1.VE LI KI OPSKRB NI CENTAR VE MU SE IZDA LE KA uinio poput zdanja izgraenoga od djejih kockica te potompoveanoga do besmislenih i grotesknih razmjera. Da mu je tkogod rekao kako e doi vrijeme u ko-jemu e trgovine poprimiti dimenzije sportskih dvorana, ne bi mu nikada povjerovao. Sada je, eto, tovrijemedolo,itamuseinjenicajednostavnonijesviala.Odmahjeshvatiokojimsesustavomodvija promet na prostranom i labirintnom parkiralitu, ali mu je trebalo nekoliko krugova dok nijepronaao mjesto. Zatim je iziao iz auta i jo se jedanput zagledao prema neljudski velikom duanu,neznajuikojasuodsvihtihvelikihvrataulaz,akojaizlaz,ivodelisvabadoonogmjestakojenjegazanima.Pretvaralisetopolakoutromogdinosaurakojieubrzozaglibitizbogsvihtihpromjenatosugasnalenespremna,upitaoseusebiiuaokroznajveastaklenavratatosuseneprekidnootvaralaizatvaralapredsvimtimsvijetomtojebrzaounutrailise,gurajuikolicapretrpana robom, vraao van. Naao se nasred velikog predvorja iz kojega su razni putovi vodili na-desno i nalijevo, gore i dolje, i nije znao to je gdje, osim zahoda ija je zelena oznaka palucala nadrugom kraju predvorja. U nedoumici, uradio je ono to mu se uinilo najpametnijim, izvadio je izdepavjetrovke Marlboro,zapaliocigaretuidubokopovukaodim,nakonegamusegroznatrgo-vaka novotarija uinila malko podnoljivijom.Gospodine!upozorigaovjekuplavojkuti,kojijeujednojrucidraoplastinulopaticu,pridravajui drugom lagana kolica za otpatke to je zabranjeno! U dvostrukom ste prekraju!Bani ga pogleda iznenaeno. Bio je to jedini tip koji se bitno razlikovao od gomile ljudi to suse kaotino vrzmali prostorom i, obuzeti amokom troenja, gurali svoja pretovarena iana kolica. Ovdje ne smijete puiti i morate uzeti kolica!Sad vie nije znao to uraditi. ovjeuljak u plavoj kuti zbilja nije djelovao kao autoritet opskrb-nogcentra,alijeBaniuipaknekakotekopalainjenicadagajeuhvatioakudvostrukomprekraju,pakakonijeznaotobisupaljenomcigaretom,ajomanjekakodoidokolicakojerabe kupci, iziao je van, nakon kraeg premiljanja bacio opuak u kanalizacijski otvor, pa uao po-novno,ovajputnadrugavrata.Ipaknijeuzeokolica,jermuseinilodajeidiotskitumaratiovimdvoranama s nekoliko boca na dnu golemih kolica. T nije doao pokupovati sve deterdente, sapune,ukiseljene krastavce, konzerve i kekse ovoga svijeta, i njima napuniti protuatomsko sklonite, nego jetek usputno svratio jer mu je Komar prije nekoliko dana kazao kako ovdje imaju razmjerno pristojanizbor uvoznih piva.Kada je nakon podueg lutanja i neuspjene potrage zastao ispred dugakog niza polica na koji-ma se nalazilo ono to je traio, shvatio je da uistinu imaju mnogo piva, ali da se, bar to se izboratie, ne razlikuju bitno od boljih prodavaonica u gradu. Ipak je uspio pronai neto to ve dulje vri-jemenijeimaoprilikevidjetinapolicamatamniErdinger,vrlodobarpeniniFranziskaneri,nakraju, tri velike boce nizozemskog Trappea. Iako je bilo udne boje karameliziranog eera i pomaloslatkasto, volio je u odreenim prilikama popiti to pivo i drao ga je nekom vrstom djejeg piva,pivskim slatkiem koji gdjekad treba gucnuti. Pomisao na tamni Trappe gotovo ga je nagnala da po-novnozapalicigaretu,alisenavrijemeprisjetiistaauplavome.Akosugaupredvorjuozbiljnoupozoravali, ovdje bi ga mogli bez pardona i uhititi, pomisli Bani i pone uzimati boce s police.I tad shvati koliko je ista bio u pravu. Ne samo da bi mu kolica dobro dola, nego bi, da ih jeimao, zacijelo kupio mnogo vie od onoga to mu je stalo u ruke. Poput gortaka koji je netom sku-pio ogrjev, s punim naramkom pivskih boca pourio je prema blagajni, a zatim se dogodilo ono toje najmanje elio: velika boca Trappea to ju je drao pod rukom ispala mu je i uz prasak kakav znajuprouzroitisamobocesgaziranimpiima,razbilase.Noguzalivenihgustom,ljepljivompjenom,stajao je nasred prodavaonice prostrijeljen strogim pogledima kupaca, koji su zastali sa svojim pro-pisanim kolicima za kupovanje.GospodineBaniu,moetetebocestavitiumojakolicareemuuslunoovjekkojijespraznim kolicima izronio iz reda u kojemu su se nalazile police i hladnjaci s mlijenim proizvodima.Biojesrednjevisine,negdjeupoznimtridesetima,dobrograen,obrijaneglavekojamujedavalaizgled strogog asketa i moralista, a taj je dojam pojaavalo njegovo elegantno i nekako jezuitski crnoodijelo pod kojim se nazirala besprijekorno bijela koulja bez kravate.Zbunjen zbog nevolje u kojoj se naao, Bani polako sloi boce u neznaneva kolica, a zatim musijevne: Otkud znate moje ime? Radim za gospodina Svilara... Poslao me po vas... ree ovjek u crnom odijelu kao da mu jeneugodno. Svilar... zamisli se Bani. Pa prije dva dana sam ga odbio. Radim sam i gotovo mi je nemo-gue pratiti nekoga...Odbilistegatelefonski.Gazdajezamoliodaseipakviditeidavampokuaobjasnitinekestvari.Bani se trgne. Znao je da ljudi kojekako zovu nadreene, ali kada bi uo da netko svog poslo-davca zove gazdom, stvari bi mu odmah postale sumnjive. Ali... u tom sluaju, vi ste me pratili... ree nakon to je na blagajni potpisao slip i poguraokolica prema izlazu. Jesam slegne ramenima tip izbrijane glave. Drugaije vas ne bih mogao odvesti gazdi. Vi-dio sam kako ste odbili uzeti kolica pa sam ih uzeo ja. Slutio sam da e se ta stvar zakomplicirati.Ve se komplicira, pomisli Bani pa se tiho nasmije:Akotakodobropratiteljude,zatomuvinebisteobavilitustvar?emutroitilovunapri-vatnog istraitelja? Oni su ionako silno antipatina brana. Gazda ima sasvim dovoljno love da si priuti istraitelja...PogotovoonogakojivozistariGolf,pomisliBani,zaustavljajuikolicaspivomispredprtljanika svog dotrajalog vozila. I prije no to e podii poklopac kako bi pretovario pivo, on izva-di Marlboro i udno ga zapali, ba ispod velikog panoa s programatskim pozivomRECITE DA NEPUENJU! Pratite me! Vozit u polako! dovikne mu njegov novi poznanik i krene prema drugom dijeluparkiralita, dok se Bani pitao hoe li otamo izroniti u Fordu ili Cheerokyju.DoksusepribliavaliSvilarovojkui,podignutojnasamomrubuidilinogajelenovakogaparka, Bani se prisjeti velike urbanistike afere iz ranih osamdesetih, kada su se svi pitali za koga setoizatopodiumodernidvojniobjektiutakozvanojzelenojzoni,kaodasenijedobroznalozakoga se takvo to moglo raditi. Dobro odravana kua bila je na vrhu brijega, okruena pomno oda-branom crnogoricom, imala je dva kata, dolje veliki atrij, a gore prostranu terasu i nov