. A i njezina uobičajena stidljivost i katkada čak i
mucanje, nisu baš otkrivali njezinu pravu osobnost.
Ipak, bilo mu je žao što nije bila popularna. Ona bi nekom čovjeku
mogla biti savršeno dobra žena.
"To znači da mi ti predlažeš", reče on zamišljeno, usmjerivši
ponovno misli na ono o čemu su razgovarali, "da bih ja trebao
razmisliti o životu kriminalca? "
"Ništa takvo", odgovori mu ona, skrušeno mu se osmjehnuvši.
"Samo sam prilično sigurna da bi se uz pomoć svog jezika uspio
izvući baš iz svake situacije." A zatim, neočekivano, ona se uozbilji i
tiho doda: "Zavidim ti na tome."
Colin je sam sebe iznenadio time što je ispružio ruku i rekao:
"Penelope Featherington, mislim da bi ti sad trebala plesati sa
mnom."
43Gospodin Bridgerton
A zatim je Penelope iznenadila njega nasmijavši se i rekavši: "To
je jako lijepo od tebe, ali ne moraš više plesati sa mnom."
Njegov je ponos bio nekako čudno povrijeđen. "Što ti to dovraga
znači?"
Ona slegne ramenima. "Sada je to službeno. Ja sam usidjelica.
Nema više razloga da plešeš sa mnom samo da se ne bih osjećala
izostavljenom."
"Nisam ja zato plesao s tobom", usprotivio se, ali znao je da je to
bio točan razlog. A svakog se drugog puta sjetio plesati s njom samo
zato što ga je njegova majka jako potakla – ubovši ga snažno prstom
u leđa.
Ona ga pogleda s blagim sažaljenjem, što ga je naljutilo jer nikada
nije pomislio da će ga Penelope Featherington sažalijevati.
"Ako ti sada misliš", reče on, ukočivši kralježnicu, "da ću ti ja
dopustiti da se izvučeš od plesanja sa mnom, u velikoj si zabludi."
"Ne moraš plesati sa mnom samo zato da mi dokažeš da ti to nije
teško", reče ona.
"Ja želim plesati s tobom", sad je već zamalo režao.
"Onda dobro", reče ona nakon stanke koja je bila smiješno
dugačka. "Svakako bi bilo surovo od mene odbiti."
"Bilo je vjerojatno surovo od tebe sumnjati u moje namjere", rekao
je, uzevši je pod ruku, "ali spreman sam ti oprostiti ako ti sama sebi
možeš oprostiti."
Ona posrne, a njemu je to bilo smiješno. "Vjerujem da ću uspjeti",
zagrcne se.
"Odlično." On joj se blagonaklono osmjehne. "Bilo bi mi jako žao
kad bi morala živjeti s osjećajem krivnje."
Glazba je upravo počela pa ga Penelope primi za ruku i nakloni se
da bi počeli plesati menuet. Bilo je teško razgovarati tijekom plesa, a
to je dalo Penelopi priliku da dođe do daha i sredi misli.
44 Julia Quinn
Možda je bila malo pregruba s Colinom. Nije ga trebala prekoriti
zato što ju je zamolio za ples, kad je istina bila ta da su ti njihovi
plesovi bili njezini najdragocjeniji trenutci u životu. Je li uistinu bilo
važno što je on možda plesao s njom iz sažaljenja? Bilo bi još gore da
je nikada nije zamolio za ples. Ona se namršti. Još gore, zar to sada
znači da bi se trebala ispričati?
"Zar nešto nije bilo u redu s tim išlerom?" upita Colin sljedeći put
kad su se približili jedno drugom.
Prošlo je punih deset sekunda dok se nisu dovoljno približili da bi
ga ona mogla upitati: "Oprosti, molim te?"
"Izgledaš kao da si progutala nešto grozno", reče on, ovoga puta
vrlo glasno, jer je očito izgubio strpljenje čekati da im ples dopusti
razgovarati. Nekoliko ljudi ih pogleda, a zatim se diskretno odmaknu,
kao da bi se Penelope mogla sad ispovraćati usred plesne dvorane.
"Zar si morao vikati da te cijeli svijet čuje?" prosikće Penelope.
"Znaš", reče on obzirno, elegantno joj se naklonivši kako je glazba
završavala, "ovo je bio najglasniji šapat koji sam ikad čuo."
On je bio nemoguć, ali Penelope mu nije kanila to reći, zato što bi
tako zvučala kao lik u vrlo lošem romantičnom romanu. Baš je neki
dan pročitala jedan takav roman u kojem je junakinja rabila tu riječ
(ili neki od sinonima) na svakoj drugoj stranici.
"Hvala ti na plesu", reče ona kad su stigli na rub plesne dvorane.
Zamalo je dodala Sad možeš reći svojoj majci da si ispunio zadaću,
ali istog časa zažali zbog svoje impulzivnosti. Colin nije učinio ništa
što bi zaslužilo takav sarkazam. Nije on bio kriv za to što su muškarci
s njom plesali samo zato što su ih na to natjerale njihove majke. On
se uvijek barem smješkao i smijao dok je ispunjavao svoju dužnost, a
to je bilo više nego što bi se moglo reći za ostatak muške populacije.
On pristojno kimne i promrmlja svoju zahvalu. Upravo su se
spremali razići kad začuju glasan ženski glas kako je zalajao:
"Gospodine Bridgerton!"
Oboje se smrznu. Bio je to glas koji im je bio jako dobro poznat.
Bio je to glas koji je svima bio dobro poznat.
45Gospodin Bridgerton
"Spasi me", zavapi Colin.
Penelope pogleda preko ramena i ugleda kako se zloglasna lady
Danbury probija kroz gužvu, trznuvši se svaki puta kad bi joj njezin
čuveni štap sletio na nogu neke nesretne mlade dame.
"Možda ona misli na nekog drugog gospodina Bridgertona?"
pokuša ga utješiti Penelope. "Ima vas prilično mnogo, na kraju
krajeva, i moguće je..."
"Dat ću ti deset funti ako me ne ostaviš samog", ispali Colin.
Penelope se zagrcne. "Ne budi blesav, ja..."
"Dvadeset."
"Dogovoreno! " reče mu sa smiješkom, ne zato što joj je posebno
trebao novac, već zato što joj je bilo neobično zabavno iznuđivati ga
od Colina. "Lady Danbury! " zazove ju, požurivši joj u susret. "Baš
mi je drago što vas vidim."
"Nikome nikad nije drago što me vidi", reče oštro lady Danbury,
"osim možda mojem nećaku, ali polovicu vremena nisam sigurna ni
za njega. Ali ipak vam hvala na laganju."
Colin ne reče ništa, ali ona se ipak okrene prema njemu i udari ga
štapom po nozi. "Ona vam je dobar izbor plesne partnerice", reče.
"Oduvijek mi se sviđala. Ima više pameti od ostalih članova njezine
obitelji zajedno."
Penelope otvori usta kako bi obranila barem svoju najmlađu sestru,
kad lady Danbury zalaje: "Ha!" i nakon ni sekundu stanke, doda:
"Primijetila sam da mi nijedno od vas nije proturječilo.
"Uvijek mi je veliko zadovoljstvo vidjeti vas, lady Danbury", reče
Colin, uputivši joj upravo onakvu vrstu smiješka koji bi uputio nekoj
opernoj pjevačici.
"Slatkorječiv tip, ovaj ovdje", reče lady Danbury Penelopi. "Morat
ćete paziti na njega."
"Neću to morati jako često", reče Penelope, "s obzirom na to da on
većinu vremena provodi izvan zemlje."
46 Julia Quinn
"Vidite!" ponovno zakriješti lady Danbury. "Rekla sam vam da je
bistra."
"Primijetit ćete", reče Colin uglađeno, "da vam nisam
proturiječio."
Lady Danbury se osmjehne s odobravanjem. "Uistinu, niste. Što
ste stariji, to ste mudriji, gospodine Bridgertone."
"Čulo se povremeno da sam posjedovao malu količinu
inteligencije i kad sam bio mlad."
"Hmm. Najvažnija riječ u ovoj vašoj rečenici je malu, naravno."
Colin pogleda Penelope ispod oka. Izgledalo je da će se zagrcnuti od
smijeha.
"Mi žene moramo paziti jedna na drugu", reče lady Danbury
nikom posebno, "s obzirom na činjenicu da nitko drugi to neće
učiniti."
Colin odluči da je bez sumnje došao trenutak da ode. "Mislim da
sam vidio svoju majku."
"Bijeg je nemoguć", kriještala je lady Danbury. "Ni ne pokušavajte
pobjeći, a usput, sigurna sam da niste vidjeli vašu majku. Ona se
upravo bavi nekom budalom bez mozga koja joj je razderala opravu
po šavu." Okrene se sada Penelope, koja se silno trudila obuzdati
smijeh od kojega su joj se oči zacaklile neprolivenim suzama od
smijeha. "Koliko vam je platio da ga ne ostavite samog sa mnom?"
Penelope jednostavno prasne. "Oprostite, molim vas", zavapi,
prekrivši si dlanom zgrožena usta.
"O, ne, samo naprijed", rastegne Colin. "Već si mi silno pomogla."
"Ne moraš mi dati dvadeset funti", reče ona. "Nisam ti ih mislila
uzeti."
"Samo dvadeset funti?" upita lady Danbury. "Hm. Mislila sam da
vrijedim barem dvadeset pet."
Colin slegne ramenima. "Ja sam treći sin. Vječno u nedostatku
sredstava, bojim se."
47Gospodin Bridgerton
"Ha! Džepovi su vam puni kao barem trojici grofova", reče lady
Danbury. "Dobro, možda ne grofova", doda, nakon što promisli na
trenutak. "Ali nekoliko vikonta i većine baruna, to svakako."
Colin se blago nasmiješi. "Zar se ne smatra nedoličnim razgovarati
o novcu u mješovitom društvu?"
Lady Danbury ispusti neki zvuk koji je bio ili težak uzdah ili hihot
– Colin nije bio siguran što od toga – a zatim reče: "Uvijek je
nedolično razgovarati o novcu, bez obzira je li društvo mješovito ili
ne, ali kad netko zađe u moje godine, tada može raditi skoro sve što
ga je volja."
"Pitam se", Penelope će zamišljeno, "što osoba ne može raditi u
vašim godinama."
Lady Danbury se okrene prema njoj. "Oprostite, molim vas?"
"Rekli ste da može raditi skoro sve što ga je volja."
Lady Danbury zurila je u nju u nevjerici, zatim se osmjehnula.
Colin shvati da se i on smješka.
"Ona mi se sviđa", reče mu lady Danbury, pokazujući na Penelope
kao da je ona neka skulptura na prodaju. "Jesam li vam rekla da mi se
sviđa?"
"Vjerujem da jeste", promrmlja on.
Lady Danbury se okrene prema Penelope i reče, lica smrtno
ozbiljna: "Vjerujem da se ne bih izvukla od umorstva, ali vjerujem da
je to jedino. "
U isto vrijeme, i Penelope i Colin prasnu u smijeh.
"Ha?" reče lady Danbury. "Što je tako smiješno?"
"Ništa", dahne Penelope. Što se Colina tiče, on nije uspio izreći ni
to.
"Nije ništa", uporna je bila lady Danbury. "A ja ću lijepo ostati
ovdje i gnjaviti vas dok mi ne kažete o čemu se radi. Vjerujte mi kad
vam kažem da to nije ono što biste željeli iskusiti."
48 Julia Quinn
Penelope obriše suzu s oka. "Ja sam mu upravo bila govorila", reče
kimnuvši glavom prema Colinu, "da bi se on vjerojatno izvukao i kad
bi nekoga ubio."
"Ma nemojte mi reći", zamišljeno će lady Danbury, kuckajući
lagano štapom o pod onako kako bi netko mogao kuckati po svojoj
bradi tijekom dubokog razmišljanja. "Znate li što, mislim da biste
mogli biti u pravu. Mislim da London nikad nije vidio šarmantnijeg
muškarca."
Colin podigne obrvu. "Lady Danbury, zašto se meni čini da mi vi
sad niste udijelili kompliment?"
"Naravno da sam vam udijelila kompliment, blesane."
Colin se okrene Penelopi. "Za razliku od ovoga, što je očito bio
kompliment."
Lady Danbury je sjala. "Ja izjavljujem", reče (to jest, doslovno
izjavi), "da mi cijele sezone nije bilo tako zabavno kao sada."
"Sluga pokoran", reče Colin bezbrižno se osmjehnuvši.
"Ova sezona je bila posebno dosadna, zar ne mislite?" upita lady
Danbury Penelope.
Penelope kimne. "Prošla je također bila naporna."
"Ali nije bila tako grozna kao ova", uporna je bila lady Danbury.
"Ja ne bih znao", reče Colin ljubazno. "Ja sam bio u inozemstvu."
"Hm. Pretpostavljam da kanite reći da nam je svima bilo tako
dosadno zato što nije bilo vas."
"Ne bih ni sanjao reći nešto takvo", reče Colin osmjehnuvši se
razoružavajuće. "Ali jasno je, ukoliko je vama ta pomisao pala na
pamet, možda u njoj ima i neke istine."
"Hm. Što god bilo, meni je dosadno."
Colin pogleda prema Penelope, koja je izgledala vrlo ukočeno,
vjerojatno se suzdržavala da ponovno ne prasne u smijeh.
49Gospodin Bridgerton
"Haywoode!" iznenada poviče lady Danbury, mahnuvši jednom
sredovječnom gospodinu. "Biste li se složili sa mnom?"
Blagi izraz panike pojavi se na licu lorda Haywooda, a zatim, kad
mu je postalo jasno da ne može uteći, reče: "Trudim se da mi bude
pravilo u životu uvijek se slagati s vama."
Lady Danbury se okrene prema Penelope i reče: "Jesam li ja to
sebi umislila ili muškarci postaju sve razumniji?"
Penelopin jedini odgovor bio je suzdržano slijeganje ramenima.
Colin zaključi da je ona uistinu mudra djevojka.
Haywood se nakašlje dok su mu plave oči ubrzano i ljutito treptale
na njegovom prilično mesnatom licu. "Ovaj, s čim sam se ja to točno
složio?"
"S time da je ova sezona strahovito dosadna", uslužno će Penelope.
"Ah, gospođice Featherington", reče Haywood živahno, "nisam
vas primijetio."
Colin krišom pogleda Penelope tek toliko da vidi kako su joj se
usne stisnule u mali, frustrirani smiješak. "Evo me, stojim kraj vas",
promrmlja ona.
"Istina", reče Haywood veselo, "i da, ova sezona je strahovito
dosadna.
"Zar je netko rekao da je ova sezona dosadna?"
Colin skrene pogled udesno. Još jedan muškarac i dvije dame
upravo su se pridružili skupini i uvjerljivo su izražavali svoje
slaganje.
"Zamorna", jedan od njih promrmlja. "Užasno zamorna."
"Nikad nisam nazočila banalnijim zabavama", izjavi jedna od
dama afektirano uzdahnuvši.
"Morat ću o tome obavijestiti svoju majku", reče Colin ukočeno.
On je bio jedan od najdobrodušnijih muškaraca, ali uistinu, preko
nekih uvreda jednostavno nije mogao prijeći.
50 Julia Quinn
"O, ne, nisam mislila na ovaj skup", požuri se dodati ta žena.
"Ovaj bal uistinu je jedina svijetla točka u nizu mračnih i turobnih
skupova. Čujte, upravo sam govorila..."
"Da ste odmah prestali", naredi joj lady Danbury, "prije nego što
se još dublje zakopate."
Dotična dama naglo ušuti.
"Čudno", promrmlja Penelope.
"O, gospođice Featherington", reče dama koja je malo ranije
trućala o mračnim i turobnim skupovima. "Nisam primijetila da ste i
vi ovdje."
"Što je čudno?" upita Colin, prije nego što još netko objavi koliko
neupečatljivom smatra Penelope.
Ona mu udijeli mali, zahvalni smiješak prije nego što objasni što je
pritom mislila. "Čudno je kako se pripadnici visokog društva
zabavljaju isticanjem koliko im nije zabavno."
"Oprostite, molim vas?" reče Haywood koji je izgledao vrlo
zbunjeno.
Penelope slegne ramenima. "Ja samo mislim da se većina vas
dobro zabavlja pričajući o tome koliko vam je dosadno." Njezin
komentar dočeka tišina. Lord Haywood i nadalje je izgledao
zbunjeno, a jedna od dvije dame vjerojatno je imala neki trun u oku
jer je izgleda bila sposobna samo za treptanje.
Colin se nije mogao suzdržati da se ne nasmiješi. On nije mislio da
je Penelopina izjava baš tako strašno komplicirana misao.
"Jedina zanimljiva stvar ove sezone jest čitanje Whistledownice",
reče ona dama koja nije treptala, kao da Penelope nije rekla baš ništa.
Gospodin kraj nje promrmlja kako se slaže s njom.
A tada se lady Danbury počela smješkati.
Colin se zabrine. Starica je imala neki pogled u očima, zastrašujući
pogled.
51Gospodin Bridgerton
"Imam jednu zamisao", reče.
Netko uzdahne. Netko drugi zastenje.
"Sjajnu zamisao."
"Kao da su vaše zamisli bilo kakve osim sjajne", promrmlja Colin
svojim najljubaznijim tonom.
Lady Danbury ga ušutka mahnuvši rukom. "Koliko u pravom
životu zapravo ima istinskih zagonetki?"
Nitko ne odgovori, pa Colin pokuša pogoditi: "Četrdeset dvije."
Njoj se nije dalo ni namrštiti na njega. "Ja vam kažem, ovdje i
sada..."
Svi su se nagnuli prema njoj. Čak i Colin. Bilo je nemoguće ne
prepustiti se dramatičnosti trenutka.
"Svi ste mi svjedoci..."
Colin pomisli da je čuo Penelope kako mrmlja: "Hajde, recite već
jednom."
"Tisuću funti", reče lady Danbury.
Oko njih se okupilo još ljudi.
"Tisuću funti", ponovila je glasnije. Uistinu, bila je rođena za
pozornicu. "Tisuću funti..."
Činilo se da je cijela plesna dvorana odjednom ušutjela. ".. .dobit
će osoba koja razotkrije lady Whistledown!"
52 Julia Quinn
3. poglavlje
Vaša autorica bila bi jako nemarna kad ne bi spomenula da
trenutak koji je izazvao najviše bure na sinoćnjem balu u kući
Bridgerton nije bila zdravica upućena lady Bridgerton (godine
neću otkriti), već prilično drska ponuda lady Danbury od tisuću
funti onome tko razotkrije... Mene.
Dajte sve od sebe, ne štedite sredstva, dame i gospodo iz
visokog društva. Nemate ni najmanju šansu razriješiti tu
zagonetku.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
12. TRAVNJA 1824.
ile su potrebne točno tri minute da se vijest o nečuvenoj ponudi
lady Danbury proširi cijelom plesnom dvoranom. Penelope je
znala da je to istina zato što se našla licem u licem s velikim (i, prema
Kate Bridgerton, izuzetno preciznim) zidnim satom u trenutku kad je
lady Danbury objavila svoju ponudu. Na riječi: "Tisuću funti dobit će
osoba koja razotkrije lady Whistledown", na satu je bilo četrdeset
četiri minute iza deset sati. Duga kazaljka nije napredovala dalje od
četrdeset sedam kad je Nigel Berbrooke naletio na brzorastući krug
ljudi koji je okružio lady Danbury i objavio da je njezina posljednja
smicalica "štosno zabavna!"
Ako je Nigel čuo za to, to znači da su svi čuli za to, s obzirom na
činjenicu da Penelopin šogor nije bio poznat po svojoj inteligenciji,
rasponu pozornosti ili vještini pažljivog slušanja sugovornika.
B
53Gospodin Bridgerton
Niti, pomisli Penelope ironično, po svojoj rječitosti. Štosno, ma
nemoj.
"Što vi mislite tko je lady Whistledown?" upita lady Danbury
Nigela.
"Nemam ni najblažeg pojma", priznao je. "Nisam ja, to je sve što
znam!"
"Mislim da to svi znamo", odgovori lady Danbury.
"Što ti misliš tko je ona?" upita Penelope Colina.
On slegne jednim ramenom. "Predugo sam bio izvan grada da bih
se usudio špekulirati."
"Ne budi blesav", reče Penelope. "Ukupno si proveo dovoljno
vremena na londonskim zabavama i događanjima da moraš imati
nekoliko teorija o tome tko bi to mogao biti."
Ali on samo odmahne glavom. "Uistinu ne znam."
Penelope se zapilji u njega trenutak dulje nego što je bilo potrebno,
ili, iskreno, društveno prihvatljivo. Bilo je nečeg čudnog u
Colinovom pogledu. Nečeg teško uhvatljivog. Visoko ga je društvo
često smatralo tek bezbrižnim šarmerom, ali on je bio znatno
inteligentniji nego što je to dopuštao da ljudi vide, a ona bi se kladila
životom da je imao nekoliko sumnji tko bi lady Whistledown mogla
biti.
Ali iz nekog razloga, nije bio voljan podijeliti ih s njom.
"A što ti misliš, tko je ona?" upita Colin, izbjegavši njezino pitanje
svojim. "Ti se krećeš u društvu skoro jednako dugo kao i lady
Whistledown. Sigurno si razmišljala o tome."
Penelope se osvrne po plesnoj dvorani, promotrivši malo jednu,
malo drugu osobu, prije nego što vrati pozornost na malu skupinu
koja ju je okruživala. "Ja mislim da bi to lako mogla biti lady
Danbury", odgovori. "Ona bi se baš mogla tako mudro našaliti sa
svima."
54 Julia Quinn
Colin pogleda stariju damu, koja je uživala u svojoj posljednjoj
smicalici. Lupala je štapom po tlu, živahno brbljala, i smijala se kao
mačka koja je ugrabila kolač, ribu i cijelu pečenu puricu.
"Ima to nekog smisla", reče zamišljeno Colin, "na neki prilično
perverzan način."
Penelope osjeti kako su joj se trznuli kutovi usana. "A nju bi se baš
moglo nazvati perverznom."
Promatrala je kako je Colin promatrao lady Danbury još nekoliko
sekundi, a zatim tiho reče: "Ali ti ne misliš da je to ona." Colin
polako okrene glavu prema njoj, podigavši upitno jednu obrvu.
"Vidim ti to na licu", objasni Penelope.
On se naceri, opuštenim smiješkom koji je često rabio u javnosti.
"A ja sam mislio da sam ja nedokučiv."
"Bojim se da nisi", odgovori ona. "Barem nisi meni."
Colin uzdahne. "Bojim se da mi sudbina nije namijenila da budem
mračni, zamišljeni junak."
"Lako bi ti mogao biti nečiji junak", prizna mu Penelope. "Ima za
tebe još vremena. Ali mračni i zamišljeni?" ona se nasmiješi. "Nije
baš izgledno."
"Jadan ja", reče on bezbrižno, još jednom joj se osmjehnuvši
jednim svojim poznatim osmijehom – ovaj puta iskrivljenim,
dječačkim. "Sve žene padaju na mračne, zamišljene tipove."
Penelope se diskretno zakašlje, pomalo iznenađena da on
razgovara s njom o takvim stvarima, pogotovo uzme li se u obzir
činjenica da Colin Bridgerton nikad nije imao problema privući žene.
On joj se smješkao, čekao njezin odgovor, a ona je pokušavala
odlučiti je li ispravna reakcija pristojni djevojački bijes ili smijeh i
hihot koji daje do znanja kako se njih dvoje odlično razumiju, kad
Eloise doslovno dokliže i zaustavi se točno ispred njih.
"Jeste li čuli novost?" upita Eloise bez daha.
55Gospodin Bridgerton
"Zar si trčala?" uzvrati Penelope. To je bio uistinu vrijedan podvig
u tako prepunoj plesnoj dvorani.
"Lady Danbury je ponudila tisuću funti osobi koja razotkrije lady
Whistledown!"
"Znamo", reče Colin blago superiornim glasom koji je bio
svojstven njegovoj starijoj braći.
Eloise razočarano uzdahne. "Znate?"
Colin pokaže na lady Danbury koja je još uvijek stajala tek
nekoliko metara od njih. "Bili smo tu u trenutku kad se to dogodilo."
Eloise je djelovala krajnje ojađeno, a Penelope je znala što ona točno
razmišlja (i što će joj najvjerojatnije ispričati sljedećeg popodneva).
Bilo je grozno propustiti važan trenutak. Ali bilo je još puno gore
otkriti da ti je brat bio nazočan kad se cijela stvar odvijala.
"Dobro, ljudi već pričaju o tome", reče Eloise. "Naveliko, zapravo.
Nisam nazočila takvom uzbuđenju već godinama."
Colin se okrene prema Penelope i promrmlja: "Evo, zato sam ja
tako često odlazio izvan zemlje."
Penelope se potrudila obuzdati smiješak.
"Znam da pričate o meni i nije me briga", nastavi Eloise, jedva
zastavši da uzme dah. "Kažem vam, čitavo društvo je poludjelo. Svi
– kažem vam, svi – nagađaju tko je ona, iako oni najgoropadniji ne
progovaraju ni riječ. Znate, ne žele otkriti svoja nagađanja da im
netko ne preotme nagradu."
"Ja mislim", objavi Colin, "da mi ne treba toliko nužno tih tisuću
funti da bi mi se dalo zamarati time."
"To je mnogo novca", reče Penelope zamišljeno.
On se okrene prema njoj u nevjerici. "Nemoj mi reći da se planiraš
uključiti u tu smiješnu igru."
Ona nagne glavu na stranu, podigavši bradu tako da je, nadala se,
izgledala zagonetno – ako ne već zagonetno, onda barem pomalo
56 Julia Quinn
tajanstveno. "Nisam tako imućna da bih mogla zanemariti ponudu od
tisuću funti", reče ona.
"Možda kad bismo zajedno pokušale..." predloži Eloise.
"Bože me sačuvaj" bio je Colinov odgovor.
Eloise ga je ignorirala, obrativši se Penelopi. "Mogle bismo
podijeliti novac."
Penelope otvori usta kako bi joj odgovorila, ali odjednom joj se u
vidokrugu nađe štap lady Danbury kako divljački maše po zraku.
Colin se morao brzo odmaknuti jedan korak na stranu kako bi
izbjegao udarac u uho.
"Gospođice Featherington!" zagrmi lady Danbury. "Niste mi rekli
na koga vi sumnjate!"
"Ne, Penelope", reče Colin, s poprilično samozadovoljnim
smiješkom na licu, "nisi rekla."
Penelopin prvi poriv bio je promrmljati nešto ispod glasa u nadi da
lady Danbury zbog godina ne čuje više tako dobro na lijevo uho pa
će pretpostaviti da nije razumjela ono što Penelope govori zbog svog
narušena sluha, a ne načina na koji je to Penelope izgovorila.
Međutim, nije morala ni skrenuti pogled da osjeti Colinovu
nazočnost i njegov iskrivljeni drski smiješak kako je gurka da
odgovori, te se našla kako stoji malo uspravnije, s bradom isturenom
malo više nego obično.
On je učinio da se ona osjeća sigurnije, odvažnije. On je učinio da
ona bude više... ona. Ili barem ona kakvom je željela biti.
"Zapravo", reče Penelope, gledajući lady Danbury zamalo ravno u
oči, "ja mislim da ste to vi."
Oko njih se promoli kolektivni uzdah iznenađenja.
I po prvi puta u njezinom životu, Penelope Featherington se našla
u samom središtu pozornosti.
Lady Danbury je prodorno zurila u nju mudrim procjenjivačkim
blijedim plavim očima. A zatim se dogodila nevjerojatna stvar.
57Gospodin Bridgerton
Usnice su joj se u uglovima počele trzati. Zatim su se raširile i
Penelope shvati da se ona ne smješka, već joj se doslovno ceri.
"Vi mi se sviđate, Penelope Featherington", reče lady Danbury,
lupkajući je po desnom nožnom palcu svojim štapom. "Kladim se da
polovica plesne dvorane misli isto, ali nitko nije imao hrabrosti reći
mi to u lice."
"Zapravo, ni ja nemam hrabrosti", prizna Penelope, tiho
zastenjavši kad je Colin podbode u rebra.
"Očito", reče lady Danbury s čudnim sjajem u očima, "imate."
Penelope nije znala što reći na ovo. Pogledala je Colina koji joj se
ohrabrujuće smješkao, a zatim vrati pogled na lady Danbury koja je
izgledala zamalo... majčinski.
A što je bilo najčudnije od svega, Penelope je sumnjala da lady
Danbury majčinski gleda i svoju djecu.
"Zar nije lijepo", reče starija dama, nagnuvši se toliko da je samo
Penelope može čuti, "otkriti da mi nismo onakvi kakvi mislimo da
jesmo?" A zatim ode, ostavljajući Penelope s pitanjem nije li možda
ona netko drugi nego što je smatrala da jest.
Možda – samo možda - bila je i nešto više od toga.
Sljedeći dan bio je ponedjeljak što je značilo da Penelope pije čaj s
damama iz obitelji Bridgerton na Broju pet. Nije bila svjesna kad joj
je to točno postao običaj, ali tako je bilo već skoro čitavo desetljeće i
kad se ne bi ponedjeljkom popodne pojavila kod Bridgertonovih,
vjerovala je da bi lady Bridgerton poslala nekoga po nju.
Penelope je baš uživala u običaju obitelji Bridgerton da popodne
piju čaj i jedu kolačiće. Nije to bio široko rasprostranjen ritual,
Penelope nije poznavala nikoga tko se svakoga dana držao tog
običaja. Ali lady Bridgerton je inzistirala da ona ne može izdržati od
ručka do večere, pogotovo ne sada kada su se držali gradskog
rasporeda obroka u kojem se večeralo jako kasno. I tako, svakog
58 Julia Quinn
popodneva u četiri sata, ona i jedan broj njezine djece (i obično
poneka prijateljica) neslužbeno su se sastajali u salonu na katu kako
bi nešto prezalogajili.
Sipila je kišica i iako je bio prilično topao dan, Penelope ponese
crni kišobran i odšeta do obližnjeg Broja pet. Bila je to ruta koju je
prošla stotine puta, nekoliko kuća niže do ugla ulica Mount i Davis,
duž ruba trga Berkeley u ulicu Bruton. Ali toga je dana bila čudno
raspoložena, bila je vesela i možda čak i pomalo djetinjasta, pa je
odlučila presjeći do sjevernog ugla trga Berkley samo zato što joj se
sviđao podatni zvuk njezinih čizama na mokroj travi.
Za to je bila kriva lady Danbury. Morala je biti. Bila je baš
razdragana od njihovog sinoćnjeg susreta.
"Ne. Što. Sam. Mislila. Da. Jesam", pjevušila si je dok je hodala,
izgovarajući po jednu riječ ritmom u kojem su joj potplati čizama
uranjali u tlo. "Nešto više. Nešto više."
Stigla je do posebno vlažnog dijela na kojem se kretala poput
klizača po travi, pjevušeći (tiho, naravno, nije se toliko promijenila
od sinoć da bi uistinu željela da je netko čuje kako pjeva na javnom
mjestu) "Nešto viiiiiiiše", dok se klizala prema naprijed.
Što je bilo, naravno (s obzirom da je bilo prilično dobro poznato –
barem njoj – da je ona, u povijesti civilizacije, imala najgori osjećaj
za izabrati pravi trenutak) točno u trenutku kad je čula kako je zaziva
muški glas.
Kližući se zaustavila i grozničavo zahvalila na tome što je uspjela
u posljednjem trenutku održati ravnotežu i ne završiti s pozadinom na
mokroj i blatnjavoj travi.
Bio je to, naravno, on.
"Coline! " reče tonom iz kojeg se moglo iščitati da ju je malo sram,
ukipjevši se dok je čekala da joj priđe bliže. "Kakvog li iznenađenja."
On je izgledao kako da se suzdržava da se ne nasmiješi. "Zar si
plesala? "
"Plesala?" ponovi ona.
59Gospodin Bridgerton
"Izgledalo je kao da plešeš."
"Oh. Ne." Gutne uz osjećaj krivnje, zato što, iako zapravo nije
lagala, osjećala se kao da laže. "Naravno da ne."
Njegove se oči malo zaoble po rubovima. "Baš šteta. Osjećao bih
obvezu ponuditi ti pratnju, a nikad nisam plesao na trgu Berkeley."
Da je to rekao samo dva dana ranije, ona bi se nasmijala na
njegovu šalu i dopustila mu da on bude onaj duhoviti i šarmantni od
njih dvoje. Ali, mora da je čula glas lady Danbury negdje u glavi,
zato što je odjednom odlučila da ne želi više biti ista stara Penelope
Featherington.
Odlučila se i ona zabaviti.
Osmjehnula mu se takvim smiješkom koji je iznenadio i nju samu,
nije imala pojma da se zna tako osmjehnuti. Bio je to zločesti
smiješak i bio je tajanstven, i ona je znala da si to ne umišlja jer je
Colin vidljivo razrogačio oči kad je promrmljala: "Baš mi je žao.
Bilo bi to vrlo zabavno."
"Penelope Featherington", rastegne Colin, "mislio sam da si rekla
da nisi plesala."
Ona slegne ramenima. "Lagala sam."
"U tom slučaju", reče on, "ovo mora biti moj ples."
Penelope iznenada preplavi čudan osjećaj u trbuhu. To je bio
razlog zašto ne bi smjela slušati šapat lady Danbury u svojoj glavi.
Možda uspije u nekom trenutku reći nešto izazovno i šarmantno, ali
nije imala pojma kako nastaviti dalje s tim.
Za razliku od Colina, očito, koji se vraški cerekao postavivši ruke
u savršen položaj za valcer.
"Coline", zavapi ona, "mi smo na trgu Berkeley!"
"Znam. Upravo sam ti bio rekao da nikad nisam plesao ovdje, zar
se ne sjećaš?"
"Ali..."
60 Julia Quinn
Colin prekriži ruke. "No, no. Ne možeš nekoga na nešto izazvati i
onda se pokušati izvući. Uostalom, plesanje na trgu Berkeley čini mi
se kao nešto što bi svaka osoba trebala učiniti barem jednom u
životu, zar ne?"
"Netko nas može vidjeti", zabrinuto šapne Penelope.
On slegne ramenima, pokušavajući sakriti činjenicu da ga je
njezina reakcija prilično zabavljala. "Bas me briga. Tebe jest?"
Obrazi joj poprime ružičastu boju, zatim crvenu i činilo se kako joj
je potreban velik napor da oblikuje riječi: "Ljudi će misliti da mi se
udvaraš."
On je pozornije pogleda, ne shvaćajući zašto se uznemirila. Koga
briga hoće li ljudi misliti da se on njoj udvara. Glasine će se ubrzo
pokazati lažnima, a oni će se dobro nasmijati na račun visokog
društva. Frigaš društvo, bilo mu je na vrh jezika, ali ostao je šutjeti.
Bilo je nečeg što je vrebalo iz dubina njezinih smeđih očiju, neka
emocija koju nije uopće mogao razabrati.
Emocija koju on vjerojatno nikada nije osjetio.
I tada je shvatio da je povrijediti Penelope Featherington bila
posljednja stvar na svijetu koju je želio učiniti. Ona je bila najbolja
prijateljica njegove sestre, i prije svega, bila je ona, jednostavno
rečeno, jako draga djevojka.
Namrštio se. Vjerojatno je više ne bi smio nazivati djevojkom. S
dvadeset osam godina ona je bila djevojka ništa više nego što je on s
trideset tri bio još dječak.
Konačno, s velikom pažnjom za koju se nadao da u njoj ima i
dobra mjera razumijevanja, upita je: "Postoji li razlog zašto bismo se
trebali brinuti kad bi ljudi mislili da ti se udvaram?"
Ona zatvori oči i na trenutak Colin doista pomisli da ona pati. Kad
ih je otvorila, pogled joj je bio skoro gorko-sladak. "Bilo bi to vrlo
zabavno, zapravo", reče. "Na početku."
On ne reče ništa, samo je čekao da ona nastavi.
61Gospodin Bridgerton
"Ali na kraju bi postalo očito da mi se ne udvaraš i to bi..." Ona
zastane, proguta slinu i Colin shvati da ona nije toliko pribrana koliko
se nadala da djeluje.
"Pretpostavili bi", nastavila je, "da si ti taj koji će to prekinuti, jer...
ovaj, to bi jednostavno tako bilo."
On se nije imao namjeru svađati s njom. Znao je da ona govori
istinu.
Ona izdahne nekako tužno. "Ne bih si to priuštila. Čak bi i lady
Whistledown vjerojatno pisala o tome. Kako i ne bi? Bio bi to
previše sočan trač da bi mu odoljela."
"Penelope, žao mi je", reče Colin. Nije bio siguran za što se točno
ispričava, ali ipak mu se to činilo ispravnim.
Ona prihvati njegovu ispriku kratko kimnuvši glavom. "Znam da
me ne bi trebalo biti briga što drugi ljudi govore, ali me ipak jest."
On se okrene prema njoj dok je razmatrao njezine riječi. Ili je možda
razmatrao ton njezina glasa. Ili možda oboje. Uvijek se smatrao
osobom koja je iznad društva. Nije smatrao da mu ne pripada,
točnije, s obzirom na to da se kretao u društvu i obično se pritom
prilično dobro zabavljao. Ali uvijek je mislio da njegova sreća ne
ovisi o mišljenju drugih ljudi.
No možda sada nije o tome razmišljao. Bilo je lako pretpostaviti
da te nije briga za mišljenje drugih ljudi kad je to mišljenje stalno
bilo pozitivno. Bi li on tako lako odbacio ostatak društva da su se
prema njemu odnosili onako kao što su se odnosili prema Penelope?
Ona nikada nije bila izopćena iz društva, nikad nije bila
sudionicom nekog skandala. Ona jednostavno nije bila... popularna.
O, da, ljudi su bili pristojni, svi su se Birdgertoni s njome
sprijateljili, ali Colin se Penelope većinom sjećao kako stoji na rubu
plesne dvorane, trudi se gledati posvuda osim u parove koji su
plesali, očito se pretvarajući da zapravo ne bi željela plesati. Tada bi
on obično uskočio i zamolio je za ples. Ona je uvijek djelovala tako
zahvalno, ali također malo i posramljeno jer su oboje zna li da on to
čini barem djelomično zato što se sažalio nad njom.
62 Julia Quinn
Colin se pokušao zamisliti na njezinom mjestu. To nije bilo lako.
On je oduvijek bio popularan; njegovi su se prijatelji u školi ugledali
u njega, a žene je privlačio kad god bi se pojavio u društvu. No bez
obzira na to što je govorio da ga nije briga što ljudi misle o njemu,
kad bolje razmisli o tome...
Prilično mu se sviđalo to što se sviđa ljudima.
Odjednom nije znao što reći. A to je bilo čudno, zato što je on
uvijek znao što reći. Zapravo, bio je na neki način slavan po tome što
je uvijek znao što treba reći. Bio je to, razmišljao je, vjerojatno jedan
od razloga zašto se ljudima toliko sviđao.
Ali predosjetio je da Penelopini osjećaji ovise o tome što će on
sljedeće kazati, a u nekom trenutku u posljednjih deset minuta,
njezini su mu osjećaji postali izuzetno važni.
"Imaš pravo", reče on konačno, odlučivši da je uvijek dobra
zamisao reći nekome da ima pravo. "To je bilo jako bezosjećajno od
mene. Možda bismo trebali početi iz početka?"
Ona trepne. "Oprosti, molim te?"
On odmahne rukom, kao da taj pokret sve objašnjava. "Početi
iznova."
Ona je izgledala dražesno zbunjeno, a to je zbunilo njega, s
obzirom na to da nikad nije pomislio da Penelope izgleda i najmanje
dražesno.
"Ali mi se poznajemo već dvanaest godina", reče ona.
"Zar uistinu tako dugo?" čeprkao je po mislima, no nije se uspio
prisjetiti kad su se prvi put sreli. "Nema to nikakve veze. Mislio sam
samo na ovo popodne, šašavice."
Ona se nasmiješi, očito unatoč sebi, a on je znao da je to što ju je
nazvao šašavicom bio pun pogodak, iako nije imao ni najblažeg
pojma zašto.
"Idemo", reče polako, rastežući riječ dok je pružao ruku prema
njoj. "Ti hodaš preko trga Berkeley i ugledaš me u daljini. Ja te
zazovem i ti mi odgovaraš riječima…"
63Gospodin Bridgerton
Penelope uhvati donju usnu zubima, pokušavajući, iz nepoznatog
razloga, obuzdati smiješak. Pod kojom je to magičnom zvijezdom
Colin rođen da uvijek zna što treba reći u svakom trenutku? On je bio
čarobni frulaš koji je za sobom ostavljao samo razdragana srca i
nasmiješena lica. Penelope bi se kladila – za mnogo više od tisuću
funti, koliko je ponudila lady Danbury – da ona nije bila jedina žena
u Londonu koja je bila beznadno zaljubljena u trećeg Bridgertona.
Spustio je glavu na stranu, a zatim je ispravio u namjeri da je
potakne da već jednom smisli odgovor.
"Ja bih odgovorila…" reče Penelope polako. "Ja bih odgovorila…"
Colin pričeka dvije sekunde, a zatim reče: "Uistinu, reci bilo što,
sve će odgovarati."
Penelope je planirala namjestiti vedri smiješak na lice, ali shvati da
je smiješak koji joj je već krasio lice vrlo prirodan. "Coline!" reče
ona, pokušavajući zazvučati kao da je iznenađena njegovim
dolaskom. "Kamo si krenuo?"
"Odličan odgovor", reče on.
Ona ga prekori zamahnuvši prstom. "Pokvario si svoju ulogu."
"Da, da, naravno. Ispričavam se." On zastane, dvaput trepne, zatim
reče: "Evo nas. Kako ti ovo zvuči: Istim putem kao i ti, vjerujem.
Prema Broju pet na čaj."
Penelope se lako uklopila u ritam razgovora. "Zvučiš kao da ideš
onamo u posjet. Zar ti ne živiš tamo?"
On se namršti. "Nadam se samo još sljedećeg tjedna. Najviše još
četrnaest dana. Pokušavam pronaći novi stan u kojem ću živjeti.
Morao sam odjaviti najam svog stana kad sam otišao za Cipar, a
dosad još nisam našao odgovarajuću zamjenu. Imao sam nekog posla
na Piccadillyju pa sam odlučio prošetati natrag."
"Po kiši?"
On slegne ramenima. "Nije padala kiša kad sam ranije popodne
otišao. A i sad samo sipi."
64 Julia Quinn
Samo sipi, pomisli Penelope. Te sitne kapi kiše hvatale su se na
njegove nepristojno duge trepavice, uokvirujući tako savršene zelene
oči koje su više od jedne mlade dame potakle na pisanje (užasno
loše) poezije. Čak i Penelope, razumna osoba kakvom se voljela
smatrati, provela je mnoge noći u krevetu, zureći u strop i ne vidjevši
ništa osim tih zelenih očiju. Samo sipi, uistinu.
"Penelope?"
Ona se prene. "Točno. Da. I ja idem k tvojoj majci na čaj. To
činim svakog ponedjeljka, a često i drugim danima", prizna
Penelope. "Kad se ništa, ovaj, zanimljivo ne događa u mojoj kući."
"Nemaš se potrebe osjećati krivom. Moja majka je divna žena.
Ako te ona zove na čaj, onda moraš ići na čaj."
Penelope je imala jednu lošu naviku. Kad bi razgovarala s ljudima,
pokušavala bi "čitati između redaka", pa je sumnjala da Colin
zapravo želi reći da je ne krivi zato što želi s vremena na vrijeme
pobjeći od vlastite majke.
Što ju je nekako, neobjašnjivo, malo rastužilo.
On se nakratko zanjihao na petama, a zatim reče: "Dobro, ne bih te
trebao zadržavati tu vani na kiši."
Ona se nasmiješila, s obzirom na to da su stajali vani barem
petnaest minuta. Ipak, ako je on želio nastaviti s ovom igrarijom, ona
će mu se pridružiti. "Od nas dvoje, ja imam kišobran", istakne ona.
Njegove se usne lagano nakrive. "Istina. Ali ipak, ja ne bih bio
pravi kavalir kad te ne bi usmjerio prema gostoljubivijem okružju.
Kad smo već kod toga..." On se namršti ogledavši se oko sebe.
"Kad smo već kod čega?"
"Kod kavalirštine. Mislim da bismo se mi kavaliri trebali pobrinuti
za dobrobit dama."
"Što znači?"
On prekriži ruke. "Zar ti ne bi trebala biti u pratnji sobarice?"
65Gospodin Bridgerton
"Ja živim odmah tu za uglom", reče ona, pomalo tužna što se on
toga ne sjeća. Na kraju krajeva, ona i njezina sestra bile su najbolje
prijateljice s dvije njegove sestre. "U ulici Mount", dodala je, kad se
njegovo čelo nije prestalo mrštiti.
On malo zaškilji, pogleda u smjeru ulice Mount, iako ona nije
imala pojma što je želio time postići.
"O, za Boga miloga, Coline. To je blizu ugla s ulicom Davis.
Nema više od pet minuta hoda do kuće tvoje majke. Četiri, ako mi se
posebno žuri.
"Samo sam provjeravao ima li nekih mračnih ili uvučenih mjesta."
Okrene se prema njoj. "Odakle bi neki kriminalac mogao vrebati."
"U Mayfairu?"
"U Mayfairu", reče on mrko. "Uistinu mislim da bi te trebala
pratiti sobarica na putu ovamo i natrag. Bilo bi mi užasno da ti se
nešto dogodi."
Ona je bila začudno dirnuta njegovom brigom, iako je znala da bi
on bio jednako brižan prema baš svakoj svojoj poznanici. On je
jednostavno bio takav čovjek.
"Uvjeravam te da poštujem sva pravila doličnosti kad putujem
nekamo dalje", reče ona. "Ali doista, ovo je tako blizu. Samo
nekoliko ulica. Čak ni moja majka nema ništa protiv."
Colinova čeljust odjednom je djelovala vrlo ukočenom.
"Da ne spominjem", dodala je Penelope, "da mi je dvadeset osam
godina."
"Kakve to ima veze bilo s čim? Meni je trideset i tri, ako te
zanima."
Ona je to naravno znala, s obzirom na to da je znala skoro sve o
njemu. "Coline", zacvili, pomalo ljuta na sebe zbog tog tona glasa.
"Penelope", odgovori on, istim takvim tonom.
Ona duboko uzdahne prije nego što reče: "Ja sam s velikom
sigurnošću svrstana među one bez ikakvih izgleda za udaju. Ne
66 Julia Quinn
moram više brinuti za pravila koja su me opterećivala kad sam imala
sedamnaest godina."
"Ja nikako ne bih rekao..."
Penelopine se ruke same spuste na bokove. "Pitaj svoju sestru, ako
meni ne vjeruješ."
On je odjednom izgledao ozbiljnije nego što ga je ikad vidjela. "Ja
se čvrsto držim toga da ne pitam sestru stvari koje se tiču zdravog
razuma."
"Coline!" uzvikne Penelope. "Kako to možeš reći, to je grozno!"
"Nisam rekao da je ne volim. Nisam čak ni rekao da mi se ne
sviđa. Ja obožavam Eloise, kao što ti to dobro znaš. Međutim..."
"Svaka rečenica koja počinje s međutim mora biti loša", promrmlja
Penelope.
"Eloise", reče on nekarakteristično bezobzirno, "bi dosad trebala
biti udana."
To je sad već stvarno bilo previše, pogotovo tim tonom glasa.
"Netko bi mogao reći", odgovori Penelope nadmeno podigavši glavu,
"da si ti dosad već trebao biti oženjen."
"Ma, daj..."
"Ti imaš, kao što si me upravo ponosno obavijestio, trideset tri."
Na licu mu se još očitavalo da ga sve ovo donekle zabavlja, ali
ipak je primijetila neko malo nezadovoljstvo na njemu koje joj je
govorilo da mu uskoro više neće biti zabavno.
"Penelope, da se nisi usu..."
"Prastar! " zacvrkuće ona.
On opsuje ispod glasa, što ju je iznenadilo, jer ga nikad nije čula
da to čini u nazočnosti jedne dame. Vjerojatno je to trebala shvatiti
kao upozorenje, ali bila je previše uzbuđena za to. Sjetila se one stare
izreke da hrabrost iznjedri još hrabrosti.
67Gospodin Bridgerton
Ili je u ovom slučaju nesmotrenost iznjedrila još nesmotrenosti,
zato što ga je pogledala s visoka i rekla: "Zar se tvoja starija braća
nisu oženila do tridesete? "
Na njezino iznenađenje, Colin se samo nasmiješio i prekrižio ruke
naslonivši jedno rame na stablo ispod kojeg su stajali. "Moja braća i
ja smo jako različiti."
Bila je to, Penelope je shvatila, vrlo znakovita izjava, zato što je
mnogo pripadnika visokog društva, uključujući i legendarnu lady
Whistledown stalno isticalo činjenicu koliko braća Bridgerton
nalikuju jedan na drugoga. Neki su išli čak toliko daleko da su tvrdili
da ih ne razlikuju. Penelope nije razmišljala o tome da bi bilo kojem
od njih to moglo zasmetati, zapravo, pretpostavila je da im usporedba
jednog s drugim laska, s obzirom na to koliko su jedan drugom bili
dragi. Ali možda je bila u krivu.
Ili možda to nikada nije dovoljno detaljno razmotrila.
A to je bilo prilično čudno, s obzirom na to da je provela pola
svoga života promatrajući Colina Bridgertona. U jednu je stvar,
međutim, bila sigurna. Da se Colin znao razbjesniti, on nikad ne bi
dopustio da ona to vidi. Zasigurno si je laskala pomislivši da ga je
njezina mala dosjetka o tome kako su se njegova braća oženila prije
tridesete mogla razljutiti.
Ne, njegovo sredstvo napada bio je lijeni osmijeh, dobro tempirana
šala. Ako bi Colin ikada izgubio živce...
Penelope lagano odmahne glavom, ne mogavši si to ni zamisliti.
Colin nikad ne bi izgubio živce. Barem ne pred njom. On bi trebao
biti jako, stvarno – ne, strahovito – uznemiren da bi izgubio živce. A
takvu bi vrstu bijesa mogao potaknuti samo netko do koga vam je
jako, stvarno, strahovito stalo.
Colinu se ona prilično sviđala – možda mu se čak i sviđala više
nego većina ljudi – ali nije mu bilo stalo. Ne na taj način.
"Možda bismo se trebali složiti da se ne slažemo", reče ona
konačno.
"U vezi s čim?"
68 Julia Quinn
"Ovaj..." Nije se mogla sjetiti. "Ovaj, u vezi s tim što jedna
usidjelica smije, a što ne smije."
Izgledalo je da ga njezino oklijevanje zabavlja. "To bi vjerojatno
zahtijevalo da se u nekoj mjeri usprotivim mišljenju svoje mlađe
sestre, a to bi bilo, siguran sam da to znaš, jako teško."
"Ali nije ti teško usprotiviti se mojem mišljenju?"
Smiješak mu je bio lijen i zločest. "Nije, ako mi obećaš da nećeš
reći nikome."
On to nije mislio, naravno. Ona je znala da on zna da to nije
mislio. Ali to je bio njegov način. Humor i smiješak mogu izgladiti
baš sve. I vrag ga odnio, to mu je uspijevalo, zato što je čula kako je
uzdahnula pa se zatim nasmiješila i prije nego što se snašla, rekla je:
"Dosta je bilo! Idemo mi sad lijepo k tvojoj majci."
Colin se naceri. "Što misliš, hoće li biti kolačića?"
Penelope zakoluta očima. "Znam da će biti kolačića."
"Odlično", reče on, okrene se i krene naprijed, napola je vukući za
sobom. "Ja uistinu volim svoju obitelj, ali posjećujem ih samo zbog
hrane."
69Gospodin Bridgerton
4. poglavlje
Teško je zamisliti da postoji neka vijest s bala obitelji
Bridgerton osim one o čvrstoj odluci lady Danbury da raskrinka
identitet Vaše autorice, ali sljedeće stavke treba uredno navesti:
Gospodin Geoffrey Albansdale je viđen kako pleše s
gospođicom Felicity Featherington.
Gospođica Felicity Featherington je također viđena kako pleše s
gospodinom Lucasom Hotchkissom.
Gospodin Lucas Hotchkiss je također viđen plesati s
gospođicom Hyacinth Bridgerton.
Gospođica Hyacinth Bridgerton također je viđena kako pleše s
vikontom Burwickom.
Vikont Burwick je također viđen kako pleše s gospođicom Jane
Hotchkiss.
Gospođica Jane Hotchkiss je također viđena kako pleše s
gospodinom Colinom Bridgertonom.
Gospodin Colin Bridgerton je također viđen kako pleše s
gospođicom Penelope Featherington.
I da zaokružimo ovaj mali incestuozni ringa-ringa-raja,
gospođica Penelope Featherington je viđena kako razgovara s
gospodinom Geoffreyem Albansdaleom. (Bilo bi previše
savršeno da je još i plesala s njim, zar se ne slažete, najdraži
čitatelji?)
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
12. TRAVNJA 1824.
70 Julia Quinn
ad su Penelope i Colin ušli u salon, Eloise i Hyacinth su već
pijuckale čaj, zajedno s obje vikontice Bridgerton. Violet,
udova vikontica, sjedila je ispred servisa za čaj, a Kate, njezina snaha
i žena sadašnjeg vikonta Anthonyja, pokušavala je, bez previše
uspjeha, obuzdati njihovu dvogodišnju kćer Charlotte.
"Gledajte na koga sam naletio na trgu Berkeley", reče Colin.
"Penelope", reče lady Bridgerton toplo joj se osmjehnuvši, "daj
sjedi. Čaj je još ukusan i topao, a kuharica nam je pripremila svoje
slavne kolačiće s maslacem.
Colin krene ravno prema hrani, jedva zastavši da pozdravi svoje
sestre.
Penelope sjedne na obližnji stolac koji joj je mahnuvši rukom
pokazala lady Bridgerton.
"Kolačići su ukusni", reče Hyacinth, gurnuvši tanjur u svom
smjeru.
"Hyacinth", reče lady Bridgerton blago prijekornim tonom,
"pokušaj govoriti u potpunim rečenicama."
Hyacinth iznenađeno pogleda svoju majku. "Kolačići. Su.
Ukusni". Nakrivi glavu. "Imenica. Glagol. Pridjev."
"Hyacinth."
Penelope je bilo jasno da lady Bridgerton pokušava izgledati
strogo dok kori svoju kćer, ali nije joj to baš uspijevalo.
"Imenica. Glagol. Pridjev", reče Colin, brišući jednu mrvicu sa
svog nasmiješena lica. "Rečenica. Je. Ispravna."
"Za one koji su jedva pismeni", uzvrati Kate, posegnuvši za jednim
kolačićem. "Uistinu jesu ukusni", reče ona Penelope, zaigrano se
osmjehnuvši. "Ovo mi je četvrti."
"Coline, volim te", reče Hyacinth, potpuno ignorirajući Kate.
"Naravno da me voliš", promrmlja on.
K
71Gospodin Bridgerton
"Kad ja osobno pišem", reče Eloise odvažno, "obično stavljam
članove prije imenica."
Hyacinth frkne nosom. "Kad ti pišeš!" ponovi.
"Ja pišem mnogo pisama", reče Eloise šmrknuvši. "A pišem i
dnevnik, što je, uvjeravam te, vrlo korisna navika."
"Održava disciplinu", ubaci se Penelope, uzimajući svoju šalicu i
tanjurić iz ispružene ruke lady Bridgerton.
"Pišete li i vi dnevnik?" upita Kate, ne pogledavši je zapravo, s
obzirom na to da je upravo poskočila sa stolca da uhvati svoju kćer
prije no što se dvogodišnjakinja popela na pokrajnji stolić.
"Bojim se da ne", reče Penelope odmahnuvši glavom. "Za to treba
puno discipline, koju ja nemam."
"Ja ne mislim da je uvijek nužno staviti član prije imenice", uporna
je bila Hyacinth. Kao i kod svake rasprave, njezina je uvijek morala
biti zadnja.
Na nesreću ostatka okupljenog društva, Eloise je bila jednako
uporna. "Možeš izostaviti član u slučaju opće imenice", reče,
napućivši usne prilično oholo, "ali u ovom slučaju, kako si govorila o
određenim kolačićima..."
Penelope nije bila sasvim sigurna, ali učinilo joj se da čuje kako
Lady Bridgerton stenje.
".. .to znači da izričito", reče Eloise pogledavši je ispod oka, "nisi u
pravu."
Hyacinth se okrene prema Penelope. "Ja sam sasvim sigurna da
ona nije ispravno uporabila riječ izričito u toj posljednjoj rečenici."
Penelope posegne za još jednim kolačićem. "Odbijam sudjelovati u
ovom razgovoru."
"Kukavice", promrmlja Colin.
"Ne, samo sam gladna." Penelope se okrene prema Kate. "Ovi su
dobri."
72 Julia Quinn
Kate kimne. "Čula sam glasine", reče ona Penelopi, "da će ti se
sestra zaručiti."
Penelope iznenađeno trepne. Nije znala da je Felicityna veza s
gospodinom Albansdaleom opće poznata. "Ovaj, tko vam je to
rekao?"
"Eloise, naravno", reče Kate ležerno. "Ona uvijek sve zna."
"A ono što ja ne znam", reče Eloise simpatično se osmjehnuvši,
"obično zna Hyacinth. To je jako praktično."
"Jeste li sigurne da nijedna od vas nije lady Whistledown?" našali
se Colin.
"Coline!" uzvikne lady Bridgerton. "Kako to uopće možeš
pomisliti?" On slegne ramenima. "Svakako su obje dovoljno pametne
za takav pothvat."
Eloise i Hyacinth su blistale od zadovoljstva.
Čak ni lady Bridgerton nije mogla zanemariti takav kompliment.
"Da, dobro", zamišljeno će, "Hyacinth je znatno premlada, a Eloise.
…" Pogleda Eloise koja ju je znatiželjno i veselo promatrala. "Pa,
Eloise nije lady Whistledown. Sigurna sam u to."
Eloise pogleda Colina. "Ja nisam lady Whistledown."
"Baš šteta", odgovori. "Do sad bi već vjerojatno bila smrdljivo
bogata."
"Znate", reče Penelope promišljeno, "to bi mogao biti dobar način
da se otkrije njezin identitet."
Pet pari očiju okrenu se u njezinom smjeru.
"Ona mora biti netko tko ima više novca nego što bi trebala imati",
objasni Penelope.
"Mudro zboriš", reče Hyacinth, "osim što ja nemam pojma koliko
novca ljudi imaju."
"Nemam ni ja, naravno", odgovori Penelope. "Ali svi mi znamo
koliko bi to otprilike moglo biti." Hyacinth ju je upitno pogledala pa
73Gospodin Bridgerton
Penelope doda: "Na primjer, kad bi si ja odjednom kupila komplet
dijamantnog nakita, to bi bilo jako sumnjivo."
Kate gurne Penelope laktom. "Jesi li kupila u posljednje vrijeme
kakav komplet dijamantnog nakita, ha? Dobro bi mi došlo tisuću
funti."
Penelope na trenutak zakoluta očima prije nego što odgovori jer
kao trenutna vikontica Bridgerton, Kate ni u kom slučaju nije trebalo
tisuću funti. "Uvjeravam te", reče, "da nemam nijedan jedini
dijamant. Čak ni prsten s dijamantom."
Kate ispusti jedan "uf" hineći nezadovoljstvo. "Onda mi baš nisi
od neke pomoći."
"Nije stvar toliko u novcu", objavi Hyacinth. "Stvar je u slavi."
Lady Bridgerton se zagrcne čajem. "Oprost, Hyacinth", reče, "što
si to upravo rekla?"
"Pomislite samo na svu slavu koju će dobiti onaj tko konačno
razotkrije lady Whistledown", reče Hyacinth. "Bit će to
veličanstveno."
"Kažeš li ti to", upita Colin, varljivo blagim izrazom lica, "da ne
mariš za novac?"
"To nikad ne bih rekla", reče Hyacinth osmjehnuvši se
samodopadno.
Penelope pomisli da su od svih Bridgerton, Hyacinth i Colin
najviše nalik jedno drugom. Bilo je vjerojatno dobro što je Colin
često izbivao iz zemlje. Kad bi on i Hyacinth uistinu udružili snage,
mogli bi zavladati svijetom.
"Slušaj, Hyacinth", reče lady Bridgerton odlučno, "ti nećeš
pretvoriti potragu za lady Whistledown u svoj životni poziv."
"Ali..."
"Ne kažem da ne možeš razmišljati o tome i pitati koje pitanje",
požurila se dodati lady Bridgerton, podigavši jednu ruku kako bi
spriječila da je Hyacinth prekine. "Milostivi Bože, nadam se da
74 Julia Quinn
nakon skoro pedeset godina majčinstva imam dovoljno pameti da te
ne pokušavam spriječiti kad si se ti na nešto namjerila, koliko god to
šašavo bilo."
Penelope prinese šalicu ustima kako bi prekrila osmijeh.
"Samo se radi o tome da je poznato da ti znaš ponekad biti" – lady
Bridgerton se diskretno nakašlje – "prilično tvrdoglava..."
"Majko!"
Lady Bridgerton nastavi kao da Hyacinth nije rekla ni riječ. "...a ja
ne želim da zaboraviš kako se ti sada moraš prvenstveno usredotočiti
na potragu za suprugom."
Hyacinth još jednom izgovori riječ "majko", ali ovoga puta to je
više nalikovalo na stenjanje nego na prosvjed.
Penelope krišom pogleda Eloise, koja je pogled čvrsto usredotočila
na strop, očito se suzdržavajući da se ne počne smijati. Eloise je
podnijela godine upornog majčinog truda da joj pronađe muža, pa je
izgledalo da joj nimalo ne smeta što je majka odustala i prebacila
svoja nastojanja na Hyacinth.
Zapravo, Penelope je bila iznenađena što je lady Bridgerton
izgleda konačno prihvatila da se Eloise neće udati. Nikad nije
skrivala činjenicu da joj je najveći cilj u životu vidjeti sve svoje
osmero djece u sretnom braku. A uspjela je kod četvero. Prvo se
Daphne udala za Simona i postala vojvotkinjom od Hastingsa.
Sljedeće godine Anthony se vjenčao s Kate. Nakon toga je nastupilo
malo zatišje, ali zatim su se Benedict i Francesca vjenčali u razdoblju
od godinu dana, Benedict se oženio Sophie, a Francesca se udala za
škotskog grofa od Kilmartina.
Francesca je, nažalost, ostala udovicom dvije godine nakon udaje.
Sada je dijelila svoje vrijeme između boravka sa suprugovom obitelji
u Škotskoj, i sa vlastitom obitelji u Londonu. Kad je bila u gradu,
međutim, inzistirala je na tome da živi u kući Kilmartin umjesto u
kući Bridgerton ili na Broju pet. Penelope je smatrala da ima pravo.
Da je ona bila udovicom, također bi željela uživati u svojoj
neovisnosti.
75Gospodin Bridgerton
Hyacinth je obično majčine provodadžijske sklonosti primala
prilično dobrohotno, kao što je bila rekla Penelopi, jednom se ipak
mora udati. Neće škoditi da njezina majka obavi sav posao, a ona će
lijepo izabrati muža kad joj predstavi onog pravog.
I tako je ona veselo ustala, poljubila majku u obraze i poslušno
obećala da joj je glavni cilj u životu potraga za mužem - pritom
uputivši, odvažan, lukav smiješak svome bratu i sestrama. Još nije ni
sjela natrag na svoj stolac kad se obrati svima njima: "Onda, mislite li
da će je uhvatiti?"
"Zar još uvijek razgovaramo o toj Whistledownici?" zavapi lady
Bridgerton.
"Zar nisi čula Eloisinu teoriju?" upita Penelope.
Svi se okrenu prema Penelope, a zatim prema Eloise.
"Ovaj, a koja je to moja teorija?" upita Eloise.
"Bilo je to, joj, ne znam, možda prije tjedan dana", reče Penelope.
"Razgovarale smo o lady Whistledown i ja sam rekla da ne vidim
kako bi ona mogla zauvijek ostati tajnom, da jednom mora napraviti
pogrešku. Tada je Eloise rekla da nije baš sigurna u to, da je prošlo
deset godina i da je trebala napraviti pogrešku, zar je već ne bi
napravila? Ja sam tada rekla ne, ona je ipak samo čovjek. Jednom će
se morati okliznuti, zato što nitko ne može vječno biti nepogrešiv,
i..."
"Joj, sad se sjećam!" ubaci se Eloise. "Bile smo kod tebe, u tvojoj
sobi. I ja sam imala sjajnu zamisao! Rekla sam Penelopi da se kladim
kako je lady Whistledown već napravila pogrešku, samo smo mi
preglupi da bismo to primijetili."
"To nam baš nije neki kompliment", promrmlja Colin.
"To se odnosilo na cijelo društvo, ne samo na Bridgertonove",
usprotivi mu se Eloise.
"Dakle", zamišljeno će Hyacinth, "samo trebam prostudirati arhivu
njezine kolumne i možda ću raskrinkati lady Whistledown."
76 Julia Quinn
Oči lady Bridgerton ispune se blagom panikom. "Hyacinth
Bridgerton, ne sviđa mi se tvoj izraz lica."
Hyacinth se nasmiješi i slegne ramenima. "Baš bih se ludo
zabavljala s tisuću funti."
"Bože pomozi", bio je odgovor njezine majke.
"Penelope", reče odjednom Colin, "nisi nam završila priču o
Felicity. Je li istina da će se zaručiti?"
Penelope gutne čaj koji je upravo pijuckala. Colin je znao čovjeka
gledati usredotočivši svoje zelene oči s takvim žarom da biste se
osjećali kao da ste jedino dvoje ljudi u čitavom svemiru. Na nesreću
za Penelope, to je također značilo da će se ona tada pretvoriti u
mucajućeg imbecila. Kad su bili usred razgovora, ona se obično
dobro držala, ali kad bi je tako iznenadio, kad bi svu svoju pozornost
usredotočio samo na nju u trenutku kad je ona bila uvjerena da se
savršeno stopila s tapetama na zidu, ona bi se sasvim izgubila.
"Ovaj, da, to je moguće", reče. "Gospodin Albansdale je aludirao u
tom smjeru. Međutim, ako uistinu odluči zaprositi Felicity,
pretpostavljam da će morati otputovati u Istočnu Angliu zatražiti mog
strica njezinu ruku."
"Tvog strica?" upita Kate.
"Mog strica Goeffreyja. On živi u blizini Norwicha. On nam je
najbliži muški rod, iako ga zapravo ne viđamo vrlo često. No
gospodin Albansdale izuzetno drži do tradicije. Ne mislim da bi se
osjećao ugodno kad bi morao pitati moju majku."
"Nadam se da će pitati i Felicity", reče Eloise. "Ja smatram da je
glupo da muškarac mora zatražiti ruku žene od njezinog oca prije
nego što nju pita. Nije otac taj koji će morati živjeti s njime."
"Ovakvo razmišljanje", reče Colin uz vedri smiješak koji je
djelomično sakrio svojom šalicom čaja, "može objasniti zašto si ti još
uvijek neudana."
Lady Bridgerton prostrijeli sina pogledom i s neodobravanjem
izgovori njegovo ime.
77Gospodin Bridgerton
"O, ne, majko", reče Eloise, "meni to ne smeta. Meni je savršeno
ugodno biti starom curom." Ona pogleda Colina prilično s visoka.
"Radije bih bila usidjelicom nego se udala za nekog dosadnjakovića.
Baš kao što bi to", doda znakovito, "radije i Penelope."
Trznuvši se kad je Eloisina ruka odjednom počela mahati u
njezinom smjeru, Penelope ispravi kralježnicu i reče: "Ovaj, da,
naravno."
Ali Penelope je imala osjećaj da nije toliko čvrstih uvjerenja kao
njezina prijateljica. Za razliku od Eloise, ona nije odbila šest bračnih
ponuda. Nije odbila nijednu; nije ni dobila ni jednu jedinu.
Sama je sebe uvjeravala da ionako ne bi ni prihvatila bračnu
ponudu da ju je dobila s obzirom na to da je njezino srce pripadalo
Colinu. No, je li to stvarno bila istina, ili se ona to samo tješila zbog
svog neupitnog neuspjeha na bračnom tržištu?
Kad bi je netko sutra pitao da se uda za njega - netko savršeno
drag i prihvatljiv, netko koga nikada ne bi mogla voljeti, ali bi joj se
vjerojatno prilično sviđao - bi li pristala?
Vjerojatno.
A to ju je rastužilo, zato što je priznajući to sebi, uistinu odustala
od Colina. To je značilo da nije odana svojim načelima onoliko
koliko se nadala da jest. To je značilo da je bila spremna zadovoljiti
se manje savršenim mužem kako bi imala vlastiti dom i obitelj.
To nije bilo nešto što stotine žena nije učinilo svake godine, ali to
je bilo nešto što nikad nije pomišljala da bi ona mogla učiniti.
"Odjednom si se jako uozbiljila", reče joj Colin.
Penelope se prene iz razmišljanja. "Ja? O, ne. ne. Samo sam se
izgubila u mislima, to je sve."
Colin joj na to kimne prije nego što posegne za još jednim
kolačićem. "Imamo li nečeg konkretnijeg?" upita, namrštivši nos.
"Da sam znala da ćeš doći", reče mu majka ravnodušno,
"udvostručila bih količinu hrane."
78 Julia Quinn
On ustane i krene prema zvonu. "Pozvat ću da nam donesu još."
Nakon što je povukao zvono, okrene se i upita. "Jesi li čula
Penelopinu teoriju o lady Whistledown?"
"Ne, nisam", odgovori lady Bridgerton.
"Zapravo je vrlo mudra", reče Colin, zastavši da bi zamolio
sluškinju za još sendviča prije no što završi rečenicu. "Ona misli da je
to lady Danbury."
"Oooo." Hyacinth je bila vidno zadivljena. "Penelope, to ti je jako
lukavo."
Penelope kimne glavom u zahvalu.
"I to je baš nešto što bi lady Danbury učinila", doda Hyacinth.
"Pisala kolumnu ili objavila da daje nagradu?" upita Kate,
zgrabivši rub Charlottine oprave prije nego što mala djevojčica
odluta izvan dohvata ruke.
"Oboje."
"I još", doda Eloise, "Penelope joj je to rekla. Ravno u lice."
Hyacinth razjapi usta, bilo je očito da je Penelope jako narasla u
njezinim očima.
"Voljela bih da sam to vidjela!" reče lady Bridgerton široko se i
ponosno osmjehnuvši. "Iskreno, čudim se da se to nije pojavilo u
jutrošnjem izdanju Whistledowna."
"Sumnjam da bi lady Whistledown željela komentirati teorije
pojedinih ljudi u vezi s njezinim identitetom", reče Penelope.
"Zašto ne?" upita Hyacinth. "Bio bi to odličan način da podmetne
poneki lažni trag. Na primjer" - ispruži ruku prema sestri na
najdramatičniji mogući način – "recimo da ja mislim da je to Eloise"
"To nije Eloise!" usprotivi se lady Bridgerton.
"Nisam ja", reče Eloise nacerivši se.
79Gospodin Bridgerton
"Ali recimo da ja mislim da jesi", reče Hyacinth napadački. "I da
sam to javno izjavila."
"Što ti nikada ne bi učinila", reče joj strogo majka.
"Što ja nikada ne bih učinila", ponovi Hyacinth kao papiga. "Ali
samo za eksperiment, pretvarajmo se da sam to učinila. I ja izjavim
da je Eloise uistinu lady Whistledown. Što ona nije", požurila se
dodati prije nego što ju je majka uspjela ponovno prekinuti. Lady
Bridgerton podigne ruke u znak predaje. "Ima li boljeg načina za
obmanu mase", nastavi Hyacinth, "nego da me ismije u svojoj
kolumni?"
"Naravno, da je lady Whistledown uistinu Eloise..." zamišljeno će
Penelope.
"Ona nije lady Whistledown", plane lady Bridgerton. Penelope se
nije mogla suzdržati od smijeha. "Ali da jest..."
"Znate", reče Eloise, "sad mi je baš žao što nisam."
"Kako bi se ona samo lijepo našalila sa svima nama", nastavi
Penelope. "Naravno, tada u srijedu u svojoj kolumni ne bi mogla
ismijavati Hyacinth zato što misli da si ti lady Whistledown jer bi u
tom slučaju mi svi znali da si to ti."
"Osim ako to nisi ti", nasmije se Kate, gledajući u Penelope. "To bi
baš bila nevjerojatno lukava smicalica."
"Čekajte da vidim jesam li shvatila", reče Eloise uz smijeh.
"Penelope je lady Whistledown i ona će u srijedu u svojoj kolumni
ismijavati Hyacinthinu teoriju da sam ja lady Whistledown samo zato
da vas navede pomisliti da ja uistinu jesam lady Whistledown zato
što je Hyacinth primijetila kako bi to bilo lukavo."
"Ja više ništa ne razumijem", reče Colin nikom posebno.
"Osim ako Colin nije zapravo lady Whistledown…" reče
Hyacinth, a oči joj se vraški zasvjetlucaju.
"Prestani" reče lady Bridgerton. "Preklinjem te."
80 Julia Quinn
Ali sad su se već svi tako glasno smijali da Hyacinth nije ni mogla
nastaviti.
"Ima beskrajno mnogo mogućnosti", reče Hyacinth, brišući suzu s
oka.
"Možda bismo svi mi jednostavno trebali pogledati lijevo od sebe",
predloži Colin dok je sjedao. "Tko zna, baš ta osoba bi lako mogla
biti naša zloglasna lady Whistledown."
Svi pogledaju ulijevo, osim Eloise, koja pogleda udesno... točno u
Colina. "Zar mi ti pokušavaš nešto reći", upita ga uz smiješak iz
kojeg se vidjelo kako je cijela priča dobro zabavlja, "kad si sjeo s
desna meni?"
"Nipošto", promrmlja on, a zatim zastane kad se sjetio da je
prazna.
Međutim, kad je to izrekao, nije pogledao Eloise u oči.
Ako je itko, osim Penelope, primijetio njegov pokušaj
izmotavanja, nisu ga mogli pozvati na red jer su tada stigli sendviči i
on je u tom trenutku postao beskoristan za razgovor.
81Gospodin Bridgerton
5. poglavlje
Vašoj je autorici skrenuta pozornost na to da je lady Blackwood
ranije ovoga tjedna iskrenula skočni zglob dok je naganjala
dostavljača ovih skromnih novina.
Tisuću funti u svakom je slučaju velik novac, no lady Blackwood
zasigurno nije u novčanoj stisci pa takva situacija djeluje vrlo
apsurdno. Stanovnici Londona zasigurno imaju pametnija posla
nego naganjati jadne, nesretne dostavljače u beznadnim
naporima da otkriju identitet Vaše autorice.
Vaša autorica već više od desetljeća bilježi aktivnosti
pripadnika visokog društva i zapravo nije naišla na dokaz da
uistinu imaju pametnija posla.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
14. TRAVNJA 1824.
va dana kasnije Penelope se zatekla kako hoda prečicom preko
trga Berkley na putu k Eloise na Broj pet. Ovoga puta,
međutim, bilo je kasno popodne, bilo je sunčano i nije putem
naletjela na Colina.
Penelope nije bila sigurna je li to dobro ili loše.
Ona i Eloise su se prošlog tjedna dogovorile da će ići u kupovinu,
ali su se odlučile sastati na Broju pet da bi mogle zajedno krenuti bez
pratnje svojih sobarica. Dan je bio baš savršen, vrijeme kakvo se
D
82 Julia Quinn
prije očekuje u lipnju nego u travnju, pa se Penelope radovala kratkoj
šetnji ulicom Oxford.
Međutim, kad je stigla u Eloisinu kuću, dočekao ju je zbunjeni
izraz na batlerovom licu." "Gospođice Featherington", reče on,
trepćući ubrzano nekoliko puta prije no što je smislio što sljedeće
reći. "Ne vjerujem da je gospođica Eloise trenutno ovdje."
Penelopine se usne razdvoje od iznenađenja.
"Kamo je otišla? Mi smo se dogovorile prije više od tjedan dana."
Wickhams odmahne glavom. "Ne znam. Ali otišla je sa svojom
majkom i gospođicom Hyacinth prije dva sata."
"Shvaćam", namršti se Penelope, pokušavajući smisliti što sad.
"Mogu li ih pričekati? Možda su se samo negdje zadržale. Ne priliči
Eloise zaboraviti na dogovor."
Batler ljubazno kimne i uvede je u neslužbeni salon, obećavši da
će joj donijeti nešto za okrjepu i uručivši joj posljednje izdanje
Whistledowna kako bi prikratila vrijeme.
Penelope ga je, naravno, već pročitala; dostavljao se rano ujutro, a
i običaj joj je bio pregledati kolumnu tijekom doručka. Kako nije
imala nikakvog posla, odšeta do prozora i proviri kroz prozor s kojeg
je pucao pogleda na Mayfair. Međutim, nije bilo ničeg novog za
vidjeti, bile su to iste zgrade koje je vidjela već tisuću puta, čak su i
isti ljudi hodali ulicom.
Možda baš zato što je razmišljala o jednoličnosti svoga života,
primijeti u svom vidokrugu jedan novi predmet: ukoričena knjiga
ležala je otvorena na stolu. I s udaljenosti od više od metra vidjela je
da knjiga nije ispunjena tiskanim tekstom već urednim rukopisom.
Približila joj se i pogledala ne dodirnuvši joj stranice. Izgledalo je
da je to nekakav dnevnik, a na sredini desne strane bilo je zaglavlje
odvojeno razmakom iznad i ispod teksta:
22. veljače 1924.
Planina Troodos, Cipar
83Gospodin Bridgerton
Dlanom prekrije usta, Colin je to napisao. Baš joj je neki dan rekao
da je bio na Cipru, a ne u Grčkoj. Nije imala pojma da je pisao
dnevnik.
Podigla je jednu nogu da se odmakne, ali tijelo ju nije poslušalo.
Ona to ne bi smjela pročitati, govorila je sama sebi. Ovo je Colinov
privatni dnevnik. Uistinu bi se trebala maknuti.
"Makni se", promrmlja, gledajući u svoju neposlušnu nogu.
"Makni se."
Stopalo joj se nije pomaklo.
No možda nije radila ništa pogrešno. Na kraju krajeva, hoće li
uistinu oskvrnuti njegovu privatnost bude li pročitala samo ono što se
vidi bez okretanja stranice. On je to ostavio otvorenim na stolu da
cijeli svijet to može vidjeti.
Ali ipak, Colin je imao dobar razlog smatrati da nitko neće
nabasati na njegov dnevnik ako je izletio van samo na nekoliko
trenutaka. Vjerojatno je znao da su mu majka i sestre toga jutra
izašle. Većinu gostiju bi odveli u službeni salon u prizemlju; koliko
je Penelope znala, osim obitelji Bridgerton, samo bi nju i Felicity
odmah odveli u neslužbeni salon. A kako je Colin nije očekivao (ili,
vjerojatnije, uopće nije ni pomislio na nju), on ne bi pomislio da je
opasno ostaviti svoj dnevnik otvorenim dok ode obaviti neki posao.
S druge strane, on ga jest ostavio otvorenim.
Otvorenim, za Boga miloga! Da je u tom dnevniku bilo nekih
vrijednih tajni, sigurno bi se Colin bolje pobrinuo da ga skloni
nekamo kad je izašao iz sobe. Na kraju krajeva, on nije bio glup.