mediteranskikrov,kojijeljetimoraogorjetiodsvjeegcrvenila.Prostorokokuebiojeopasanvisokome-ljeznomogradom,naulazususemoglenazretisigurnosnekamere,aputikojimjeprolovoziloBanieva vodia zavravao je velikim parkiralitem ispred prostranog trijema pod kojim se nalazioulazuSvilarovozdanje.Nigdjenitraganovobogatakomneukusuibahatosti,nigdjebazena,ko-njunice, teniskog igralita, dvorinog studija za meditaciju (!) i oputanje, nigdje vrtnih patuljaka, la-vova od kamena praha ni fontane s osvijetljenim dnom, tako da se inilo kako je Svilar suzdrani, de-centni bogata s mjerom i ukusom. Ali tko zna, razmiljao je Bani, ako ovdje u Zagrebu posjedujetek zdrueni dvojni objekt na otmjenoj lokaciji, tko e jamiti da, recimo, nema novokomponiranidvorac u Cornwallu, ljetnikovac s umjetnim palmama na dubrovakome primorju ili ran u Connec-ticutu?Poslije,doksusjediliuSvilarovojsobizaprimanje,Banianijeosobitofasciniralasvasilaumjetnikih slika po zidovima jer se, naravno, u slikarstvo uope nije razumio, ali mu se dopalo toto Svilar, za razliku od svoje poduzetnike subrae, uope nije imao otvoren kamin ili kakvu drugurustikalnu izmiljotinu, nego se grijao uz pomo najobinijih radijatora, odnosno centralnoga grija-nja. Inae, Robert, ili Bobi Svilar, kako se predstavio, bio je ovjek koji je dobrano preao ezdesetu,alisepostasu,ustrinipokretaipomnonjegovanojkoioitotrudiodaprikrijesvojegodine.Nepotujui morlaku modu, bio je odjeven posve sportski, u izblijedjele traperice i meku svijetloplavumajicu, koju bi moda ovjek upuen u takve stvari odmah prepoznao kao svjetsku marku. Ali Baninijepripadaotomsoju.OnjeznaorazlikovatimladogChetaBakeraodnjegovapoznogrefleksa,saksofonDexteraGordonaodonogauijipisakpueJohnColtrane,alinijerazumiozatomajicaPaul&Shark kota tridesetak puta vie od one to su je skrojile radnice trikotae iz akovca.Kadjeistraiteljizjaviodapijesamopivo,inasvojevelikorazoaranjedobiojednoodonihdomaih ije su mu macho reklame ve uvelike ile na ivce, nabio je Bobi Svilar ruke u depove iushodao se po sobi, zacijelo uvjeren kako su njegova gosta fascinirale sve te skupe slike po zidovi-ma. Ovo su dva bolja Glihe, ovo tu je Uzelac, malo predimenzioniran, ali po osjenanim volume-nima krajnje zanimljiv, ovo je atipina Crnieva marina, s posve neobinim rakursom za njega, ovopak jedan sasvim rani Detoni, potom Beci, ije autorstvo jo nije sasvim dokazano, dva ponajboljaMotike, i ovo tu... malo poznati portret sestre Pepice, naega neponovljivoga genija Josipa Raia.Bani je nekoliko asaka pratio njegovo predavanje, a potom mu se, valjda od topline i loegadomaeg piva, poelo toliko spavati da su mu se kapci nekoliko puta lagano spustili. Neto ste se zamislili?... ironino e Svilar. Da... Sigurno su vas ove slike natjerale... Ne, nisu! prekine ga odmah Bani. Zamislio sam se zbog posve druge stvari. Naime, vanije nekoliko stupnjeva ispod nitice, a ja sam u gepeku ostavio desetak boca piva. Ako mi opiete basve slike, siguran sam da e se smrznuti. Ako se smrznu, vi ete ih lijepo odmrznuti. Bar za to je lako nai lijeka kao da ga je umiri-vao Svilar. To ba nee ii... Gazda, gospodin je u pravu... umijea se ovjek obrijane glave, koji je Bania i doveo ova-mo. eli li kazati da sam ga ugnjavio svojom kolekcijom?Ne,ne!branioseobrijani,kaodajeisamapomisaonatakvotosvetogrdna.Alikadsepivo jednom smrzne, onda zaboravi... moe ga bacit u zahod!Atako...zamisliseSvilarpase,kaodasenitanijedogodilo,vratidoonogdjevojakogportretatogajeizradiostanovitiRai,zagledaseupatiniranolicemlade,priprostedjevojkepanastavi: Taj vam je Rai bio najvee udo naeg slikarstva, siromah koji je jo kao adolescent odlutaousvijeteljanznanjaivjetine.Takoistihmotivaitakosnanihpobudadanasbisejedvanaloumladaca kakav je bio on. Uio je isprva na Akademiji u Mnchenu, postao najboljim u klasi, a potomotiao u Pariz, tvrdei kako su u slikarstvu Francuzi daleko ispred svih ostalih naroda. Teko itko odnasmoeizamislitisirotinjskeokolnostiukakvimajedoaouParizibijeduukojojjeivio.Unajmiojehotelskisobiakkakavsigurnonadilaziimaginacijusocijalnihpisacanjegovadoba,adane je provodio u Louvreu, vjebajui tonske prijelaze i kolorit Francisca Goye.Bezobziranatotoje,kaoisvakinormalanovjek,osjeaosuutpremasiromasima,Baniazbiljanijezanimalasudbinanekogatkojegladovaoikopiraodrugeslikareupoznatojfrancuskojgaleriji. Vidjevi, valjda, da se Bani dosauje, Svilar kao da je odluio naglo prijei na ono najza-nimljivije i najdojmljivije: Doao je u Pariz u veljai 1908., a etiri mjeseca nakon toga nali su ga ustrijeljenoga u njego-voj hotelskoj sobi. Okolnosti smrti nikada nisu utvrene. Ne zna se je li ga netko ubio ili se radilo osamoubojstvu. Imao je samo dvadeset tri godine.To to je netko pronaen ustrijeljen u hotelskoj sobi budilo je u Baniu neto od profesionalneradoznalosti,alizboginjenicedasenemilastvardogodilaprijedevedesetestgodinanijeimaonamjeru baviti se podrobnije takvom uzaludnosti. Prije nekoliko godina ubijen je u pol bijela dana uZagrebu jedanodmafijakihbossova,papraveokolnostitesmrtiipaknisuotkrivene.tojespramtoga neki ubogi slikar ustrijeljen prologa stoljea u Parizu!? Gospodine Svilaru prekine ga Bani trudei se biti to uljudnijim. Prije dva dana sam vamkazao kako ne bih uzimao poslove praenja jer radim sam. Takvi poslovi stavljaju pred ovjeka niznerjeivih tehnikih problema. Kada bih imao pomonika, bilo bi mnogo lake, premda pokatkad nidvojica nisu dovoljna. Doao sam samo zato to me gospodin...Tu Bani zastane i pogleda u ovjeka koji ga je dopratio ovamo, zaudivi se to mu jo nije uoime. Guba dometne Svilar. Zovemo ga Guba. krlet ree tip svoje prezime pa pocrveni. ini se da mu nadimak nije bio nimalo drag. An-drija krlet. Dakle, gospodin Guba mi je nastavi zlurado Bani rekao da su nastale neke nove okolnosti.Ijasamzbogtogadoao.Osobnosumnjamdabismototosu1908.uParizupronalitogvaegFaria ustrijeljenog trebali drati novonastalim okolnostima. Raia! ispravi ga Svilar. Naravno, vi ste, kao i svi privatni istraitelji, bivi policajac ili,bolje reeno, narodni milicionar. A u tim se krugovima Rai slabo spominjao. Nisam li u pravu? NisteispijeBanisvoje pivodokraja. ImalismojednogRaiauKozari boku.Pekaojeprave,originalnebosanskeevapeusomunu.Ilibismotamonakonsmjene,onako,znate...mukodrutvo. derali smo evape, lokali pivo i podrigivali naglas.U pogledu koji mu je dobacio Svilar bilo je neega to bi se na verbalni jezik dalo prevesti samokao psovka, ali je ipak uspio zadrati pribranost i mirno nastavio priu o siromanom slikarskom ge-niju, ba kao da je uvjeren u njezinu viestruku funkcionalnost. O tome to je radio u Parizu ta etiri mjeseca znalo se vrlo malo, to i nije neobino za ovje-ka kojemu ni grob nije obiljeen. Prije tridesetak godina u krugovima hrvatskih emigranata u Parizupojavila se mapa sa etrnaest crtea u tuu i ugljenu, crtea s motivima parikih mostova. Zbog Udbi-nepaskeikrajnjeganimozitetaspramsvegatojeemigrantsko,ovdjeseotomeuopenitanijeulo, ali su hrvatski kunsthistoriarski eksperti u Parizu potvrdili da je potpis na crteima autentian idaseonisavrenouklapajuuRaievopus.Moramlivamkazatidasutosenzacionalnootkriepotvrdili doktori Gobelin i Akerc, profesor Zlatari, potom doktor Hoffmeier... A to je rekao doktor Knoflec? prekine ga Bani.Svilar se vidno zbuni i zagleda u istraitelja. Naravno, on nije mogao znati da je Knoflec doktorizPakovaidiotskogvica,proktologkojigatafrajerukojisijehemoroidemazaotalogomodcrnekave. Vidite, teta da se i doktora Knofleca nije pitalo... povea njegovu zbunjenost Bani, spremanim prije napustiti ovo udno mjesto puno vanih slika. U to sam se vrijeme bavio uvoznim i izvoznim poslovima nastavi Svilar. Imao sam, naa-lost, onaj crveni jugopaso i trebalo mi je mnogo lukavstva da se pribliim hrvatskim krugovima uParizu. Mislim da sam ba zbog tog njihova nepovjerenja bio prisiljen platiti crtee bar trideset postovie no to bi traili od ovjeka koji im je blizak. Znai, niste im bili politiki bliski? Jesam! Naravno da jesam! skoi Svilar. Svi smo mi radili zdruenim snagama na ruenjuJugoslavije. Oni izvana, a ja iznutra! Samo to to oni nisu mogli znati.Dakle,tasuremek-djelauvaemposjedu?pogledagaBanikaodamusadaisamomepostaje jasnije gdje se krije razlog zbog kojega ga je Svilar pozvao. Zbog toga sam vas i zvao! Vidite, vie nisu. Ukradeni su mi prije nekoliko dana. I to iz radnesobe, iz mog osobnog sefa! Zato ne pozovete policiju? zaudi se istraitelj sasvim iskreno. Oni imaju najvie anse dadoznaju tko ih je ukrao. U tome i jest stvar... ja, naime, znam tko ih je ukrao...Bani se okrene prema njemu oekujui nastavak. Ukrao ih je moj sin Arno. Otkuda mu to ime? izleti Baniu. Zar se nije mogao zvati Mirko? Ili Pero? Po liku iz omiljenog romana njegove majke zlovoljno e on, kao da obnavlja neku staru sva-u. Zatim doda posve suho: Uostalom, to se vas ne tie! Naravno, naravno! povue se Bani. Ali zato bi vam ih on ukrao?Daminapakosti.Mislimdamemrziidriuzrokomsvihsvojihnezadovoljstava.Ajasamoduvijek bio idiot koji je sve radio samo da bi njemu i njegovoj majci bilo to bolje i ljepe. I to vamje zahvalnost koju na kraju dobijete od vlastita djeteta. A to na to kae njegova majka? Nita slegne Svilar skrueno ramenima. Ona je umrla prije dvanaest godina.Alizatobivamkraocrteeizsefa?nastaviBani,aleipomalotojeinehoticenaeoneto tako neugodno kao to je smrt supruge. Kua vam je puna slika. Mogao je uzeti bilo to. TogUzelca, Glihu, Lopatu... Motiku! ispravi ga Svilar i pogleda sumnjiavo kao da vie ne zna zafrkava li ga to bivi po-licajac, ili je uistinu toliko neupuen u domau likovnu tradiciju. Vidite, gospodine Baniu, ukrao jeRaieve crtee jer je znao da mi oni najvie znae. I da, ruku na srce, najvie vrijede. Jer nisu samoumjetniki artefakt, nego i dragocjen raritet, jednom rijeju, otkrie! I sad e ih lijepo prodati... Kada biste obavijestili policiju, oni bi ga u tome sprijeili. Znali bi to uraditi i na neki, recimoto tako, njeniji nain. Mislim, ako ondje imate kakvih veza. Ne sumnjam u to da bi to oni znali uraditi sloi se on ali mi je posve strana pomisao da po-liciji prijavljujem vlastito dijete. Znate ono... nema te umjetnine koja bi vrijedila koliko djeji nokat!Dragi gospodine, jednostavno bih htio samo to da prljavi ve ostane u kui... A koliko je staro to dijete? nakalje se istraitelj. Mislim, to dijete iji je nokat vredniji... Ima dvadeset pet godina... Veliko dijete! fune Bani. Lova koju bi dobio za te slike dobro bi mu dola za kojekakvestvari. Sigurno i za one koje ne odobravate. To ne znam pogleda ga Svilar naivno. No, dobro nastavi istraitelj zato mislite da bih ja imao tu vrstu autoriteta i utjecajnosti pada ga uspijem privoljeti da vam te slike lijepo vrati, izmoli od vas oinski oprost i ode se ispovjeditiu gradsku prvostolnicu? Ne budite ironini! prekori ga Svilar. Jasno sam vam rekao da bih vam platio da ga pratite...da otkrijete komu je nudio ili prodao crtee. Ja bih ih ve znao nekako vratiti, otkupiti... Ako doznamgdjesuzavrili,polastemiposlaobavili.JauvampomoiidativampopistrgovacazakojepretpostavljamdabiihArnomogaoposjetiti.Mislimdatozavasnebibiopreteakposao.Osimtoga, koliko znam, vi trenutano ba i nemate klijentele, i ne bi se moglo kazati da vam ba ide... Vi i vai ljudi zacijelo ste bolja njukala od mene kiselo se nasmijei Bani. I dobro, gdje jedjetece u ovom asu? Ako sam dobro shvatio, drmnuo je crtee i zbrisao od kue. Sluajte, za nekoga tko ima dvadeset pet godina teko je kazati da je pobjegao od kue. On jejednostavno otiao i unajmio stan u jednoj od onih mirnih ulica koje imaju nazive po ilircima. U Vra-zovoj,toosovoj...Gubaijabismovasodvezliipokazalivamgdjesadaboravi.I,konano,kakoizgleda. Da, da... to je uvijek pouzdanije od fotografije zamisli se Bani. A imate li moda fotogra-fije ili fotokopije ukradenih crtea? Ne procijedi Svilar. Nikada nisam mislio da bi mi mogle ustrebati... da u se nai u situacijislinojovoj.Alicrteisuspremljeniustarukonumapukojaveomalijepoizgleda.Nalikjenaplosnatu kutiju, crvena je i ima zlatotisak na prednjoj strani, odnosno na poklopcu. Dri se da su crte-i oduvijek bili u njoj, tako da je i sama mapa vrijednost. Nadam se, gospodine Baniu, da ete mi po-moi da vratim crtee i mapu. Bit u vam zahvalan, a nemojte smetnuti s uma da su zahvalni uvijek idareljivi. Moda vam se ovo sa slikama i ne bi dogodilo da ste uistinu dareljivi. Znam na to ciljate, ali nemate pravo! naljuti se on. Arno ima bankovnu karticu i raun zaijusepozitivuredovitoiizdanobrinem.Vjerujte,nezahvalnostdjeceeeproizlaziiznaeda-reljivosti nego iz krtosti. Nagaam da imate djece... Imam! prekine ga Bani. Siguran sam da ste me temeljito provjerili i da vam to da imamker nije promaknuto. Recite, ona esto dolazi iz Londona?Baniu doe da radoznalog idiota raspali akom posred lica, ali takvo to ipak nije mogao ura-diti. Konano, od neega je morao ivjeti. Iako ne