Penelope se nagne naprijed. Joj, zaboga. Nije mogla čitati s te
udaljenosti. Zaglavlje je bilo čitljivo zato što je bilo okruženo s toliko
praznog prostora, ali ostatak teksta bio je previše zbijen da bi ga se
razabralo s mjesta na kojem je stajala.
Nekako je mislila da se neće osjećati toliko krivom ako se ne bude
morala približiti knjizi da bi je pročitala. Ništa zato, naravno, što je
već bila prešla cijelu sobu da bi stigla na to mjesto.
84 Julia Quinn
Kucnula je prstima po bradi, po mjestu u blizini uha. Imala je
pravo. Prešla je već sobu prije nekoliko trenutaka, što je značilo da je
već počinila veći grijeh nego što će vjerojatno počiniti toga dana. Još
jedan mali korak bio je beznačajan u usporedbi s cijelom dužinom
sobe.
Približila se nekoliko centimetara, zaključivši da se to broji kao
pola koraka, zatim se približila još malo i pogledala dolje, počevši
čitati usred jedne rečenice. u Engleskoj. Ovdje pijesak prosijava
između boje kože i bijelog, a tako je sitan da klizi preko golih stopala
poput šapta svile. More je plave boje, nezamislive u Engleskoj,
akvamarin s bljeskom sunca, tamne boje kobalta kad oblaci prekriju
nebo. I toplo je – iznenađujuće, zapanjujuće toplo, poput kupke koja
je zagrijana prije otprilike pola sata. Valovi su blagi, oplakuju obalu
nježnim naletima pjene, škakljaju kožu i pretvaraju taj savršeni
pijesak u podatan užitak koji se prevrće i klizi duž nožnih prstiju dok
ne stigne sljedeći val, koji će počistiti nered.
Nije teško shvatiti zašto se smatra da je ovo Afroditino rodno
mjesto. Sa svakim korakom koji napravim, kao da očekujem vidjeti je
onakvu kakvu ju je naslikao Botticelli, kako se diže iz mora, stoji u
savršenoj ravnoteži na ogromnoj školjci, a njezina duga crvenkasta
kosa vijori oko njezine glave.
Ako se na svijetu rodila savršena žena, ovo joj je rodno mjesto. Ja
sam u raju. A ipak...
A ipak, sa svakim toplim povjetarcem i vedrim nebom, podsjetim
se da ovo nije moj dom, da sam rođen kako bih živio negdje drugdje.
To ne zatomljuje želju - ne, prisilu! - da putujem, da gledam, da
upoznajem. Ali to ipak hrani neobičnu čežnju da dodirem rosom
navlažen travnjak, ili da osjetim hladan dodir magle na svom licu ili
čak da se prisjetim radosti savršenog dana nakon tjedan dana kiše.
Ljudi koji ovdje žive ne poznaju tu radost. Njihovi su dani uvijek
savršeni. Može li čovjek cijeniti savršenost kad je ona u njegovom
životu stalna?
22. veljače 1924.
Planina Troodos, Cipar
85Gospodin Bridgerton
Nevjerojatno je da mi je hladno. Veljača je, naravno, i ja, kao
Englez, prilično sam navikao na hladnoću u veljači (kao i u svim
mjesecima osim onima od svibnja do kolovoza), no ne nalazim se
sada u Engleskoj. Ja sam na Cipru, u srcu Sredozemlja, a prije samo
dva dana bio sam u Paphosu, na jugoistočnoj obali otoka gdje je
sunce jako, a more slano i toplo. Odavde se može vidjeti planina
Olimp, čiji su vrhovi još okupani snijegom, tako bijelim da vas
privremeno zaslijepi kad ga sunce zabljesne.
Uspon na tu visinu bio je podmukao, opasnost je vrebala iza više
od jednog ugla. Cesta je loša, a tijekom puta upoznali smo
Penelope tiho zastenje iz protesta kad shvati da je stranica završila
usred rečenice. Koga je to upoznao? Što se dogodilo? Kakva
opasnost?
Zurila je u dnevnik, umirući od želje da okrene stranicu i pogleda
što se dalje dogodilo. Ali kad je počela čitati, uspjela se opravdati
uvjeravajući se da ona sada ne narušava njegovu privatnost; da je on,
na kraju krajeva, ostavio knjigu otvorenom. Ona je samo gledala u
ono što je on ostavio izloženim.
Okretanje stranice, međutim, bila je posve druga priča.
Ispružila je ruku, zatim je brzo povukla. To nije bilo u redu. Ne
smije čitati njegov dnevnik. Dobro, ne više od toga što je već
pročitala.
S druge strane, bilo je jasno da su ove riječi vrijedne čitanja. Bio je
zločin to što ih je Colin čuvao za sebe. Riječi treba slaviti, njih treba
dijeliti. One ne smiju biti...
"O, za Boga miloga", promrmlja sebi u bradu. Ispružila je ruku i
dotakla rub stranice.
"Što ti to radiš?"
Penelope se okrene. "Coline!"
"Da, baš ja", obrecne se on.
86 Julia Quinn
Penelope brzo ustukne. Nikad ga nije čula govoriti takvim tonom.
Nije nikad ni pomišljala da je on sposoban govoriti takvim tonom.
On prijeđe prostoriju, zgrabi svoj dnevnik i naglo ga zatvori. "Što
ti ovdje radiš?" zahtijevao je čuti.
"Čekam Eloise", uspjela je prozboriti, usta su joj se odjednom
osušila.
"U gornjem salonu? "
"Wickham me uvijek uvede ovamo. Tvoja majka mu je rekla da se
prema meni treba odnositi kao prema članu obitelji. Ja... uh... on...
ovaj..." Shvatila je da krši ruke i natjerala se da to prestane raditi.
"Isto je i s mojom sestrom Felicity. Zato što su ona i Hyacinth tako
dobre prijateljice. Ža-žao mi je. Mislila sam da to znaš."
On nehajno baci knjigu ukoričenu u kožu na obližnji stolac i
prekriži ruke. "A običaj ti je čitati osobna pisma drugih ljudi?"
"Ne, naravno da nije. Ali knjiga je bila otvorena i..." Ona gutne,
shvaćajući koliko užasno zvuči njezina isprika čim ju je izgovorila.
"Ovo je javna soba", promrmlja, imajući neki dojam da bi trebala
završiti sa svojom obranom. "Možda si je trebao ponijeti sa sobom."
"Tamo kamo sam ja išao", procijedi, još uvijek očito bijesan na
nju, "ljudi obično ne nose knjige."
"Ali nije jako velika", reče ona, pitajući se zašto, zašto, zašto još
uvijek govori kad je toliko jasno da je sagriješila.
"Za ljubav Božju", eksplodirao je Colin. "Zar želiš da izgovorim
riječ noćna posuda u tvojoj nazočnosti?"
Penelope osjeti kako joj obrazi poprimaju tamnocrvenu boju.
"Bolje da pođem", reče ona. "Molim te, reci Eloise..."
"Ja idem", Colin gotovo zareži. "Ja se ionako danas popodne
iseljavam. Mogu onda i odmah otići, s obzirom na to da si ti očito
preuzela kuću."
Penelope nikad nije pomislila da riječi mogu izazvati tjelesnu bol,
ali upravo sada bi se zaklela da joj je zario nož u srce. Nije tog
87Gospodin Bridgerton
trenutka shvaćala koliko joj znači to što joj je lady Bridgerton
otvorila svoj dom.
Ili koliko će je boljeti spoznaja da Colin prezire njezinu nazočnost.
"Zašto mi moraš toliko otežavati ispriku?" planula je, dok je on
hodao za njom na drugi kraj prostorije kako bi pokupio ostatak svojih
stvari.
"A zašto bih ti ja to, molim te lijepo, trebao olakšati?" uzvrati joj.
Nije je pogledao u oči kad je to izgovorio, nije čak ni zastao.
"Zato što bi to bilo lijepo od tebe", procijedi ona.
Ovo je privuklo njegovu pozornost. Okrenuo se, prostrijelio
bijesno Penelope pogledom od čega ona ustukne jedan korak. Colin
je bio draga osoba, ugodan tip. On nije bio od onih koji bi se samo
tako razbjesnili.
Do sada.
"Zato što bi to bilo lijepo od mene?" grmio je. "Zar si ti to mislila
kad si čitala moj dnevnik? Da bi bilo lijepo od tebe čitati nečije
privatne zapise?"
"Ne, Coline,ja..."
"Ništa te ne može opravdati..." reče on, bodući je u rame
kažiprstom."
"Coline! Ti…" On se okrene pokupiti svoje stvari, nepristojno joj
okrenuvši leđa dok je govorio. "Ničim se ne možeš opravdati."
"Ne, naravno da ne mogu, ali…"
"Jao!"
Penelope osjeti kako joj je krv nestala s lica. Colin je jauknuo jer
ga je nešto jako zaboljelo. Paničnim šaptom izgovori njegovo ime i
pojuri k njemu. "Što je... O, nebesa!"
Krv mu je liptala iz rane na dlanu.
Kako nikad nije bila previše rječita u kriznoj situaciji, Penelope
uspije izgovoriti: "Joj! Joj! Sag!" prije nego što je skočila naprijed s
88 Julia Quinn
komadom papira koji je ležao na obližnjem stolu i gurnula ga ispod
njegova dlana da uhvati krv prije no što uništi skupocjeni sag.
"Prava pažljiva bolničarka", reče Colin drhtavim glasom.
"Pa, ti nećeš sad tu umrijeti", objasni ona, "a sag…"
"Sve je u redu", uvjeravao ju je. "Pokušavao sam se našaliti."
Penelope ga pogleda. Oko usana su mu se pojavile napete bijele
bore, a i činio se jako blijedim. "Mislim da bi bilo bolje da sjedneš" ,
reče ona.
On turobno kimne i klone na stolac.
Penelopin želudac se zgrči, postalo joj je mučno. Nikad nije
podnosila krv. "Možda bi bilo bolje da i ja sjednem", promrmlja,
spustivši se na niski stolić nasuprot njemu.
"Jesi li dobro?" upita on.
Ona kimne, progutavši blagi nalet mučnine. "Moramo pronaći
nešto čime ćemo ti ovo zaviti", reče, namrštivši se kad pogleda dolje
u papazjaniju koju je napravila. Onaj papir nije upijao krv pa je ona
opasno klizila po njegovoj površini, a Penelope se očajnički trudila
zadržati je da ne počne kapati po podu.
"Imam rupčić u džepu", reče on.
Ona pažljivo odloži papir i izvuče rupčić iz njegova gornjeg džepa,
trudeći se ne primijetiti tople otkucaje njegova srca dok su joj prsti
petljali po snježnobijeloj tkanini rupčića. "Boli te?" upita dok mu je
zamatala ruku. "Ne, nemoj mi odgovoriti. Naravno da te boli."
On se uspije drhtavo osmjehnuti. "Boli." Ona virne u ranu,
natjeravši se pogledati dovoljno izbliza, mada joj je u želucu bilo
mučno od krvi. "Mislim da neće trebati šivati."
"Imaš iskustva s ranama? "
Ona odmahne glavom. "Nemam. Ali ne izgleda strašno. Osim...
joj, te silne krvi."
"Boli me gore nego što izgleda", našalio se.
89Gospodin Bridgerton
Pogled joj prestravljeno jurne na njegovo lice.
"Ponovno se šalim", ohrabri je. "Zapravo, ne baš. Boli me gore
nego što izgleda, ali uvjeravam te da je podnošljivo."
"Jako mi je žao", reče ona, pojačavši pritisak na ranu da zaustavi
krvarenje. "To sam sve ja kriva."
"Zato što sam si ja razrezao dlan?"
"Da se nisi tako naljutio..."
On samo odmahne glavom, nakratko zatvorivši oči jer ga je
zaboljelo. "Penelope, ne budi šašava. Da se nisam naljutio na tebe,
naljutio bih se na nekog drugog u nekom drugom trenutku."
"I naravno da bi imao nož za otvaranje pisama pri ruci kad bi se to
dogodilo", promrmlja ona, gledajući ga kroz trepavice dok se
saginjala nad njegovu ruku.
Kad su im se pogledi sreli, njegove su oči bile ispunjene smijehom
i možda čak i tračkom divljenja. I nečeg drugog što nikad nije
pomislila da će vidjeti – ranjivošću, oklijevanjem, čak i nesigurnošću.
On nije imao pojma kako je dobar pisac, shvati ona zapanjeno. On
nije imao pojma o tome i zapravo ga je bilo sram što je ona pročitala
nešto što je napisao.
"Coline", reče Penelope, instinktivno jače stisnuvši njegovu ranu
kad se naginjala prema njemu, "moram ti nešto reći. Ti..." Ušutjela je
kad je čula žustri, ujednačeni zvuk koraka koji je dolazio iz hodnika.
"To bi trebao biti Wickham", reče ona pogledavši prema vratima.
"On je inzistirao da mi donese nešto malo za prigristi. Možeš li ti sad
stisnuti ranu?"
Colin kimne. "Ne želim da vidi da sam se ozlijedio. On će to onda
reći majci, a ona me onda neće prestati gnjaviti.
"Onda ćemo ovako." Ona ustane i dobaci mu njegov dnevnik.
"Pretvaraj se da čitaš ovo." Colin je jedva imao vremena otvoriti ga i
prekriti njime ozlijeđenu ruku kad se pojavi batler noseći veliki
pladanj.
90 Julia Quinn
"Wickhame!" reče Penelope, skočivši na noge i okrenuvši mu se
licem kao da već nije znala da on dolazi. "Kako i obično, donijeli ste
mnogo više hrane nego što je ja mogu pojesti. Srećom, gospodin
Bridgerton mi je pravio društvo. Sigurna sam da ću uz njegovu
pomoć savladati to što ste nam donijeli."
Wickham kimne i makne poklopce s posuda. Bila je to hladna
zakuska – komadi mesa, sir i voće, a za piće, pun vrč limunade.
Penelope se vedro nasmiješi. "Nadam se da niste mislili da bih ja
to sve sama mogla pojesti."
"Očekujemo da će lady Bridgerton i njezine kćeri brzo stići.
Pomislio sam da bi i one mogle biti gladne."
"Neće im ništa ostati kad se ja uhvatim hrane", reče Colin veselo
se osmjehnuvši.
Wickham se kratko nakloni u njegovom smjeru. "Da sam znao da
ste vi ovdje, gospodine Bridgertone, utrostručio bih porciju. Želite li
da vam donesem tanjur? "
"Ne, ne", reče Colin, mahnuvši neozlijeđenom rukom. "Sam ću,
čim završim... ovaj, čim pročitam ovo poglavlje."
Batler reče: "Samo me pozovite budem li vam još potreban", i
izađe iz sobe.
"Aaaaaaaa", zastenje Colin čim je čuo kako se Wickhamovi koraci
udaljavaju niz predvorje. "Do vraga... mislim, vrapca mu – kako to
boli."
Penelope izvuče jedan ubrus s pladnja. "Daj da zamijenimo onaj
rupčić." Pažljivo ga odlijepi s njegove kože, pokušavajući gledati u
komad tkanine, a ne u ranu. Iz nekog razloga više joj nije bilo mučno
od toga. "Bojim se da ti je rupčić uništen."
Colin zatvori oči i odmahne glavom. Penelope je bila dovoljno
mudra da tu gestu protumači kao Nije me briga. A bila je dovoljno
razumna da ništa dalje ne komentira. Ništa nije bilo gore od žene
koja brblja unedogled ni o čemu.
91Gospodin Bridgerton
Njemu se Penelope oduvijek sviđala, ali kako to da do sad nije
primijetio koliko je ona inteligentna? O, da, pretpostavljao je kako
kad bi ga netko pitao, on sigurno rekao da je bistra, ali zapravo
nikada o tome nije razmišljao.
Bilo mu je sve jasnije, međutim, da je ona uistinu vrlo inteligentna.
A sjetio se da mu je sestra jednom rekla da Penelope jako puno čita.
Vjerojatno i pomno bira ono što će pročitati.
"Mislim da se krvarenje usporilo", rekla je dok mu je omatala čisti
ubrus oko dlana. "Zapravo, sigurna sam u to, barem zato što mi nije
odmah zlo čim pogledam ranu."
On je želio da ona nije čitala njegov dnevnik, ali sad kad jest...
"Čuj, Penelope", započne, zapanjen oklijevanjem u svojem glasu.
Ona pogleda gore. "Oprosti, zar prejako pritišćem?"
Na jedan trenutak Colin zastane i samo trepne. Kako je to moguće
da nikad ranije nije primijetio kako su joj velike oči? Znao je da su
smeđe, naravno, i... Sad kad razmisli, želi li biti iskren prema sebi,
morao bi priznati kako u slučaju da ga je netko to pitao ranije toga
jutra, ne bi se mogao sjetiti koje su joj boje oči.
Ali nekako je znao da sada to više neće zaboraviti.
Ona popusti pritisak. "Je li sad u redu?"
On kimne. "Hvala ti. Ja bih to sam sebi učinio, ali to mi je desna
ruka, a…"
"Ne moraš mi ništa reći. To je najmanje što mogu učiniti, nakon...
nakon..." Pogled joj sklizne malo sa strane i on je znao da se ona
ponovno sprema ispričati.
"Penelope", započne on opet.
"Ne, čekaj!" poviče ona, a tamne su joj oči zabljesnule nečim... je
li moguće da je to bila strast? Sigurno ne ona vrsta strasti s kojom je
bio dobro upoznat. Ali bilo je i drugih vrsta strasti, zar ne? Strast za
učenjem. Strast za... književnošću?
92 Julia Quinn
"Moram ti to reći", reče ona pomalo panično. "Znam da je od
mene bilo neoprostivo nametljivo čitati tvoj dnevnik. Bilo mi je
samo.... dosadno... i čekala sam... i nisam imala što raditi, a zatim
sam ugledala tu knjigu i bila sam znatiželjna."
On otvori usta kako bi je prekinuo, rekao joj što je učinjeno,
učinjeno je, ali riječi su joj letjele s usta, i on je na neki čudan način
bio prisiljen slušati.
"Trebala sam se maknuti čim sam shvatila o čemu se radi",
nastavila je, "ali čim sam pročitala jednu rečenicu, morala sam
pročitati i sljedeću! Coline, to je bilo divno! Kao da sam se nalazila
baš ondje. Osjetila sam to more – znala sam točno njegovu
temperaturu. Ti si to tako pametno opisao. Svi točno znaju kakva je
temperatura kupke pola sata nakon što se kada napuni."
Jedan časak Colin nije mogao ništa osim zuriti u nju. Nikad nije
vidio Penelope tako živahnu, i to je bilo čudno i... dobro, zapravo, to
što se tako uzbudila oko njegovog dnevnika.
"Tebi... tebi se svidjelo?" konačno upita.
"Svidjelo? Coline, uživala sam" Ja…"
"Jao."
U svom tom uzbuđenju, počela mu je stiskati dlan malo prejako.
"Oprosti" reče nehajno. "Coline, ja moram znati što je dalje bilo. O
kakvoj se opasnosti radilo? Ne možeš me ostaviti da visim."
"Nije bilo ništa posebno", reče on skromno. "Ta stranica koju si
pročitala uopće nije opisivala ništa uzbudljivo."
"Ne, to su bili većinom opisi", složila se, "ali ti su opisi bili jako
uvjerljivi i maštoviti. Jako sam se uživjela. Ali nije bilo... joj, kako da
to objasnim?"
Colin otkrije da s velikim nestrpljenjem čeka da ona smisli što će
reći.
"Ponekad ", konačno nastavi Penelope, "kad netko čita odlomak s
opisima, to zna biti prilično... joj, ne znam... distancirano. Možda čak
i hladno. Ali ti si taj otok oživio za mene. Netko drugi bi to more
93Gospodin Bridgerton
nazvao toplim, ali ti si to usporedio s nečim što svi mi znamo i
razumijemo. Imala sam osjećaj kao da sam i ja ondje, kao da i ja
umačem nožni prst u more zajedno s tobom."
Colin se nasmiješi, nije mogao vjerovati koliko mu je drago zbog
njezine pohvale.
"O! I ne smijem zaboraviti... bila je još jedna sjajna stvar koju
moram spomenuti."
Sad je znao da se cerekao kao neki idiot. Sjajna sjajna sjajna. Kako
dobra riječ.
Penelope se lagano nagne i reče: "Ti si također pokazao čitatelju
kako se osjećaš prema tom prizoru i kako on utječe na tebe. Tako to
postaje više od opisa zato što vidimo kako ti reagiraš na njega."
Colin je znao da će time pokazati kako je željan komplimenata, ali
nije ga bilo briga pa je upitao: "Kako to misliš?"
"Pa, ako pogledaš... Smijem li zaviriti u dnevnik da se podsjetim?"
"Naravno", promrmlja on, dodajući joj ga. "Čekaj, daj da ti
pronađem tu stranicu."
Kad ju je pronašao, ona pogledom preleti po redcima dok ne
pronađe rečenicu koju je tražila. "Evo je. Pogledaj ovaj dio kad pišeš
o tome kako si se prisjetio da je Engleska tvoj dom."
"Zgodno je kako te putovanja ponukaju na takvo razmišljanje."
"Kakvo razmišljanje?" upita ona, očiju punih znatiželje.
"Na to koliko cijeniš svoj dom", reče on tiho. Pogledi su im se
sreli, a njegove su oči bile ozbiljne, znatiželjne.
"Ali ipak voliš otputovati daleko od njega."
On kimne. "Ne mogu si pomoći. To je kao bolest."
Ona se nasmije, a smijeh joj je zazvučao neočekivano melodiozno.
"Ne budi smiješan", reče ona. "Bolest je štetna, a jasno je da tebi
putovanja hrane dušu."
94 Julia Quinn
Penelope pogleda dolje u njegov dlan i pažljivo skine ubrus da
pregleda ranu. "Čini se da je skoro dobro", reče ona.
"Skoro", složi se Colin. Zapravo, imao je dojam da je krvarenje
sasvim prestalo, ali nije želio da razgovor završi. A znao je da kad s
njegom njegove rane bude gotovo, ona će otići.
Nije mislio da ona želi otići, ali nekako je znao da hoće. Ona će
pomisliti da je to ono što je ispravno, a vjerojatno će također
pomisliti da on to želi.
A ništa, iznenađeno je shvatio, nije bilo dalje od istine.
I ništa ga nije plašilo više od toga.
95Gospodin Bridgerton
6. poglavlje
Svi imaju tajne.
A pogotovo ja.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
14. TRAVNJA 1824.
ilo bi mi drago da sam znala da si pisao dnevnik, reče Penelope
ponovno mu stisnuvši ranu na dlanu.
"Zašto?"
"Ne znam točno", reče, slegnuvši ramenima. "Uvijek je zanimljivo
otkriti da u nekom ima više od onoga što je vidljivo na površini,
slažeš li se?"
Colin nije ništa rekao nekoliko trenutaka, a zatim, vrlo iznenadno,
ispali: "Stvarno ti se svidio?"
Vidjelo se da joj je sve to zabavno. On je bio užasnut. Evo ga tu,
njega, kojeg smatraju jednim od najpopularnijih i najsofisticiranijih
muškaraca u visokom društvu, svedenog na stidljivog školarca, kako
se drži za svaku riječ Penelope Featherington, kako želi izmusti još
malo pohvale.
Penelope Featherington, za Boga miloga.
B
96 Julia Quinn
Što ne znači da nešto nije bilo u redu s Penelope, naravno, požurio
je podsjetiti se. Bila je samo riječ o tome da je ona bila... ovaj...
Penelope.
"Naravno da mi se svidio", reče ona, blago se osmjehnuvši.
"Upravo sam ti to rekla."
"Što si prvo primijetila dok si čitala?" upita on, odlučivši da može
napraviti potpunu budalu od sebe kad je već bio na pola puta od toga.
Ona se zločesto nasmiješi. "Zapravo, prva stvar koju sam
primijetila jest ta da ti je rukopis prilično uredniji nego što bih
pretpostavila."
Colin se namršti. "Što ti to znači?"
"Teško mi te zamisliti pognutog nad radnim stolom kako vježbaš
krasopis", odgovori mu, skupivši usne u kutovima da se ne nasmiješi.
Ako je ikad bio pravi trenutak za gnjev pravednika, to je bio ovaj.
"Moraš znati da sam proveo mnoge sate u učionici, pognut nad
radnim stolom, baš kao što si ti to nježno primijetila."
"Sigurna sam da jesi", promrmlja Penelope.
"Hmmm."
Ona pogleda dolje, očito suzdržavajući smijeh.
"Krasopis mi jako dobro ide", dodao je. Ovo je sad bila samo igra,
ali nekako mu je bilo prilično zabavno igrati ulogu nestašnog
školarca.
"Vidi se", odgovori ona. "Posebno su mi se svidjeli živahni
zavijutci na slovu H. Jako su lijepi. To je baš... živahno od tebe."
"Svakako."
Njezin izraz lica bio je savršena preslika njegova ozbiljnog lica.
"Svakako."
Njegov pogled skrene s njezinih očiju i on se na trenutak osjećao
neobjašnjivo stidljivo. "Drago mi je da ti se svidio moj dnevnik",
reče.
97Gospodin Bridgerton
"Divan je", reče ona nježnim, odsutnim glasom. "Divan je uistinu,
i…" Ona skrene pogled i zacrveni se. "Mislit ćeš da sam šašava."
"Nikako", obeća on.
"Mislim da je jedan od razloga zašto sam toliko uživala u njemu
taj što sam nekako osjećala da si ti uživao dok si ga pisao.
Colin je jedan trenutak šutio. Nikad mu nije palo na pamet da on
zapravo uživa u pisanju; to je jednostavno bilo nešto što je radio.
Radio je to zato što nije mogao zamisliti da to ne radi. Kako bi
mogao putovati u strane zemlje i ne bilježiti ono što vidi, što
doživljava i, možda najvažnije, ono što osjeća?
Ali kad se malo prisjeti, shvatio je da je osjećao izuzetno
zadovoljstvo kad god bi napisao frazu koja je bila baš kako treba,
rečenicu koja je bila baš prava. Posebno se sjetio onog trenutka kad
je napisao retke koje je Penelope pročitala. Tada je sjedio na plaži u
sumrak, sunce mu je još grijalo kožu, a pijesak je bio istovremeno i
grub i gladak pod njegovim golim stopalima. Bio je to nebeski
trenutak – pun te topline, lijenog osjećaja koji čovjek može istinski
osjetiti samo na samom kraju ljeta (ili na savršenim plažama
Sredozemlja), a on se pokušavao dosjetiti baš pravog načina na koji
bi opisao more.
Sjedio je ondje jako dugo – zasigurno barem punih sat i pol –
držeći pero iznad papira, čekajući inspiraciju. A onda je odjednom
shvatio da je temperatura bila točno one temperature pomalo
odstajale kupke, a na licu mu se pojavio širok oduševljeni osmijeh.
Da, on je uživao u pisanju. Baš čudno kako to dosad nije primijetio.
"Lijepo je imati takvo nešto u svom životu", reče Penelope tiho.
"Nešto što ti pruža zadovoljstvo, nešto što će ti sate ispuniti svrhom."
Prekrižila je ruke u krilu i pogledala dolje, činilo se da se udubila u
proučavanje prstiju na ruci. "Nikad nisam shvaćala koji bi to navodno
trebao biti užitak u lijenosti."
Colin joj je želio prstima dodirnuti bradu, vidjeti joj oči dok je
pita: A što to ti radiš? Što tvoje sate ispunjava svrhom? Ali nije. Bilo
bi to previše smjelo i to bi značilo da si priznaje koliko ga silno
zanima njezin odgovor.
98 Julia Quinn
Pa ju je to pitao, ali ruke nije pomaknuo.
"Ništa, zapravo", odgovori ona, još uvijek proučavajući svoje
nokte. Zatim nakon stanke, iznenada podigne pogled, toliko brzo je
podigla bradu da mu se zamalo zavrtjelo u glavi. "Ja volim čitati",
reče ona. "Zapravo jako puno čitam. Povremeno i vezem, ali to mi
baš ne ide najbolje. Rado bih da mogu reći nešto više, ali, ovaj..."
"Što?", znatiželjno će Colin.
Penelope odmahne glavom. "Ništa. Trebao bi biti zahvalan na
svojim putovanjima. Ja ti prilično zavidim na njima."
Nastupila je duga tišina, ne neugodna, ali ipak čudna, kad Colin
konačno reče: "To nije dovoljno."
Ton glasa bio mu je nekako neprimjeren razgovoru koji su vodili
pa Penelope nije mogla ništa drugo nego zuriti u njega. "Što ti to
znači?" konačno ga upita.
On bezbrižno slegne ramenima. "Čovjek ne može vječno putovati,
kad bi stalno putovao, izgubila bi se sva draž."
Ona se nasmije, a zatim ga pogleda i shvati da on to ozbiljno misli.
"Žao mi je", reče. "Nisam željela biti gruba."
"Nisi bila gruba", reče on, ispivši gutljaj limunade. Prolilo se malo
kad je vratio čašu na stol; očito nije bio vičan raditi bilo što lijevom
rukom. "Dvije najbolje stvari kod putovanja", reče, brišući usta
jednim od čistih ubrusa, "su odlazak i vraćanje doma, a uostalom,
previše mi nedostaje moja obitelj da bih unedogled nekamo
putovao."
Penelope nije imala odgovor na ovo – bar ne neki koji ne bi
zvučao kao prazna fraza, pa je samo pričekala da on nastavi.
Jedan trenutak on nije rekao ništa, a zatim je vrlo glasno zaklopio
svoj dnevnik. "Ovo se ne broji. To je samo za mene."
"Ne mora biti tako", reče ona tiho.
99Gospodin Bridgerton
Međutim, ako ju je on i čuo, nije joj to dao do znanja. "Divno je i
krasno pisati dnevnik dok putuješ", nastavio je, "ali kad se vratim
doma, opet nema ništa za raditi."
"Meni je u to teško povjerovati."
On ne reče ništa, samo posegne za komadom sira s pladnja. Ona ga
je promatrala dok je jeo, i dok je ispijao još limunade, pa primijeti da
mu se držanje promijenilo. Činio se budnijim, živčanijim kad ju je
pitao: "Jesi li u posljednje vrijeme čitala Whistledown?"
Penelope trepne, iznenađena iznenadnom promjenom teme
razgovora. "Da, naravno, zašto? Zar ne čitaju svi Whistledown?"
On rukom odmahne na njezino pitanje. "Jesi li primijetila kako me
opisuje?"
"Pa, ovaj, zar ne piše uvijek pozitivno o tebi?
On ponovno počne odmahivati rukom – prilično prezirno, po
njezinom mišljenju. "Da, da, ali to nije važno", reče on odsutnim
glasom.
"Možda bi ti bilo važno", odgovori Penelope nervozno, "da su te
ikad povezivali s prezrelim citrusnim voćem."
On se trzne, a zatim otvori i zatvori dvaput usta prije nego što
konačno reče: "Ako ti to pomaže, ja se uopće ne sjećam da te tako
nazvala." On zastane, promisli jedan časak, a zatim doda: "Uistinu, ni
sad se ne mogu sjetiti da te tako nazvala."
"U redu je", reče ona, nabacivši izraz lica kojim je jasno dala do
znanja da nikom ništa ne zamjera. "Uvjeravam te, prebrodila sam to
odavno. A i oduvijek volim naranče i limune."
On se spremao nešto reći, zatim je zastao i pogledao je prilično
izravno i rekao: "Nadam se da ono što namjeravam reći nije strašno
bešćutno ili uvredljivo, s obzirom na to da se, u odnosu na sve što je
izrečeno i učinjeno, nemam razloga previše žaliti."
Ovo je impliciralo, Penelope pomisli, da se ona možda ima razloga
žaliti.
100 Julia Quinn
"Ali kažem ti to", nastavio je, jasnih i iskrenih očiju, "zato što
mislim da bi ti to mogla razumjeti."
Ovo je bio kompliment. Čudan i neobičan, ali ipak kompliment.
Penelope je imala silnu želju samo staviti svoj dlan na njegov, ali
naravno, to nije smjela pa je samo kimnula i rekla: "Coline, meni
možeš sve reći."
"Moja braća...", započne. "Oni su..." On zastane, prazno se
zapiljivši u prozor prije nego što se konačno okrenuo prema njoj i
rekao: "Oni su vrlo uspješni. Anthony je vikont, a sam Bog zna da ja
ne bih htio takvu odgovornost, ali on ima svrhu u životu. Naša cijela
baština je u njegovim rukama."
"I više od toga, rekla bih", reče tiho Penelope.
On je upitno pogleda.
"Mislim da tvoj brat osjeća golemu odgovornost za cijelu obitelj",
reče ona. "Vjerujem da je to teško breme."
Colin je pokušao održati lice bezizražajnim, ali nikad nije bio baš
vješt stoik, pa mu se očaj vjerojatno vidio na licu jer je Penelope
praktički skočila sa stolca i požurila dodati: "Što ne znači da to njemu
nije drago! To je dio njega."
"Točno!" uzvikne Colin, kao da je upravo otkrio nešto jako bitno.
Za razliku od ove... ove... prilično besmislene rasprave o njegovom
životu. On se nije imao ni na što žaliti. On je znao da se nema ni na
što žaliti, ali ipak...
"Znaš li da Benedict slika?" zatekao se kako je pita.
"Naravno", odgovori ona. "Svi znaju da on slika. Jedna njegova
slika visi u Nacionalnoj galeriji. A koliko sam čula, još će jednu
izložiti. Još jedan pejzaž."
"Uistinu?"
Ona kimne. "Eloise mi je rekla."
On se ponovno usuče. "Onda je to istina. Ne mogu vjerovati da mi
to nitko nije rekao."
101Gospodin Bridgerton
"Nije te bilo", podsjeti ga ona.
"Ono što ti ja pokušavam reći", nastavio je, "da njih obojica imaju
neku svrhu u životu. Ja nemam ništa."
"To ne može biti istina", reče ona.
"Mislim da sam ja taj koji bi to trebao znati."
Penelope sjedne natrag, iznenađena oštrim tonom njegova glasa.
"Znam ja što ljudi misle o meni", započne, i iako je Penelope sama
sebi rekla da će šutjeti, da će ga pustiti da do kraja kaže što mu je na
srcu, nije si mogla pomoći da ga ne prekine."
"Tebe svi vole", požurila se reći. "Obožavaju te"
"Znam", zastenje Colin, izgledajući istovremeno i tjeskobno i
budalasto. "Ali..." Provuče prste kroz kosu. "Bože, kako da to kažem,
a da ne ispadnem kompletna budala?" Penelope ga pogleda
razrogačenim očima.
"Zlo mi je od toga da me smatraju praznoglavim šarmerom",
konačno izusti.
"Ne budi lud", reče ona još brže od istog časa, ako je to uopće bilo
moguće.
"Penelope…"
"Nitko ne misli da si glup", reče ona.
"Kako bi…"
"Zato što sam ja zapela ovdje u Londonu dulje nego što bi to bilo
tko trebao", reče ona oštro. "Ja možda nisam najpopularnija žena u
gradu, ali nakon deset godina, čula sam više nego veliku količinu
tračeva i laži i glupih mišljenja, a nikad - nijednom - nisam čula da
netko za tebe kaže da si glup."
On je jedan časak zurio u nju, prilično zapanjen s koliko ga je ona
strasti branila. "Nisam mislio baš točno na to da netko misli da sam
glup", reče on tihim glasom za koji se nadao da zvuči dovoljno
102 Julia Quinn
skromno. "Više sam mislio... na to da sam prazan. Čak me i lady
Whistledown uvijek naziva samo šarmerom."
"A što je tu loše?"
"Ništa", reče on uzrujano, "kad to ne bi radila svakog drugog
dana."
"Ona izdaje svoje novine svakog drugog dana."
"To sam htio i reći", uzvrati joj. "Kad bi ona mislila da ja imam
neku drugu kvalitetu osim svog navodnog čuvenog šarma, zar ne
misliš da bi to dosad već spomenula? "
Penelope je dugo šutjela, a zatim reče: "Zar je uistinu bitno što
misli lady Whistledown?"
On se nagne naprijed, udari dlanovima po koljenima, a zatim
jaukne od boli jer se (prekasno) sjetio svoje povrede. "Nisi me
shvatila", reče on, trznuvši se kad je ponovno stisnuo ozlijeđeni dlan.
"Nimalo me nije briga za lady Whistledown. No, sviđalo se to nama
ili ne, ona predstavlja ostatak društva."
"Ja mislim da ima priličan broj ljudi koji se ne bi složili s tom
tvojom tvrdnjom."
On podigne jednu obrvu. "Uključujući i tebe?"
"Zapravo, ja mislim da je lady Whistledown vrlo oštroumna", reče
ona, sklopivši ukočeno ruke u krilu.
"Ta te žena nazvala prezrelom dinjom!"
Dvije mrlje crvene boje pojave joj se na obrazima.
"Prezrelim citrusom", procijedi ona. "Uvjeravam te da postoji
velika razlika među to dvoje."
Colin pomisli ondje i tada da je ženski mozak čudan i neobjašnjiv
organ – organ koji nijedan muškarac ne bi trebao ni pokušati
razumjeti. Ne postoji žena na svijetu koje može prijeći udaljenost od
A do B, a da ne zastane na C, D, X i 12 tijekom puta.
103Gospodin Bridgerton
"Penelope", reče on konačno, zureći u nju u nevjerici, "ta te žena
uvrijedila. Kako je možeš braniti?"
"Nije ona rekla ništa što nije istina", odgovori ona, prekriživši ruke
na prstima. "Zapravo, otkad mi majka dopušta da sama biram svoju
odjeću, prilično je ljubazna prema meni."
Colin zastenje. "Mislim da smo razgovarali o nečem drugom.
Nemoj mi reći da smo namjeravali razglabati o tvojoj odjeći."
Penelope ga pogleda ispod oka. "Vjerujem da smo razgovarali o
tvom nezadovoljstvu životom najpopularnijeg muškarca u Londonu."
Glas joj se povisio na posljednje četiri riječi i Colin shvati da je
upravo prekoren. Jako.
Što mu je bilo izuzetno iritantno. "Uistinu ne znam zašto sam
pomislio da ćeš ti to shvatiti", procijedi, mrzeći djetinjasti ton svoga
glasa koji nikako nije mogao spriječiti.
"Žao mi je", reče ona, "ali malo mi je teško sjediti ovdje i slušati te
kako se žališ da ti je život besmislen."
"Ja to nisam rekao."
"Baš si to rekao!"
"Rekao sam da nemam ništa", ispravi je, trudeći se ostati miran
kad je shvatio koliko to glupo zvuči.
"Imaš više nego bilo tko koga poznajem", reče ona, gurnuvši ga u
rame. "Ali ako ti to ne shvaćaš, tada si možda u pravu – tvoj život je
ništa."
"To je preteško objasniti", reče on sebi u bradu.
"Ako želiš neki novi smjer u životu", reče ona, "onda, za Boga
miloga, jednostavno izaberi nešto i radi to. Svijet ti je na dlanu,
Coline. Ti si mlad, imućan i muškarac si." Penelopin glas postao je
gorak, povrijeđen. "Ti možeš što god želiš."
On se namrštio, a nju to nije iznenadilo. Kad su ljudi uvjereni da
imaju problema, zadnja stvar koju žele čuti je jednostavno, jasno
rješenje.
104 Julia Quinn
"Nije to tako jednostavno", reče Colin.
"To je baš tako jednostavno". Zurila je u njega neko vrijeme,
pitajući se, vjerojatno po prvi put u životu, tko je on zapravo.
Mislila je da zna sve o njemu, ali nije znala da piše dnevnik.
Nije znala da on može lako planuti.
Nije znala da nije bio zadovoljan svojim životom.
A zasigurno nije znala da je bio toliko naprasit i razmažen da je
mogao biti nezadovoljan, kad je jasno kao dan da to nikako nije smio
biti. Kako si on to uzima za pravo biti nezadovoljan svojim životom?
Kako se usuđuje žaliti, pogotovo njoj?
Penelope ustane, zagladi svoje suknje nekim nezgrapnim,
rezigniranim pokretom. "Sljedeći put kad se budeš poželio žaliti na
kušnje i nevolje općeg obožavanja, pokušaj bar na jedan dan biti u
koži usidjelice koja nema izgleda za udaju. Probaj vidjeti kako bi se
tada osjećao i onda me obavijesti o čemu se želiš žaliti."
A zatim, dok je Colin još bio zavaljen u sofu, zureći u nju kao da
je ona neko bizarno biće s tri ruke, dvanaest prstiju i repom, ona
izađe iz sobe.
Bio je to, pomislila je dok se spuštala vanjskim stubama prema
ulici Bruton, najveličanstveniji odlazak u njezinom životu.
Što je bilo šteta, jer čovjek kojeg je napuštala bio je jedini čovjek
na svijetu u čijem je društvu željela ostati.
Colin se cijelog tog dana osjećao užasno.
Ruka ga je boljela kao sam vrag, unatoč konjaku kojeg je nalio i na
kožu i u usta. Posrednik koji mu je sređivao najam ugodne male
dvojne kuće koju je pronašao u Bloomsburyju obavijestio ga je da
prethodni zakupac ima nekih problema pa se Colin neće moći useliti
danas kao što je planirano – pristaje li se useliti sljedećeg tjedna?
105Gospodin Bridgerton
I još povrh svega, imao je dojam da je možda nanio nepopravljivu
štetu svojem prijateljstvu s Penelope.
A to mu je bilo najstrašnije od svega, s obzirom na to (A) puno je
držao do svog prijateljstva s Penelope, (B) nije uopće shvaćao koliko
drži do svog prijateljstva s Penelope, što ga je (C) pomalo uspaničilo.
Penelope je bila konstanta u njegovom životu. Prijateljica njegove
sestre – ona koja se uvijek držala po strani na zabavama, u blizini, ali
zapravo ne sudjelujući. Ali činilo se da se svijet mijenja. On se vratio
u Englesku prije samo dva tjedna, a Penelope se već promijenila. Ili
se možda on promijenio. Ili se možda ona nije promijenila, već se
promijenio njegov pogled na nju.
Ona mu je bila važna. Nije znao kako to drukčije reći.
A nakon deset dana što je ona samo bila... ondje, bilo je prilično
čudno da mu je toliko važna.
Nije mu bilo drago što su se toga popodneva razišli tako
neugodno. Nije se mogao sjetiti da se ikad osjećao neugodno u
Penelopinom društvu. Nije nikad – ali ne, to nije bila istina. Onaj
jedan put... dragi Bože, kad je to ono bilo. Prije šest godina? Sedam?
Njegova majka ga je gnjavila da se oženi, što nije bilo ništa nova,
osim što je ovoga puta predložila Penelope kao moguću nevjestu, što
je bilo novo, a Colin jednostavno nije bio raspoložen za majčino
nametljivo bračno posredovanje i nije ju, kao što bi to obično učinio,
krenuo zadirkivati zbog toga.
A ona nikako da prestane. Cijele je dane govorila samo o
Penelope, činilo se da neće prestati sve dok Colin konačno nije
pobjegao iz zemlje. Nije to bio neki drastični bijeg – samo kratki izlet
u Wales. Ali uistinu, što je spopalo njegovu majku?
Kad se vratio iz Walesa, majka je željela razgovarati s njim,
naravno – ali ovaj put je to bilo zato što je njegova sestra Daphne
ponovno bila trudna i željela je to objaviti obitelji. Ali kako je to on
mogao znati? I tako se nije nimalo radovao posjetu jer je bio siguran
da će mu svi nesuptilno nabacivati aluzije na ženidbu. A onda je
naletio na svoju braću i oni su ga počeli gnjaviti u vezi s istom tom
106 Julia Quinn
stvari, onako kako to samo braća znaju, i nije se ni snašao, a već je
objavio, jako glasno, da se neće oženiti Penelopom Featherington!
Međutim, iz nekog je razloga Penelope bila stajala na vratima,
prekrila dlanom usta, razrogačila oči od bola i stida i vjerojatno od
još desetak drugih neugodnih emocija o kojima je njega bilo previše
sram razmišljati.
Bio je to jedan od najgorih trenutaka u njegovom životu. Trenutak
kojeg se, zapravo, silno potrudio zaboraviti. Nije mislio da se on
Penelopi ikada sviđao - barem ne više nego što se sviđao drugim
damama - ali on ju je osramotio. Time što je baš nju izdvojio
objavivši takvo nešto...
To je bilo neoprostivo.
On se, naravno ispričao, a ona je prihvatila ispriku, međutim, on
sam sebi nikad nije do kraja oprostio.
A sad ju je ponovno uvrijedio. Ne na izravan način, naravno, ali
trebao je malo bolje promisliti prije nego što se krenuo žaliti na svoj
život. K vragu, kako je to zvučalo glupo, čak i njemu. Na što se to on
ima žaliti?
Ni na što.
A ipak, bila je tu ta stalno prisutna zanovijetajuća praznina. Neka
čežnja, zapravo, nešto što nije znao definirati. Bio je ljubomoran na
svoju braću, za Boga miloga, na to što su otkrili svoju strast, na
njihovo naslijeđe. Jedini trag koji će Colin ostaviti na svijetu bit će
onaj na stranicama Društvenog biltena lady Whistledown.
Kakve li smiješne ironije.
Ali sve na svijetu je relativno, nije li tako? U usporedbi s
Penelope, on se imao na malo što žaliti.
Što je vjerojatno značilo da je trebao svoje misli držati za sebe.
Nije on razmišljao o njoj kao o vječnoj usidjelici, ali pretpostavljao je
da je ona točno to. A to nije bio položaj koji se cijenio u britanskom
društvu.
Zapravo, to je bila situacija na koju bi se većina ljudi žalila. Gorko.
107Gospodin Bridgerton
Penelope je to podnosila stoički – možda nije bila zadovoljna
svojim položajem, ali barem ga je prihvatila. A tko zna? Možda je
Penelope imala nade i snove iznad onih koje je dijelila sa svojom
majkom i sestrom u njihovu malom domu u ulici Mount. Možda je
imala planove i ciljeve, ali ih je držala za sebe, pod velom
dostojanstva i humora. Možda je u njoj bilo više od onoga što se
vidjelo na prvi pogled.
Možda, pomisli on uzdahnuvši, ona zaslužuje ispriku.
Nije bio siguran za što bi se točno trebao ispričati; nije bio siguran
da postoji nešto što je zahtijevalo ispriku.
Međutim, cijela je situacija zahtijevala nešto.
A, k vragu. Sad će morati ići na večerašnji koncert Smythe-
Smithovih. Bio je to bolan, disonantan, godišnji koncert; baš kad
biste se ponadali da su sve kćeri obitelji Smythe-Smith odrasle,
pojavile bi se neke nove rođakinje koje bi zauzele njihovo mjesto, a
svaka bi imala manje sluha od prethodne.
Ali to je bilo mjesto gdje će Penelope ove večeri biti, a to je
značilo da će i Colin biti ondje.
108 Julia Quinn
7. poglavlje
Oko Colina Bridgertona sjatilo se poprilično jato mladih dama
na koncertu Smythe-Smithovih u srijedu navečer. Sve su izrazile
veliku brigu za njegovu ozlijeđenu ruku.
Vaša autorica ne zna kako je došlo do ozlijede, a gospodin
Bridgerton je bio prilično iritantno šutljiv u vezi s tim. Kad već
spominjem riječ iritantno, moram dodati da se činilo kako
čovjeka o kojem je ovdje riječ jako iritira sva ta pažnja.
Zapravo, uistinu ga je iritirala jer je Vaša autorica načula kako
govori svom bratu Anthonyju da mu je žao što nije ostavio (riječ
koju je nepristojno ponoviti) zavoj kod kuće.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
16. TRAVNJA 1824.
ašto, o zašto, zašto si to radi?
Godinu za godinom glasnik je donosio pozivnice, i godinu za
godinom Penelope se zaklinjala da nikad više, Bog joj je svjedok,
neće ići na koncert obitelji Smythe-Smith.
A ipak, godinu za godinom, našla se kako sjedi u koncertnoj
dvorani Smythe-Smithovih, očajnički se trudeći da joj se na licu ne
vidi zgražanje dok je posljednji naraštaj djevojaka iz obitelji Smythe-
Smith masakrirao jadnog gospodina Mozarta.
Z
109Gospodin Bridgerton
Bilo je to bolno. Strašno, užasno, odvratno bolno. Uistinu, to se
nije moglo drukčije opisati.
Još je užasnija bila činjenica da je Penelope uvijek završila u
prvom redu, ili blizu prvog reda, što je bilo pravo mučenje. Ne samo
za uši. Svakih nekoliko godina, pojavila bi se jedna djevojka iz
obitelji Smythe-Smith koja se činila svjesnom da sudjeluje u onome
što bi se trebalo nazvati zločinom protiv zakona sluha. Dok su druge
djevojke napadale svoje violine i klavire nesvjesnom živahnošću, ova
jedna bi svirala s bolnim izrazom lica - izrazom koji je Penelopi bio
jako dobro poznat.
Bio je to izraz lica koji bi imali oni koji bi željeli biti bilo gdje
drugdje osim na mjestu na kojem su se nalazili. Pokušali bi to sakriti,
ali to se uvijek vidjelo na kutovima usana koje su bile napete i
ukočene. I na očima, naravno, koje su lebdjele ili iznad ili ispod
vidnog polja ostalih.
Koliko je samo puta Penelopino lice bilo obilježeno istim tim
izrazom.
Možda je to bio razlog zašto nije uspjela ostati doma onih večeri
kad se održavao koncert Smythe-Smithovih. Netko se morao
ohrabrujuće smješkati i pretvarati se da uživa u njihovoj glazbi.
Uostalom, ionako se taj koncert održavao samo jednom godišnje.
Ipak, nije si mogla pomoći da ne pomisli kako bi netko tko bi
proizvodio diskretne čepove za uši mogao zaraditi pravo bogatstvo.
Kvartet djevojaka se zagrijavao - bila je to strašna buka neusklađenih
tonova i ljestvica koje su obećavale još veći užas kad uistinu počnu
svirati. Penelope je sjela u sredinu drugog reda, na zaprepaštenje
svoje sestre Felicity.
"Bila su dva savršeno dobra mjesta u stražnjem redu", siktala joj je
Felicity na uho.
"Sad je prekasno", uzvrati Penelope, smještajući se na tapecirani
stolac.
"Bože, pomozi", zastenje Featherington. Penelope uzme program i
krene ga listati. "Ako mi ne zauzmemo ova mjesta, zauzet će ih netko
drugi ", reče.
110 Julia Quinn
"Točno to sam i željela!"
Penelope se nagne tako da je samo njezina sestra može čuti i
promrmlja: "Na nas se može osloniti da ćemo se smješkati i biti
pristojne. Zamisli da tu sjedne netko poput Cresside Twombley i ne
prestane se cerekati tijekom cijelog koncerta."
Felicity se ogleda oko sebe. "Ja mislim da se Cressida Twombley
ne bi ovdje pojavila ni mrtva."
Penelope odluči ignorirati sestrinu izjavu. "Zadnja stvar koja im
treba jest da tu sjedne netko tko voli neljubazno dobacivati. Ove
jadne djevojke bi bile užasnute."
"Bit će one ionako užasnute", progunđa Felicity.
"Ne, neće", reče Penelope. "Barem ne ova, ova ili ova", reče,
pokazujući one dvije na violinama i onu na klaviru. Ali ova" –
pokaže diskretno na djevojku koja je sjedila s violončelom između
koljena – "se već tako jadno osjeća. Barem možemo spriječiti da se
osjeća još gore tako što nećemo dati da tu sjedne netko brbljav i
okrutan."
"Nju će samo kasnije ovoga tjedna uništiti lady Whistledown",
promrmlja Felicity. Penelope otvori usta da bi još nešto rekla, ali u
tom trenutku shvati da je stolac kraj njezine druge strane zaposjela
Eloise.
"Eloise", reče Penelope primjetnom radošću. "Mislila sam da si
planirala ostati doma."
Eloise se namršti, a koža joj poprimi izrazito zelenu boju. "Ne
mogu to objasniti, ali jednostavno sam morala doći. To je kao
prometna nesreća. Jednostavno ne možeš skrenuti pogled."
"Ili začepiti uši", reče Felicity, "kao u ovom slučaju."
Penelope se nasmije. Nije si mogla pomoći.
"Jesam li dobro čula da ste razgovarale o lady Whistledown kad
sam stigla?" upita Eloise.
111Gospodin Bridgerton
"Ja sam rekla Penelopi", odgovori Felicity, nagnuvši se prilično
neprofinjeno preko svoje sestre da bi je Eloise čula, "da će ih lady
Whistledown uništiti sljedećeg tjedna u svojoj kolumni."
"Ne znam", reče Eloise obzirno. "Te djevojke joj nisu na tapeti baš
svake godine. Nisam sigurna zašto je to tako."
"Ja znam zašto je to tako", zasmijulji se glas iz pozadine.
Eloise, Penelope i Felicity se okrenu na sjedalima, zatim se
odmaknu kad je štap lady Danbury došao preblizu njihovim licima.
"Lady Danbury", reče Penelope, glasno gutnuvši. Nije mogla
odoljeti da ne pipne svoj nos - samo da se uvjeri je li još uvijek na
svome mjestu.
"Ja sam prozrela tu lady Whistledown", reče lady Danbury.
"Uistinu? " upita Felicity.
"Ona je meka srca", nastavi stara dama. "Vidite ovu ovdje" –
štapom pokaže na violončelisticu, zamalo otkinuvši Eloisino uho -
"baš ovu tu?"
"Da", reče Eloise, protrljavši si uho, "iako mislim da je neću moći
čuti."
"To je vjerojatno pravi blagoslov", reče lady Danbury prije nego
što se vrati na temu razgovora. "Možete mi slobodno kasnije
zahvaliti."
"Rekli ste nešto o violončelistici?" upita Penelope žustro, prije
nego što je Eloise rekla nešto sasvim neprikladno.
"Naravno da jesam. Pogledajte je", reče lady Danbury. "Ona je sva
jadna. A tako treba i biti. Ona je očito jedina koja ima nekog pojma
koliko su grozne. Ostale tri imaju smisla za glazbu koliko i vinske
mušice."
Penelope prilično samozadovoljno pogleda svoju mlađu sestru.
"Pazite što vam kažem", reče lady Danbury. "Lady Whistledown
neće reći ni riječ o ovom koncertu. Ona neće željeti povrijediti
njihove osjećaje. A što se ostalih tiče..."
112 Julia Quinn
Felicity, Penelope i Eloise istovremeno se odmaknu kad lady
Danbury zamahne štapom.
"Pa. Za ostale ju nije uopće briga."
"Ovo je baš zanimljiva teorija", reče Penelope.
Lady Danbury zadovoljno sjedne na svoj stolac. "Jest, zanimljiva
je, zar ne?"
Penelope kimne. "Mislim da imate pravo."
"Hmm. Ja obično imam pravo."
Penelope se prvo okrene prema Felicity, zatim prema Eloise i reče:
"Ja iz istog tog razloga svake godine dolazim na ove stravične
koncerte."
"Kako bi srela lady Danbury?" upita Eloise, trepćući zbunjeno.
"Ne. Zbog djevojaka poput nje." Penelope pokaže na
violončelisticu. "Zato što točno znam kako se ona osjeća."
"Penelope, ne budi luda", reče Felicity. "Ti nikad nisi svirala klavir
u javnosti, a čak i da jesi, ti si vrlo vješta pijanistica."
Penelope pogleda sestru. "Felicity, ne radi se o glazbi."
A tada se nešto jako čudno dogodilo s lady Danbury. Čitavo joj se
lice promijenilo. Potpuno, do kraja, nevjerojatno se promijenilo. Oči
su joj postale vlažne, čeznutljive. A njezine usne, koje su bile obično
malo stegnute i djelovale sarkastično, odjednom su se smekšale.
"Ja sam bila ta djevojka, gospođice Featherington", reče, tako tiho
da su se Eloise i Felicity morale nagnuti naprijed. Eloise tada reče:
"Oprostite, molim vas?", a Felicity znatno nepristojnije: "Što?
Ali lady Danbury gledala je samo u Penelope. "To je razlog zašto
ja dolazim svake godine", reče starija dama. "Baš kao i vi."
Na trenutak Penelope osjeti neku vrlo čudnu povezanost sa starom
damom. Što je bila ludost, s obzirom na to da nisu imale baš ništa
zajedničko osim spola – ni dob, ni položaj u društvu, ništa. Ali ipak,
činilo se kao da je grofica nekako nju izabrala – ali za što ju je
113Gospodin Bridgerton
izabrala, Penelope nije nikako uspijevala pogoditi. Međutim, činilo
se da je odlučila potpaliti vatru u Penelopinom dobro organiziranom i
često dosadnom životu.
A Penelope si nije mogla pomoći da ne pomisli da joj to nekako
uspijeva.
Zar nije lijepo otkriti da nismo onakvi kakvi mislimo da jesmo?
Riječi lady Danbury koje joj je uputila one večeri još uvijek su
odjekivale u Penelopinoj glavi. Skoro kao molitva.
Skoro kao izazov.
"Znate li vi što ja mislim, gospođice Featherington?" upita lady
Danbury, varljivo nježnim tonom.
"Nemam ni najblažeg pojma", reče Penelope sasvim iskreno, s
velikim poštovanjem u glasu.
"Ja mislim da biste vi mogli biti lady Whistledown."
Felicity i Eloise zabezeknuto ostanu bez daha.
Penelopine se usne razdvoje od iznenađenja. Nitko je dosad nije ni
pomislio optužiti za to. Bilo je to nevjerojatno... nezamislivo... i...
Zapravo, prilično laskavo.
Penelopine se usne namjeste u lukav smiješak i ona se nagne, kao
da se sprema otkriti neku strahovito važnu vijest.
Lady Danbury se nagne naprijed.
Felicity i Eloise se nagnu naprijed.
"Znate li vi što ja mislim, lady Danbury?" upita Penelope
dojmljivo nježnim tonom.
"Pa", reče lady Danbury s nestašnim sjajem u očima, "rekla bih
vam da sam ostala bez daha od iščekivanja, ali vi ste mi već jednom
rekli da mislite da sam ja lady Whistledown."
"Jeste li?"
Lady Danbury se lukavo nasmiješi. "Možda jesam."
114 Julia Quinn
Felicity i Eloise ponovno zastenju, ovaj puta glasnije.
Penelope se stisne želudac.
"Zar vi to priznajete?" prošapće Eloise.
"Naravno da ne priznajem", zareži lady Danbury, ispravivši
kralježnicu i lupajući štapom po podu tako žestoko da je istog
trenutka prekinula četiri amaterske glazbenice u njihovom
zagrijavanju. "Čak i da je to istina - a ja ne kažem je li ili nije - zar
bih bila tako luda i to priznala?"
"A zašto ste onda rekli..."
"Zato što, budalice jedna, pokušavam nešto dokazati."
Zatim je ušutjela dok Penelope nije bila natjerana upitati: "A što
to?"
Lady Danbury ih pogleda izuzetno ogorčeno. "To da bilo tko može
biti lady Whistledown", uzvikne, udarajući štapom u pod novim
žarom. "Baš bilo tko."
"Osim mene", doda Felicity. "Ja sam sasvim sigurna da to nisam
ja."
Lady Danbury se nije udostojala ni pogledati Felicity. "Da vam ja
nešto kažem", reče.
"Kao da bi vas netko mogao zaustaviti", reče Penelope tako
slatkim glasom da je to zazvučalo kao kompliment. Zapravo, to je i
bio kompliment. Ona se divila lady Danbury. Ona se divila svakom
tko je jasno i glasno u javnosti iznosio svoje stavove.
Lady Danbury se zasmijulji. "Ima u vama puno više nego što se
vidi na prvi pogled, Penelope Featherington."
"To je istina", reče Felicity osmjehnuvši se. "Ona zna biti prilično
okrutna, na primjer. To nitko ne bi povjerovao, ali kad smo bile
male..."
Penelope je laktom podbode u rebra.
"Vidite?" reče Felicity.
115Gospodin Bridgerton
"Ono što sam htjela reći", nastavi lady Danbury, "jest to da je
visoko društvo sasvim pogrešno shvatilo moj izazov.
"A što vi predlažete, što bismo trebali učiniti?" upita Eloise. Lady
Danbury s prezirom odmahne rukom Eloise u lice. "Prvo moram
objasniti što ljudi rade pogrešno", reče. "Oni stalno sumnjiče one
najočitije. Ljude poput vaše majke", reče, okrenuvši se prema
Penelope i Felicity.
"Majke?" obje upitaju uglas.
"Dajte, molim vas", naruga im se lady Danbury. "Većeg zabadala
ovaj grad nije vidio. Ona je baš tip osobe na koju svi sumnjaju."
Penelope nije imala pojma što reći na ovo. Njezina majka bila je
zloglasna tračerica, ali bilo je teško zamisliti je kao lady
Whistledown.
"I baš je to razlog", nastavi lady Danbury, pronicljivo ih
pogledavši, "zašto to ne može biti ona."
"Da, to je razlog", reče Penelope pomalo sarkastično, "uz činjenicu
da vam Felicity i ja možemo zajamčiti da to nije ona."
"Pih. Da je vaša majka lady Whistledown, ona bi smislila način
kako da vas dvije to ne saznate."
"Moja majka", reče Felicity sumnjičavo. "Nisam baš sigurna."
"Ono što ja pokušavam reći", procijedi lady Danbury, "prije svih
ovih bezobraznih upadica..."
Penelope pomisli kako je čula da Eloise frkće nosom.
"... jest to, da ako bi lady Whistledown bila netko tako očigledan,
netko bi je već davno razotkrio, zar nije tako?" Nastupi tišina sve dok
nije postalo jasno da se zahtijeva nekakav odgovor pa sve tri kimnu
jednakom obzirnošću i žustrinom.
"Ona mora biti netko u koga nitko ne sumnja", reče lady Danbury.
"Mora biti."
Penelope shvati da ponovno kima. Lady Danbury logično je
razmišljala, iako je to njezino razmišljanje bilo pomalo čudno.
116 Julia Quinn
"I to je razlog", nastavi pobjedonosno starija dama, "zašto ja nisam
izgledni kandidat! "
Penelope trepne, ne shvaćajući točno logiku takvog razmišljanja.
"Oprostite, molim vas?"
"Dajte, nemojte'. Lady Danbury je pogleda s visoka. "Zar mislite
da ste vi prva osoba koja je mene osumnjičila?"
Penelope samo odmahne glavom. "Ali ja ipak mislim da ste to vi."
To joj je priskrbilo određenu dozu poštovanja. Lady Danbury s
odobravanjem kimne i doda: "Vi ste bezobrazniji nego što izgledate."
Felicity se nagne naprijed i reče prilično zavjereničkim glasom:
"To je istina."
Penelope lupne sestru po ruci. "Felicity!"
"Mislim da koncert počinje", reče Eloise.
"Bože, pomozi nam", objavi lady Danbury. "Ne znam zašto sam...
Gospodine Bridgertone!"
Penelope je gledala prema maloj pozornici, ali se žustro okrene
kako bi vidjela Colina koji se probijao kroz redove do praznog
sjedišta kraj lady Danbury, dobroćudno se ispričavajući dok je udarao
o tuđa koljena.
Njegove je isprike, naravno, pratio jedan od njegovih ubojitih
osmijeha pa se nekolicina dama od njega rastapalo na sjedištima.
Penelope se namršti. To je bilo odvratno.
"Penelope", šapne Felicity. "Zar si ti upravo zarežala?"
"Coline", reče Eloise. "Nisam znala da ćeš i ti doći."
On slegne ramenima, a lice mu obasja nestašni smiješak. "U zadnji
čas sam promijenio mišljenje. Na kraju krajeva, oduvijek jako volim
glazbu."
"Što bi objasnilo tvoju nazočnost ovdje", reče Eloise posebno
bezizražajnim tonom. Colin pokaže da ju je čuo samo podizanjem
jedne obrve prije nego što se okrene prema Penelope i reče: "Dobra
117Gospodin Bridgerton
večer, gospođice Featherington." Zatim kimne Felicity i još jednom
ponovi: "Gospođice Featherington."
Penelopi je trebalo neko vrijeme da dođe do glasa. Tog su se
popodneva rastali na vrlo neugodan način, a sad joj se on tu
prijateljski smješkao. "Dobra večer, gospodine Bridgertone",
konačno uspije izustiti.
"Zna li netko što je večeras na programu?" upita on, djelujući vrlo
zainteresirano.
Penelope se tome morala diviti. Colin je sugovornika znao gledati
tako kao da ništa na svijetu nije važnije od sugovornikove sljedeće
rečenice. To je bio veliki dar. Pogotovo sada, kad su svi znali da ga
ni u kom slučaju ne može biti briga što su djevojke iz obitelji
Smythe-Smith ove večeri odabrale svirati.
"Mislim da je Mozart", reče Felicity. "One najčešće sviraju
Mozarta."
"Divno", odgovori Colin, naslonivši se na svoj stolac kao da je
upravo završio s odličnim obrokom. "Ja sam veliki obožavatelj
gospodina Mozarta."
"U tom slučaju", zasmijulji se lady Danbury, gurkajući ga laktom u
rebra, "možda ćete poželjeti pobjeći dok je to još moguće."
"Nemojte se šaliti", reče on. "Siguran sam da će djevojke dati sve
od sebe."
"O, nema sumnje da će dati sve od sebe", reče zlokobno Eloise.
"Pssst", reče Penelope. "Mislim da su spremne početi." Što ne
znači da je, morala si je to priznati, bila posebno željna slušati Malu
noćnu muziku u izvedbi Smythe-Smithovih. No osjećala se izuzetno
neugodno u Colinovom društvu. Nije znala što bi mu trebala reći –
osim ono što mu nikako ne bi smjela reći u društvu Eloise, Felicity, a
pogotovo lady Danbury.
Batler se pojavio i ugasio nekoliko svijeća kako bi dao znak da su
djevojke spremne. Penelope se pripremi, gutne slinu kako bi
118 Julia Quinn
pokušala začepiti unutrašnje ušne kanale (nije joj uspjelo) i mučenje
započne.
I trajalo je... i trajalo... i trajalo.
Penelope nije bila sigurna što je gore mučenje – glazba ili spoznaja
da Colin sjedi točno iza nje. Koža joj se na vratu naježila od te
spoznaje i počela se vrpoljiti kao luđakinja, kuckajući nemirno
prstima po tamnoplavom baršunu svoje oprave.
Kad je kvartet Smythe-Smith konačno završio, tri djevojke su sjale
tijekom pristojnog pljeska, a četvrta – violončelistica – izgledala je
kao da se želi zavući pod stol.
Penelope uzdahne. Ona barem, tijekom svih svojih neuspješnih
sezona, nikad nije bila prisiljena paradirati svojim nedostatcima pred
čitavim visokim društvom poput ovih djevojaka. Uvijek joj je bilo
dopušteno stopiti se sa sjenama, lebdjeti tiho na rubovima plesnih
dvorana, gledati ostale djevojke kako se izmjenjuju na plesnom
podiju. O, da, vukla je nju majka posvuda, pokušala je gurnuti pred
pokojeg prikladnog gospodina, ali to je bilo ništa – ništa! - u
usporedbi s onim što su morale trpjeti djevojke iz obitelji Smythe-
Smith.
Iako, iskreno, tri od četiri djelovale su kao da žive u blaženom
neznanju koliko su loše u muziciranju. Penelope se samo smješkala i
pljeskala. Ona zasigurno neće biti ta koja će ih spustiti na zemlju.
Također, ako je teorija lady Danbury točna, lady Whistledown
neće napisati ni riječi o ovom koncertu.
Pljesak je utihnuo prilično brzo i uskoro su se svi raštrkali
naokolo, pristojno razgovarajući sa svojim susjedima, pogledavajući
prema oskudnom stolu s hranom i pićima u stražnjem djelu dvorane.
"Limunada", promrmlja si Penelope u bradu. Savršeno. Bilo joj je
užasno vruće – uistinu, što joj je došlo da je odjenula baršun tako
tople večeri? – a hladno piće je baš ono što joj sada treba. Da ne
spominje da je lady Danbury zarobila Colina i nije ga puštala pa je to
bio savršen trenutak za bijeg.
119Gospodin Bridgerton
Ali čim je Penelope uzela čašu u ruku, čula je Colinov bolno
poznati glas iza sebe kako je promrmljao njezino ime.
Okrenula se i prije nego što je imala pojma što radi, reče: "Žao mi
je."
"Uistinu? "
"Da", uvjeravala ga je. "Barem mislim da mi je žao."
Oči su mu se malo nabrale u kutovima. "Ovaj razgovor postaje sve
zanimljiviji."
"Coline..."
On ispruži ruku. "Prošetaj malo sa mnom naokolo, hoćeš li?"
"Ja mislim da nije..."
On joj približi ruku – samo dva-tri centimetra, ali poruka je bila
jasna. "Molim te", reče.
Ona kimne i odloži limunadu. "Onda dobro."
Hodali su i šutjeli skoro čitavu minutu, a onda Colin reče: "Ja bih
se želio tebi ispričati."
"Ja sam bila ta koja je izletjela iz sobe", istakne Penelope.
On lagano nagne glavu i ona primijeti veseli osmijeh na njegovim
usnama. "Ne bih baš rekao da si izletjela", reče on.
Penelope se namršti. Ona vjerojatno nije trebala teatralno izletjeti
van, ali kako jest, sad je bila nekako čudno ponosna na to. Ne rade to
žene poput nje tako dramatično svakoga dana.
"Ja nisam smjela biti tako gruba", promrmlja ona, ali to nije uistinu
mislila.
On je pogleda ispod oka, a zatim očito odluči da nema smisla
nastavljati raspravu o tome. "Ja bih se želio ispričati", reče, "zato što
sam bio takvo cmizdravo derište."
Penelope se uistinu spotaknula.
120 Julia Quinn
On joj pomogne uspostaviti ravnotežu i zatim reče: "Svjestan sam
da ima mnogo, mnogo toga u mome životu na čemu bih trebao biti
zahvalan. I ja sam na tome zahvalan", ispravi se, ovoga puta se nije
baš smješkao već je djelovao pomalo skrušeno. "Bilo je neoprostivo
nepristojno od mene žaliti ti se."
"Nije", reče ona, "cijele sam večeri razmišljala o tome što si rekao,
i dok sam..." Ona glasno gutne, zatim lizne usne koje su joj se
prilično osušile. Cijeli se dan pokušavala domisliti pravih riječi i
mislila je da ih je pronašla, ali sada kad je on bio ovdje, kraj nje, nije
se više mogla sjetiti nijedne vražje riječi.
"Treba li ti još jedna čaša limunade?" upita Colin pristojno.
Ona odmahne glavom. "Ti imaš sva prava na svoje osjećaje", ispali
ona. "To možda nije ono kako bih se ja osjećala da sam na tvom
mjestu, ali ti imaš sva prava na njih. Ali..."
Ona zastane, a Colin primijeti kako očajnički želi znati što je ona
kanila reći. "Ali što, Penelope?" požuri je.
"Ma, ništa."
"Ja ne mislim da nije ništa." Stisnuo ju je nježno za ruku dajući joj
do znanja da ozbiljno misli ono što je rekao.
Dugo vremena nije imao dojam da će ona uistinu odgovoriti, a
onda, upravo u trenutku kad će mu lice obasjati osmijeh koji je
pažljivo čuvao na usnama – bili su na javnom mjestu, na kraju
krajeva, i ne bi bilo pametno izazivati komentare i špekulacije time
što bi djelovao uznemireno i nervozno – ona uzdahne.
Bio je to dražestan zvuk, čudno utješan, mekan i mudar. Natjerao
ga je da poželi pogledati bolje, u njezin um, čuti ritam njezine duše.
"Coline", reče Penelope tiho, "ako te frustrira tvoja trenutna
situacija, trebao bi nešto učiniti da je promijeniš. To je stvarno baš
tako jednostavno."
"To je baš ono što činim", reče on bezbrižno slegnuvši ramenima.
"Majka me optužuje da se iz hira pokupim i otputujem iz zemlje, ali
istina je..."
121Gospodin Bridgerton
"Da to činiš kad se osjećaš frustrirano", završi ona njegovu misao.
On kimne. Ona ga je razumjela. On nije bio siguran kako se to
dogodilo, i ima li to uopće ikakvog smisla, ali Penelope
Featherington ga je razumjela.
"Ja mislim da bi ti trebao objaviti svoje dnevnike", reče ona.
"Ne mogu."
"Zašto ne?"
On se prene od iznenađenja, makne ruku s njezine. Zapravo nije
imao spreman odgovor, osim što mu je srce počelo nekako čudno
udarati. "Tko bi to uopće čitao?" konačno upita.
"Ja bih", reče ona iskreno. "Eloise, Felicity..." dodala je nabrajajući
na prste. "Tvoja majka, lady Whistledown, u to sam sigurna", dodala
je vragolasto se osmjehnuvši. "Ona jako puno piše o tebi."
Njezino dobro raspoloženje bilo je zarazno i Colin nije uspio
obuzdati smiješak. "Penelope, to se ne računa. Nema vajde ako će
knjigu kupiti samo ljudi koje poznajem."
"Zašto ne?" Usne su joj se trznule. "Ti poznaješ mnogo ljudi.
Zamisli, pobrojiš li samo Bridgertonove..."
On je zgrabi za ruku. Nije znao zašto to čini, ali zgrabio ju je za
ruku. "Penelope, prestani."
Ona se samo nasmije. "Mislim da mi je Eloise rekla da imaš more i
more bratića i..."
"Dosta je bilo", upozori je. Ali cerekao se dok je to rekao.
Penelope je zurila u svoje ruke, a zatim reče: "Mnogo bi ljudi
željelo čitati o tvojim putovanjima. Možda isprva samo zato što si ti
jako poznat lik u Londonu, ali ne bi trebalo dugo da svi shvate koliko
si dobar pisac. A tada bi zahtijevali još."
"Ja ne želim uspjeti zato što se prezivam Bridgerton", reče on.
Ona spusti ruke i stavi ih na bokove. "Jesi li ti mene uopće slušao?
Upravo sam ti rekla..
122 Julia Quinn
"O čemu vas dvoje razgovarate?" Eloise je izgledala je vrlo, vrlo
znatiželjno.
"Ni o čemu", oboje promrmljaju istovremeno.
Eloise frkne nosom. "Nemojte me vrijeđati. To nije istina.
Penelope izgleda kao da će svakog časa početi rigati vatru."
"Tvoj brat si ništa ne da dokazati", reče Penelope.
"Hm, to nije ništa nova", reče Eloise.
"Čekaj malo!" uzvikne Colin.
"Ali što", znatiželjna je bila Eloise, potpuno ignorirajući svoga
brata, "si to on ne da dokazati?"
"To je privatna stvar", procijedi Colin.
"Sad me još više zanima", reče Eloise. Pogleda Penelope s
očekivanjem.
"Žao mi je", reče Penelope. "Ne smijem ti reći."
"Ovo je nevjerojatno!" zavapi Eloise. "Ti mi nećeš reći."
"Ne", odgovori Penelope, s nekim čudnim osjećajem
samozadovoljstva, "neću."
"To je nevjerojatno", ponovi Eloise, okrećući se bratu. "Ja to ne
mogu vjerovati."
Njegove se usne trznu u savršen osmijeh. "Vjeruj."
"Vi nešto tajite od mene."
On podigne obrve. "Zar si ti mislila da ti ja sve govorim?"
"Naravno da ne", namršti se Eloise. "Ali mislila sam da mi
Penelope sve govori."
"Ali to nije moja tajna, pa ti je ja ni ne smijem reći", reče
Penelope. "Colinova je."
123Gospodin Bridgerton
"Ja mislim da je naš planet upravo iskočio iz svoje osi", zagunđa
Eloise. "Ili se možda Engleska sudarila s Francuskom. Samo znam da
ovo više nije isti onaj svijet u kojem sam živjela jutros."
Penelope si nije mogla pomoći. Zahihotala je.
"I još mi se smiješ!" doda Eloise.
"Ne, ne smijem se", reče Penelope, smijući se. "Stvarno, ne
smijem ti se."
"Znaš li ti što tebi treba?" upita Colin.
"Meni?" upita Eloise.
On kimne. "Muž."
"Grozan si kao i majka!"
"Znam ja biti puno gori od nje ako se potrudim."
"U to ne sumnjam", uzvrati mu Eloise.
"Prestanite, prestanite!" reče Penelope, sad se već glasno smijući.
Oboje je pogledaju s očekivanjem, da žele reći, I što sad?
"Tako mi je drago da sam večeras došla na ovaj koncert", nije se
mogla suzdržati Penelope. "Ne sjećam se kad sam se tako dobro
provela. Zaista se ne sjećam."
Nekoliko sati kasnije, dok je Colin ležao u krevetu i zurio u strop
svoje spavaće sobe u svom novom stanu u Bloomsburyju, shvatio je
da se i on osjećao baš isto tako.
124 Julia Quinn
8. poglavlje
Colin Bridgerton i Penelope Featherington viđeni su kako
razgovaraju na koncertu obitelji Smythe-Smith, iako se čini da
nitko ne zna o čemu su točno raspravljali. Vaša autorica bi se
usudila pretpostaviti da se razgovor vodio u vezi s identitetom
Vaše autorice, s obzirom na to da se čini kako su svi ostali
razgovarali o toj temi prije, nakon i (prilično nepristojno, prema
uvaženom mišljenju Vaše autorice) tijekom nastupa.
Što se tiče ostalih vijesti, violina Honorie Smythe-Smith je
uništena kad ju je lady Danbury mašući svojim štapom slučajno
srušila sa stola.
Lady Danbury je inzistirala na tome da će kupiti instrument, a
zatim je objavila da ona ima naviku kupovati samo najbolje pa
će Honoria dobiti violinu Ruggieri, uvezenu iz Cremone u Italiji.
Vaša autorica je saznala da će, zbrojivši vrijeme izrade i
isporuke, zajedno s dugačkom listom čekanja, biti potrebno šest
mjeseci da violina Ruggieri stigne u našu zemlju.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
16. TRAVNJA 1824.
ostoji trenutak u životu žene kad joj srce poskoči u grudima,
kad joj se svijet odjednom čini neuobičajeno ružičastim i
savršenim, kad čak i u zvonjavi zvona na ulaznim vratima čuje
simfoniju.
P
125Gospodin Bridgerton
Penelope Featherington doživjela je baš takav trenutak dva dana
nakon koncerta obitelji Smythe-Smith.
Sve što je trebalo za to bilo je kucanje na vratima njezine spavaće
sobe praćeno batlerovim glasom koji ju obavještava: "Gospodin
Colin Bridgerton vam je došao u posjet."
Penelope se stropošta s kreveta na pod.
Briarly, čovjek koji je bio batler u obitelji Featherington dovoljno
dugo da nije čak ni zatreptao na Penelopinu nespretnost, promrmlja:
"Hoću li ga obavijestiti da niste doma?"
"Ne!" Penelope zamalo vrisne, dižući se brzo na noge. "Htjela sam
reći da ne", dodala je razumnijim glasom. "Ali trebat će mi deset
minuta da se spremim." Pogledala je u zrcalo i zgrozila se svoje
raskuštrane pojave. "Petnaest."
"Svakako, gospođice Penelope."
"I svakako pripremite pladanj s hranom. Gospodin Bridgerton će
sigurno biti gladan. On je uvijek gladan."
Batler ponovno kimne.