radi ugostiteljski, krojaki ili propagandistiki po-sao, i za njega je muterija redovito u pravu! Osim ako mu se ba dokraja ne zgadi.I dok su se stubitem polako sputali ka velikom predvorju, takoer prepunom ovjeenih slika, uzgradu je uao neobian tip, vrlo visok ovjek ezdesetih godina, vitak i uskih ramena, pomalo plahai nespretna hoda, odjeven u dugaak, staromodni krombi kaput, koji je zacijelo bio teak koliko i onsam. Imao je za svoju dob vrlo gustu crnu kosu, nije nosio ni eir ni kapu, a ono to je na njemu dje-lovalo najudnije bili su demodirani titnici za ui, nalik na studijske slualice, odjevni predmet ka-kav se jedva jo mogao vidjeti i na filmovima. Lice mu je bilo vrlo glatko, gotovo zategnuto, ali Ba-nibrzoshvatidajetozbogpuderakojijeizdanorabio.ovjekjeurucidraocrni,elegantnikovei za spise, a kad ga je Bani malo bolje promotrio, shvatio je da to nije kovei, nego laptopto je, poput kakve dragocjenosti, bio uvren o ovjekov lijevi zglavak neim nalik na policijske li-sice. Bani bi dao ruku u vatru da ga je negdje ve vidio, ali se, kao i veina onih koji su preli pede-setu i poeli zaboravljati stvari, nije mogao sjetiti gdje.GospodineRaunovoo!iznenadiseBobiSvilaripouriususretovjekusatitnicimanauima. Danas vas nisam oekivao. Ali, neka, neka... Odmah emo srediti sva nerijeena pitanja!Potom mu nekako ishitreno i pretjerano srdano prui ruku, a Raunovoa je primi bezvoljno,onako kako se, primjerice, na ribarnici hvata riba u iju svjeinu sumnjamo. Gospodine Baniu pogleda Svilar istraitelja, stiui i dalje mlohavu Raunovoinu ruku kao to vidite, iskrsnule su nenadane poslovne obveze. Guba e vas odvesti kamo smo naumili i ispla-titi vam predujam.Guba pogleda ljutito Svilara, ali ovaj put ne pripomene kako mu je pravo ime krlet te kako muse ne svia nadimak. Mirno je prihvatio naredbu jer je Svilar ipak bio njegov gazda.2.ULI CE TO SU NO SI LE IME NA ILI RA CA bile su u drugom dijelu grada, inili su ih lijepi samostojei objekti,uglavnom dvokatni, sagraeni negdje poetkom prologa stoljea. Kao to i pristoji ulicama koje sudobile imena prema pjesnicima i filolozima, bile su mirne, iroke, gotovo posve bez prometa, trgo-vina jeu njimabilovrlo malo, a gostionice ikafii bilisu prava rijetkost. Kadabitkogodpokuaodulje motriti koju od kua, teko bi mogao ostati nezamijeen, jer su u takvim ulicama uz ulaze parki-rana samo vozila onih koji tu stanuju. Ipak, s olakanjem shvati Bani dok su se zaustavljali nadomakkui koju je unajmio Svilarov sin Arno, jedan od malobrojnih kafia u ovom dijelu grada nalazio seba nasuprot Arnova privremenoga doma. Ispred kafia bila je neka vrsta ugibalita na kojemu su sezasigurno izmjenjivala vozila onih to su zastali radi pia. Usto je kafi, neobinog naziva JednookiJack, s uline strane imao veliku staklenu stijenu, svojevrstan izlog iza kojega je bio uvren velikimetalni ank na koji se moglo oputeno nasloniti, pijuckati pie i promatrati to se dogaa vani. AliGuba, kako ga je zvao njegov poslodavac, ili ak vlasnik, zacijelo nije imao smisla za praenje i uho-enje, tako da je zaustavio svoj Cheeroky uza samu ogradu od niskih stupica, iza koje se nalazilo be-toniranodvorite,niskaineuglednadvorinazgrada,anasuprotnjojkuasvisokimsuterenom,natkrivenimstubitemidvakata,nanekinainlijepa,aliusvomsiviluipakpomalobezlinaine-upadljiva. Ovo je unajmio kimne Guba prema katnici ali mislim da se koristi samo sobom ili dvjema.Bani bolje promotri zgradu, ali ne zamijeti nita iznimno, nita to bi u njemu potaknulo kakvukorisnu asocijaciju ili zakljuak. Kua je imala bogatu ali zaputenu fasadu, kakve se obino ne ob-navljaju bez stotinjak potvrda razliitih urbanistikih i kulturnih ustanova, prozori su joj bili ukrae-ni,posveizvanstandarda,ikadabisteihpoeljelipromijenitizbogtronosti,svakibisestolarnatakvom poslu lako obogatio. Dio dvorine ograde bio je dograen ukrasnim ipkama koje godinamanitkonijezatitio,takodaseinilokakobisesvakogaasamoglesruitiizgrienehrom.Bilojeposve oito da Arna tu nema jer su svi prozori bili tamni i poluzastrti tronim roletama. Plaa tisuu eura mjeseni najam s prezirom e Guba, po emu se Baniu uini kako se Svi-lar morao dobrano raspitati o novonastalim okolnostima u kojima mu se naao voljeni sin. Za te novce ja moram raditi cijeli tjedan i dalje je bio ogoren Baniev informator. A to ete... promrmlja istraitelj kao da osjea suut spram njegove besparice. Da bi sedolo do takve love, treba nai pravoga oca ili pravi posao. On je pronaao ono prvo... a vi ovo dru-go. E, nekad je bilo bolje rei e on s nostalgijom u glasu. Sve dok mi crveni banditi nisu sud-ski zatvorili zatitarsku agenciju. Potplatila ih konkurencija. Ali potegnuo je gazda ve sve to treba. Iodvjetnike i... A zato su vam je zatvorili? Otkud ta pakost prema tako ljupkom i drutveno korisnom radu? A to da vam kaem... uzdahne Guba. Toboe zbog neadekvatne primjene sile. Kao da smona izgrednike mogli krenuti molitvenicima i prirunicima bontona.Naravnodaniste!Neshvatljivajetanesnoljivostkojuvlastpokazujepremaprihvatljivimoblicima nasilja i terora. Ne brinite se vi za agenciju. im porastu potrebe za razbijenim glavama, tikoji su vas zabranili sigurno e se urazumiti.Nije bio siguran da je Guba shvatio ironiju, ali se nije imao kada baviti time, jer je iz one kuiceudvorituiziaoklinac,nestarijioddesetgodina,zasnijegkojijeupravopoeopadatiprelaganoodjeven, s velikom indijanskom perjanicom na glavi i lukom i strjelicom u rukama. U tome to je uzplonik parkiran Gubin skupi automobil zacijelo nije vidio nita neobino, pa je trkom kakvim djecaoponaaju jahanje pourio do velike kue i zagledao se u prozor kao da oekuje da e ondje ugledatiArna Svilara. Mislim da mali idiot umilja da je Indijanac ree Guba ravnoduno, po emu se dalo zaklju-iti kako je klinca s perjanicom ve imao prilike vidjeti. To ste dobro zamijetili zakljui Bani. Po tome kako se odjenuo teko bi bilo povjerovatida se igra astronauta. Ne znam kako mu takvo to moe pasti na pamet. Ne znate jer ste odrasli uz one... transformere... i ninda kornjae... ili kako se ve ne zovu... elite li kazati kako je klinac odrastao uz kaubojske filmove kojih vie uope nema. Ne elim nasmije se pomalo kiselo Bani jer je tos u tome to klinac uope i nije odrastao.Bit e da mu je netko napunio glavu Indijancima i kaubojima. Moda otac... Ili djed dometne Guba, a Bani se strese od nelagode. On je, naime, odrastao