Penelope je stajala kao ukopana dok Briarly nije nestao van, a
zatim, ne mogavši se nikako suzdržati, počne cupkati i ispuštati neki
čudan cvileći zvuk – zvuk za koji je bila uvjerena - ili se barem
nadala - da nikad nije prevalila preko usana. Međutim, nije se mogla
sjetiti kad joj je zadnji put u posjet došao gospodin, a pogotovo onaj
u kojeg je bila očajnički zaljubljena skoro polovicu svoga života.
"Sredi se", reče, raširivši prste i ispruživši dlanove onako kako bi
to vjerojatno radila kad bi pokušala smiriti malu neukrotivu publiku.
"Moraš ostati mirna. Mirna", ponovila je, kao da će to djelovati.
"Mirna." No, duboko unutra, srce joj je plesalo.
Nekoliko puta duboko udahne, priđe svojem toaletnom stoliću i
uzme četku za kosu. Trebat će samo nekoliko minuta da sredi kosu
ukosnicama; Colin sigurno neće pobjeći bude li ga nakratko ostavila
čekati. On zasigurno očekuje da se ona uredi, zar ne?
126 Julia Quinn
No, na kraju je sredila kosu u rekordnom vremenu i do trenutka
kad je ušla kroz vrata svoje dnevne sobe, prošlo je tek pet minuta od
batlerove najave.
"Ovoje bilo brzo", reče Colin znatiželjno se osmjehnuvši. Stajao je
kraj prozora i virio na ulicu Mount.
"Uistinu?" reče Penelope, nadajući se da se vrućina koju je
osjećala na koži ne pretvara u crvenilo na licu. Žena bi trebala pustiti
da je kavalir čeka, ali ne predugo. Ipak nije imalo smisla držati se tih
šašavih pravila s Colinom, od svih ljudi na svijetu. On nikada neće
biti zainteresiran za nju na romantični način, a uostalom, oni su bili
prijatelji.
Prijatelji. Bio je to vrlo čudan pojam, ali ipak, oni su bili baš to.
Oduvijek su bili srdačni poznanici, ali otkad se on vratio s Cipra,
postali su pravi prijatelji.
To je bilo čarobno.
Čak i ako je on nikada neće voljeti – a bila je uvjerena da neće – to
je bio napredak.
"Čemu dugujem ovo zadovoljstvo?" upita ona, sjedajući na
majčinu lagano izblijedjelu žutu sofu od damasta.
Colin sjedne nasuprot nje na prilično neudobni stolac s ravnim
naslonom. On se nagne naprijed, stavi dlanove na koljena i Penelope
je istog časa znala da nešto nije u redu. To jednostavno nije bio stav
koji bi kavalir zauzeo tijekom običnog posjeta. Izgledao je uzrujano,
previše napeto.
"Radi se o nečem prilično ozbiljnom", reče on mrka lica.
Penelope zamalo ustane. "Zar se nešto dogodilo? Netko se
razbolio? "
"Ne, ne, ništa takva." On zastane, duboko udahne, a zatim pro-
vuče prste kroz svoju već raštrkanu kosu. "Radi se o Eloise."
"O čemu je riječ?"
"Ne znam kako to reći. Ja... Imaš li nešto za jelo?"
127Gospodin Bridgerton
Penelope mu je bila sprema zaokrenuti vratom. "Za Boga miloga,
Coline!"
"Oprosti", promrmlja on. "Nisam cijeloga dana ništa jeo."
"Svakako", reče Penelope nestrpljivo. "Već sam rekla Briarlyju da
ti složi pladanj hrane. A sad, hoćeš li mi reći što se dogodilo ili kaniš
čekati dok ne umrem od nestrpljenja?"
"Ja mislim da je ona lady Whistledown", izlane on.
Penelope zine od iznenađenja. Nije bila sigurna što je očekivala da
će joj on reći, ali ovo nikako nije bilo to.
"Penelope, jesi li me čula?"
"Eloise?" upita, iako je točno znala o kome on govori. On kimne.
"To je nemoguće."
On ustane i počne koračati po sobi. Bio je previše nervozan da bi
mirno sjedio. "A zašto ne?"
"Zato... zato…" Zato zašto? "Zato što nema šanse da ona to radi
deset godina, a ja da to ne znam."
Izraz lica mu se od uznemirenog pretvori u trenutku u prezirni.
"Ne bih baš rekao da ti znaš sve što Eloise radi."
"Naravno da ne", odgovori Penelope, pogledavši ga prilično
ljutito, "ali jamčim ti da nema šanse da bi Eloise mogla više od deset
godina čuvati tako veliku tajnu od mene. Ona jednostavno nije za to
sposobna."
"Penelope, ona je najveće zabadalo koje poznajem."
"Pa, to je istina", složi se Penelope. "Osim, pretpostavljam, moje
majke. Ali to nije dovoljno da je osudimo."
Colin prestane koračati po sobi i stavi ruke na bokove. "Ona stalno
nešto zapisuje."
"Otkud ti to?"
128 Julia Quinn
On podigne ruku i počne palcem žustro trljati vrhove prstiju.
"Mrlje od tinte. Cijelo vrijeme."
"Mnogo ljudi rabi pero i tintu." Penelope pokaže rukom na Colina.
"Ti pišeš dnevnike. Sigurna sam da i ti često imaš mrlje od tinte na
prstima
"Da, ali ja ne nestanem kad pišem svoje dnevnike."
Penelopino srce počne ubrzano kucati. "Kako to misliš?" upita. U
glasu joj se čulo da ostaje bez daha.
"Mislim na to kako se ona satima zaključava u svoju sobu, a nakon
toga uvijek su joj prsti umrljani tintom."
Penelope nije rekla ništa toliko dugo da je to bilo mučno. Colinov
"dokaz" je inkriminirao, pogotovo u kombinaciji s Eloisinim opće
poznatom i zabilježenom sklonošću zabadanju u tuđe poslove i
probleme. Ali ona nije lady Whistledown. Ne može biti. Penelope bi
se kladila u to životom.
Konačno Penelope prekriži ruke i glasom koji bi bio primjereniji
izuzetno tvrdoglavom šestogodišnjem djetetu reče: "Nije ona. Nije."
Colin sjedne natrag na svoj stolac, izgledao je poraženo. "Volio
bih sam u to uvjeren koliko i ti."
"Coline, ti moraš..."
"Gdje je, dovraga, ta hrana?" zagunđa.
Ona je trebala biti šokirana, ali nekako ju je njegova nepristojnost
zabavljala. "Sigurna sam da će Briarly vrlo brzo doći s hranom."
On se ispruži na stolcu. "Gladan sam."
"Da", reče Penelope trznuvši usnama, "to sam shvatila."
On uzdahne, umorno i zabrinuto. "Ako je ona lady Whistledown,
to će biti katastrofa. Prava pravcata katastrofa."
"Neće valjda", reče oprezno Penelope. "Što ne znači da ja mislim
da je ona lady Whistledown, jer ja to ne mislim! Ali iskreno, ako jest,
129Gospodin Bridgerton
zašto bi to bilo toliko strašno? Meni se prilično sviđa lady
Whistledown."
"Da, Penelope", reče Colin prilično oštro, "to bi bilo užasno. Ona
bi bila upropaštena."
"Ja ne mislim da bi bila upropaštena…"
"Naravno da bi bila upropaštena. Imaš li ti uopće pojma koliko je
ljudi ona tijekom svih ovih godina uvrijedila?"
"Nisam imala dojam da ti toliko mrziš lady Whistledown", reče
Penelope.
"Ja ju ne mrzim", reče Colin nestrpljivo. "Nema veze mrzim li je ja
ili ne. Svi ostali je mrze."
"Ja mislim da to nije istina. Svi kupuju njezine novine."
"Naravno da kupuju njezine novine! Svi kupuju njezine vražje
novine."
"Coline!"
"Oprosti", promrmlja on, ali nije djelovao iskreno. Penelope kimne
dajući do znanja da prihvaća ispriku.
"Tko god da je ta lady Whistledown", reče Colin, mašući prstom
prema njoj takvom silinom da je bila natjerana nagnuti se natrag,
"kad je razotkriju, neće se smjeti pojaviti u Londonu."
Penelope se diskretno nakašlje."Nisam znala da ti je toliko stalo do
toga što društvo misli."
"Nije mi stalo", odgovori on. "Zapravo, nije mi previše stalo. Tko
god ti kaže da mu nije nimalo stalo je lažljivac i licemjer."
Penelope je pomislila kako on ima pravo, ali iznenadilo ju je to što
je to priznao. Činilo se da se muškarci vole pretvarati da su sami sebi
dovoljni, da ih hirovi i mišljenje društva nimalo ne diraju.
Colin se nagne naprijed, zelene su mu oči izgarale od intenziteta.
"Penelope, ne radi se o meni. Radi se o Eloise. Bude li ona prognana
130 Julia Quinn
iz društva, slomit će se." On sjedne natrag, cijelo mu je tijelo zračilo
napetošću. "Da ne spominjem što bi to učinilo mojoj majci."
Penelope duboko uzdahne. "Ja uistinu mislim da se ti uzrujavaš
bez razloga", reče ona.
"Nadam se da si u pravu", reče on, zatvorivši oči. Nije bio siguran
u to kad je točno počeo sumnjati da bi njegova sestra mogla biti lady
Whistledown. Vjerojatno nakon što je lady Danbury objavila svoj
čuveni izazov. Za razliku od većine Londona, Colina nikada nije
užasno zanimalo koji je pravi identitet lady Whistledown. Njezina je
kolumna bila zabavna, i on ju je čitao kao i svi drugi, ali njemu je
lady Whistledown bila jednostavno... lady Whistledown i to je bilo
sve što je trebala biti.
Ali izazov lady Danbury ga je potakao na razmišljanje i kao što je
to slučaj i s ostalim Bridgertonima, kad se uhvatio za neku zamisao,
nikako ju nije mogao pustiti. Nekako mu je sinulo da Eloise ima
savršeni temperament i vještinu za pisanje takve kolumne, a zatim,
prije nego što se uspio uvjeriti da je lud, vidio je mrlje od tinte na
njezinim prstima. Od toga je skoro poludio, nije mogao razmišljati ni
o čemu osim o mogućnosti da Eloise vodi dvostruki život.
Nije znao što ga više ljuti - to što je Eloise možda lady
Whistledown ili to što je uspjela to držati u tajnosti od njega više od
desetljeća.
Kako je to bilo grozno, da te tako prevesla vlastita sestra. Smatrao
je da je premudar da se takvo nešto dogodi.
Ali sad se morao usredotočiti na sadašnjost. Jer, ako su njegove
sumnje točne, kako će se, za ime svijeta, Bridgertoni obraniti od
skandala kad je otkriju? A otkrit će je. Cijeli je London žudio za
nagradom od tisuću funti, što je značilo da lady Whistledown nema
ni najmanje šanse da ju ne otkriju.
"Coline! Coline!"
On otvori oči, pitajući se koliko ga dugo Penelope već zaziva.
"Uistinu mislim da se moraš prestati brinuti za Eloise", reče. "U
Londonu živi toliko mnogo ljudi. Lady Whistledown može biti bilo
131Gospodin Bridgerton
tko od njih. Bože, s tvojim okom za detalje" – mahnula je prstima da
ga podsjeti na Eloisine tintom umrljane prste - "i ti bi mogao biti lady
Whistledown."
On je pogleda s visoka. "Osim sitne pojedinosti da sam izbivao iz
zemlje polovicu vremena."
Penelope odluči ignorirati njegov sarkazam. "Ali svakako si
dovoljno dobar pisac da to izvedeš."
Colin je namjeravao reći nešto duhovito i pomalo grubo, odbaciti
njezine prilično slabe argumente, ali istina je bila da je u sebi bio
toliko oduševljen njezinim komplimentom kako je dobar pisac da
nije bio sposoban ni za što drugo osim ostati sjediti s nekim
iskrivljenim smiješkom na licu.
"Jesi li dobro?" upita ga Penelope.
"Savršeno sam", odgovori, pribravši se i pokušavši djelovati malo
trezvenije. "Zašto pitaš?"
"Zato što mi odjednom djeluješ bolesno. Zapravo, izgledaš kao da
ti se vrti u glavi."
"Dobro sam", ponovi on, malo glasnije nego što je to bilo
potrebno. "Samo razmišljam o tom skandalu."
Ona glasno, bolno uzdahne, što mu je išlo na živce zato što nije
shvaćao zašto je tako nestrpljiva s njim. "Kakvom skandalu?" upita
ona.
"Skandalu koji će izbiti kad je otkriju", procijedi on.
"Ona nije lady Whistledown!" uporna je bila Penelope.
Colin se odjednom ispravi u stolcu, a oči mu se zacakle od nove
zamisli. "Znaš li ti", reče on prilično napetim glasom, "da ja ne
mislim da je važno je li ona lady Whistledown ili ne."
Penelope je blijedo zurila u njega dobre tri sekunde prije no što se
ogledala po prostoriji i promrmljala: "Gdje je ta hrana? Mora da mi
se vrti u glavi. Zar ti nisi posljednjih deset minuta ludio zbog
mogućnosti da ona jest lady Whistledown?"
132 Julia Quinn
Kao da ga je netko u ovom trenutku pozvao, Briarly uđe u sobu
noseći prepuni pladanj hrane. Penelope i Colin promatrali su šutke
kako batler servira hranu. "Želite li da vam serviram na tanjur?"
upitao je.
"Ne, hvala vam", žustro doda Penelope, "sami ćemo se snaći."
Briarly kimne i čim je natočio dvije čaše limunade, izađe iz
prostorije.
"Slušaj me", reče Colin, skočivši na noge i krećući prema vratima.
Stao je pred vrata skoro se naslonivši na okvir vrata (no ostavio je
vrata dovoljno odškrinutim tako da ih nitko ne može pozvati na red
zbog nepoštivanja pravila doličnog ponašanja).
"Zar nećeš jesti?" upita Penelope, držeći u ruci tanjur koji je
ispunila različitim sitnim zalogajčićima.
On zgrabi komad sira, pojede ga u dva prilično nedelikatna
zalogaja, a zatim nastavi: "Čak i da Eloise nije lady Whistledown – a
kažem ti, ja još uvijek mislim da jest – to nije važno. Zato što ako
sam ja posumnjao da ona jest lady Whistledown, sigurno će i još
netko u to posumnjati."
"Što time želiš reći?"
Colin krene rukama naprijed, a zatim se zaustavi prije nego što ih
je ispružio i prodrmao ju za ramena. "To nije važno? Zar ne shvaćaš?
Bude li netko uperio prst u nju, ona je upropaštena."
"Ali ne", reče Penelope, pokušavajući se s velikom mukom
suzdržati da ne zaškrguće zubima, "ako ona nije lady Whistledown!"
"Kako to može dokazati?" uzvrati Colin, skočivši na noge.
"Jednom kad krenu glasine, šteta je već napravljena. One same idu
dalje svojim tokom."
"Coline, već pet minuta nisi rekao ništa što ima ikakva smisla."
"Ne, saslušaj me." Okrene se da bije pogledao u oči i obuzme ga
tako silovit osjećaj da ne bi mogao skinuti pogled s nje čak i da se
kuća oko njih krenula urušavati. "Pretpostavimo da sam ja svima
objavio da sam te zaveo."
133Gospodin Bridgerton
Penelope se umiri, ukipi se.
"Ti bi bila zauvijek upropaštena", nastavio je, čučnuvši kraj ruba
sofe da im oči budu u istoj razini. "Ne bi bilo važno što se mi nikad
nismo ni poljubili. To ti je, draga moja Penelope, snaga izgovorene
riječi."
Ona je izgledala nekako čudno ukočeno. A u isti trenutak se
zarumenila. "Ja... ja ne znam što reći na ovo", mucala je.
A tada se dogodilo nešto najbizarnije. Shvatio je da ni on ne zna
što dalje reći. Zato što je zaboravio na glasine i snagu izgovorene
riječi i sve te budalaštine i jedina stvar koje se mogao domisliti bio je
onaj dio o ljubljenju, i...
I...
I...
Dragi Bože na nebesima, on je želio poljubiti Penelope
Featherington.
Penelope Featherington!
Osim što je – pogledao ju je krišom, izgledala neobično privlačno i
on se pitao kako to ranije toga popodneva nije primijetio – ona nije
bila njegova sestra.
Ona nikako nije bila njegova sestra.
"Coline?" Njegovo ime izgovorila je šaptom, oči su joj sasvim
dražesno treptale i djelovale zbunjeno, i kako to da dosad nikad nije
primijetio kako su bile tako zanimljive nijanse smeđe boje? Pri
zjenici skoro zlatne. Nikad nije to primijetio, a vidio ju je dosad
barem stotinu puta.
Ustao je, iznenada, nesigurno kao da je pijan. Bolje da nisu na istoj
visini. Odozgo joj je bilo teže vidjeti oči.
Ona također ustane.
K vragu.
134 Julia Quinn
"Coline?" upita ga, jedva čujnim glasom. "Mogu li te zamoliti za
jednu uslugu?"
Nazovite to muškom intuicijom, nazovite to ludošću, ali jedan vrlo
uporni glasić u glavi vrištao mu je da što god ona želi od njega, to
mora biti jako loša zamisao.
On je, međutim, bio idiot. Morao je biti, jer je osjetio kako mu se
usne razdvajaju a zatim je začuo glas koji mu je jako zvučao kao
njegov: "Naravno."
Ona napući usne i on je na trenutak pomislio da ga misli poljubiti,
ali zatim shvati da ih ona samo skuplja da bi oblikovala riječ. "Bi
li…"
Samo običnu riječ. Ništa drugo osim riječ koja počinje na B. Slovo
B mu je uvijek izgledalo kao poljubac.
"Bi li me poljubio?"
135Gospodin Bridgerton
9. poglavlje
Svakog tjedna pojavi se jedna pozivnica koja zasjeni sve druge,
a ovotjednu nagradu svakako osvaja grofica od Macclesfielda
koja će u ponedjeljak navečer biti domaćicom grandioznog
bala. Lady Macclesfield u Londonu često ne organizira balove,
ali ona je vrlo popularna, kao i njezin muž pa se očekuje
nazočnost mnogih poželjnih neženja uključujući gospodina
Colina Bridgertona (pod pretpostavkom da nije klonuo od
umora nakon četiri dana provedena u društvu desetoro unučadi
obitelji Bridgerton), vikonta Burwicka i gospodina Michaela
Anstruther- Wetherbyja.
Vaša autorica očekuje da će na bal doći veliki broj neudatih
dama nakon što pročitaju ovu kolumnu.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
16. TRAVNJA 1824.
ivot kakav je poznavao bio je završen.
"Što?" upitao je, svjestan da mahnito trepće očima.
Lice joj je poprimilo tamnoljubičastu nijansu kakvu nije vjerovao
da može poprimiti lice nekog ljudskog bića i ona se okrene od njega.
"Nema veze", promrmlja. "Zaboravi da sam bilo što rekla." Colin je
pomislio da je to vrlo dobra zamisao.
Ali tada, upravo u trenutku kad je pomislio da će sve krenuti
uobičajenim tokom (ili barem da će se on moći pretvarati da je tako),
Ž
136 Julia Quinn
ona se okrene natrag prema njemu s očima obasjanim strašću koja ga
je zaprepastila.
"Ne, neću zaboraviti!", povikala je. "Cijelog svog života
zaboravljam, cijeli život propuštam nešto reći, nikad ne kažem ono
što uistinu želim."
Colin pokuša nešto reći, ali bilo mu je jasno da mu se grlo počelo
stezati. Još koja minuta, i bit će mrtav. Bio je siguran u to.
"To neće ništa značiti", reče ona. "Obećavam ti, neće ništa značiti i
ja neću ništa očekivati od tebe zbog toga, jer sutra mogu umrijeti,
a..."
"Molim?"
Oči su joj izgledale ogromne, rastapajući smeđe i molećive i...
On osjeti kako mu odlučnost polako nestaje.
"Ja imam dvadeset osam godina", reče ona, tihim tužnim glasom.
"Ja sam stara cura, a nitko me nikad nije poljubio."
"Gah... gah... gah…"
Znao je da zna govoriti; bio je prilično siguran da je bio savršeno
rječit prije samo nekoliko minuta. Ali sad nije bio sposoban
izgovoriti ni riječ.
A Penelope je nastavila pričati, obraza dražesno rumenih, a usne
su joj se tako brzo pomicale da si nije mogao pomoći a da se ne upita
kakav bi bio osjećaj tih usana na njegovoj koži. Na njegovom vratu,
na ramenima, na... drugim mjestima.
"Ja ću biti stara cura s dvadeset devet", reče ona, "i bit ću stara
cura s trideset. Sutra bih mogla umrijeti i..."
"Nećeš sutra umrijeti!" nekako je uspio izustiti.
"Ali mogla bih! Mogla bih i to bi me ubilo zato što…"
"Ali već bi bila mrtva", reče on, pomislivši kako mu glas zvuči
čudno i odsutno.
137Gospodin Bridgerton
"Ne želim umrijeti a da me nitko nikad nije poljubio", konačno
završi.
Colin se mogao domisliti stotinu razloga zašto je ljubljenje
Penelope Featherington vrlo loša zamisao, a prva na popisu bila je ta
da ju je on zapravo želio poljubiti.
On otvori usta, nadajući se da će iz njih izaći neki zvuk koji bi se
mogao nazvati razumljivim govorom, ali ne izađe ništa, samo se čuo
zvuk daha na njegovim usnama.
A zatim Penelope učini jednu stvar koja ga je odmah mogla
razoružati. Pogledala ga je duboko u oči i izgovorila.
"Molim te."
On je bio izgubljen. Način na koji ga je gledala oduzimao mu je
dah, kao da bi mogla umrijeti ako ju on ne poljubi. Ne od slomljena
srca, ne od stida – bilo je to kao da ga ona treba kao hranu, da joj
nahrani dušu, da joj ispuni srce. A Colin se nije mogao sjetiti da ga je
itko u životu trebao s takvim žarom.
To ga je ponizilo.
Zbog toga je osjećao takvu silnu želju za njom da su mu koljena
počela klecati. Pogledao ju je, i nekako nije vidio onu istu ženu koju
je toliko puta već vidio. Bila je drukčija. Sjajila je. Ona je bila sirena,
božica i on se pitao kako, za ime svijeta, nitko to ranije nije
primijetio.
"Coline?" šapne ona. On joj priđe korak bliže – zapravo pola
koraka, ali to je bilo dovoljno da su joj usne, kad joj je dodirnuo
bradu i podigao je, bile tek nekoliko centimetara od njegovih.
Dah im se pomiješao, a zrak je postao vruć i težak. Penelope je
drhtala – osjećao je to pod prstima – a nije bio siguran da i on ne
drhti.
Pretpostavio je da će reći nešto zgodno i šaljivo, u svom
bezbrižnom stilu nemarnog veseljaka kakvim su ga smatrali. Sve za
tebe, ili možda, Svaka žena zaslužuje bar jedan poljubac. Ali kad joj
138 Julia Quinn
se sasvim približio, shvatio je da nema riječi koje bi mogle opisati
snagu tog trenutka.
Nema riječi kojim bi se opisala ta strast. Nema riječi kojima bi se
opisala ta žudnja.
Nema riječi kojima bi se opisalo čisto blaženstvo tog trenutka.
I tako, u inače ni po čemu zanimljivo popodne jednoga petka, u
srcu Mayfaira, u jednoj tihoj dnevnoj sobi u ulici Mount, Colin
Bridgerton poljubio je Penelope Featherington.
I bilo je veličanstveno.
Usne su mu dotakle njezine isprva nježno, ne zato što se trudio biti
nježan, iako, da je bio priseban razmišljati o tim stvarima, vjerojatno
bi mu sinulo da je to njezin prvi poljubac i da mora biti pun
poštovanja i predivan i baš onakav o kakvom djevojke sanjaju kad
noću leže u svojim krevetima.
Ali iskreno, ni o čemu od toga Colin nije razmišljao. Zapravo, nije
uopće razmišljao. Njegov je poljubac bio mek i nježan zato što je on
još bio silno iznenađen time što je ljubi. Poznavao ju je godinama, i
nikad nije ni pomislio da bi njegove usne mogle dodirnuti njezine. A
sad je nije mogao pustiti ni da ga proganjaju svi vrazi iz pakla. Jedva
je mogao vjerovati da radi to što radi - ili da to toliko silno želi.
Nije to bila ona vrsta poljupca koju netko potakne zato što ga je
preplavila strast ili osjećaji ili ljutnja, ili žudnja. Bio je to spori
poljubac, poljubac iz kojeg se nešto trebalo naučiti - i tako je bilo i
Colinu i Penelopi.
A on je učio da je sve što je mislio da je znao o ljubljenju obična
besmislica. Sve dosad uključivalo je samo usne i jezik i tiho
mrmljanje besmislenih riječi.
Ovo je bio poljubac.
Bilo je nečeg u trenju, u tome što ju je čuo kako diše. U načinu na
koji je stajala sasvim mirna, a ipak je osjetio kroz kožu kako joj srce
udara.
Bilo je nečeg u činjenici što je znao da je to ona.
139Gospodin Bridgerton
Colin pomakne usne malo ulijevo, dok joj nije lickao kut usana,
nježno škakljajući točno ono mjesto gdje su im se usne spojile. Jezik
mu je uranjao i slijedio obrise usta, učeći ih, kušajući njezinu slatko-
slanu bit.
Ovo je bilo više od poljupca.
Njegove ruke, koje su bile lagano raširene po njezinim leđima,
ukoče se, postajući sve napetije dok je njima pritiskao tkaninu
njezine oprave. Osjetio je njezinu toplinu pod vršcima prstiju, kako
prolazi kroz muslin, kovitlajući se u delikatnim mišićima njezinih
leđa.
Povukao ju je k sebi, bliže, bliže, sve dok im tijela nisu bila
pritisnuta jedno uz drugo. Osjećao ju je, njezinu cijelu dužinu i to ga
je zapalilo. Ukrutio mu se i on ju je želio - dragi Bože, kako ju je
silno želio.
Usta su mu postala upornija, a jezik mu je jurnuo naprijed,
gurkajući ju dok joj se usne nisu razdvojile. Progutao je njezin tihi
uzdah pristanka, a zatim gurnuo dalje kako bi je kušao. Bila je slatka
od pite od jabuka i limunade, a očito je bila opojna poput finog
konjaka, jer je Colin počeo sumnjati u svoju sposobnost da se održi
na nogama.
Pomaknuo je ruke duž nje - polako, da je ne uplaši. Bila je meka,
obla i zanosna, baš kao što je smatrao da žena treba biti. Bokovi su
joj bili raskošni, stražnjica savršena, a njezine grudi... dragi Bože,
kako je bio divan osjećaj tih grudi pritisnutih o njegova prsa. Dlanovi
su ga svrbjeli da ih obuhvati, ali natjerao je svoje ruke ostati tamo
gdje jesu (vrlo ugodno na njezinoj pozadini, što nije bila velika
žrtva.) Osim činjenice da uistinu nije smio hvatati jednu damu iz
pristojne obitelji za grudi usred njezine dnevne sobe, bolno je
sumnjao u to da bi se sasvim izgubio kad bi ih dotakao.
"Penelope, Penelope", mrmljao je, pitajući se zašto njezino ime
tako divno zvuči na njegovim usnama. Bio je gladan nje, opijen i
omamljen strašću, i očajnički je želio da se i ona osjeća isto. Bilo je
savršeno držati je u rukama, ali dosad, ona nije pokazala nikakvu
reakciju. O, da, njihala se u njegovim rukama, otvorila je usta i
dopustila mu njegovu slatku invaziju, ali osim toga, nije učinila ništa.
140 Julia Quinn
A ipak, iz njezina plitkog disanja i udaraca njezina srca, znao je da
je i nju obuzela strast.
Odmaknuo se, samo nekoliko centimetara da joj može dodirnuti
bradu i okrenuti joj lice k sebi. Oči su joj se uz treptaj otvorile,
otkrivajući oči koje su bile omamljene strašću koja je savršeno
odgovarala njezinim usnama koje su bile lagano razmaknute,
savršeno meke i dobrano natekle od njegovih poljubaca.
Bila je prekrasna. Do krajnjih granica, u potpunosti, toliko
prekrasna da ti duša zapjeva. Nije imao pojma kako to nije primijetio
svih ovih godina.
Zar je svijet bio napučen slijepcima ili samo glupanima?
"I ti mene možeš poljubiti", šapne joj, priljubivši čelo nježno na
njezino. Ona ne reče ništa, samo trepne.
"Poljubac", promrmljao je, spuštajući svoje usne ponovno na
njezine, iako samo na trenutak, "je čin dvoje ljudi."
Njezina se ruka provrpolji na njegovim leđima. "Što moram
raditi?" šapne ona.
"Što god želiš."
Polako, oprezno, podigla je jednu ruku i stavila mu na obraz. Prsti
su joj lagano klizili po njegovom licu, prelazili po liniji njegove
brade dok nisu nestali.
"Hvala ti", šapne.
Hvala ti?
On se ukipi.
Nije mogla reći ništa gore od toga. Nije želio da mu bude zahvalna
na poljupcu.
Zbog toga se osjećao krivim.
I ispraznim.
141Gospodin Bridgerton
Kao da je to učinio iz sažaljenja. A najgore od svega bilo je to što
je bio siguran u to da bi, u slučaju da se ovo dogodilo prije nekoliko
mjeseci, to uistinu učinio iz sažaljenja.
Što je to, do vraga, govorilo o njemu?
"Nemoj mi zahvaljivati", reče joj osorno, odmaknuvši se toliko da
se više nisu dodirivali.
"Ali…"
"Rekao sam nemoj", ponovio je oštro, okrećući se kao da je više ne
može podnijeti gledati, kad je istina bila da nije mogao podnijeti sam
sebe.
A najgore je bilo to što - nije bio siguran zašto. Ovaj očajni,
neugodni osjećaj - je li to bila krivnja? Zato što je nije smio poljubiti?
Zato što mu se to nije smjelo dopasti?"
"Coline", reče ona, "nemoj se ljutiti na sebe."
"Ne ljutim se na sebe", obrecne se on.
"Ja sam te zamolila da me poljubiš. Ja sam te praktički prisilila..."
E, nakon ovakve se rečenice čovjek baš osjeća muževno. "Ti me
nisi prisilila", odsječe on.
"Ne, ali..."
"Za ljubav Božju, Penelope, prestani!"
Ona se povuče, pogleda ga raširenih očiju. "Oprosti", prošapće.
On pogleda dolje u svoje ruke. Drhtale su. Zatvori oči u agoniji.
Zašto, zašto, zašto je bio takva svinja?
"Penelope..." započne.
"Ne, sve je u redu", reče ona užurbano. "Ne moraš ništa reći."
"Ne, moram."
"Ja bih uistinu radije da ne."
142 Julia Quinn
A sada je izgledala tako dostojanstveno. A on se zbog toga još
gore osjećao. Ona je tu stajala, pristojno sklopivši ruke pred sobom,
pogleda usmjerenog dolje – ne baš na pod, ali ne na njegovo lice.
Ona je mislila da je on nju poljubio iz samilosti.
A on je bio gad jer je mali dio njega želio da ona baš to pomisli.
Zato što kad bi to mislila, tada bi se on možda mogao uvjeriti da je to
istina, da je to bilo samo iz samilosti, da to nikako ne može biti ništa
više.
"Morao bih poći", reče on, tiho, a ipak preglasno u tišini sobe.
Ona ga nije pokušala zaustaviti.
On pokaže rukom prema vratima. "Moram ići", reče ponovno, iako
su mu stopala odbila krenuti.
Ona kimne.
"Ja nisam…" započne, ali tada, zgrožen riječima koje su zamalo
izašle iz njegovih usta, uistinu pođe prema vratima.
Ali Penelope ga zazove – naravno da ga je zazvala – "Ti nisi što"?
A on nije znao što reći jer ono što je započeo govoriti bilo je
Nisam te poljubio iz samilosti. Ako je želio da ona to čuje, ako je
želio sebe u to uvjeriti, to je samo značilo da silno žudi za njezinim
dobrim mišljenjem o njemu, što samo znači da...
"Moram ići", izlane, sada već očajan, kao da bi odlazak iz ove
sobe mogao biti jedini način kojim će spriječiti svoje misli da krenu
opasnim putem. Prešao je ostatak udaljenosti do vrata čekajući da
ona nešto kaže, da ga zazove.
Ali ona to nije učinila.
I on je otišao.
I nikada u životu nije sebe više mrzio nego u tom trenutku.
143Gospodin Bridgerton
Colin je bio izrazito loše raspoložen prije nego što se lakaj pojavio na
vratima i obavijestio ga da ga majka želi vidjeti. Nakon toga, bio je
još gore raspoložen, ako je to ikako moguće.
Prokletstvo. Sad će ga opet početi gnjaviti unedogled s pričom
kako se mora oženiti. A on uistinu sada nije bio raspoložen za to.
Ali ona je bila njegova majka. I on ju je volio. A to je značilo da je
ne može ignorirati. Pa je tako uz priličnu dozu gunđanja i popriličnu
dozu psovanja, navukao čizme i kaput i uputio se prema vratima.
Živio je u Bloomsburyju, ne baš najprestižnijem dijelu grada za
pripadnika aristokracije, iako je trg Bedford, gdje je unajmio malu ali
elegantnu dvojnu kuću, bio vrlo ugledna adresa.
Colinu se prilično sviđalo živjeti u Bloomsburyju gdje su mu
susjedi bili liječnici, odvjetnici i znanstvenici i ljudi koji su zapravo
radili nešto u životu osim posjećivanja zabave za zabavom. Nije on
bio spreman mijenjati svoju baštinu za profesiju, na kraju krajeva –
bila je prilično dobra stvar biti jedan Bridgerton – ali i poticajno
promatrati učene ljudi koji odlaze svakog dana na posao, odvjetnike
koji su se uputili na istok prema Inns of the Court, i liječnike koji su
se uputili na sjeverozapad prema Portland Placeu.
Bilo bi mu lako provozati kočiju kroz grad, dovezao ju je u
konjušnicu prije samo jedan sat vrativši se od Featheringtonovih. Ali
trebalo mu je malo svježeg zraka, da se ne spominje perverzna želja
da najsporijim mogućim putem krene u Broj pet.
Ako njegova majka planira održati još jednu od svojih lekcija o
vrlinama bračnog života, praćenu dugačkim disertacijama o
atributima baš svake prikladne gospođice u Londonu, može ga
dovraga i pričekati.
Colin zatvori oči i zastenje. Raspoloženje mu je bilo još gore nego
što je mislio kad ga je pomisao na vlastitu majku tjerala na psovanje,
a nju je (a zapravo i sve ostale Bridgertone) jako volio i poštovao.
Penelope je bila kriva za to.
Ne, Eloise je bila kriva, pomisli, škrgućući zubima. Najbolje je
okriviti brata ili sestru. Ne - zavalio se u stolac, stenjući - on je sam
144 Julia Quinn
bio kriv za to. Ako je bio loše raspoložen, ako je bio spreman nekom
odrubiti glavu golim rukama, to je bila njegova i samo njegova
krivnja.
Nije smio poljubiti Penelope. Ne znači ništa što ju je želio
poljubiti, iako to nije uopće shvaćao sve do trenutak prije nego što je
ona to spomenula. Bez obzira na sve, nije ju smio poljubiti.
Iako, kad bolje promisli, nije bio siguran zašto ju nije smio
poljubiti.
Ustao je, zatim se odvukao do prozora da pritisne čelo na staklo.
Trg Bedford bio je tih, samo je nekoliko ljudi hodalo pločnikom.
Radnici, tako su izgledali, vjerojatno su radili na novom muzeju koji
se upravo gradio s istočne strane. (Iz tog je razloga Colin odabrao
kuću na zapadnoj strani trga; građevinski radovi znali su biti jako
bučni.)
Pogled mu skrene na sjever, na skulpturu Charlesa Jamesa Foxa.
Eto, to je bio čovjek koji je imao svrhu. Bio je na čelu Whigovaca
dugo godina. Nije baš bio omiljen, ako se moglo vjerovati nekim
starijim članovima visokog društva, ali Colin je počinjao misliti da je
biti omiljen bilo precijenjeno. Svi su znali da nitko nije omiljeniji od
njega, a pogledajte ga sad, frustriranog i zlovoljnog, otresitog i
spremnog iskaliti se na svakoga tko mu se nađe na putu.
Uzdahnuo je, stavio jednu ruku na okvir prozora i odgurnuo se u
uspravni položaj. Bolje mu je da pođe, pogotovo planira li hodati sve
do Mayfaira. Iako, zapravo, to nije bilo baš tako daleko. Vjerojatno
ne više od trideset minuta žustrog hoda (a tako je uvijek hodao), još i
manje ako pločnik ne bude zakrčen sporim ljudima. To je bilo dulje
nego što je većina pripadnika visokog društva u Londonu voljela
boraviti na zraku, osim kad bi išli u kupovinu ili na šetnju parkom, ali
Colin je trebao razbistriti glavu. A, iako zrak u Londonu nije bio
previše svjež, morat će ipak poslužiti.
A kako mu je toga dana sreća okrenula leđa, naravno, do trenutka
kad je stigao na raskrižje ulica Oxford i Regent, prve kapi kiše
zaplesale su mu na licu. Kad je zašao za ugao trga Hanover u ulicu
St. George, kiša je već lijevala. A bio je već sasvim blizu ulice
145Gospodin Bridgerton
Bruton pa bi bilo smiješno da sada pozove kočiju da ga odveze
ostatak puta.
Pa je tako nastavio pješice.
Međutim, nakon što se prvu minutu živcirao zbog kiše, ona mu je
nekako čudno postala ugodna. Bilo je dovoljno toplo da se nije
smrzavao do kosti, a njezine debele, bockave kapi osjećao je kao
neku vrstu pokore.
Pomislio je da možda baš to zaslužuje.
Vrata majčine kuće otvorila su se prije nego što je Colinovo
stopalo dodirnulo vrh stuba; Wickham ga je, izgleda, čekao.
"Smijem li vam dodati ručnik?" upita batler, dodajući mu veliku,
bijelu tkaninu.
Colin je uzme, pitajući se kako je, za ime svijeta, Wickham imao
vremena otići po ručnik. Nije mogao znati da će Colin biti tako lud
da će hodati po kiši.
Nije to bilo prvi put da je pomislio kako batleri moraju posjedovati
neke čudne magične moći. Možda je to bilo u opisu posla.
Colin osuši kosu ručnikom i time zapanji Wickhama, koji je
nevjerojatno držao do pravila pristojnosti pa je zasigurno očekivao da
će se Colin povući u privatnu sobu barem na pola sata kako bi se
dotjerao.
"Gdje je moja majka?" upita Colin.
Wickhamove se usne stisnu. Pogledao je znakovito u Colinova
stopala koja su stvarala male lokvice. "Ona je u svojoj radnoj sobi",
odgovori, "ali upravo razgovara s vašom sestrom."
"Kojom sestrom?" upita Colin, vedro se osmjehnuvši samo da
iživcira Wickhama koji je sigurno pokušavao iživcirati njega time što
je izostavio sestrino ime.
Kao da se može reći samo "vaša sestra" nekom Bridgertonu i
očekivati da će on ili ona znati o kome govorite.
"Francescom".
146 Julia Quinn
"Aha, da. Ona se uskoro vraća u Škotsku, zar ne?"
"Sutra."
Colin uruči ručnik Wickhamu koji je gledao taj ručnik onako kako
bi gledao nekog velikog kukca. "Onda im neću smetati. Samo joj
recite da sam ovdje kad završi s Francescom."
Wickham kimne. "Biste li se željeli možda presvući, gospodine
Bridgertone? Vjerujem da imamo neku odjeću vašeg brata Gregoryja
gore u njegovoj sobi."
Colin se nasmiješi. Gregory je završavao posljednju godinu na
Cambridgeu. Bio je jedanaest godina mlađi od Colina i bilo je teško
povjerovati da bi mogli dijeliti odjeću, ali vjerojatno je došlo vrijeme
da prihvati da mu je mali brat konačno odrastao.
"To je odlična zamisao", reče Colin. Žalosno pogleda svoj mokri
rukav. "Ostavit ću ovu odjeću ovdje da se očisti i doći ću po nju
kasnije."
Wickham ponovno kimne, promrmlja: "Kako želite", i nestane
dolje niz hodnik, u nepoznate dijelove kuće. Colin krene uza stube
prema obiteljskim odajama preskačući svaku drugu stepenicu. I dok
je tako mokar išao hodnikom, začuje zvuk otvaranja vrata. Okrene se
i ugleda Eloise.
To nije bila osoba koju je želio vidjeti. Ona mu je odmah pobudila
sjećanja na njegovo popodne s Penelope. Na njihov razgovor. Na
poljubac.
Posebno na poljubac.
Posebno na poljubac.
A što je još gore, na osjećaj krivnje koji je uslijedio nakon njega.
Na osjećaj krivnje koji je još bio tu.
"Coline", reče vedro Eloise, "nisam znala da si ti... zar si došao
pješice?"
On slegne ramenima. "Volim kišu."
147Gospodin Bridgerton
Ona ga znatiželjno promotri, nakrivi glavu onako kako bi je uvijek
nakrivila kad joj se nešto činilo zagonetnim. "Ti si mi danas baš
nekako čudno raspoložen."
"Eloise, mokar sam do kože."
"Ne moraš vikati na mene", reče ona, uzdahnuvši. "Nisam te ja po
kiši natjerala na šetnju preko cijelog grada."
"Nije padalo kad sam pošao", bio je nekako prisiljen reći. Bilo je
nešto u braći i sestrama što čovjeka pretvori u osmogodišnje dijete.
"Sigurna sam da je nebo bilo sivo", uzvrati ona.
Očito, i ona je imala ponešto od osmogodišnjeg djeteta u sebi.
"Možemo li nastaviti ovu raspravu kad se osušim?" upita, namjerno
nestrpljivim glasom.
"Naravno, samo naprijed", reče ona ljubazno, hineći uslužnost.
"Čekam te ovdje."
Colinu se nije žurilo dok se presvlačio u Gregoryjevu odjeću, više
je vremena posvetio vezanju kravate nego što je to učinio godinama.
Konačno, kad je bio uvjeren da je Eloise već luda od nestrpljenja,
izađe na hodnik.
"Čula sam da si danas posjetio Penelope", reče ona bez okolišanja.
Ovo je bila pogrešna rečenica.
"Gdje si to čula?" upita je pažljivo. Znao je da su njegova sestra i
Penelope bliske, ali sigurno Penelope to nije rekla Eloise.
"Felicity je rekla Hyacinth."
"A Hyacinth je rekla tebi."
"Naravno."
"Nešto", promrmlja Colin, "se mora učiniti s tim tračanjem u ovom
gradu."
"Ja mislim, Coline, da se ovo ne može smatrati tračem", reče
Eloise. "Ne radi se tu o tome da se ti zanimaš za Penelope."
148 Julia Quinn
Da se radilo o bilo kojoj drugoj ženi, Colin bi očekivao da će ga
ona sada pogledati ispod oka i lukavo mu dobaciti - ili se možda
zanimaš?
Ali to je bila Penelope i iako je Eloise bila njezina najbolja
prijateljica i njezino najdraže društvo, nije mogla ni zamisliti da bi se
čovjek Colinova ugleda i popularnosti zanimao za ženu Penelopina
ugleda i (nedostatka) popularnosti.
Colinovo se raspoloženje promijenilo od lošeg u užasno.
"Zapravo", nastavi Eloise, sasvim nesvjesna oluje koja je bjesnila
u njezinom obično vedrom i veselom bratu, "Felicity je rekla
Hyacinth da joj je Briarly rekao da si je posjetio. Baš sam se pitala o
čemu se tu radi."
"Što to tebe briga", reče Colin oštro, nadajući se da će ostati na
tome, ali ne vjerujući baš da hoće. On ipak krene prema stubama,
vječni optimist.
"Radi se o mom rođendanu, je li?" nagađala je Eloise, skočivši
pred njega tako iznenada da ju je on nagazio po papuči. Ona se trzne
od boli, ali Colin nije imao previše suosjećanja za nju.
"Ne, ne radi se o tvom rođendanu", zareži. "Tvoj rođendan je
tek…"
On zastane. Joj, k vragu.
"Sljedećeg tjedna", progunđa.
Ona se lukavo nasmiješi. Tada, kao da je njezin mozak upravo
shvatio da je krenuo u pogrešnom smjeru, usne joj se razdvoje od
zaprepaštenja i ona ga zaustavi i usmjeri u drugom pravcu. "Onda",
nastavila je, krećući se tako da mu što učinkovitije zapriječi put, "ako
nisi išao k njoj zbog mog rođendana – a sada mi ne možeš reći ništa
što bi me uvjerilo da jesi - zašto si išao posjetiti Penelope?"
"Zar ništa na ovom svijetu nije privatna stvar?"
"Ne u ovoj obitelji." Colin odluči da je najbolje da odglumi svoje
uobičajeno vedro raspoloženje iako se nije osjećao nimalo milostivo
prema sestri u ovom trenutku, pa nabaci najljepši i najbezbrižniji od
149Gospodin Bridgerton
svojih osmijeha, nagne glavu u stranu i upita: "Jesam li dobro čuo da
me majka zove?"
"Ja nisam ništa čula", reče Eloise otresito, "i što nije u redu s
tobom? Djeluješ jako čudno."
"Sve je u redu."
"Ne, nije u redu. Izgledaš kao da si upravo došao od zubara."
Glas mu se stišao do mrmljanja. "Uvijek mi je drago primati
komplimente od obitelji."
"Ako ne možeš vjerovati svojoj obitelji da ti iskreno nešto govori",
dobaci mu, "kome možeš vjerovati?"
On se nasloni polako na zid i prekriži ruke. "Meni se laskanje
sviđa više od iskrenosti."
"Ne, ne sviđa ti se."
Dragi Bože, želio ju je tresnuti. Nije to učinio od svoje dvanaeste
godine. I za to je dobio remenom. To je bio jedini put da je njegov
otac digao ruku na njega.
"Ono što ja želim", uzvrati Colin pogledavši je prijekorno, "jest
trenutni prestanak ovog razgovora."
"Ono što ti želiš", rekla je Eloise, "jest da te ja prestanem ispitivati
zašto si išao posjetiti Penelope Featherington, ali mislim da oboje
znamo da za to nema šanse."
I to je bio trenutak kad je bio siguran. Bio je siguran, sto posto
siguran, osjećao je to dušom i srcem, da je njegova sestra lady
Whistledown. Sve se poklapalo. Nije bilo nikog tvrdoglavijeg i
upornijeg od nje, nitko nije poput nje mogao – ili htio – posvetiti
toliko vremena kako bi istražio baš svaki trač i baš svaku aluziju.
Kad je Eloise nešto željela, ona nije prestajala dok se toga ne bi
dočepala. Nije se radilo o novcu ili pohlepi ili materijalnim dobrima.
Kod nje se radilo samo o tome da je morala sve znati. Voljela je znati
baš sve i pilila bi i pilila sve dok joj ne biste rekli točno ono što je
željela čuti.
150 Julia Quinn
Bilo je pravo čudo da je nitko već dosad nije razotkrio.
Iznenada, on reče: "Moram razgovarati s tobom." Zgrabio ju je za
ruku i ugurao u najbližu sobu, koja je slučajno bila njezina.
"Coline!" vrisnula je, pokušavajući ga se neuspješno otresti. "Što
to radiš?"
On zalupi vratima, pusti je, prekriži ruke, raširi noge i pogleda je
mrko.
"Coline?" ponovi ona, ovaj put sumnjičavim glasom.
"Znam što radiš."
"Što radim…"
A zatim se ona, vražja bila, počne smijati.
"Eloise!" zagrmio je. "Govorim ti nešto!"
"Očito", jedva je uspjela izgovoriti.
On se nije smeo, zurio je u nju.
Ona skrene pogled i skoro se zgrči od smijeha. Konačno ga upita:
"Što ti to..."
Ali tada ga je ponovno pogledala i iako se silom pokušavala
suzdržati, ponovno prasnula u smijeh.
Da je nešto pila, pomisli Colin s tračkom humora, sad bi joj piće
izašlo na nos. "Koji je tebi vrag?" zareži na nju.
To joj konačno privuče pozornost. Nije znao je li bila riječ o tonu
njegova glasa ili psovki, ali u trenu se pribrala.
"Za ime svijeta", reče tiho, "ti to ozbiljno."
"Zar ti izgledam kao da se šalim?"
"Ne", reče Eloise, "iako sam isprva mislila da se šališ. Žao mi je,
Coline, ali tebi ne priliči gledati me prijekorno i vikati i sve to.
Izgledao si baš kao Anthony."
"Ti…"
151Gospodin Bridgerton
"Zapravo", reče ona, pogledavši ga ni približno s onolikim
oprezom s kolikim je trebala, "više si izgledao kao ti koji pokušava
oponašati Anthonyja."
Ubit će je. Baš ovdje u ovoj sobi, u kući njegove majke, počinit će
sestricid.
"Coline?" upita ona s oklijevanjem, kao da je konačno primijetila
da je odavno prestao biti samo ljutit i da je sada već bijesan.
"Sjedni. Dolje." Trzne glavom prema stolcu. "Sada."
"Jesi li dobro?"
"SJEDI DOLJE!" zagrmio je.
I ona sjedne. Žustro.
"Ne sjećam se kad si ti zadnji put povisio glas." šapne Eloise.
"Ja se ne sjećam kad sam zadnji put imao razlog za to."
"Što nije u redu?"
On odluči da mu je najbolje da odmah prijeđe na stvar.
"Coline?"
"Ja znam da si ti lady Whistledown."
"Štooooooo?"
"Nema vajde od poricanja. Vidio sam..."
Eloise skoči na noge. "Osim što to nije istina."
Odjednom se nije osjećao toliko silno ljutito. Umjesto toga,
osjećao se umorno, staro. "Eloise, vidio sam dokaz."
"Kakav dokaz?" upita ona, podižući glas u nevjerici. "Kako može
postojati dokaz za nešto što nije istina?"
On je zgrabi za ruku. "Pogledaj svoje prste."
Ona ih pogleda. "I što s njima?"
"Mrlje od tinte."
152 Julia Quinn
Ona zine. "Iz toga si ti zaključio da sam ja lady Whistledown?"
"Zašto bi inače imala mrlje od tinte?"
"Zar ti nikada ne rabiš pero i tintu?"
"Eloise…" glas mu je bio izrazito prijeteći.
"Ne moram ti govoriti zašto imam mrlje od tinte na prstima."
On ponovno izgovori njezino ime.
"Nemoj", usprotivi mu se. "Ja ti ne dugujem... Ah, dobro, u redu."
Ona buntovnički prekriži ruke. "Ja pišem pisma." On je pogleda tako
da je bilo jasno da joj ništa ne vjeruje." "Pišem pisma! " protestirala
je. "Svaki dan. Ponekad i dva dnevno kad Francesca nije u Londonu.
Vrlo sam odana kad je riječ o pisanju pisama. Ti bi to morao znati.
Napisala sam dovoljno pisama s tvojim imenom na omotnici, iako
sumnjam da je polovica tih pisama došla do tebe."
"Pisama?" upita on, glasom punim sumnje... i podsmijeha. "Za
Boga miloga, Eloise, zar ti uistinu misliš da će ti to proći? Kome ti to
do vraga pišeš tolika pisma?"
Ona se zacrveni. Uistinu se jako zacrvenjela. "Što te briga."
Njega bi njezina reakcija zaintrigirala da još uvijek nije bio toliko
siguran da ona laže tvrdeći da nije lady Whistledown.
"Za Boga miloga, Eloise", procijedi, "tko će ti povjerovati da pišeš
pisma svaki dan. Ja nikako neću."
Ona je zurila u njega, tamne su joj oči bijesno treptale. "Baš me
briga što ti misliš", reče vrlo tiho. "Ne, to nije istina. Užasno sam
ljuta na tebe zato što mi ne vjeruješ."
"Ne daješ mi razloga da ti povjerujem", reče on umorno.
Ona ustane, priđe mu i bocne ga prstom u prsa. Snažno. "Ti si mi
brat", poviče. "Ti bi mi trebao vjerovati bez pitanja. Voljeti me
bezuvjetno. Tako se članovi obitelji odnose jedni prema drugima!"
"Eloise", reče on, a njezino je ime iz njegovih usta zazvučalo tek
kao uzdah.
153Gospodin Bridgerton
"Nemoj sad smišljati nikakvu ispriku/'
"Ni nisam."
"To je još gore!" Ona priđe vratima. "Trebao bi pasti na koljena i
preklinjati me da ti oprostim."
Nije pomišljao da se ima snage nasmijati, ali nekako se baš to
dogodilo. "Čuj, to bi bilo u velikoj suprotnosti s mojim karakterom,
zar ne?"
Ona otvori usta da nešto kaže, ali ono što je iz njih izašlo nije bio
engleski jezik. Sve što je uspjela izreći zvučalo je kao "oooooo",
izuzetno ljutitim glasom, a zatim je izletjela van, glasno zalupivši
vratima za sobom.
Colin se stropošta na stolac, pitajući se je li ona svjesna da ga je
ostavila samog u njezinoj spavaćoj sobi.
Ta ironija je bila, pomislio je, vjerojatno jedina svijetla točka u
inače groznom danu.
154 Julia Quinn
10. poglavlje
Dragi čitatelji,
Iznenađena sam s koliko sentimentalnosti pišem ove riječi.
Nakon jedanaest godina bilježenja vremena i događaja iz
londonskog visokog društva, pero Vaše autorice odlazi u
mirovinu.
Iako je za takav potez presudna odluka donesena nakon izazova
lady Danbury, krivnja se nikako ne može (u cijelosti) svaliti na
grofičina leđa. Kolumna je u posljednje vrijeme postala
zamorna, mene pisanje kolumne više toliko ne ispunjava, a
vjerojatno više nije ni toliko zabavna za čitanje. Vaša autorica
treba promjenu. Jedanaest godina je dugo razdoblje.
Također, moram priznati da me ova nedavna obnova zanimanja
za pravi identitet Vaše autorice počela uznemiravati. Prijatelji
se okreću protiv prijatelja, braća protiv sestara. Sve se to
događa u uzaludnom pokušaju rješavanja jedne nerješive tajne.
Nadalje, njuškanje pripadnika visokog društva postalo je i
opasno. Prošlog tjedna radilo se o uganutoj nozi lady
Blackwood, ovotjedna ozljeda pripada Hyacinth Bridgerton
koja se malo ozlijedila u subotnjem domjenku održanom u
londonskom domu lorda i lady Riverdale. (Pažnji Vaše autorice
nije promakla činjenica da je lord Riverdale nećak lady
Danbury.) Gospođica Hyacinth mora da je sumnjala u nekog od
gostiju s obzirom na to da je svoju ozljedu zaradila padom u
knjižnicu nakon što su se vrata otvorila dok je njezino uho bilo
pritisnuto o njih.
155Gospodin Bridgerton
Prisluškivanje na vratima, naganjanje dječaka koji dostavljaju
moje novine – to su samo sitnice koje su stigle do ušiju Vaše
autorice! U što se to pretvorilo londonsko društvo? Vaša Vas
autorica uvjerava, najdraži čitatelji, da ona u svih jedanaest
godina svoje karijere ni jednom nije prisluškivala na vratima.
Svi tračevi u mojoj kolumni došli su do mene poštenim putem,
bez smicalica i trikova, samo uz pomoć radoznalih očiju i ušiju.
I tako, au revoir, Londone! Bilo mi je zadovoljstvo služiti vam.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
19. TRAVNJA 1824.
ila je to, nimalo iznenađujuće, glavna tema razgovora na balu
Macclesfieldovih.
"Lady Whistledown je otišla u mirovinu! "
"Možete li vi to vjerovati?"
"Što ću ja sad čitati za doručkom?"
"Kako ću znati što se dogodilo na zabavi koju propustim?"
"Sad nikada nećemo otkriti tko je ona!"
"Lady Whistledown je otišla u mirovinu!"
Jedna se žena onesvijestila, skoro si razbivši glavu o stolić kad se
nimalo graciozno stropoštala na pod. Očito nije pročitala jutarnju
kolumnu pa je prvi put čula vijest baš ovdje na balu
Macclesfieldovih. Doveli su je k svijesti pomoću mirišljave soli, ali
ubrzo se opet onesvijestila.
"Ona glumi", promrmlja Hyacinth Bridgerton svojoj prijateljici
Felicity Featherington dok su stajale u maloj skupini s udovom lady
Bridgerton i Penelope. Penelope je imala službenu zadaću služiti kao
Felicityna pratilja s obzirom na to da im je majka odlučila ostati
doma zbog probavnih smetnji.
"Prvi put se uistinu onesvijestila", objasni Hyacinth. "To je svima
jasno jer je nespretno pala. Ali ovo..." Rukom s gađenjem pokaže na
B
156 Julia Quinn
damu na podu. "Nitko ne pada u nesvijest poput balerine. Čak ni
prave balerine."
Penelope je čula cijeli razgovor jer joj je Hyacinth stajala točno s
desne strane pa promrmlja: "Jesi li se ti ikad onesvijestila?" ne
skidajući pogled s nesretne žene koja se sad polako budila delikatno
trepćući očima dok je mirisala sol koju su joj ponovno gurnuli pod
nos.
"Naravno da nisam!" odgovori Hyacinth izuzetno ponosno. "U
nesvijest padaju budalasti ljudi i oni meka srca", dodala je.
"A kad bi lady Whistledown još pisala, zapamti što ti kažem, ona
bi baš te iste riječi napisala u sljedećoj kolumni."
"Nažalost, više neće biti riječi koje će napisati", odgovori Felicity
tužno uzdahnuvši.
Lady Bridgerton se složi. "To je kraj jedne ere", reče. "Teško će mi
to pasti."
"Pa tek smo osamnaest sati bez nje", Penelope je imala potrebu
istaknuti. "Jutros smo dobili novine. Zašto bi nam već sad bilo
teško?"
"Radi se o principu", reče lady Bridgerton uzdahnuvši. "Da je ovo
jedan običan ponedjeljak, ja bih znala da ću sljedeće izvješće dobiti u
srijedu. Ali sada..."
Felicity doista šmrcne. "Sad smo izgubljeni", reče.
Penelope se okrene prema sestri u nevjerici. "Malo si previše
melodramatična."
Felicity slegne ramenima tako teatralno kao da joj je mjesto na
pozornici. "Uistinu? Uistinu?"
Hyacinth je suosjećajno potapša po leđima. "Ja mislim da nisi. I ja
se baš tako osjećam."
"To je samo obična tračerska kolumna", reče Penelope, potraživši
među svojim društvom barem jedan tračak zdravog razuma. Sigurno
157Gospodin Bridgerton
ne misle da svijet srlja u propast samo zato što je lady Whistledown
odlučila završiti karijeru.
"Naravno, imaš pravo", reče lady Bridgerton, isturivši bradu i
napućivši usne na način koji je trebao dati do znanja da ona praktično
razmišlja. "Hvala ti na tome što si glas razuma u ovoj našoj maloj
skupini." Ali zatim se malo usukala i rekla: "Ali moram priznati, baš
sam se navikla na nju. Tko god ona bila."
Penelope odluči da je došlo krajnje vrijeme za promjenu teme
razgovora. "Gdje je Eloise, nisam je vidjela večeras?"
"Bojim se da je bolesna. Ima glavobolju", reče lady Bridgerton, a
male joj se bore od brige pojave na njezinom inače glatkom licu.
"Već se tjedan dana loše osjeća. To me već pomalo brine."
Penelope je odsutno zurila u jedan svijećnjak na zidu, ali istog časa
opet skrene pozornost na lady Bridgerton. "Nadam se da nije ništa
ozbiljno?"
"Nije ništa ozbiljno", odgovori Hyacinth prije nego što joj je majka
uspjela otvoriti usta. "Eloise nikad nije bolesna."
"Baš se zato i brinem", reče lady Bridgerton. "Ne jede baš dobro u
posljednje vrijeme."
"To nije istina", reče Hyacinth. "Baš joj je danas popodne
Wickham odnio prepun pladanj. Peciva i jaja i mislim da sam
namirisala kuhanu šunku." Ozbiljno pogleda okupljene. "A kad je
Eloise ostavila pladanj u predvorju, bio je prazan."
Hyacinth Bridgerton, pomisli Penelope, ima iznenađujuće dobro
oko za detalje.
"Loše je raspoložena", nastavi Hyacinth "otkad se posvađala s
Colinom."
"Posvađala se s Colinom?" upita Penelope, a nešto joj se stisne u
želucu. "Kada?"
"Jedan dan prošlog tjedna", reče Hyacinth.
158 Julia Quinn
KADA? poželjela je vrisnuti Penelope, ali zasigurno bi svima bilo
čudno kad bi zahtijevala da joj točno kaže dan. Je li to bilo u petak?
Je li?
Penelope će se uvijek sjećati da se prvi put, a najvjerojatnije i
jedini, poljubila u petak.
Bila je čudna što se toga tiče. Uvijek je pamtila dane u tjednu.
Upoznala je Colina u ponedjeljak.
Poljubila ga je u petak. Dvanaest godina kasnije.
Penelope uzdahne. To je bilo baš jadno.
"Penelope, zar nešto nije u redu?" upita lady Bridgerton.
Penelope pogleda Eloisinu majku. Njezine su plave oči bile
ispunjene brigom, a bilo je nečeg u načinu na koji je nagnula glavu
zbog čega je Penelope zamalo briznula u plač.
"Sve je u redu", reče, nadajući se da joj osmijeh djeluje iskreno.
"Samo sam zabrinuta za Eloise."
Hyacinth šmrkne nosom.
Penelope odluči da bi trebala pobjeći. Svi ti Bridgertoni - dobro,
dvije od njih – podsjećali su je na Colina.
A to je bilo ono što je radila skoro svake minute posljednja tri
dana. Ali barem je to bilo kad je bila sama i mogla je uzdisati i
stenjati i gunđati koliko joj srce želi.
Ali ovo je izgleda bio njezin sretan dan jer je upravo čula lady
Danbury kako je zove oštrim glasom.
(Na što joj se to život sveo kad se smatrala sretnom što ju je
zarobio najopakiji jezik u Londonu?)
Ali lady Danbury će joj pružiti savršen izgovor da napusti trenutni
kvartet dama, a uostalom, polako je shvaćala, da joj se na neki jako
čudan način, lady Danbury prilično sviđala.
"Gospođice Featherington! Gospođice Featherington!"
159Gospodin Bridgerton
Felicity istog časa ustukne jedan korak. "Nadam se da misli na
tebe", prošapće panično.
"Naravno da misli na mene", reče Penelope pomalo s visoka. "Ja
smatram lady Danbury dragom prijateljicom."
Felicity izbeči oči. "Uistinu?"
"Gospođice Featherington!" reče lady Danbury, lupkajući svojim
štapom samo centimetar od Penelopine noge. "Ne vi", reče ona
Felicity, iako ona nije učinila ništa drugo nego se pristojno
nasmiješila kad je grofica prišla. "Vi", reče ona Penelopi.
"Ovaj, dobra večer, lady Danbury", reče Penelope, smatrajući to
zavidno izdašnom rečenicom pod ovim uvjetima.
"Tražim vas čitave večeri", objavi lady Danbury.
Penelope to malo iznenadi. "Doista?"
"Da. Želim razgovarati s vama o zadnjoj kolumni te
Whistledownice."
"Sa mnom?"
"Da, s vama", progunđa lady Danbury." Rado bih razgovarala s
nekim drugim pronađete li mi tijelo s više od pola mozga."
Penelope priguši smijeh i kimne u smjeru svojih prijateljica. "Ovaj,
ja vas uvjeravam da lady Bridgerton..."
Lady Bridgerton je mahnito odmahivala glavom.
"Ona ime previše posla sa svojim prebrojnim potomstvom koje
mora poženiti", objavi lady Danbury. "Od nje se ovih dana ne može
očekivati da je sposobna voziti pristojan razgovor."
Penelope uzrujano pogleda lady Bridgerton da provjeri je li se
uvrijedila - na kraju krajeva, ona već više od desetljeća pokušava
poženiti svoje prebrojno potomstvo. Međutim, lady Bridgerton nije
izgledala nimalo povrijeđeno. Zapravo, činilo se da se suzdržava da
ne prasne u smijeh.
160 Julia Quinn
Suzdržava se da ne prasne u smijeh i odmiče se polako, vodeći sa
sobom Hyacinth i Felicity.
Podle male izdajice.
Ah, dobro, Penelope se nema na što žaliti. Ionako je željela pobjeći
od Bridgertona, zar ne? Ali nije baš previše uživala u tome što će
Felicity i Hyacinth sad misliti da su joj smjestile.
"Otišle su", zasmijulji se lady Danbury, "a to je odlično. Te dvije
cure zajedno nemaju nijednu pametnu za reći".
"O, čekajte, to nije istina", Penelope je osjećala potrebu usprotiviti
se. "I Felicity i Hyacinth su vrlo bistre."
"Ja nisam rekla da one nisu pametne", reče lady Danbury kiselo,
"samo da nemaju što pametno za reći. Ali ne brinite", dodala je,
potapšavši ohrabrujuće – ohrabrujuće? Tko je ikad čuo da lady
Danbury nekoga ohrabruje? – Penelope po ramenu. "Nisu one krive
što su im razgovori beskorisni. Odrast će one, pa neće više biti tako.
Ljudi su kao dobro vino. Ako su kvalitetni, s godinama su samo
bolji."
Penelope je zapravo krišom gledala desno od lica lady Danbury,
virila joj preko ramena u čovjeka za kojeg je pomislila da bi mogao
biti Colin (ali nije), ali ovo je vratilo njezinu pozornost onamo kamo
je grofica to željela.
"Dobro vino?" ponovi Penelope.
"Hm. A ja sam mislila da me ne slušate."
"Naravno da vas slušam." Penelope osjeti kako joj se usne trzaju u
nešto što nije bio baš osmijeh. "Samo mi je nešto... odvuklo pažnju."
"Gledate gdje je taj mali Bridgerton, zacijelo."
Penelope iznenađeno dahne.
"O, nemojte izgledati tako šokirano. To vam se lijepo vidi na licu.
Samo me iznenađuje to što on to nije primijetio."
"Pretpostavljam da jest", promrmlja Penelope.
161Gospodin Bridgerton
"Uistinu? Hm." Lady Danbury se namršti, rubovi usta su joj se
razlijevali u duge okomite bore sa svake strane brade. "Ne služi mu
na čast što nije ništa učinio u vezi s tim."
Penelope srce zaboli. Bilo je nešto čudno dražesno u vjeri stare
dame u nju, kao da se ljudi poput Colina redovito zaljubljuju u žene
poput Penelope. Penelope ga je morala preklinjati da je poljubi, za
Boga miloga. I vidite kako je to završilo. Izašao je iz kuće bijesan
kao ris i otad nisu već tri dana razgovarali.
"No, ne brinite zbog njega", reče lady Danbury sasvim iznenada.
"Naći ćemo mi vama nekog drugog."
Penelope se diskretno nakašlje. "Lady Danbury, zar ste vi od mene
napravili projekt?"
Stara dama je sjala, smiješak joj je obasjao naborano lice.
"Naravno! Iznenađena sam što vam je trebalo tako dugo da to
shvatite."
"Ali zašto?" upita Penelope, iskreno to ne mogavši pojmiti.
Lady Danbury uzdahne. Zvuk koji je ispustila nije bio tužan – više
sjetan. "Imate li nešto protiv da sjednemo na trenutak. Ove stare kosti
nisu više kao što su nekad bile."
"Svakako", reče Penelope brzo, osjećajući se užasno što nikad nije
pomislila na dob lady Danbury dok su stajale u zagušljivoj plesnoj
dvorani. Ali grofica je bila tako živahna; bilo je teško zamisliti je
bolesnom ili slabom.
"Evo nas", reče Penelope, primajući je pod ruku i vodeći je prema
obližnjem stolcu. Kad se lady Danbury smjestila, Penelope sjedne
kraj nje. "Je li vam sad udobnije? Želite li nešto za piće?"
Lady Danbury kimne zahvalno, a Penelope da znak jednom lakaju
da im donese dvije čaše limunade jer nije željela ostaviti groficu
samom dok izgleda tako blijedo. "Nisam više u cvijetu mladosti",
reče lady Danbury kad je lakaj krenuo prema stolu s pićima.
162 Julia Quinn
"Nitko od nas nije", odgovori Penelope. To je možda bio
nepristojan komentar, ali izgovoren je s toplinom i Penelope je
nekako znala da joj lady Danbury neće zamjeriti.
Imala je pravo. Lady Danbury se zasmijulji i zahvalno pogleda
Penelope prije nego što reče: "Što sam starija, sve više shvaćam da su
većina ljudi na svijetu budale."
"Vi ste to tek sad shvatili?" upita Penelope, ne kako bi je
zadirkivala, već je s obzirom na uobičajeno ponašanje lady Danbury,
bilo teško shvatiti da odavno nije došla do tog zaključka.
Lady Danbury se od srca nasmije. "Ne, ponekad mislim da sam to
znala i prije rođenja. Ono što sam sad shvatila jest to da je vrijeme da
se nešto učini u vezi s tim."
"Kako to mislite?"
"Mene nije nimalo briga što će se dogoditi svim tim budalama na
svijetu, ali ljudima poput vas" - kako nije imala rupčić, obriše oči
prstima – "eto, željela bih da se vi skrasite."
Nekoliko sekundi Penelope nije rekla ništa, samo je buljila u nju.
"Lady Danbury", reče oprezno, "ja izuzetno cijenim tu vašu gestu... i
vaše osjećaje... ali vi morate znati da niste odgovorni za mene."
"Naravno da ja to znam", prijekorno će lady Danbury. "Ne brinite
se, ne osjećam ja nikakvu odgovornost za vas. Da je tako, ne bi mi
bilo ni upola toliko zabavno."
Penelope je znala da zvuči kao najveća budala, ali uspjela je samo
reći: "Ne razumijem."
Lady Danbury je šutjela neko vrijeme jer se lakaj vratio s
limunadom, a zatim, popivši nekoliko malih gutljaja, počne govoriti.
"Sviđate mi se, gospođice Featherington. A meni se ne sviđa mnogo
ljudi. To vam je baš tako jednostavno. I rado bih vas vidjela
sretnom."
"Ali ja jesam sretna", reče Penelope spontano.
Lady Danbury je arogantno pogleda ispod oka – bio je to izraz koji
je uvježbala do savršenstva. "Jeste li, uistinu?" promrmlja.
163Gospodin Bridgerton
Je li uistinu bila sretna? Što je zapravo značilo to što je morala stati
i razmisliti o odgovoru. Nije bila nesretna, u to je bila sigurna. Imala
je divne prijateljice, svoju sestru Felicity smatrala je osobom od
velikog povjerenja, a bez obzira na to što svoju majku i starije sestre
ne bi izabrala za prijateljice, ipak ih je voljela. I znala je da one vole
nju. Njezina obitelj nije bila tako loša. Život joj je bio lišen drame i
uzbuđenja, no bila je zadovoljna.
Ali zadovoljstvo nije ista stvar kao i sreća, pa osjeti oštru,
probadajuću bol u grudima kad shvati da ne može potvrdno
odgovoriti na obzirno pitanje lady Danbury.
"Ja sam podigla svoju obitelj", reče lady Danbury. "Četvero djece i
svi su se dobro udali ili oženili. Čak sam našla i nevjestu svome
nećaku koji, da budem iskrena" - nagne se naprijed i šapne zadnje tri
riječi tako da je Penelope imala dojam da će joj sad otkriti neku
veliku tajnu – "mi se više sviđa od vlastite djece."
Penelope si nije mogla pomoći da se ne nasmije. Lady Danbury je
izgledala tako tajnovito, tako zločesto. Bilo je to zapravo vrlo
dražesno.
"Možda će vas iznenaditi", nastavi lady Danbury, "ali ja sam po
prirodi pomalo nametljiva."
Penelope svjesno održi ozbiljan izraz lica.
"I sad nemam ništa za raditi", reče lady Danbury, dižući ruke kao
da se predaje. "Željela bih vidjeti još jednu, zadnju osobu sretno
udatu."
"Nemojte tako, lady Danbury", reče Penelope, spontano stavivši
dlan na ruku starije dame. Malo joj stisne ruku. "Vi ćete nas sve
nadživjeti, sigurna sam u to."
"Pih, ne budite ludi." Ton lady Danbury bio je preziran, ali nije
pomaknula ruku iz Penelopina stiska. "Nisam depresivna", dodala je.
"Samo sam realistična. Prošla sam sedamdesetu i neću vam reći prije
koliko godina je to bilo. Nije mi na ovom svijetu ostalo još mnogo,
ali to me nimalo ne dira."
164 Julia Quinn
Penelope se nadala da će se s jednakom smirenošću znati suočiti i
s vlastitom smrtnošću.
"Ali vi mi se viđate, gospođice Featherington. Podsjećate me na
mene. Ne bojite se reći ono što mislite."
Penelope ju je mogla samo gledati u šoku. Ona je provela
posljednjih deset godina ne govoreći nikad točno ono što misli. S
ljudima koje dobro poznaje bila je otvorena i iskrena i katkad čak i
pomalo duhovita, ali u društvu nepoznatih ljudi, jezik bi joj se
zavezao.
Sjetila se jednog krabuljnog plesa na koji je jednom otišla.
Zapravo je sudjelovala je na mnogim balovima pod maskama, ali
ovaj je bio poseban zato što joj se uistinu sviđao njezin kostim - nije
to bilo ništa posebno, obična oprava iz sedamnaestog stoljeća - u
kojoj je uistinu osjećala da joj je identitet skriven. Vjerojatno je bila
riječ o maski. Bila je prevelika i prekrivala joj je gotovo čitavo lice.
Osjećala se transformirano. Odjednom slobodna od tereta
Penelope Featherington, do izražaja je počela dolaziti njezina nova
osobnost. Nije se radilo o tome da je nešto glumila; već je bila
sličnija svojoj biti - onoj koju nije znala pokazati nikome koga nije
dobro poznavala – i konačno se oslobodila.
Smijala se, šalila se. Čak je i koketirala.
Zaklela se da će se sljedeće noći, kad pospremi kostim i kad
ponovno bude odjenula svoju najbolju večernju haljinu, sjetiti kako
biti ono što jest.
No to se nije dogodilo. Stigla je na bal i kimala je i smješkala se
pristojno, ali ponovno se našla na rubu plesne dvorane, doslovno
nevidljiva.
Činilo se da biti Penelope Featherington nešto znači. Odavno su je
smjestili u ladicu, tijekom one prve užasne sezone kad je njezina
majka inzistirala da mora debitirati, iako ju je Penelope preklinjala da
to odgode za sljedeću sezonu. Ona debela djevojka. Ona čudna
djevojka. Ona koja uvijek nosi boje koje joj ne pristaju. Nije bilo
važno što je smršavjela, lijepo izrasla i konačno bacila sve svoje žute
165Gospodin Bridgerton
oprave. U ovom svijetu - svijetu londonskog visokog društva - ona će
uvijek biti ista stara Penelope Featherington.
Bila je to i njezina krivnja, jednako kao i bilo čija. Zapravo, radilo
se o začaranom krugu. Svaki put kad je Penelope ušla u plesnu
dvoranu i vidjela sve te ljude koji su je godinama poznavali, osjetila
je kako se uvlači u sebe, kako se pretvara u stidljivu, čudnu djevojku
iz prošlih vremena, umjesto u samouvjerenu ženu kakvom se
smatrala – barem u svome srcu.
"Gospođice Featherington?" začuo se tihi - i iznenađujuće nježni –
glas lady Danbury. "Nešto nije u redu?"
Penelope je znala da joj je trebalo dulje da odgovori nego što se
očekivalo, ali nekako joj je trebalo nekoliko sekundi da se sabere. "Ja
ne mislim da znam otvoreno govoriti", konačno reče, okrećući se da
pogleda lady Danbury tek kad je izgovorila posljednju riječ u
rečenici. "Ja nikad ne znam što ljudima treba reći."
"Meni znate."
"Vi ste drukčiji."
Lady Danbury zabaci glavu i nasmije se. "Ovo se može nazvati
najblaže rečenom rečenicom na svijetu... Joj, Penelope - nadam se da
nemaš ništa protiv da ti govorim ti - ako si sa mnom otvorena, možeš
biti otvorena sa svakim. Polovica odraslih muškaraca pobjegne u kut
čim me vide."
"To je samo zato što vas ne poznaju", reče Penelope, potapšavši
staru damu po ruci.
"Ne poznaju ni tebe", odgovori lady Danbury znakovito.
"Ne", reče Penelope, blago rezignirano, "ne poznaju me."
"Rekla bih da je to šteta za njih, ali to bi bilo previše kavalirski od
mene", reče lady Danbury. "Ne prema njima, već prema tebi, jer iako
ih često nazivam budalama - a dobro znaš da to često radim - neki od
njih su zapravo prilično pristojni ljudi, i zločin je što te nisu uspjeli
upoznati. Ja... hmmm... pitam se što se to zbiva."
166 Julia Quinn
Penelope se nesvjesno malo uspravi u stolcu pa upita lady
Danbury: "Kako to mislite?" ali bilo je jasno da nešto nije u redu.
Ljudi su šaptali i pokazivali na mali podij na kojem su sjedili
glazbenici.
"Vi tamo!" reče lady Danbury, bockajući jednog obližnjeg
gospodina u bok svojim štapom. "Što se to zbiva?"
"Cressida Twombley želi nešto objaviti", reče on i brzo se
odmakne, vjerojatno kako bi izbjegao daljnji razgovor s lady
Danbury i njezinim štapom.
"Mrzim Cressidu Twombley", promrmlja Penelope.
Lady Danbury se zagrcne suzbijajući smijeh. "A kažeš da ne znaš
otvoreno razgovarati. Ne drži me u napetosti. Zašto je tako prezireš?"
Penelope slegne ramenima. "Uvijek se jako ružno ponašala prema
meni."
Lady Danbury kimne s razumijevanjem. "Svi nasilnici imaju
najdražu žrtvu."
"Sada više nije tako strašno", reče Penelope. "Ali kad smo obje
debitirale – kad je ona još bila Cressida Cowper - nije propuštala
priliku da me muči. A ljudi... ovaj..." Ona odmahne glavom. "Ma,
ništa."
"Ne, molim te", reče lady Danbury, "nastavi."
Penelope uzdahne. "Nije ništa, uistinu. Samo sam primijetila da
ljudi ne trče u obranu drugih ljudi. Cressida je bila popularna – barem
u određenom društvu – a ostalim djevojkama naše dobi bila je
prilično zastrašujuća. Nitko joj se nije usudio usprotiviti. Dobro,
skoro nitko."
Ovo privuče pozornost lady Danbury i ona se nasmiješi. "Tko je
bio tvoj junak, Penelope?"
"Junaci, zapravo", odgovori Penelope. "Bridgertonovi su mi uvijek
skakali u pomoć. Anthony Bridgerton je jednom pred svima otpilio
Cressidu i odveo me na večeru, a" - glas joj se povisio kad se
prisjetila svog tog uzbuđenja – "on to doista nije morao učiniti. Bila
167Gospodin Bridgerton
je to službena večera i trebao je otpratiti neku markizu, mislim."
Penelope uzdahne, razdragano se sjetivši tog divnog događaja. "Bilo
je to krasno."
"Taj Anthony Bridgerton je dobar čovjek."
Penelope kimne. "Njegova žena mi je rekla da je to bio dan kad se
zaljubila u njega. Kad je vidjela kako je odigrao ulogu mog junaka."
Lady Danbury se nasmiješi. "A je li ti mlađi gospodin Bridgerton
ikad priskočio u pomoć?"
"Mislite na Colina?" Penelope nije ni pričekala da lady Danbury
kimne prije nego što nastavi: "Naravno, ali nikad ne tako dramatično.
Ali moram reći, bez obzira na to što je jako lijepo da me
Bridgertonovi tako podržavaju..."
"O čemu se radi, Penelope?" upita lady Danbury.
Penelope ponovno uzdahne. Činilo se da je ovo večer uzdaha. "Ja
bih samo željela da me ne moraju tako često braniti. Čovjek bi
pomislio da bih se trebala sama znati obraniti. Ili barem se tako
ponašati da me ne treba braniti."
Lady Danbury je potapša po ruci. "Ja mislim da tebi ide puno bolje
nego što misliš. A što se tiče Cresside Twombley ..." lice lady
Danbury se zgrči od gađenja. "Ona je dobila ono što je zaslužila, ako
se mene pita. Iako", doda oštro, "ljudi mene ne pitaju onoliko često
koliko bi trebali."
Penelope se nije uspjela suzdržati da se tiho ne nasmije.
"Pogledaj je sada", reče lady Danbury oštro. "Udovica je, a nema
ni bogatstva koje bi svima naturala na nos. Udala se za onog starog
pohotnog Horacea Twombleyja, a taj je uspio sve preveslati da
pomisle kako ima novca. Ona sad nema ništa osim zgodne vanjštine,
koja polako blijedi."
Iskrenost natjera Penelope reći: "Ona je još uvijek vrlo privlačna."
"Hm. Ako volite jeftine žene". Lady Danbury zaškilji. "Ima nešto
previše očito u toj ženi."
168 Julia Quinn
Penelope pogleda prema pozornici gdje je Cressida čekala, stojeći
ondje zapanjujuće strpljivo i čekajući da se gosti utišaju. "Pitam se
što to ona planira reći."
"Ništa što bi mene moglo zanimati", uzvrati lady Danbury. "Ja...
o." Zastala je, a usne su joj se iskrivile u najčudniji izraz, pomalo
mrštenje, pomalo smiješak.
"Što je?" upita Penelope. Izvije vrat pokušavši vidjeti ono što vidi
lady Danbury, ali jedan prilično krupan gospodin zaklanjao joj je
vidik.
"Dolazi vaš gospodin Bridgerton", reče lady Danbury uz osmijeh
koji je pobijedio mrštenje. "I izgleda vrlo odlučno."
Penelope istog trenutka okrene glavu.
"Za ljubav Božju, djevojko! Nemojte ga gledati!" Uzvikne lady
Danbury, gurnuvši laktom Penelope u ruku. "Znat će da se zanimate
za njega."
"Mislim da su šanse da to već nije shvatio vrlo male", promrmlja
Penelope.
I evo njega, stajao je veličanstveno pred njom, izgledajući poput
nekog prelijepog božanstva koje se udostojalo počastiti zemlju
svojom nazočnošću.
"Lady Danbury", reče, naklonivši se elegantno. "Gospođice
Featherington."
"Gospodine Bridgertone", reče lady Danbury, "kako mi je drago
vidjeti vas."
Colin pogleda Penelope.
"Gospodine Bridgertone", promrmlja ona, ne znajući što drugo
reći. Što reći čovjeku kojeg ste nedavno poljubili? Penelope u
svakom slučaju nije imala nikakvo iskustvo u nečem takvom. Da se
ne spominje dodatna komplikacija s njegovim bijegom iz kuće kad je
sve bilo gotovo.
169Gospodin Bridgerton
"Nadao sam se..." započne Colin, zatim zastane i namršti se
gledajući prema pozornici. "Što to svi gledaju?"
"Cressida Twombley želi nešto objaviti", reče lady Danbury.
Colinovo se lice blago namršti. "Ne mogu zamisliti što to ona ima
za reći, a da bih ja to želio čuti", promrmlja.
Penelope si nije mogla pomoći da se ne naceri. Cressida
Twombley smatrana je glavnom u društvu, barem je tako bilo dok je
bila mlada i neudata, ali Bridgertonovima se nikad nije sviđala i zbog
toga je Penelope nekako uvijek bilo malo lakše.
Upravo u tom trenutku zatrubi truba i prostorija se utiša te su svi
usmjerili pozornost na grofa od Macclesfielda koji je stajao na podiju
kraj Cresside, izgledajući kao da mu je pomalo neugodno zbog sve te
pažnje.
Penelope se nasmiješi. Pričali su joj da je grof nekad bio strašan
razvratnik, ali sada je to bio ugledan, učeni čovjek odan svojoj
obitelji. Ali ipak je još uvijek bio dovoljno zgodan za razvratnika.
Skoro tako zgodan kao Colin.
Ali samo skoro. Penelope je znala da je pristrana, no uistinu je bilo
teško zamisliti da bi netko mogao biti tako nevjerojatno zgodan i
privlačan kao Colin kad bi se smiješio.
"Dobra večer", reče grof glasno.
"Dobra večer i vama!" začuo se pijani povik s kraja dvorane.
Grof dobrohotno kimne. Na ustima mu je zaigrao tolerantni
poluosmijeh. "Moja, ovaj, cijenjena gošća ovdje" - pokaže na
Cressidu – "bi htjela nešto izjaviti. Molim vas, dajte punu pozornost
dami koja stoji kraj mene. Izvolite, lady Twombley."
Tihi žamor se proširi prostorijom dok je Cressida iskoračila
naprijed, dostojanstveno kimnuvši okupljenom društvu. Čekala je da
nastupi potpuna tišina, a zatim je rekla: "Dame i gospodo,
zahvaljujem vam što ste nakratko prekinuli zabavu i ukazali mi
pozornost."
170 Julia Quinn
"Daj već jednom!" poviče netko, vjerojatno ista osoba koja je
viknula dobra večer grofu.
Cressida se nije obazirala na prekid. "Došla sam do zaključka da
više ne mogu nastaviti varku koja je posljednjih jedanaest godina
obilježila moj život."
Plesna dvorana tresla se od tihog žamora. Svi su znali što ona kani
reći, ali nitko nije mogao vjerovati da je to stvarno istina." "Zato",
nastavi Cressida podižući glas, "odlučila sam otkriti svoju tajnu."
"Dame i gospodo, ja sam lady Whistledown."
171Gospodin Bridgerton
11. poglavlje
olin se nije mogao sjetiti kad je posljednji put ušao u neku plesnu
dvoranu s toliko straha.
Posljednjih nekoliko dana nije bilo među najboljima u njegovu
životu. Bio je loše volje, a to je još pogoršavala činjenica da je bio
prilično čuven po svojoj vedrini, što je značilo da se svatko osjećao
pozvanim komentirati njegovo loše raspoloženje.
Nema ničeg goreg za zlovoljnu osobu od stalnog ispitivanja:
"Zašto si tako loše volje?"
Njegova ga je obitelj prestala to ispitivati nakon što je zarežao –
zarežao! – na Hyacinth nakon što ga je zamolila da ide s njom
sljedećeg tjedna u kazalište.
Colin nije bio svjestan da uopće zna režati.
Morat će se ispričati Hyacinth, što će biti muka, s obzirom na to da
Hyacinth nikad nije dostojanstveno primala isprike – barem ne onda
kad bi joj se ispričao netko od njezinih Bridgertona.
Ali Hyacinth mu je bila najmanji problem. Colin glasno zastenje.
Njegova sestra nije bila jedina osoba koja je zaslužila ispriku.
I zato mu je, kad je ušao u plesnu dvoranu obitelji Macclesfieled,
srce lupalo ovom neobičnom, živčanom brzinom koja mu dosad nije
bila poznata. Penelope će biti ovdje. U to je bio siguran zato što je
ona uvijek dolazila na glavne balove, iako u posljednje vrijeme
većinom u ulozi pratilje svoje sestre.
C
172 Julia Quinn
Bilo je nešto što ga je ispunjavalo poniznošću u toj nervozi što će
vidjeti Penelope. Penelope je bila... Penelope. Činilo se kao da je ona
oduvijek tu, smješka se pristojno na rubu plesne dvorane. Uvijek ju je
uzimao zdravo za gotovo, na neki način. Neke se stvari nikad ne
mijenjaju, a Penelope je bila jedna od njih.
Osim što se ona jest promijenila.
Colin nije znao kad se to dogodilo i je li to primijetio još netko
osim njega, ali Penelope Featherington nije bila ista žena koju je on
poznavao.
Ili je možda ona bila ista, a on se promijenio.
A zbog toga se osjećao još gore, jer ako je to slučaj, to znači da je
Penelope bila zanimljiva i dražesna i vrijedna poljubaca već odavno,
a on nije bio dovoljno zreo da to primijeti. Ne, bolje je misliti da se
Penelope promijenila. Colin nikad nije bio veliki poklonik
samobičevanja.
Što god bilo, morat će se ispričati, i to brzo. Morat će se ispričati
za poljubac, zato što je ona bila dama, a on je bio (barem većinu
vremena) pravi kavalir. I morat će se ispričati za to što se ponašao
kao živčani idiot nakon toga, zato što je to jednostavno bilo ispravno
učiniti.
Sam bog zna što Penelope misli da on sada o njoj misli.
Nije ju bilo teško pronaći kad je konačno ušao u plesnu dvoranu.
Nije ni pokušao tražiti je među plesnim parovima (što ga je naljutilo
– zašto je drugi muškarci nisu pozivali na ples?). Umjesto toga,
usredotočio se na zidove, i eto, bila je tu, sjedila je na dugačkoj klupi
kraj – o, Bože – lady Danbury.
Dobro, što sad može nego ravno do njih. Način na koji su se
Penelope i staro zabadalo držale za ruke nije obećavao da će lady
Danbury brzo nestati.
Kad je stigao do te dvije dame, prvo se okrenuo prema lady
Danbury i elegantno se naklonio. "Lady Danbury", rekao je, prije
nego što je usmjerio pozornost na Penelope. "Gospođice
Featherington."
173Gospodin Bridgerton
"Gospodine Bridgerton", rekla je lady Danbury iznenađujuće bez
oštrine u glasu, "kako mi je drago vidjeti vas."
On kimne, zatim pogleda Penelope, pitajući se o čemu ona sad
razmišlja i hoće li to moći otkriti u njezinim očima.
Ali o čemu god je razmišljala – ili što god je osjećala - to je bilo
skriveno ispod prilično debelog sloja nervoze. Ili je nervoza bila
jedino što je osjećala. Nije ju mogao kriviti za to. Zbog načina na koji
je bez objašnjenja izjurio iz njezine dnevne sobe ... morala se osjećati
zbunjeno. A iz iskustva je znao da zbunjenost uvijek vodi do trenutka
kad ti sve postane jasno.
"Gospodine Bridgertone", konačno je promrmljala. Cijelo joj je
držanje bilo besprijekorno pristojno.
On se nakašlje. Kako je izbaviti iz kandži lady Danbury? Uistinu
se ne bi želio poniziti pred znatiželjnom, starom groficom.
"Nadao sam se..." započe je, namjeravajući reći da se nadao
nasamo razgovarati s Penelope. Lady Danbury će biti strahovito
znatiželjna, ali nije bilo drugog načina, a vjerojatno će joj koristiti da
bar jednom ne sazna baš sve.
No upravo u trenutku kad su mu usne oblikovale pitanje, shvatio je
da se nešto čudno događa u plesnoj dvorani Macclesfieldovih. Ljudi
su šaptali i pokazivali prema malom orkestru čiji su članovi upravo
odložili svoje instrumente. Nadalje, ni Penelope ni lady Danbury nisu
uopće obraćale pažnju na njega. "Što to svi gledaju?" upitao je Colin.
Lady Danbury nije se udostojala ni pogledati ga dok mu je
odgovarala: "Cressida Twombley želi nešto objaviti."
Kakve li gnjavaže. Cressida mu se nikad nije sviđala. Bila je zla i
sitničava još kad je bila Cressida Cowper, a postala je još gora i
sitničavija kao Cressida Twombley. Ali bila je jako lijepa i bila je
inteligentna, na neki prilično okrutan način, i još uvijek su je u nekim
društvenim krugovima smatrali glavnom.
"Ne mogu zamisliti što to ona ima za reći, a da bih ja to želio čuti",
promrmljao je Colin.
174 Julia Quinn
Primijetio je kako se Penelope trudi prigušiti smiješak i on ju je
zabljesnuo svojim pogledom koji je govorio da ju je uhvatio. Ali bio
je to također pogled koji je govorio da se slaže s njom.
"Dobra večer! " začuo se glasan pozdrav grofa od Macclesfielda.
"Dobra večer i vama!" odgovorila je jedna pijana budala iz
pozadine. Colin se okrene vidjeti tko je to bio, ali bila je prevelika
gužva da bi uspio u tome.
Grof je još nešto govorio, a zatim je Cressida otvorila usta i Colin
ju je u tom trenutku prestao pratiti. Što god Cressida ima za reći, to
mu neće pomoći riješiti glavni problem: smisliti kako se točno treba
ispričati Penelope. Pokušao je vježbati govor u mislima, ali riječi mu
nijednom nisu zazvučale baš kako treba, pa se nadao da će ga njegov
čuveni, brzi jezik odvesti u pravom smjeru kad dođe vrijeme. Ona će
zasigurno shvatiti...
"Whistledown!"
Colin je uhvatio samo zadnju riječ Cressidina monologa, ali nije
bilo šanse da propusti glasni uzdah iznenađenja koji se prolomio
plesnom dvoranom.
Uslijedio je glasni, panični žamor, onakav koji se čuje samo kad je
netko uhvaćen u vrlo neugodnom, javnom, vrlo kompromitirajućem
položaju.
"Što?" izlanuo je, okrećući se prema Penelope, koja je problijedila
kao krpa. "Što je rekla?"
Ali Penelope je ostala bez riječi.
Pogledao je lady Danbury, ali stara je dama držala ruku na ustima i
izgledala je kao da će ovoga časa pasti u nesvijest.
A to je bilo vrlo uznemirujuće, jer bi se Colin kladio u velik novac
da se lady Danbury nikada u svojih sedamdeset godina nije
onesvijestila.
"Što?" ponovno je zahtijevao, nadajući se da će se barem jedna
prenuti iz mrtvila. "To ne može biti istina", konačno je prošaptala
175Gospodin Bridgerton
lady Danbury, usta su joj bila razjapljena, čak dok je izgovarala te
riječi. "Ja to ne vjerujem."
"Što?"
Ona pokaže na Cressidu. Ispruženi joj je kažiprst drhtao na
treperavoj svjetlosti svijeća. "Ta dama nije lady Whistledown."
Colinova glava se naglo okrene naprijed, pa nazad. Na Cressidu.
Na lady Danbury Na Penelope. "Ona je lady Whistledown?" konačno
je izustio.
"Tako ona kaže", odgovori lady Danbury kojoj se na cijelom licu
jasno vidjela velika sumnja.
Colin je bio sklon složiti se s njom. Cressida Twombley je bila
posljednja osoba za koju bi pomislio da je lady Whistledown. Ona je
bila pametna, u to nije bilo sumnje. Ali nije bila mudra i nije bila
previše duhovita, osim kad nije ismijavala nekog. Lady Whistledown
je imala prilično oštar smisao za humor, ali uz iznimku njezinih
zloglasnih komentara o modi, nikad se nije okomila na manje
popularne članove društva.
Nakon svega što je rečeno, Colin je morao primijetiti da je lady
Whistledown imala prilično dobar ukus za ljude.
"Ja to ne mogu vjerovati", reče lady Danbury s gađenjem, glasno
zastenjavši. "Da sam pomislila da bi se ovo moglo dogoditi, nikad ne
bih objavila taj svoj grozni izazov."
"Ovo je strašno", prošaptala je Penelope.
Glas joj je drhtao i Colinu je zbog toga bilo grozno. "Jeste li
dobro?" upita je.
Ona odmahne glavom. "Ne, mislim da nisam. Zapravo, prilično mi
je mučno."
"Želite li otići odavde?"
Penelope ponovno odmahne glavom. "Ali ostat ću sjediti ovdje,
ako nemate ništa protiv."
176 Julia Quinn
"Naravno", reče on, gledajući je zabrinuto. Još uvijek je bila
strašno blijeda.
"O, za ljubav…" bogohulila je lady Danbury, što je iznenadilo
Colina, ali zatim je uistinu opsovala, a to je, pomislio je, lako moglo
izbaciti ovaj planet iz osi.
"Lady Danbury?" upita je, zureći u nju.
"Ona ide prema nama", promrmljala je, trznuvši glavom udesno.
"Trebala sam znati da to neću moći izbjeći." Colin pogleda ulijevo.
Cressida se pokušavala probiti kroz gužvu, vjerojatno se željela
suočiti s lady Danbury i pokupiti svoju nagradu. Nju su, naravno,
čitavo to vrijeme presretali drugi gosti sa zabave. Činilo se da uživa u
pozornosti – to nije bilo veliko iznenađenje; Cressida je uvijek
uživala u pozornosti – ali činilo se da je ipak prilično odlučna u
namjeri da što prije dođe do lady Danbury.
"Bojim se da nema načina da je izbjegnete", Colin reče lady
Danbury:
"Znam", progunđala je. "Pokušavam je godinama izbjeći i nikad
mi to nije uspjelo. Mislila sam da sam tako silno pametna." Ona
pogleda Colina, s gađenjem odmahujući glavom. "Mislila sam da će
biti tako zabavno istjerati lady Whistledown iz jazbine."
"Pa, ovaj, bilo je zabavno", reče Colin, ali nije to uistinu mislio.
Lady Danbury ga ubode štapom u nogu. "Nije ni najmanje
zabavno, ti budalasti dječače. Gledaj što sad moram učiniti!" Ona
zamahne štapom prema Cressidi koja se već jako približila. "Nisam
ni sanjala da ću se morati gnjaviti s takvima poput nje."
"Lady Danbury", reče Cressida, zaustavivši se ravno ispred nje.
"Kako mi je drago vidjeti vas."
Lady Danbury nikad nije bila poznata po uljudnosti prema svojim
sugovornicima, ali sada je nadmašila samu sebe odlučivši preskočiti
bilo kakav pozdrav. "Pretpostavljam da ste došli po svoj novac."
Cressida nagne glavu u stranu na vrlo ljubak, vrlo izvježban način.
"Vi ste rekli da ćete dati tisuću funti onome tko razotkrije lady
177Gospodin Bridgerton
Whistledown." Slegne ramenima, podižući ruke u zrak, a zatim
profinjenim pokretom okrene dlanove prema gore hineći skromnost.
"Niste uvjetovali da ne mogu razotkriti samu sebe."
Lady Danbury ustane, pogleda je ispod oka i reče: "Ne vjerujem
vam."
Colin se smatrao uglađenim i mirnim čovjekom, ali čak je i on
šokirano uzdahnuo na ovo.
Cressidine su plave oči bljesnule od bijesa, ali ubrzo se pribrala i
rekla: "Bila bih šokirana da niste izrazili određenu skepsu, lady
Danbury. Na kraju krajeva, ne priliči vam biti puni povjerenja i
nježnosti."
Lady Danbury se nasmiješi. Dobro, možda se nije baš nasmiješila,
ali usne su joj se pomaknule. "Ovo ću smatrati komplimentom", reče,
"i dopustit ću vam da mi kažete da vam je to bila i namjera."
Colin je sa zanimanjem promatrao pat poziciju – ali i sa sve većom
zebnjom – kad se lady Danbury iznenada okrene prema Penelope
koja se ustala nekoliko sekundi nakon starije dame.
"Što vi mislite, gospođice Featherington?" upita lady Danbury.
Penelope je bila vidljivo iznenađena, cijelo joj se tijelo lagano
trznulo kad promuca: "Oprostite... molim... vas?"
"Što vi mislite?" uporna je bila lady Danbury.
"Je li lady Twombley lady Whistledown?"
"Ja... ja to nikako ne bih mogla znati."
"Dajte, nemojte, gospođice Featherington." Lady Danbury stavi
dlanove na bokove i pogleda Penelope s izrazom lica koji je bio na
granici ogorčenosti. "Sigurno imate nekakvo mišljenje o tome."
Colin nesvjesno iskorači jedan korak. Lady Danbury nije imala
pravo na ovaj način razgovarati s Penelope. I još, nije mu se sviđao
izraz na Penelopinom licu. Izgledala je nemoćno, poput lisice
ulovljene u zamku, a u očima joj se vidjela panika kakvu još dosad
nije nikad vidio.
178 Julia Quinn
Vidio je Penelope kad joj je bilo neugodno, vidio ju je kad joj je
bilo teško, ali nikad je nije vidio u pravoj panici. I onda mu je sinulo
– ona je mrzila biti u središtu pažnje. Može se ona šaliti na račun
svog statusa nevidljive usidjelice i možda bi joj godilo malo više
pozornosti društva, ali ovakva vrsta pozornosti... kad svi zure u nju i
čekaju što će sljedeće reći.
Ona je bila strahovito nesretna.
"Gospođice Featherington", reče Colin uglađeno, približivši joj se,
"izgledate kao da vam nije dobro. Želite li otići odavde?"
"Da", reče ona, ali zatim se dogodi nešto čudno.
Ona se promijenila. On nije znao kako bi to drukčije opisao.
Jednostavno se promijenila. Upravo ovdje, u plesnoj dvorani obitelji
Macclesfield, stojeći kraj njega, Penelope Featherington je postala
netko drugi.
Kralježnica joj se ukočila i on se mogao zakleti da joj se toplina
tijela povećala, a zatim ona reče: "Ne. Ne, moram nešto reći." Lady
Danbury se osmjehne.
Penelope pogleda staru groficu ravno u oči i reče: "Ja ne mislim da
je ona lady Whistledown. Mislim da laže."
Colin instinktivno povuče Penelope bliže sebi. Cressida je
izgledala kako da će joj skočiti za vrat.
"Meni se lady Whistledown oduvijek sviđala", reče Penelope,
podižući bradu tako da se zamalo držala poput neke kraljice. Pogleda
Cressidu, pogledi im se sretnu i doda: "I srce bi mi se slomilo kad bi
ona bila netko poput lady Twombley."
Colin je primi za ruku i stisne je. Nije si mogao pomoći.
"Odlično ste to rekli, gospođice Featherington!" uzvikne lady
Danbury, plješćući oduševljeno.
"To je točno ono što sam ja mislila, ali nisam to znala tako lijepo
reći." Okrene se Colinu uz smiješak. "Ona vam je jako pametna."
179Gospodin Bridgerton
"Znam", odgovori on, nekako čudno zasjavši od nekog novog
ponosa.
"Većina ljudi to ne primjećuje", reče lady Danbury okrećući se
tako da su njezine riječi bile upućene Colinu, i vjerojatno ih je on
jedini i čuo.
"Znam", promrmlja on, "ali ja primjećujem." Morao se nasmijati
na ponašanje lady Danbury za koje je bio siguran da je djelomično
bilo takvo samo da bi vraški uzrujalo Cressidu, koja je uvijek željela
biti u središtu pozornosti.
"Neće mene vrijeđati ova... ova., nitko i ništa!" bjesnila je
Cressida. Okrene se prema Penelope strijeljajući je pogledom i
prosikće: "Zahtijevam ispriku."
Penelope samo polako kimne i reče: "To je vaše pravo."
A zatim ne reče ništa više.
Colin je morao fizički obrisati osmijeh sa lica.
Cressida je očito htjela još nešto reći (i počiniti nasilje kad je već
tu), ali suzdržala se jer je bilo jasno da je Penelope okružena
prijateljima. Ona je uvijek bila poznata po svom besprijekornom
držanju pa Colina nije iznenadilo što se brzo pribrala, okrenula prema
lady Danbury i rekla: "Što planirate učiniti u vezi s tih tisuću funti?"
Lady Danbury ju je gledala puno duže nego što je Colin dosad
morao otrpjeti, a zatim se okrene prema njemu - dragi Bože,
posljednja stvar na svijetu koja mu je trebala jest biti uvučen u ovu
katastrofu – i upita ga: "A što vi mislite, gospodine Bridgerton?
Govori li naša lady Twombley istinu?"
Colin je zabljesne uvježbanim smiješkom. "Mora da ste poludjeli
ako mislite da ću ja izreći bilo kakvo mišljenje."
"Vi ste iznenađujuće mudar čovjek, gospodine Bridgerton", reče
lady Danbury s odobravanjem.
On skromno kimne, a onda pokvari dojam rekavši: "Ponosim se
time." Ali, baš ga briga - lady Danbury ne naziva svakog dana nekog
mudrim. Većina njezinih pridjeva bila je izrazito negativna.
180 Julia Quinn
Cressida se nije udostojala ni zatreptati očima u njegovom smjeru;
kako je Colin već pomislio, ona nije bila glupa, samo je bila zla, a
nakon dvanaestak godina u društvu, morala je znati da mu se ona baš
ne sviđa i da ga nikako neće moći šarmirati. Umjesto toga, pogleda
ozbiljno lady Danbury i uravnoteženim glasom upita: "Što ćemo
sada, draga grofice?" Lady Danbury stisne usnice tako da je izgledalo
kao da ih uopće nema i reče: "Trebam dokaz."
Cressida trepne. "Oprostite, molim vas?"
"Dokaz!" štap lady Danbury udari o pod zavidnom snagom. "Koje
slovo ove riječi niste razumjeli. Ja neću predati kraljevsku otkupninu
bez dokaza."
"Tisuću funti se baš ne bi moglo nazvati kraljevskom
otkupninom", reče Cressida. Sad je već izgledala prilično
mrzovoljno.
Lady Danbury zaškilji na nju. "Zašto vam je onda toliko stalo da je
dobijete?"
Cressida je neko vrijeme šutjela, a sve se na njoj stisnulo. Njezino
držanje, stav, brada. Svi su znali da ju je muž ostavio u financijskim
problemima, ali ovo je bilo prvi put da joj je to netko posredno rekao
u lice.
"Dajte mi dokaz", reče lady Danbury, "i dobit ćete novac."
"Zar vi to kažete", reče Cressida (a iako ju je prezirao, Colin je
morao priznati da se divi njezinoj sposobnosti da održi glas mirnim)
"da moja riječ nije dovoljno dobra?"
"Ja kažem baš to", zareži lady Danbury. "Dragi Bože, djevojko, u
mojim mi je godinama dopušteno vrijeđati koga me volja."
Colin pomisli da je čuo kako se Penelope zagrcnula, ali kad ju je
pogledao, ona je stajala kraj njega i s velikim zanimanjem promatrala
razgovor. Smeđe su joj oči bile ogromne i obasjavale joj lice, a skoro
je povratila i boju koju je izgubila kad je Cressida izrekla svoju
neočekivanu objavu. Zapravo, Penelope je sada izgledala živo
zainteresirana za ono što se zbivalo oko nje.
181Gospodin Bridgerton
"Dobro", reče Cressida tihim prijetećim glasom. "Donijet ću dokaz
u roku od četrnaest dana."
"Kakav dokaz?" upita Colin, a zatim prekori sam sebe zato što je
uopće nešto rekao. Zadnja stvar koja mu je sad trebala bila je
petljanje u ovu zbrku, ali znatiželja je bila jača od njega.
Cressida se okrene prema njemu, iznimno mirna lica s obzirom na
uvredu koju je pred bezbrojnim svjedocima pretrpjela od lady
Danbury. "Znat ćete kad ga isporučim", reče mu osorno. Zatim
ispruži ruku, čekajući da je jedan od njezinih podanika uzme pod
ruku i odvede je.
A to je bilo uistinu zadivljujuće, zato što se jedan mladić
(zaljubljena budala, tako se činilo) materijalizirao kraj nje kao da ga
je prizvala pukim trzajem ruke. Trenutak kasnije, više ih nije bilo.
"Dobro", reče lady Danbury, kad su svi ostali zamišljeno – ili
možda zapanjeno – ostali stajati u tišini skoro čitavu minutu. "Ovo je
bilo neugodno."
"Nikad mi se nije sviđala", reče Colin nikom posebno. Oko njih se
okupila mala grupica ljudi pa ga nisu čule samo Penelope i lady
Danbury, ali nije ga bilo briga.
"Coline! "
Okrene se i ugleda Hyacinth kako se probija prema njemu kroz
gužvu, vukući za sobom Felicity Featherington.
"Što je rekla?" upita Hyacinth koja je od uzbuđenja ostala bez
daha. "Pokušale smo doći ranije, ali nismo mogle od gužve."
"Rekla je točno ono što bi se očekivalo od nje", odgovori joj Colin.
Hyacinth se namršti. "Muškarci ne znaju tračati. Reci mi točne
riječi."
"Jako je zanimljivo", reče Penelope odjednom.
Nešto je u njezinom zamišljenom tonu glasa zahtijevalo pozornost
i u sekundi se cijela skupina utiša.
"Govorite", uputi je lady Danbury. "Slušamo vas svi."
182 Julia Quinn
Colin je očekivao da će Penelopi zbog ovakvog zahtjeva biti
neugodno, ali koju god da je nevidljivu injekciju samopouzdanja
primila prije nekoliko minuta, ona je još uvijek djelovala zato što je
stajala ravno i ponosno rekavši: "Zašto bi se lady Whistledown sama
otkrila?"
"Radi novca, naravno", reče Hyacinth.
Penelope odmahne glavom. "Da, ali zar ne biste pomislili da bi
lady Whistledown dosad već trebala biti prilično imućna. Svi mi već
godinama plaćamo njezine novine."
"Zaboga, ona ima pravo!" uzvikne lady Danbury.
"Možda je Cressida samo željna pažnje", predloži Colin. To nije
bila tako nevjerojatna pretpostavka; otkad je odrasla, Cressida se veći
dio svog života trudila biti u središtu pozornosti.
"Razmišljala sam i o tome", reče Penelope, "ali želi li ona uistinu
ovakvu vrstu pozornosti. Lady Whistledown je tijekom godina
uvrijedila mnoge."
"Nikoga tko meni nešto znači", našali se Colin. Zatim, kad je
postalo očito da njegovo društvo zahtijeva objašnjenje ove rečenice,
doda: "Zar niste primijetili da lady Whistledown vrijeđa samo one
ljude koje treba vrijeđati?"
Penelope se diskretno nakašlje. "Mene je nazvala prezrelim
citrusnim voćem."
On na to odmahne rukom. "Osim kad govori o modi, naravno."
Penelope je vjerojatno odlučila da ne treba dalje nastaviti o toj
temi zato što je samo pogledala Colina, zapiljivši se procjenjivački u
njega dugo, prije nego što se ponovno okrenula prema lady Danbury i
rekla: "Lady Whistledown nema motiva da sama sebe razotkrije.
Cressida očito ima."
Lady Danbury je sjala, a zatim joj se cijelo lice zgrči. "Mislim da
joj moram dati četrnaest dana da donese taj svoj 'dokaz'. Da mi ne
prigovaraju da nisam fer.
183Gospodin Bridgerton
"Mene bi u svakom slučaju jako zanimalo što će ona isporučiti kao
dokaz", doda Hyacinth. Obrati se zatim Penelope: "Moram ti reći da
si vrlo pametna, znaš li ti to?"
Penelope se skromno zacrveni, zatim reče svojoj sestri: "Felicity,
moramo ići."
"Tako rano?" upita Felicity, a na svoj užas, Colin shvati da se on
spremao izreći baš iste te riječi.
"Majka želi da rano dođemo doma", reče Penelope.
Felicity je djelovala iskreno zbunjeno. "Uistinu?"
"Da", reče Penelope empatično. "A osim toga, ja se ne osjećam
dobro."
Felicity turobno kimne. "Idem reći lakaju da naredi da nam se
doveze naša kočija."
"Ne, ostani ti ovdje", reče Penelope, stavivši dlan sestri na ruku.
"Ja ću se pobrinuti za to."
"Ja ću se pobrinuti za to", objavi Colin. Uistinu, koja korist od
kavalira kad su dame inzistirale da se same brinu za sebe.
A zatim, prije nego što je shvatio što radi, pomogao je Penelope
otići i ona je otišla, a da se on njoj uopće nije ispričao.
Vjerojatno je trebao ovu večer proglasiti neuspješnom samo zbog
toga, ali iskreno, nije se uspio natjerati na to.
Na kraju krajeva, ipak je proveo dobrih pet minuta držeći je za
ruku.
184 Julia Quinn
12. poglavlje
ek je sljedećeg jutra kad se probudio Colin shvatio da se još
uvijek nije ispričao Penelopi. Strogo govoreći, vjerojatno joj se
više nije bilo nužno ispričati. Tako su sinoć jedva razmijenili
nekoliko riječi na balu Macclesfieldovih, činilo se da su sklopili
nekakvo prešutno primirje. Ipak, Colin je znao da mu neće biti
ugodno u vlastitoj koži sve dok ne izgovori riječi: "Žao mi je."
To je bilo ispravno. On je ipak bio kavalir.
A usput, baš je imao želju vidjeti je tog jutra.
Otišao je na Broj pet na doručak sa svojom obitelji, ali želio je ići
ravno doma nakon što vidi Penelope pa se svojom kočijom odvezao
do doma obitelji Featherington u ulici Mount, iako je udaljenost bila
tako kratka da se osjećao kao prava ljenčina jer ne ide pješice.
Smješkao se zadovoljno zavaljen na sjedište, gledajući kroz prozor
dražestan proljetni dan. Bio je to jedan od onih savršenih dana kad se
sve činilo baš kako treba. Sunce je sjalo, on je imao nevjerojatno
mnogo energije, doručak je bio odličan...
Život je bio lijep da ne može biti ljepši.
I još je išao u posjet Penelopi.
Colin nije želio analizirati zašto mu je toliko stalo da je vidi; o
takvim stvarima neoženjeni muškarci stari trideset tri godine ne vole
razmišljati. Umjesto toga, jednostavno je uživao u danu - u suncu, u
zraku, čak i u tri lijepe gradske kuće u ulici Mount pokraj kojih je
prošao prije nego što je ugledao ulazna vrata Penelopina doma. Nisu
T
185Gospodin Bridgerton
te kuće bile ni po čemu različite od drugih, nije u njima bilo ništa
originalno, ali bilo je tako savršeno jutro da su mu se činile neobično
dražesnima ovako naslagane jedna do druge, visoke i uske, otmjene,
ponosno obložene sivim portlandskim kamenom.
Bio je to divan dan, topao i vedar, sunčan i spokojan...
Osim što je, upravo u trenutku kad se podizao sa sjedišta, neko
gibanje s druge strane ulice zaokupilo njegovu pozornost.
Penelope. Stajala je na uglu ulica Mount i Penter - na onom daljem
uglu, onome koji ne bi bio vidljiv nekome tko bi gledao kroz prozor
iz kuće Featherington. I ona se penjala u unajmljenu kočiju.
Zanimljivo.
Colin se namršti, u mislima se udarivši u čelo. To nije bilo
zanimljivo. Koji mu je bio vrag? To nimalo nije bilo zanimljivo. To
bi moglo biti zanimljivo da je ona bila, recimo, muškarac. Ili bi
moglo biti zanimljivo da je vozilo u koje se upravo popela bilo jedno
od vozila iz voznog parka obitelji Featherington, a ne neka otrcana
unajmljena kočija.
Ali ne, ovo je bila Penelope, koja nikako nije bila muškarac, i ona
se penjala u kočiju sama, vjerojatno uputivši se na neku sasvim
neprimjerenu lokaciju, jer da je radila nešto ispravno i normalno, ušla
bi u kočiju obitelji Featherington. Ili još bolje, bila bi u pratnji jedne
od svojih sestara ili sluškinje ili bilo koga, ne ovako, k vragu, sama
samcata.
Ovo nije bilo zanimljivo, ovo je bilo glupo.
"Luda žena", promrmlja on, iskačući iz svoje kočije s iskrenom
namjerom da pojuri za onom kočijom, otvori vrata i izvuče je van.
Ali baš u trenutku kad mu je desna noga sišla s kočije, uhvatilo ga je
isto ono ludilo koje ga je tjeralo da tumara po svijetu.
Znatiželja.
U bradu si je sasuo nekoliko psovki. Nije si mogao pomoći. Uopće
nije priličilo Penelope da sama nekamo ide u unajmljenoj kočiji, i on
je morao znati kamo je krenula.
186 Julia Quinn
I tako, umjesto da je zgrabi, strese i na silu dovede pameti, on
vikne svom kočijašu neka prati njezinu kočiju pa su krenuli na sjever,
u gužvu, prema Oxford Streetu, kamo se ona zasigurno uputila u
kupovinu. Bilo je stotinu mogućih razloga zašto se nije uputila
obiteljskom kočijom. Možda je bila oštećena, ili se jedan od njihovih
konja razbolio, ili je možda Penelope nekome kupovala neki dar za
koji je željela da ostane tajnom.
Ne, to nije bilo točno. Penelope nikad ne bi krenula u kupovinu
sama. Povela bi jednu sluškinju ili jednu od svojih sestara ili čak
jednu od njegovih sestara. Osoba koja sama šeće ulicom Oxford
izaziva tračeve. Žena koja sama šeće ulicom Oxford bez sumnje bi
završila u Whistledowničinoj kolumni.
Zapravo, nekad bi bila završila. Bilo se teško naviknuti na život
bez Whistledowna. Nije shvaćao koliko se navikao vidjeti je za
doručkom kad god je bio u gradu.
A što se tiče Lady Whistledown, bio je još sigurniji u to da je to
nitko drugi do njegova sestra Eloise. Otišao je na Broj pet na doručak
s izričitom namjerom da je ispita, ali obavijestili su ga da se ona još
uvijek osjeća loše i da se jutros neće pridružiti obitelji.
Colin, međutim, nije propustio primijetiti da je prilično obilni
pladanj s hranom poslan gore u Eloisinu sobu. Što god da je mučilo
njegovu sestru, nije utjecalo na njezin tek.
Svoje sumnje nije podijelio ni s kim za stolom; uistinu nije vidio
razloga da uzruja majku koju bi ta pomisao zacijelo prestravila. Bilo
je teško povjerovati, međutim, da će Eloise – čiju je ljubav za
tračanjem nadjačavao samo užitak u otkrivanju tračeva - propustiti
priliku sudjelovati u tračevima o sinoćnjem otkriću Cresside
Twombley.
Osim ako Eloise nije bila lady Whistledown, a u tom bi slučaju
bila u svojoj sobi, smišljala svoj sljedeći potez.
Svi su se dijelovi slagalice uklapali. Bilo bi to jako depresivno da
se Colin nije osjećao nekako čudno ushićenim što ju je razotkrio.
Nakon što su se vozili još nekoliko minuta, Colin proviri glavu
kroz prozor kočije kako bi se uvjerio da njegov kočijaš nije izgubio
187Gospodin Bridgerton
Penelopinu kočiju. Evo je, točno ispred njega. Ili je barem mislio da
je to ona. Većina unajmljenih kočija izgledala je isto pa će morati
imati vjere i nade da prati onu u kojoj je Penelope. Ali kad je
pogledao kroz prozor, shvatio je da su se odvezli dalje na istok nego
što je to pretpostavio. Zapravo, upravo su prolazili kraj ulice Soho,
što je značilo da su bili blizu Tottehnham Court Roada, što je
značilo...
Dragi Bože, zar je Penelope unajmila kočiju da je odveze k njemu?
Trg Bedford bio je praktički za uglom.
Žmarci oduševljenja jurnu mu uz kralježnicu zato što nije mogao
zamisliti što bi ona radila u ovom dijelu grada osim pošla njemu u
posjet; koga bi drugoga žena poput Penelope poznavala u
Boomsburyju? Majka joj zacijelo nije dozvoljavala družiti se s
ljudima koji su radili za život, a Colinovi susjedi, iako zasigurno iz
dobrih obitelji, nisu bili pripadnici aristokracije, čak ni nižeg
plemstva. Svi su oni svakoga dana kretali na posao, bili su to
liječnici, advokati ili...
Colin se namršti. Jako se namršti. Upravo su prošli kraj Tottenham
Court Roada. Koga vraga ona radi tako daleko na istoku?
Pretpostavljao je da njezin kočijaš vjerojatno ne zna dobro ovaj dio
grada pa je valjda zato krenuo ulicom Bloomsbury do trga Bedford,
iako je to bilo malo previše zaobilazno, ali...
Čuo je neki vrlo čudan zvuk, no shvati da je to samo zvuk
njegovih zuba kako škrguću. Upravo su prošli ulicu Bloomsbury i
trenutno su se vozili High Holbornom.
Dovraga, skoro su bili u Cityju. Što je za ime Božje Penelope
namjeravala u Cityju? Ženi ondje nije bilo mjesto. K vragu, pa on
sam je rijetko išao tamo. Svijet visokog društva bio je daleko
zapadnije u ponosnim građevinama St. Jamesa i Mayfaira. Ne ovdje
u Cityju, sa svojim uskim, zavijenim, srednjevjekovnim cestama i
vrlo opasnom blizinom East Enda.
Colin zine od iznenađenja, razjapivši usta sve jače kako su se
vozili... i vozili... i vozili... dok nije shvatio da skreću u Shoe Lane.
Gurne glavu kroz prozor. On je ovdje bio samo jednom kad mu je
bilo devet godina. Njegov tutor je odveo ovamo njega i Benedicta da
188 Julia Quinn
im pokaže mjesto na kojem je počeo veliki londonski požar 1666.
Colin se sjećao da je bio blago razočaran kad je saznao da je krivac
za požar bio obični pekar koji nije dobro očistio pepeo u svojoj peći.
Takav požar morao bi imati u svom začetku nekog palikuću ili barem
kakvu intrigu.
Takav požar nije bio ništa u usporedbi s osjećajem koji mu je vrio
u grudima. Penelopi bi bilo bolje da ima vraški dobar razlog za to što
je došla ovamo sama. Ona ne bi smjela ići nikamo bez pratnje, a
pogotovo ne u City.
A tada, kad je Colin već bio uvjeren da će Penelope nastaviti sve
do obale Dovera, kočije su prešle ulicu Fleet i stale. Colin se ukipio,
čekajući vidjeti što to Penelope smjera, iako je svaka stanica
njegovog bića urlala neka iskoči iz kočije i suoči se s njom tu na licu
mjesta, baš tu na ovom pločniku.
Nazovite to intuicijom, nazovite to ludošću, ali nekako je znao da
ako odmah zaskoči Penelope, nikad neće saznati pravi razlog zašto je
odlučila doći ovamo, u blizinu ulice Fleet.
Kad se dovoljno udaljila da se mogao neopažen spustiti, skočio je
iz kočije i krenuo za njom južno prema jednoj crkvi koja je izgledala
poput svadbene torte.
"Za Boga miloga", promrmlja Colin, sasvim nesvjestan
bogohuljenja ili igre riječi, "Penelope, sad si našla vrijeme biti
religiozna."
Ona je nestala u crkvi, a njegova su stopala proždirala pločnik za
njom, usporivši tek kad je stigao pred vrata. Nije je želio prebrzo
iznenaditi. Ne prije nego što otkrije što točno ona radi ovdje. Bez
obzira na njegove prethodne riječi, ni na jedan trenutak nije pomislio
da je Penelope odjednom poželjela odlaziti u crkvu i usred tjedna.
Tiho se ušuljao unutra, trudeći se hodati što nečujnije. Penelope je
hodala niz središnji prolaz između klupa, lijevom rukom je potapšala
svaku klupu, skoro kao da...
Broji?
189Gospodin Bridgerton
Colin se namršti kad ona izabere klupu. Zatim se uvukla u sredinu
reda. Sjedila je sasvim mirno jedan trenutak, zatim otvorila svoju
torbicu i iz nje izvukla jednu omotnicu. Glava joj se malkice pomakla
ulijevo, zatim udesno i Colin je lako mogao zamisliti njezino lice,
njezine tamne oči kako se pomiču lijevo-desno i provjeravaju ima li
još koga u crkvi. Njega nije mogla vidjeti jer je stajao otraga, daleko
u sjeni, stisnut uza zid. A uostalom, izgledalo je kao da ima namjeru
biti tiha i mirna dok se ogledavala oko sebe; sigurno neće toliko
okrenuti glavu da vidi njega koji je bio iza nje.
Biblije i molitvenici virili su iz malih džepova na stražnjem dijelu
klupa i Colin je vidio kako Penelope potajice spušta svoju omotnicu
u jedan od njih. Zatim je ustala i krenula prema središnjem prolazu.
A tada je Colin krenuo u akciju.
Izašao je iz sjene i krenuo smjelo prema njoj. Bio mu je velik
užitak, mada ipak nekako sumoran, vidjeti izraz strave na njezinom
licu.
"Col... Col..." dahnula je.
"Ime mi je Colin", razvuče, hvatajući je za ruku točno iznad lakta.
Dodir mu je bio lak, ali čvrsto ju je uhvatio i nije bilo načina da ona
pomisli da bi mogla pobjeći.
Naravno, kao prava pametna djevojka, nije to ni pokušala.
Ali kao prava pametna djevojka, pokušala je igrati ulogu
nevinašca.
"Coline!" konačno uspije izustiti. "Koje... koje..."
"Iznenađenje?"
Ona glasno gutne. "Da."
"Siguran sam da jest."
Oči joj jurnu prema vratima, prema oltaru, svugdje samo ne prema
mjestu gdje je sakrila onu omotnicu. "Ni... nikad te nisam ovdje
vidjela."
"Nikad prije nisam ni bio ovdje."
190 Julia Quinn
Penelopina su se usta nekoliko puta pomakla prije nego što je iz
njih izašla sljedeća rečenica. "Zapravo je baš prikladno, ovaj, da si ti
ovdje, zapravo, jer, ovaj... znaš li ti priču o St. Brides?"
On podigne jednu obrvu. "Zar smo mi zato ovdje?"
Penelope se očito pokušavala osmjehnuti, ali uspjelo joj je samo
idiotski otvoriti usta. U normalnim bi ga okolnostima ovo zabavljalo,
ali on je još uvijek bio ljut na nju što se sama uputila ovamo, ne
brinući se za svoju sigurnost i dobrobit.
Ali najviše od svega, bio je bijesan na nju zato što je imala tajnu.
Ne toliko zato što je čuvala tajnu. Tajne treba čuvati i za to je ne
može kriviti. Koliko god to bilo iracionalno, on nikako nije mogao
tolerirati činjenicu da je ona imala tajnu. Ona je bila Penelope. Ona je
trebala biti otvorena knjiga. On ju je poznavao. Oduvijek ju je
poznavao.
A sad se činilo da ju uopće nije poznavao.
"Da", konačno odgovori ona, piskutavim glasom. "To je jedna od
Wrenovih crkava, zapravo, znaš, onih koje je on izgradio nakon
Velikog požara, ima ih po cijelom gradu, a ova mi je zapravo
najdraža. Silno mi se sviđa njezin zvonik. Zar ne misliš da nalikuje
na svadbenu tortu?" Ona je brbljala nepovezano. To nikad nije bio
dobar znak. To je obično značilo da osoba koja tako brblja nešto
krije. Bilo je već očito da Penelope pokušava na sve načine sakriti
svoju tajnu, ali nekarakteristična brzina njezinih riječi otkrivala mu je
da je njezina tajna izuzetno velika.
Zurio je u nju dugo, samo da bi je mučio, a zatim konačno upita:
"Zato ti misliš da je prikladno što sam ovdje?"
Ona problijedi.
"Svadbena torta…" podsjeti je.
"O!" cijukne ona, a koža joj se zacrveni tamnocrvenom bojom koja
se viđa na osobama koje znaju da su nešto krive. "Ne! Nipošto! Samo
se radi o tome - ja sam željela reći da je ovo crkva pisaca. I
nakladnika. Mislim. Radi se, ovaj, o nakladnicima."
191Gospodin Bridgerton
Srljala je u propast i to je dobro znala. Vidio joj je to u očima, na
licu, po načinu na koji je kršila ruke dok je govorila. Ali nije
odustajala, pokušala je nastaviti ovu farsu, pa je on samo sarkastično
zurio u nju dok je ona nastavila: "Ali sigurna sam za pisce." A zatim,
s naglaskom koji je mogao biti pobjedonosan da ga nije pokvarila
nervoznim gutanjem: "A ti si pisac!"
"Ti, dakle, kažeš da je ovo moja crkva?"
"Ovaj..." Oči joj skrenu ulijevo. "Da."
"Odlično."
Ona glasno gutne. "Uistinu?"
"O, da", reče on, s ležernošću koja je imala namjeru prestraviti je.
Pogled joj ponovno jurne ulijevo... prema klupi gdje je sakrila
svoje pismo. Dosad je bila tako vješta u odvraćanju pažnje s
inkriminirajućeg dokaza. Skoro je bio ponosan na nju zbog toga.
"Moja crkva", ponovi on. "Baš dražesno."
Pogled joj je bio sve više ispunjen stravom. "Bojim se da ne
shvaćam."
On kucne prstima po bradi, zatim pažljivo ispruži ruku. "Mislim da
mi molitva postaje sve draža."
"Molitva?" slabašno ponovi Penelope. "Tebi?"
"A da."
"Ja... ovaj....ja... ja..."
"Da?" upita on, počinjući uživati u svemu ovome na neki prilično
bolestan način. On nikad nije bio tip koji se ljutio ili durio. Očito, nije
znao što propušta. Bilo je nešto prilično zadovoljavajuće u načinu na
koji ju natjerao da se počne meškoljiti od neugode. "Penelope?"
nastavio je. "Željela si nešto reći."
Ona gutne. "Nisam."
"Dobro." Blago joj se osmjehne. "U tom slučaju bih trebao
nekoliko trenutaka za sebe."
192 Julia Quinn
"Oprosti?"
On iskorači udesno. "Nalazim se u crkvi. Mislim da bih se želio
pomoliti."
Ona se pomakne ulijevo. "Oprosti, molim te?"
On nagne malo glavu u skladu s odgovorom. "Rekao sam ti da se
želim pomoliti. To nije baš tako teško shvatiti."
Vidio je da se ona silno trudi ne uhvatiti na njegov mamac.
Pokušala se osmjehnuti, ali brada joj je bila napeta i on bi se mogao
kladiti da je toliko škrgutala zubima da će joj se oni uskoro pretvoriti
u prah.
"Nisam znala da si posebno religiozna osoba", reče ona.
"Nisam." Pričekao da je da ona reagira na to, pa doda:
"Namjeravam se moliti za tebe."
Ona nekontrolirano gutne. "Za mene?" zacvili.
"Zato što", započne, ne mogavši obuzdati glas da se ne povisi,
"kad ja završim s tobom, molitva će biti jedino što će te spasiti"
Izrekavši to, Colin se očeše o nju i krene prema mjestu gdje je sakrila
omotnicu.
"Coline!" povikala je i panično potrčala za njim. "Nemoj!"
On izvuče omotnicu iza jednog molitvenika, ali ne pogleda što je u
njoj. "Hoćeš li mi reći što je ovo?" zahtijevao je. "Prije no što sam
pogledam, želiš li mi sama reći?"
"Ne", reče ona, a glas joj se slamao.
A njemu se slamalo srce od njezinog pogleda.
"Molim te", preklinjala ga je. "Molim te, daj mi omotnicu." A
zatim, kad on nije učinio ništa osim ljutito zurio u nju, ona prošapće:
"To je moje. To je tajna."
"Tajna vrijedna tvoje sigurnosti?" zamalo je režao. "Vrijedna tvoga
života?"
"Što ti to govoriš?"
193Gospodin Bridgerton
"Imaš li ti uopće pojma kako je opasno za jednu ženu da sama šeće
Cityjem? Da sama šeće bilo kuda?"
A ona je samo rekla: "Coline, molim te". Ona posegne za
omotnicom, ali on ju je držao izvan njezina dohvata.
I odjednom nije znao što radi. Ovo nije bio on. Ovaj mahniti bijes,
ova ljutnja – to nije moglo biti njegovo.
A ipak je bilo.
Ali najviše ga je uznemirilo... to što ga je Penelope na to natjerala.
A što je to ona zapravo učinila? Vozila se sama po Londonu? Prilično
ga je živciralo to što nije brinula za svoju sigurnost, ali to nije bilo
ništa u odnosu na bijes koji je osjećao zato što je ona imala tajne.
Njegova ljutnja bila je u cijelosti neopravdana. Nije imao nikakvo
pravo očekivati da bi Penelope s njim podijelila svoje tajne. Oni
jedno drugo nisu ni na što obvezali, oni su dijelili samo prilično
ugodno prijateljstvo i jedan, iako vrlo uznemirujući, poljubac. On
sigurno njoj ne bi pokazao svoje dnevnike da sama nije nabasala na
njih.
"Coline", prošaptala je. "Molim te... nemoj."
Ona je vidjela ono što je on pisao u tajnosti. Zašto on ne bi onda
vidio ono što je ona pisala? Zar je imala ljubavnika? Zar su one
budalaštine da je nitko nikad nije poljubio bile baš to - budalaštine?"
Dragi Bože, zar je ova vatra koja mu je gorjela u trbuhu...
ljubomora?
"Coline", reče ona ponovno, sada već strahovito bolnim glasom.
Stavila je dlan na njegov, pokušavajući ga spriječiti da otvori
omotnicu. Ne svojom snagom, jer se ona ne može mjeriti s
njegovom, već samom svojom nazočnošću.
Ali nije bilo šanse... nije bilo šanse da se u ovom trenutku zaustavi.
Prije bi umro nego joj predao tu omotnicu neotvorenu.
Razderao ju je.
Penelope ispusti zatomljeni krik i izleti iz crkve.
194 Julia Quinn
Colin pročita riječi.
I potone na klupu, blijed, bez daha.
"O, moj Bože", šapnuo je. "O, moj Bože."
Do trenutka kad je Penelope stigla na vanjske stube crkve St. Brides,
već je bila histerična. Ili barem histeričnija nego ikad u životu. Disala
je plitko, hvatajući se za zrak, suze su joj nadirale na oči, a srce joj
je...
Naime, srce joj se osjećalo kao da se želi ispovraćati, ako je tako
nešto uopće moguće.
Kako je mogao to učiniti? On ju je pratio. Pratio! Zašto bi je Colin
pratio? Kakvu on ima korist od toga? Zašto bi on...
Odjednom se osvrne oko sebe.
"O, k, vragu!" zacvili, ne brinući se čuje li je itko. Kočija je otišla.
Izričito je rekla kočijašu da je pričeka, da je neće biti samo minutu,
ali kočije nije bilo nigdje na vidiku.
I za to je mogla optužiti Colina. Zadržao ju je u crkvi i sad je
kočija otišla, a ona je zapela ovdje na stubama crkve St. Bride's,
usred Cityja, toliko daleko od njezina doma na Mayfairu da se
jednako tako mogla nalaziti i u Francuskoj. Ljudi su zurili u nju i
uskoro će je netko presresti, jer tko je ikad vidio damu iz visokog
društva kako sama šeće Cityjem, pogotovo jednu koja je očito bila na
rubu živčanog sloma?
Zašto, zašto, zašto je bila tako glupa da je mislila kako je on
savršen muškarac? Pola života obožavala je nekoga tko uopće nije
bio stvaran. Zato što Colin kojeg je ona poznavala – ne, Colin kojeg
je ona mislila da poznaje – očito nije postojao. A tko god ovaj čovjek
bio, nije bila sigurna da joj se on sviđa. Čovjek kojeg je godinama
vjerno voljela ne bi se nikad ponašao ovako. Ne bi je pratio – o,
dobro, pratio bi je, ali samo da se uvjeri da je sigurna. Ali ne bi bio
ovako okrutan i nikako ne bio otvorio njezino privatno pismo.
195Gospodin Bridgerton
Ona je pročitala dvije stranice njegova dnevnika, to je bila istina,
ali taj dnevnik nije bio u zapečaćenoj omotnici!
Potonula je na stube i sjela. Kamen je bio hladan čak i kroz
višestruku tkaninu njezine oprave. Nije mogla ništa drugo nego
sjediti ovdje i čekati Colina. Samo bi se budala uputila sama pješice
tako daleko od doma. Pretpostavljala je da bi mogla zaustaviti kočiju
na ulici Fleet, ali što ako su sve zauzete? I uostalom, je li imalo uopće
smisla bježati od Colina? On je znao gdje ona stanuje i osim ako ne
odluči pobjeći na otočje Orkney, nije bilo šanse da izbjegne
suočavanje s njim.
Ona uzdahne. Colin bi ju vjerojatno pronašao i na Orkneyju, s
obzirom na to kako je bio iskusan putnik. A ona uopće nije željela ići
na Orkney.
Penelope zatomi plač. Zašto je sad razmišljala o potpunim
besmislicama? Kakve veze s bilo čime ima otočje Orkney? A zatim
se začuo Colinov glas iza nje, odrješit i tako strašno hladan. "Ustaj",
bilo je sve što je rekao.
Ona je ustala, ne zato što joj je on to naredio (barem se tako tješila)
i ne zato što ju je bilo strah njega, već zato što nije dovijeka mogla
sjediti na stubama St Brides, a i iako joj je najveća želja bila sakriti se
od Colina sljedećih šest mjeseci, u ovom je trenutku on bio jedino
sredstvo da dođe doma.
On trzne glavom prema ulici. "U kočiju."
Ona ode do kočije, penjala se u nju kad je čula kako Colin da je
uputu svom kočijašu da krene "duljim putem."
O, Bože.
Vozili su se dobrih trideset sekunda prije nego što joj je uručio
onaj jedan list papira koji je bio presavijen u omotnici koju je ostavila
u crkvi. "Vjerujem da je ovo tvoje", rekao je.
Ona glasno gutne i pogleda dolje, mada nije trebala. Zapamtila je
dobro sve te riječi. Napisala ih je sinoć, pa ih ponovno napisala toliko
puta da ih sigurno neće nikad zaboraviti.
196 Julia Quinn
Ništa na svijetu ne prezirem više od one gospode koja smatraju
da je zabavno nadmeno potapšati damu po ruci i promrmljati:
"U ženskoj je prirodi da često mijenja mišljenje." I baš zato što
mislim da svaka osoba mora popratiti svoje riječi djelima,
trudim se postojano razmišljati i donositi dosljedne odluke.
Iz tog sam razloga, najdraži čitatelji, pišući svoju kolumnu 19.
travnja uistinu imala namjeru završiti svoju karijeru. Međutim,
događaji izvan moje kontrole (i koje naravno ne odobravam)
natjerali su me da još jednom, posljednji put uzmem pero u
ruke.
Dame i gospodo, Vaša autorica NIJE lady Cressida Twombley.
Lady Twombley je obična spletkarica i prevarantica i srce bi mi
se slomilo kad bi godine moga teškog rada bile pripisane takvoj
osobi.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
21. TRAVNJA 1824.
Penelope s izuzetnom pažnjom presavije papir, iskorištavajući to
vrijeme kako bi se pribrala i smislila što bi, u ime svijeta, trebalo reći
u ovakvom jednom trenutku. Konačno, pokuša se osmjehnuti i
pogleda ga, ali ne baš u oči, i pokuša se našaliti: "Jesi li pogodio?"
On nije rekao ništa pa ga je ipak bila prisiljena pogledati u oči.
Istog trenutka to zažali. Colin uopće nije izgledao kao da je pri sebi.
Ležerni osmijeh koji mu je uvijek titrao na usnama, humor koji mu je
vječno vrebao iz očiju – toga više nije bilo. Zamijenilo ih je ozbiljno
lice i hladan pogled, leden.
Čovjek kojega je poznavala, čovjek kojega je toliko dugo voljela...
ona više nije znala tko je on zapravo. "Shvatit ću to kao ne", reče
drhtavim glasom.
"Znaš li ti što ja upravo pokušavam učiniti?" upita je, iznenadivši
je glasnoćom svog govora koji je nadjačavao ritmičko kloparanje
konjskih kopita.
197Gospodin Bridgerton
Penelope otvori usta da kaže ne, ali jedan pogled na njegovo lice
bio joj je dovoljan da shvati da on ne očekuje odgovor na to pitanje,
pa ostane šutjeti.
"Pokušavam shvatiti na što sam točno najviše ljut u vezi s tobom",
reče on. "Zato što ima toliko stvari... toliko mnogo stvari... i meni se
strahovito teško usredotočiti samo na jednu."
Penelopi je bilo na vrh jezika da predloži nešto – njezina varka bila
je najprimjerenija za početak – ali kad je bolje razmislila, sad je bio
odličan trenutak da svoje misli zadrži za sebe.
"Kao prvo", reče on, užasno jednoličnim tonom glasa koji je
sugerirao da se on silno trudi ostati miran (a to je, samo po sebi, bilo
prilično uznemirujuće jer ona uopće nije bila svjesna da bi Colin
uopće mogao izgubiti živce), "Ja ne vjerujem da si mogla biti tako
glupa da bi se sama uputila u City, i to ni više ni manje nego u
unajmljenoj kočiji!"
"Pa nisam mogla ići sama u jednoj od naših obiteljskih kočija",
izlane Penelope prije no što se podsjeti da je odlučila šutjeti.
Njegova se glava pomakne oko dva centimetra ulijevo. Ona nije
znala što to znači, ali to nikako nije djelovalo kao dobra stvar
pogotovo s obzirom na to da se činilo da mu se vrat grči dok ga je
okretao. "Oprosti, molim te?" upitao je, još uvijek istim onim
užasnim baršunasto-čeličnim glasom.
Ali sad mu je morala odgovoriti, zar ne? "Ovaj, nije ništa", reče,
nadajući se da će njezino okolišanje oslabiti njegovu pozornost na
ostatak odgovora. "Ja samo ne smijem izlaziti van sama."
"Ja to znam", odreže je on. "I za to postoji vraški dobar razlog."
"Pa ako sam željela nekamo ići sama", nastavila je, svjesno
ignorirajući drugi dio njegova odgovora, "nikako nisam mogla ići
jednom od naših kočija. Nijedan od naših kočijaša me ne bi pristao
odvesti ovamo."
"Vaši kočijaši", zarežao je, "su očito besprijekorno mudri i
razumni."
198 Julia Quinn
Penelope ne reče ništa.
"Imaš li ti ikakvog pojma što ti se moglo dogoditi?" zahtijevao je,
a njegova maska savršene kontrole počela je pucati.
"Ovaj, ne baš, zapravo", reče ona, zagrcnuvši se. "Ja sam ranije
dolazila ovamo i..."
"Molim?" Silovito je stavio ruku na njezinu nadlakticu i pregrubo
je stisnuo. "Što si ti to sad rekla?"
Ponoviti to što je rekla činilo joj se opasnim za zdravlje pa je samo
zurila u njega nadajući se da bi možda mogla prodrijeti kroz taj
njegov divlji bijes u očima i pronaći čovjeka kojega je poznavala i
tako silno voljela.
"Samo kad sam morala ostaviti hitnu poruku za svog nakladnika",
objasnila je. "Poslala bih mu šifriranu poruku, pa bi on znao da ga
ovdje čeka moje pismo."
"Kad smo već kod toga", reče Colin grubo, zgrabivši presavijen
papir iz njezinih ruku, "koji je ovo vrag?"
Penelope se zbunjeno zabulji u njega. "Mislila sam da je to jasno.
Ja sam..."
"Da, naravno, ti si vražja lady Whistledown i vjerojatno mi se već
tjednima smiješ iza leđa zato što sam inzistirao na tome da je to
Eloise." Lice mu se grčilo dok je to govorio, a njoj se slamalo srce.
"Ne!" povikala je. "Ne, Coline, nikada. Nikad ti se ne bih smijala!"
Ali na licu mu se jasno vidjelo da joj ne vjeruje. U njegovim
smaragdnim očima vidjelo se poniženje, a to je bilo nešto što u njima
nikad nije vidjela, nešto što nikad nije očekivala vidjeti. On je bio
Bridgerton. Ona je bio popularan, siguran u sebe, samouvjeren. Ništa
njega ne može posramiti. Nitko njega ne može poniziti.
Osim, izgleda, nje.
"Nisam ti smjela reći", šapnula je, očajnički se trudeći otjerati taj
užasan pogled iz njegovih očiju. "Sigurno si svjestan toga da ti nisam
smjela reći."
199Gospodin Bridgerton
On je dugo šutio, bio je to za nju trenutak čiste agonije, a zatim,
kao da ona nije baš ništa rekla, kao da se nije pokušala opravdati, on
podigne inkriminirajući komad papira i zatrese ga, u potpunosti
zanemarivši njezin strastveni protest.
"Ovo je čista glupost", reče. "Zar si ti sasvim poludjela?"
"Ne razumijem što to govoriš."
"Imala si savršeno dobar izlaz iz situacije, samo te čekao. Cressida
Twombley je bila spremna preuzeti tvoju krivnju na sebe."
I odjednom, njegovi su se dlanovi našli na njezinim ramenima i on
ju je držao tako čvrsto da je jedva mogla disati.
"Penelope, zašto to jednostavno nisi pustila da umre?" Glas mu je
bio paničan, iz očiju mu je sijevalo. Nikad ga nije vidjela tako
prepunog emocija, i srce joj se slamalo zato što je to bilo upućeno
njoj uz ljutnju. I uz stid.
"Nisam joj to mogla dopustiti.", šapnula je. "Nisam joj mogla
dopustiti da bude ja."
200 Julia Quinn
13. poglavlje
zašto, dovraga, ne?
Penelope nije mogla ništa osim zuriti nekoliko sekundi. "Zato
što... zato što..." zamuckivala je, pitajući se kako bi uopće mogla to
objasniti. Srce joj se slamalo, njezina najstrašnija – i najuzbudljivija –
tajna bila je razbijena, a on je mislio da je ona dovoljno pribrana da
bi se mogla opravdati?"
"Ja shvaćam da je ona vjerojatno najveća kučka..."
Penelope zgroženo dahne.
"...koju je Engleska proizvela, barem u ovoj generaciji, ali, za
Boga miloga, Penelope" – provukao je prste kroz kosu, a zatim se
prodornim pogledom zapiljio u nju – "ona bi preuzela krivnju..."
"Zaslugu", prekine ga Penelope osorno.
"Krivnju", nastavio je on. "Imaš li ti ikakvog pojma što će ti se
dogoditi ako ljudi saznaju tko si ti zapravo?"
Kutevi njezinih usana stisnu se od nestrpljivosti... i ljutnje što joj je
tako očito solio pamet. "Imala sam više od desetljeća za razmišljanje
o toj mogućnosti."
On je pogleda ispod oka. "Zar si ti to sarkastična?"
"Nipošto", uzvrati mu. "Zar ti uistinu misliš da ja nisam provela
velik dio vremena u posljednjih deset godina svoga života
razmišljajući što će se dogoditi ako me razotkriju? Bila bih slijepi
idiot da nisam."
A
201Gospodin Bridgerton
On je zgrabi za ramena, čvrsto je držeći čak i dok je kočija
poskakivala po neravnom kamenu na cesti. "Bit ćeš upropaštena,
Penelope. Upropaštena! Razumiješ li ti što ti ja govorim?"
"Da nisam razumjela ranije", odgovori mu, "uvjeravam te da bih
razumjela nakon tvog iscrpnog razlaganja o tome kad si optužio
Eloise da je lady Whistledown."
On se namršti, očito ga je jako zasmetalo što mu trlja nos njegovim
pogreškama. "Ljudi će prestati razgovarati s tobom", nastavio je.
"Oni će te srezati...
"Ljudi ionako nikad nisu razgovarali sa mnom", obrecnula se.
"Polovicu vremena nisu ni znali da sam ondje. Kako misliš da sam
uspjela tako dugo održavati svoju varku? Coline, ja sam bila
nevidljiva. Nitko me nije vidio, nitko nije sa mnom razgovarao. Ja
sam samo stajala i slušala, a nitko nije ništa primjećivao."
"To nije istina." Ali skrenuo je pogled.
"O, istina je, istina, i ti to znaš. Ti to samo niječeš", reče ona,
bocnuvši ga u ruku, "zato što se osjećaš krivim."
"To nije istina!"
"Daj, nemoj, molim te", podrugljivo će Penelope, "sve što si radio,
radio si iz osjećaja krivnje."
"Pen…"
"Barem ono što se mene tiče", ispravi se. Dah joj je jurio kroz grlo,
a koža ju je peckala od topline jer sad joj je, napokon, duša gorjela.
"Zar ti misliš da ja ne znam da me tvoja obitelj sažalijeva? Zar misliš
da ja nisam primijetila da svaki put kad se ti ili tvoja braća nađete na
istom balu na kojem sam i ja, ti me zamoliš za ples?"
"Mi smo pristojni", procijedi on, "i draga si nam."
"I sažalijevate me. I Felicity ti je draga, ali nisam primijetila da
plešeš s njom svaki put kad se sretnete."
On je iznenada pusti i prekriži ruke. "Dobro, ali ona mi nije mi
draga onoliko koliko ti."
202 Julia Quinn
Ona zatrepće, prilično ju je vješto ostavio bez teksta. Baš je njemu
priličilo da joj uputi kompliment usred svađe. Ništa je nije moglo
lakše razoružati.
"Nadalje", nastavio je podignuvši nadmeno bradu, "nisi ništa rekla
o mom najvažnijem zaključku."
"Koji je to?"
"Da će te lady Whistledown uništiti!"
"Za Boga miloga", promrmlja ona, "ti o njoj govoriš kao da je to
neka druga osoba."
"Oprosti, molim te, ali meni je još uvijek teško povezati ženu
preda mnom s tom vješticom koja piše onu kolumnu."
"Coline! "
"Zar sam te uvrijedio?" zadirkivao ju je.
"Da! Ja sam uložila velik trud u tu kolumnu." Ona stisne u šaku
komad tanke tkanine svoje zelene jutarnje oprave, ne primjećujući
kako je pritom gužva. Morala je učiniti nešto s rukama ili će
najvjerojatnije eksplodirati od živčanosti i bijesa koji joj je kolao
venama. Jedina druga mogućnost bila je da prekriži ruke, ali nije
željela biti tako očito drska. Uostalom, on je držao ruke
prekriženima, a jedno od njih se moralo ponašati zrelije od nekog
šestogodišnjaka.
"Ne bih ni sanjao ocrnjivati ono što si radila", reče joj s visoka.
"Naravno da bi", prekine ga ona.
"Ne, ne bih."
"A što ti to onda upravo radiš?"
"Ponašam se zrelo!" odgovori on, glasom koji je bio sve glasniji i
nestrpljiviji. "Jedno od nas to mora."
"Da se nisi usudio govoriti mi o zrelom ponašanju!" prasne ona.
"Ti, koji bježiš od svake naznake odgovornosti."
"Koji ti vrag sad to znači?" procijedi Colin.
203Gospodin Bridgerton
"Mislila sam da je to prilično jasno."
On ustukne. "Ne mogu vjerovati kako razgovaraš sa mnom."
"Ti ne vjeruješ da ja tako razgovaram s tobom", izazivala ga je, "ili
da imam hrabrosti tako razgovarati s tobom?"
On je samo zurio u nju, očito iznenađen njezinim pitanjem.
"Ima u meni više nego što ti misliš, Coline", reče ona. A zatim
doda tišim glasom: "Ima u meni više nego što sam ja nekad mislila."
On nekoliko trenutaka nije rekao ništa, a zatim, kao da se ne može
oduprijeti temi, upita, zapravo procijedi kroz zube: "Što ti je značilo
to da ja bježim od odgovornosti?"
Ona napući usne, zatim se opusti kad ispusti ono što je smatrala
smirujućim uzdahom. "Što misliš, zašto ti toliko putuješ?"
"Zato što mi se sviđa", odgovori on odrješito.
"I zato što ti je ovdje u Engleskoj strahovito dosadno."
"I ja sam zato djetinjast?"
"Djetinjast si zato što ne želiš odrasti i učiniti nešto što bi te
zadržalo na jednom mjestu."
"A što bi to bilo?"
Ona podigne ruke na način koji je dao do znanja da bi to trebalo
biti jasno. "Na primjer, oženiti se."
"Zar ti to mene prosiš?" narugao joj se, a jedan mu se kut usna
podigao u prilično drzak osmijeh.
Ona osjeti kako su joj se obrazi zažarili od crvenila, ali se natjera
nastaviti. "Ti dobro znaš da ja to ne radim i ne pokušavaj promijeniti
temu time što si namjerno okrutan prema meni." Čekala je da nešto
kaže, da joj se možda ispriča. Njegova šutnja bila je uvredljiva, pa
ona samo uzdahne i reče: "Za Boga miloga, Coline, ti imaš trideset tri
godine."
"A ti imaš dvadeset osam", istakne on, ne baš posebno ljubaznim
glasom.
204 Julia Quinn
Tom rečenicom kao da ju je udario šakom u trbuh, ali bila je
previše uzrujana da bi se zatvorila u svoju poznatu školjku. "Za
razliku od tebe", reče ona tiho, s velikom preciznošću: "Ja nemam taj
luksuz da mogu nekoga zaprositi. I za razliku od tebe", dodala je s
jedinim ciljem da u njemu izazove osjećaj krivnje za koji ga je
optužila prije samo nekoliko minuta, "ja nemam ogroman broj
mogućih udvarača, pa nijednom nisam imala ni taj luksuz da nekog
odbijem."
Njegove se usne zategnu. "I ti misliš da će ti to što ćeš otkriti da si
lady Whistledown donijeti veći broj udvarača?"
"Zar ti to mene sad pokušavaš uvrijediti?" procijedi ona.
"Ja pokušavam biti realističan! A to je nešto što si ti izgleda
sasvim izgubila iz vida."
"Ja nikad nisam rekla da planiram otkriti da sam ja lady
Whistledown"
On zgrabi omotnicu sa zadnjom kolumnom podižući se s
tapecirane klupe. "A o čemu se onda tu radi?"
Ona mu je zgrabi iz ruke, vadeći papir iz omotnice. "Oprosti,
molim te", reče ona, sarkastično naglašavajući svaki slog. "Izgleda da
sam propustila onu rečenicu u kojoj objavljujem svoj identitet."
"Ti misliš da će ovaj tvoj labuđi pjev na neki način smanjiti
mahnito zanimanje društva za identitet lady Whistledown? O,
ispričavam se" - stavi drsko jednu ruku na srce - "možda sam trebao
reći za tvoj identitet. Na kraju krajeva, ne želim ti umanjiti zasluge."
"Sad si postao bezobrazan", reče ona, a mali glasić negdje u
zakutku njezina mozga pitao se kako je moguće da se dosad već nije
rasplakala. Ovo je bio Colin i ona ga voli do smrti, a on se ponašao
kao da je mrzi. Zar je na svijetu bilo ičega vrjednijeg suza?
Ili se možda uopće nije radilo o tome. Možda je ta tuga koja je
rasla u njoj bila smrt jednog sna. Sna o njemu. Ona je sagradila u
svojem umu savršenu sliku njega, a sa svakom svojom riječju, on joj
je pljunuo u lice i postajalo je sve očitije da je njezin san jednostavno
bio pogrešan.
205Gospodin Bridgerton
"Ja ti želim nešto dokazati", reče on, istrgnuvši joj papir iz ruke.
"Pogledaj ovo. To je zapravo poziv na daljnju istragu. Ti se rugaš
društvu, izazivaš ih da te raskrinkaju."
"To uopće nije ono što ja radim!"
"To ti možda nije namjera, ali svakako će biti krajnji rezultat."
Vjerojatno je tu sad donekle imao pravo, ali bilo joj je užasno to
priznati. "To je rizik koji ću morati prihvatiti", odgovori, prekriživši
ruke i znakovito skrenuvši pogled s njega. "Jedanaest godina me nisu
otkrili. Ne vidim zašto bih se sad trebala posebno brinuti da hoće."
On je ostao bez daha od ozlojeđenosti. "Zar ti imaš uopće pojma o
novcu? Imaš li ikakvog pojma koliko bi se ljudi željelo dočepati tih
tisuću funti koje nudi lady Danbury?"
"Imam više pojma o novcu od tebe", odgovori mu, uvrijedivši se.
"A uostalom, moja tajna nije nimalo ugroženija zbog nagrade lady
Danbury."
"Ali zbog nje su svi znatno odlučniji da te razotkriju, a time si ti
ugroženija. Da ne spominjemo", doda on kiselo, napućivši usne, "kao
što je to istakla moja sestra, da je tu riječ i o slavi."
"Hyacinth?" upita ona.
On turobno kimne, spustivši list papira kraj sebe na klupu. "A ako
Hyacinth misli da će osoba koja te razotkrije postati slavna, ja te
uvjeravam da još mnogo ljudi isto to misli. To je možda pravi razlog
koji je Cressidu ponukao na njezinu glupu prijevaru."
"Cressida to radi zato što joj treba novac", progunđa Penelope. "U
to sam sigurna."
"Dobro. Nema veze zašto ona to radi. Ono što je važno jest to da
nakon što ju ti razotkriješ iz vlastitog idiotizma" – tresne rukom po
listu papira, a Penelope se trzne od zvuka koji je proparao zrak "jest
da će netko drugi napraviti isto što i ona."
"To ja sve već dobro znam", reče ona, najviše zato što nije mogla
podnijeti da njegova bude zadnja.
206 Julia Quinn
"Onda, za ljubav Božju, ženo", prasne Colin, "pusti Cressidu, neka
joj prođe njezina smicalica. Ona je odgovor na tvoje molitve."
Ona ga na ovo naglo pogleda u oči. "Ti ne znaš ništa o mojim
molitvama."
Nešto je u tonu njezina glasa udarilo Colina ravno u prsa. Ona nije
promijenila mišljenje, nije ga ni najmanje promijenila. Činilo mu se
da više ne pronalazi prave riječi. Pogledao ju je, zatim je pogledao
kroz prozor, usredotočivši se odsutno na kupolu katedrale svetog
Pavla.
"Uistinu idemo duljim putem kući", promrmljao je. Ona ne reče
ništa. Nije joj zamjerao. Bila je to glupa rečenica, samo riječi koje su
trebale ispuniti tišinu i ništa više.
"Ako dopustiš Cressidi..." započeo je.
"Prestani", reče mu molećivo. "Molim te, nemoj više. Ne mogu joj
to dopustiti."
"Jesi li uistinu dobro promislila o tome što ćeš time dobiti?"
Ona ga oštro pogleda. "Zar ti misliš da sam ja ovih posljednjih
dana bila sposobna razmišljati o bilo čemu drugom?
On pokuša s drukčijom taktikom. "Zar ti je uistinu važno da ljudi
znaju da si ti lady Whistledown? Ti znaš da si bila pametna i da si nas
sve preveslala. Zar ti to nije dovoljno?"
"Ti mene uopće ne slušaš!" Usta su joj ostala otvorena, u obliku
nekog čudnog ovala, u nevjerici, kao da nije mogla povjerovati da on
ne shvaća što ona govori. "Meni nije važno da ljudi znaju da sam to
ja. Samo mi je važno da znaju da to nije ona."
"Ali očito ti nije važno misle li da je netko drugi lady
Whistledown", uporan je bio Colin. "Na kraju krajeva, ti si tjednima
optuživala lady Danbury da je to ona."
"Morala sam nekoga optužiti", objasni ona. "Lady Danbury me
otvoreno pitala što mislim tko je to, a nisam joj valjda mogla reći da
sam to ja. Uostalom, ne bi bilo tako strašno da ljudi misle da je to
lady Danbury. Meni se ona barem sviđa."
207Gospodin Bridgerton
"Penelope..."
"Kako bi se ti osjećao da se tvoji dnevnici objave pod imenom
Nigela Berbrookea kao autora?" zahtijevala je Penelope.
"Nigel Berbrooke ne zna sastaviti ni dvije rečenice", reče on
podrugljivo se nasmijavši. "Sumnjam da bi itko povjerovao da bi on
mogao napisati moje dnevnike". Nakon toga, malo joj kimne u
ispriku, s obzirom na činjenicu da je Berbrooke ipak bio oženjen
njezinom sestrom.