uz knjige KarlaMaya,uztakozvanecrtaneromanePonyiLaso,uzvesternesJohnomWayneomiJamesomStewartom,onsejouvijekdobrosjeaoindijanskogafilmasnimljenognaPlitvicama,ukojemunjemaki kauboj kae: Wohin gehest du, mein rote Bruder? Nije mogue da je po tom svom odgo-ju, u kojemu su vano mjesto imali junaci Divljega zapada, polako preao iz kategorije oeva u kate-goriju djedova.Ali Gubu oito nije zanimalo je li njegov sugovornik blie oinskoj ili djedovskoj dobi, nego jepromrmljaokakosumusevekoljenaukoilapajeiziaoizparkiranogvozila,zijevnuo,priaoniskojogradiiprotegnuosenekolikoputakaodaobavljajutarnjugimnastiku.Zatimjeprostakipljunuo ustranu, izvadio rupi i snano se useknuo.I tad ga je spazio djeak s indijanskom perjanicom na glavi, namrtio se, lupajui se dlanom pousnicama indijanski je zajujukao i pozvao oca: Tata, tata! elava zmija je opet ovdje! elava zmija njuka po naim panjacima!asak nakon toga iz kue je izjurio niski, tusti tip kratkih nogometakih nogu, okrugla lica, s po-duljim zaliscima kakve su neko nosili poklonici pozne faze Elvisa Presleya. Tip je bio odjeven u i-roke samtaste hlae i maskirnu jaknu, sa skraenom pukom iji je uglaani metal zlokobno sjevnuou njegovim rukama. Prizor ba iz zaboravljenih vesterna. Pizdo! Rekao sam ti da se vie ne pojavljuje! izderao se naoruani tip na Gubu. Nema ov-dje to njukati! Je l' jasno? Je l' jasno?Drao je puku i inilo se da e podii cijev prema Gubi, ali to ipak nije uradio. Vidjelo se da jeljutit, ali je njegova ljutnja bila vie paradna pirotehnika nego autentini poar.Guba se oito nije uplaio puke, ali je ipak, valjda iz opreza, ustuknuo korak-dva. Vidjelo se dase ne namjerava previe objanjavati s ljutitim ocem malog Indijanca, te da e se nastojati im prijeukrcati u svoje vozilo i odmagliti. Bani primijeti kako je polako zavukao ruku u desni dep i bilo jevie no jasno da u njemu dri pitolj. elava zmijo! zakretao je djeji glasi. Ovo e ti biti najbolja opomena!Rekavito,klinacpodigneluksastrjelicominapnetetivu.Strjelicajebilaizraenaodvrstetrske i na vrhu je imala icom pritegnut avao. Mogla je sasvim lako ozlijediti ovjeka. Ako me balavac pogodi, stradali ste obojica! priprijeti Guba ovjeku s pukom, a on se okre-nepremadjeaku,odmahneglavomustranu,natodjeakspustisvojeorujeizdomaeradinostiiodjuri u kuu.Gubaotpljune,okreneseiunekolikosekorakanaeusigurnostiautomobila.Dokjeokretaokljui i pritiskao kvailo, ulo se kako ljutito mrmlja neto to su morale biti psovke. A potom, dokje kretao, shvati kako bi trebao objasniti Baniu tko je tip s pukom: Svilarov mali idiot unajmio je kuu od obitelji diplomata koji trenutano ivi u Otawi. U dvo-rinojkuistanujekuepaziteljHavranek.StivHavranek.Nemabanekoprezimeuzkojebidobroila ta skraena puka. Ni uz vae prezime ba ne ide pitolj koji ste stiskali u depu. Revolver ispravi ga Guba, ije prezime krlet zbilja nije zvualo revolveraki, pa izvadi izdepa Colt magnum, pucaljku u koju se morao jo kao klinac zaljubiti u nekome od zagrebakih kine-matografa. On i njegov aknuti sin prave su davei. Bio sam ovdje proli tjedan da nagovorim Svi-larova klipana da se vrati kui, a praovjek u maskirnoj odori poeo se derati na mene kako nemampravo ulaziti u dvorite, kako e mi on ve pokazati mog boga... I onda je otrao u kuu po puku...Razumijem ga samo utoliko to su mu u ratu ivci otili k vragu. Ali to ete!? Nismo svi napravljeniod iste grae! Ja sam se, eto, vratio iz rata i zaspao mirno kao da sam stigao sa svjetskog prvenstva uFrancuskoj.Pritom se samozadovoljno nasmije jer mu se, oito, dopala vlastita ala.Kad god zavri koji od ratova na ovim prostorima, pomisli Bani, dok se Cheeroky zaustavio nacrvenom semaforu, kompletno puanstvo ima urednu potvrdu da je sudjelovalo u njemu. I to na pra-voj strani, to neprijatelja ili napadaa, onako retrospektivno, ini posve beznaajnim. A vi... vi niste sudjelovali u obrani domovine? pogleda ga naas Guba pa polako krene prekoraskrija. Ne skruenim e glasom Bani. Ja jedini nisam... odnosno nas nekoliko... Idui tjedan osni-vamo malu udrugu nebranitelja. Za poetak emo traiti da nam se oduzme pravo na tramvajski po-kaz i povisi televizijska pretplata...Moda bi ta reenica i naljutila Gubu, ali ju on, ini se, i nije do kraja uo jer je spazio neto ususjednoj ulici. Dodao je naglo gas, prebacio se u nedoputenu traku, oduzeo drugima prednost i na-kon jedne vozake egzibicije, koja je vrijedila viestrukog oduzimanja vozake dozvole, zaustaviosenadomakmondenomlokaluiznadijegjeulazasvjetlucalakonturaaesastiliziranimtropskimvoem. Ono je njegov Punto! ree uprijevi prstom u zeleno vozilo ispred lokala. iji? Njegov. Arnov! Uvijek mi je tako glupo izgovoriti to ime koje nita ne znai.I prije no to je Bani uspio ironino zaustiti kako stari Svilar nije ba sinu kupio bogzna kakavautomobil. Guba ga lagano gurne laktom i pokae mu prema ostakljenim vratima coctail bara. Iz nje-ga je upravo izlazio mladi u sportskom kaputu s kapuljaom, mrav, prosjena, nezanimljiva djea-koga lica, tamne kovrave kose koja se teko elja, gegava hoda kakvim znaju afektirati adolescenti,dovoljno nizak da bi enama ostao nezanimljiv. Ne samo da nije nimalo bio nalik na oca, poduzetnuarmantnu mukarinu koja se znala othrvati godinama, nego je ve na prvi pogled odavao autsajde-ra. Ali svatko ima i majku, pomisli Bani, pa ako nije na oca, bit e da je na majku. Ali o njoj e bititeko doznati ita podrobnije jer je, kako je rekao Svilar, umrla 1992. Pravi mamin sin rekao je Guba kao da ita Banieve misli. A zatim, mislei valjda kako seBanidostatnouputiouonotoemutrebatizapraenje,okrenekljuiuautomobilskojbraviciikrene.BanisejojedanputosvrnepremarazvikanomlokaluzabogatumladeiizbliegaugledaSvilarovasina,kojijeutomasuotvaraovratasvogFiata.Zaudilogajenjegovomekoblijedolice,kojekaodanijepripadalodvadesetpetogodinjakunegokakvommlaemkolarcu,arinicekoje su mu krasile oba uha pripisao je njegovoj gubitnikoj prirodi. Smislio je za to smijean argu-ment ako nisi ba nita, moe biti bar ovjek s rinicama.Hoetelidavasodvezemkui,padavamautonetkonaknadnodovezeupitagaGubailiete radije na Jelenovac po njega? Brinem se kad nije uz mene promrmlja Bani. Znate, taj model najee kradu. Tko bi to krao!? u nevjerici e Guba. Banda iz tehnikih muzeja! to sve nisu kadri uraditi da poveaju izlobeni fond!Poslije je, gore na Jelenovcu, preao u vlastiti auto, a kad mu je Svilarov pomonik donio ek nakojemu je bio ispisan predujam od dvije tisue eura, pristao je na taj sasvim neobian posao, pristaoje pratiti i nadzirati mladia, odnosno crtee to ih je on ukrao uzoritome i dobronamjernom ocu.U pola est, kada je zaustavio auto ispred Nove bolnice u Dubravi, snijeg je padao gue, ali sepo mokrom ploniku parkiralita inilo da se nee uhvatiti. U svom tamnocrvenom kaputu s kapulja-om, koji joj je iz Londona poslala Nika, omotana novim Benettonovim alom, Lidija ga je ve eka-la, uzrujano pocupkujui na hladnoi. Ali nije mu kazala nita, ak ni kad joj je rekao da ga priekajo asak dok ne kupi teku Marlbora na kiosku u bolnikoj auli. Bila je to prednost razvedenih paro-va, naime, bili su gotovo obvezni pomoi jedno drugome, ali si nisu smjeli predbacivati razne sitnice.To se bar nije dralo ukusnim i umjesnim. Oprosti, do maloas su me gnjavili jednim idiotskim poslom rekao je kad su sjeli u njegovsivi Golf. Ipak se osjeao pomalo krivim jer je zakasnio cijelih etvrt sata, a ona ga je sve to vrijemeekala vani na snijegu i hladnoi. Da smo u braku, prije etvrt sata uzela bih taksi i sada te ekala dolje na Britancu s facom oneeneizonog...japanskogfilma...nasmijalasesuzdranoLidija,alise,naravno,naslovatogja-panskogfilmanikakonijemoglasjetiti.Otkakojeprelapedesetu,ionajesveeezaboravljala,tvrdei u pojedinim trenucima kako je to poetak alzheimera, premda je bilo posve oito da je rije odankukojiseplaagodinama.Kakojeuposljednjevrijemeimalaboloveukraljenici,znalabiseukoitiitadajepilamnogosedativa,modaivienotojetrebalo.Odluilajesmravjeti,pretpostavljajui da bi njezini problemi mogli biti u vezi s tih nekoliko prekomjernih kilograma. Me-utim, bolovi ni nakon ozbiljne kure mravljena nisu nestali, ali je Lidija zato dobila finu liniju i po-ela izgledati sasvim dobro za svoju dob, to je i njezin bivi mu zamijetio. to ti je rekao arobnjak? upita je Bani ironizirajui razvikanog neurokirurga do kojega semoglo doi samo uz posredovanje generalnog sekretara Ujedinjenih naroda ili neurokirurgove glu-he tetke. Igrom udnih okolnosti Lidija je upoznala ba tu tetku. to ja znam!? zlovoljno e ona. Katkad mi se ini da nitko od njih pojma nema, a opet, nemogu otii na pregled kraljenice strojobravaru. Napravili su mi nekakvu scintigrafiju i u nalazu pieda se ne vidi aktivnost patolokog nakupljanja...Aktivnostpatolokognakupljanja!nasmijeseBanirazdiruiprekoupravljaacelofanukojisubilezapakiranecigarete.ZamislikadmudoekumicaizuerjailiKaine,aonjojra-dosno priopi kako nije zabiljeena aktivnost patolokog nakupljanja, ali da joj je antibakteriogramfecesa suspektan na... Napravio mi je i MR, i u nalazu pie... ovako... ree ona pa upali svjetlo iznad vjetrobrana ipone prekapati po mapi s nalazima, koju je sve vrijeme drala u krilu ...da se na seriji... sagitalnih itransverzalnih presjeka... vidi... vidi... reducirana fizioloka lumbalna lordoza... Kui to? Sad bih ti rekao to kuim! odbrusi on, svejednako se muei s paketiem Marlbora.Dajmi otvori te proklete cigarete... kao da ih pakira neka udruga za borbu protiv puenja! Mogao bi ve prestati ree ona usluno mu otvarajui kutiju. Svjestan si da ti tete... Svjestan sam da mi tete sloi se on duboko uvukavi dim. Poveavaju mi sedimentaciju uilama, pojaavaju mi patoloko nakupljanje katrana u pulmonalnom predjelu, usporavaju rad bubre-ga, katastrofalno djeluju na mozak, unitavaju mi srce, djeluju kancerogeno u svim moguim smjero-vima...Zapravo,bratbratu,platfusjevaljdajedinabolestkojunepogoravaju.Akaozainat,njegaba nemam! Obeao si Niki da e prestati izbaci ona kartu za koju je naivno mislila da je adut. Obeao,pa u i opet, pomisli Bani i zastane zbog silne guve koja se stvorila pred ulazom u Maksimirsku. Prekosutra dolazi. Dolazi!? zaudi se on. To je neto prekoredno? Da zamisli se Lidija. Zato se i brinem. to je tu zabrinjavajue?Pato!Dolazi,premdajenismooekivaliprijeUskrsa.Prviputnijepitalaonakokakoonazna... Toboe, imam li to protiv da doe. Samo je najavila da stie... i to sama! Bez Tima. Moda su prekinuli...Modasuprekinuli!rasrdiseona.iveskupapetgodinaititotakomirnokae!Paneprekidaju ljudi tek tako! Lidija, pa i mi smo svojedobno prekinuli tiho e on.Jesmo!Aliakosmomibiliblesavi,zarmorabitiiona?reeLidijaiodmahumukne,postavivaljdasvjesnaonogatojeoniznjezinihrijeimogaoizvui.Potomprijeenamnogokonkretniju stvar: Slijee prekosutra u Grazu. S onim Ryanairom. Trebao bi otii po nju. Imam dosta posla... pokua on smisliti neto za to je sumnjao da e funkcionirati. Ma daj! odmahne ona rukom. To ti je bar prilika da obie sve tamonje CD shopove i usta-novi je li Coltrane snimio to novo. Lidija, Coltrane je umro 1967. ! Nisam ni pomiljala da bi te u tome ovjek mogao zbuniti odvrati ona, oduvijek na neki u-dan nain ljuta na njegovu opinjenost dezom. Gdjekad je znala kazati kako bi ga radije dijelila s ra-zumnim ljubavnicama negoli s ritmovima Dextera Gordona i turobnim zavijanjem Cheta Bakera. Hoe li da poem gore s tobom? upita on nakon to je zaustavio auto ispred Konzumova sa-moposluivanjanaugluBritanskogtrgaiIlice.Kaodajetimehtioprovjerititrebalijojkakvapo-mo sada kada je gnjavi kraljenica. Idi samo! Sigurno te ekaju u Kicu. Meni je malo bolje. Mislim, fizioloka lumbalna lordozamalo mi je popustila. Valjda od voltarena. U redu slegne on ramenima shvativi da danas nije njezin dan, pa pritisne papuicu i uspnese na Rokov perivoj, gdje je najee ostavljao auto. A dok se sputao natrag prema Britancu, snijegjeveprestaopadati.NeonkinematografaApolo,ilinekadanjeKozare,ijejeime1990.iznenadapostalo nepoudno jer je istoimena planina sasvim neoprezno sudjelovala u NOB-u, bio je ugaen, avitrinesplakatimafilmovaprljaveipraznejerfilmskihprojekcijaodNovegodineovdjevienijebilo nakon to su gradske vlasti zbog nerentabilnosti zatvorile dvoranu i poklonile je nekakvoj kaza-linojdruini.Tupretvorbukojomjedvorana,krozkojusuprojailiJohnWayneiGaryCooper,projurili u svojim neobinim vozilima svi Jamesi Bondovi, u kojoj su vritale rtve raznih Dracula, iu kojoj su svoje erotsko rublje svlaile dame poput Tracy Lords i Ginger Lynn, preputena nekakvimsumornim i umnim fizionomijama koje se deru, lamataju rukama, lupaju vratima od perploe i go-vore napamet nauene reenice, doivio je kinooperater Pako i kao osobnu uvredu, i to ga je pogodi-lovieodinjenicedasumudaliradnuknjiicuiutjenomukazalikakosesnjommoeprijavitinekakvomureduzazapoljavanje.Istinizavolju,utomseuredunebiimaoemunadatiakdajeimao