"Pokušaj to zamisliti", procijedi ona, "ili zamisli nekog drugog
umjesto njega, nekoga koga smatraš sličnim Cressidi."
"Penelope", uzdahne Colin. "Ja nisam ti. Ne možeš to dvoje
uspoređivati. Uostalom, kad bih ja objavio svoje dnevnike, ja u
očima društva ne bih bio upropašten."
Ona se skruši u sjedištu, glasno uzdahne, a on je znao da je ova
njegova rečenica pogodila cilj.
"Dobro", objavi on, "tada je odlučeno. Ovo ćemo poderati..."
posegne za listom papira.
"Ne!" poviče ona, praktički skočivši sa sjedišta. "Nemoj!"
"Ali upravo si rekla..."
"Nisam ja ništa rekla!" zakriješti ona. "Samo sam uzdahnula."
"Joj, za Boga miloga, Penelope", reče on s velikim nestrpljenjem,
"očito si se složila."
Ona ga zgroženo pogleda, užasnuta zbog njegove drskosti. "Kad
sam ti ja to dala dozvolu da tumačiš moje uzdahe?"
On pogleda inkriminirajući papir koji je još uvijek držao u ruci i
upita se što bi, za ime svijeta, u ovom trenutku trebao učiniti s njim.
"A usput", nastavi ona dok su joj oči strastveno sijevale od bijesa
što ju je učinilo skoro prelijepom, "kao da ja to nisam zapamtila do
posljednje riječi. Možeš ti slobodno uništiti ovaj papir, ali ne možeš
uništiti mene.
208 Julia Quinn
"To bih rado", promrmlja on.
"Što si to rekao?"
"Whistledownicu", procijedi on. "Želio bih uništiti
Whistledownicu. Tebe bih rado ostavio ovakvu kakva jesi."
"Ali ja jesam Whistledownica."
"Bože, pomozi nam."
A zatim se u njoj nešto jednostavno prolomi. Sav njezin bijes, sva
njezina frustracija, svaki negativni osjećaj koji je čuvala u sebi tih
silnih godina provali iz nje, i to na Colina koji je, od svih pripadnika
visokog društva, vjerojatno to najmanje zaslužio.
"Zašto si ti tako ljut na mene?" planula je. "Što sam ja to učinila da
je tako odbojno? Bila sam mudrija od tebe? Sačuvala jednu tajnu?
Dobro se nasmijala na račun društva?"
"Penelope, ti..."
"Ne , reče ona žestoko. "Ti sad šuti. Sad je na mene red da
govorim."
On zine zureći u nju, šok i nevjerica vidjeli su mu se na očima.
"Ja sam ponosna na ono što sam učinila", uspjela je izustiti dok joj
je glas drhtao do emocija. "Nije me briga što ti kažeš. Nije me briga
što bilo tko kaže. Nitko mi to ne može oduzeti."
"Ja ti ne pokušavam..."
"Nije meni važno da ljudi saznaju istinu", reče ona, prekinuvši
njegov loše tempiran prosvjed. "Ali neka me vrag odnese ako
dopustim Cressidi Twombley, baš onoj koja... koja..." Sad joj se već
treslo cijelo tijelo, dok joj je naviralo sjećanje za sjećanjem od kojih
su baš sva bila loša. Cressida, poznata po svom dostojanstvenom
držanju kako se spotiče i prolijeva punč po Penelopinoj opravi one
prve godine - one jedine koju joj je majka dopustila kupiti, a nije bila
žuta ili narančasta.
209Gospodin Bridgerton
Cressida koja slatko preklinje mladiće da zamole Penelope za ples,
i to tako glasno i s takvim žarom da je Penelopi od toga moglo samo
biti mučno.
Cressida, koja pred svima govori kako je zabrinuta za Penelopin
izgled. "Jednostavno nije zdravo u tvojoj dobi težiti više od 63
kilograma", gugutala je.
Penelope nikad nije saznala je li Cressida uspjela prikriti
samozadovoljni smiješak nakon te ubojite rečenice jer je Penelope
izletjela iz prostorije, zaslijepljena suzama, ne mogavši ne primijetiti
kako joj se bokovi njišu dok je trčala.
Cressida je oduvijek znala gdje točno ubosti, oduvijek je znala
kako zaokrenuti bajunetom. Ništa nije značilo što je Eloise uvijek
podržavala Penelope i smatrala je najboljom prijateljicom ili što je
lady Bridgerton uvijek pokušavala osnažiti njezino samopouzdanje.
Penelope je toliko puta zaspala u suzama, uvijek zbog neke savršeno
tempirane Cressidine uvrede.
Pustila je Cressidu da se nekažnjeno izvuče od toliko groznih
stvari koje joj je priredila u prošlosti, samo zato što nije imala
hrabrosti zauzeti se za sebe. Ali ovo joj ne može dati. Neće joj dati
svoj tajni život, neće joj dati onaj mali djelić svoje duše koji je bio
snažan i ponosan i sasvim neustrašiv.
Penelope se možda nije znala braniti, ali tako joj Boga, lady
Whistledown je to znala.
"Penelope?" upita Colin oprezno.
Ona ga pogleda praznim pogledom, trebalo joj je nekoliko sekundi
da se prisjeti da je sad 1824. godina, a ne 1814., i da se nalazi u kočiji
s Colinom Bridgertonom, a ne šćućurena u kutu plesne dvorane
pokušavajući se sakriti od Cresside Cowper.
"Jesi li dobro?" upita je.
Ona kimne. Ili je barem pokušala kimnuti.
210 Julia Quinn
On otvori usta da nešto kaže, zatim zastane. Usta su mu nekoliko
sekundi ostala otvorena. Konačno, jednostavno stavi dlan na njezin i
reče: "Možemo li kasnije razgovarati o ovome?"
Ovog puta ona uspije kratko kimnuti. A iskreno, samo je željela da
ovo užasno popodne završi, ali postojala je samo još jedna stvar koju
nikako nije mogla pustiti."
"Cressida nije bila upropaštena", reče ona tiho.
On se okrene prema njoj, a na očima mu se vidio blagi veo
zbunjenosti. "Oprosti, molim te?"
Ona reče malo glasnije: "Cressida je rekla da je ona lady
Whistledown i nije bila upropaštena."
"To je zato što joj nitko nije povjerovao", odgovori Colin. "A
usput", reče on bez razmišljanja, "ona je... drukčija."
Ona se polako okrene prema njemu. Vrlo polako, gledajući ga s
očekivanjem. "Kako je to drukčija?"
Nešto slično panici počelo je udarati Colinu u grudima. Znao je da
je pogriješio čim je to izrekao. Kako može jedna mala rečenica, jedna
mala riječ, biti tako strašno pogrešna?
Ona je drukčija.
Oboje su znali što to znači. Cressida je bila popularna, Cressida je
bila ljepotica, Cressida bi to mogla izvesti s velikim
samopouzdanjem.
Penelope, s druge strane...
Ona je bila Penelope. Penelope Featherington. I nije imala ni
utjecaj ni veze koji bi je spasili od uništenja. Bridgertonovi bi mogli
stati iza nje i dati joj podršku, ali čak ni oni je ne bi mogli spasiti od
propasti. Svaki drugi skandal bi se mogao podnijeti, ali lady
Whistledown je u nekom trenutku uvrijedila skoro svaku osobu od
nekog značaja na britanskom otočju. Jednom kad ljudi prevladaju
iznenađenje, počet će dolaziti neljubazne primjedbe.
211Gospodin Bridgerton
Penelope neće hvaliti kako je mudra ili duhovita ili odvažna.
Nazvat će je zlom, sitničavom i ljubomornom.
Colin je dobro poznavao visoko društvo. Znao je kako se njegovi
kolege ponašaju. Aristokracija je bila sposobna za pojedinačnu
velikodušnost, ali kao skupina, bili su skloni potonuti na najniži
zajednički nazivnik.
A to bi bilo vrlo nisko.
"Shvaćam", reče Penelope prekinuvši tišinu.
"Ne", reče on brzo, "ne shvaćaš. Ja…"
"Nemoj, Coline", reče, zvučeći zamalo bolno mudro, "shvaćam ja.
Ali vjerojatno sam se oduvijek nadala da si ti drukčiji."
On je pogleda u oči i nekako su mu se dlanovi našli na njezinim
ramenima, stišćući je tako snažno da nikako nije mogla skrenuti
pogled. On nije rekao ništa, puštao je svoje oči da postave pitanje
umjesto njega.
"Mislila sam da ti vjeruješ u mene", reče ona, "da vidiš u meni
nešto više od ružnog pačeta."
Njezino mu je lice bilo tako poznato, vidio ga je tisuću puta ranije,
ali ipak sve do ovih posljednjih nekoliko tjedana nije mogao reći da
je uistinu poznaje. Bi li se sjetio da ona ima malu znamenku kraj
lijeve uške? Je li ikad primijetio kao joj koža toplo sjaji? Ili da joj
smeđe oči imaju mrlje zlatne boje točno kraj zjenice?
Kako je bilo moguće da je toliko puta plesao s njom, a nije
primijetio da su joj usta široka i stvorena za ljubljenje?
Ona bi oblizala usne kad je bila nervozna. Vidio je baš neki dan
kako to radi. Sigurno je to učinila bar jednom u ovih dvanaest godina
njihova poznanstva, a ipak tek se sada od samog pogleda na njezin
jezik njegovo tijelo zgrčilo od žudnje.
"Ti nisi ružna", reče joj, tihim paničnim glasom.
Ona razrogači oči.
I on šapne: "Ti si prelijepa."
212 Julia Quinn
"Nisam", reče ona, glasom jedva čujnijim od daha. "Nemoj mi
govoriti ono što ne misliš."
Njegovi se prsti ukopaju u njezina ramena. "Ti si prelijepa",
ponovio je. "I ja ne znam kako... ne znam kada..." On joj dodirne
usne, osjećajući njezin topli dah na vršcima prstiju. "Ali jesi", šapne.
Nagnuo se naprijed i poljubio je, polako, pobožno, ne više toliko
iznenađen što se to događa, što je tako silno želi. Šok je nestao,
zamijenila ga je jednostavna, primitivna želja da je se dočepa, da je
označi svojom, da je učini svojom.
Svojom?
Odmakne se i pogleda ju jedan trenutak, zvjerajući očima po
njezinom licu.
Zašto ne?
"Što je?" šapne ona.
"Ti jesi prelijepa", reče on, tresući zbunjeno glavom. "Ja ne znam
zašto to nitko drugi ne vidi."
Nešto toplo i divno počelo se širiti Penelopinim grudima. Nije to
mogla sasvim objasniti; bilo je to kao da joj je netko zagrijao krv.
Počelo je u njezinom srcu, a zatim joj se polako širilo kroz ruke, kroz
trbuh, sve do vrška nožnih prstiju.
Od toga joj se zavrtjelo u glavi. Od toga ju je preplavilo
zadovoljstvo.
Učinio ju je cjelovitom. Ona nije bila prelijepa. Znala je da nije
prelijepa, znala je da nikad neće biti ništa više nego relativno
privlačna, i to u onim boljim danima. Ali on je mislio da je ona
prelijepa, i kad ju je pogledao...
Ona se osjećala prelijepom. A nikada se u život nije tako osjećala.
On ju je ponovno poljubio, ovaj put usne su mu bile gladnije,
grickao ju je, milovao, budio njezino tijelo, budio njezinu dušu.
Žmarci su joj krenuli niz trbuh, a koža joj je bila vruća i željna na
213Gospodin Bridgerton
mjestima gdje su je kroz tanku zelenu tkaninu oprave dodirnule
njegove ruke.
I nijednom nije pomislila Ovo je pogrešno. Taj poljubac bio je sve
čime su je plašili tijekom odrastanja i govorili joj da ga mora izbjeći,
ali ona je znala - znala je to tijelom, umom i dušom – da ništa u
njezinom životu nikad nije bilo ovako ispravno. Ona je bila rođena za
ovog čovjeka, a provela je tolike silne godine pokušavajući prihvatiti
činjenicu da je on rođen za nekog drugog.
Dokazati da je bila u krivu bio je najdivniji užitak na svijetu.
Ona ga je željela, ona je željela ovo, ona je željela ovo kako on
čini da se osjeća.
Ona je željela biti prelijepa, čak i u slučaju da je prelijepa u očima
samo jednog čovjeka.
To su bile, pomislila je sanjivo dok ju je spuštao na debeli jastuk
klupe, jedine oči koje su bile važne.
Ona ga je voljela. Oduvijek ga je voljela. Čak i sada, kad je bio
toliko ljutit na nju da ga je jedva mogla prepoznati, kad je bio tako
ljutit na nju da nije bila sigurna da joj se on uopće sviđa, ona ga je
voljela.
I željela je biti njegovom.
Prvi put kad ju je poljubio, prihvatila je njegove poljupce
oduševljenom pasivnošću, ali ovoga puta odlučila je biti aktivni
partner. Još uvijek nije mogla vjerovati da je ovdje, s njim, i sigurno
si neće dopustiti sanjati da bi on nju ikada mogao redovito ljubiti.
Ovo se možda nikada više neće ponoviti. Možda više nikada neće
osjetiti njegovu divnu težinu pritisnutu o nju, ili skandalozno
škakljanje njegovog jezika o njezin.
Imala je jednu šansu. Jednu šansu da od ovoga napravi sjećanje
koje će joj morati potrajati za čitav život. Šansu da posegne za
divotom.
214 Julia Quinn
Sutrašnji dan bit će grozan. Bit će užasno spoznaja da će on naći
neku drugu ženu s kojoj će se smijati i šaliti i možda se čak oženiti
njome, ali danas...
Danas je bio njezin. I tako mu Boga, učinit će ona ovaj poljubac
poljupcem za pamćenjem.
Podigla je ruku i dodirnula mu kosu. Isprva s oklijevanjem – samo
zato što je odlučila biti aktivni, voljni partner, to nije značilo da ima
pojma što radi. Njegove su je usne polako lišavale sve mudrosti i
inteligencije, ali ipak, nije mogla ne primijetiti kako mu je kosa pod
njezinim prstima baš poput Eloisine, čiju je kosu četkala bezbroj puta
tijekom godina njihova prijateljstva. A neka joj Bog pomogne.
Zasmijulji se.
To mu zaokupi pozornost i on podigne glavu. Usne mu je dodirnuo
zaigrani smiješak. "Oprosti, molim te?" upita je.
Ona odmahne glavom pokušavajući otjerati smiješak, ali znajući
da je izgubila tu bitku.
"O, ne, moraš", bio je uporan. "Ne mogu nikako nastaviti ne
znajući koji je razlog ovom smijuljenju."
Ona osjeti kako joj obrazi gore, što joj se učini kao nebulozno
pogrešno u ovakvom trenutku. Evo je ovdje, ponaša se tu u kočiji baš
onako kako ne bi smjela, i sad je bila toliko čedna da se zacrvenila?
"Reci mi", mrmljao je, grickajući joj uho.
Ona odmahne glavom.
Njegove usne pronađu točno ono mjesto gdje joj se na grlu osjećao
puls. "Reci mi."
Sve što je učinila - sve što je mogla učiniti - bilo je stenjanje uz
svijanje vrata da mu omogući bolji pristup.
Njezina haljina, a uopće nije shvaćala da je djelomično otkopčana,
skliznula je dolje dok joj ključna kost nije bila otkrivena, i ona je
gledala razdragano kako on ustima prelazi po njoj, sve dok mu se
cijelo lice nije našlo opasno blizu njezinim grudima.
215Gospodin Bridgerton
"Hoćeš li mi reći?" šapne, prelazeći joj zubima po koži.
"Što ti trebam reći?" dahne ona.
Usne su mu bile zločeste, kretale su se niže, a zatim još niže.
"Zašto si se nasmijala?"
Nekoliko sekundi Penelope se nije mogla uopće sjetiti o čemu on
govori.
Rukom obuhvati njezinu dojku kroz opravu. "Mučit ću te dok mi
ne kažeš", zaprijeti joj.
Penelope odgovori izvijanjem leđa, smještajući svoju dojku još
čvršće u njegov stisak.
Sviđalo joj se ovo njegovo mučenje. "Shvaćam", promrmlja on,
istovremeno spuštajući joj prsluk niže dolje i pomičući dlan tako da
joj je okrznuo bradavicu. "Onda ću možda... – zaustavi ruku, pa je
podigne - "stati."
"Nemoj", stenjala je ona.
"Onda mi reci."
Penelope je zurila u svoju dojku, očarana prizorom svoje gole
dojke izložene njegovom pogledu.
"Reci mi", šapnuo je i puhnuo nježno tako da ju je pomilovao
njegov dah.
Nešto se stisne u Penelope, duboko u njoj, na mjestima koje se
nikad nisu spominjala.
"Coline, molim te", preklinjala ga je.
On se nasmiješi, sporo i lijeno, zadovoljan, ali ipak nekako gladan.
"Što me to moliš?" upita.
"Dodirni me", šapnula je.
Njegov kažiprst sklizne duž njezino rame. "Ovdje?"
Ona mahnito odmahne glavom.
On krene dolje niz njezin vrat. "Približavam li se?" promrmljao je.
216 Julia Quinn
Ona kimne, ne skidajući pogled sa svojih grudi.
On ponovno pronađe njezinu bradavicu, prstima je polako
milujući, mučeći je sporo klizeći spiralnim pokretima oko nje, zatim
po njoj. Dok je to gledala, cijelo joj je tijelo postajalo sve napetije i
napetije.
I sve što je čula bio je njezin dah, vruć i težak na usnama.
Zatim...
"Coline!" Njegovo ime joj je izletjelo iz usta u prigušenom jecaju.
On zasigurno ne može...
Njegove se usne zatvore oko njezine bradavice, i prije nego što je
osjetila nešto više od njegove topline, ona se podigne s klupe od
iznenađenja, besramno stisne bokove uz njegove, a zatim sklizne
natrag na klupu dok je se on navalio na nju, držeći je nemoćnom dok
joj je pružao užitak.
"O, Coline, Coline", dahtala je dok su joj ruke jurnule oko
njegovih leđa, očajnički se priljubivši uz njegove mišiće, ne želeći
ništa drugo nego da ga drže i zadrže i nikada ga ne puste.
On povuče svoju košulju, izvuče je iz hlača, a ona krene za njim,
kliznuvši dlanovima pod tkaninu i krenuvši niz vruću kožu njegovih
leđa. Nikad nije nijednog muškarca ovako dodirivala; nikad nikog
nije ovako dodirivala, osim možda sebe, a ni to, jer nije baš bilo lako
dosegnuti do vlastitih leđa.
On je zastenjao kad ga je dodirnula, a zatim se napeo kad su joj
prsti počeli kliziti po njegovoj koži. Srce joj je poskočilo. Njemu se
to sviđa; njemu se sviđa kako ga ona dodiruje. Nije imala ni
najblažeg pojma što učiniti sa sobom, ali njemu se to ipak sviđalo.
"Savršena si", šapnuo joj je u kožu, usnama joj milujući donji dio
brade. Njegove su usne ponovno zarobile njezine, ovoga puta žešće,
a ruke su mu skliznule da joj obuhvate pozadinu, stišćući je i gnječeći
je i pritišćući je uz svoju erekciju.
"Bože, kako te želim", dahnuo je, miješajući bokovima. "Želim te
skinuti do gola i utonuti u tebe i nikad te ne pustiti."
217Gospodin Bridgerton
Penelope zastenje od žudnje, ne mogavši vjerovati koliki se užitak
može osjetiti samo od običnih riječi. Učinio je da se osjeća zločesto,
nevaljalo i tako slino poželjno.
I ona je željela da to nikad ne prestane.
"O, Penelope", stenjao je, pomičući usne i ruke sve mahnitije. "O,
Penelope. O, Penelope, p..." On podigne glavu. Vrlo naglo.
"O, Bože."
"Što je?" upita ona, pokušavajući podići glavu s jastuka.
"Stali smo."
Trebalo joj je neko vrijeme da shvati značenje ovoga što je rekao.
Ako su stali, to je značilo da su najvjerojatnije stigli na cilj, a to je
bio...
Njezin dom.
"O, Bože!" Ona počne mahnitim pokretima navlačiti prsluk svoje
haljine. "Zar ne možemo zamoliti kočijaša da samo nastavi dalje?"
Već se pokazala sasvim razvratnom. Činilo se da neće previše
škoditi bude li u ovom trenutku dodala na popis svojih karakteristika
i riječ "besramna".
On joj zgrabi prsluk i namjesti ga kako valja. "Kolika je šansa da
tvoja majka još nije primijetila moju kočiju ispred svoje kuće?"
"Prilično velika, zapravo", reče ona, "no Briarly ju je zasigurno
već primijetio."
"Tvoj batler će prepoznati moju kočiju?" upita on u nevjerici.
Ona kimne. "Bio si neki dan u posjetu. On takve stvari uvijek
zapamti."
Usne mu se trznu na neki turobno odlučan način. "Onda dobro",
reče on. "Sredi se da možeš pred ljude."
"Mogu otrčati u svoju sobu", reče Penelope. "Nitko me neće
vidjeti."
218 Julia Quinn
"U to sumnjam", reče on znakovito, gurajući košulju u hlače i
zagladivši si odmah potom kosu.
"Ne, uvjeravam te…"
"A ja tebe uvjeravam", reče on, prekinuvši je, "da će te vidjeti." On
poliže prste i zatim ih provuče kroz kosu. "Izgledam li u redu?"
"Da", slaže ona. Zapravo, izgledao je prilično zajapureno, usne su
mu bile natečene, a kosa mu ni približno nije izgledala kao što bi
trebala.
"Dobro." On iskoči iz kočije i doda joj ruku.
"I ti ideš unutra?" upita ona.
On ju je pogledao kao da je odjednom poludjela. "Naravno."
Ona se nije pomakla, previše zbunjena njegovim ponašanjem da bi
naredila svojim nogama da siđu dolje. Morao je postojati razlog zašto
je namjeravao s njom ući u kuću. Pravila doličnosti zapravo to nisu
zahtijevala i...
"Za Boga miloga, Penelope", reče on, zgrabivši je za ruku i
povukavši je dolje. "Hoćeš li se ti udati za mene ili nećeš?"
219Gospodin Bridgerton
14. poglavlje
na tresne na pločnik.
Penelope je bila – po svom mišljenju – malo gracioznija nego što
joj je to većina ljudi željela priznati. Dobro je plesala, svirala je klavir
sa savršeno savijenim prstima i obično se uspijevala kretati po
prepunim prostorijama ne sudarajući se s mnogo ljudi ni
namještajem.
Ali kad je Colin objavio svoju prilično praktičnu prosidbu, njezina
noga – koja je u tom trenutku bila na pola izvan kočije – pronašla je
samo zrak, njezin kuk pronašao je rub pločnika, a glava joj je
pronašla Colinove nožne prste.
"Dragi Bože, Penelope", uzviknuo je čučnuvši. "Jesi li dobro?"
"Sasvim dobro", uspjela je izustiti, tražeći po tlu neku rupu koja se
morala otvoriti tako da može otpuzati u nju i umrijeti.
"Jesi li sigurna?"
"Uistinu mi nije ništa", odgovori ona, držeći se za obraz koji je,
bila je sigurna, sada bio ukrašen savršenim otiskom vrška Colinove
čizme. "Samo sam malo iznenađena, to je sve."
"Zašto?"
"Zašto?" ponovi ona.
"Da, zašto?"
O
220 Julia Quinn
Ona trepne. Jednom, dvaput, zatim ponovno. "Ovaj, dobro, to bi
moglo imati veze s tim što si ti spomenuo brak."
On je bez previše pompe podigne na noge, zamalo joj tijekom toga
iščašivši rame. "Pa što si mislila da ću reći?
Ona je zurila u njega u nevjerici. Zar je lud? "Ne to!" konačno
odgovori.
"Ja nisam baš takav gad", promrmlja.
Ona obriše prašinu i šljunak s rukava. "Nikad to nisam ni rekla,
samo sam…"
"Ja te uvjeravam", nastavio je on, u tom trenutku izgledajući
smrtno uvrijeđeno, "da se ja sa ženom tvog statusa ne ponašam onako
kako sam se ponašao s tobom ako joj ne mislim ponuditi brak."
Penelope razjapi usta. S tako otvorenim ustima osjećala se poput
neke sove.
"Zar nemaš odgovor za mene?" zahtijevao je.
"Još uvijek pokušavam smisliti što reći", priznala je.
On stavi ruke na bokove i zapilji se u nju netremice.
"Moraš priznati", reče ona, spustivši bradu sve dok ga nije gledala
prilično sumnjičavo kroz trepavice, "ovo je sad zvučalo kao da si ti,
ovaj – kako si to ono rekao – i ranije imao običaj nuditi brak."
On se namršti. "Naravno da nisam. Sad me primi pod ruku prije
nego što počne kiša."
Ona pogleda gore u vedro plavo nebo.
"Ovim tvojim tempom", reče on nestrpljivo, "stajat ćemo tu
danima."
"Ja... ovaj...." Penelope se nakašlje. "Zasigurno mi možeš oprostiti
to što nisam sabrana u trenutku ovakvog ogromnog iznenađenja."
"Tko tu sad okoliša?" promrmlja on.
"Oprosti, molim te."
221Gospodin Bridgerton
On je čvršće stisne za ruku. "Hajde, idemo samo."
"Coline! " ona zamalo vrisne, spotaknuvši se na svoju nogu dok je
posrtala uza stube. "Jesi li siguran..."
"Nema boljeg trenutka od ovog sada", reče on, skoro bezbrižno.
Djelovao je vrlo zadovoljan samim sobom, što ju je zbunjivalo, zato
što bi se mogla kladiti u sve svoje bogatstvo – a kao lady
Whistledown prikupila je prilično bogatstvo – da je on nije imao
namjeru zaprositi sve do onog trenutka kad se njegova kočija
zaustavila ispred njezine kuće."
Možda čak ni prije nego što su te riječi izašle iz njegovih usta.
On se okrene prema njoj. "Moram li pokucati?"
"Ne, ja..."
On ipak pokuca, ili bolje rečeno, počne lupati na vrata, želimo li
biti precizni.
"Briarly", reče Penelope pokušavajući se osmjehnuti kad je batler
otvorio vrata da ih pusti unutra.
"Gospođice Penelope", promrmlja on, iznenađeno podignuvši
jednu obrvu. Kimne Colinu. "Gospodine Bridgertone."
"Je li gospođa Featherington kod kuće?" upita Colin odrješito.
"Da, ali..."
"Odlično." Colin uđe unutra, vukući Penelope za sobom. "Gdje je
ona?"
"U salonu, ali moram vam reći..."
Ali Colin je već bio na pola puta u hodniku, Penelope jedan korak
iza njega. (Što ne znači da je imala ikakvu šansu biti negdje drugdje,
s obzirom na to kako ju je on čvrsto uhvatio za podlakticu.)
"Gospodine Bridgertone!" povikao je batler, zvučeći pomalo
panično.
222 Julia Quinn
Penelope se okrene, iako su joj stopala nastavila slijediti Colina.
Briarly nikad nije paničario. Ni oko čega. Ako je on mislio da ona i
Colin ne bi smjeli ući u salon, morao je za to imati jako dobar razlog.
Možda čak...
O, ne.
Penelope se ukopa na petama, kližući se po drvenom ulaštenom
podu dok ju je Colin vukao za ruku. "Coline", reče ona, zagrcnuvši se
na prvom slogu. "Coline!"
"Što je? upita on, ne stajući.
"Ja stvarno mislim.... aaaaaaj!" Njezine pete koje su klizale po
podu stignu do ruba saga i ona poleti naprijed.
On je spretno uhvati i postavi na noge. "O čemu se radi?"
Ona živčano pogleda vrata od salona. Bila su malko odškrinuta, ali
možda je unutra bilo dovoljno bučno da ih njihova majka nije čula
kako dolaze.
"Penelope…" Colin je bio nestrpljiv.
"Ovaj..." Još uvijek je bilo vremena za bijeg, zar ne? Ogledavala se
mahnito, ali nije bilo vjerojatno da će naći rješenje za svoje probleme
bilo gdje u hodniku.
"Penelope", reče Colin, sada već lupkajući nogom o pod, "koji se
vrag zbiva?"
Ona pogleda Briarlyja koji jednostavno slegne ramenima. "Ovo
uistinu možda nije najbolji trenutak za razgovor s mojom majkom."
On podigne jednu obrvu, izgledajući vrlo slično onome kako je
izgledao njihov batler prije samo nekoliko sekundi. "Ti me ne
planiraš odbiti, je li?"
"Ne, naravno da ne", reče ona žustro, iako još nije uistinu
prihvatila činjenicu da on planira zatražiti njezinu ruku.
"Onda je ovo odličan trenutak", izjavi on, a ton glasa nije dopuštao
daljnja pitanja.
223Gospodin Bridgerton
"Ali danas je..."
"Što?"
Utorak, pomisli ona užasnuto. I tek je prošlo podne, što je
značilo...
"Idemo", reče Colin, koračajući naprijed i prije nego što ga je
uspjela zaustaviti, gurne vrata.
Prva Colinova pomisao nakon što je zakoračio u salon bila je da je taj
dan, koji se zasigurno nije odvijao na način koji bi on predvidio kad
je toga jutra ustao iz kreveta, na kraju ispao baš odličan dan koji će
biti zaokružen ovim sjajnim pothvatom. Brak s Penelope je bio
izrazito razumna zamisao, a također i iznenađujuće privlačna, ako je
ono što se dogodilo u kočiji nekakav pokazatelj.
Druga pomisao mu je bila da je upravo zakoračio u svoju najgoru
noćnu moru.
Zato što Penelopina majka nije bila sama u salonu. Baš svaki
Featherington na svijetu, trenutni i bivši, bio je ondje, zajedno s
pripadajućim supružnicima i čak i jednom mačkom.
Bio je to najstrašniji skup ljudi koje je Colin vidio u svom životu.
Penelopina obitelj bila je... ovaj... osim Felicity (koja mu je oduvijek
bila malo sumnjiva; kako čovjek može vjerovati nekome tko je bio
tako dobar prijatelj s Hyacinth?), njezina obitelj bila je... ovaj...
Nije se mogao domisliti prave riječi kojom bi je opisao. Zasigurno
ta riječ ne bi bila kompliment (iako je smatrao da bi ipak mogao
izbjeći izravnu uvredu), i uistinu, postoji li na svijetu riječ koja bi
mogla učinkovito opisati pomalo tupo, pretjerano brbljavo, prilično
nametljivo, bolno dosadno, i – nitko ne bi mogao zaboraviti na ovo s
obzirom na to da je Robert Huxley bio nedavni dodatak tom klanu – i
neuobičajeno glasno društvo.
I tako se Colin samo nasmiješio. Onim svojim slavnim, velikim,
prijateljskim, blago vragolastim osmijehom, koji je skoro uvijek
224 Julia Quinn
djelovao, a ovo danas nije bila iznimka. Featheringtonovi su mu
uzvratili smiješak i – hvala Bogu - nisu rekli ništa.
Barem ne istog trenutka.
"Coline", reče gospođa Featherington vidljivo iznenađena. "Kako
lijepo od tebe što si doveo Penelope doma na naš obiteljski sastanak."
"Vaš obiteljski sastanak?" ponovi on. Pogleda Penelope koja je
stajala kraj njega i izgledala kao da joj je prilično zlo.
"Svakog utorka", reče ona, slabašno se osmjehnuvši. "Zar ti to
nisam spomenula? "
"Nisi", odgovori on, iako je bilo očito da je njezino pitanje bilo
namijenjeno njihovoj publici. "Ne, nisi mi to spomenula."
"Bridgertone!" zaurlao je Robert Huxley, koji je bio oženjen
Penelopinom najstarijom sestrom Prudence.
"Huxley", uzvrati Colin, ustuknuvši diskretno jedan korak.
Pametno je zaštititi bubnjiće ako Penelopin šogor odluči napustiti
svoj stolac koji se nalazio kraj prozora.
Srećom, Huxley je ostao na mjestu, ali Penelopin drugi šogor,
dobronamjerni ali praznoglavi Nigel Berbrooke ustane, priđe Colinu i
pozdravi ga srdačno ga potapšavši po leđima. "Tebe nisam
očekivao", reče Berbrooke veselo.
"Ne", promrmlja Colin. "Nisam ni mislio."
"Mi smo tu samo obitelj", reče Berbrooke, "a ti nisi obitelj. Bar
nisi moja obitelj."
"Nisam još", promrmlja Colin krišom pogledavši Penelope. Ona se
zarumenila.
Zatim on pogleda ponovno gospođu Featherington, koja je
izgledala kao da će se onesvijestiti od uzbuđenja. Colin zastenje kroz
smiješak. Nije namjeravao svoj komentar o tome kako će se
vjerojatno pridružiti obitelji reći tako glasno da ga ona može čuti. Iz
nekog je razloga želio zadržati element iznenađenja prije nego što
zatraži Penelopinu ruku. Kad bi Portia Featherington unaprijed znala
225Gospodin Bridgerton
njegove namjere, vjerojatno bi cijelu priču izokrenula (barem u
svojoj glavi) tako da bi se dobio dojam da je ona nekako sama sredila
to vjenčanje.
A iz nekog je razloga to Colinu bilo izuzetno neukusno.
"Nadam se da ne smetam", reče on gospođi Featherington.
"Ne, naravno da ne", reče ona brzo. "Oduševljeni smo što ste nam
došli na naš obiteljski skup." Ali ona je izgledala prilično čudno, ne
baš točno kao da nije znala zašto je on uopće ovdje, već je djelovala
neodlučno, kao da nije sigurna što bi trebao biti njezin sljedeći korak.
Žvakala je donju usnu, a zatim joj pogled krišom jurne, od svih ljudi,
baš na Felicity.
Colin se okrene prema Felicity. Ona je gledala u Penelope, s
malim, tajanstvenim smiješkom na licu. Penelope je zurila u svoju
majku, usta su joj se iskrivila u bolnu grimasu.
Colinov pogled krene od Featheringtona do Featheringtona do
Featheringtona. Nešto se očito kuhalo ispod površine i kad on ne bi
pokušao dokučiti (A) kako izbjeći to da bude uvučen u razgovor s
Penelopinim rođacima pritom (B) nekako istovremeno uspjeti
zatražiti Penelopinu ruku - naime, jako bi ga zanimalo otkriti što je
uzrok sve te tajnovitosti, svih tih prikrivenih pogleda koji su jurili
amo-tamo između ženskih članova obitelji Featherington.
Gospođa Featherington još jednom, zadnji put, pogleda Felicity,
mahne malo rukom na način za koji bi se Colin zakleo da znači
Sjedni uspravno, zatim usredotoči pozornost na Colina. "Molim vas,
sjednite", reče i široko se osmjehnuvši potapša mjesto kraj sebe na
sofi.
"Svakako", promrmlja on zato što uistinu nije bilo načina da se
sada izvuče iz toga. Još je morao zatražiti Penelopinu ruku, a čak i da
to nije želio učiniti pred baš svim Featheringtonima (i dvojicom
njihovih tupih muževa), zapeo je ovdje, barem dok se ne ukaže
pristojna mogućnost da umakne odavde.
Okrene se i pruži ruku ženi koju je namjeravao učiniti svojom
nevjestom. "Penelope?"
226 Julia Quinn
"Ovaj, da, svakako", promuca ona, stavivši ruku pod njegov lakat.
"O, da", reče gospođa Featherington, kao da je sasvim zaboravila
na to da je i Penelope prisutna. "Strašno mi je žao, Penelope. Nisam
te vidjela. Hoćeš li, molim te ići zamoliti kuhara da poveća našu
narudžbu? Zasigurno će nam trebati više hrane sad kad je gospodin
Bridgerton ovdje."
"Svakako", reče Penelope, a kutovi usana su joj zadrhtali.
"Zar ne može pozvoniti za hranu?" upita Colin glasno.
"Molim?" upita gospođa Featherington odsutno. "Ovaj,
pretpostavljam da može, ali to bi dulje trajalo, a Penelope nema ništa
protiv, zar ne?"
Penelope lagano odmahne glavom.
"Ja imam nešto protiv", reče Colin.
Gospođa Featherington tiho zastenje od iznenađenja, a zatim reče:
"Dobro, Penelope, ovaj, zašto ne sjedneš ondje?" pokaže na stolac
koji baš nije bio smješten u blizini unutrašnjeg kruga razgovora.
Felicity, koja je sjedila točno nasuprot majke, skoči na noge.
"Penelope, molim te, sjedni na moj stolac."
"Ne", reče gospođa Featherington oštro. "Ti se ne osjećaš baš
najbolje, Felicity. Ti moraš sjediti."
Colin pomisli kako Felicity izgleda kao da puca od zdravlja, ali
ona ipak sjedne natrag na svoj stolac.
"Penelope", reče Prudence glasno sa svog mjesta kraj prozora.
"Moram razgovarati s tobom."
Penelope bespomoćno pogleda Colina, pa Prudence, pa Felicity, pa
svoju majku.
Colin je privuče bliže. "I ja moram s njom razgovarati", reče
glatko.
"Dobro, onda, pretpostavljam da ima mjesta za oboje", reče
gospođa Featherington, stisnuvši se na sofi. Colin se dvoumio
227Gospodin Bridgerton
između pristojnog odgoja koje su mu usađivali u glavu od rođenja i
neodoljivog poriva da zadavi ženu koja će jednog dana biti njegova
punica. Nije imao pojma zašto ona tretira Penelope kao neko manje
omiljeno pastorče, ali doista, toga je bilo dosta.
"Što te vodi ovamo?" poviče Robert Huxley.
Colin dodirne uši – nije si mogao pomoći - a zatim reče: "Ja
sam…"
"Ah, zaboga", lepršavo će gospođa Featherington, "pa nećemo
valjda sad tu ispitivati našeg gosta kao policija, zar ne?"
Colin nije zapravo pomislio da je Huxleyjevo pitanje zvučalo kao
policijsko ispitivanje, ali nije želio uvrijediti gospođu Featherington
time što bi to primijetio, pa je samo kimnuo i rekao nešto sasvim
besmisleno poput: "Da, ovaj, naravno."
"Što naravno?" upita Philippa.
Philippa je bila udata za Nigela Berbrookea, a Colin je oduvijek
smatrao da su oni odličan par.
"Oprostite?" upita.
"Bili ste rekli ,naravno", reče Philippa. "Što naravno?"
"Ne znam", reče Colin.
"Ah, dobro onda, zašto ste..."
"Philippa", reče glasno gospođa Featherington, "možda bi ti
trebala otići po hranu jer je Penelope zaboravila pozvoniti."
"Joj, žao mi je", reče Penelope, počevši se dizati.
"Ne brini", reče Colin glatko joj se osmjehnuvši. Zgrabi je za ruku
i povuče je opet dolje. "Tvoja majka kaže neka Prudence ode."
"Philippa", reče Penelope.
"Što s Philippom?"
"Ona je rekla da Philippa ode, a ne Prudence."
228 Julia Quinn
On se pitao što se dogodilo s njezinim mozgom, zato što je u
nekom trenutku između kočije i ove sofe, očito ostala bez njega. "Zar
to ima ikakve veze?" upita on.
"Ne, zapravo nema, ali..."
"Felicity", prekine je gospođa Featherington, "zašto ne ispričaš
gospodinu Bridgertonu kako slikaš lijepe akvarele?"
Da živi sto godina, Colin ne bi mogao smisliti manje zanimljivu
temu razgovora (osim, možda, temu o Philippinim akvarelima), ali se
ipak okrene najmlađoj Featheringtonici i upita je uz prijateljski
smiješak: "I kakvi su ti vaši akvareli?"
A Felicity se, blagoslovljena bila, njemu također prijateljski
nasmiješi i reče samo: "Vjerujem da su u redu, hvala vam."
Gospođa Featherington je izgledala kao da je upravo progutala
živu jegulju, a zatim uzvikne: "Felicity!"
"Da?" reče Felicity dražesno.
"Nisi mu rekla da si osvojila nagradu." Ona se okrene prema
Colinu. "Njezini akvareli su vrlo jedinstveni". Okrene se ponovno
prema Felicity. "Daj ispričaj gospodinu Bridgertonu o svojoj
nagradi."
"Ja baš ne vjerujem da to njega zanima."
"Naravno da ga zanima", procijedi gospođa Featherington.
U normalnim bi se okolnostima Colin ubacio s Naravno da me
zanima, s obzirom na to da je on ipak bio izuzetno ljubazan momak,
ali tako bi samo potvrdio tvrdnju gospođe Featherington i možda još
važnije, uništio Felicitynu zabavu.
A činilo se da se Felicity jako dobro zabavlja.
"Philippa", reče ona, "zar ti nisi otišla po hranu?"
"Joj, da", odgovori Philippa. "Sasvim sam zaboravila. To mi se
često događa. Hodi sa mnom, Nigele. Pravit ćeš mi društvo."
229Gospodin Bridgerton
"Baš budem!" sjao je Nigel. A zatim on i Philippa izađu iz sobe,
smijuljeći se cijelim putem.
Colin se ponovno uvjeri da su njih dvoje baš savršen par. "Mislim
da ću otići malo van u vrt", iznenada objavi Prudence, uhvativši svog
muža pod ruku. "Penelope, zašto ti ne bi pošla s nama?"
Penelope otvori usta i ostala su joj otvorena nekoliko sekundi prije
nego što je smislila što reći, pa je pomalo izgledala poput zbunjene
ribe (ali po Colinovom mišljenju prilično zgodne ribe, ako je tako
nešto uopće moguće). Konačno, odlučno isturi bradu i reče:
"Prudence, mislim da neću."
"Penelope!" uzvikne gospođa Featherington.
"Moraš mi nešto pokazati", procijedi Prudence.
"Ja uistinu mislim da sam potrebna ovdje", odgovori Penelope.
"Mogu ti se pridružiti kasnije popodne ako želiš."
"Trebaš mi sada."
Penelope iznenađeno pogleda sestru, očito ne očekujući toliki
otpor. "Prudence, žao mi je", ponovi joj. "Vjerujem da sam potrebna
ovdje."
"Svašta", reče gospođa Featherington bezbrižno. "Felicity i ja
možemo praviti gospodinu Bridgertonu društvo."
Felicity skoči na noge. "O, ne!" uzvikne, a na očima joj je bio
pogled pravog nevinašca. "Nešto sam zaboravila."
"Što", procijedi gospođa Featherington kroz zube, "si to mogla
zaboraviti, molim te lijepo?"
"Ooo... ovaj, moje akvarele." Okrene se Colinu s dražesnim,
vragolastim smiješkom. "Vi biste ih željeli vidjeti, zar ne?
"Svakako", promrmlja on, shvativši da mu se jako sviđa
Penelopina mlađa sestra. "S obzirom na to kako su jedinstveni."
"Čovjek bi mogao reći da su jedinstveno obični", reče Felicity
pretjerano žustro kimnuvši.
230 Julia Quinn
"Penelope", reče gospođa Featherington, očito se trudeći prikriti
uzrujanost, "bi li bila ljubazna i donijela Felicityne akvarele?"
"Penelope ne zna gdje se nalaze", doda Felicity žustro.
"Zašto joj ne kažeš?"
"Za Boga miloga", konačno prasne Colin, "pustite Felicity da ide.
Ja ionako trebam trenutak nasamo s vama."
Zavlada tišina. Bio je to prvi put da je Colin Bridgerton izgubio
živce na javnom mjestu. Čuo je kako je Penelope kraj njega tiho
zastenjala, ali kad ju je pogledao, ona je skrivala dlanom sićušan
smiješak.
A on se zbog toga osjećao nevjerojatno dobro.
"Trenutak nasamo?" ponovi gospođa Featherington, a ruka joj
odleti na prsa. Pogledala je u Prudence i Roberta koji su još uvijek
stajali kraj prozora. Oni istog trenutka izađu iz sobe, iako ne bez
glasnog Prudenceinog gunđanja.
"Penelope", reče gospođa Featherington, "možda bi se ti trebala
pridružiti Felicity."
"Penelope će ostati ovdje", procijedi Colin.
"Penelope?" sumnjičavo upita gospođa Featherington.
"Da", reče on polako, za slučaj da ona još uvijek ne shvaća što on
želi reći. "Penelope."
"Ali..."
Colin je tako prostrijeli pogledom da ona uistinu ustukne i sklopi
ruke u krilu.
"Ja idem!" zacvrkuće Felicity izlazeći iz sobe. Ali prije nego što je
zatvorila vrata za sobom, Colin je vidio kako je na brzinu namignula
Penelope.
A Penelope se nasmiješila, ljubav za mlađu sestru jasno joj je sjala
u očima.
231Gospodin Bridgerton
Colin se opusti. Nije dosad shvaćao koliko ga je Penelopin jad
činio napetim. A ona je baš bila jadna. Dragi bože, nije mogao
dočekati da je odstrani iz krila njezine apsurdne obitelji.
Usne gospođe Featherington rašire se u slabašni pokušaj smiješka.
Pogledala je u Colina, pa u Penelope i natrag, a zatim konačno reče:
"Željeli ste razgovarati sa mnom?"
"Da", odgovori on, željan da ovo što prije završi. "Bio bih
počašćen kad biste mi dali ruku svoje kćeri."
Jedan čas gospođa Featherington nije nikako reagirala. Zatim
razrogači oči, razjapi usta, a tijelo joj... – dobro, tijelo joj je već bilo
okruglo - a zatim pljesne rukama ne mogavši reći ništa više od: "O,
o!"
A zatim: "Felicity! Felicity!"
Felicity?
Portia Featherington skoči na noge, otrči do vrata i zaurla poput
žene nekog ribara. "Felicity! Felicity!
"Joj, majko", zavapi Penelope, zatvorivši oči.
"Zašto zovete Felicity?" upita Colin i ustane.
Gospođa Featherington se okrene prema njemu s upitnim
pogledom na licu. "Zar se vi ne želite vjenčati s Felicity?"
Colin uistinu pomisli da bi se mogao ispovraćati. "Ne, za Boga
miloga, ne želim se vjenčati s Felicity!" zarežao je. "Da sam se htio
vjenčati s Felictiy, ne bih je poslao gore po njezine vražje akvarele,
zar ne?"
Gospođa Featherington glasno gutne od neugode. "Gospodine
Bridgertone", reče, kršeći ruke. "Ja ne shvaćam."
On je s užasom zurio u nju, a taj se užas pretvorio u gađenje.
"Penelope", reče, uhvati je za ruku i povuče je i čvrsto stisne uz sebe.
"Ja se želim vjenčati s Penelope."
"Penelope?" ponovi ona. "Ali..."
232 Julia Quinn
"Ali što?" prekine je prijetećim glasom.
"Ali... ali..."
"Coline, u redu je", ubaci se brzo Penelope. "Ja..."
"Ne, nije u redu", planuo je. "Nikad nisam ni na koji način dao
naslutiti da sam i najmanje zainteresiran za Felicity."
Felicity se pojavi na vratima, prekrije dlanom usta i brzo nestane,
mudro zatvorivši vrata za sobom.
"Da", reče Penelope pomirljivo, pogledavši brzo majku, "ali
Felicity je neudana, i...."
"I ti isto", istakne on.
"Znam, ali ja sam stara i..."
"A Felicity je dijete", procijedi on. "Dragi Bože, vjenčati se s njom
bilo bi kao da se vjenčavam s Hyacinth."
"Osim ovog dijela oko incesta", reče Penelope.
On je pogleda pogledom iz kojeg se vidjelo da mu ni u kom
slučaju nije zabavno.
"Točno", reče ona, samo zato da prekine tišinu. "Ovo je samo
strašan nesporazum, zar ne?"
Nitko ne reče ništa. Penelope molećivo pogleda Colina. "Nije li?"
"Naravno da jest", promrmlja on.
Ona se okrene prema svojoj majci. "Mama?"
"Penelope?" promrmlja ona, a Penelope je znala da joj majka sada
ne postavlja nikakva pitanja već još uvijek ne vjeruje da bi se Colin
poželio oženiti njome.
I joj, kako je to silno boljelo. Pomislili biste da bi se dosad već na
to navikla. "Ja bih se željela udati za gospodina Bridgertona", reče
Penelope, pokušavajući prikupiti onoliko tihog dostojanstva koliko je
to moguće. "On me je pitao i ja sam rekla da."
233Gospodin Bridgerton
"Naravno da si rekla da", uzvrati njezina majka. "Bila bi idiot da si
rekla ne."
"Gospođo Featherington", reče Colin osorno, "molim vas da se
počnete prema mojoj budućoj ženi odnositi s malo više poštovanja."
"Coline, to nije potrebno", reče Penelope, stavivši mu ruku na
rame, ali istina je bila da joj je srce pjevalo. On možda nju ne voli, ali
stalo mu je do nje. Nijedan muškarac ne bi s takvom žestinom branio
neku ženu i tako se zaštitnički odnosio prema njoj kad mu ne bi bilo
barem malo stalo do nje.
"To jest potrebno", uzvrati on. "Za Boga miloga, Penelope, ja sam
došao ovamo s tobom. Jasno sam i glasno dao do znanja da
zahtijevam tvoju nazočnost u sobi i praktički sam izgurao Felicity iz
prostorije poslavši je po akvarele. Zašto bi, za ime svijeta, itko
pomislio da ja želim Felicity?"
Gospođa Featherington otvori i zatvori usta nekoliko puta prije
nego što reče: "Ja volim Penelope, naravno, ali…"
"Ali, je li je poznajete?" uzvrati joj Colin. "Ona je divna i
inteligentna i ima odličan smisao za humor. Tko se ne bi želio oženiti
ženom poput nje?"
Penelope bi se rastopila na licu mjesta da ga nije držala za ruku.
"Hvala ti", šapnula je, ne mareći čuje li ju majka ili ne, ne mareći
zapravo čuje li je Colin ili ne. Nekako je radi sebe morala izreći te
riječi.
Ona nije ono što je mislila da jest.
Lice lady Danbury zabljesne joj pred očima, izraza topla i samo
malo lukava.
Nešto više. Možda je Penelope bila to nešto više, a možda je Colin
bio jedina osoba osim lady Danbury koja je to shvatila.
Zbog toga ga je još više voljela.
Njezina se majka nakašlje, zatim priđe korak bliže i zagrli
Penelope. Bio je to, isprva, zagrljaj pun oklijevanja s obje strane, ali
234 Julia Quinn
kad je Portia stisnula ruke oko trećerođene kćeri, uz prigušeni jecaj,
Penelope shvati da joj jednakom mjerom uzvraća zagrljaj.
"Ja te uistinu volim, Penelope", reče Portia, "i jako mi je drago
zbog tebe". Odmakne se i obriše jednu suzu s obraza. "Bit ću
usamljena bez tebe, naravno, kako sam pretpostavljala da ćemo
ostarjeti zajedno, ali ovo je najbolje za tebe, a to je, vjerujem, ono što
znači biti majkom."
Penelope glasno šmrcne, a zatim naslijepo ispruži ruku prema
Colinu tražeći rupčić koji je on već izvukao iz džepa i pružao joj ga.
"Jednog dana ćeš shvatiti", reče Portia, potapšavši je po ruci.
Okrene se prema Colinu i reče: "Oduševljeni smo što vam možemo
poželjeti dobrodošlicu u našu obitelj."
On kimne, ne pretjerano toplo, ali Penelope pomisli da se prilično
potrudio s obzirom na to kako je ljutit bio samo trenutak ranije.
Penelope se nasmiješi i stisne mu ruku, svjesna da se upravo
sprema krenuti u avanturu svoga života.
235Gospodin Bridgerton
15. poglavlje
naš, reče Eloise, tri dana nakon Colinove i Penelopine
iznenađujuće objave, "uistinu je šteta što je lady Whistledown
otišla u mirovinu zato što bi ovo bila priča desetljeća."
"Lady Whistledown bi se zasigurno složila", promrmlja Penelope,
prinoseći šalicu čaja ustima i ne skidajući pogled sa zidnog sata u
neslužbenoj dnevnoj sobi lady Bridgerton. Bolje je ne gledati u
Eloise. Ona je nekako znala otkriti tajne u nečijim očima.
Bilo je to čudno. Penelope se godinama nije nimalo brinula da će
Eloise otkriti istinu o lady Whistledown. Barem se nije pretjerano
brinula. Ali sad kad je Colin znao, nekako joj se činilo da njezina
tajna lebdi u zraku, poput čestica prašine koje se samo čekaju
pretvoriti u oblak spoznaje.
Činilo se da su Bridgertonovi poput domina. Jednom kad jedan
sazna, bilo je samo pitanje vremena kad će svi ostali pasti.
"Kako to misliš?" upita Eloise, prekidajući Penelopine nervozne
misli.
"Ako se dobro sjećam", reče Penelope vrlo oprezno, "jednom je
napisala da će otići u mirovinu ako se udam za nekog Bridgertona."
Eloise izbeči oči. "Uistinu?"
"Ili nešto slično", reče Penelope.
"Ma, ti se šališ", reče Eloise, odmahnuvši rukom i pritom
ispustivši neki zvuk koji je zvučao kao "pfft".
Z
236 Julia Quinn
Penelope se nakašlje, iako nije vjerovala da bi mogla završiti ovu
temu tako što će odglumiti da joj je mrvica kolačića zapela u grlu.
Međutim, morala je pokušati.
"Ne, uistinu", uporna je bila Eloise. "Što je rekla?"
"Ne sjećam se baš točno."
"Pokušaj."
Penelope počne otezati spuštajući šalicu na stolić i uzimajući još
jedan kolačić. Toga su dana same pile čaj, a to je bilo čudno.
Međutim, lady Bridgerton je odvukla Colina obaviti nešto u vezi s
predstojećim vjenčanjem - koje će biti za samo mjesec dana! - a
Hyacinth je otišla u kupovinu s Felicity koja se, nakon što je čula
Penelopinu vijest, bacila sestri u zagrljaj i vriskala oduševljeno dok
Penelopine uši nisu otupjele.
To je bio predivan iskaz sestrinske ljubavi.
"Pa", reče Penelope, žvačući zalogaj kolačića, "mislim da je rekla
da ako se ja udam za nekog Bridgertona, to bi bio kraj svijeta kakvog
poznaje i ona ne bi znala što raditi u takvom svijetu pa morala bi
istog časa otići u mirovinu."
Eloise je zurila u nju. "Nije valjda rekla baš to, od riječi do riječi?
"Takve se stvari ne zaboravljaju", objasni Penelope.
"Hm " Eloise s prezirom frkne nosom. "To je bilo prilično grozno
od nje, moram primijetiti. Sad još više želim da nije prestala pisati jer
bi se morala posuti pepelom, i to s jako mnogo pepela."
"Ima li ona uopće toliko pepela?"
"Ne znam", odgovori odmah Eloise, "neka se snađe."
"Eloise, ti si jako dobra prijateljica", reče Penelope tiho.
"Da", reče Eloise pretjerano uzdahnuvši. "Znam. Najbolja."
Penelope se nasmiješi. Eloisin brzi odgovor jasno je dao do znanja
da nije raspoložena za emocije ili nostalgiju. Što je bilo u redu.
Postojalo je mjesto i vrijeme za sve. Penelope je rekla ono što je
237Gospodin Bridgerton
željela reći i znala je da Eloise jednako tako misli, iako joj je u tom
trenutku više odgovaralo šaliti se i zadirkivati.
"Ipak moram priznati", reče Eloise, posegnuvši za još jednim
kolačićem, "da ste me ti i Colin iznenadili."
"I mene smo iznenadili", prizna Penelope ironično.
"Što ne znači da ja nisam oduševljena", požurila se dodati Eloise.
"Nikoga ne bih radije imala za sestru od tebe. Dobro, osim onih koje
već imam, naravno. Ali da sam i sanjala da vas dvoje to smjerate,
sigurna sam da bih se strahovito uplitala u tu cijelu priču."
"Znam", reče Penelope uz smiješak koji joj je ukrasio kutove
usana.
"Da, ovaj", reče Eloise i odmahne rukom na taj komentar, "nisam
baš poznata po tome da gledam svoja posla."
"Što ti je to na prstima?" upita Penelope nagnuvši se da bolje
pogleda.
"Što? To? A, ništa." Ali ipak spusti ruke u krilo.
"Ne bih rekla da je ništa", reče Penelope. "Daj da vidim. Izgleda
kao tinta."
"Da, naravno da tako izgleda zato što to jest tinta."
"A zašto mi to onda nisi rekla kad sam te pitala?"
"Zato", reče Eloise osorno, "što te to nije briga."
Penelope ustukne u šoku od Eloisina oštrog tona. "Strašno mi je
žao", reče ukočeno. "Nisam imala pojma da je to tako osjetljiva
tema."
"Ah, ne nije", doda brzo Eloise. "Ne budi šašava. Samo se radi o
tome da sam nespretna i ne znam pisati tako da ne zaprljam prste
tintom. Vjerojatno bih trebala pisati u rukavicama, ali tada bi se one
zamrljale i stalno bi ih trebalo mijenjati, a uvjeravam te da nemam
želju potrošiti cijeli džeparac – koji je ionako oskudan – na
rukavice."
238 Julia Quinn
Penelope je zurila u nju tijekom dugačkog objašnjenja, a zatim
upita: "A što ti to pišeš?"
"Ma ništa", reče Eloise. "Obična pisma." Penelope je razlučila iz
Eloisinog žustrog tona da joj prijateljica ne želi dalje razglabati o toj
temi, ali tako je nekarakteristično okolišala da Penelope nije mogla
odoljeti da ne upita: "Kome?"
"Pisma?"
"Da", odgovori Penelope iako je pomislila da je sasvim jasno na
što je mislila.
"Ah, nikome."
"Čuj, pisma se ne pišu nikome, tako možeš pisati dnevnik", reče
Penelope, sad već pomalo nestrpljivo.
Eloise je pogleda pomalo izazivački. "Ti si danas baš nešto strašno
znatiželjna."
"Samo zato što ti toliko okolišaš."
"To su samo pisma Francesci", reče Eloise šmrknuvši nosom.
"Zašto mi to onda nisi odmah rekla?"
Eloise prekriži ruke na prsima. "Možda mi se nije svidjelo to što
me toliko ispituješ."
Penelope zine od iznenađenja. Nije se mogla sjetiti kad su se ona i
Eloise zadnji put porječkale, a kamoli posvađale. "Eloise", reče ona,
a u glasu joj se čulo da je šokirana: "Što nije u redu?"
"Sve je u redu."
"Znam da nije."
Eloise ne reče ništa, samo je napućila usne i pogledala prema
prozoru, u očitom pokušaju da završi razgovor.
"Zar se ti ljutiš na mene?" uporna je bila Penelope.
"Zašto bih se ljutila na tebe?"
"Ne znam, ali jasno mi je da se ljutiš."
239Gospodin Bridgerton
Eloise tiho uzdahne. "Ne ljutim se."
"Dobro, ali nešto ipak ne valja."
"Ja sam samo... ja sam samo..." Eloise odmahne glavom. "Ne
znam što sam. Nemirna, pretpostavljam. Nisam svoja."
Penelope je šutjela probavljajući prijateljičinu rečenicu, a zatim
tiho reče: "Mogu li ti ja kako pomoći?"
"Ne možeš." Eloise se ironično nasmiješi. "Da možeš, budi sigurna
da bih te već zamolila za pomoć."
Penelope se zamalo nasmije. Ovaj komentar baš je priličio Eloise.
"Vjerujem da se..." započne Eloise, podigavši zamišljeno bradu. "Ne,
nije važno."
"Ne", reče Penelope, primivši prijateljicu za ruku. "Reci mi."
Eloise izvuče ruku i skrene pogled. "Mislit ćeš da sam šašava."
"Možda", reče Penelope, osmjehnuvši se, "ali ipak ćeš mi biti
najdraža prijateljica."
"Joj, Penelope, ali ja to nisam", reče tužno Eloise. "Nisam toga
vrijedna."
"Eloise, ne govori gluposti. Ja bih sasvim poludjela da sam se
morala bez tebe sama snalaziti na svim tim društvenim događanjima
u Londonu."
Eloise se nasmiješi. "Dobro smo se zabavljale, zar ne?"
"Ovaj, da, jesmo, kad sam bila s tobom", prizna Penelope. "Ostalo
vrijeme bila sam jadna kao sam vrag."
"Penelope! Ja mislim da te do sad nisam čula da psuješ."
Penelope joj se skrušeno osmjehne. "Izletjelo mi je. A uostalom,
nisam mogla bolje opisati život nekoga tko je bio nevidljiv u
visokom društvu."
Eloise se neočekivano zasmijulji. "E, to je knjiga koju bih željela
pročitati: Nevidljiva u visokom društvu."
"Ne bi, ako nisi sklona tragedijama."
240 Julia Quinn
"Daj, nemoj, to ne bi mogla biti tragedija. Bio bi to ljubavni
roman. Na kraju ćeš ti doživjeti svoj sretan kraj."
Penelope se nasmiješi. Koliko god to čudno bilo, ona je dobila svoj
sretan kraj. Colin je bio divan i pažljiv zaručnik, barem posljednja tri
dana koliko je igrao tu ulogu. A to baš nije moglo biti jako
jednostavno; o njima su više špekulirali i gledali ih pod povećalom
nego što si je to mogla zamisliti.
Ipak, nije ju to nimalo iznenadilo; kad je ona (kao lady
Whistledown) napisala da će svijet propasti ako se neka
Featheringtonica uda za nekog Bridgertona, znala je da samo piše
ono što svi drugi misle. Reći da je visoko društvo bilo šokirano
Penelopinim zarukama, bilo bi jako blago rečeno.
Ali bez obzira na to koliko je Penelope voljela razmišljati i maštati
o svom predstojećem braku, u ovom joj je trenutku bilo važnije to što
ju je prilično pogodilo čudno Eloisino raspoloženje.
"Eloise", reče ona ozbiljno, "moraš mi reći što te to toliko
uzrujalo."
Eloise uzdahne. "Nadala sam se da si zaboravila na to."
"Naučila sam se ustrajnosti od majstorice", reče Penelope.
Eloise se na to nasmiješi, ali samo na trenutak. "Osjećam se tako
nelojalno", reče.
"Što si učinila?"
"Ah, ništa." Potapša se po srcu. "To je sve unutra. Ja..." Eloise
zastane, skrene pogled, usredotočivši se na rese u kutu saga, ali
Penelope je znala da ona tamo ne gleda s nekim razlogom već se
samo ne želi suočiti sa svojim turbulentnim mislima.
"Ja sam silno sretna zbog tebe", reče Eloise, a riječi su joj iz usta
izlazile na jako čudan način. Krenula bi brzo, pa zastala od neugode.
"I ja iskreno mislim da smijem reći, da uistinu mogu reći da nisam
ljubomorna. Ali istovremeno..."
Penelope pričeka da Eloise sredi misli. Ili je možda prikupljala
hrabrost.
241Gospodin Bridgerton
"Istovremeno", reče tako tiho da ju je Penelope jedva čula, "mislim
da sam oduvijek mislila da ćeš ti biti usidjelica zajedno sa mnom. Ja
sam izabrala takav život. Znam da jesam. Ja sam se mogla udati."
"Znam", reče tiho Penelope.
"Ali nisam se udala zato što mi se nikad nije činilo da bih trebala
jer se nisam željela zadovoljiti s manje od onoga što imaju moja
braća i sestra. A sada i Colin", reče, pokazavši na Penelope.
Penelope nije spomenula da joj Colin nikad nije rekao da je voli.
Nije se činilo da je pravi trenutak za to, ili, iskreno, to nije bilo nešto
što bi željela podijeliti s bilo kim. Uostalom, čak i ako ju nije volio,
ipak je mislila da mu je draga, a to je bilo dovoljno.
"Ja nikad ne bih željela da se ti ne udaš", objasni Eloise, "samo
sam mislila da nećeš." Ona zatvori oči, vidjelo se da pati. "To je tako
ružno zazvučalo. Užasno sam te uvrijedila."
"Ne, nisi", reče Penelope iskreno. "Ni ja nisam mislila da ću se
ikada udati."
Eloise sjetno kimne. "A nekako, baš se zato sve činilo nekako...
ispravno. Ja imam skoro dvadeset osam i nisam udata, a ti već imaš
dvadeset osam i nisi udata i uvijek ćemo imati jedna drugu. Ali ti sad
imaš Colina."
"A još imam i tebe. Barem se nadam da te imam."
"Naravno da me imaš", gorljivo će Eloise. "Ali to više neće biti
isto. Ti se moraš sada čvrsto držati svoga supruga. Ili barem tako
kažu", doda ona s pomalo vragolastim sjajem u očima. "Colin će ti
sada biti na prvom mjestu i to tako treba biti. A iskreno", doda ona, s
pomalo lukavim smiješkom, "ja bih te morala ubiti kad to ne bi bilo
tako. On je ipak moj najdraži brat. Stvarno ne bi bio red da ima
nelojalnu ženu."
Penelope se glasno nasmije na to.
"Mrziš me?" upita Eloise.
242 Julia Quinn
Penelope odmahne glavom. "Ne", reče tiho. "Ako je to moguće,
volim te još više zato što dobro znam kako ti je moralo biti teško
ispričati mi ovo."
"Jako mi je drago što si to rekla", reče Eloise, glasno dramatično
uzdahnuvši. "Bila sam u smrtnom strahu da ćeš mi reći kako je jedino
rješenje da si i ja nađem muža."
Ta je pomisao pala Penelope na pamet, ali ona odmahne glavom i
reče: "Naravno da ti to ne bih rekla."
"Odlično, jer mama mi to stalno govori."
Penelope se kiselo osmjehne. "Čudilo bi me da ti ne govori."
"Dobar dan, moje dame!"
Dvije žene podignu pogled i ugledaju Colina kako ulazi u sobu.
Penelopino je srce malo poskočilo kad ga je vidjela i odjednom joj je
bilo nekako čudno teško disati. Njezino bi srce malo poskočilo već
godinama kad bi on ušao u neku sobu, ali sada je to bilo nekako
drukčije, intenzivnije.
Možda zato što je znala.
Znala je kako je to biti s njim, kako je to kad te on želi. Znala je da
će on biti njezin muž.
Srce joj opet poskoči.
Colin glasno zastenje. "Pojele ste svu hranu?"
"Bio je samo jedan mali pladanj s kolačićima", reče Eloise braneći
se.
"Meni nisu tako rekli", zagunđa Colin.
Penelope i Eloise se pogledaju, zatim obje prasnu u smijeh.
"Što je?" zahtijevao je Colin, sagnuvši se da bi udijelio Penelope u
obraz jedan brzi poljubac kakav se očekuje od zaručnika.
"Zvučiš kao da je to tako strašno", reče Eloise, "pa to je samo
hrana."
243Gospodin Bridgerton
"Nikad to nije samo hrana", reče Colin, bacivši se na stolac.
Penelope se još uvijek pitala kad će joj prestati žmarci na obrazu.
"Dakle", reče on, uzimajući napola pojedeni kolačić s Eloisinog
tanjura, "o čemu ste razgovarale."
"O lady Whistledown", brzo reče Eloise.
Penelope se zagrcne na čaj.
"Uistinu?" reče Colin tiho, ali Penelope je odmah prepoznala
napetost u njegovu glasu.
"Da", reče Eloise. "Govorila sam Penelope da je stvarno jako šteta
što je otišla u mirovinu jer su vaše zaruke zasigurno najsočniji trač
koji se čuo čitave ove godine."
"Zanimljivo kako je to ispalo", promrmlja Colin.
"Hmmm", složi se Eloise, "sigurna sam da bi ona posvetila cijelu
svoju kolumnu samo vašem sutrašnjem zaručničkom balu."
Penelope nije spustila šalicu čaja s usta.
"Hoćeš li još čaja?" upita je Eloise.
Penelope kimne i doda joj svoju šalicu, iako joj je jako nedostajala
kao štit ispred lica. Znala je da je Eloise počela brbljati o lady
Whistledown samo zato što nije željela da Colin zna kako se ona
osjeća u vezi s njegovim brakom, ali ipak, Penelope je silno željela
da je Eloise rekla bilo što drugo kao odgovor na Colinovo pitanje.
"Zašto ne pozvoniš da nam donesu još hrane?" upita Eloise Colina.
"Već jesam", odgovori on. "Wickham me presreo u predvorju i
pitao me jesam li gladan." Colin ubaci posljednji komadić Eloisinog
kolačića u usta. "Mudar je taj Wickham."
"Coline, gdje si danas bio?" upita Penelope, silno želeći
promijeniti temu kako ne bi više razgovarali o lady Whistledown.
On patnički odmahne glavom. "Sam vrag zna gdje sam sve bio.
Majka me vukla od trgovine do trgovine."
244 Julia Quinn
"Zar ti nemaš trideset tri godine?" upita slatkim glasom Eloise.
On se namršti umjesto odgovora.
"Samo sam mislila da si malo prestar da te majka vuče naokolo, to
je sve", promrmlja ona.
"Majka će nas sve vući naokolo i kad budemo slinave stare budale
i ti to dobro znaš", odgovori on. "Uostalom, ona je tako oduševljena
što se ja ženim da joj jednostavno nemam srca pokvariti užitak."
Penelope uzdahne. Ovo je morao biti razlog zašto je ona voljela
ovog čovjeka. Svatko tko se ovako odnosi prema svojoj majci
zasigurno će biti odličan muž.
"Kako idu tvoje pripreme za vjenčanje?" upita Colin Penelope.
Ona nije namjeravala napraviti bolnu grimasu, ali ipak jest. "Nikad u
životu nisam bila tako iscrpljena", priznala je.
On ispruži ruku i zgrabi veliku mrvicu kolača s njezinog tanjura.
"Trebali bismo pobjeći."
"Joj, možemo li uistinu?" upita Penelope, a riječi su joj bez
razmišljanja izletjele iz usta.
On trepne. "Zapravo, šalio sam se, većinom, iako to stvarno zvuči
kao odlična zamisao."
"Ja ću vam nabaviti ljestve", reče Eloise, pljesnuvši rukama, "pa se
možeš popeti u njezinu sobu i ukrasti je."
"Ima i jedno stablo", reče Penelope. "Colinu ne bi trebalo
predstavljati neki veći problem."
"Dragi Bože", reče on, "ti to ne misliš valjda ozbiljno?"
"Ne", uzdahne ona. "Ali mogla bih, kad bi ti mislio ozbiljno."
"Ne smijem. Znaš li ti što bismo učinili mojoj majci?" Colin
zakoluta očima. "Da ne spominjemo tvoju."
Penelope glasno uzdahne. "Znam."
"Ona bi me ulovila i ubila", reče Colin.
245Gospodin Bridgerton
"Moja ili tvoja?"
"Obje. Udružile bi snage." On izvije vrat prema vratima. "Gdje je
ta hrana?"
"Coline, tek si došao", reče Eloise. "Daj im malo vremena."
"Vidiš, a ja sam mislio da je Wickham čarobnjak", zagunđa, "da
jednom pljesne i stvori hranu."
"Izvolite, gospodine! " začuo se Wickhamov glas dok je elegantno
ulazio u sobu s velikim pladnjem.
"Vidite? " reče Colin, pogledavši ispod oka prvo Eloise, a zatim
Penelope. "Rekao sam vam."
"Zašto", upita Penelope, "imam dojam da ću u svojoj budućnosti
ove riječi iz tvojih usta čuti puno previše puta?"
"Možda zato što hoćeš", odgovori Colin. "Uskoro ćeš naučiti -
zabljesne je izuzetno nadmenim smiješkom - "da sam ja skoro uvijek
u pravu."
"Daj, molim te", zastenje Eloise.
"U ovom slučaju moram stati na Eloisinu stranu", reče Penelope.
"Protiv svoga muža?" On stavi ruku na srce (dok je drugom grabio
sendvič). "Ranjen sam."
"Još mi nisi muž."
Colin se okrene Eloise. "Ova maca ima kandže."
Eloise podigne obrve. "To nisi znao prije nego što si ju zaprosio?
"Naravno da jesam", reče on, zagrizavši sendvič. "Samo sam
mislio da ih neće rabiti na meni."
A zatim je pogleda s tako majstorski strastvenim pogledom da se
ona istog časa rastopila.
"Dobro", objavi Eloise, iznenada skočivši na noge, "mislim da ću
budućim mladencima dati malo vremena nasamo."
"Kako ti to mudro i pozitivno razmišljaš", promrmlja Colin.
246 Julia Quinn
Eloise ga pogleda svadljivo napućivši usne. "Sve za tebe, dragi
brate. Ili bolje rečeno", doda ozbiljnijim licem, "sve za Penelope "
Colin ustane i okrene se svojoj zaručnici: "Čini mi se da sam se
spustio na hijerarhijskoj ljestvici."
Penelope se samo nasmiješi iza svoje šalice i reče: "Moja je
politika ne miješati se u razmirice Bridgertonovih."
"A, ne!" nasmije se Eloise. "To ti neće proći, bojim se, gospođo
Uskoro-Bridgerton. Uostalom", doda ona vragolasto se osmjehnuvši,
"ako ti misliš da je ovo svađa, jedva čekam da nas vidiš u punoj
formi."
"To znači da još nisam?" upita Penelope.
I Eloise i Colin istovremeno odmahnu glavom tako da se morala
zabrinuti za sebe.
O, Bože.
"Ima li nešto što bih trebala znati?" upita Penelope.
Colin se zlokobno naceri. "Sad je već prekasno."
Penelope bespomoćno pogleda Eloise, ali prijateljica joj se samo
nasmije i izađe iz sobe, zatvorivši čvrsto vrata za sobom.
"Vidiš, ovo je bilo jako lijepo od Eloise", promrmlja Colin.
"Što?" upita Penelope nevino.
Oči su mu se sjajile. "Ona vrata."
"Koja vrata? Ah!" uzvikne ona. "Ta vrata."
Colin se nasmiješi i sjedne na sofu kraj nje. Bilo je nečeg baš
predivnog u tome kako je Penelope izgledala u kišno popodne. Jako
ju je rijetko uopće imao priliku vidjeti otkad su se zaručili – tako je to
kad netko planira vjenčanje – ali stalno mu je bila u mislima, čak i
kad je spavao.
Baš čudno kako se to dogodi.
247Gospodin Bridgerton
Tolike godine nije uopće ni pomislio na nju, osim ako nije stajala
ravno pred njim, a sada je prožimala baš svaku njegovu misao.
Baš svaku njegovu žudnju.
Kako se to dogodilo? Kad se to dogodilo? I je li to uopće važno?
Možda je jedina važna stvar bila ta da ju je želio, a ona je bila – ili će
bar biti – njegova. Jednom kad joj stavi prsten na ruku, kako, zašto i
kada postat će nevažni, pod uvjetom da ovo ludilo nikad ne prestane.
On joj prstom dodirne bradu, podižući joj lice prema svjetlu. Oči
su joj sjajile od očekivanja, a usne – dragi Bože, kako je bilo moguće
da svi oni muškarci u Londonu nikad nisu primijetili kako su joj usne
savršene?
On se nasmiješi. Ovo je bilo privremeno ludilo. A on nije mogao
biti sretniji zbog toga nego što jest.
Colin nikad nije bio protiv braka. On je jednostavno bio protiv
dosadnog braka. Nije bio izbirljiv, samo je želio strast i prijateljstvo i
inteligentan razgovor i ponešto dobrog smijeha tu i tamo. Ženu koja
će osigurati da nikad ne zastrani.
Začudo, izgledalo je da je to pronašao u Penelope. A sve što je sad
trebao učiniti bilo je osigurati da njezina Velika tajna ostane baš to.
Tajna. Zato što je znao da ne bi mogao podnijeti bol koji bi joj vidio
u očima kad bi je izopćili iz društva.
"Coline? " prošapće ona, dah joj je drhtao na usnama i tjerao ga da
je odmah poželi ljubiti.
On se nagne. "Hmmm?"
"Jako si tih."
"Samo razmišljam."
"O čemu?"
On joj se zadovoljno osmjehne. "Ti stvarno provodiš previše
vremena s mojom sestrom."
248 Julia Quinn
"Što ti to znači?" upita ona, trznuvši ustima tako da je on znao da
ona nikad neće osjećati grižnju savjesti što ga zadirkuje. Ta ga žena
neće nikad pustiti na miru.
"Čini mi se", reče on, "da si razvila određenu sklonost prema
upornosti."
"Misliš valjda prema ustrajnosti?"
"Da, i to."
"Ali to je dobra stvar."
Usne su im bile tek nekoliko centimetara jedne od drugih, ali
nagon da nastavi s ovim zadirkivanjem bio je prejak. "Kad uporno
pokazuješ poslušnost prema svojem mužu", promrmlja on, "onda je
to dobra stvar."
"Ma nemoj."
On kimne, ali jedva primjetno. "I kad se ustrajno držiš za moja
ramena dok te ljubim, i to je dobra stvar."
Tamne su joj se oči tako predivno raširile da je morao dodati:
"Slažeš li se?"
A tada ga ona iznenadi. "Misliš ovako?" upita ona, stavivši ruke na
njegova ramena. Ton joj je bio izazivački, a oči – oči su joj očijukale!
Gospode, kako je uživao u tome što ga je iznenadila.
"Ovo je dobar početak", reče on. "Možda ćeš me morati" - on
pomakne jednu ruku i prekrije njezine, stisnuvši joj prstima kožu -
"držati malo ustrajnije."
"Shvaćam", promrmlja ona. "To bi značilo da te nikad ne smijem
pustiti?"
On promisli malo o tome. "Da", odgovori, shvaćajući da postoji
dublje značenje u njezinim riječima bez obzira na to je li to bila
njezina namjera. "To je točno ono što ti govorim."
A zatim riječi više jednostavno nisu bile dovoljne. On približi
svoje usne njezinima. Bio je nježan tek jednu sekundu prije nego što
249Gospodin Bridgerton
ga glad preplavi. Ljubio ju je tako strastveno, nije znao da u njemu
uopće leži tolika strast. Nije se tu radilo o žudnji - barem se nije
radilo samo o žudnji.
Radilo se o potrebi. Radilo se o čudnom osjećaju, vrućem i
žestokom koji je tinjao u njemu i tjerao ga da je posjeduje, da je
označi svojom. Želio ju je tako očajnički, nije imao ni najblažeg
pojma kako će izdržati čitav mjesec do vjenčanja.
"Coline", dahne Penelope, upravo u trenutku kad ju je polako
spuštao na sofu.
Ljubio joj je bradu, zatim vrat, a usne su mu bile previše zauzete
da bi rekao bilo što drugo osim tiho: "Mmm?"
"Mi smo... ah!"
On se nasmiješi, iako je u tom trenutku nježno grickao njezino
uho. Da je ona mogla završiti rečenicu, znao bi da ne radi posao kako
valja.
"Nešto si rekla?" promrmlja on, zatim je počne strasno ljubiti u
usta samo da bi je mučio. Podigao je usne s njezinih samo toliko
dugo da je ona mogla izustiti: "Ja samo..." a zatim ju je ponovno
poljubio, drhteći od užitka kad je ona zastenjala od požude.
"Žao mi je", reče, kliznuvši joj rukom ispod ruba haljine i zatim
radeći svakakve zločeste stvari njezinim listovima, "što si ono rekla?"
"Nešto sam rekla?" reče ona dok su joj se oči caklile.
On krene rukom gore, sve dok ju nije škakljao po unutrašnjoj
strani koljena. "Nešto si bila rekla", reče on, pritisnuvši ponovno
usne o nju zato što je mislio da će eksplodirati istoga časa ako to ne
učini. "Ja mislim", reče on, kliznuvši rukom preko meke kože
njezinih bedara, "da si mi kanila reći kako želiš da te ovdje
dodirujem."
Ona uzdahne, zatim zastenje, a zatim nekako uspije izustiti: "Ja ne
mislim da sam to kanila reći."
On joj se nasmije u vrat. "Jesi li sigurna?"
250 Julia Quinn
Ona kimne.
"To znači da želiš da prestanem?"
Ona odmahne glavom. Mahnito.
Sad bi je mogao uzeti, shvatio je. Mogao bi voditi ljubav s njom
baš ovdje na majčinoj sofi i ona ne samo da bi mu to dopustila već bi
i uživala u tome na način na koji žena treba uživati.
To ne bi bilo osvajanje, to ne bi bilo čak ni zavođenje. To bi bilo
više od toga. Možda čak i...
Ljubav.
Colin se smrzne.
"Coline?" šapne ona, otvorivši oči.
Ljubav?
To nije bilo moguće.
"Coline?"
Ili možda jest.
"Zar nešto nije u redu?"
Nije se radilo o tome da se on plašio ljubavi, ili da nije vjerovao u
ljubav. On ju jednostavno... nije očekivao.
Oduvijek je mislio da čovjeka ljubav pogodi poput groma, da će
jednog dana, dosađujući se nasmrt na nekoj zabavi, ugledati neku
ženu i znati istog trenutka da će mu se život zauvijek promijeniti. Baš
se to dogodilo njegovom bratu Benedictu i tako su on i njegova žena
Sophie bili blaženo sretni i upravo su uživali u svom životu na selu.
Ali ova stvar s Penelope... to se dogodilo postupno. Promjena je
bila spora, skoro letargična, i ako je to bila ljubav... onda...
Ka bi to bila ljubav, zar on to ne bi znao?
Gledao ju je pažljivo, sa zanimanjem, pomislivši da bi joj odgovor
mogao vidjeti u očima, ili u uvojcima njezine kose, ili u načinu na
251Gospodin Bridgerton
koji joj je prsluk oprave visio malo ukrivo. Možda će, bude li je
dovoljno dugo promatrao, možda će onda znati.
"Coline?" prošapće ona, sada već zvučeći pomalo zabrinuto. On je
ponovno poljubi, ovoga puta odlučno i žestoko. Ali ako je to ljubav,
zar je on ne bi prepoznao kao ljubav dok ju ljubi? Ali ako njegov um
i njegovo tijelo odvojeno djeluju, tada je za poljubac odgovorno
njegovo tijelo, zato što mu je um ostao zbunjen i u magli kao i dosad,
a shvaćao je samo jačinu želje svoga tijela.
K vragu, sad je bio u agoniji. Nije zapravo mogao ništa učiniti u
vezi s tim ovdje u majčinom salonu, čak i kad bi Penelope bila
voljna.
Odmaknuo se, puštajući ruku neka mu sklizne niz njezinu nogu
prema rubu oprave. "Ne možemo to učiniti ovdje."
"Znam", reče ona, zvučeći tako tužno da mu se ruka umirila na
njezinom koljenu i zamalo je nestala njegova odlučnost da učini
ispravnu stvar uvažavajući pravila doličnosti.
Razmišljao je brzo. Postojala je mogućnost da vodi ljubav s njom i
da ih nitko ne zatekne. Bilo je jasno da će u njegovom trenutnom
stanju, to ionako biti sramotno kratak pothvat.
"Kad je vjenčanje?" zastenjao je.
"Za mjesec dana."
"Što bi trebalo učiniti da se pomakne unaprijed za dva tjedna?"
Ona promisli malo o tome. "Mito ili ucjena. Možda oboje. Naše
majke se neće lako pokolebati."
On zastenje, protrljavši bokove uz njezine još jedan predivni časak
prije nego što se podigao. Ne može je sada uzeti. Ona će biti
njegovom ženom. Imat će mnogo vremena za ovakve popodnevne
susrete na neprikladnim sofama, ali bio joj je dužan barem prvi put to
napraviti u krevetu.
"Coline?" upita ona, poravnavajući si opravu i zaglađujući kosu,
iako nije bilo načina da se bez zrcala, četke ili čak i sobarice uredi
252 Julia Quinn
dovoljno dobro da bez srama može među ljude. "Zar nešto nije u
redu?"
"Želim te", šapne on.
Ona ga pogleda, šokirano.
"Samo želim da to znaš", reče on. "Nisam želio da pomisliš kako
sam prestao zato što me ne zadovoljavaš."
"Oh." Izgledala je kao da želi nešto reći; bila je apsurdno sretna
zbog njegovih riječi. "Hvala ti što si to rekao."
On je primi za dlan i stisne ga.
"Zar izgledam kao pravi nered?"
On kimne. "Ali ti si moj nered ", šapne joj. I bilo mu je jako drago
zbog toga.
253Gospodin Bridgerton
16. poglavlje
olin je volio šetati i to je često činio da bi razbistrio um pa nije
bilo čudno što je proveo veći dio sljedećeg dana krstareći
Bloomsburyjem... i Fitzroviom... i Maryleboneom... i zapravo po još
ponekoj londonskoj četvrti dok nije shvatio da stoji u srcu Mayfaira,
na trgu Grosvenor, preciznije, ispred kuće Hastings, gradskog doma
vojvoda od Hastingsa od kojih je posljednji bio slučajno oženjen
njegovom sestrom Daphne.
Njih dvoje već dugo nisu razgovarali osim uobičajenog ćaskanja o
obiteljskim stvarima. Od sve njegove braće i sestara, Daphne mu je
bila najbliža po dobi, i oduvijek su bili nekako posebno vezani, iako
se više nisu viđali onoliko kao nekad jer je Colin često bio na putu, a
Daphne je imala puno posla sa svojom obitelji.
Kuća Hastings bila je jedna od onih ogromnih rezidencija
raštrkanih po cijelom Mayfairu i St. Jamesu. Široka i kockasta i
sagrađena od elegantnog portlandskog kamena, bila je baš
impozantna u svom vojvodskom blještavilu.
A još je bilo zabavnije, pomisli Colin nacerivši se ironično, to što
je njegova sestra bila trenutna vojvotkinja. Nije si mogao zamisliti
nikog manje bahatog i prepotentnog. Zapravo, Daphne je imala
poteškoća u pronalasku muža kad je dorasla za udaju, baš zato što je
bila tako ljubazna i ugodna za druženje. Gospoda su o njoj uvijek
razmišljala kao o prijateljici, a ne kao o mogućoj nevjesti.
No sve se to promijenilo kad je upoznala Simona Bassetta,
vojvodu od Hastingsa, i sada je bila cijenjena društvena matrona s
četvero djece u dobi od deset, devet, osam i sedam godina. Još je
C
254 Julia Quinn
uvijek ponekad Colinu bilo čudno to što je njegova sestra majka, od
svih stvari na svijetu, dok je on živio slobodnim i ležernim životom
neženje. Kako je između njih samo jedna godina razlike, on i Daphne
su uvijek zajedno prolazili kroz razne životne faze. Čak i kad se
udala, stvari se nisu mnogo promijenile; ona i Simon odlazili su na
iste zabave na koje je on odlazio i imali su mnogo zajedničkih
interesa.
Ali kad je počela rađati djecu, bez obzira na to što je Colin uvijek s
oduševljenjem dočekivao novu nećakinju ili nećaka, svako je rođenje
donijelo sa sobom i činjenicu da je Daphne krenula dalje na način na
koji on nije.
Međutim, pomislio je, smješkajući se kad mu se u mislima
pojavilo Penelopino lice, to će se valjda uskoro promijeniti.
Djeca. Bila je to baš lijepa pomisao.
Nije svjesno planirao posjetiti Daphne, ali sad kad je već bio
ovdje, odlučio je da bi je mogao otići pozdraviti pa je odmarširao uza
stube i snažno pokucao velikim mjedenim zvekirom. Jeffries, batler
obitelji Hastings, otvori vrata skoro istoga časa.
"Gospodine Bridgertone", reče. "Vaša vas sestra ne očekuje."
"Ne. Odlučio sam je iznenaditi. Je li doma?"
"Provjerit ću", reče batler kimnuvši glavom, iako su obojica znali
da Daphne nikada neće odbiti posjet člana svoje obitelji.
Colin je čekao u salonu, besciljno šetkajući naokolo, dok je
Jeffries obavještavao Daphne da joj je brat stigao u posjet. Bio je
previše nemiran da bi sjeo ili čak stajao na jednom mjestu. Nakon
nekoliko minuta na vratima se pojavi Daphne, izgledajući pomalo
neuredno, ali veselo kao i uvijek.
A zašto ne bi bila vesela, pitao se Colin. Sve što je u životu željela
bilo je postati suprugom i majkom, a činilo se da je stvarnost
nadmašila njezine snove.
"Hej, zdravo sestrice", reče on veselo se osmjehnuvši dok joj je
prilazio da je na brzinu zagrli. "Imaš tu..." Pokaže na svoje rame.
255Gospodin Bridgerton
Ona pogleda dolje svoje rame, a zatim se nevino osmjehne kad
primijeti veliku sivu mrlju na blijedoružičastoj tkanini svoje oprave.
"Ugljen", reče skrušeno. "Pokušavam naučiti Caroline risati."
"Ti?" upita Colin sumnjičavo.
"Znam, znam", reče ona. "Stvarno nije mogla izabrati goreg tutora,
ali tek je jučer odlučila da voli umjetnost i u tako kratkom roku morat
će se zadovoljiti sa mnom."
"Trebala bi ju poslati u posjet Benedictu", predloži Colin. "Siguran
sam da bi joj rado dao koji sat poduke."
"Već sam razmišljala o tome, ali sigurna sam da će se ona prebaciti
na nešto drugo dok ja to ne uspijem srediti". Daphne pokaže na sofu.
"Sjedni. Izgledaš kao lav u kavezu kad ovako hodaš amo-tamo."
On sjedne, iako se osjećao neuobičajeno nemirno.
"I prije nego što pitaš", reče Daphne, "već sam rekla Jeffriesu da se
pobrine za hranu. Hoće li ti sendviči biti dovoljni?"
"Zar se do tebe čuje kako mi želudac kruli?"
"Čulo bi se i s drugog kraja grada, bojim se." Ona se nasmije.
"Znaš li ti da kad god grmi, David kaže da je to tvoj želudac?"
"O, dragi Bože", promrmlja Colin, ali smijuljio se pritom. Njegov
nećak je bio vrlo mudar momak.
Daphne se široko osmjehne dok se smještala na mekane jastuke na
sofi, prekriživši ruke profinjeno u krilu. "Što te vodi k nama, Coline?
To, naravno, ne znači da moraš imati neki razlog za posjet sestri.
Meni je uvijek jako drago vidjeti te."
On slegne ramenima. "Samo sam prolazio ovuda."
"Jesi li posjetio Anthonyja i Kate?" upita ona. Kuća Bridgerton, u
kojoj je živio njihov najstariji brat s obitelji, nalazila se preko puta na
istom trgu kao i kuća Hastings. "Benedict i Sophie su već ondje,
pomažu u pripremama za tvoj večerašnji zaručnički bal."
On odmahne glavom. "Ne, bojim se da sam tebe izabrao za žrtvu."
256 Julia Quinn
Ona se ponovno nasmiješi, ovaj puta nježnije, ali s određenom
dozom znatiželje. "Zar nešto nije u redu?"
"Ne, nikako", reče on brzo. "Zašto me to pitaš?"
"Ne znam." Ona nakrivi glavu. "Djeluješ mi malo čudno, to je
sve."
"Samo sam umoran."
Ona kimne s razumijevanjem. "Planovi za vjenčanje, sigurna u
sam.
"Da", reče on, sretan što ima dobar izgovor, iako nikako nije
mogao shvatiti što on to pokušava sakriti od sestre.
"No zapamti da kroz što god ti sada prolazio", reče skrušeno
trznuvši usnama, "Penelopi je sto puta gore. Ženama je uvijek gore.
Vjeruj mi."
"Što se tiče vjenčanja ili svega?" on je upita blago.
"Svega , brzo odgovori Daphne. "Znam da vi muškarci mislite da
ste vi glavni, ali..."
"Ja ne bih ni sanjao pomisliti da smo mi glavni", reče Colin, ali to
nije baš sasvim bilo sarkastično.
Na licu joj se ponovno vidjelo kako se skrušila. "Žene imaju
daleko više posla od muškaraca. Pogotovo tijekom vjenčanja. Sa
svim tim probama kod modistice, sigurna sam da se Penelope
vjerojatno osjeća kao jastučić za pribadače."
"Predložio samo joj da pobjegnemo", reče Colin nehajno, "i
mislim da se iskreno nadala da mislim ozbiljno."
Daphne se zasmijulji. "Meni je tako drago što ćeš se oženiti baš
njome".
On kimne, nije planirao ništa reći, ali onda je iz nekog nepoznatog
razloga, izgovorio sestrino ime. "Daff… "
"Da?"
On otvori usta, a zatim... "Ma, ništa."
257Gospodin Bridgerton
"O, ne, nećeš tako", reče ona. "Sad sam baš jako znatiželjna."
On kucne prstima po sofi. "Što misliš, hoće li hrana brzo?"
"Jesi li ti uopće gladan ili smo želiš promijeniti temu razgovora?"
"Znaš da sam uvijek gladan."
Ona je šutjela nekoliko sekundi. "Coline", konačno upita, tihim i
pažljivo nježnim glasom: "Što si kanio reći?"
On skoči na noge, bio je previše nemiran da bi sjedio mirno pa
krene koračati po sobi. Stane, okrene se prema sestri i pogleda
njezino zabrinuto lice. "Nije ništa", počeo je, ali to nije bila istina, i...
"Kako čovjek zna?" izlane.
Nije bio svjestan da nije završio svoje pitanje, a ona već odgovori:
"Kako čovjek što zna?"
On stane ispred prozora. Izgledalo je kao da će kiša. Morat će
posuditi kočiju od Daphne ako ne želi biti mokar do kože bude li išao
pješice. Ipak, nije znao zašto uopće razmišlja o padalinama, zato što
je zapravo želio znati...
"Coline, kako čovjek zna što?" ponovi Daphne.
On se okrene i pusti da riječi izlete same. "Kako čovjek zna da je
to ljubav?"
Jedan trenutak je ona samo zurila u njega, njezine velike smeđe oči
razrogačile su se od iznenađenja, usne su joj se razdvojile i bile su
posve mirne.
"Zaboravi da sam te to pitao", promrmlja on.
"Ne!" uzvikne ona, skočivši na noge. "Meni je drago da si me to
pitao. Jako mi je drago. Samo sam... iznenađena, moram reći."
On zatvori oči. Bio je do krajnosti zgrožen samim sobom. "Ne
mogu vjerovati da sam te upravo sad to pitao."
"Ne, Coline, ne budi lud. Baš si jako... drag što si me to pitao. I ne
mogu ti reći koliko sam polaskana što si to pitao baš mene, kad…"
258 Julia Quinn
"Daphne", reče on prijetećim glasom. Ona je često znala odlutati u
mislima i on sada uistinu nije bio raspoložen pratiti njezine vrludave
misli.
Ona spontano ispruži ruke i zagrli ga, zatim, dok su joj ruke još
bile ne njegovim ramenima, reče: "Ne znam."
"Oprosti, molim te?"
Ona blago odmahne glavom. "Ne znam kako znaš da je to ljubav.
Mislim da je kod svake osobe to drukčije."
"Kako si ti to znala?"
Ona gricne nekoliko puta donju usnu prije nego što odgovori: "Ne
znam."
"Molim?"
Daphne bespomoćno slegne ramenima. "Ne sjećam se. To je bilo
tako davno. Ali jednostavno sam... znala."
"To znači da mi ti kažeš", reče on, naslonivši se na prozorsku
klupčicu i prekriživši ruke, "da ako netko ne zna da je zaljubljen, tada
vjerojatno nije zaljubljen."
"Da", reče ona odlučno. "Ne! Ne, to uopće nije ono što sam
mislila."
"Onda što si mislila?"
"Ne znam", reče ona slabašnim glasom.
On je zurio u nju. "A tako si dugo u braku?" promrmlja on.
"Coline, nemoj me zadirkivati. Pokušavam biti od pomoći."
"I ja poštujem tvoj pokušaj, ali iskreno, Daphne, ti..."
"Znam, znam", prekine ga ona. "Ja sam beskorisna. Ali, slušaj me.
Je li tebi Penelope draga?" Zatim užasnuto zastenje. "Riječ je o
Penelope, je li?"
"Naravno da jest", zareži Colin.
259Gospodin Bridgerton
Ona odahne. "Dobro, jer da nije o njoj riječ, uvjeravam te da ne bi
imala baš nikakav savjet."
"Idem ja sad", reče on naglo.
"Ne, nemoj", molećivo će Daphne, stavivši mu dlan na ruku.
"Ostani, Coline, molim te."
On je pogleda, uzdahne. Osjećao se poraženim. "Osjećam se kao
magarac."
"Coline", reče ona, vodeći ga prema sofi i gurajući ga dolje dok
nije sjeo, "slušaj me. Ljubav raste i mijenja se svakoga dana. I ne radi
se tu o nekoj munji s neba koja te pogodi i istog te trenutka pretvori u
nekog drukčijeg čovjeka. Znam da Benedict kaže da je njemu bilo
tako i to je baš divno, ali znaš, Benedict baš nije normalan."
Colin se jako htio uhvatiti na taj mamac, ali jednostavno nije imao
snage za to.
"Meni to nije bilo tako", reče Daphne, "a mislim da tako nije bilo
ni Simonu, iako, iskreno, mislim da ga nikad to nisam pitala."
"Trebala si."
Ona zastane na trenutak dok su joj usta oblikovala riječ,
izgledajući pritom poput neke iznenađene ptice. "Zašto?"
On slegne ramenima. "Da bi mi znala reći."
"Što, zar ti misliš da je s muškarcima drukčije?"
"Sve drugo je drukčije s muškarcima."
Ona se namršti. "Polako mi postaje jako žao Penelope."
"Da, baš ti treba biti", složi se on. "Ja ću biti grozan muž, u to
možeš biti sigurna."
"Ne, nećeš", reče ona, potapšavši ga po ruci. "Zašto bi, za ime
svijeta, rekao tako nešto? Ti joj nikad nećeš biti nevjeran."
"To neću", složio se. Šutio je jedan časak, a kad je ponovno
progovorio, glas mu je bio tih. "Ali ja ju možda neću voljeti onako
kako ona to zaslužuje."
260 Julia Quinn
"Ali možda hoćeš." Daphne zamahne rukama u očaju. "Za Boga
miloga, Coline, sama činjenica da ti ovdje sjediš i raspituješ se kod
svoje sestre o ljubavi vjerojatno znači da si na više od pola puta do
tamo."
"Uistinu to misliš?"
"Da to ne mislim", reče ona, "tako bi ti i rekla." Ona uzdahne.
"Coline, prestani se mučiti takvim razmišljanjima. Brak će ti biti
puno lakši ako ga jednostavno pustiš da ide svojim tijekom."
On je sumnjičavo pogleda. "Kad si ti postala takav filozof?"
"Kad si mi ti došao u posjet i natjerao me na to", reče ona brzo.
"Oženit ćeš se pravom osobom. Prestani se toliko brinuti."
"Ja se ne brinem", reče on automatski, ali naravno da se brinuo pa
se nije potrudio ni braniti kad ga je Daphne pogledala izuzetno
sarkastičnim pogledom. Ali nije se radilo o tome da se on brine je li
Penelope prava osoba. Bio je siguran da jest.
I nije se brinuo za to hoće li njegov brak biti dobar. I u to je bio
siguran.
Ne, on se brinuo oko gluposti. Oko toga voli li je ili ne, ne zato što
bi bio kraj svijeta kad bi je volio (ili kad je ne bi volio), već zato što
je bio iznimno uznemiren zato što ne zna što točno osjeća.
"Coline?"
On pogleda sestru koja ga je gledala prilično zbunjeno. On ustane,
namjeravao je poći prije nego što se nepopravljivo osramoti, a zatim
se nagne i poljubi sestru u obraz. "Hvala ti", reče.
Ona ga pogleda ispod oka. "Ne shvaćam jesi li ti to sad ozbiljan ili
me zadirkuješ što ti nisam bila nimalo od pomoći."
"Nisi mi bila nimalo od pomoći", reče on, "ali ja sam ti ipak
iskreno zahvalio."
"Za trud?"
"Tako nešto."
261Gospodin Bridgerton
"Ideš li sad do kuće Bridgerton?" upita ga.
"Zašto, da se sad osramotim kod Anthonyja?"
"Ili Benedicta", reče ona. "I on je ondje."
Problem s velikim obiteljima bio je taj da nikad nije nedostajalo
prilike da čovjek pred bratom ili sestrom ne napravi budalu od sebe.
"Ne", reče, osmjehnuvši se kiselo, "mislim da ću krenuti doma
pješice."
"Pješice?" ponovi ona i uzdahne.
On krene do prozora. "Misliš da će kiša?"
"Coline, uzmi moju kočiju", uporna je bila Daphne. "I, molim te,
pričekaj sendviče. Sigurna sam da će napraviti cijelo brdo, i ako ti
odeš prije nego što stignu, ja znam da ću ih pojesti barem pola, a
onda ću ostatak dana samu sebe mrziti zbog toga."
On kimne i sjedne na sofu. Bilo mu je drago da je to učinio.
Oduvijek je obožavao dimljeni losos. Zapravo, ponio je cijeli pladanj
sa sobom u kočiju, zureći kroz prozor cijelim putem do doma u kišu
koja je lijevala.
Kad su Bridgertonovi organizirali zabavu, to je bila prava zabava. A
kad su Bridgertonovi organizirali zaručnički bal... pa, da je lady
Whistledown još uvijek pisala, trebale bi joj barem tri kolumne da
zabilježi sve događaje s takvog jednog bala.
Bez obzira na to što je ovaj bal bio organiziran na brzinu
(zahvaljujući činjenici da ni lady Bridgerton ni gospođa
Featherington nisu željele dopustiti svojoj djeci mogućnost da se
predomisle tijekom dugih zaruka), ovaj je bal već proglašen najvećim
događajem sezone. Iako je to donekle, Penelope pomisli ironično,
imalo malo veze sa samim balom, već je imalo mnogo više veze sa
stalnim špekuliranjem oko toga zašto bi, za ime svijeta, Colin
Bridgerton izabrao za ženu nekoga tko je bio tako neugledan kao
Penelope Featherington. Te špekulacije nisu bile tako strašne ni kad
262 Julia Quinn
se Anthony Bridgerton vjenčao s Kate Sheffield, koju, baš kao ni
Penelope, nisu smatrali savršenom ljepoticom. Ali Kate barem nije
bila stara. Penelope nije mogla nabrojati koliko je puta u posljednjih
nekoliko dana čula kako joj iza leđa šapuću riječ usidjelica.
No iako su tračevi bili prilično mučni, nije je bilo previše briga za
njih zato što je još uvijek lebdjela na oblaku vlastite sreće i
blaženstva. Ne može žena cijeli život biti zaljubljena u jednog
čovjeka a da ne bude luda od sreće nakon što je on zaprosi.
Bez obzira na to što još uvijek nije shvaćala kako se to uopće
dogodilo.
Ali dogodilo se. I to je jedino bilo važno.
A Colin je bio zaručnik kakvog se moglo samo sanjati. Cijele je
večeri bio zalijepljen za nju, a Penelope nije ni pomislila da on to radi
kako bi je zaštitio od tračeva. Zapravo, činilo se da on o njima nema
pojma.
Bilo je to kao da... Penelope se sanjivo osmjehne. Bilo je to kao da
je Colin stalno bio kraj nje zato što je to želio.
"Jesi li vidjela Cressidu Twombley?" šapne joj Eloise na uho dok
je Colin plesao sa svojom majkom. "Zelena je od zavisti."
"To je samo zbog boje njezine haljine", reče Penelope zadivljujuće
ozbiljnim licem.
Eloise se nasmije. "Joj, kako bih željela da lady Whistledown još
uvijek piše. Uništila bi je."
"Zar ne bi ona trebala biti lady Whistledown", reče oprezno
Penelope.
"Ma, besmislica. Ne vjerujem ni sekunde da je Cressida lady
Whistledown i ne vjerujem ni da ti to vjeruješ."
"Vjerojatno ne", dopusti Penelope. Znala je da će njezina tajna biti
bolje zaštićena ako bude tvrdila da vjeruje u Cressidinu priču, ali
svatko tko je poznavao Penelope znao je da bi to bilo tako
nevjerojatno od nje da bi to postalo prilično sumnjivo.
263Gospodin Bridgerton
"Cressida samo želi novac", nastavi Eloise s prezirom. "Ili možda i
zloglasnu slavu. Vjerojatno oboje."
Penelope je gledala svoju neprijateljicu kako stoji nadmeno na
drugoj strani prostorije. Okružila ju je njezina uobičajena skupina, ali
pridružili su im se i neki novi ljudi, vjerojatno oni koji su bili
znatiželjni čuti još koji trač o lady Whistledown. "Što se tiče
ozloglašenosti, u tome je barem uspjela."
Eloise kimne složivši se s prijateljicom. "Ne mogu zamisliti zašto
je ona uopće pozvana. Vas dvije svakako ne živite u ljubavi, a ni
nitko od nas ju ne voli."
"Colin je na tome inzistirao."
Eloise se okrene zinuvši. "Zašto?"
Penelope je sumnjala da je glavni razlog bio baš to što je Cressida
tvrdila kako je ona lady Whistledown; većina visokog društva nije
bila sigurna laže li ona ili ne, ali nitko joj nije želio uskratiti
pozivnicu na neki događaj, ako slučajno govori istinu.
A Colin i Penelope ne bi smjeli znati da to nije tako.
Međutim, Penelope to nije smjela otkriti Eloise, pa joj je ispričala
ostatak priče koja je bila istinita. "Tvoja majka nije željela da krenu
glasine kako ju je isključila iz društva, a Colin je isto rekao..."
Penelope se zacrveni. To je uistinu bilo preslatko.
"Što?" zahtijevala je znati Eloise.
Penelope nije mogla govoriti da se ne nasmiješi. "Rekao je kako
želi da Cressida bude prisiljena gledati moj trijumf."
"O. Moj. Bože." Eloise je izgledala da bi morala sjesti. "Moj brat
je zaljubljen."
Penelopino lice postane žarko crveno.
"Jest, zaljubljen je", uzvikne Eloise. "Mora biti. Joj, moraš mi reći.
Je li ti to rekao?"
Bilo je nečega istovremeno predivnog i užasnog u slušanju kako
Eloise brblja. S jedne strane, uvijek je bilo divno podijeliti
264 Julia Quinn
najsavršenije trenutke u životu s najboljom prijateljicom, a Eloisina
radost i uzbuđenje bili su u svakom slučaju zarazni. S druge strane, to
nije bilo baš opravdano, zato što Colin nije volio Penelope. Barem joj
nije rekao da je voli.
Ali ponašao se kao da je voli! Penelope se zalijepi za tu pomisao,
pokuša se usredotočiti na takvo razmišljanje umjesto na činjenicu da
on nikada nije izrekao takve riječi.
Djela govore više od riječi, zar to nije tako? A od njegovih se djela
ona osjećala kao princeza.
"Gospođice Featherington! Gospođice Featherington!"
Penelope pogleda ulijevo i nasmiješi se. Taj je glas pripadao
nikom drugom već lady Danbury.
"Gospođice Featherington", reče lady Danbury, gurajući štap
ispred sebe kroz gomilu dok nije stala točno ispred Penelope i Eloise.
"Lady Danbury, kako mi je drago vidjeti vas."
"Hehehehehe." Izborano lice lady Danbury kao da je odjednom od
snage njezina smijeha postalo mlado. "Uvijek je lijepo vidjeti me,
bez obzira na to što svi drugi kažu. A ti, ti mali vraže. Vidi što si
učinila."
"Zar to nije najbolje?" upita Eloise.
Penelope pogleda svoju najbolju prijateljicu. Bez obzira na
miješane osjećaje, Eloise je bila doista, iskreno, i zauvijek će biti,
presretna zbog nje. Odjednom nije više bilo važno što je nasred
prepune plesne dvorane i što svi zure u nju kao da je neki primjerak
kojeg seciraju na satu biologije.
Okrene sa i snažno zagrli Eloise, šapćući joj "jako te volim" na
uho.
"Znam da me voliš", šapne joj Eloise.
Lady Danbury udari svojim štapom - glasno - po podu. "Moje
dame, ja sam još tu!"
"Joj, oprostite", reče skrušeno Penelope.
265Gospodin Bridgerton
"Sve je u redu", reče lady Danbury nekarakteristično dobrohotno.
"Ako baš morate znati, više volim vidjeti dvije djevojke kako se grle
nego kako jedna drugoj zabijaju nož u leđa."
"Hvala vam što ste mi došli čestitati", reče Penelope.
"To ne bih propustila ni za što na svijetu", reče lady Danbury. "He,
he, he. Sve se te budale sad pitaju što ste učinili da biste ga natjerali
na brak, a vi ste samo trebali biti svoji."
Penelopine se usne razdvoje, a u očima joj se pojave suze. "Čujte,
lady Danbury, to je najljepša..."
"Ne, ne", prekine je glasno lady Danbury, "ni riječi više. Nemam
ja vremena ni za iskazivanje naklonosti niti bilo kakvih osjećaja."
Ali Penelope primijeti kako je starija dama izvadila rupčić i
diskretno obrisala oči.
"Ah, lady Danbury", reče Colin, vraćajući se skupini. Klizne
posesivno ruku pod Penelopinu. "Lijepo vas je vidjeti."
"Gospodine Bridgertone", reče ona kratko pozdravivši. "Upravo
sam došla čestitati vašoj nevjesti."
"Ah, ali ja sam zapravo taj koji zaslužuje čestitke."
"Hmm. Istinitih li riječi", reče lady Danbury. "Ja mislim da ste u
pravu. Ona je veća nagrada nego što to itko ovdje shvaća."
"Ja shvaćam", reče, glasom tako dubokim i smrtno ozbiljnim da je
Penelope pomislila da će se onesvijestiti od uzbuđenja.
"A sada vas molim da nas ispričate", nastavi Colin glatko, "moram
odvesti svoju zaručnicu da upozna mog brata..."
"Ja sam upoznala tvoga brata", prekine ga Penelope.
"Smatraj to tradicijom", reče on. "Moramo ti službeno poželjeti
dobrodošlicu u obitelj."
"O." Osjeti kako joj je toplo oko srca na pomisao da će postati
članicom obitelji Bridgerton. "Baš divno."
266 Julia Quinn
"Kao što sam rekao", reče Colin, "Anthony bi želio nazdraviti, a
zatim ja moram povesti Penelope na plesni podij gdje ćemo zaplesati
valcer."
"Vrlo romantično", reče lady Danbury s odobravanjem.
"Da, pa ja sam vam od onih romantičnih", reče Colin vedro.
Eloise glasno zastenje.
On se okrene prema njoj i arogantno je pogleda ispod oka.
"Jesam."
"Radi Penelope, iskreno se nadam da jesi."
"Zar su oni uvijek takvi?" upita lady Danbury Penelope.
"Većinu vremena."
Lady Danbury kimne. "To je dobro. Moja djeca rijetko razgovaraju
jedno s drugim. Ne zato što se ljute jedno na drugo, naravno. Samo
nemaju ništa zajedničko. To je baš tužno."
Colin čvršće stisne Penelope pod ruku. "Sad stvarno moramo ići."
"Svakako", promrmlja ona, ali kad se okrenula i pošla prema
Anthonyju, kojeg je ugledala na drugom kraju prostorije kako stoji
kraj malog orkestra, začuje glasan, iznenadan metež na vratima.
"Pozor! Pozor!"
Krv joj je nestala s lica u roku od manje od jedne sekunde. "O, ne",
začuje se kako šapće. Ovo se nije smjelo dogoditi. Barem ne večeras.
"Pozor!"
U ponedjeljak, vrištao je njezin um. Rekla je svom tiskaru
ponedjeljak. Na balu Mottramovih.
"Što se zbiva?" zahtijevala je lady Danbury.
Desetorica mladih momaka, zapravo, siromašnih malih, loše
odjevenih dječaka, utrčali su u prostoriju. Držali su listove papira i
bacali ih naokolo kao velike pravokutne konfete.
267Gospodin Bridgerton
"Zadnja kolumna lady Whistledown!" vikali su u glas. "Pročitajte
je sada! Pročitajte istinu!"
268 Julia Quinn
17. poglavlje
ilo je mnogo toga po čemu je Colin Bridgerton bio čuven. Bio
je čuven po svom izgledu, što nije bilo čudno; svi su
Bridgertoni bili čuveni po svom lijepom izgledu.
Bio je čuven po svojem pomalo iskrivljenom smiješku koji je
mogao rastopiti srce neke žene s drugog kraja prepune plesne
dvorane, a čak se jednom jedna mlada dama onesvijestila od njega ili
joj se samo zavrtjelo u glavi nakon čega je udarila glavom o stol, što
je prouzročilo spomenuti pad u nesvijest.
Bio je čuven po svojem dobrohotnom šarmu, po svojoj
sposobnosti da opusti svakog sugovornika svojim slatkim osmijehom
i nekim zabavnim komentarom.
Ono po čemu on nije bio čuven, a zapravo bi se mnogo ljudi
moglo zakleti da je u njegovom slučaju to nemoguće, bilo je
gubljenje živaca.
A, zapravo, zahvaljujući njegovoj zapanjujućoj (i dosad
neiskorištenoj) samokontroli, nitko ni večeras to neće primijetiti, iako
bi se njegova buduća žena sutra mogla probuditi s ozbiljnom
masnicom na ruci.
"Coline", zastenje ona, pogledajući mjesto gdje ju je stisnuo za
ruku.
Ali on je nije mogao pustiti. Znao je da joj nanosi bol, znao je da
baš nije jako lijepo što joj nanosi bol, ali bio je tako prokleto bijesan
tog trenutka, da će ili stiskati njezinu ruku najjače što može ili će
B
269Gospodin Bridgerton
izgubiti živce ispred pet stotina njihovih najbližih i najdražih
poznanika.
Sve u svemu, mislio je da je dobro odlučio.
Ubit će je. Čim smisli kako će ju maknuti iz ove bijedne plesne
dvorane, on će je definitivno ubiti. Složili su se bili da lady
Whistledown pripada povijesti i da će pustiti da bude kako jest. Ovo
se nije trebalo dogoditi. Ona je prizivala katastrofu. Propast.
"Ovo je divno!" uzvikne Eloise, zgrabivši jedan komad novina.
"Apsolutno, fenomenalno, savršeno. Kladim se da je prekinula
mirovinu samo da proslavi tvoje zaruke."
"Zar to nije lijepo od nje", rastegne Colin.
Penelope nije rekla ništa, ali izgledala je vrlo, vrlo blijedo.
"O, moj Bože!"
Colin se okrene prema svojoj sestri čija su usta ostala razjapljena
dok je čitala kolumnu.
"Uhvatite mi jedne te novine, Bridgertone!" naredi mu lady
Danbury, lupnuvši ga u nogu svojim štapom. "Ne mogu vjerovati da
je objavila novine u subotu. Ovo mora biti dobro."
Colin se sagne i pokupi dva komada papira s poda, doda jedan lady
Danbury i pogleda drugi koji je držao u ruci, iako je bio prilično
siguran da točno zna što na njemu piše.
Bio je u pravu.
Ništa na svijetu ne prezirem više od one gospode koja smatraju
da je zabavno nadmeno potapšati jednu damu po ruci i
promrmljati: "U ženskoj je prirodi da često mijenja mišljenje."
I baš zato što mislim da svaka osoba mora popratiti svoje riječi
djelima, trudim se postojano razmišljati i donositi dosljedne
odluke.
270 Julia Quinn
Iz tog sam razloga, najdraži čitatelji, pišući svoju kolumnu 19.
travnja uistinu imala namjeru završiti svoju karijeru. Međutim,
događaji izvan moje kontrole (i koje naravno ne odobravam)
natjerali su me da još jednom posljednji put uzmem pero u ruke.
Dame i Gospođo, Vaša autorica NIJE lady Cressida Twombley.
Lady Twombley je obična spletkarica i prevarantica i srce bi mi
se slomilo kad bi godine moga teškog rada bile pripisane takvoj
osobi.
DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN,
21. TRAVNJA 1824.
"Ovo je nešto najbolje što sam vidjela u svome životu , šapne
radosno Eloise. "Možda sam ja duboko u duši zla osoba, zato što
nikad dosad nisam osjećala takvu radost zbog nečije propasti."
"Budalaštine! " reče lady Danbury. "Ja znam da nisam loša osoba,
a meni je ovo sjajno."
Colin ne reče ništa. Nije vjerovao svome glasu. Nije vjerovao sam
sebi.
"Gdje je Cressida?" upita Eloise, izvivši vrat. "Vidi li je itko?
Kladim se da je već utekla. Mora da je užasnuta. Ja bih bila užasnuta
da sam na njezinom mjestu."
"Vi nikad ne biste bili na njezinom mjestu", reče lady Danbury.
"Vi ste previše pristojna osoba."
Penelope ne reče ništa.
"Ipak", nastavi Eloise veselo, "čovjeku zamalo bude žao nje."
"Ali samo zamalo", reče lady Danbury.
"Oh, svakako. Jedva zamalo, iskreno rečeno."
Colin je samo stajao ondje, škrgućući zubima kao da će ih samljeti
u prah. "I meni će ostati mojih tisuću funti! zasmijulji se lady
Danbury.
271Gospodin Bridgerton
"Penelope!" uzvikne Eloise, gurnuvši je lagano laktom. "Ti nisi
rekla ni riječ. Zar ovo nije divno?"
Penelope kimne i reče: "Ja to ne mogu vjerovati."
Colinov se stisak oko njezine ruke pojača.
"Tvoj brat dolazi", šapne ona.
On pogleda udesno. Anthony je koračao prema njima, s Violet i
Kate za petama.
"Pa, ovo nas je prilično zasjenilo", reče Anthony kad se zaustavio
kraj Colina. On kimne prisutnim damama. "Eloise, Penelope, lady
Danbury."
"Mislim da sad nitko neće slušati Anthonyjevu zdravicu", reče
Violet ogledavši se po prostoriji. Strka je bila nemilosrdna. Novine su
još letjele zrakom posvuda naokolo, ljudi su se klizali po onima koje
su već sletjele na pod. Zamor šapata nije prestajao i zvučao je kao
neprekinuto zujanje, a Colin se osjećao kako da će mu vrh glave
eksplodirati.
Morao se izvući odavde. Sada. Ili barem što je prije moguće.
Glava mu je treštala i u vlastitoj mu je koži bilo kipuće. Bilo je to
skoro kao strast, osim što to nije bila strast, bio je to bijes, bilo je to
strahovito ogorčenje, onaj mračni osjećaj da ga je izdala jedina osoba
koja ga je bezuvjetno morala podržati.
Bilo je to čudno. Znao je da je Penelope ta koja ima tu tajnu, ona je
ta koja ima najviše za izgubiti. Ovo se radilo o njoj, a ne o njemu; on
je to znao, barem je to znao na intelektualnoj razini. Ali to mu je
prestalo biti važno. Oni su sada bili tim, a ona je bez njega to učinila.
Nije imala pravo staviti se u tako opasan položaj bez prethodnog
razgovora s njim. On je bio njezin muž, to jest, bit će njezin muž i
bila je njegova Bogom dana dužnost da je zaštiti, željela to ona ili ne.
"Coline?" upita njegova majka. "Jesi li dobro? Izgledaš malo
čudno."
272 Julia Quinn
"Daj tu zdravicu", reče on, okrenuvši se Anthonyju. "Penelope se
ne osjeća dobro i moram je odvesti doma."
"Ne osjećaš se dobro?" upita Eloise Penelope. "Što nije u redu?
Ništa nisi rekla."
Penelope na čast, uspjela je izustiti prilično vjerodostojno: "Bojim
se da me malo boli glava."
"Da, da, Anthony", reče Violet, "daj sad održi tu zdravicu da Colin
i Penelope mogu otplesati svoj ples. Ona ne može otići dok ne
otplešu."
Anthony kimne, zatim pokaže rukom Colinu i Penelope da ga
slijede do prednjeg dijela plesne dvorane. Trubač glasno zatrubi,
dajući znak gostima neka se utišaju. Svi su poslušali, vjerojatno
pretpostavljajući da će se predstojeća objava ticati lady Whistledown.
"Dame i gospodo", reče Anthony glasno, uzimajući od jednog
lakaja čašu šampanjca. "Znam da vas je sve zaintrigirao najnoviji
upad lady Whistledown na našu zabavu, ali moram vas podsjetiti
zašto smo se svi večeras okupili ovdje."
Ovo je trebao biti savršeni trenutak, pomisli Colin hladno. To je
trebala biti Penelopina noć pobjede, noć kada će zablistati, kada će
pokazati cijelom svijetu kako je zapravo prelijepa i divna i mudra.
Bila je to noć kada je on trebao svoje namjere objaviti javnosti,
osigurati da svi saznaju zašto ju je odabrao i, što je bilo jednako
važno, zašto je ona odabrala njega.
A sve što je sad želio bilo je zgrabiti je za ramena i tresti je i tresti
dok ne ostane bez snage. Ona je sve to ugrozila. Ona je upravo
riskirala čitavu svoju budućnost.
"Kao glava obitelji Bridgerton", nastavi Anthony, "izuzetno sam
sretan kad jedan od moje braće ili sestara izabere nevjestu. Ili
mladoženju", doda uz osmijeh, kimnuvši prema Daphne i Simonu.
Colin pogleda dolje prema Penelope. Ona je stajala vrlo ravno i
vrlo mirno u svojoj haljini od ledeno-plavog satena. Nije se
osmjehivala, što je moralo djelovati čudno stotinama ljudi koji su
273Gospodin Bridgerton
zurili u nju. Ali možda će misliti da je samo nervozna. Na kraju
krajeva, stotine ljudi je buljio u nju. Svatko bi bio nervozan u tom
slučaju.
Da je netko stajao neposredno kraj nje, kao što je stajao Colin,
mogao bi vidjeti paniku u njezinim očima, brzo podizanje i spuštanje
njezinih prsa dok joj je disanje postajalo sve brže i nepravilnije.
Ona je bila u strahu.
Dobro. I mora biti u strahu. U strahu od toga što će se dogoditi ako
se sazna za njezinu tajnu. U strahu od toga što će se dogoditi kad
budu imali priliku razgovarati.
"Stoga", zaključi Anthony, "veliko mi je zadovoljstvo podići ovu
čašu i nazdraviti mome bratu Colinu i njegovoj budućoj nevjesti
Penelope Featherington. Za Colina i Penelope!"
Colin pogleda dolje u svoju ruku i shvati da mu je netko u nju
stavio čašu šampanjca. On podigne čašu, počne ju prinositi ustima, a
zatim bolje promisli i dodirne njome umjesto svojih Penelopine usne.
Gomila je razdragano klicala, a on je gledao kako ona ispija jedan
gutljaj, zatim još jedan i još jedan, jer on nije micao čašu sve dok nije
sve ispila.
Tada je shvatio da ga je ovo njegovo djetinjasto pokazivanje moći
koštalo pića, koje mu je silno trebalo, pa uzme Penelopinu čašu iz
njezine ruke i iskapi je u jednom gutljaju.
Gomila je još glasnije klicala.
On se nagne dolje i šapne joj na uho: "Sad ćemo plesati. Plesat
ćemo dok nam se ostali ne pridruže i dok više ne budemo u središtu
pozornosti. A zatim ćemo se ti i ja iskrasti van. A onda ćemo
razgovarati."
Ona kimne tek jedva primjetno pomaknuvši bradu.
On je primi za ruku i povede je na plesni podij, stavivši joj drugu
ruku na struk kad je orkestar počeo svirati prve taktove valcera.
"Coline", prošapće Penelope, "ovo nije bila moja namjera."
274 Julia Quinn
On složi smiješak na lice. Ovo je, na kraju krajeva, trebao biti
njegov prvi službeni ples s budućom suprugom. "Ne sada", naredi
joj.
"Ali..."
"Za deset minuta, imat ću mnogo toga za reći, ali sada ćemo samo
plesati."
"Ja sam samo htjela reći..."
On pojača stisak oko njezine ruke nedvosmisleno joj zaprijetivši.
Ona napući usne i pogleda ga samo na trenutak, a zatim skrene
pogled.
"Ja bih se trebala smješkati", šapne ona, još uvijek ga ne gledajući.
"Onda se smješkaj."
"Ti bi se trebao smješkati."
"Imaš pravo", reče on. "Trebao bih."
Ali nije.
Penelopi se mrštilo. Penelopi se plakalo, ali bez obzira na to,
nekako je ipak uspjela natjerati kutove usana da se podignu. Čitav
svijet ju je gledao - barem čitav njezin svijet – i znala je da pomno
istražuju svaki njezin pokret, bilježe svaki izraz koji joj se pojavio na
licu. Kolike je samo godine provela osjećajući se nevidljivom i kako
je to samo mrzila. A sada bi dala sve za jedan kratak trenutak
anonimnosti.
Ne, ne bi dala sve. Ne bi se odrekla Colina. Ako ga može imati
samo pod uvjetom da čitav život živi pod povećalom javnosti, pristat
će na to jer je to vrijedno toga. A ako bude u ovakvim trenutcima
morala pretrpjeti njegov bijes i prezir jer je i to dio braka, pristat će i
na to jer je i to vrijedno toga.
Znala je da će on biti strahovito ljut zato što je objavila posljednju
kolumnu. Ruke su joj se tresle kad je ponovno pisala one riječi i bila
je u smrtnom strahu čitavo vrijeme u crkvi St Brides (kao i na putu
do nje i na putu doma), sigurna da će ju on zaskočiti u svakom
275Gospodin Bridgerton
trenutku, otkazati vjenčanje zato što ne može podnijeti činjenicu da
mu je žena lady Whistledown.
Ali ona je to ipak učinila.
Znala je da on misli da ona silno griješi, ali jednostavno nije mogla
dopustiti da Cressida Twombley preuzme zasluge za njezino životno
djelo. Zar je bilo previše od nje zatražiti od Colina da barem sagleda
cijelu tu stvar s njezina gledišta? Bilo bi joj već dovoljno teško da se
bilo tko pretvarao da je lady Whistledown, ali to što je to bila
Cressida, bilo je nepodnošljivo. Penelope je uložila preveliki trud i
pretrpjela previše toga od Cresside.
I još, znala je da je Colin neće ostaviti kad javnost sazna za
njihove zaruke. To je bio jedan od razloga zašto je uputila svog
nakladnika da novine isporuči u ponedjeljak na balu Mottramovih.
Zapravo to, i činjenica što joj se činilo užasno pogrešno učiniti to na
vlastitom zaručničkom balu, pogotovo kad se Colin toliko protivio toj
zamisli.
Vrag neka nosi gospodina Laceyja! On je to zasigurno napravio
kako bi povećao nakladu i čitanost. Čitajući Whistledown, naučio je
dovoljno o visokom društvu da je znao da će pozivnica na bal
povodom zaruka u obitelji Bridgerton biti najtraženija ove sezone.
Zašto mu je to bilo važno, ona nije znala, s obzirom na to da mu
povećano zanimanje za Whistledown neće donijeti više novca;
Whistledown je bio uistinu prošlost, a ni Penelope ni gospodin Lacey
više neće zaraditi ni funte od ovog izdanja.
Osim ako...
Penelope se namršti i uzdahne. Gospodin Lacey se vjerojatno
nadao da će se ona predomisliti.
Colinov se stisak pojačao na njezinom struku, i ona ga ponovno
pogleda. Gledao ju je ravno u oči, očima koje su bile zapanjujući
zelene čak i na svjetlosti svijeća. Ili se to možda njoj samo činilo zato
što je znala da su bile tako zelene. Ona bi vjerojatno mislila da su
smaragdno zelene i u mraku.
On kimne prema ostalim plesačima na podiju koji je sad već bio
prepun. "Vrijeme nam je za bijeg", reče.
276 Julia Quinn
Ona kimne. Već su bili rekli njegovoj obitelji da se ona ne osjeća
dobro i da želi doma, pa njihov odlazak neće nikog začuditi. I mada
odlazak zajedno kočijom nije baš bilo u skladu s pravilima doličnosti,
ta su pravila bila malo labavija kad su u pitanju zaručeni parovi,
pogotovo u ovako romantičnim večerima.
S usana joj se prolomi tihi, apsurdni, panični smijeh. Ova noć je na
kraju ispala najneromantičnija noć u njezinom životu.
Colin je pogleda oštro, podigavši nadmeno jednu obrvu.
"Nije ništa", reče Penelope.
On joj stisne dlan, ali ne baš s pretjeranom ljubavlju. "Želim
znati", reče on.
Ona fatalistički slegne ramenima. Nije mogla zamisliti da bi mogla
reći i učiniti nešto što bi bilo još gore nego što trenutno jest. "Samo
sam razmišljala o tome kako je ova noć trebala biti romantična."
"Mogla je", reče on okrutno.
On povuče ruku s njezina struka, ali držao ju je za drugu ruku,
vukući je kroz gužvu dok nisu izašli kroz francuski prozor na terasu.
"Ne ovdje", šapne Penelope, nervozno pogledavajući prema
plesnoj dvorani.
On se nije udostojao ni odgovoriti, umjesto toga povukao ju je
dalje u mrak, te su zatim zašli za jedan ugao. Ovdje su bili sasvim
sami.
No nisu se zaustavili. Provjerivši brzo je li itko u blizini, Colin
gurne i otvori mala, neprimjetna pokrajnja vrata.
"Što je to?" upita Penelope.
On je umjesto odgovora stavi ruku na donji dio leđa i gurne je
unutra dok se nije našla u mračnom hodniku.
"Gore", reče, pokazavši na stube.
277Gospodin Bridgerton
Penelope nije znala bili bila uplašena ili uzbuđena, ali se ipak
popela uza stube svjesna topline Colinova tijela koje ju je pratilo u
stopu.
Nakon što su se uspeli do jednog odmorišta, Colin stane ispred nje
i otvori jedna vrata, navirujući se u hodnik. Bio je prazan, pa uđe
unutra, vukući je za sobom i tiho krene hodnikom (koji je Penelope
prepoznala kao dio kuće u kojoj su smještene obiteljske privatne
prostorije) sve dok nisu stigli do jedne sobe u kojoj ona nikad nije
bila.
Colinova soba. Oduvijek je znala gdje se nalazi njegova soba. Svih
ovih godina koliko je dolazila k Eloise u posjet, nikad nije učinila
nešto više od pomilovala prstima teška drvena vrata njegove sobe.
Prošlo je mnogo godina otkad je on živio ovdje na Broju pet, ali
njegova majka je inzistirala na tome da se njegova soba održava.
Nikad se ne zna kad bi mu mogla zatrebati, govorila je, a dokazala je
da je imala pravo kad se te sezone Colin vratio s Cipra, jer tada nije
imao vlastitu kuću u najmu.
On otvori vrata i povuče je za sobom unutra. Ali soba je bila
mračna i on posrne, a kad se prestala kretati to je bilo zato što je
naletjela na njega koji je stajao pred njom.
On je primi za ruke da je uspravi, ali zatim je nije pustio, samo ju
je držao tamo u mraku. To nije bio zagrljaj, zapravo nije, ali njegovo
je tijelo cijelom dužinom dodirivalo njezino. Ona nije ništa vidjela,
ali čula ga je kako diše, kako mu se dah kovitla kroz mrak i nježno
miluje njezin obraz.
Bila je to agonija.
Bila je to ekstaza.
Ruke mu polako kliznu niz njezine gole ruke, mučeći joj svaki
živac, a zatim, naglo, on se odmakne.
Uslijedi... tišina.
Penelope nije bila sigurna što sad može očekivati. On će urlati na
nju, korit će je, naredit će joj da objasni svoje postupke. Ali on nije
278 Julia Quinn
učinio ništa od toga. Samo je stajao ondje u mraku, tjerajući je da ona
počne govoriti, prisiljavajući je da nešto kaže.
"Možeš li... možeš li upaliti svijeću?" upita ga konačno.
"Ne sviđa ti se mrak?" rastegne on.
"Ne sada. Ne ovako."
"Shvaćam", reče on. "To znači da mi kažeš da bi ti se ovako moglo
svidjeti?" Prsti su mu se iznenada našli na njezinoj koži, pomicali su
se duž ruba njezina prsluka.
A zatim su nestali.
"Nemoj", reče ona drhtavim glasom.
"Da te ne dodirujem?" Glas mu je sad bio podrugljiv, a Penelopi je
bilo drago što mu ne može vidjeli lice. "Ali ti si moja, zar ne?"
"Još nisam", upozori ga ona.
"Oh, ali jesi. Ti si se za to pobrinula. Bio je to prilično mudar
odabir trenutka, zapravo, čekala si naš zaručnički bal za svoju
konačnu objavu. Znala si da ne želim da objaviš tu zadnju kolumnu.
Ja sam ti to zabranio! Mi smo se složili…"
"Nismo se mi ništa složili!"
On je ignorirao njezin ispad. "Ti si čekala dok…"
"Mi se nismo ništa složili", zavapi ponovno Penelope. Željela je da
bude jasno da nije pogazila svoju riječ. Što god drugo bila učinila,
nije ga prevarila. Dobro, osim što je jedanaest godina čuvala tajnu da
je ona lady Whistledown, ali on nije bio jedini koji je bio prevaren. "I
da", priznala je, zato što joj se sad nije činilo ispravnim početi lagati:
"Znala sam da me nećeš ostaviti. Ali nadala sam se…"
Glas joj se slomio i nije mogla završiti rečenicu.
"Što si se nadala?" upita Colin nakon beskonačne tišine.
"Nadala sam se da ćeš mi oprostiti", šapne ona. "Ili da ćeš barem
shvatiti. Uvijek sam mislila da si ti takav čovjek koji će..."
279Gospodin Bridgerton
"Kakav to čovjek?" upita on, ovaj put nakon najkraće moguće
stanke.
"Ja sam za to kriva, uistinu", reče ona, zvučeći umorno i tužno. "Ja
sam te stavila na pijedestal. Ti si bio tako ljubazan svih ovih godina. I
ja sam pretpostavila da nisi sposoban biti drukčiji od toga."
"Što sam ja to dovraga neljubazno učinio?" zahtijevao je. "Zaštitio
sam te, ponudio ti brak, ja sam…"
"Nisi pokušao sagledati cijelu stvar s mog gledišta", prekine ga
ona.
"Zato što se ti ponašaš kao idiotkinja!" sad je već skoro urlao.
Nakon toga nastupi tišina, tišina koja para uši, nagriza dušu.
"Ne mogu zamisliti što bih mogla reći", konačno reče Penelope.
Colin skrene pogled. Nije znao zašto je to učinio, ionako je nije
mogao vidjeti u mraku. Ali bilo je nečega u tonu njezina glasa zbog
čega mu je bilo nelagodno. Ona je zvučala ranjivo, umorno. Zvučala
je željno. Zvučala je kao da joj je srce slomljeno. Natjerala ga je da je
poželi shvatiti, ili barem da to pokuša, iako je znao da je učinila
strašnu pogrešku. To što joj se čulo u glasu nekako je gasilo njegovu
ljutnju. On je još uvijek bio ljutit, ali nekako je izgubio volju da to
pokazuje.
"Razotkrit će te, znaš", reče on tihim smirenim glasom. "Ponizila
si Cressidu, ona će biti silno bijesna i neće odustati dok ne raskrinka
pravu lady Whistledown."
Penelope se odmakne, čuo je kako su joj suknje zašuškale.
"Cressida nije dovoljno bistra da me razotkrije, a uostalom, više neću
napisati nijednu kolumnu pa više nema šanse da pogriješim i nešto
otkrijem." Nastupi kratka tišina, a zatim ona doda: "To ti obećavam."
"Sad je prekasno", reče on.
"Ne, nije prekasno", usprotivi se ona. "Nitko ne zna! Nitko ne zna
osim tebe, a ti se tako stidiš mene da ja to ne mogu podnijeti."
"O, za ljubav Božju, Penelope", plane Colin, "ja se tebe ne stidim."
280 Julia Quinn
"Hoćeš li, molim te, upaliti svijeću?" zacvili ona.
Colin prekorači prostoriju i krene prekapati po ladici u potrazi za
svijećom i nečim čime bi je upalio. "Ja se tebe ne stidim", ponovio je,
"ali smatram da se ponašaš glupo."
"Možda si u pravu", reče ona, "ali ja sam morala učiniti ono što
smatram ispravnim."
"Ti uopće nisi razmišljala", reče on s visoka, pogledavši je kad je
upalio svijeću. "Zaboravi na to, ako hoćeš, iako ja ne mogu – što će
se dogoditi tvome ugledu ako ljudi otkriju tko si ti zapravo. Zaboravi
na to što će te odbaciti, što će ti šaptati iza leđa."
"Ti ljudi nisu vrijedni moje brige", reče ona, stojeći savršeno
ravnih leđa.
"Možda nisu", složi se on, prekriživši ruke dok je zurio u nju.
Strijeljajući je pogledom. "Ali to će te boljeti. I neće ti se svidjeti,
Penelope. I meni se neće svidjeti."
Ona grčevito gutne. Dobro. Možda je uspio bar malo prodrijeti do
nje.
"Ali zaboravi na sve to", nastavi on. "Ti si provela čitavo
desetljeće vrijeđajući ljude. Silno ih vrijeđajući."
"Napisala sam ja i mnogo toga lijepog o njima", usprotivi se ona.
Tamne su joj oči sjajile od neprolivenih suza.
"Naravno da jesi, ali to nisu ljudi koji te trebaju zabrinjavati. Ja
govorim o onim bijesnima, onim uvrijeđenima." On joj priđe i zgrabi
je za nadlaktice. "Penelope", reče paničnim glasom, "bit će ljudi koji
će ti željeti nauditi."
Njegove su riječi bile namijenjene njoj, ali ispalo je tako da su
probole njegovo srce.
On pokuša zamisliti život bez Penelope. To je bilo nemoguće.
Samo prije nekoliko tjedana ona je bila... On zastane, promisli. Što je
ona bila? Prijateljica? Poznanica? Netko koga je vidio, ali nikad nije
zapravo primjećivao?
281Gospodin Bridgerton
A sada je ona bila njegova zaručnica, uskoro njegova supruga. A
možda... možda je bila nešto više od toga. Nešto dublje. Nešto još
dragocjenije.
"Ono što ja želim znati", reče on, namjerno se natjeravši opet na
temu tako da mu um ne bi krenuo tim opasnim putem, "jest zašto nisi
iskoristila savršeni alibi ako ti je cilj ostati anonimnom."
"Zato što nije riječ o tome!" ona zamalo poviče.
"Ti želiš da te otkriju?" reče on, zureći u nju pod plamenom
svijeće.
"Ne, to nikako", odgovori ona. "Ali to je moje djelo. To je moje
životno djelo. To je sve što imam pokazati u svome životu i ako se ja
ne mogu time pohvaliti, neka me vrag odnese ako dopustim da se
netko drugi time hvali."
Colin otvori usta da joj se usprotivi, ali na vlastito iznenađenje,
nije imao što reći. Životno djelo. Penelope je imala životno djelo.
A on nije.
Ona možda ne može staviti potpis na svoje djelo, ali kad bude
sama u sobi, moći će pogledati svoja stara izdanja, pokazati na njih i
reći sama sebi to je to. To je moj život.
"Coline?" šapne ona, očito zbunjena njegovom šutnjom.
Ona je bila nevjerojatna. On nije znao kako to ranije nije shvatio
kad je već znao da je pametna i dražesna, i duhovita i dosjetljiva. Ali
svi ti pridjevi, i još brdo njih kojih se trenutno nije domislio, nisu je
najbolje opisivali.
Ona je bila nevjerojatna.
A on je bio... Dragi Bože na nebesima, ljubomoran na nju.
"Idem ja", reče ona tiho, okrenuvši se i uputivši se prema vratima.
Jedan trenutak on nije reagirao. Mozak mu je još bio ukočen,
odmotavao je najnovija otkrića. Ali kad joj je vidio ruku na kvaki,
znao je da je ne smije pustiti. Ni ove noći, ni nikada.
282 Julia Quinn
"Ne", reče Colin promuklim glasom, stigavši do nje u tri duga
koraka. "Ne", ponovi, "želim da ostaneš."
Ona ga pogleda zbunjeno. "Ali rekao si…"
On joj nježno obuhvati lice dlanovima. "Zaboravi što sam rekao."
A to je bio trenutak kad je shvatio da je Daphne bila u pravu.
Njegova ljubav nije bila poput munje s neba. Ona je počela s jednim
osmijehom, jednom riječju, jednim pogledom punim zadirkivanja.
Svake sekunde provedene s njom, ona je rasla, sve dok nije došlo do
ovog trenutka kad je odjednom znao.
On je voli.
Bio je još uvijek bijesan na nju što je objavila tu zadnju kolumnu,
ali bilo ga je prokleto sram što je zapravo bio ljubomoran na nju zato
što je ona imala svoje životno djelo i što je pronašla svoju svrhu, ali
bez obzira na to, on ju je volio. A ako joj dopusti da sada izađe kroz
ova vrata, to si nikada neće oprostiti.
Možda je ovo, izgleda, bila definicija ljubavi. Kad nekoga želiš,
kad ti treba, kad je obožavaš iako su užasno ljut na nju i prilično
spreman zavezati je za krevet kako bi je spriječio da ode i uzrokuje
još gore nevolje.
Ovo je bila ta noć. Ovo je bio taj trenutak. On je bio prepun
emocija i morao joj je to reći. Morao joj je to pokazati.
"Ostani", šapne i povuče je k sebi, grubo, gladno, bez isprike ili
objašnjenja.
"Ostani", reče ponovno, vodeći je prema svome krevetu. A kad
ona nije rekla ni riječ, on to ponovi treći put. "Ostani."
Ona kimne.
On je zagrli. To je bila Penelope i to je bila ljubav.
283Gospodin Bridgerton
18. poglavlje
im je Penelope kimnula - zapravo trenutak prije nego što je
kimnula – znala je da je pristala na više od poljupca. Nije bila
sigurna što je Colina natjeralo da promijeni mišljenje, zašto je bio
ljutit jednu minutu, a zatim tako drag i nježan sljedeću.
Nije bila sigurna u to, ali istina je bila – nije je bilo ni briga.
Znala je sa sigurnošću jednu stvar – on to nije radio, ljubio je
nježno, da bi je kaznio. Neki muškarci možda koriste žudnju kao
oružje, iskušenje kao osvetu, ali Colin nije bio jedan od njih.
On to jednostavno nije imao u sebi.
On je bio, bez obzira na njegovo razuzdano i vragolasto ponašanje,
bez obzira na njegove šale i zadirkivanje i lukavi humor, dobar i
plemenit čovjek. I on će biti dobar i plemenit muž.
Ona je to znala jednako dobro kao što je znala samu sebe.
I ako ju je ljubio strasno, spuštao je na svoj krevet, prekrio joj
tijelo svojim, to je bilo zato što ju je želio, bilo mu je dovoljno stalo
do nje da je uspio prevladati svoju ljutnju.
Bilo mu je stalo do nje.
Penelope ga poljubi ugradivši u taj poljubac baš svaku svoju
emociju, svaki kutak svoje duše. Godine i godine voljela je ovog
čovjeka, a vještinu, koja je bila manjkava, nadoknađivala je zanosom.
Uhvatila ga je za kosu, uvijala se ispod njega, ne mareći za to kako
izgleda.
Č
284 Julia Quinn
Nisu se ovoga puta nalazili u kočiji ili u salonu njegove majke.
Nije bilo straha da će ih netko otkriti, nije se morala pobrinuti da za
deset minuta izgleda dovoljno dobro da može među ljude.
Ovo je bila noć kad mu je mogla pokazati što sve osjeća za njega.
Ona će na njegovu žudnju odgovoriti svojom žudnjom i šutke se
zavjetovati na ljubav, vjernost i odanost.
Kad ova noć završi, on će znati da ga voli. Ona možda neće izreći
te riječi – možda ih čak neće ni šapnuti – ali on će znati. Ili je možda
već znao.
Bilo je to čudno; bilo je tako lako sakriti svoj tajni život kao lady
Whistledown, ali bilo je tako nevjerojatno teško sakriti ljubav u
svojim očima svaki put kad bi ga pogledala.
"Kad si mi počela tako silno trebati?" šapne on, podižući samo
malo glavu od njezine dok im se nisu dodirivali vrhovi nosova.
Vidjela je njegove oči, tamne i bezbojne pri prigušenoj svjetlosti
svijeća, ali tako jako zelene u njezinim mislima, kako su se
usredotočile na njezine. Dah mu je bio vruć, pogled mu je bio vruć, a
on je učinio da njoj bude vruće u dijelovima tijela o kojima si nije
dopuštala ni razmišljati.
Prsti su mu se pomaknuli prema leđima njezine oprave, krećući se
vješto niz gumbe dok nije osjetila kako tkanina postaje labava, prvo
oko grudi, zatim oko rebara, a zatim oko njezina struka.
A onda je više uopće nije bilo.
"Moj Bože", reče on, glasom koji je bio tek nijansu glasniji od
daha, "tako si prekrasna."
A po prvi put u svom životu, Penelope je iskreno vjerovala da bi to
mogla biti istina.
Bilo je nešto vrlo zločesto i primamljivo u činjenici da je bila tako
ogoljena pred drugim ljudskim bićem, ali nije osjećala stid. Colin ju
je gledao tako toplim pogledom, dodirivao je tako pobožno da nije
mogla osjećati ništa nego biti neodoljivo svjesna da je to njezina
sudbina.
285Gospodin Bridgerton
Prsti su mu klizili niz osjetljivu kožu na vanjskom rubu njezinih
dojki, prvo je izazivajući noktima, a zatim je milujući nježnije kad su
mu se vršci prstiju vratili na prvobitni položaj kraj njezine ključne
kosti.
Nešto se stisne u njoj. Nije znala je li to bilo od njegova dodira ili
načina na koji ju je gledao, ali nešto se promijenilo. Osjećala se
čudno, neobično.
Predivno.
On je klečao na krevetu kraj nje, još uvijek odjeven, gledao ju s
osjećajem ponosa, žudnje, posjedovanja. "Nisam ni sanjao da ćeš
ovako izgledati", šapnuo je, pomaknuvši ruku dok mu dlan nije
nježno prelazio preko njezine bradavice. "Nisam ni sanjao da ću te
ovako željeti."
Penelope usiše dah zgrčivši se od osjećaja koji je strujao kroz nju.
Ali nešto ju je u njegovim riječima uznemirilo i on je morao vidjeti
njezinu reakciju u očima zato što je upitao: "Što je? Što nije u redu?"
"Ništa", započela je, a zatim zastala. Njihov brak trebao bi biti
temeljen na iskrenosti i ona mu neće napraviti uslugu ne bude li
otkrila svoje prave osjećaje.
"Što si mislio, kako ću izgledati?" upita tiho. On je samo zurio u
nju, očito zbunjen njezinim pitanjem.
"Rekao si da nikad nisi sanjao da ću ovako izgledati", objasni ona.
"Što si mislio, kako ću izgledati?"
"Ne znam", prizna Colin. "Do posljednjih nekoliko tjedana,
iskreno mislim da uopće nisam razmišljao o tome."
"A otad?" uporna je bila Penelope. Nije bila sigurna zašto joj je
potreban njegov odgovor, samo je znala da jest.
On je zajaše jednim brzim pokretom, a zatim se nagne naprijed
dok mu tkanina prsluka nije okrznula njezin trbuh i dojke, dok mu
nos nije dotaknuo njezin a njegov dah preplavio njezinu kožu.
"Otad", zastenjao je, "sam tisuću puta zamišljao ovaj trenutak,
zamišljao sam stotine pari dojki, sve su bile lijepe i poželjne i pune i
286 Julia Quinn
preklinjale su me da im posvetim pozornost, ali ništa, i ponovit ću to
ako me prvi put nisi baš dobro čula, ništa od toga što sam zamišljao
nije ni približno veličanstveno kao stvarnost."
"Oh." To je uistinu bilo sve što je uspjela reći.
On skine svoj sako i prsluk dok nije ostao samo u finoj lanenoj
košulji i hlačama, a zatim nije učinio ništa već je samo zurio u nju, sa
zločestim, zločestim smiješkom koji mu je podigao jedan kut usana
dok se ona vrpoljila pod njim, osjećajući sve veću toplinu i glad pod
njegovim nemilosrdnim pogledom.
A onda, baš kad je bila sigurna da ne može izdržati više od jedne
sekunde, on ispruži ruke i prekrije joj dojku objema rukama, nježno
je stišćući kao da testira njezinu težinu i oblik. On isprekidano
zastenje, zatim usiše dah dok je namještao prste tako da su joj
bradavice provirile između njih.
"Želim vidjeti kako izgledaš kad sjediš", zastenjao je, "da vidim
kako su pune i divne, i velike. A zatim se želim zavući iza tebe i
obuhvatiti ih." Usne su mu pronašle njezino uho i glas mu se stišao
do šapta. "I želim to učiniti ispred zrcala."
"Sada?" cijukne ona.
Činilo se da on razmišlja o tome jedan trenutak, a zatim odmahne
glavom. "Kasnije", reče, a zatim ponovi prilično odlučnim tonom.
"Kasnije."
Penelope otvori usta kako bi ga nešto pitala - nije imala pojma što
– ali prije nego što je uspjela izgovoriti i riječ, on promrmlja:
"Krenimo po redu", i spusti usta na njezinu dojku, prvo je zadirkujući
nježnim naletom daha, zatim zatvori usne oko nje, tiho se
zasmijuljivši kad je ona zastenjala od iznenađenja i poskočila na
krevetu.
Nastavio je sa svojim mučenjem dok ona nije pomislila da će
početi vrištati, a zatim se preselio na drugu dojku i sve to ponovio.
Ali ovoga puta je oslobodio jednu ruku i činilo se da je ona posvuda
– zadirkuje, draži, škaklja. Bila joj je na trbuhu, zatim na bok, zatim
na gležnju, klizeći joj uz suknju.
287Gospodin Bridgerton
"Coline", zastenje Penelope, vrpoljeći se pod njim dok su mu prsti
milovali nježnu kožu iza njezinog koljena.
"Pokušavaš li ti meni pobjeći ili doći bliže?" promrmlja on, ne
podižući usne s njezine dojke.
"Ne znam."
On podigne glavu i vragolasto se nasmiješi. "Dobro."
Sišao je s nje i polako skinuo svu ostalu odjeću, prvo lanenu
košulju, zatim čizme, pa hlače. A sve to vrijeme, ni jednom nije
skinuo pogled s nje. Kad je završio, povukao joj je haljinu, koja joj je
već bila spuštena oko struka, oko bokova, a prsti su mu nježno
stiskali njezinu meku pozadinu dok ju je podizao kako bi izvukao
tkaninu ispod nje.
Ostala je pred njim samo u finim, poput šapta mekim čarapama.
On zastane, pa se nasmiješi, previše je bio muško da ne bi uživao tom
prizoru, zatim ih lagano skine s njezinih nogu i one odlepršaju po
zraku kad ih svuče preko s njezinih prstiju.
Ona je drhtala na noćnom zraku pa je on legao kraj nje, pritisnuo
svoje tijelo o njezino, ubrizgavajući u nju svoju toplinu dok je uživao
u svilenoj mekoći njezine kože.
On ju je trebao. Njegova potreba za njom učinila ga je poniznim.
Izgarao je od erekcije i takve očajničke žudnje da je bilo čudo što je
mogao išta vidjeti. A ipak, iako mu je tijelo vrištalo od želje za
vrhuncem, obuzela ga je neka čudna mirnoća i neočekivani osjećaj
samokontrole. U nekom se trenutku sve ovo prestalo događati zbog
njega. Događalo se zbog nje, ne, zbog njih, zbog tog čudesnog
združivanja i čarobne ljubavi koju je on tek sada počinjao cijeniti.
Želio ju je - dragi Bože na nebesima, kako ju je silno želio - ali
želio je i da ona drhti pod njim, da vrišti od žudnje, da udara glavom
u jednu pa u drugu stranu dok je on vodi prema vrhuncu. On je želio
da ona to voli, da voli njega i da zna, kad budu ležali zagrljeni, znojni
i umorni, da pripada njemu.
Zato što je on već znao da on pripada njoj.
288 Julia Quinn
"Reci mi ako učinim nešto što ti se ne sviđa", reče, iznenađen kako
mu je glas drhtao dok je izgovarao te riječi.
"To je nemoguće", šapne ona, dodirnuvši mu obraz.
Ona nije razumjela. On se zato zamalo nasmijao, vjerojatno bi se i
nasmijao da nije bio tako zabrinut hoće li ovo, njezino prvo iskustvo,
učiniti dobrim. No riječi koje je šapnula – to je nemoguće - mogu
značiti samo jedno - da ona nije imala pojma što znači voditi ljubav s
muškarcem.
"Penelope", reče on nježno, prekrivši joj dlan svojim, "moram ti
nešto objasniti. Mogao bih ti nanijeti bol. To mi nije namjera, ali
mogao bih, i…"
Ona odmahne glavom. "To je nemoguće", ponovi ona. "Ja te
poznajem. Ponekad mislim da te poznajem bolje nego samu sebe. Ti
nikada ne bi mogao učiniti nešto što bi mi nanijelo bol."
On zaškrguće zubima i pokuša ne zastenjati. "Ne namjerno", reče,
a u glasu mu je titrao tračak nestrpljivosti, "ali mogao bih, a..."
"Pusti mene da prosudim", reče ona, prinijevši njegov dlan ustima
i udijelivši mu jedan poljubac iz dubine svoga srca. "A što se tiče
onog drugog..."
"Čega drugog?"
Ona se nasmiješi i Colin je morao trepnuti zato što je ona izgledala
kao da ju sve to zabavlja. "Rekao si mi da ti kažem ako mi se nešto
neće svidjeti", reče ona.
On ju je pomno promatrao, odjednom opčinjen načinom kako joj
usne formiraju riječi.
"Obećajem ti", zavjetovala mu se, "sve će mi se svidjeti."
Neki čudni mjehur radosti počeo je rasti u njemu. Nije znao koji ga
je dobrostivi bog izabrao da mu daruje nju, ali pomislio je da bi
trebao malo pažljivije slušati kad sljedeći put ode u crkvu na misu.
"Sve će mi se svidjeti", ponovi ona, "zato što sam s tobom."
289Gospodin Bridgerton
On joj obuhvati lice dlanovima, zureći u nju kao da je ona
najčudesnije biće koje je ikada hodalo zemljom.
"Volim te", šapne ona. "Volim te već godinama."
"Znam", reče on, iznenadivši sam sebe svojim riječima. On je
znao, ali vjerojatno je tu činjenicu prognao iz svojih misli jer mu je
bilo neugodno zbog njezine ljubavi. Bilo je teško kad te voli netko
pristojan i dobar, a ti ne možeš uzvratiti njezine osjećaje. Nije ju
mogao odbaciti zato što mu se sviđala, a ne bi si mogao oprostiti kad
bi je povrijedio. I nije mogao koketirati s njom iz istog tog razloga.
I tako je uvjeravao sam sebe da ono što ona osjeća nije prava
ljubav. Bilo je lakše uvjeriti se da je ona samo zaluđena njima, da ona
ne shvaća što je to prava ljubav (kao da on jest!) i da će jednom ona
naći nekog drugog i skrasiti se, biti sretna i zadovoljna.
A sada ga je ta pomisao – da se ona mogla udati za nekog drugog –
zamalo paralizirala od straha.
Sjedili su jedan kraj drugog i ona je zurila u njega pogledom u koji
je ugradila svu svoju ljubav, cijelo joj je lice bilo obasjano srećom i
zadovoljstvom, kao da je konačno slobodna nakon što je izgovorila te
riječi. A on je shvatio da na njezinom izrazu lica ne može iščitati ni
mrvicu očekivanja. Ona mu nije rekla da ga voli samo zato kako bi
čula njegov odgovor. Ona uopće nije očekivala njegov odgovor.
Rekla mu je da ga voli jednostavno zato što je to željela. Zato što
je to bilo ono što je osjećala.
"I ja tebe volim", šapne on, pritisnuvši joj strastveni poljubac na
usta prije nego što se odmaknuo kako bi vidio njezinu reakciju.
Penelope ga je gledala dugo prije nego što je odgovorila. Konačno,
nekako čudno grčevito gutnuvši, ona reče: "Ne moraš to reći samo
zato što sam ja to rekla."
"Znam", odgovori on, nasmiješivši se.
Ona ga je samo promatrala, njezine oči koje su ga gledale
razrogačeno bile su jedino što joj se na licu micalo.
290 Julia Quinn
"A ti i to znaš", doda on tiho. "Bila si rekla da me poznaješ bolje
od same sebe. Tada znaš da ja nikad ne bih izrekao te riječi da to
uistinu ne mislim."
I dok je ležala ondje, gola u njegovu krevetu, u njegovu zagrljaju,
Penelope shvati da jest znala. Colin nikad nije lagao, barem ne o
nečem važnom, a nije mogla zamisliti ništa važnije od ovog trenutka
koji su dijelili.
On ju je volio. Ona to nije očekivala, niti si je dopustila nadati se
tome, ali ipak, dogodilo se i smjestilo se kao jarko i blistavo čudo u
njezinu srcu.
"Jesi li siguran?" prošapće ona.
On kimne, povukavši je bliže k sebi. "Shvatio sam to večeras. Kad
sam te zamolio da ostaneš."
"Kako..." No nije završila rečenicu. Zato što nije bila sigurna što
ga želi pitati. Kako je znao da je voli? Kako se to dogodilo? Kako se
zbog toga osjeća?
Ali on je nekako znao ono što ona nije mogla izreći zato što je
odgovorio: "Ne znam. Ne znam kada, ne znam kako, a da budem
iskren, nije ni važno. Ali znam da je ovo istina: ja te volim i mrzim se
zato što svih ovih godina nisam vidio pravu tebe."
"Coline, nemoj", molila ga je. "Bez optuživanja. Bez žaljenja.
Nemoj večeras."
Ali on se samo nasmiješio, stavivši joj jedan prst na usne da ušutka
njezinu molbu. "Ja ne mislim da si se ti promijenila", reče on.
"Barem ne mnogo. Ali jednog dana sam shvatio da vidim nešto
drukčije kad bih te pogledao." On slegne ramenima. "Možda sam se
ja promijenio. Možda sam odrastao."
Ona stavi prst na njegove usne, ušutkavajući ga na isti način na
koji je on nju ušutkao. "Možda sam i ja odrasla."
"Volim te", reče on, nagnuvši se da je poljubi. Ovoga puta ona nije
mogla odgovoriti zato što su njegove usne ostale na njezinima,
gladne, uporne i vrlo, vrlo zavodljive.
291Gospodin Bridgerton
Činilo se da on točno zna što treba raditi. Svaki trzaj njegova
jezika, svaki nježan ugriz poslao bi joj žmarce u samo središte bića i
ona se prepustila čistoj radosti trenutka, rasplamsanoj vatri strasti.
Njegove su ruke bile posvuda, i ona ih je posvuda i osjetila, njegove
prste na svojoj koži, njegove noge kako se polako guraju među
njezine.
Privlačio ju je bliže, okrenuo je na sebe dok se okretao na leđa.
Ruke su mu bile ne njezinoj pozadini, privlačeći je tako čvrsto uza
sebe da joj se dokaz njegove žudnje upirao o kožu.