i kakvu bolju struku. A kao kvalificirani kinooperater bio je isti loser, jer su se u cijeloj zemljikinematografizatvarali,takodasefilmskidjelatnici,odredatelja,prekokinooperatera,pasvedoprodavaa kokica i kikirikija, nisu imali emu nadati.Ali te se veeri u kafiu Kico nije razgovaralo o sudbini hrvatske kinematografije i kinoprikazi-valatva, niti o tomu kako prekvalificirati i zaposliti svu silu otputenih kinooperatera, nego o doga-aju iskljuivo ideoloke naravi, to je uzbudilo drutvo u lokalu. asna re, deki, nisam mogel verovat! govorio je Pako s gemitom u ruci. Gledam telku ividimbiskupa,stopostotnoga,pravog,ovakkakjeinkasatorMarijanpravi,igovoritionkaksukurtoni tetni, kak oni zaprav ne tite od side i kak se protiv te bolesti treba borit onak s kompletnomlinou... valjda ko u partizanima, gdje su umjesto mitraljeza imali karbitne lampe... kaj ja znam... Je-bote, to da mi biskup tumai uvod u kurton, to je skroz isto ko da uster Tukec od prekoputa predajeatomsku fiziku na faksu. Gdje je on bil kad sam ja ko balavac iel na kiosk kod frajle Bogadi i trailteta, prosim vas dva risa!? Ti, ko uvek, ni ne kui! otresla se na njega ankerica Zdenka, kojoj je taj razgovor ve vje-rojatno iao na ivce. Ne, ti se kui u kurtone, Zdenka! Ti se kui! odbrusi joj Pako, nato ona tresne ljutito plad-njem po anku. Daj, olabavi malo! Celo ti je vreme jezik u petoj brzini. Kaj ne vidi da tu ima ljudi kojima sise popel na glavu, skup s biskupima i s tim... s tim... okomila se na njega Zdenka. Sad u Konzumu dre kurtone u raznim farbama i okusima primijeti Flegma, koji se ba ne-davno vratio s odsluenja zatvorske kazne u Valturi pokraj Pule. Potom je popravio svoju obvezatnukapu s coflekom ili pufnom, kako su to zvali stari Zagrepani, i iskoristio tren nepanje te otpio do-bar dio gemita biveg inkasatora, gospona Marijana. Ma kaj jebe, Flegma! Je l imaju, moda, kurtone s okusom manga i straatele? On to zna! umijea se Marijan, ljut to mu je blago retardirani Pakov brati iz Garenice pr-kao po ai. On bunari u Konzumu pa zna. Nikad nisam nit ukral u Konzumu branio se Flegma. Nisi Konzumu neg njegovim muterijama! I onda ti je taj pop, biskup, koji kurac... nisam mu skuil in... nastavi Pako ondje gdje je stao izjavil da kurton ima nekakve sitne rupe, pore, kaj ti ja znam, koje su vee od atoma side... Valjda od virusa... ispravi ga Bani proguravi se do anka, gdje mu je Zdenka ve otvaralahladno boino pivo, koje je Zagrebakoj pivovari ove godine iznimno uspjelo.Detektiv,nemojmeitijebat!pjenioseotputenikinooperater.Kajjaznamkaksemjerisida! Uglavnom, veli da je taj... da je taj virus manji od tih nekakvih rupa u kurtonu i da ta stvar opene koristi. Jebe mi mater, reko je to tak sigurno ko da je sam meril te... rupe... i te side... Ak prodaju kurtone s rupama, onda to nije u redu prosuivao je Flegma. I onda veleasniima praf! alosno je da Crkva mora upozoravat na te stvari, a da to ovi iz Konzuma sami ne vidiju...Jebemumater,Flegma,tininekui!srdiosePako.Nemajukurtonirupe,negnekakvemale rupe kaj nisu rupe... al su ipak rupe jer kroz njih mogu pro male side... mislim bar one najma-nje... Ma ni ti ni ne razme! umijea se gospon Marijan, koji je i nakon umirovljenja nastavio do-laziti u Kico, ali sada s veom, penzionerskom nadom da e mu tu i tamo tkogod platiti pie. Njego-va Uzoritost je to rekla zato kaj se Crkva s pravom protivi toj gumenoj stvari jer je protuprirodna, ijer je avolska, i jer kvari katoliku mlade...Kaj,sadburekelironinoe Pakodaje Bogtak htel, dabinapraviloveka s gumenimkurcom. Nisam to rekel! Al Crkva je protiv te stvari! Pa valjda Crkva ima pravo kazat za kaj je, a za kajnije! II to sam vi komunjare imate pravo!? Ni ja ne bi taj va prezervativ nikad stavil! A za koji bi ga ti kurac stavljal na kurac? prostrijeli ga pogledom Pako. ak kad bi ti vele-asni i dal posebnu dozvolu da ga stavi... Kad bi mu dal oruni list za kurton! naceri se zlobno Flegma.U taj se as oglasi telefon sa anka i oni prekinu svau. Iako je takva pomisao bila glupa, Baniuse uini da je telefon zazvonio nekako glasnije i vanije zato to je rije o ozbiljnoj vijesti. Zdenka jezgrabila slualicu i pogledom preletjela po nevelikoj prostoriji lokala. To bi radila uvijek kad bi semaila telefonske slualice jer je telefon poesto zvonio zato to je netko trebao koga od gostiju. Slu-ala je paljivo, kazala je tek tu i tamo pokoje da i kuim, a potom pozdravila i odloila sluali-cu. U kafiu je nastao muk, Bani je upalio cigaretu, a Pako naas zaboravio na udan problem nepri-jateljskog odnosa Katolike crkve spram tanke gumice koju, bar kako Flegma kae, ve proizvode uraznim bojama i okusima. Zvala je Lela prekine tiinu Zdenka. Kembru su jutros odvezli u bolnicu. Ma Kembra mulja! Pa znamo ga! umijea se Pako kao da je ljut to su mu minirali zdravstve-no-teoloku raspravu. Kembra je stari folirant. Povukel se na toplo i na pravu hranu. Pa svi znamoda njegva Lela ne zna skuhat jaja na oko! A cugu mu furaju onak sa strane, ispod ita... Ali ciroza je smrtonosna pripomene Bani. A za Kembru se ba ne bi moglo kazati da seuvao. A ko se od nas uva!? nije se dao Pako. Ko se uva!? Svi smo mi cugeri, i svi mi imamo tuvirozu jetre! Mo ga jebat! Pa kaj...I tko zna koliko bi dugo jo drobio besmislice da ga Zdenka nije prekinula rijeima u kojima jebilo straha: Lela kae da mu je ostalo jo samo malo...3.UTJE HA JE U GI LE ADU BIO JE MODA NA DAHNU TI, ali i sasvim stereotipni gospel to ga je u dvadesetim go-dinamaprologastoljeanapisaocrniglazbenikPaulRobeson,iutojjeformipostojaouraznimsluljivim i prepoznatljivim izvedbama, sve dok ga Archie Shep nije ubacio u svoj rvanj i posve garazorio kakofoninim sudarima raznorodnih puhaih glazbala. Meutim, i to je bilo, kako bi ljubiteljiarhaizamakazali,istomilozvujepremaonomkaosukojijenastaokadasesimetrineskladbedohvatio aknuti tip s kapom Roland Kirk, arobnjak koji je na stage izlazio objesivi oko vrata svemogue puhae instrumente, i one koje je znao, a valjda i one koje nije znao svirati, i koji je tu stvarsamljeo, razvalio, razbio u sitne krhotine i prosuo je po podu jedne zadimljene noi u Montreauxu, uzemlji koja je, kako u jednom filmu kau, svjetskoj kulturi podarila sat s mehanikom kukavicom.Pritiui tipku repeat na autoradiju s ugraenim CD-playerom to mu ga je prologa ljeta doni-jela ki, Bani je tu stvar