Penelope zastenje na zapanjujuću intimnost toga čina, ali dah su
joj uhvatile njegove usne još uvijek je ljubeći odlučnom nježnošću.
A onda je ona bila na leđima i on je bio na njoj i njegova težina ju
je pritiskala o madrac, istiskujući joj zrak iz pluća. Usta su mu se
preselila na njezino uho, zatim na vrat i Penelope shvati kako se
izvija pod njim, kao da se trudi nekako oblinu svoga tijela privući još
bliže njemu.
Nije znala što bi sad trebala raditi, ali znala je da bi se trebala
pomicati. Njezina je majka s njom već obavila onaj "mali razgovor",
kao što ga je nazvala i rekla je Penelope da mora ležati mirno ispod
svoga muža i dopustiti mu da se zadovolji.
Ali nije bilo nikakve šanse da ona ostane nepomičnom, nije bilo
šanse da zaustavi svoje bokove koji su se pritiskali o njega, ili da
zaustavi svoje noge koje su obuhvatile njegove. I ona nije željela
dopustiti mu da se zadovolji – ona ga je željela ohrabriti, podijeliti ga
s njim.
A željela je taj užitak i za sebe. Što god bilo ono što je raslo u njoj
– ova napetost, ova žudnja – tome je trebalo oslobođenje i Penelope
nije mogla zamisliti da taj trenutak, da ti osjećaji neće biti nešto
najdivnije u njezinom životu.
"Reci mi što moram raditi", reče ona, glasom koji je od
nestrpljenja i blage panike bio promukao.
Colin joj širom raširi noge, klizeći uz njih rukama dok nije došao
do bedara i stisnuo ih. "Pusti mene da sve radim", reče on, teško
dišući.
292 Julia Quinn
Ona ga zgrabi za guzove, povlačeći ga bliže. "Ne", bila je uporna.
"Reci mi."
On se prestane na trenutak kretati i pogleda je iznenađeno. "Diraj
me."
"Gdje?"
"Posvuda."
Njezine ruke na njegovim guzovima malo se opuste i ona se
nasmiješi. "Dodirujem te."
"Pomiči ih", stenjao je. "Pomakni ih."
Ona sklizne prstima do njegovih bedara, nježno ih pomičući kad je
osjetila meke dlačice pod njima. "Ovako?"
On grčevito kimne nekoliko puta.
Ruke joj pođu naprijed dok nije bila opasno blizu njegovoj
muškosti. "Ovako?"
On joj naglo stavi ruku na dlan. "Ne sada", reče oštro.
Ona ga zbunjeno pogleda.
"Shvatit ćeš kasnije", procijedi, raširivši joj noge još jače i dodirne
je rukom na mjestu gdje su im se tijela najintimnije dodirivala.
"Coline! " zastenje ona.
On se vragolasto nasmiješi. "Zar si mislila da te neću ovako
dodirivati?" Da bi objasnio što želi reći, jedan od njegovih prstiju
počne plesati po njezinom osjetljivom mjestu, a ona se od toga
izvijala na krevetu, kukovi su joj se podigli prije nego što je utonula
ponovno na madrac i zadrhtala od žudnje.
Usne su mu pronašle njezino uho. "Ima još mnogo toga", šapne on.
Penelope se nije usudila pitati što je to. Ovo je već bilo puno više
nego što je njezina majka spomenula.
293Gospodin Bridgerton
On klizne jednim prstom u nju i ona ponovno zastenje (a on se na
to nasmije od oduševljenja), a zatim je počne milovati sporim
pokretima.
"O, moj Bože", stenjala je Penelope.
"Ti si skoro spremna za mene", reče on, dašćući sve brže. "Tako
mokra, ali tako uska."
"Coline, što ti to…"
On uđe još jednim prstom unutra, učinkovito uništivši svaku
njezinu šansu za inteligentnim razgovorom.
Imala je osjećaj da je rastegnuta do krajnjih granica, ali to joj se
ipak sviđalo. Ona je morala biti vrlo zločesta, prava razvratnica, jer je
sve što je željela bilo širiti noge sve jače i jače dok ne bude sasvim
otvorena za njega. Što se nje ticalo, on joj je mogao raditi sve, dirati
je kako mu god drago.
Samo da ne prestane.
"Ne mogu više čekati", reče on.
"Nemoj čekati."
"Trebam te."
Ona ispruži ruke i obuhvati mu lice, tjerajući ga da je pogleda. "I ja
tebe trebam."
A tada su njegovi prsti nestali. Penelope se osjećala nekako čudno
plitka i prazna, ali samo na jednu sekundu jer se u tom trenutku na
njezinom ulazu našlo nešto drugo, nešto tvrdo i vruće i vrlo, vrlo
zahtjevno.
"Ovo bi moglo boljeti", reče Colin, škrgućući zubima kao da i on
očekuje bol.
"Nije me briga."
On je to morao učiniti tako da njoj bude dobro. Morao je. "Bit ću
nježan", reče, iako mu je žudnja sada već bila tako žestoka da nije
imao pojma kako bi uopće mogao održati takvo obećanje.
294 Julia Quinn
On gurne naprijed, samo centimetar-dva, ali osjećao se kao da ga
je cijelog progutala. Ona je ležala tiho pod njim, jedini zvuk bio je
zvuk njezina isprekidanog daha.
Još jedan centimetar, još jedan korak bliže raju. "O, Penelope",
zastenjao je, držeći se na laktovima nad njom da je ne bi zgnječio
svojom težinom. "Molim te, reci mi da ti je ovo dobro. Molim te. "
Zato što ako mu kaže suprotno, umrijet će kad će ga vaditi.
Ona kimne, ali reče: "Čekaj jedan časak."
On gutne, tjerajući dah kroz nos u kratkim uzdisajima. To je bio
jedini način na koji se uspijevao suzdržati. Ona će se vjerojatno
trebati rastegnuti oko njega, natjerati mišiće da se opuste. Ona nije
nikad bila s muškarcem, a bila je tako nevjerojatno uska.
U svakom slučaju, nije mogao dočekati trenutak kad to budu radili
toliko često da se neće morati suzdržavati.
Kad je osjetio da se ona malo opustila pod njim, gurne naprijed još
malo, dok nije dosegao neporeciv dokaz njezine nevinosti. "O,
Bože", zastenje. "Ovo će boljeti. Ja tu ne mogu ništa, ali obećavam ti,
to je samo ovaj put, i neće baš tako jako boljeti."
"Kako znaš?" upita ga.
On zatvori oči u agoniji. Baš je priličilo Penelope da ga to pita.
"Vjeruj mi", reče on, vješto se izvukavši od odgovora. A zatim je
gurnuo naprijed, sve do samog kraja, uranjajući u njezinu toplinu dok
nije znao da je došao doma.
"Ah!" zastenje ona, a na licu joj se vidio šok.
"Jesi li dobro?"
Ona kimne. "Mislim da jesam."
On se malo pomakne. "Je li ovo u redu?"
Ona ponovno kimne, ali lice joj je izgledalo iznenađeno, možda
malo ošamućeno.
Colinovi se bokovi počnu sami od sebe pomicati, nije se mogao
primiriti kad je očito bio tako blizu vrhuncu.
295Gospodin Bridgerton
Osjećao ju je oko sebe kao čisto savršenstvo, a kad je shvatio da su
njezini uzdisaji bili uzdisaji od strasti, a ne od boli, konačno se
prepustio sveobuhvatnoj želji koja mu je strujala kroz krv.
Ona se počela sve brže pomicati pod njim, a on se molio da izdrži
dok ona ne dosegne vrhunac. Dah joj je bio brz i vruć, a prsti su joj
neumoljivo pritiskali njegova ramena. Bokovi su joj se migoljili pod
njim, a on je od svega toga već bio mahnit od žudnje.
A onda je stigao. Jedan zvuk s njezinih usana, slađi od svega što
mu je u čitavom njegovom životu dotaklo uši. Vrisnula je njegovo
ime dok joj se cijelo tijelo napelo od užitka i on pomisli – jednom ću
je gledati. Vidjet ću joj lice kad bude doživljavala vrhunac užitka.
Ali ne danas. On je već svršavao, a oči su mu bile zatvorene od
silovitosti ekstaze. Njezino ime prolomilo mu se s usana kad je
gurnuo još jednom, zadnji put, a zatim se strovalio na nju, sasvim bez
snage.
Čitavu minutu bila je tišina. Nije se čulo ništa osim podizanja i
spuštanja njihovih prsa dok su se borili za zrak, čekali da se da se taj
silan nalet osjećaja smiri u ono brideće blaženstvo koje se osjeća
samo u rukama voljene osobe.
Ili je to barem bilo ono što je Colin mislio da je moralo biti. Bio je
on već sa ženama, ali tek sad je shvatio da nikad dosad nije vodio
ljubav sve dok nije polegao Penelope na svoj krevet i započeo njihov
intimni ples jednim poljupcem u njezine usne.
Ovako se nikada u životu nije osjećao.
Ovo je bila ljubav.
A on će je ščepati objema rukama.
296 Julia Quinn
19. poglavlje
ije bilo jako teško pomaknuti vjenčanje na raniji datum. Colinu
je sinulo dok se vraćao doma u Bloomsbury (nakon što je
krišom uveo potpuno razbarušenu Penelope u njezin dom u
Mayfairu), da možda postoji jako dobar razlog zašto bi se morali
ranije vjenčati.
Naravno, nije bilo baš vjerojatno da će ona zatrudnjeti nakon samo
jednog susreta. Također, morao je priznati, čak i da je ostala trudna,
dijete će biti osmomjesečna beba, što nije bilo previše sumnjivo u
svijetu u kojem je mnogo djece rođeno samo šest mjeseci, ili još
manje, nakon vjenčanja. I još k tome, prve bebe obično zakasne
(Colin je bio ujak dovoljnom broju nećakinja i nećaka da je znao
kako je to istina), što bi tu bebu učinilo bebom od osam i pol mjeseci,
a to uopće nije bilo neuobičajeno. Pa zapravo, nije bilo baš neke
velike potrebe pomaknuti vjenčanje na raniji datum.
Osim što je on to želio.
Pa je tako obavio mali "razgovor" s majkama u kojem je otkrio
dosta toga zapravo ne rekavši ništa eksplicitno i one su se brzo složile
s njegovim planom da požure s vjenčanjem. Pogotovo jer ih je on
možda krivo naveo da pomisle da su on i Penelope bili intimni
nekoliko tjedana ranije.
Ah, dobro, male bijele laži nisu bile veliki grijesi ako su služile za
veće dobro.
N
297Gospodin Bridgerton
A vjenčanje na brzinu, Colin je razmišljao dok je ležao u krevetu
svake večeri, ponovno proživljavajući svoju noć s Penelope i žarko
žudeći da je ona kraj njega, svakako je služilo za veće dobro.
Njihove majke, koje su postale nerazdvojne posljednjih dana
planirajući vjenčanje, isprva su se pobunile zbog promjene, brinući se
radi zlobnog ogovaranja (što je u ovom slučaju bilo točno), ali spasila
ih je, iako posredno, lady Whistledown.
Tračevi u vezi s lady Whistledown i Cressidom Twombley, to jest
nagađanja je li to zapravo ista osoba, toliko su se rasplamsali da
takvo što London nikad nije ni vidio ni čuo. Zapravo, glasine su bile
sveprisutne, bilo ih je nemoguće izbjeći pa nitko nije primijetio da se
datum vjenčanja Bridgerton-Featherington promijenio.
A to je baš odgovaralo Bridgertonovima i Featheringtonovima.
Osim možda Colinu i Penelope jer se nijedno od njih nije
pretjerano ugodno osjećalo kad se poveo razgovor o lady
Whistledown. Penelope se sad već na to navikla, naravno, u
posljednjih deset godina nije mogao proći nijedan mjesec da netko u
njezinoj nazočnosti nije razglabao o identitetu lady Whistledown. Ali
Colin je još uvijek bio uzrujan i ljutit zbog njezina tajnog života da je
i njoj to bilo neugodno. Pokušala je o tome razgovarati s njim
nekoliko puta, ali on bi zašutio i rekao joj (na način koji mu uopće
nije priličio) da ne želi razgovarati o tome.
Iz njegova je ponašanja jedino mogla zaključiti da se on srami nje.
Ili ne baš nje, već njezinih djela pod krinkom lady Whistledown.
Time ju je jako povrijedio zato što je taj dio njezina života bio onaj
dio na koji je mogla uprijeti prstom s velikim osjećajem ponosa i
ostvarenosti. Ona je nešto učinila. Ona je, mada ne može staviti svoj
potpis na svoje djelo, bila silno uspješna. Koliko se njezinih
suvremenika, muškaraca ili žena, može pohvaliti nečim takvim?
Ona je možda bila spremna ostaviti lady Whistledown za sobom i
početi živjeti novi život kao gospođa Colina Bridgertona, supruga i
majka, ali to ni na koji način nije značilo da se srami onoga što je
učinila.
Kad bi se samo i Colin mogao ponositi njezinim postignućima.
298 Julia Quinn
Naravno, vjerovala je, čitavim svojim bićem, da je on voli. Colin
nikada ne bi lagao u vezi s nečim takvim. Mogao je on svaku ženu
usrećiti i zadovoljiti s dovoljno pametnih riječi i vragolastih
smiješaka bez potrebe da joj govori kako je voli ako se nije tako
osjećao. Ali možda je bilo moguće – a nakon što je razmislila o
Colinovu ponašanju, bila je sigurna da je to moguće – voljeti neku
osobu, a istovremeno je se sramiti i biti nezadovoljan njome.
Penelope samo nije očekivala da će ju to toliko boljeti.
Jedno su se popodne šetali Mayfairom, nekoliko dana prije
vjenčanja, kad je ona pokušala ponovno pokrenuti tu temu. Zašto, to
nije znala, s obzirom na to da nije mogla zamisliti da bi se njegovo
mišljenje nekim čudom promijenilo otkad je to posljednji put
spomenula, ali nije si mogla pomoći. I usput, nadala se da će na
javnom mjestu gdje ih svi mogu vidjeti, Colin biti prisiljen smješkati
se i saslušati je.
Mjerila je koliko im je još ostalo do Broja pet gdje su ih očekivali
na čaju. "Ja mislim", reče ona, procijenivši da joj je preostalo pet
minuta razgovora prije nego što je on požuri unutra i promijeni temu,
"da mi imamo nezavršeni posao o kojem moramo razgovarati."
On podigne obrvu i pogleda je znatiželjno, zaigrano se nacerivši.
Znala je točno što on sada pokušava učiniti: iskoristit će svoj šarm i
duhovitost kako bi promijenio temu razgovora u onu koja njemu
odgovara. Za koji će trenutak taj smiješak postati dječački iskrivljen i
on će reći nešto čemu je cilj promijeniti temu razgovora tako da ona
to neće primijetiti, nešto poput...
"Ovo zvuči jako ozbiljno za ovako lijep sunčan dan."
Ona napući usne. Ovo nije baš bilo točno ono što je očekivala, ali
u svakom slučaju je imalo isti cilj. "Coline", reče ona, trudeći se
ostati strpljivom, "željela bih da ne promijeniš temu razgovora svaki
put kad spomenem lady Whistledown."
Glas mu je postao jednoličan, kontroliran. "Mislim da nisam čuo
kako spominješ njezino ime ili sam valjda trebao reći tvoje ime. A
uostalom, ja sam samo pohvalio lijepo vrijeme."
299Gospodin Bridgerton
Penelope je više od svega na svijetu poželjela čvrsto se ukopati na
mjestu i povući ga snažno da stane, ali bili su na javnom mjestu (za
to je ona bila kriva jer je izabrala takvo mjesto za početak razgovora)
pa je nastavila hodati, smireno i uglađeno, iako su joj se prsti zgrčili
u šaku. "One noći, kad je objavljena moja posljednja kolumna... ti si
bio strahovito bijesan na mene", nastavila je.
On slegne ramenima. "Prebolio sam to."
"Ja se ne slažem da jesi."
On se okrene i pogleda je vrlo nadmeno. "Zar ti sad meni govoriš
kako se ja osjećam?"
Ovakva ružna loptica morala se vratiti. "Zar to nije ono što žene
rade?"
"Ti još nisi moja žena."
Penelope izbroji do tri - ne, bolje da izbroji do deset – prije nego
što odgovori. "Meni je žao ako je tebe ono što sam učinila uzrujalo,
ali ja nisam imala drugog izbora."
"Imala si izbora koliko hoćeš, ali ja ni u kom slučaju neću o tome
raspravljati ovdje na ulici Bruton."
A nalazili su se u ulici Bruton. O, bože, Penelope je sasvim krivo
procijenila brzinu kojom su hodali. Imala je još najviše jednu minutu
prije nego što stignu pred stube Broja pet.
"Uvjeravam te", reče ona, "da znaš-ti-tko nikada više neće izaći iz
mirovine."
"Ne mogu ti ni opisati kakvo mi je ovo olakšanje."
"Rado bih da nisi tako sarkastičan."
On se okrene prema njoj i prostrijeli je pogledom. Izraz lica bio
mu je toliko drukčiji od izraza čiste dosade koji mu je bio na licu
samo trenutak ranije da je Penelope zamalo ustuknula jedan korak.
"Pazi što ćeš poželjeti, Penelope", reče on. "Sarkazam mi je jedino
oružje kojim uspijevam zatomiti prave osjećaje, a vjeruj mi, njih
nikako ne bi željela vidjeti u punom sjaju."
300 Julia Quinn
"Mislim da bih", reče ona, tihim glasom, zato što iskreno nije bila
sigurna bi li to željela vidjeti.
"Ne prođe ni jedan dan da ne zastanem i razmišljam što ću, za ime
svijeta, učiniti da te zaštitim ako se sazna za tvoju tajnu. Ja te volim,
Penelope, neka mi Bog pomogne, ali ja te uistinu volim."
Penelope bi bila sretnija bez preklinjanja Boga za pomoć, ali bilo
je jako lijepo čuti kako joj izjavljuje ljubav.
"Za tri dana", nastavio je, "bit ću tvoj muž. Zavjetovat ću se da ću
te štititi dok nas smrt ne rastavi. Razumiješ li ti što to znači?"
"Da ćeš me spasiti od najezde razuzdanih minotaura?" pokuša se
našaliti Penelope.
Na izrazu lice mu se vidjelo da mu to nije nimalo smiješno.
"Željela bih da nisi tako ljut", promrmlja ona.
On se okrene prema njoj s izrazom lica na kojem se vidjelo da ne
vjeruje to što čuje, kao da ona nema pravo išta reći ili promrmljati.
"Ako sam ljut, to je zato što mi nije drago što sam za tvoju posljednju
kolumnu saznao u isto vrijeme kao i svi drugi."
Ona kimne, zagrizavši donju usnu prije nego što reče: "Ispričavam
se za to. Ti si svakako imao pravo znati prije svih, ali kako sam ti to
mogla reći? Ti bi me pokušao spriječiti."
"Točno."
Sada su bili samo nekoliko kuća do Broja pet. Ako ga je Penelope
kanila nešto pitati, morala je to učiniti brzo. "Jesi li siguran.. "
započne, zatim zastane. Nije znala kako želi završiti to pitanje.
"Jesam li siguran u što?"
Ona odmahne glavom. "Ma, ništa."
"Očito jest nešto."
"Samo sam se pitala..." Pogleda na stranu, kao da će joj pogled na
vedutu Londona nekako dati potrebnu snagu da nastavi. "Samo sam
se pitala..."
301Gospodin Bridgerton
"Pljuni, Penelope."
Nije mu priličilo biti tako osoran. Njegov ton potakne je na akciju.
"Razmišljala sam", reče, "je li tebi tako nelagodno u vezi s mojim,
ovaj..."
"Tajnim životom?" ponudi Colin rastežući svaku riječ.
"Ako ti to tako zoveš", složi se ona. "Palo mi je na pamet da
možda tvoja nelagoda nije u cijelosti uzrokovana željom da zaštitiš
moj ugled ako me raskrinkaju."
"Što ti točno", upita on odsječno, "želiš sada reći?"
Ona je već izrekla svoje pitanje; nije joj preostalo ništa drugo nego
da bude sasvim iskrena. "Ja mislim da se ti mene sramiš."
On je zurio u nju pune tri sekunde prije nego što joj odgovori: "Ja
se tebe ne sramim. Već sam ti to jednom rekao."
"O čemu se onda radi?"
Colin uspori i prije nego što je bio svjestan što mu tijelo radi,
stajao je ispred broja tri u ulici Bruton. Kuća njegove majke bila je
samo dvije kuće dalje, a on je bio prilično siguran da su ih očekivali
na čaju prije pet minuta, i... I nije mogao natjerati noge da krenu
dalje.
"Ja se tebe ne sramim", reče on, uglavnom zato što se nije mogao
natjerati reći joj istinu – da je bio ljubomoran. Ljubomoran na njezina
postignuća, ljubomoran na nju.
Bio je to tako ružan osjećaj, tako neugodan. Izjedao ga je svaki put
kad bi se spomenula lady Whistledown, a to je s obzirom na trenutnu
količinu tračeva u Londonu bilo barem deset puta svakoga dana,
njega bi preplavio nekakav nejasan osjećaj stida. A on nije znao što
učiniti u vezi s tim.
Njegova sestra Daphne je jednom primijetila kako se čini da on
uvijek zna što reći, kako opustiti ljude s kojima razgovara. On je
nekoliko dana razmišljao o tome što je bila rekla i zaključio je da
njegova sposobnost da opusti ljude i učini da se dobro osjećaju u
vlastitoj koži mora proizlaziti iz njegove samosvijesti.
302 Julia Quinn
On je bio osoba koja se oduvijek osjećala izuzetno ugodno u
vlastitoj koži. Nije znao zašto je bio blagoslovljen time – možda su
zaslužni bili dobri roditelji, možda jednostavno sreća. Ali sad se
osjećao čudno i neugodno, a to se prenijelo na svaki djelić njegova
života. Bez razloga bi planuo na Penelope, rijetko je razgovarao s
ljudima na zabavama.
A za to je sve bila kriva ova odvratna ljubomora i stid zbog nje.
Ili možda nije?
Bi li on bio ljubomoran na Penelope da već nije osjetio kako mu u
životu nešto ne dostaje?
Bilo je to zanimljivo psihološko pitanje. Ili bi barem bilo
zanimljivo da se radilo o nekom drugom, a ne o njemu.
"Moja majka nas očekuje", reče odrješito, znajući da izbjegava
temu razgovora zbog čega se mrzio, ali nije bio sposoban za bilo što
drugo. "A i tvoja majka će biti ondje pa bolje da ne zakasnimo."
"Već smo zakasnili", istakne ona.
On je uzme za ruku i odvuče je prema Broju pet. "Još bolji razlog
da ne gubimo vrijeme."
"Ti me izbjegavaš", reče ona.
"Kako te to izbjegavam kad te držim za ruku?"
Ona se namršti na to. "Izbjegavaš moje pitanje."
"Raspravit ćemo to kasnije", reče on, "kad ne budemo stajali
nasred ulice Bruton dok tko zna tko sve bulji u nas kroz prozor."
A zatim, kako bi dao do znanja da je njegova zadnja, stavi ruku na
njezina leđa i ne baš previše nježno je usmjeri prema stubama Broja
pet.
303Gospodin Bridgerton
Tjedan dana kasnije, ništa se nije promijenilo, osim, razmišljala je
Penelope, njezina prezimena.
Vjenčanje je bilo čarobno. Bio je to intiman događaj, na
nezadovoljstvo londonskog društva. A prva bračna noć – pa, i ona je
bila čarobna. I, zapravo, brak je bio čaroban. Colin je bio divan muž -
duhovit, nježan, pažljiv...
Osim kad bi se spomenula lady Whistledown.
Tada bi on postao... dobro, Penelope nije bila sigurna kakav je on
to postao, osim da nije bio svoj. Nestala bi njegova ležernost, brzi
jezik i sve ono divno što ga je učinilo čovjekom kojeg je toliko dugo
voljela.
Na neki način, bilo je to skoro smiješno. Toliko dugo su se njezini
snovi vrtjeli oko udaje za tog čovjeka. I u određenom trenutku u tim
snovima došlo bi i do toga da ona njemu otkriva da vodi tajni život.
Kako bi se to uopće moglo izbjeći? U Penelopinim snovima, njezin
brak s Colinom bila je savršena zajednica, a to je značilo krajnju
iskrenost.
U svojim snovima, ona bi ga posjela i stidljivo mu otkrila svoju
tajnu. Njegova prva reakcija bila bi nevjerica, a zatim oduševljenje i
ponos. Kako je ona bila nevjerojatna, kako je samo uspjela tolike
godine zavarati cijeli London. Kako je samo bila duhovita napisavši
tako pametne riječi. Divio se njezinoj vještini, hvalio njezin uspjeh.
U nekim joj je snovima čak predložio da on postane njezin tajni
reporter. Činilo se to nečim u čemu bi Colin uživao, bila je to baš ona
vrsta uvrnutog posla koji bi mu bio zabavan i u kojem bio se odlično
snašao.
Ali nije tako ispalo.
On je rekao da se ne srami nje, i možda je čak mislio da je to
istina, ali mu nikako nije mogla vjerovati. Vidjela mu je lice kad se
zakleo da je samo želi zaštititi. Ali štititi nekoga bilo je plemenito i
strastveno, a kad je Colin govorio o lady Whistledown, pogled mu je
bio bolan i skrušen.
304 Julia Quinn
Ona se trudila ne osjećati se razočarano. Pokušavala se uvjeriti u to
da nema pravo očekivati od Colina da dostigne onaj njezin ideal iz
snova jer je takvo idealiziranje bilo nepravedno, ali...
Ali ipak je željela da on bude čovjek o kakvom je sanjala.
I osjećala se tako krivom svaki put kad bi je preplavilo
razočaranje. To je bio Colin! Colin, za Boga miloga. Colin, koji je
bio toliko blizu savršenstvu koliko to jedno ljudsko biće može biti.
Nije imala pravo tražiti mu mane, a ipak...
A ipak, jest.
Željela je da on bude ponosan na nju. Željela je to više od ičega na
svijetu, više nego što je svih tih godina, gledajući ga iz daljine,
željela njega.
Ali cijenila je i voljela svoj brak, i bez obzira na te neugodne
trenutke, cijenila je i voljela svoga muža. I tako je prestala spominjati
lady Whistledown. Bila je već umorna od toga kako bi se Colin
začahurio kad bi je spomenula. Nije joj bilo drago vidjeti stisnute
bore od nezadovoljstva oko njegovih usta.
Ali nije mogla stalno vječno izbjegavati tu temu; na svakom
njihovom odlasku u društvo netko bi spomenuo njezin alter ego. No
nije morala tu temu potezati doma.
I tako, dok su jednog jutra sjedili za doručkom, ćaskali prijateljski
dok su pregledavali jutarnje novine, ona potraži novu temu
razgovora.
"Što misliš na to da odemo na medeni mjesec?" upita ga, mažući
obilnu porciju džema od malina na svoj mafin. Vjerojatno ne bi
smjela toliko jesti, ali taj džem je bio baš jako ukusan, a ona je uvijek
puno jela kad je bila nervozna.
Ona se namršti, prvo na mafin, a zatim ni na što posebno. Tek sad
je shvatila da je silno nervozna. Mislila je da će uspjeti potisnuti taj
problem s lady Whistledown.
305Gospodin Bridgerton
"Možda kasnije ove godine", odgovori Colin, posegnuvši za
džemom kad je ona bila gotova s njim. "Hoćeš li mi dodati tost,
molim te?"
I ona mu ga doda, šutke. On podigne pogled. Nije bila sigurna je li
mu bila namjera pogledati nju ili tanjur dimljenih haringa kojima je
ona bila na putu. Vjerojatno ovo drugo. Bilo je teško natjecati se s
hranom za Colinovu pažnju.
"Penelope?" upita on.
Ona trepne.
"Izgledaš razočarano?" podsjeti je.
"Ah. Da, ovaj, jesam, valjda." Nesigurno mu se osmjehne. "Ja
nikad nisam nigdje bila, a ti si bio posvuda i mislila sam da bi me
mogao odvesti na neko mjesto koje ti se posebno sviđa. Grčku,
možda. Ili možda Italiju. Oduvijek sam željela vidjeti Italiju.
"Svidjela bi ti se", promrmlja on odsutno, više pozornosti
usmjerivši na jaja na svom tanjuru nego na nju. "Pogotovo Venecija,
mislim."
"A zašto me onda ne odvedeš u Italiju?"
"Hoću", reče on, podigavši ružičasti komad slanine i ubacivši ga u
usta. "Samo ne sada."
Penelope lizne malo džema sa svoga mafina trudeći se da ne
izgleda kao da su joj lađe potonule.
"Ako baš moraš znati", reče Colin uzdahnuvši, "razlog zašto ne
želim sada nikamo otputovati je..." On pogleda prema otvorenim
vratima, napućivši ljutito usne. "Ne mogu ti to reći ovdje."
Penelope ga pogleda razrogačenim očima. "Ti misliš... " Ona uoči
veliko slovo W na ubrusu.
"Točno."
Ona je iznenađeno zurila u nj, prilično šokirana što je on
spomenuo tu temu, a još više zato što nije djelovao previše uzrujano
zbog toga. "Ali zašto?" konačno upita ona.
306 Julia Quinn
"Ako se tajna otkrije", reče on šifriranim riječima, za slučaj da je
netko od posluge u blizini, a obično jest, "želio bih biti u gradu kako
bih sveo štetu na najmanju moguću mjeru."
Penelope se skruši u stolcu. Nikome nije bilo ugodno kad ga se
spominje kao štetu. Dobro, posredno, ali ipak kao štetu. Zurila je u
svoj mafin, pokušavajući odlučiti je li gladna ili ne. Nije bila,
zapravo, nije.
Ali ipak ga je pojela.
307Gospodin Bridgerton
20. poglavlje
ekoliko dana kasnije, Penelope se vratila iz kupovine s Eloise,
Hyacinth i Felicity i pronašla svoga muža kako sjedi za svojim
stolom u radnoj sobi. Nešto je čitao, nekarakteristično zgrbljen dok je
proučavao neku nepoznatu knjigu ili dokument.
"Coline?"
Glava mu se trzne. Izgledalo je kao da je nije čuo da dolazi što je
bilo čudno jer se uopće nije trudila biti tiha. "Penelope", reče on,
ustajući kad je ona ušla u sobu, "kako je bilo, ovaj, tamo gdje si bila
kad si izašla? "
"U kupovini", reče ona uz veseli smiješak. "Bila sam u kupovini."
"Točno. Tako je." Ljuljao se lagano s noge na nogu. "Jesi li nešto
kupila?"
"Šešir", odgovorila je. Bila je u iskušenju da još doda i tri
dijamantna prstena, samo da provjeri sluša li je Colin uopće.
"Dobro, dobro", promrmljao je, očito jako željan vratiti se onome
što mu je bilo na stolu, što god to bilo.
"Što to čitaš?" upita ga ona.
"Ništa", odgovori on bez razmišljanja, a zatim doda: "Zapravo,
ovo je jedan od mojih dnevnika."
Na licu mu je bio neki čudan izraz, pomalo skrušen, pomalo
prkosan, kao da ga je bilo stid što su ga ulovili, a u isto vrijeme ju je
izazivao da ga pita dalje.
N
308 Julia Quinn
"Mogu li pogledati?" upita, nježnim glasom za koji se nadala da ne
zvuči nimalo prijeteći. Spominjanje njegovih dnevnika, međutim,
činilo se da uvijek izaziva neku ranjivost koja je bila iznenađujuća... i
dirljiva.
Penelope je provela jako velik dio svoga života smatrajući Colina
nepobjedivim tornjem sreće i dobrog raspoloženja. Bio je
samouvjeren, zgodan, voljen i inteligentan. Kako je lako biti jedan
Bridgerton, pomislila je više nego jednom.
Toliko bi puta – više nego je mogla izbrojati – došla doma s čaja
kod Eloise i njezine obitelji, sklupčala se na krevet i poželjela da je
bila rođena kao član obitelji Bridgerton. Život im je bio tako lak. Bili
su pametni i zgodni i bogati, i činilo se da ih svi vole.
A niste ih čak mogli ni mrziti zato što vode takav sjajan život zato
što su bili tako dragi i ljubazni.
Sada je i ona bila član obitelji Bridgerton, po udaji, ako ne po
rođenju i to je bila istina - život je bio bolji kad ste Bridgerton, iako
je to imalo malo veze s nekom velikom promjenom u njoj samoj već
više s tim što je bila ludo zaljubljena u svoga muža, a nekim
nevjerojatnim čudom, on je bio zaljubljen u nju.
No, život nije savršen, čak ni za Bridgertone.
Čak i Colin - taj njihov zlatni dečko, čovjek sa simpatičnim
osmijehom i vragolastim humorom - imao je svoje bolne točke.
Proganjali su ga neispunjeni snovi i nesigurnost. Kako je ona bila
nepoštena kad je razmišljala o njegovom životu, ne dopuštajući mu
nikakvu slabost.
"Ne moram ga vidjeti u cijelosti", uvjeravala ga je. "Možda samo
jedno ili dva kratka poglavlja. Koje ti sam izabereš. Možda one koji ti
se posebno sviđaju."
On pogleda dolje u otvorenu knjigu, zapilji se u nju slijepo kao da
su slova napisana kineskim pismom. "Ne bih znao što izabrati",
promrmlja. "Zapravo je to jedno te isto."
"Naravno da nije. Ja to znam bolje od bilo koga. Ja…" Odjednom
se ogleda oko sebe, primijeti da su vrata otvorena i brzo ih ode
309Gospodin Bridgerton
zatvoriti. "Ja sam napisala bezbroj kolumni", nastavila je, "i
uvjeravam te, one nisu jedno te isto. Neke obožavam." Nasmiješi se
nostalgično, sjećajući se osjećaja zadovoljstva i ponosa koji bi je
obuzeo kad god bi napisala nešto što je smatrala posebno dobrim.
"To je bilo divno, znaš o čemu govorim?"
On odmahne glavom.
"Onaj osjećaj koji te obuzme", pokuša objasniti, "kad jednostavno
znaš da su riječi koje si izabrao baš one prave. A to možeš znati
cijeniti samo ako si satima sjedio, potišten i bezvoljan, zurio u prazan
list papira nemajući pojma što napisati."
"To mi je poznato", reče on.
Penelope se pokušala ne nasmijati na to. "Ja znam da ti je poznat i
onaj prvi osjećaj. Ti si sjajan pisac, Coline. Pročitala sam što si
pisao."
On podigne pogled u panici.
"Samo onaj dio za koji znaš", uvjeravala ga je. "Nikad ne bih čitala
tvoje dnevnike bez tvog dopuštenja." Ona se zacrveni, sjetivši se da
je baš tako pročitala onaj odlomak o njegovom putovanju po Cipru.
"Dobro, više ne bih", doda ona. "Ali, Coline, to je bilo dobro. Skoro
čarobno, a duboko u sebi, ti to moraš znati."
On je samo zurio u nju, izgledajući kao da jednostavno ne zna što
reći. Bio je to izraz koji je vidjela na bezbroj lica, ali nikada ga nije
vidjela na njegovom i zato je to bilo vrlo čudno i strano. Željela se
rasplakati, željela mu se baciti u zagrljaj. A najviše od svega, obuzela
ju je silna želja da vrati osmijeh na njegovo lice.
"Znam da si i ti doživio one trenutke koje sam ti opisala", uporna
je bila ona. "One kad si znao da si napisao nešto dobro." Pogleda ga
puna nade. "Znaš na što mislim, zar ne?"
On ne odgovori.
"Ti to znaš", reče ona. "Ja znam da znaš. Ne možeš biti pisac i to
ne znati."
"Ja nisam pisac", reče on.
310 Julia Quinn
"Naravno da jesi." Ona pokaže na dnevnik. "Ovo je dokaz." Ona
priđe bliže. "Coline, molim te. Molim te, mogu li pročitati još malo?"
Po prvi put je izgledao neodlučno, što je Penelope smatrala malom
pobjedom. "Ti si već pročitao skoro sve što sam ja napisala",
nagovarala ga je. "Bilo bi fer kad..."
Ona zastane kad primijeti izraz na njegovom licu. Nije znala kako
to opisati, ali izgledao je kao da će se slomiti, odsječen, potpuno
nedostupan.
"Coline?" šapne ona.
"Ja bi ih radije zadržao za sebe", reče kratko. "Ako nemaš ništa
protiv."
"Ne, naravno da nemam", reče ona, ali oboje su znali da laže.
Colin je stajao tako mirno i tiho da ona nije imala druge no
ispričati se i ostaviti ga samog u sobi kako bespomoćno zuri u vrata.
Povrijedio ju je.
Nije bilo važno što mu to nije bila namjera. Ona mu je pružila
ruku, a on je nije bio sposoban prihvatiti. A najgore je bilo to što je
znao da ona ne shvaća. Ona je mislila da se on nje srami. On joj je
rekao da to nije istina, ali kako se nije uspio natjerati da joj kaže
istinu – da je ljubomoran – bio je siguran da mu nije povjerovala.
K vragu, ni on sam sebi ne bi povjerovao. Sigurno je izgledao kao
da laže, zato što je na neki način zapravo uistinu lagao. Ili je barem
prešućivao istinu od koje mu je bilo neugodno.
Ali onog časa kad ga je podsjetila da je pročitao sve što je ona
napisala, obuzeo ga je neki ružan i mračan osjećaj.
On je pročitao sve što je napisala zato što je ona objavila sve što je
napisala. Dok su njegovi pokušaji ležali beživotno u njegovim
dnevnicama, pospremljeni tamo gdje ih nitko neće vidjeti.
Zar je bilo važno što je netko napisao ako to nitko nije pročitao?
Imaju li riječi značenje ako ih nitko nije čuo? Uopće nije razmišljao o
objavljivanju svojih dnevnika dok to nije prije nekoliko tjedana
311Gospodin Bridgerton
predložila Penelope; a sada mu te misli nisu izlazile iz glave (osim,
naravno, kad je bio s Penelope). Ali paralizirao ga je strah. Što ako
nitko neće željeti objaviti njegove dnevnike? Što ako ih netko objavi
samo zato što je on bio bogat i iz moćne obitelji? Colin je želio, više
od svega, biti svoj čovjek, poznat po svojim postignućima, a ne po
svome imenu ili položaju, ili svojem smiješku i šarmu.
A bila je tu i najstrašnija mogućnost od svih: Što ako mu objave
dnevnike, a oni se ne budu nikom svidjeli? Kako će se s tom
činjenicom suočiti? Kako će živjeti kao neuspjeli pisac?
Ili je bilo bolje ostati ono što je sada bio: kukavica?
Kasnije te večeri, nakon što se Penelope konačno izvukla iz
naslonjača i popila umirujuću šalicu čaja i besciljno lutala po
spavaćoj sobi i konačno se smjestila na jastuke s knjigom koju se nije
uspjela natjerati čitati, pojavio se Colin.
Isprva nije ništa rekao, samo je stajao ondje i smješkao joj se,
samo što to nije bio jedan od onih njegovih uobičajenih osmijeha -
onih koji su sjajili iz dubine njegove duše i tjerali onoga kome se
osmjehnuo da se osmjehnu natrag. Ovo je bio mali osmijeh, skrušeni.
Osmijeh isprike.
Penelope odloži knjigu, koricama gore, na svoj trbuh.
"Mogu li?" reče Colin, pokazujući na prazno mjesto kraj nje.
Penelope se odmakne udesno. "Naravno", promrmlja, odloživši
knjigu na noćni ormarić kraj nje.
"Označio sam nekoliko poglavlja", reče on, pružajući joj svoj
dnevnik dok je sjedao na krevet. "Ako bi ih ti željela pročitati, da" -
nakašlje se - "mi daš mišljenje, to bi bilo..." Opet se nakašlje. "To bi
bilo dobro."
Penelope pogleda na dnevnik koji je držao u ruci, uvezan u
elegantnu tamnocrvenu kožu, a zatim ga pogleda. Lice mu je bilo
312 Julia Quinn
ozbiljno, pogled sumoran, i iako je bio sasvim miran - nije se trzao ili
vrpoljio – vidjelo se da je nervozan.
Nervozan. Colin. Teško je bilo zamisliti nešto čudnije.
"Bit će mi čast", reče ona tiho, nježno povlačeći knjigu iz njegove
ruke. Primijetila je da je nekoliko stranica označeno vrpcama i ona
otvori na jednom od tih označenih mjesta.
14. ožujak 1819.
Visoravni su čudno smeđe
"Ovo je bilo kad sam posjetio Francescu u Škotskoj", prekine je.
Penelope ga pogleda dobrohotno se osmjehnuvši što je trebalo
značiti da ga želi nježno prekoriti jer ju je prekinuo.
"Oprosti", promumlja on.
Čovjek bi pomislio, barem onaj iz Engleske bi pomislio, da će
brda i doline biti bogato smaragdno zelene. Škotska leži, na
kraju krajeva, na istom otoku, i u svakom slučaju pati od iste
one kiše koja muči i Englesku.
Rekli su mi da se ova čudna brda, bež boje, zovu platoi, a oni su
mračni i smeđi,i pusti. A ipak pokreću dušu.
"Tada sam bio prilično visoko", objasni on. "Kad si niže dolje ili
blizu jezera, onda je sasvim drukčije." Penelope se okrene i da mu
knjigu.
"Oprosti", promumlja on.
"Možda bi ti bilo ugodnije da mi ne čitaš preko ramena?" predloži
mu.
On iznenađeno trepne.
"Čovjek bi pomislio da si ti to već pročitao." Dok je on tupo zurio
u nju, ona doda: "Pa ne moraš sada to čitati." Penelope pričeka
313Gospodin Bridgerton
njegovu reakciju, ali nje nije bilo. "Pa mi ne moraš visjeti na
ramenu", konačno završi.
"Aha." On se odmahne. "Oprosti".
Penelope ga sumnjičavo pogleda. "Coline, makni se s kreveta."
Shvativši da je ukoren, Colin ustane s kreveta i smjesti se na
naslonjač u kutu sobe, prekriživši ruke. Počne nestrpljivo lupkati
nogom po podu.
Tap, tap, tap, tapa-ti-tap, tap-tap.
"Coline!"
On je pogleda iskreno iznenađeno. "Što je?"
"Prestani lupkati nogom!"
On pogleda dolje kao da je njegova noga neki strani predmet. "Zar
sam lupkao?"
"Jesi."
"Ah." On još čvršće prekriži ruke. "Oprosti."
Penelope se ponovno usredotoči na dnevnik.
Tap, tap.
Penelope trzne glavom gore. "Coline!"
On spusti noge čvrsto na sag. "Ne mogu si pomoći. Ni ne
primjećujem da to radim. On spusti ruke na tapeciranu stranu
naslonjača, ali nije izgledao opušteno, prsti obje ruke bili su mu
napeti i svinuti.
Ona je nekoliko trenutaka zurila u njega, čekajući hoće li on
uistinu biti sposoban ostati miran.
"Neću više", uvjeravao ju je. "Obećajem." Ona ga još jednom
procjenjivački pogleda, a zatim se ponovno usredotoči na riječi
ispred sebe.
Kao narod, Škoti preziru Engleze, a mnogi bi rekli da imaju i
pravo. Ali kao pojedinci, oni su prilično topli i prijateljski
314 Julia Quinn
raspoloženi, rado će podijeliti čašu viskija, objed ili ponuditi
toplo mjesto na kojem možete prespavati. Skupina Engleza, ili
iskreno, bilo koji Englez u nekakvoj uniformi – neće biti toplo
dočekan u ni jednom škotskom selu. Ali prošeta li se usamljeni
Saksonac njihovom Visokom ulicom - lokalno će ga pučanstvo
dočekati raširenih ruku i s osmijehom.
Takav je bio slučaj i sa mnom kad sam se našao u Inveraryju,
gradu na obalama Loch Fynea. Uredni i dobro isplanirani grad
oblikovao je Robert Adam kad je vojvoda od Argylla odlučio
premjestiti cijelo selo kako bi opsluživalo njegov novi dvorac.
Smješten je uza samu obalu jezera sa svojim bijelo ožbukanim
kućama u urednim redovima koji se sijeku pod pravim kutovima
(što je svakako jako čudno nekome poput mene koji sam
odrastao naviknut na nepravilna križanja londonskih ulica).
Večerao sam u hotelu George, uživajući u odličnom viskiju
umjesto uobičajenog piva koje bih popio u sličnom objektu u
Engleskoj, kad sam shvatio da nemam pojma kako doći do svog
sljedećeg odredišta ili koliko će mi trebati do tamo. Prišao sam
vlasniku (nekom gospodinu Clarku), objasnio mu svoju namjeru
da posjetim dvorac Blair, a zatim ostao u čudu, trepćući
zbunjeno kad su ostali gosti gostionice nahrupili sa savjetima.
"Dvorac Blair?" zagrmio je gospodin Clark. (On je bio od
onih koji grme kad govore, nije baš znao tiho govoriti.) "Čujte,
ako ste naumili u dvorac Blair, trebat ćete na zapad prema
Piltochryju, a kad stignete tamo, onda na sjever."
Ovo je dočekano glasnim zborskim odobravanjem – i jednako
glasnim neodobravanjem.
"Jao, ne!" povikao je jedan čovjek (kojeg sam kasnije
upoznao kao MacBogela). "Morat će prijeći Loch Toy, a to je
put u najveću katastrofu. Bolje neka sada krene na sjever, a
zatim na zapad."
" Baš tako", ubacio se treći, "ali onda će mu Ben Nevis biti na
putu. Ti kažeš da je planina manja prepreka od jadnog
jezerca?"
"Ti kažeš da je Loch Toy jadno jezerce? Ja sam se rodio na
obali Loch Toya i ne dam nikome da ga u mojoj nazočnosti
315Gospodin Bridgerton
naziva jadnim." (Nemam pojma tko je to rekao, a ni bilo što
drugo nakon toga, ali sve je to bilo izrečeno vrlo strastveno i
uvjerljivo."
"Ne mora on ići sve do Ben Nevisa. Može skrenuti na zapad
kod Glencoea!
"Ma daj, ne pričaj gluposti. Nema poštene ceste koja vodi
zapadno od Glencoea. Ti to jadnika hoćeš ubiti?"
I tako dalje i tako dalje. Ako je čitatelj primijetio da sam
prestao pisati što je tko rekao, to je zato što je žamor postao
tako glasan da više nije bilo moguće razlučiti što tko govori, a
to se nastavilo barem još deset minuta dok konačno stari Angus
Campbell, koji je imao barem osamdeset godina, ne progovori i,
iz poštovanja, svi se stišaju.
"Evo kako će on", dahtao je stari Campbell, "krenut će južno
do Kintyrea, skrenuti na sjever i prijeći zaljev Lometo Mulla pa
će dalje do Ione, brodom do Skyea, prijeći na kopno kod
Ullapoola, vratiti se do Ivnernessa, odati poštovanje kod
Cullodena, a zatim će nastaviti na jug do dvorca Blair, zastati u
Grampianu ako odluči vidjeti kako se proizvodi pravi viski.
Njegovu objavu dočekala je potpuna tišina. Konačno, jedan
se ohrabri i reče: "Ali za to će mu trebati mjeseci!"
"A tko kaže da neće?" reče stari Campbell tek pomalo
ratoborno. "Saksonac je došao vidjeti Škotsku. Vi sad meni
govorite da on smije reći da je vidio Škotsku ako krene odavde
ravno do Perthshirea?"
Shvatio sam da se smješkam i tog sam trenutka odlučio.
Krenut ću točno tim putem i kad se vratim u London, znat ću
dušom i srcem da sam upoznao Škotsku.
Colin je promatrao Penelope dok je čitala. Svako malo bi se
nasmiješila, a njemu bi srce poskočilo, a odjednom je shvatio da joj
osmijeh ne silazi s lica i da je pućila usne kao da želi suspregnuti
glasan smijeh.
316 Julia Quinn
Colin shvati da se i on smješka.
Bio je toliko iznenađen njezinom reakcijom kad je prvi put čitala
njegov dnevnik; njezina reakcija bila je tako strastvena, a ipak je bila
izuzetno analitička i precizna kad mu je objašnjavala svoje dojmove.
Sad mu je sve to imalo smisla, naravno. Ona je također bila pisac,
vjerojatno bolji od njega, a od svih stvari na svijetu u koje se
razumjela, najviše se razumjela u riječi.
Bilo je teško povjerovati da mu je trebalo toliko dugo da zatraži
njezin savjet. Strah, pretpostavio je, on ga je spriječio da to ranije
učini. Strah i briga i svi ti ostali glupi osjećaji koje je smatrao
nedostojnim njega. Tko bi rekao da će mišljenje jedne žene njemu
biti toliko važno? On je radio na svojim dnevnicima godinama,
pažljivo bilježio svoja putovanja, pokušavajući uhvatiti više od onoga
što je vidio i učinio, pokušavajući uhvatiti ono što je osjećao. I
nijednom ih nije nikome pokazao.
Do sada.
Nije bilo nikoga kome bi ih želio pokazati. Ne, to nije istina.
Duboko u sebi, on ih je htio pokazati brojnim ljudima, ali nikad mu
se nije činilo da je pravi trenutak za to, ili je smatrao da bi lagali i
rekli da je nešto dobro i kad im se ne bi svidjelo, samo da ga ne
povrijede.
No, Penelope je bila drukčija. Ona je bila spisateljica. Bila je ona
vraški dobra spisateljica. A ako je rekla da su njegovi dnevnici dobri,
on je gotovo mogao povjerovati da je to istina.
Napućila je usne lagano dok je okretala stranicu, a zatim se
namrštila kad joj to nije uspjelo. Nakon što je liznula srednji prst,
uspjela je okrenuti odbjeglu stranicu i počela ponovno čitati.
I ponovno se nasmiješila.
Colin odahne ne shvaćajući da je zadržavao dah.
317Gospodin Bridgerton
Konačno, ona odloži knjigu u krilo, ostavivši je otvorenom na
mjestu koje je čitala. Pogleda ga i reče: "Pretpostavljam da želiš da
stanem na kraju odlomka?"
To nije bilo baš ono što je očekivao da će reći i to ga je zbunilo.
"Ovaj, ako želiš", mucao je. "Ako želiš dalje čitati, to je u redu,
valjda.
Bilo je to kao da joj se sunce odjednom pojavilo na smiješku.
"Naravno da želim dalje čitati", rekla je s uživanjem. "Jedva čekam
vidjeti što se dogodilo kad si otišao u Mull of Kintyre i..." - namršti
se i provjeri u otvorenoj knjizi - "i Skye i Ullapool i Culloden i
Grampian" – pogleda ponovno u knjigu, "i da, u dvorac Blair,
naravno, ako si uopće došao do njega. Vjerujem da si planirao
posjetiti prijatelje."
On kimne. "Murray", reče, spomenuvši starog školskog druga čiji
je brat bio vojvoda od Atholla. "No moram ti reći, na kraju nisam
išao točno onim putem kojim me uputio stari Angus Campbell.
Zapravo, nisam uspio naći ceste koje su spajale pola mjesta koje je
on spomenuo."
"Možda", reče ona sanjivim pogledom, "bismo onamo trebali ići
na medeni mjesec."
"U Škotsku?" upita on, jako se iznenadivši. "Zar ne želiš
otputovati na neko toplo, egzotično mjesto?"
"Nekome tko nikad nije putovao dalje od sto milja od Londona",
reče ona strastveno, "Škotska je egzotična."
"Uvjeravam te", reče on sa smiješkom dok je išao prema krevetu i
sjedao na rub, "da je Italija egzotičnija. I romantičnija."
Ona se zacrveni, što ga je oduševilo. "Oh", reče, izgledajući
pomalo posramljeno. (Pitao se kako će ju dugo biti u stanju posramiti
razgovorom o romansi i ljubavi i svim onim divnim aktivnostima
koje ih prate.)
"Ići ćemo u Škotsku neki drugi put", uvjeravao ju je. "Ja obično
ionako idem na sjever otprilike svake druge godine posjetiti
Francescu."
318 Julia Quinn
"Iznenadilo me što si me pitao za mišljenje", reče Penelope nakon
kratke tišine.
"Koga drugog bih pitao?"
"Ne znam", odgovori ona, odjednom jako zainteresirana za to kako
su joj prsti čupkali deku. "Svoju braću, pretpostavljam."
On stavi svoj dlan na njezin. "Što oni znaju o pisanju?"
Ona podigne bradu i pogleda ga svojim jasnim, toplim, smeđim
očima. "Znam da cijeniš njihovo mišljenje."
"To je istina", složi se on, "ali tvoje cijenim više."
On ju je pomno promatrao dok joj je lice titralo od emocija. "Ali
tebi se ne sviđa kako ja pišem", reče ona, glasom koji je istovremeno
bio i oklijevajući i pun nade.
On joj nježno stavi ruku na obraz osiguravši se da ga gleda dok
govori. "Ništa ne može biti dalje od istine", reče vatrenim glasom. "Ja
mislim da si ti fantastična spisateljica. Ti baš znaš ući u samu bit
nekoga i to na tako jednostavan i duhovit način kakav nisam još
nikada vidio. Ti si deset godina nasmijavala ljude. Probudila si ih.
Potaknula ih na razmišljanje, Penelope. Ti si ljude natjerala na
razmišljanje. Ja ne znam što bi bilo veći uspjeh od toga."
"Da ne spominjem", nastavio je on kao da se ne može zaustaviti
kad je započeo, "ti pišeš o društvu, od svih stvari na svijetu. Ti pišeš
o društvu i ti si to učinila zabavnim, zanimljivim i duhovitim, a svi
znamo da je društvo najčešće strahovito dosadno.
Dugo vremena Penelope nije mogla ništa reći. Ona je godinama
bila ponosna na svoje djelo i u tajnosti se smješkala kad bi god čula
nekoga kako citira njezinu kolumnu ili se smije na neku od njezinih
dosjetki. Ali nije imala nikoga s kime bi podijelila svoj uspjeh.
Biti anoniman bilo je jako samotno.
Ali sada je imala Colina. I bez obzira na to što svijet nikada neće
saznati da je lady Whistledown bila zapravo obična, zanemarena
usidjelica (do krajnjeg mogućeg trenutka) Penelope Featherington,
319Gospodin Bridgerton
Colin je to znao. A Penelope je polako shvaćala da iako to nije bilo
dovoljno, bilo je to najvažnije od svega.
Ali ona ipak nije razumjela njegove postupke.
"Zašto onda", upita ga, sporim i pažljivo odmjerenim riječima, "ti
postaneš tako dalek i hladan kad god je spomenem?"
Kad je progovorio, govor mu je bio sličniji mumljanju. "To je
teško objasniti."
"Ja znam dobro slušati", reče ona tiho.
Njegov dlan koji je tako divno obuhvatio njezino lice, padne u
njegovo krilo. I on izrekne onu jednu stvar koju ona nikada ne bi
očekivala.
"Ljubomoran sam." On bespomoćno slegne ramenima. "Oprosti
mi, jako mi je žao."
"Ne znam što ti to znači", šapne ona. Nije imala namjeru šaptati,
ali glas ju je izdao.
"Penelope, pogledaj se". On je primi za obje ruke i okrene ih tako
da su bile okrenute jedna prema drugoj. "Ti si postigla ogroman
uspjeh."
"Anoniman uspjeh", podsjeti ga ona.
"Ali ti znaš, i ja znam, a uostalom, to nije ono o čemu govorim."
On joj pusti jednu ruku i prođe si prstima kroz kosu. Izgledalo je kao
da traži riječi. "Ti si nešto postigla. Ti imaš svoje djelo."
"Ali ti imaš..."
"Što to ja imam, Penelope?" prekine je on, a glas mu je postao
uzrujan kad je skočio na noge i počeo koračati po sobi. "Što to ja
imam?"
"Pa, imaš mene", reče ona, ali riječi joj nisu imale snage. Znala je
da to nije ono na što je on mislio.
On je pogleda umorno. "Ja ne govorim o tome, Penelope…"
"Znam."
320 Julia Quinn
"Meni treba nešto što ću pokazati", reče on, čim je ona nježno
izgovorila svoju posljednju riječ. "Ja trebam svrhu. Anthony ima
svrhu, Benedict ima svrhu, ja sam beznačajan."
"Colin, to nije istina. Ti si..."
"Meni je već dosta toga da o meni misle da sam samo..." On
zastane.
"Što, Coline?" upita ona, šokirana izrazom gađenja koji mu se
odjednom pojavio na licu.
"Kriste na nebesima", reče on tiho, sikćući glas S dok je izgovarao
blasfemične riječi.
Ona razrogači oči. Colin nikada nije psovao.
"Ja to ne vjerujem", promrmlja on, trznuvši grčevito glavom
ulijevo, kao da ga je nešto naglo zaboljelo. "Da sam se tebi žalio",
reče on u nevjerici. "Da sam ti se žalio zbog lady Whistledown."
Ona se namršti. "Nisi ti jedini, Coline, bilo ih je mnogo. Navikla
sam na to."
"Ne mogu vjerovati. Ja sam ti se žalio zato što me lady
Whistledown nazvala šarmantnim."
"Mene je nazvala prezrelim citrusnim voćem", pokušala se našaliti
Penelope.
On prestane koračati tek toliko dugo da je pogleda ljutito. "Jesi li
se ti čitavo vrijeme meni smijala dok sam se ja jadao kako će me
buduća pokoljenja pamtiti samo po kolumnama u Whistledownu?"
"Nisam!" uzvikne ona. "Nadam se da me dovoljno dobro poznaješ
da znaš da to ne bih nikad učinila."
On u nevjerici odmahne glavom. "Ne mogu vjerovati da sam
sjedio ondje, žalio ti se kako nemam nikakvih postignuća kad si ti
imala cijeli Whistledown."
Ona siđe s kreveta i ustane. Bilo je nemoguće samo sjediti dok je
on koračao poput lava u kavezu. "Coline, ti nisi mogao znati."
321Gospodin Bridgerton
"Ipak". On uzdahne s gađenjem. "Ta ironija bi bila divna da joj ja
nisam bio meta."
Penelope otvori usta da nešto kaže, ali nije znala kako reći sve što
joj je na srcu. Colin je imao toliko mnogo postignuća, ona ih nije
mogla ni nabrojati. To nije bilo nešto materijalno, poput izdanja
Društvenog biltena lady Whistledown, ali bilo je jednako tako
posebno.
Možda čak i više.
Penelope se sjetila svih onih trenutaka kad je on ljude natjerao na
smiješak, svih onih trenutaka kad bi prošao kraj svih onih popularnih
djevojaka i zamolio za ples jednu od onih nevidljivih. Pomislila je na
jaku, skoro magičnu vezu koju je dijelio s braćom i sestrama. Ako to
nisu bila postignuća, onda nije znala što se uopće smije smatrati
postignućima.
Ali znala je da to nisu bili ciljevi o kojima je o govorio. Znala je
što treba: svrhu, zvanje. Nešto što će pokazati svijetu da je on više od
onoga što oni misle da jest.
"Izdaj svoje putopise", reče ona.
"Ja neću..."
"Objavi ih", ponovi ona. "Riskiraj i vidi hoćeš li uspjeti."
On je na trenutak pogleda u oči, zatim svrne pogled na dnevnik
koji je još uvijek stiskao u rukama. "Treba mi urednik ", promrmlja.
Penelope se nasmije, ali znala je da je pobijedila. I da je on
pobijedio. On to još nije shvaćao, ali pobijedio je.
"Svakome treba urednik", reče ona, a smiješak joj je postajao sve
širi sa svakom sljedećom riječi. "Dobro, osim mene, pretpostavljam",
našali se. "A možda mi je i trebao", reče, slegnuvši ramenima. "To
nikad nećemo saznati jer nisam imala urednika."
On je iznenada pogleda. "Kako si ti to radila?"
"Kako sam što radila? "
322 Julia Quinn
On nestrpljivo napući usne. "Znaš na što mislim. Kako si izdavala
svoju kolumnu? Tu ima više posla od samog pisanja. Morala si tiskati
i distribuirati. Netko je morao znati tko si.
Ona duboko uzdahne. Toliko je dugo imala tajne da joj je bilo
čudno podijeliti ih s bilo kim, čak i sa svojim mužem. "To je duga
priča", reče mu "Možda bi bilo bolje da sjednemo."
On je povede natrag na krevet i oboje se udobno smjeste, poduprti
jastucima, ispruženih nogu.
"Bila sam jako mlada kad je sve počelo", započne Penelope.
"Imala sam tek sedamnaest godina. A sve se to dogodilo slučajno."
On se nasmiješi. "Kako se takvo nešto može dogoditi slučajno?"
"Napisala sam jednu kolumnu za šalu. Bila sam tako strašno jadna
te prve sezone." Ona ga ozbiljno pogleda. "Ne znam sjećaš li se ti, ali
tada sam imala sedam kilograma više nego sada, a ni sad nisam baš
vitka kako je moderno."
"Ja mislim da si savršena", reče on odano.
A to je bio razlog, pomisli Penelope, zašto je mislila da je on
također savršen.
"Dakle", nastavi ona, "nisam baš bila sretna i tako sam napisala
prilično oštro izvješće sa zabave na kojoj sam bila noć ranije. A onda
sam napisala još jedno, pa još jedno. Nisam ih potpisala kao lady
Whistledown; samo sam ih pisala za zabavu i spremila u ladicu. Ali
jednog dana zaboravila sam ih sakriti."
On se nagne naprijed, potpuno zaokupljen njezinom pričom. "Što
se dogodilo?"
"Moja je obitelj izašla, a ja sam znala da ih neće biti neko vrijeme
zato što je tada mama još uvijek mislila da će se Prudence pretvoriti u
vrhunsku ljepoticu pa su njihovi odlasci u kupovinu trajali cijeli dan."
Colin zamahne rukom u krug dajući joj znak da bi trebala prijeći
na stvar.
323Gospodin Bridgerton
"Dakle", nastavi Penelope, "odlučila sam da ću pisati u salonu jer
mi je soba bila vlažna zato što je netko... dobro, valjda sam to bila
ja... ostavio prozor otvoren tijekom oluje. Ali onda sam morala...
ovaj, znaš."
"Ne", reče Colin naglo. "Ne znam."
"Obaviti svoj posao", prošapće Penelope, zacrvenjevši se.
"O, točno", reče on nehajno, očito nezainteresiran i za taj dio priče.
"Nastavi."
"Kad sam se vratila, odvjetnik moga oca bio je ondje. I čitao je ono
što sam napisala. Bila sam užasnuta!"
"Što je dalje bilo"?
"Čitavu prvu minutu nisam uspjela prozboriti ni riječ. A onda sam
shvatila da se on smije, ali ne zato što je mislio da je to blesavo, već
zato što je mislio da je to bilo dobro."
"Pa, to je istina, ti jesi dobra."
"To sada znam", reče ona sjetno se osmjehnuvši, "ali sjeti se da mi
je tada bilo sedamnaest godina. I napisala sam neke prilično grozne
stvari."
"O groznim ljudima, siguran sam", reče on.
"Da, ovaj, ali ipak…" Ona zatvori oči kad je preplave sjećanja.
"Radilo se o popularnim ljudima, o utjecajnim ljudima. O ljudima
kojima se nisam baš previše sviđala. Nije mi bilo važno jesu li grozni
u slučaju da se pročuje što sam napisala o njima. Zapravo, bilo bi još
gore jer su bili grozni. Bila bih upropaštena i upropastila bih tako
čitavu svoju obitelj."
"Što se tada dogodilo? Pretpostavljam da je njegova zamisao bila
da to objavi."
Penelope kimne. "Da. On je sredio sve s tiskarom koji je zauzvrat
pronašao dječake koji su dostavljali novine. I bila je njegova zamisao
da se prva dva tjedna novine dijele besplatno. Rekao je da treba
visoko društvo učiniti ovisnim."
324 Julia Quinn
"Ja sam bio u inozemstvu kad se pojavila kolumna", reče Colin,
"ali sjećam se kako su mi mama i sestre sve ispričale o njoj."
"Ljudi su gunđali kad su dostavljači za dva tjedna zahtijevali
novac", reče Penelope. "Ali svi su platili."
"Ta zamisao tvog odvjetnika bila je sjajna", promrmlja Colin.
"Da, bio je vrlo pametan."
On se trzne primijetivši da je uporabila prošlo vrijeme. "Bio je?
Ona tužno kimne. "Preminuo je prije nekoliko godina. Ali znao je
da je bolestan pa me prije smrti pitao želim li nastaviti. Vjerojatno
sam tada mogla prestati, ali tada nisam imala ništa drugo u životu, a
nisam imala ni nikakvog izgleda za udaju." Pogleda ga brzo. "Nisam
mislila reći... Zapravo, htjela sam..."
Usne mu se iskrive u samokritični smiješak. "Slobodno me možeš
koriti koliko te volja što te nisam odavno zaprosio."
Penelope se na to osmjehne njemu. Zar je bilo čudno što je voljela
ovog čovjeka?
Ali", reče on odlučno, "samo ako završiš priču."
"Dobro", reče ona, vrativši se na temu. "Nakon što je gospodin..."
Pogleda ga s oklijevanjem. "Nisam sigurna da bih smjela reći
njegovo ime."
Colin je znao da je ona rastrgana između svoje ljubavi i povjerenja
u njega i odanosti prema čovjeku koji joj je zamijenio oca nakon što
joj je otac preminuo. "U redu je", reče tiho. "Nema ga više. Njegovo
ime nije važno."
Ona tiho uzdahne. "Hvala ti", reče, zagrizavši donju usnu. "Ne radi
se o tome da ti ja ne vjerujem. Ja..."
"Znam", reče on ohrabrujuće, stisnuvši joj dlan. "Ako mi budeš
kasnije željela reći, to je u redu. A ako ne budeš, i to je u redu."
Ona kimne, usne joj se napnu na uglovima. Bio je to izraz lica koji
pokazuje da se silno trudi ne rasplakati se. "Nakon što je on umro,
surađivala sam neposredno s izdavačem. Smislili smo kako ću mu
325Gospodin Bridgerton
isporučivati kolumne, a plaćanje je nastavljeno kao i ranije - na tajni
račun otvoren na moje ime."
Colin usiše zrak kroz zube na pomisao koliko je novaca ona
morala zaraditi tijekom svih tih godina. Ali kako ga je trošila bez da
netko ne posumnja u nju?
"Jesi li podizala novac?" upita on.
Ona kimne.
"Nakon što sam radila otprilike četiri godine, umrla mi je prateta i
ostavila svoje imanje mojoj majci. Odvjetnik moga oca napisao je
oporuku. Ona nije imala mnogo, pa smo uzeli moj novac i pretvarali
se da je njezin." Penelopino se lice razvedri dok je odmahivala
glavom u nevjerici. "Moja majka je bila iznenađena. Nije ni sanjala
da je teta Georgette bila tako imućna. Smješkala se mjesecima. Nikad
nisam vidjela ništa takvo."
"To je bilo jako ljubazno od tebe", reče Colin.
Penelope slegne ramenima. "To je bio jedini način na koji sam
mogla iskoristiti svoj novac."
"Ali ti si ga dala svojoj majci", istakne on.
"Ona je moja majka", reče Penelope, kao da to sve objašnjava.
"Ona me uzdržavala. To je sve povezano."
On je želio još nešto reći, ali nije. Portia Featherington je bila
Penelopina majka, i ako ju je Penelope željela voljeti, on je neće
sprječavati.
"Otad ga nisam dotakla", reče Penelope. "Zapravo, nisam za sebe.
Dala sam nešto novca u humanitarne svrhe." Na licu joj je bio tužan
izraz. "Anonimno."
On nije rekao ništa neko vrijeme, samo je razmišljao o svemu što
je ona učinila u posljednjem desetljeću, sasvim sama, u tajnosti. "Ako
sada želiš novac", reče on, "možeš ga iskoristiti. Nikome sada neće
biti čudno što odjednom imaš više novca. Ti si sada član obitelji
Bridgerton, na kraju krajeva." On skromno slegne ramenima. "Dobro
326 Julia Quinn
je poznato da je Anthony svoj svojoj braći osigurao dovoljno novca
za ugodan život."
"Ja nemam pojma što bih s njim."
"Kupi si nešto novo", predloži on. Zar ne vole sve žene kupovati?
Ona ga pogleda nekim čudnim, gotovo nedokučivim pogledom.
"Nisam sigurna da shvaćaš koliko novca ja imam", reče ona oprezno.
"Mislim da ne bih mogla potrošiti sav taj novac."
"Onda ga sačuvaj za našu djecu", reče on. "Ja sam bio sretan što su
moj otac i brat smatrali nužnim da me osiguraju, ali nemaju svi mlađi
sinovi tu sreću."
"I kćeri", podsjeti ga Penelope. "Naše kćeri bi trebale imati svoj
novac. Ne samo onaj namijenjen mirazu."
Colin se morao nasmiješiti na ovo. Takvi su sporazumi bili rijetki,
ali priličilo je Penelope da inzistira na nečem takvom. "Kako god
želiš", reče on nježno.
Ona se osmjehne i uzdahne, smjestivši se natrag na jastuke.
Prstima mu je nježno milovala kožu s unutrašnje strane dlana, ali oči
su joj bile daleko, i on je sumnjao da je ona uopće svjesna svojih
pokreta. "Moram ti odati jednu tajnu", reče, tihim i pomalo stidljivim
glasom."
On je sumnjičavo pogleda. "Veću od Whistledowna?"
"Drukčiju."
"O čemu se radi?"
Ona makne pogled s točke na koju se bila usredotočila bez neke
namjere i pogleda ga pozorno u oči. "Ja sam bila malo..." - zagrize
donju usnu kad je zastala, tražeći prave riječi - "nestrpljiva s tobom u
posljednje vrijeme. Ne, to nije točno", reče ona. "Zapravo,
razočarana."
Nešto ga čudno stegne u prsima. "Kako razočarana?" upita on
oprezno.
327Gospodin Bridgerton
Ona slegne ramenima. "Činilo se da si uzrujan zbog mene. U vezi
s Whistledownom."
"Već sam ti rekao da je to zbog..."
"Ne, molim te", reče ona, stavivši mu nježno ruku na prsa. "Pusti
me da završim. Rekla sam ti da sam mislila kako je to zato što me se
sramiš i pokušala sam to ignorirati, ali me strašno povrijedilo. Mislila
sam da ti znaš tko si i nisam mogla vjerovati da ćeš se smatrati toliko
iznad mene da bi te bilo tako sram mojih postignuća."
On je šutke zurio u nju i čekao da nastavi.
"Ali ono što je zanimljivo…" Okrene se prema njemu, mudro mu
se osmjehnuvši. "Zanimljivo je to što to nije uopće bilo zato što te je
bilo sram. Bilo je to samo zato što si i ti želio nešto takvo. Nešto
poput Whistledowna. To sad zvuči šašavo, ali ja sam bila tako
zabrinuta što nisi bio savršen muškarac iz mojih snova."
"Nitko nije savršen", reče on tiho.
"Znam." Ona se nagne i poljubi ga impulzivno u obraz. "Ti si
nesavršen čovjek moga srca i to je još i bolje. Uvijek sam te smatrala
nepogrešivim, mislila da ti je život divan, da nemaš nikakvih briga ili
neispunjenih snova. Ali to nije bilo fer od mene."
"Penelope, mene nikada nije bilo sram tebe", šapne on. "Nikada."
Sjedili su u ugodnoj tišini nekoliko trenutaka, a zatim Penelope
reče: "Sjećaš li se kad sam te pitala bismo li otputovali na zakašnjeli
medeni mjesec?"
On kimne.
"Hajdemo za to iskoristiti nešto mog novca od Whistledowna."
"Ja ću platiti medeni mjesec."
"Dobro", reče ona nadmeno. "Možeš to platiti od svoje
tromjesečne rente."
On je šokirano zurio u nju a zatim prasnuo u smijeh. "Ti ćeš meni
davati džeparac?" upita je, ne mogavši kontrolirati osmijeh koji mu
se raširio licem.
328 Julia Quinn
"Džeparac za pisanje", ispravi ga ona. "Tako da možeš raditi na
svojim dnevnicima."
"Džeparac za pisanje", zamišljeno će on. "To mi se sviđa."
Ona sa nasmiješi i stavi ruku na njegovu. "Meni se ti sviđaš."
On joj stisne dlan. "I ti se meni sviđaš."
Penelope uzdahne dok je smještala glavu na njegovo rame. "Zar bi
život trebao biti ovako divan?"
"Nadam se", promrmlja on. "Iskreno se nadam."
329Gospodin Bridgerton
21. poglavlje
jedan dana kasnije, Penelope je sjedila za stolom u svome
salonu, čitala Colinove dnevnike i radila bilješke na posebnom
listu papira kad bi imala pitanje ili komentar. Zamolio ju je da mu ih
pomogne urediti, a njoj je ta zadaća bila jako uzbudljiva.
Ona je, naravno, bila presretna što joj je povjerio tako važan
zadatak. To je značilo da joj vjeruje, da misli da je mudra i pametna.
Da ima osjećaj da ona može ono što je on napisao učiniti čak i
boljim.
Ali nije bila sretna samo zbog toga. Trebao joj je neki projekt,
nešto što bi radila. Prvih dana nakon što se odrekla Whistledowna,
uživala je u višku slobodnog vremena. Bilo je to kao da je nakon
deset godina konačno imala praznike. Čitala je kao luda – sve romane
i knjige koje je kupila, ali nikad ih nije stigla pročitati. Išla je u duge
šetnje, na jahanje parkom, sjedila u malom dvorištu iza svoje kuće u
ulici Mount, uživajući u divnom proljetnom vremenu okrećući lice
prema suncu pokoju minutu – dovoljno dugo da uživa u toplini, ali
nedovoljno da bi joj obrazi uhvatili smeđu boju.
Zatim je, naravno, došlo vjenčanje i bezbroj pojedinosti koje je
trebalo riješiti a to joj je oduzelo sve njezino vrijeme. I tako nije
zapravo imala prilike shvatiti što bi joj u životu moglo nedostajati.
Dok je pisala kolumnu, samo pisanje zapravo joj nije oduzimalo
previše vremena, ali uvijek je morala biti budna, promatrati i slušati.
A kad nije pisala kolumnu, razmišljala je o pisanju ili je očajnički
pokušala zapamtiti neku zgodnu dosjetku dok ne stigne doma i
zabilježi je.
T
330 Julia Quinn
Bilo je to intelektualno zahtjevno i nije shvaćala koliko su joj
nedostajali takvi izazovi sve dok nije konačno ponovno dobila priliku
raditi nešto slično.
Bilježila je pitanje o Colinovom opisu jedne vile u Toskani na 143.
stranici u drugom tomu njegovih dnevnika, kad batler diskretno
pokuca na otvorena vrata kako bi je obavijestio o svojoj nazočnosti.
Penelope se skrušeno osmjehne. Imala je naviku toliko se udubiti u
svoj rad da je Dunwoody naučio metodom pokušaja i pogrešaka da
ako želi njezinu pozornost, mora napraviti nekakvu buku.
"Imate posjet, gospođo Bridgerton", reče.
Penelope ga pogleda sa smiješkom. To je bila vjerojatno jedna od
njezinih sestara ili netko od Bridgertona. "Uistinu? Tko mi je došao?"
On priđe bliže i uruči joj posjetnicu. Penelope pogleda i zastenje,
prvo od šoka, a zatim od jada. Ugravirane elegantnim crnim slovima
na snježnobijeloj pozadini stajale su dvije jednostavne riječi: Lady
Twombley.
Cressida Twombley? Zašto bi joj, za ime svijeta, ona došla u
posjet?
Penelopi je postalo nelagodno. Cressida bi ju posjetila samo iz
nekog neugodnog razloga. Cressida je uvijek sve radila iz nekog
neugodnog razloga.
"Želite li da ju odbijem?" upita Dunwoody.
"Ne", reče Penelope uzdahnuvši. Ona nije bila kukavica i Cressida
Twombley je neće pretvoriti u kukavicu. "Primit ću je. Samo mi dajte
malo vremena da sklonim svoje papire. Ali..."
Dunwoody stane i nakrivi lagano glavu čekajući je da nastavi.
"Ah, nema veze", promrmlja Penelope.
"Jeste li sigurni, gospođo Bridgerton?"
"Jesam. Nisam". Ona glasno zastenje. Oklijevala je i to je bio još
jedan prijestup na već dugačkom Cressidinom popisu prekršaja – ona
bi pretvorila Penelope u mucavu budalu. "Htjela sam reći – ako ona
331Gospodin Bridgerton
bude još ovdje nakon pet minuta, biste li mogli smisliti kakav hitan
slučaj koji bi zahtijevao moju nazočnost? Moju trenutnu nazočnost?"
"Vjerujem da bih to mogao srediti."
"Odlično, Dunwoody", reče Penelope slabašno mu se osmjehnuvši.
Vjerojatno je to bila linija manjeg otpora, ali nije si dovoljno
vjerovala da će tijekom razgovora znati izabrati savršen trenutak da
zamoli Cressidu da ode, a zadnja stvar koju je željela na svijetu bila
je ta da bude zarobljena s njom u salonu čitavo popodne.
Batler kimne i ode, a Penelope složi svoje papire u urednu hrpu,
zatvori Colinov dnevnik i stavi ga na vrh tako da povjetarac s
otvorenog prozora ne može otpuhati papire sa stola. Ustane i sjedne
na sredinu sofe, nadajući se da izgleda opušteno i sabrano.
Kao da bilo tko može posjet Cresside Twombley dočekati
opušteno.
Trenutak kasnije, stigne Cressida, zakoračivši kroz vrata u
trenutku kad ju je Dunwoody najavio. Kao i uvijek, izgledala je
prelijepo, svaka joj je zlatna dlaka na glavi bila na savršenom mjestu.
Koža joj je bila besprijekorna, oči su joj blistale, odjeća joj je bila po
posljednjoj modi, a torbica joj je savršeno pristajala uz odjeću.
"Cressida", reče Penelope, "kakvog li iznenađenja." Iznenađenje je
bila najpristojnija riječ koju je mogla smisliti u ovim uvjetima.
Cressidine se usne iskrive u tajanstven, gotovo mačji osmijeh.
"Sigurna sam da jest", promrmlja.
"Izvoli sjesti ", reče Penelope, samo zato što joj je to morala
ponuditi. Čitavog je života bila pristojna, bilo je teško sada prestati
biti takva. Pokaže na obližnji stolac, onaj najneudobniji u prostoriji.
Cressida sjedne na rub stolca. Ako nije bila zadovoljna time gdje
ju je Penelope smjestila, to se na njoj nikako nije vidjelo. Držanje joj
je bilo elegantno, smiješak uvijek na licu, a izgledala je smireno i
sabrano kako čovjek može samo poželjeti.
"Sigurno se pitaš zašto sam došla", reče Cressida.
Nije bilo svrhe poricati pa Penelope kimne.
332 Julia Quinn
A zatim, iznenada, Cressida upita: "I kako ti se sviđa život u
braku?"
Penelope trepne. "Oprosti, molim te?"
"Zasigurno je to nevjerojatna promjena životnog ritma", reče
Cressida.
"Da", reče Penelope oprezno, "ali dobrodošla promjena."
"Hmmm, da. Vjerojatno sada imaš strahovito mnogo slobodnog
vremena. Sigurna sam da ne znaš što bi sa sobom."
Niz kožu joj krenu žmarci od neugode. "Ne shvaćam što želiš
reći", reče ona.
"Uistinu?"
Kad je postalo čito da Cressida traži odgovor, Penelope odgovori
pomalo osorno: "Da, uistinu."
Cressida je neko vrijeme šutjela, ali samozadovoljni izraz lica
govorio je više od riječi. Osvrne se po prostoriji dok joj pogled ne
padne na pisaći stol za kojim je do nedavno sjedila Penelope. "Kakvi
su to papiri?" upita.
Penelopine oči jurnu prema papirima na stolu, uredno složenima
ispod Colinovog dnevnika. Nije bilo šanse da bi Cressida mogla znati
da su to bili neki posebni papiri. Penelope je već bila sjedila na sofi
kad je Cressida ušla u sobu. "Ne shvaćam zašto bi teme zanimali
moji privatni papiri", reče ona.
"O, nadam se da te nisam uvrijedila", reče Cressida malo se
zasmijuljivši, što je Penelope bilo prilično zastrašujuće. "Samo sam
bila ljubazna. Raspitujem se o tvojim interesima."
"Shvaćam", reče Penelope, pokušavši prekinuti tišinu koja je
uslijedila.
"Ja sam osoba koja vrlo dobro opaža stvari", reče Cressida.
Penelope je upitno pogleda podigavši obrve.
333Gospodin Bridgerton
"Zapravo, moja sposobnost opažanja je vrlo dobro poznata u
najvišim krugovima društva."
"Ja sigurno nisam važan član tih krugova", promrmlja Penelope.
Cressida je međutim bila previše udubljena u svoj govor da čuje
Penelope. "Zato sam", nastavi ona zamišljenim tonom, "mislila da ću
moći uvjeriti visoko društva da sam ja uistinu lady Whistledown."
Penelopino je srce počelo snažno udarati. "To znači da priznaješ da
nisi?" upita pažljivo.
"Ah, ja mislim da ti znaš da nisam."
Penelope se grlo počelo stezati. Nekako – nikad neće shvatiti kako
– uspjela je ostati pribrana i reći: "Oprosti, molim te?"
Cressida se osmjehne, ali nekako je taj sretan izraz lica uspjela
pretvoriti u nešto prijetvorno i okrutno. "Kad sam smislila tu varku,
pomislila sam: ne mogu izgubiti. Ili ću sve uvjeriti da sam ja lady
Whistledown ili mi neće vjerovati pa ću ispasti lukava jer ću tvrditi
da sam se samo pretvarala da sam lady Whistledown kako bih iz
jazbine istjerala pravog krivca."
Penelope se ukipila.
"Ali nije se sve odigralo onako kako sam planirala. Ispalo je da je
lady Whistledown znatno opakija i zlobnija nego što sam
pretpostavila". Cressida ju pogleda zaškiljivši zlobno, a zatim još jače
zaškilji gledajući Penelope ispod oka dok joj inače lijepo lice ne
postane zlokobno. "Njezina posljednja kolumna me ismijala i
napravila od mene budalu."
Penelope ne reče ništa, jedva se usudila disati.
"A onda..." nastavi Cressida, glasom koji je postao sve dublji i tiši.
"A onda ti! Ti! - Ti si bila toliko drska da si me ismijala pred cijelim
visokim društvom."
Penelope ispusti mali uzdah olakšanja. Možda Cressida nije znala
njezinu tajnu. Možda se tu radilo o Penelopinoj javnoj uvredi kad je
optužila Cressidu da laže, a ona je rekla - dragi Bože, što je ona bila
rekla? Nešto užasno okrutno, bila je sigurna, ali svakako zasluženo.
334 Julia Quinn
"Ja bih mogla otrpjeti uvredu od nekog drugog", nastavi Cressida.
"Ali od nekog poput tebe - to neće proći nekažnjeno."
"Trebala bi dvaput promisliti prije nego što me dođeš vrijeđati u
moj vlastiti dom", reče Penelope tiho. A zatim doda, iako je mrzila
skrivati se iza muževa prezimena. "Ja sam sada član obitelji
Bridgerton. Oni me štite."
Penelopino upozorenje nije ostavilo baš nikakav trag na
samozadovoljnoj maski koja je oblikovala Cressidino lijepo lice.
"Mislim da bi prvo trebala saslušati što ti imam reći prije nego što mi
počneš prijetiti."
Penelope je znala da mora slušati. Bilo je bolje znati što Cressida
zna nego zažmiriti i praviti se da je sve u redu. "Nastavi", reče,
namjerno osornim glasom.
"Napravila si neoprostivu pogrešku", reče Cressida, upirući
kažiprstom u Penelope i mašući njime prijeteći naprijed nazad. "Nije
ti palo na pamet da ja nikada ne zaboravljam uvredu, zar ne?"
"Što mi ti to želiš reći, Cressida?" Penelope je željela da joj riječi
zvuče glasno i snažno, ali iz usta joj je izašao samo šapat.
Cressida ustane i krene polako do Penelope. Bokovi su joj se
lagano pomicali dok je hodala, bio je to hod osobe koja se šepuri.
"Da vidim mogu li se sjetiti tvojih točnih riječi", reče, kucnuvši
prstom o obraz. "O, ne, ne, nemoj me podsjećati. Sigurna sam da ću
se sjetiti. O, da, sad se sjećam." Okrene se i pogleda Penelope u oči.
"Vjerujem da si rekla da ti se lady Whistledown oduvijek sviđala -
rekla si da bi ti se srce slomilo kad bi ispalo da je to netko poput lady
Twombley." Cressida se nasmije. "A to bi bila ja."
Penelopina se usta osuše. Prsti su joj se počeli tresti. A koža joj se
pretvorila u led.
Zato što se nije točno sjećala što je rekla kad je uvrijedila Cressidu,
ali sjećala sa što je napisala u onoj zadnjoj, konačnoj kolumni, onoj
koja je bila pogreškom razdijeljena na njezinom zaručničkom balu.
Onoj koju...
Onoj koju je Cressida sada tresnula na stol pred sobom.
335Gospodin Bridgerton
Dame i Gospodo, Vaša autorica NIJE lady Cressida Twombley.
Lady Twombley je obična spletkarica i prevarantica i srce bi mi se
slomilo kad bi godine moga teškog rada bile pripisane takvoj osobi.
Penelope je zurila u te riječi iako je svaku od njih znala napamet.
"Što ti to znači?" upita, iako je znala da joj je pokušaj pretvaranja da
točno ne zna što Cressida misli uzaludan.
"Ti si pametnija od toga, Penelope Featherington", reče Cressida.
"Ti znaš da ja znam."
Penelope je i dalje zurila u taj jedan inkriminirajući list papira, ne
mogavši skrenuti pogled s tih sudbonosnih riječi... srce bi mi se
slomilo.
Srce bi mi se slomilo.
Srce bi mi se slomilo.
Srce bi...
"Nemaš ništa za reći?" upita Cressida, a iako joj nije vidjela lice,
Penelope je osjećala njezin hladan, oholi smiješak.
"Nitko ti neće povjerovati", prošapće Penelope.
"Ja sam jedva povjerovala", reče Cressida grubo se nasmijavši.
"Ti, od svih ljudi. Ali očito imaš ti nešto skriveno u sebi i malo si
pametnija nego što daješ naslutiti. Dovoljno pametna", doda ona s
primjetnim naglaskom, "da znaš da kad jednom zapalim iskru, ovaj
će se trač raširiti kao šumski požar."
Penelopin je um tako grozničavo razmišljao da joj se počelo vrtjeti
u glavi. O, Bože, što će reći Colinu? Kako će mu reći? Znala je da
mu mora reći, ali kako će mu to reći?
"Isprva to nitko neće povjerovati", nastavi Cressida. "Tu si bila u
pravu. Ali kad počnu razmišljati, i polako ali sigurno, komadići
slagalice će se spojiti. Netko će se sjetiti da ti je nešto rekao što je
završilo u kolumni. Ili da si ti bila na nekoj određenoj zabavi.
336 Julia Quinn
Ili da su vidjeli Eloise Bridgerton kako njuška naokolo, a svi jako
dobro znaju da vas dvije sve kažete jedna drugoj."
"Što želiš od mene?" upita Penelope, tihim zabrinutim glasom kad
je konačno podigla glavu i suočila se sa svojom neprijateljicom.
"Ah, eto, evo pitanja na koje sam čekala." Cressida prekriži ruke
iza leđa i krene koračati po prostoriji. "Jako sam puno o tome
razmišljala. Zapravo, odgađala sam dolazak u posjet skoro tjedan
dana dok nisam odlučila što dalje."
Penelope glasno gutne. Bila joj je užasna pomisao da je Cressida
već skoro tjedan dana znala njezinu najveću tajnu, a ona je živjela
bezbrižno, nesvjesna da dolazi propast svijeta.
"Znala sam odmah, naravno", reče Cressida, "da želim novac. Ali
pitanje je bilo... koliko? Tvoj muž je Bridgerton, naravno, pa ima
dovoljno novca, ali ipak, on je mlađi sin, džepovi mu nisu toliko puni
kao vikontu."
"Cressida, koliko?" procijedi Penelope. Znala je da Cressida oteže
samo da bi je mučila, i nije se nadala da će joj reći iznos dok se
dovoljno ne nasladi.
"Onda sam shvatila", nastavi Cressida, ignorirajući Penelopino
pitanje (i dokazavši da je Penelope u pravu), "da i ti moraš biti
prilično imućna. Osim ako nisi strahovito glupa – s obzirom na to
kako si uspješno skrivala svoju tajnu toliko dugo, promijenila sam
svoje početno mišljenje o tebi, pa ne mislim da si glupa – ti si
vjerojatno stekla pravo bogatstvo pišući tu kolumnu svih ovih godina.
A kako se čini" – pogleda s prezirom Penelopinu dnevnu opravu –
"nisi ih baš trošila. Tako ja mogu samo zaključiti da novac leži na
nekom računu u banci, čeka da ga podigneš."
"Cressida, koliko?"
"Deset tisuća funti."
Penelope zastenje. "Ti si luda!"
"Ne", nasmiješi se Cressida. "Ja sam jako, jako pametna."
"Ja nemam deset tisuća funti."
337Gospodin Bridgerton
"Mislim da lažeš."
"Uvjeravam te da ne lažem!" I nije lagala. Posljednji put kad je
Penelope provjerila stanje na računu, imala je 8,246 funta, iako je
pretpostavljala da je iznos s kamatama otad narastao na deset tisuća.
Bio je to ogroman novac, u svakom slučaju, dovoljan svakoj
razumnoj osobi za nekoliko lagodnih života, ali to nije bilo deset
tisuća funti, to nije bila suma koju je željela predati Cressidi
Twombley.
Cressida se vedro nasmiješi. "Sigurna sam da ćeš smisliti što ćeš.
Kad se zbroji tvoja ušteđevina i novac tvoga muža, deset tisuća je
bijedna svota."
"Deset tisuća ni u kom slučaju nije bijedna svota."
"Koliko će ti trebati da skupiš novac?" upita Cressida, u cijelosti
ignorirajući Penelopin zgranuti odgovor. "Jedan dan, dva dana?"
"Dva dana?" ponovi zgroženo Penelope. "Neće mi biti dovoljno ni
dva tjedna!"
"Aha, to znači da imaš novac."
"Nemam!"
"Jedan tjedan", reče Cressida, ovaj put oštrim glasom. "Želim
novac u roku od jednog tjedna."
"Neću ti ga dati", šapne Penelope, više za sebe nego Cressidi.
"Hoćeš", odgovori samouvjereno Cressida. "Ako nećeš, uništit ću
te."
"Gospođo Bridgerton?"
Penelope podigne pogled i ugleda Dunwoodyja na vratima.
"Molim vas, imamo problem koji zahtijeva vašu pozornost", reče.
"Hitno."
"U pravi čas", reče Cressida, krenuvši prema vratima. "Ja sam
ovdje gotova." Prođe kroz vrata, zatim se okrene kad stigne do
hodnika pa je Penelope bila prisiljena gledati ju kako stoji savršeno
uokvirena dovratnikom. "Čujemo se uskoro?" reče, blagim i nevinim
338 Julia Quinn
glasom, kao da su upravo razgovarale ni o čemu važnijem od
pozivnice za neku zabavu ili možda dnevnom redu sastanka neke
humanitarne udruge.
Penelope kratko kimne, samo da je se riješi.
Ali to nije bilo važno. Ulazna vrata su se možda zatvorila i
Cressida je možda otišla, ali Penelopine nevolje nisu nikamo otišle.
339Gospodin Bridgerton
22. poglavlje
ri sata kasnije, Penelope je još uvijek bila u salonu, sjedila na
istoj onoj sofi, zurila u strop, još uvijek pokušavajući smisliti
kako će riješiti svoje probleme.
Ispravak: problem, u jednini.
Imala je samo jedan problem, ali taj je problem bio tako velik da ih
je moglo biti i tisuću.
Ona nije bila agresivna osoba, nije se mogla sjetiti kad je zadnji
put pomislila nešto nasilno, ali u tom trenutku lako bi mogla zavrnuti
vratom Cresside Twombley.
Zurila je u vrata fatalistički, sumorna izraza lica, čekala da joj se
muž vrati kući. Znala je da je svaka sekunda koja otkuca približava
trenutku istine kad će mu morati sve priznati.
On neće reći, rekao sam ti. On nikada ne bi rekao nešto takvo.
Ali on će to misliti.
Nije ni jednom pomislila, ni na minutu, da bi to mogla sakriti od
njega. Cressidine prijetnje nisu bile nešto što bi se sakrilo od muža, a
uostalom, trebat će joj njegova pomoć.
Nije bila sigurna što treba učiniti, ali štogod to bilo, ne bi to znala
učiniti sama.
No jednu stvar je znala s velikom sigurnošću - nije željela dati
Cressidi novac. Nije bilo šanse da bi se Cressida zadovoljila s deset
tisuća funti, pogotovo sada kad je znala da može dobiti više. Kad bi
T
340 Julia Quinn
Penelope sada kapitulirala, onda bi do kraja života plaćala Cressidi za
šutnju.
A to je značilo da će za tjedan dana Cressida Twombley reći
cijelom svijetu da je Penelope Featherington zloglasna lady
Whistledown.
Penelope je zaključila da može birati između dvije mogućnosti.
Mogla bi lagati i nazvati Cressidu budalom i nadati se da će joj svi
povjerovati; ili bi mogla pronaći neki način da Cressidino otkriće
preokrene u svoju korist.
Ali da živi sto godina, ne bi se dosjetila kako to učiniti.
"Penelope?" začuo se Colinov glas. Željela mu se baciti u zagrljaj,
ali istovremeno, jedva se mogla natjerati da se okrene.
"Penelope?" Colin je sad već zvučao zabrinuto, a koraci su mu se
ubrzali dok je hodao prema njoj. "Dunwoody je rekao da je Cressida
bila ovdje."
Sjeo je kraj nje i dodirnuo joj obraz. Ona se okrene i pogleda ga.
Oči su mu u kutovima bile naborane od brige, a usne lagano
razdvojene kad je promrmljao njezino ime.
I u tom si je trenutku konačno dopustila rasplakati se.
Bilo je čudno kako je uspjela ostati pribranom, držati to sve u sebi
dok nije vidjela njega. Ali sad, kad je on bio ovdje, jedino je mogla
priljubiti lice uz toplinu njegovih prsa, priviti se uz njega kad ju je on
zagrlio.
"Penelope?" upita on tihim zabrinutim glasom. "Što se dogodilo?
Što nije u redu?"
Penelope samo odmahne glavom. Taj je pokret trebao biti dovoljan
dok ne smisli što reći, skupi hrabrost, zaustavi suze.
"Što ti je rekla?"
"Joj, Coline", reče ona, nekako prikupivši snagu da se dovoljno
daleko odmakne da mu može vidjeti lice. "Ona zna."
On problijedi. "Kako?"
341Gospodin Bridgerton
Penelope šmrcne i obriše nos gornjim dijelom dlana. "Ja sam za to
kriva", prošapće ona.
Colin joj doda rupčić ne skinuvši pogled s njezina lica. "Nisi ti
kriva", reče on odrješito.
Njezine se usne iskrive u tužan smiješak. Znao je da je njegov grub
ton namijenjen Cressidi, ali i ona ga je zaslužila. "Ne", reče
rezignirano, "jest. To se dogodilo točno kako si ti rekao da će se
dogoditi. Nisam dovoljno pazila što pišem. Pobjeglo mi je."
"Što si učinila?" upita on.
Ona mu sve ispriča, počevši od Cressidina ulaska i završivši
njezinim zahtjevom da joj da novac. Ona je priznala da će je
upropastiti loš izbor riječi, ali, kakve li ironije, uistinu se osjećala kao
da joj se srce slama.
Ali čitavo vrijeme dok je govorila, osjećala je da je on nekamo
odlutao. Slušao ju je, ali nije bio prisutan. Pogled mu je bio nekako
stran i dalek, a iako je škiljio, gledao ju je vrlo napeto. On je nešto
smišljao. Bila je sigurna u to.
To ju je užasnulo.
To ju je oduševilo.
Što god je planirao, o čemu god je razmišljao, to je bilo za nju.
Ona je mrzila to što ga je njezina glupost natjerala na ovu dilemu, ali
nije mogla zatomiti tračak zadovoljstva koji ju je preplavio dok ga je
promatrala.
"Coline?" reče ona oklijevajući. Bila je govorila čitavu minutu, a
on još nije ništa rekao.
"Ja ću se pobrinuti za sve", reče on. "Ne želim da se brineš ni oko
čega."
"Uvjeravam te da je to nemoguće", reče ona drhtavim glasom.
"Ja sam svoje bračne zavjete shvatio vrlo ozbiljno", odgovori on
zastrašujuće jednoličnim glasom. "Vjerujem da sam obećao da ću te
poštovati i pomagati."
342 Julia Quinn
"Daj da ti pomognem", reče ona impulzivno. "Mi to zajedno
možemo riješiti."
Jedan kut njegovih usta podigne se u naznaku osmijeha. "Imaš li ti
rješenje?"
Ona odmahne glavom. "Nemam. Razmišljam cijeli dan i ne
znam... iako..."
"Iako što?" upita on, pogledavši je ispod oka.
Usne joj se razdvoje, a zatim napuće, pa se ponovno razdvoje. "Što
ako pozovem u pomoć lady Danbury?"
"Planiraš je zamoliti da isplati Cressidu?"
"Ne", reče ona, iako joj je ton njegova glasa dao do znanja da to
nije bilo ozbiljno pitanje. "Zamolit ću je da bude ja."
"Oprosti, molim te?"
"Svi ionako misle da je ona lady Whistledown", objasni Penelope.
"Barem to misli mnogo ljudi. Ako bi ona objavila..."
"Cressida bi ju odmah opovrgla", prekine je Colin.
"Tko bi povjerovao Cressidi nauštrb lady Danbury?" Penelope ga
pogleda svojim velikim, ozbiljnim očima. "Ja se ne bih usudila
naljutiti lady Danbury ni zbog čega. Ako ona kaže da je lady
Whistledown, vjerojatno bih joj i ja povjerovala."
"Zašto misliš da bi mogla uvjeriti lady Danbury da laže u tvoju
korist?"
"Pa", reče Penelope, gricnuvši donju usnu, "ja joj se sviđam."
"Ti joj se sviđaš?" ponovi Colin.
"Da, prilično. Mislim da bi mi možda željela pomoći, pogotovo s
obzirom na to da prezire Cressidu skoro jednako kao i ja."
"Ti misliš da bi ona lagala čitavom visokom društvu samo zato što
joj se ti sviđaš?" upita Colin sumnjičavo.
Penelope se skruši. "Vrijedi pokušati."
343Gospodin Bridgerton
On naglo ustane i ode do prozora. "Obećaj mi da je nećeš to
pitati."
"Ali..
"Obećaj mi."
"Obećajem ti", reče ona, "ali…"
"Nema ali",reče on. "Ako budemo trebali, kontaktirat ćemo lady
Danbury, ali ne dok ne pokušam smisliti nešto drugo." On provuče
prste kroz kosu. "Mora postojati neko drugo rješenje:"
"Imamo tjedan dana , reče ona tiho, ali te riječi je nisu ohrabrile, a
bilo joj je teško zamisliti da bi mogle ohrabriti i Colina.
On se okrene, i pogleda je usredotočenim pogledom koji je priličio
nekom vojniku. "Vratit ću se", reče, uputivši se prema vratima.
"Ali kamo ideš?" poviče Penelope, skočivši na noge.
"Moram razmisliti", reče on. Stao je u trenutku kad mu je ruka već
bila na kvaki.
"Ne možeš razmišljati ovdje sa mnom?" šapne ona.
Izraz lica mu se smekša i on se vrati do nje. Promrmlja njezino ime
i nježno joj lice obuhvati rukama. "Ja te volim", reče dubokim
strastvenim glasom. "Volim te sa svime što jesam, sa svime što sam
bio i sa svime što se nadam da ću biti."
"Coline..."
"Volim te sa svojom prošlošću i volim te za svoju budućnost."
Nagne si i poljubi je, jednom, nježno, na usne. "Volim te za djecu
koju ćemo imati i godine koje ćemo zajedno provesti. Volim te za
svaki moj smiješak i još više za svaki tvoj smiješak."
Penelope potone na naslon obližnjeg stolca.
"Volim te", ponovi. "Ti to znaš, je li?"
Ona kimne, zatvorivši oči dok su joj je rukom milovao obraz. "Ja
sad imam posla , reče on, "i neću se moći koncentrirati budem li
344 Julia Quinn
mislio na tebe, brinuo se je li možda plačeš, razmišljao o tome koliko
si povrijeđena."
"Ja sam dobro", šapne ona. "Dobro sam sad kad sam ti rekla."
"Ja ću to srediti", zavjetovao se. "Samo mi moraš vjerovati."
Ona otvori oči. "Vjerujem ti životom."
On se nasmiješi i ona je odjednom znala da on govori istinu. Sve
će biti dobro. Možda ne danas, možda ne sutra, ali uskoro. Tragedija
ne može opstati u svijetu u kojem žive Colinovi osmjesi.
"Nadam se da neće doći do toga", reče on nježno, s ljubavlju je
pomilovavši po obrazu prije nego što spusti ruke. Vrati se natrag do
vrata, okrenuvši se čim je pritisnuo kvaku. "Ne zaboravi na zabavu
moje sestre večeras."
Penelope zastenje. "Moram li ići? Zadnja stvar koju želim jest ići
među javnost."
"Moramo ići", reče Colin. "Daphne ne organizira često balove i bit
će jako žalosna ako ne dođemo."
"Znam", reče Penelope uzdahnuvši. "Znam. Znala sam to i kad
sam se požalila. Žao mi je."
On se ironično osmjehne. "Sve je u redu. Imaš danas pravo biti
malo loše volje."
"Da", reče ona, osmjehnuvši mu se. "Imam, baš imam."
"Vraćam se kasnije", obeća on.
"Kamo..." krenula ga je pitati, ali se zaustavi. On očito nije želio
da ga itko išta pita, čak ni ona.
Ali na njezino iznenađenje, Colin odgovori: "Idem do svog brata."
"Anthonyja?"
"Da."
Ona kimne, s namjerom da ga ohrabri i promrmlja: "Idi. Ja ću biti
dobro."
345Gospodin Bridgerton
Bridgertonovi su uvijek crpili snagu iz drugih Bridgertona. Ako je
Colin imao osjećaj da mu je potreban bratov savjet, onda bi bez
oklijevanja trebao ići posjetiti brata.
"Ne zaboravi se spremiti za Daphnein bal", podsjeti je.
Ona mu nevoljko salutira i isprati ga pogledom dok je izlazio iz
sobe.
Zatim je prišla prozoru da bi ga ispratila kad izađe na ulicu, ali nije
se pojavio. Vjerojatno je otišao ravno u konjušnicu. Ona uzdahe, i
nasloni pozadinu na prozorsku klupčicu. Začudila se koliko je
razočarana što ga nije vidjela još jedanput.
Penelope pomisli kako bi voljela znati što on planira.
Voljela bi biti sigurna da on uopće ima neki plan.
Ali istovremeno, osjećala se nekako čudno opušteno. Colin će to
ispraviti. On je rekao da hoće, a on nikada ne laže.
Bila je svjesna da njezina zamisao da zamoli za pomoć lady
Danbury nije savršeno rješenje, ali ako Colin ne smisli nešto bolje,
što drugo mogu učiniti?
Zasad, pokušat će sve to nakratko zaboraviti. Bila je jako
iscrpljena i jako umorna i sve što joj je sada trebalo bilo je zatvoriti
oči i ne misliti ni na što drugo osim na zelene oči svoga muža, na
njegov osmijeh, koji obasja svaku prostoriju.
Sutra.
Sutra će pomoći Colinu riješiti njihove probleme. Danas će se
odmarati. Leći će i molit će se da zaspi i pokušati shvatiti kako će se
večeras suočiti s društvom znajući da će Cressida biti ondje, gledati
je i čekati da napravi pogrešan korak.
Čovjek bi pomislio da će, nakon skoro dvanaest godina pretvaranja
da je samo obična nevidljiva Penelope Featherington, biti navikla
igrati uloge i skrivati svoje pravo ja. Ali to je bilo onda kad je njezina
tajna bila sigurna. Sada je sve bilo drukčije.
346 Julia Quinn
Penelope se sklupča na sofi i zatvori oči. Sada je sve bilo drukčije,
ali to ne znači da mora biti gore, zar ne? Sve će biti dobro. Hoće.
Mora biti. Zar ne?
Colin je požalio odluku da do bratove kuće ode kočijom.
Želio je hodati – trebalo mu je malo energičnog razgibavanja nogu
i mišića, a to je bio jedini društveno prihvatljivo način na koji se
mogao ispuhati. Ah shvatio je da je sada jako važno ne gubiti
vrijeme, a čak i uz gust promet, kočijom će brže stići u Mayfair nego
pješice.
Ali sada mu se činilo da su zidovi preblizu, a zrak pregust, i k
vragu, zar su to preokrenuta mljekarska kola blokirala ulicu?
Colin proviri kroz vrata kočije. Visio je iz nje dok su se još
zaustavljali. "Bože dragi", promrmlja ugledavši prizor. Slomljeno
staklo bilo je razasuto po ulici, mlijeko je teklo posvuda i nije mogao
razaznati tko glasnije vrišti - konji, koji su još bili sputani uzdama ili
dame na pločniku čije su oprave bile poprskane mlijekom.
Colin iskoči iz kočije. Kanio je pomoći raščistiti nered, ali brzo mu
je postalo jasno da će ulica Oxford biti zakrčena još barem jedan sat,
s njegovom ili bez njegove pomoći. Zastao je i provjerio jesu li
mljekarevi konji zbrinuti, obavijestio svog kočijaša da će nastaviti
pješice i krenuo.
Zurio je prkosno u lice svake osobe s kojom se mimoišao,
perverzno uživajući u tome kako su skretali pogled suočeni s
njegovom očitom netrpeljivošću. Skoro da je poželio da netko nešto
komentira samo da se može na njemu iskaliti. Nije bilo važno što je
jedina osoba koju je želio zadaviti bila Cressida Twombley; jer bi u
ovom trenutku svatko bio dobra žrtva.
Bijes ga je izbacio iz ravnoteže, učinio ga nerazumnim. Nimalo
nalik na sebe. Još uvijek nije bio siguran što mu se dogodilo kad mu
je Penelope ispričala o Cressidinim prijetnjama. Ovo je bilo više od
347Gospodin Bridgerton
ljutnje, jače od bijesa. Ovo je bio tjelesno; kolalo mu je venama,
pulsiralo pod kožom.
Želio je nekog udariti.
Želio je udarati po stvarima, proći šakom kroz zid. Bio je bijesan
kad je Penelope objavila svoju posljednju kolumnu. Zapravo, mislio
je da ne može biti ljući nego što je tada bio.
Bio je u krivu. Ili je možda ovo samo bila drukčija vrsta ljutnje.
Netko je pokušavao nauditi osobi koju je volio više od svih drugih.
Kako bi to mogao otrpjeti? Kako bi mogao dopustiti da se to dogodi?
Odgovor je bio jednostavan. Nije mogao.
Morao je to zaustaviti. Morao je nešto učiniti. Nakon toliko godina
ugodne vožnje kroz život, smijanja glupostima drugih, bilo je vrijeme
da uzme stvar u svoje ruke.
Podigao je pogled, pomalo iznenađen što je već stigao pred kuću
Bridgerton. Čudno kako tu kuću više nije smatrao svojim domom.
Odrastao je ovdje, ali to je sada za njega bila samo bratova kuća.
Dom je bio u Bloomsburyju. Dom je bio ondje gdje je Penelope.
Dom je bio ondje gdje je Penelope.
"Coline?"
On se okrene. Anthony je stajao na pločniku, očito se vraćao s
nekog posla ili sastanka.
Anthony kimne prema vratima. "Kanio si pokucati?"
Colin je blijedo pogledao brata i tek tada shvatio da Bog zna
koliko dugo stoji savršeno mirno na stubama.
"Coline?" upita ponovno Anthony, namrštivši se zabrinuto.
"Trebam tvoju pomoć", reče Colin. To je bilo sve što je trebao
reći.
348 Julia Quinn
Penelope se već odjenula za bal kad joj je sobarica donijela Colinovu
poruku.
"Dunwoody ju je preuzeo od glasnika", objasni sobarica prije nego
što se kratko nakloni i ode kako ne bi smetala Penelopi dok čita
poruku.
Penelope, koja je već bila navukla rukavice, klizne prstom ispod
klapne omotnice i otvori je, izvukavši jedan list papira na kojem
ugleda lijep, uredan rukopis koji joj je postao tako poznat otkad je
počela uređivati Colinove dnevnike.
Večeras ću sam doći na bal. Molim te, kreni prema Broju pet.
Majka, Eloise i Hyacinth te čekaju ondje i otpratit će to do kuće
Hastings.
Voli te Colin
Ona ustane, izgladi si finu svilu svojih suknji. Izabrala je opravu
svoje najdraže boje – zelene boje kadulje – u nadi da će joj dati
hrabrosti. Majka joj je uvijek govorila da kad žena izgleda dobro,
tada se dobro i osjeća, a ona je željela misliti da joj je majka imala
pravo. Zna se da je dobrih osam godina svoga života provela
osjećajući se prilično loše u opravama za koje je njezina majka
tvrdila da izgledaju dobro.
Kosa joj je bila podignuta u modernu frizuru koja joj je laskala
licu, a njezina sobarica je čak i nanijela nešto na pramenove
(Penelope je bilo strah pitati što je to bilo) od čega joj je kosa dobila
crvenkasti odsjaj.
Crvena kosa nije baš bila moderna, naravno, ali Colin je jednom
rekao da mu se sviđa kako joj kosa na svjetlosti svijeća izgleda življe,
pa je Penelope odlučila da se u ovom slučaju ona i moda ne moraju
složiti.
Kad je sišla u predvorje, kočija ju je već čekala, jer je kočijaš
dobio upute da je odveze na Broj pet.
349Gospodin Bridgerton
Colin se očito pobrinuo za sve. Penelope nije bila sigurna zašto ju
je to iznenadilo; on nije bio od onih koji zaboravljaju takve
pojedinosti. Ali on je danas imao jako mnogo toga na pameti. Činilo
se čudnim da bi se sjetio uputiti osoblje da je odveze do kuće njegove
majke kad je ona to sama mogla učiniti.
Mora da je nešto planirao. Ali što? Zar je naumio presresti
Cressidu Twombley i otpraviti je brodom u kažnjeničku koloniju?
Ma ne, to bi bilo previše melodramatično.
Možda je saznao neku njezinu tajnu i planirao je on nju sada
ucijeniti. Šutnja za šutnju.
Penelope s odobravanjem kimne dok je njezina kočija klizila niz
ulicu Oxford. To mora biti to. Colinu je baš priličilo da smisli nešto
vraški prikladno i mudro. Ali što je to on uspio iskopati o Cressidi u
tako kratkom roku? Svih onih godina dok je Penelope bila lady
Whistledown, nikada nije čula ni šaputanja o nečem skandaloznom
što je bilo povezano s Cressidom.
Cressida je bila zla, bila je sitničava, ali nikada nije prekršila
društvena pravila. Jedina uistinu smiona stvar koju je učinila bila je ta
što je tvrdila da je ona lady Whistledown.
Kočija skrene na jug u Mayfair i nekoliko minuta kasnije zaustavi
se ispred Broja pet. Eloise je vjerojatno čekala na prozoru jer je
doslovno doletjela niz stube i zaletjela bi se u kočiju da kočijaš nije
izašao točno u tom trenutku i zapriječio joj put.
Eloise je poskakivala s noge na nogu čekajući da kočijaš otvori
vrata kočije, i zapravo je izgledala tako nestrpljivo da je Penelope
iznenadilo što joj prijateljica nije zaobišla kočijaša i sama otvorila
vrata. Konačno, ignorirajući kočijaševu ponudu da pomogne, popela
se u kočiju, zamalo se spotaknuvši o svoje suknje i strovalivši se na
pod. Čim se uspravila, ogledala se oko sebe. Djelovala je kao da
sprema neku zavjeru. Snažno je zalupila vratima kočije, skoro
otkinuvši kočijašu nos.
"Što", zahtijevala je Eloise, "se zbiva?"
Penelope je samo zurila u nju. "Ja bih to mogla tebe pitati."
350 Julia Quinn
"Uistinu? A zašto?"
"Zato što si zamalo prevrnula kočiju kad si se zaletjela unutra."
"Ah", Eloise šmrcne odmahnuvši rukom. "Za to si samo ti kriva."
"Ja?"
"Da, ti! Želim znati što se zbiva. I to moram znati večeras."
Penelope je bila prilično sigurna da Colin ne bi rekao svojoj sestri o
Cressidinoj ucjeni. Rekao bi joj samo ako mu je plan bio da Eloise
izmaltretira Cressidu do smrti.
"Ne znam na što misliš", reče ona.
"Moraš znati na što mislim! " uporna je bila Eloise. Pogledala je
prema kući. Ulazna vrata su se otvorila. "A joj. Majka i Hyacinth već
dolaze. Reci mi!"
"Što da ti kažem?"
"Zašto je Colin poslao onu užasnu šifriranu poruku u kojima nam
naređuje da se večeras prilijepimo za tebe."
"To je učinio?"
"Da, i još je podcrtao riječi prilijepimo "
"A ja sam mislila da si ti odlučila naglasiti te riječi", reče Penelope
ironično.
Eloise se namršti. "Penelope, sada nije vrijeme da me ismijavaš."
"A kad će biti?"
"Penelope! "
"Oprosti, nisam odoljela."
"Znaš li ti zašto je on to napisao?"
Penelope odmahne glavom. A to nije bila kompletna laž, tješila je
samu sebe. Ona uistinu nije znala što je Colin isplanirao učiniti te
večeri.
351Gospodin Bridgerton
U tom su se trenutku otvorila vrata kočije i Hyacinth uđe.
"Penelope!" reče s velikim oduševljenjem. "Što se zbiva?"
"Ona nema pojma", reče Eloise.
Hyacinth ljutito pogleda Eloise. "Mogla sam i misliti da ćeš se ti
već iskrasti van."
Violet gurne glavu kroz vrata. "Zar se svađaju?" upita ona
Penelope.
"Samo malo", odgovori Penelope.
Violet sjedne kraj Hyacinth, nasuprot Penelope i Eloise. "Dobro,
kao da ih ja mogu zaustaviti u svađi. Ali daj reci, što je Colinu
značilo ono da se moramo prilijepiti za tebe."
"Ja to uistinu ne znam."
Violet pogleda Penelope ispod oka, kao da procjenjuje njezinu
iskrenost. "Bila je to vrlo empatična poruka. Podcrtao je riječ
prilijepiti, znaš."
"Znam", odgovori Penelope u trenutku kad je Eloise kazala:
"Rekla sam joj."
"On je to dvaput podcrtao", doda Hyacinth. "Da mu je tinta bila još
malo tamnija, sigurna sam da bih morala izaći i sama zaklati konja."
"Hyacinth!" poviče Violet.
Hyacinth samo slegne ramenima. "Sve je to vrlo intrigantno."
"Zapravo", reče Penelope, želeći promijeniti temu ili je barem
malo skrenuti u drugom smjeru, "pitam se što će Colin večeras
odjenuti?"
Ova rečenica privuče pozornost tri dame.
"Jutros je izašao u dnevnoj odjeći", objasni Penelope, "i nije se
vratio. Ne mogu zamisliti da bi vašoj sestri bila prihvatljiva bilo
kakva odjeća na njezinom balu osim kompletne svečane večernje
odjeće."
352 Julia Quinn
"Sigurno je nešto posudio od Anthonyja", reče Eloise odmahnuvši
rukom. "Oni su točno iste veličine. Zapravo, iste kao i Gregory.
Samo je Benedict drukčiji."
"Pet centimetara je viši", reče Hyacinth. Penelope kimne, glumeći
da je to zanima dok je pogledavala kroz prozor. Upravo su usporili.
Vozač se vjerojatno pokušavao probiti kroz gužvu kočija koje su
zakrčile trg Grosvenor.
"Koliko se ljudi večeras očekuje?" upita Penelope.
"Mislim da je pozvano petsto ljudi", odgovori Violet. "Daphne ne
organizira često balove, ali onda to nadoknadi brojem uzvanika."
"Ma da", reče Hyacinth. "Ja mrzim gužvu. Večeras neću moći ni
disati."
"Srećom da si mi zadnje dijete", reče joj Violet umorno, ali s
ljubavlju. "Ne bih imala snage za još jedno nakon tebe, u to sam
sigurna."
"Šteta onda da nisam prva", reče Hyacinth drsko se osmjehnuvši.
"Zamisli kakvu bi pažnju imala da sam prvo dijete. Da ne spominjem
bogatstvo."
"Ali ti si ionako prilično bogata nasljednica", reče Violet.
"I nije ti nikakav problem stalno biti u središtu pažnje", zadirkivala
ju je Eloise.
Hyacinth se samo naceri.
"Znaš li ti", reče Violet Penelope, "da će sva moja djeca večeras
biti nazočna? Ne sjećam se kad se to posljednji put dogodilo."
"Zar nismo bili svi na tvom rođendanu?" upita Eloise.
Violet odmahne glavom. "Gregory nije mogao izostati s fakulteta."
"Nadam se da se od nas ne očekuje da se poredamo po visini i
zapjevamo nešto svečano, je li?" upita Hyacinth, samo napola u šali.
"Već nas vidim: Raspjevani Bridgertoni. Zaradili bismo pravo
bogatstvo na pozornici."
353Gospodin Bridgerton
"Ti si večeras baš nešto jako vrckasta", reče joj Penelope.
Hyacinth slegne ramenima. "Samo se spremam na transformaciju u
ljepilo. Čini mi se da mi je za to potrebna određena mentalna
priprema."
"Moraš biti u ljepljivom raspoloženju?" upita blago Penelope.
"Točno tako."
"Moramo je brzo udati", reče Eloise majci.
"Prvo tebe", ispali natrag Hyacinth.
"Radim na tome", reče Eloise tajanstveno.
"Molim?" Ova je riječ izgovorena nevjerojatno glasno s obzirom
na to da je izletjela istovremeno iz trojih usta.
"Neću više reći ni riječ", reče Eloise i to takvim tonom da je svima
bilo jasno da tako i misli.
"Otkrit ću ja o čemu se tu radi", uvjeravala je Hyacinth svoju
majku i Penelope.
"Sigurna sam da hoćeš", odgovori Violet.
Penelope se okrene prema Eloise i reče: "Nemaš ni najmanju
šansu."
Eloise podigne bradu u zrak i pogleda kroz prozor. "Stigli smo",
objavi.
Četiri su dame pričekale da kočijaš otvori vrata, a zatim sišle jedna
po jedna.
"Bože moj", reče Violet s odobravanjem. "Daphne je ovaj put
uistinu nadmašila samu sebe."
Bilo je nemoguće ne stati i pogledati. Cijela kuća Hastings bila je
obasjana svjetlošću. Svaki prozor bio je ukrašen svijećama, a u
vanjskim su svijećnjacima gorjele baklje. Cijela četa lakaja, koja je
dočekivala goste, također je imala baklje u rukama.
354 Julia Quinn
"Kakva šteta što lady Whistledown nije ovdje", reče Hyacinth. Iz
glasa joj je nestao bezobrazni prizvuk. "Ona bi uživala."
"Možda ona jest ovdje", reče Eloise. "Zapravo, vjerojatno jest."
"Je li Daphne pozvala Cressidu Twombley?" upita Violet.
"Sigurna sam da jest", reče Eloise. "Što ne znači da ja mislim da je
ona lady Whistledown."
"Ja mislim da u to više nitko ne vjeruje", odgovori Violet uspevši
se na prvu stubu. "Idemo, djevojke, noć čeka na nas.
Hyacinth iskorači naprijed i krene uz stube rame uz rame s
majkom, a Eloise krene za njima u Penelopinom društvu.
"Neka čarolija je u zraku", reče Eloise, osvrćući se naokolo kao da
nikad nije bila na nekom londonskom balu.
"Osjećaš li ti to?" Penelope je samo zurila u nju. Bojala se da će,
ako otvori usta, izlanuti sve svoje tajne. Eloise je imala pravo. Bilo je
nečeg čudnog i napetog u zraku, nekakva prštava energija, onakva
kakvu čovjek osjeti trenutak prije oluje.
"Kao da je ovo neki ključni trenutak", zamišljeno će Eloise, "kao
da se nečiji život može sasvim promijeniti u jednoj jedinoj noći."
"Što ti to govoriš, Eloise?" upita Penelope, uznemirena pogledom
u prijateljičinim očima.
"Ništa", reče Eloise i slegne ramenima. Ali na usnama joj je ostao
tajanstveni smiješak kad je uhvatila prijateljicu pod ruku i
promrmljala: "Idemo. Noć čeka na nas."
355Gospodin Bridgerton
23. poglavlje
enelope je bila u kući Hastings nebrojeno puta. Bila je i na
službenim zabavama i u manje službenim posjetima, ali nikada
joj ova ponosna stara zgrada nije izgledala divnije i čarobnije nego te
večeri.
Ona i dame iz obitelji Bridgerton bile su među prvim gostima; lady
Bridgerton je uvijek tvrdila da je nepristojno od obitelji i pomisliti da
bi bilo prihvatljivo moderno zakasniti. Bilo je zapravo baš lijepo što
su stigle ranije. Penelope će moći razgledati kako su ukrasili zgradu,
a neće se pritom morati probijati kroz gužvu.
Daphne ovoga puta nije napravila tematski bal, za razliku od
prošlotjednog egipatskog bala ili grčkog tjedan dana ranije. Umjesto
toga, ukrasila je kuću jednostavnom elegancijom u kojoj je živjela
svoj svakodnevni život. Stotine svijeća ukrašavale su zidove i
stolove, treperile su u mraku, odbijajući se od ogromnih svijećnjaka
koji su visjeli sa stropa. Prozori su bili ukrašeni svjetlucavom
srebrnom tkaninom, onakvom kakvu biste pomislili da bi odjenule
vile iz bajki. Čak su i sluge odjenule posebne livreje. Penelope je
znala da posluga obitelji Hastings obično nosi plavu i zlatnu boju, ali
ovoga puta je plava bila ukrašena srebrnom.
U ovakvom se okruženju svaka žena osjećala poput kraljevne iz
bajke.
"Pitam se koliko ovo sve košta", reče Hyacinth razrogačivši oči.
"Hyacinth! " prekori je Violet, lupnuvši kćer po ruci. "Znaš da je
nepristojno postavljati takva pitanja."
P
356 Julia Quinn
"Nisam ništa pitala.", istakne Hyacinth, "samo sam razmišljala. A
uostalom, pa to je samo Daphne."
"Tvoja je sestra vojvotkinja od Hastingsa", reče Violet, "i ona ima
određenu odgovornost prema svojem statusu. Bolje bi ti bilo da to
upamtiš."
"Ali zar se ne slažeš", reče Hyacinth uhvativši majku pod ruku i
lagano je stisnuvši, "kako je važnije da jednostavno zapamtim da je
ona moja sestra."
"Dobro ti je rekla", reče Eloise uz smiješak.
Violet uzdahne. "Hyacinth, objavljujem da ćeš mi ti na kraju doći
glave."
"Ne, neću", odgovori Hyacinth. "Ali Gregory hoće."
"Još ne vidim Colina", reče Eloise, izvivši vrat."
"Ne?" Penelope pogledom pretraži sobu. "To me čudi."
"Zar ti je rekao da će biti ovdje prije tebe?"
"Ne", odgovori Penelope, "ali nadala sam se da hoće."
Violet je potapša po ruci. "Penelope, sigurna sam da će Colin brzo
doći. I onda ćemo saznati koja je to velika tajna radi koje moram biti
kraj tebe. Što ne znači", doda ona brzo, uznemireno je pogledavši,
"da je meni to teško. Ti znaš da mi obožavamo tvoje društvo."
Penelope joj se ohrabrujuće osmjehne. "Znam. Osjećaj je
obostran."
Ispred njih je bilo tek nekoliko ljudi u redu za primanje gostiju pa
su vrlo brzo došle na red pozdraviti Daphne i njezinog muža Simona.
"Što," reče Daphne bez uvoda, čim je bila sigurna da su se ostali
gosti dovoljno udaljili da ih ne mogu čuti, "se zbiva s Colinom?
Kako se činilo da je pitanje zapravo upućeno njoj, Penelope osjeti
potrebu reći: "Ne znam."
"Zar je i tebi poslao poruku?" upita Eloise.
357Gospodin Bridgerton
Daphne kimne. "Da, rekao je da pazimo na nju."
"Mogli ste i gore proći", reče Hyacinth. "Mi se moramo prilijepiti
za nju." Hyacinth se nagne bliže. "Podcrtao je riječ prilijepiti."
"A ja sam mislila da vam nisam tako naporan zadatak", bocne ih
Penelope.
"Joj, ne, nisi", reče veselo Hyacinth, "ali ima nešto baš simpatično
u riječi prilijepiti. Lijepo klizi s jezika, slažeš li se? Prilijeeeepiti.
Prilijeeeeee...
"Čini li se to samo meni", upita Eloise, "ili je ona malo
pošandrcala?"
Hyacinth ju je ignorirala i slegnula ramenima. "Da ne spominjemo
svu tu dramu oko ovoga. Osjećam se kao da se nalazim usred neke
velike špijunske zavjere."
"Špijunska zavjera", zavapi Violet. "Bože, pomozi nam."
Daphne se vrlo dramatično nagne naprijed. "Dakle, rekao nam
je..."
"Draga ženo, ovo nije natjecanje", ubaci se Simon.
Ona ga pogleda ljutito prije nego što se okrene majci i sestrama i
reče: "Rekao nam je kako se moramo pobrinuti da se Penelope drži
podalje od lady Danbury."
"Lady Danbury!" uzviknu sve one uglas.
Osim Penelope, koja je jako dobro znala zašto je Colin želio da se
ona drži podalje od stare grofice. Mora da je smislio neki bolji plan
od onoga da bi trebali uvjeriti lady Danbury da laže i svima objavi
kako je ona lady Whistledown.
To je morala biti ona varijanta s dvostrukom ucjenom. Što bi
drugo moglo biti. Sigurno je otkrio neku strašnu tajnu o Cressidi.
Penelope je bila tako oduševljena da je željela poskočiti od veselja.
"Ja sam mislila da si ti dobra prijateljica lady Danbury", reče joj
Violet.
358 Julia Quinn
"I jesam", odgovori Penelope, potrudivši se djelovati zbunjeno.
"Ovo je jako zanimljivo", reče Hyacinth i počne lupkati prstima po
bradi. "Jako, jako zanimljivo."
"Eloise", odjednom dobaci Daphne, "ti si večeras nešto strašno
tiha."
"Osim što mi je rekla da sam pošandrcala."
"Hmm?" Eloise je zurila u prazno - ili možda u nešto iza Daphne i
Simona – i nije obraćala pažnju na ono o čemu su razgovarali. "Oh,
da, valjda nemam što za reći."
"Ti?" upita je sumnjičavo Daphne.
"I meni je to nevjerojatno", reče Hyacinth.
Penelope se složila s Hyacinth, ali odluči to zadržati za sebe. Nije
priličilo Eloise da ne daje svoje mišljenje, pogotovo u ovakvoj noći,
koja je kako su odmicale sekunde, postajala sve misterioznija.
"Vi ste sve rekle baš kako treba", reče Eloise. "Što bih ja uopće
imala za dodati?"
A ovo se Penelope učini vrlo čudnim. Koliko god to bilo
sarkastično pomisliti, Eloise je uvijek imala nešto za dodati.
Eloise samo slegne ramenima.
"Trebale bismo krenuti naprijed" reče Violet. "Počele smo
zadržavati ostale goste."
"Vidimo se kasnije.", obeća Daphne.
"I..oh!"
Svi se nagnu.
"Vjerojatno vas to zanima", prošapće Daphne, "lady Danbury još
nije ovdje."
"Olakšava mi posao", reče Simon koji je djelovao kao da mu je
već pomalo dosta svih tih intriga.
"Moj ne", reče Hyacinth. "Ja se ipak moram…"
359Gospodin Bridgerton
"... prilijepiti za nju", svi – uključujući i Penelope – završe njezinu
rečenicu.
"Pa, moram", reče Hyacinth.
"Kad smo već kod toga", reče Eloise odmaknuvši se od Daphne i
Simona, "Penelope, hoćeš li izdržati malo sa samo dva priljepka?
Moram na trenutak izaći."
"Idem ja s tobom", objavi Hyacinth.
"Ne možete obje ići", reče Violet. "Sigurna sam da Colin nije želio
da Penelope ostane sama sa mnom."
"Mogu li ja onda ići kad se ona vrati?" namršti se Hyacinth. "Ne
radi se o nečemu što bih mogla izbjeći."
Violet se okrene prema Eloise s očekivanjem.
"Što je?" upita Eloise.
"Čekala sam da kažeš isto ono što je rekla Hyacinth."
"Ja sam previše dostojanstvena za to", šmrcne Eloise.
"Daj, nemoj, molim te", promrmlja Hyacinth.
Violet glasno zastenje. "Jesi li sigurna da želiš ostati s nama?"
upita ona Penelope.
"Mislim da nemam zbora", odgovori Penelope, uživajući u
njihovoj raspravi.
"Idi", reče Violet Eloise. "Samo se požuri natrag."
Eloise kimne majci i zatim, na veliko iznenađenje ostalih, nagne se
naprijed i brzo zagrli Penelope.
"Čemu to?" upita Penelope, osmjehnuvši se prijateljici s ljubavlju.
"Eto tako", odgovori Eloise, osmjehnuvši joj se smiješkom nalik
Colinovom. "Ja samo mislim da će ovo biti za tebe jedna posebna
noć."
"Uistinu?" upita Penelope oprezno. Nije bila sigurna što je možda
Eloise dokučila.
360 Julia Quinn
"Pa, očito je da se događa nešto neuobičajeno", reče Eloise.
"Colinu ne priliči ponašati se tako tajanstveno. I ja ti samo dajem
podršku."
"Ali ti ćeš se vratiti za nekoliko minuta", reče Penelope. "Što god
se bude dogodilo – ako će se uopće nešto dogoditi – ti to vjerojatno
nećeš propustiti."
Eloise slegne ramenima. "Ovo je bilo spontano. Spontano se rodilo
iz dvanaest godina prijateljstva."
"Eloise Bridgerton, zar ćeš se ti tu sad raspekmeziti?"
"S tolikim zakašnjenjem?" reče Eloise glumeći zgroženost.
"Sumnjam."
"Eloise!" prekine ih Hyacinth, "hoćeš li već jednom otići? Ne
mogu čekati cijelu noć."
Eloise im brzo mahne i ode.
Sljedećih sat vremena one su se samo vrtjele naokolo, družile se s
ostalim gostima i hodale – Penelope, Violet i Hyacinth – kao jedno
divovsko biće.
"Imamo tri glave i šest nogu", primijeti Penelope prilazeći prozoru
u pratnji dvije Bridgertonice.
"Oprosti, molim te?" upita Violet.
"Zar si ti uistinu željela pogledati kroz prozor", promrmlja
Hyacinth, "ili nas samo iskušavaš? I gdje je ta Eloise?"
"Zapravo vas iskušavam", reče Penelope. "Sigurna sam da je
Eloise zadržao netko od gostiju. Znate jednako dobro kao i ja da ima
mnogo onih iz čijeg se društva teško iskobeljati kad vas krenu
daviti."
"Hmm", reče Hyacinth. "Netko treba provjeriti zna li ona što to
znači prilijepiti."
"Hyacinth", reče Penelope, "ako moraš otići na nekoliko minuta,
molim te, samo idi. Ja ću biti dobro." Ona se okrene prema Violet. "I
361Gospodin Bridgerton
vi također. Ako morate ići, obećajem vam da ću vas čekati baš ovdje
u ovom kutu."
Violet je zgroženo pogleda. "I da pogazim riječ koju sam dala
Colinu?"
"Ovaj, vi ste mu morali dati svoju riječ?" upita Penelope.
"Ne, ali to se podrazumijeva, sigurna sam. Ah, pogledaj!" iznenada
uzvikne. "Evo ga, stiže!"
Penelope pokuša diskretno dati znak svome mužu, ali svi njezini
pokušaji da bude neprimjetna propali su kad Hyacinth energično
mahne i poviče: "Coline!"
Violet zastenje.
"Znam, znam", reče Hyacinth ne kajući se nimalo. "Ovakvo
ponašanje ne priliči jednoj dami."
"Ako ti to znaš", reče Violet, zvučeći baš kao prava majka, "zašto
se onda tako ne ponašaš?"
"To ne bi bilo nimalo zabavno."
"Dobra večer, moje dame", reče Colin, poljubivši majci ruku prije
nego što je elegantno stao kraj Penelope i obgrlio ju oko struka.
"Dakle?" zahtijevala je Hyacinth.
Colin samo trzne jednom obrvom.
"Hoćeš li nam reći?" uporna je bila ona.
"Sve u svoje vrijeme, draga sestro."
"Ti si grozan, baš grozan čovjek", gunđala je Hyacinth.
"Čujte", promrmlja Colin ogledavajući se oko sebe, "što se
dogodilo s Eloise?"
"To je jako dobro pitanje", promrmlja Hyacinth u istom trenutku
kad je Penelope odgovorila: "Sigurna sam da će se brzo vratiti."
On kimne. Nije izgledao previše zainteresirano. "Majko", reče on
okrenuvši se prema Violet, "kako si mi ti?"
362 Julia Quinn
"Ti šalješ šifrirane poruke po cijelom gradu", oštro će Violet, "i
onda mene pitaš kako sam ja?"
On se nasmiješi. "Da."
Violet počne prijeteći mahati prstom prema njemu. To je bilo nešto
što je zabranila svojoj djeci da ikada učine na javnom mjestu. "O, ne,
da se nisi usudio, Coline Bridgertone. Nećeš se izvući bez
opravdanja. Ja sam tvoja majka. Tvoja majka!"
"Ja sam svjestan što si mi ti", promrmlja on.
"Ne možeš ti tu sad uplesati i omesti me nekom doskočicom i
dražesnim smiješkom."
"Ti misliš da je moj osmijeh dražestan?"
"Coline! "
"Ali", nastavio je, "jedno si pogodila."
Violet trepne. "Jesam li?"
"Da. Ovaj dio s plesom." On nakrivi glavu lagano ustranu. "Mislim
da čujem prve taktove valcera."
"Ja ne čujem ništa", reče Hyacinth.
"Stvarno? Baš šteta." On zgrabi Penelope za ruku. "Hajdemo,
ženo. Vjerujem da je ovo naš ples."
"Ali nitko ne pleše", procijedi Hyacinth.
On je zabljesne samozadovoljnim osmijehom. "Plesat će."
A zatim, prije nego što je itko od njih imao priliku komentirati,
povuče Penelope za ruku i oni se krenu probijati kroz gužvu.
"Zar nisi želio plesati?" upita Penelope kad su prošli kraj malog
orkestra čiji su se članovi odmarali na poduljoj stanci.
"Ne, samo sam želio pobjeći", objasni on, klizne kroz pokrajnja
vrata i povuče je za sobom.
363Gospodin Bridgerton
Nakon nekoliko trenutaka već su se popeli uskim stubama i našli
se u maloj sobi osvijetljenoj samo bakljama koje su gorjele na
vanjskim zidovima zgrade.
"Gdje smo mi to?" upita Penelope, ogledavajući se uokolo. Colin
slegne ramenima. "Ne znam. Ali poslužit će."
"Hoćeš li mi konačno reći što se zbiva?"
"Ne, prvo ću te poljubiti."
I prije nego što je imala priliku odgovoriti (što ne znači da bi se
pobunila!) usne mu pronađu njezine. Bio je to poljubac koji je bio i
gladan i paničan i nježan.
"Coline!", dahne ona u onom djeliću sekunde dok je on uzimao
dah.
"Ne sada", reče on, ponovno je počevši ljubiti.
"Ali…" ostatak rečenice se izgubio u njegovim usnama. Bio je to
poljubac koji ju je cijelu zarobio, od glave do pete, od načina na koji
su njegovi zubi grickali njezine usne, do njegovih ruku koje su joj
gnječile pozadinu i klizile po leđima. Bila je to ona vrsta poljupca od
kojeg bi joj koljena počela klecati i ona bi klonula na sofu i dopustila
mu da joj radi što god poželi, što zločestije to bolje, iako su bili samo
nekoliko metara od petsto pripadnika visokog društva, osim što...
"Coline!" uzvikne ona, nekako uspjevši osloboditi usta.
"Pssst."
"Coline, moraš prestati! "
On je pogleda poput izgubljenog psića. "Moram?"
"Da, moraš."
"Pretpostavljam da ćeš reći da moram prestati zbog svih onih ljudi
koji su odmah tu iza vrata."
"Ne, iako je to dobar razlog da se pokušaš obuzdati."
"Da pokušam pa da ne uspijem, možda?" upita on pun nade.
364 Julia Quinn
"Ne! Coline…" Ona se ispetlja iz njegovog zagrljaja i odmakne se
jedan metar, kako je njegova blizina ne bi dovela u iskušenje da se
zaboravi. "Coline, moraš mi reći što se zbiva."
"Pa", reče on polako, "ja sam te ljubio…"
"Znaš da ne mislim na to."
"Onda dobro." On se odmakne od nje. Njegovi su koraci snažno
odjekivali u njezinim ušima. Kad se okrenuo, izraz lica mu je bio
smrtno ozbiljan. "Odlučio sam što ću učiniti u vezi s Cressidom."
"Uistinu? Što ćeš učiniti? Reci mi."
Lice mu poprimi pomalo bolan izraz. "Zapravo, mislim da bi bilo
najbolje da ti to ne kažem dok se plan ne počne odvijati."
Ona je zurila u njega u nevjerici. "Ne misliš valjda ozbiljno."
"Ovaj..." On je čeznutljivo gledao u vrata, nadajući se da bi mogao
pobjeći.
"Reci mi", inzistirala je Penelope.
"No, dobro." On uzdahne, zatim opet uzdahne.
"Coline!"
"Dat ću izjavu za javnost", reče on, kao da će to sve objasniti.
Isprva nije rekla ništa, pomislivši da će valjda sve biti jasno bude li
pričekala jedan trenutak i promislila. Ali to nije upalilo pa ga je
upitala. Riječi su joj bile spore i oprezne: "Kakvu izjavu?"
Lice mu je postalo odlučno. "Reći ću istinu.
Ona zastenje. "O meni?"
On kimne.
"Ali ne smiješ!"
"Penelope, ja mislim da je to najbolje."
365Gospodin Bridgerton
Penelope počne hvatati panika. Imala je dojam da joj se pluća
stišću. "Ne, Coline, ne smiješ! Ne smiješ to učiniti! To nije tvoja
tajna i nemaš je pravo otkriti!"
"Zar ti želiš plaćati Cressidi čitavog svog života?"
"Ne, naravno da ne, ali mogu zamoliti lady Danbury...!"
"Ti nećeš zamoliti lady Danbury da laže u tvoju korist", zareži on.
"To je ispod tvoje časti i ti to dobro znaš."
Penelope zastenje na njegov oštar ton. Ali duboko u sebi, znala je
da on ima pravo.
"Ako si bila spremna dopustiti nekome da prisvoji tvoj identitet",
reče on, "onda si to mogla dopustiti Cressidi."
"Nisam mogla", šapne ona. "Ne njoj."
"Dobro. Onda je vrijeme da ustanemo i suočimo se s tim."
"Coline", prošapće ona, "ja ću biti upropaštena."
On slegne ramenima. "Preselit ćemo se na selo."
Ona odmahne glavom, očajnički pokušavajući pronaći prave riječi.
On je primi za ruku. "Zar ti je to uistinu toliko važno?" reče joj
nježno. "Penelope, ja te volim. Dok god smo zajedno, bit ćemo
sretni."
"Ne radi se o tome", reče ona, pokušavajući izvući ruku iz njegova
stiska kako bi obrisala suze.
Ali on ju nije puštao. "O čemu se onda radi?" upita on.
"Coline, i ti ćeš biti upropašten", prošapće ona.
"Nije me briga."
Ona je u nevjerici zurila u njega. On je zvučao tako bezbrižno,
tako opušteno u vezi s nečim što će mu promijeniti čitav život,
promijeniti ga na način koji on uopće nije mogao zamisliti.
366 Julia Quinn
"Penelope", reče on, a glas mu je bio tako razuman da ga je jedva
mogla podnijeti, "to je jedino rješenje. Ili ćemo mi reći svijetu ili će
to učiniti Cressida."
"Možemo joj platiti", prošapće ona.
"Je li to uistinu ono što ti želiš?" upita je Colin. "Dati joj sav novac
koji si stekla teškim radom? Mogla si joj onda radije dopustiti onu laž
da je ona lady Whistledown."
"Ne mogu ti dopustiti da to učiniš", reče ona. "Ja mislim da ti ne
shvaćaš što znači biti izopćen od društva."
"A ti shvaćaš?"
"Bolje od tebe!"
"Penelope..."
"Ti se praviš kao da to nije važno, ali ja znam da se tako ne
osjećaš. Ti si bio toliko bijesan na mene kad sam objavila onu
posljednju kolumnu samo zato što si mislio da sam riskirala da se
tajna otkrije."
"Na kraju je ispalo", primijeti on, "da sam imao pravo."
"Vidiš? " reče ona panično. "Zar ne shvaćaš? Ti si još uvijek ljut
na mene zbog toga!"
Colin glasno uzdahne. Ovaj razgovor nije tekao u smjeru u kojem
se on nadao. On nikako nije želio da ga ona podsjeti na njegovo
ranije inzistiranje da nikome ne smije reći za svoj tajni život. "Da nisi
objavila tu posljednju kolumnu", reče on, "mi sad ne bismo bili u
ovoj situaciji, to je istina, ali to je sad dvojbeno, slažeš se?"
"Coline", prošapće ona, "kažeš li cijelom svijetu da sam ja lady
Whistledown i oni budu reagirali onako kako mislimo da će reagirati,
nikad nećeš uspjeti objaviti svoje dnevnike."
Njemu srce stane. Jer to je bio trenutak kad ju je konačno shvatio.
Ona mu je već ranije rekla da ga voli i pokazala mu je to, na sve
načine koje ju je naučio. Ali nikada ranije to nije bilo tako jasno, tako
iskreno, tako iskonsko.
367Gospodin Bridgerton
Cijelo vrijeme koje ga je preklinjala da to ne objavi - to je sve bilo
radi njega.
On proguta knedlu koja mu se stvarala u grlu. Borio se za riječi,
borio se čak i za zrak.
Ona ispruži ruku i dotakne ga. Pogled joj je bio molećiv, obrazi
mokri od suza. "Ja si to nikada ne bih mogla oprostiti", reče ona. "Ja
ne želim uništiti tvoje snove."
"Ali to nisu bili moji snovi dok nisam upoznao tebe", šapne on.
"Ti ne želiš objaviti svoje dnevnike?" upita ona, trepćući zbunjeno.
"Ti si to radio samo zbog mene?"
"Ne", reče on, zato što je ona zaslužila potpunu iskrenost. "Ja to
želim, to jest moj san. Ali je to san koji si mi ti dala."
"Što ne znači da ti ga ja smijem oduzeti."
"To se neće dogoditi."
"Da, ja..."
"Ne", reče on glasno, "neće. Objavljivanje mojih djela... to nije ni
sluga mojem pravom snu, a taj je da provedem ostatak života s
tobom."
"Taj će ti se san ostvariti", reče ona nježno.
"Znam." On se osmjehne, a zatim je pogleda prilično nadmeno.
"Pa što onda imamo izgubiti?"
"Možda više nego što možemo pretpostaviti."
"A možda i manje", podsjeti je on. "Ne zaboravi da sam ja
Bridgerton. A sada si to i ti. A mi u ovom gradu imamo priličnu moć.
Ona ga pogleda razrogačivši oči. "Što ti to znači?"
On skromno slegne ramenima. "Anthony će nam dati svoju punu
podršku."
"Rekao si Anthonyju?" zastenje ona.
368 Julia Quinn
"Morao sam reći Anthonyju. On je glava obitelji. A na svijetu ima
malo ljudi koji bi se usudili njega naljutiti."
"Oh." Penelope zagrize donju usnu, razmišljajući o ovom što joj je
Colin upravo rekao. A zatim, zato što je to morala znati reče: "Što je
rekao?"
"Bio je iznenađen."
"To sam i očekivala."
"I bilo mu je prilično drago."
Lice joj se obasja. "Uistinu?"
"I jako zabavno. Rekao je da se mora diviti nekome tko je toliko
godina uspio sačuvati takvu tajnu. Rekao je da jedva čeka da to
ispriča Kate."
Ona kimne. "Onda valjda moraš sada dati izjavu. Tajna je
otkrivena."
"Anthony neće nikome reći ako ga ja zamolim", reče Colin. "To
nema nikakve veze s razlogom zašto želim čitavom svijetu objaviti
istinu."
Ona ga pogleda s očekivanjem, zabrinuto.
"Istina je", reče Colin povukavši je bliže k sebi, "da sam ja vrlo
ponosan na tebe."
Ona osjeti kako se smješka, a to je bilo jako čudno, zato što samo
nekoliko časaka ranije nije mogla zamisliti da će se ikada više
smješkati.
On se nagne naprijed dok im se nosovi ne dodirnu. "Želim da svi
znaju kako sam ponosan na tebe. Kad završimo s time, neće biti ni
jedne osobe u Londonu koja neće znati koliko si mudra."
"Ali mogli bi me i dalje mrziti", reče ona.
"Mogli bi", složi se on, "ali to će biti njihov problem, a ne naš."
"O, Coline", uzdahne ona. "Ja te tako silno volim. I to je tako
divno, uistinu."
369Gospodin Bridgerton
On se naceri. "Znam."
"Ne, uistinu te volim. Mislila sam ranije da te volim, i sigurna sam
da je to bila istina, ali to se ne može usporediti s ovim kako se sada
osjećam."
"Odlično", reče on, a u očima mu se pojavi neki prilično posesivni
sjaj, "takvu te volim. Sad dođi sa mnom."
"Kamo?"
"Ovamo", reče on, širom otvorivši jedna vrata.
Na Penelopino čuđenje, našla se na malom balkonu koji je gledao
na cijelu plesnu dvoranu. "O. Dragi. Bože", glasno gutne,
pokušavajući ga povući natrag u mračnu sobu iza njih. Nitko ih još
nije ugledao, još uvijek mogu pobjeći.
"C-c-c", prekori je Colin. "Hrabrosti malo, draga moja."
"Zar ne možeš objaviti nešto u novinama?" šapne ona panično. "Ili
samo nekome reći i pustiti da se glasine prošire."
"Ono što ja želim postići može se samo ovako grandioznom
objavom."
Ona grčevito gutne. Što se tiče grandioznosti, od ovoga nema ništa
grandioznije. "Znaš da se sva izgubim kad sam u središtu
pozornosti", reče, pokušavajući se prisjetiti kako se diše normalnim
ritmom.
On joj stisne nježno ruku. "Ne brini, znam." Pogledao je po gomili
dok nije ugledao njihovog domaćina, svog zeta, vojvodu od
Hastingsa. Colin kimne, a vojvoda krene prema orkestru.
"Simon zna?" zastenje Penelope.
"Rekao sam mu kad sam stigao", odsutno promrmlja Colin. "Kako
misliš da sam znao pronaći ovu sobu s balkonom?"
A zatim se dogodilo nešto nevjerojatno. Čitava četa lakaja pojavi
se niotkuda i krene dijeliti visoke čaše šampanjca svakom prisutnom
gostu.
370 Julia Quinn
"Evo i naših", reče Colin s odobravanjem, podigavši dvije čaše
koje su ih čekale u kutu. "Baš kao što sam zatražio."
Penelope šutke uzme svoju čašu, još uvijek ne mogavši shvatiti što
se sve to odvija oko nje.
"Vjerojatno je dosad već malo ishlapio", šapne joj Colin
zavjerenički. Ona je znala da to čini kako bi je opustio. "Ali to je
najbolje što sam uspio pod ovakvim okolnostima."
Dok je Penelope prestravljeno stiskala Colinovu ruku, gledala je
bespomoćno kako Simon utišava orkestar i govori svima okupljenima
neka obrate pozornost na njegova brata i sestru na balkonu.
Njegovog brata i sestru, pomisli ona začuđeno. Bridgerton su
uistinu bili nadahnuće za čvrste veze. Nikad nije pomislila da će
dočekati dan kad će je jedan vojvoda nazvati svojom sestrom.
"Dame i gospodo", najavi Colin. Njegov snažni, samouvjereni glas
odjekivao je plesnom dvoranom, "želio bih nazdraviti
najnevjerojatnijoj ženi na svijetu."
Tihi žamor proširi se prostorijom, a Penelope je stajala ukipivši se,
gledajući kako je svi promatraju.
"Ja sam se tek oženio", nastavi Colin, počastivši goste svojim
iskrivljenim smiješkom, "pa mi stoga morate oprostiti što govorim
kao zaljubljeni dječarac."
Gomilom se promoli prijateljski smijeh.
"Znam da su se mnogi iznenadili kad sam zaprosio Penelope
Featherington. I ja sam se također iznenadio."
Nekoliko se ljudi podrugljivo naceri, ali Penelope se držala
savršeno mirno, savršeno ponosno. Colin će reći baš ono što treba.
Znala je da hoće. Colin bi uvijek rekao baš ono što treba.
"No nije me iznenadilo to što sam se zaljubio u nju", reče
znakovito, pogledavši gomilu izazivački, "nego to što mi je za to
trebalo toliko dugo."
371Gospodin Bridgerton
"Znate, mi se poznajemo već godinama", nastavio je on, malo
nježnijim glasom, "i nekako se dogodilo da nikada nisam uzeo
vremena da zavirim unutra i vidim tu prelijepu, mudru i duhovitu
ženu u koju se razvila."
Penelope osjeti kako joj suze klize niz lice, ali nije se mogla
pomaknuti. Jedva je uspijevala disati. Očekivala je da će otkriti
njezinu tajnu, ali umjesto toga on joj je davao ovaj nevjerojatan dar,
ovu spektakularnu objavu ljubavi.
"Stoga", reče Colin, "sa svima vama ovdje kao svjedocima, želio
bih reći... Penelope..." Okrene se prema njoj, primi je za ruku i reče:
"Ja te volim. Obožavam te. Ljubim tlo po kojem hodaš." Okrene se
prema gomili, podigne čašu i reče: "U zdravlje moje žene!"
"U zdravlje tvoje žene!" svi su povikali, prepustivši se čaroliji toga
trenutka.
Colin ispije šampanjac, i Penelope ga ispije, iako nije mogla ne
upitati se kada će im otkriti pravi razlog za ovu objavu.
"Odloži čašu, draga", promrmlja, uzevši joj je iz ruke i odloživši je
sa strane.
"Ali..."
"Previše me prekidaš", ukori je, a zatim je zagrli i strastveno je
poljubi, baš ondje, na balkonu pred cijelim gradom.
"Coline! " zavapi ona kad joj je dao priliku da počne disati. On se
lukavo naceri dok je njihova publika s odobravanjem klicala.
"I da, još jedna stvar!" poviče on gomili.
Sad su već s odobravanjem lupkali nogama, pozorno prateći svaku
njegovu riječ.
"Ja ću rano napustiti ovu zabavu. Zapravo, ovoga časa." On
pogleda Penelope iskosa, zločesto. "Siguran sam da shvaćaš."
Muškarci su u gomili sad već podrugljivo dobacivali dok je
Penelopino lice poprimilo crvenu boju cikle.
372 Julia Quinn
"Ali prije nego što odem, moram reći još jednu stvar. Još jednu
sitnicu, ako mi još ne vjerujete da je moja žena najduhovitija,
najpametnija i najdivnija žena u Londonu."
"Neeeee!" začuo se glas iz pozadine, a Penelope je znala da je to
bio Cressidin glas.
Ali čak ni Cressida nije bila dorasla gomili i nitko je nije puštao
naprijed. Nitko čak nije slušao njezine uzrujane vapaje.
"Može se reći da moja žena ima dva djevojačka imena", reče on
pažljivo. "Naravno, svi je vi poznajete kao Penelope Featherington,
kao što sam je i ja poznavao. Ali ono što ne znate, a što ni ja nisam
bio dovoljno pametan otkriti dok mi sama nije rekla…"
On zastane, čekajući da svi ušute.
"... jest to da je ona također sjajna, duhovita i zadivljujuće
veličanstvena... O da, svi vi dobro znate o kome ja govorim", reče on,
mahnuvši rukom prema gomili.
"Predstavljam vam svoju ženu!" reče on, a njegova se ljubav i
ponos razliju po prostoriji. "Lady Whistledown!"
Jedan časak nije se čuo ni glas. Bilo je to kao da se nitko nije
usudio ni disati.
A zatim se začulo. Klap. Klap. Klap. Sporo i uporno, s takvom
snagom i odlučnošću da su se svi morali okrenuti i pogledati tko se
usudio prekinuti šokiranu tišinu.
Bila je to lady Danbury.
Bockala je nečiju ruku svojim štapom, držeći ruke visoko,
pljeskala glasno i ponosno, sjajući od ponosa i oduševljenja.
A zatim još netko počne pljeskati. Penelope trzne glavu u stranu da
vidi tko je to bio...
Anthony Bridgerton.
A zatim Simon Basset, vojvoda od Hastingsa. A zatim žene iz
obitelji Bridgerton, a zatim one iz obitelji Featherington, a zatim još
netko i još netko dok cijela plesna dvorana nije klicala.
373Gospodin Bridgerton
Penelope nije mogla vjerovati svojim očima.
Sutra će se možda sjetiti da su ljuti na nju, bit će bijesni što je
toliko godina radila od njih budale, ali večeras...
Večeras su joj se mogli samo diviti i klicati joj. Za ženu koja je sva
svoja postignuća morala izvesti u tajnosti, to je bilo sve što je mogla
samo sanjati.
Zapravo, skoro sve.
Sve što je uistinu samo mogla sanjati stajalo je kraj nje, zagrlivši je
rukom oko struka. A kad ga je pogledala, kad je pogledala njegovo
voljeno lice, on se smješkao s takvom ljubavlju i ponosom da je
ostala bez daha.
"Čestitam, lady Whistledown", promrmlja on.
"Više mi se sviđa gospođo Bridgerton", odgovori mu ona.
On se naceri. "Odličan izbor."
"Možemo li sad otići?" prošapće ona.
"Sada?"
Ona kimne.
"O, da", reče on oduševljeno.
I nitko ih nije vidio nekoliko dana.
374 Julia Quinn
Epilog
Trg Bedford, Bloomsbury
London, 1825.
tigla je! Stigla je!
Penelope podigne pogled s papira koji su joj prekrili stol. Colin je
stajao na vratima njezina malog ureda i poskakivao poput nekog
dječarca.
"Tvoja knjiga!" uzvikne ona i skoči na noge onoliko brzo koliko
joj je njezino prilično nezgrapno tijelo dopuštalo.
On se nije mogao prestati cerekati dok joj je uručivao svoju knjigu.
"Ooooo", reče ona s velikim poštovanjem, držeći tanku knjigu
uvezenu u kožu. "O, Bože." Prinijela je knjigu licu i duboko
udahnula. "Zar nije divan taj miris novih knjiga?"
"Vidi ovo, vidi ovo", reče on nestrpljivo, pokazavši prstom na
svoje ime na omotu.
Penelope je sjala. "Vidi ti to. I kako samo elegantno izgleda." Ona
prijeđe prstima po slovima dok je čitala: "Englez u Italiji, Colin
Bridgerton."
On je izgledao kao da će se raspuknuti od ponosa. "Izgleda dobro,
zar ne?"
S
375Gospodin Bridgerton
"Izgleda bolje od dobro, izgleda savršeno! A kad će izaći Englez
na Cipru?"
"Nakladnik kaže svakih šest mjeseci. A nakon nje planiraju
objaviti Engleza u Škotskoj."
"Joj, Coline, tako sam ponosna na tebe."
On je povuče u zagrljaj i spusti bradu na njezinu kosu. "Ja to ne
bih mogao bez tebe."
"Da, mogao bi", odgovori mu ona odano.
"Budi tiho i prihvati pohvalu."
"Onda dobro", reče ona, nacerivši se, iako joj nije mogao vidjeti
lice, "ne bi mogao. Očito je da nikad ne bi pronašao nakladnika bez
ovako talentirane urednice."
"Ne pada mi na pamet da se usprotivim ovome", reče on, nježno je
poljubivši u kosu prije nego što ju je pustio. "Sjedni", reče joj. "Ne bi
smjela biti tako dugo na nogama."
"Ma dobro sam", uvjeravala ga je, ali ipak sjedne. Colin se
ponašao pretjerano zaštitnički od prvog časa kad mu je rekla da je u
drugom stanju, a sada kad je do termina bilo samo mjesec dana, bio
je nepodnošljiv.
"Kakvi su ovo papiri?" upita je, pogledavši prema njezinim
črčkarijama.
"Ovo? Ma, to nije ništa", reče ona i krene ih skupljati na hrpu.
"Samo jedan mali projekt na kojem radim."
"Uistinu?" On sjedne nasuprot nje. "Što je to?"
"Ovaj, to je... zapravo..."
"Penelope, što je to?" upita je. Izgledalo je kako ga njezino
mucanje izuzetno zabavlja.
"Nisam znala kud bih sa sobom nakon što sam završila s
uređivanjem tvojih dnevnika", objasni ona, "i otkrila sam da mi jako
nedostaje pisanje."
376 Julia Quinn
On se smješkao dok se naginjao naprijed. "Na čemu to radiš?"
Ona se zacrveni, nije joj bilo jasno zašto. "Na romanu."
"Romanu? Pa to je sjajno, Penelope!"
"Stvarno to misliš?"
"Naravno da to stvarno mislim. Kako se zove?"
"Pa, napisala sam tek nekoliko desetaka stranica", reče ona, "i ima
još puno posla, ali mislim, ako ga ne odlučim previše promijeniti, da
ću ga nazvati Nevidljiva."
Pogled mu je postao topao, skoro maglovit. "Uistinu?"
"To je donekle autobiografski roman", prizna Penelope.
"Samo donekle?" upita on.
"Samo malo."
"Ali ima sretan kraj?"
"O, da", reče ona gorljivo. "Mora imati sretan kraj."
"Mora imati?"
Ona ispruži ruke preko stola i stavi ih povrh njegovih. "Ja mogu
napisati samo roman sa sretnim završetkom", prošapće ona. "Ne bih
znala napisati drukčiji završetak."
Svršetak
Marta