uspio presluati sedam puta prije no to se naao na zavoju kojim se sa stareSamoborskecesteskretalopremabreuljkunakojemusenalazilaKomarovavikendica.KomarjebioBanievkolegajoizdavnihdananarodnemilicije,biomujeiprijateljnakojegaseuvijekmogao osloniti, odnosno suradnik na kojega se nikada nije smio oslanjati jer je bio blag, pomalo li-jen i ne osobito inteligentan. Ne napredujui u poslu, ostajui vjenim pomonikom, pa ak i metomporuga,Komarseprijepetgodinapovukaouprijevremenumirovinu.Porazikojejeotadamoraotrpjeti bili su samo porazi u borbi protiv suvinih kilograma i protiv terora ene koja mu je svaki tje-dandonosilanovikonceptredukcijskedijete,potkrijepljenraznimarobnimampulamaizalterna-tivnih ljekarni to su preplavile zemlju poput kakve epidemije. Stoga se u posljednje vrijeme povlaiou vikendicu nadomak Samoboru, preputajui stan eni, djeci, zetu i snahi, sitnoj unuadi, susjedima isvim onim bezdunim uljezima koji su remetili njegovu uistinu minimalnu privatnost.Kad je uao u njegovu tipsku vikendicu, kakve je konfekcijski proizvodilo i na otplatu prodavalojedno graevno poduzee iz Gorskog kotara, Bania iznenadi koliina nereda, nesvojstvena nekometkojebiopolicijskiistraitelj.Jedansedioneredasvodionanepospremljeniprostor,razbacaneodjevne predmete i ve dulje vrijeme neopranu veu koliinu posua, dok je drugi bio zapravo Ko-marov novi hobi. Isuse, Komaru, to to radi? upitao ga je Bani zatekavi ga kako, uz pomo pincete, povea-la i posudice s ljepilom, pokuava uvrstiti igicu s crvenom glavicom na neto slino nedovrenomemostu. Svud oko njega bile su tisue kutija igica s crvenim, smeim i zelenim glavicama, igica nakojejeBanivezaboravio,jerjemisliokakosujeftiniisvimadostupniupaljaiodraznobojneplastike posve unitili proizvodnju igica, ili, kako je jo njegova baba govorila, palidrvaca. Pont Neuf odvratio je Komar, jedva se i osvrnuvi na gosta. Ima u friideru pivo, natoisi, sjedni i reci zato si doao.Traeiutomnereduhladnjak,BanispazivedovreneobjektetoihjeKomarmukotrpnimradom izradio od igica: Eiffelov toranj, jednu malu, pojednostavnjenu crkvu Notre-Dame, neto na-lik na Slavoluk pobjede. Tu nadomak Samoboru kao da se raala mala drvena replika Pariza.Naravno, Komar je u hladnjaku imao najtrivijalniju stvar, Tuborgulimenci,iBanigajeuzeovie da se oporavi od iznenaenja nego da bi uivao u pivu. Dakle, to je taj hobi... promrmlja Bani, otvori limenku i sjedne na kau osjeajui kako podnjim krckaju desetci polomljenih igica. Da odvrati Komar. Savrena stvar. Imat u moda i izlobu. Kad sve zavrim. Hoe li obraditi cijeli Pariz otpije Bani malo iz limenke ili e se zadrati samo na vani-jimarrondissementima?Zna,biosamondjeividiodaimanekolikozagradnjustranozajebanihetvrti. Cijeli Pariz!? Si lud? Pa tko bi to napravio!? to ja znam! Guinnessova knjiga rekorda puna je najrazliitijih pothvata. Jedan je frajer napra-vio Titanic od smjese za kremnite, mislim u naravnoj veliini, drugi je pak izmodelirao sve sudioni-ke svjetskoga nogometnog prvenstva od marcipana. Zajedno s rezervnim igraima. Ali Pariz od igi-ca! To bi bio hauptrefer! Zajebava! Zato si doao? Da te izvuem iz ovih pizdarija! Bi li se malo rekreirao? Ne bih se vraao u policiju ni za svu lovu svijeta! odbrusi on lijepei jo jedan vaan dio pa-rikoga mosta. Ondje su sad sve nekakvi balavci iz unutranjosti. Nemaju manire, ne govore jezi-ke... A ti ih govori est! Bez grkoga i latinskoga.Komar konano podigne pogled s mosta i odloi povealo i pincetu.Nemislimnapoliciju!uzrujanoeBani.Menitrebapomonik.Barnekovrijeme.Smsam, a moram pratiti balavca koji je bogatom ocu popalio nekakve umjetnine. Ne razumijem se u umjetnine... Komaru! mirnije e Bani. Ne zovem te da napie katalog za Murtievu izlobu nego dami pomogne pratiti klinca koji e pokuati utopiti slike kakvom trgovcu i tako zajebati staroga. Zato to ne prepusti policiji? ree Komar, a Bani zakoluta oima, izvadi kutiju Marlboraikrene upaliti cigaretu. No upalja je bio poluispravan i gotovo prazan, kvrckao je, ali bezuspjeno. Ima li igice? upita Bani spremajui upalja u dep. Tu su negdje bile... uzmuva se Komar podiui deku s kaua, prevrui novine. Zatim shvatida ga Bani zafrkava. Nemam! Sve su mi potrebne za makete! Jednu e ipak rtvovati ravnoduno e Bani, pa otrgne igicu s makete mosta i pripali si ci-garetu.Komarzakrguezubima,ustaneiprieelektrinomtednjakunakojemujeveduljekipjelavoda u dubokom zelenom loncu.Hoelidorukovatisamnom?upitagaKomarotvarajuihladnjakiizvlaeiiznjegaplastinu posudu do vrha napunjenu hrenovkama.Bani zanijee glavom, a Komar prie zakipjeloj vodi i ubaci u nju svoj izdani doruak. KolikojeBanimogaovidjeti,bilojetogotovodesetparihrenovki.Uivaojejersupostojaletekmini-malne anse da se odnekud pojavi njegova grozna ena, baci mu sve to u smee i naopa ga nekakvimslim-line energizerom i lank-reduktor efervetama. Nisam ti ja vie za to, moj Nikola ree Komar potiteno. Kako da pratim nekoga za kim nemogu ni potrati? Kako da budno zurim u neiji prozor ili ga ekam da izie iz kina, kad sam svakias gladan,ilimemui prostata, ilime zajebavaju hemoroidi?Nai nekogamlaeg.Kakvogklincakoji sanja da postane istraitelj. Ti si naivina ispije Bani pivo pa poe prema hladnjaku. Dananji klinci sanjaju o tome dapostanu bogati i slavni, i da im u novinama izau slike, ma to to znailo i zbog kojeg god razloga tobilo. A kad im ne uspije da otprve dobiju kakvu medalju, da postanu nacionalni predstavnici na Euro-songu ili kakvoj slinoj pizdariji, dobro im doe i sitno dilanje droge, obijanje kioska ili ljekarne, ilisudjelovanje u masovnim navijakim tunjavama.OndaneznamslegneKomarramenimaidugakomvilicomponenabadatikuhanehre-novke koje samo to nisu poele pucati. Neu se s tobom vucarati po gradu i slijediti balavanderakoji prodaje zjake. Ni tebi to vie ne pristoji. Ako ti ba bude trebala kakva pomo, imam jo nekoli-ko ivih krtica u policiji. Mogu biti od koristi... Dobro. Zna da na to raunam prekine ga Bani pa uzme komadi hrenovke iz hrpe koja sepuila na pladnju. Pa jebem ti! pobuni se on. Jesam li te pitao hoe li dorukovati? I to si rekao? Da nee! Sluaj, ako mi ve ne moe pomoi u poslu, bi li mogao sutra otii u Graz po Niku? to ona radi u Grazu?Manita!Tamoesamosletjetiavionomnekakvejeftineirskekompanije.Lidijametjeradaodem po nju, a ja sam preuzeo taj blesavi posao... Pa zato si ga preuzeo? Jebem mu sunce, Komaru! razljuti se Bani. Preuzeo sam ga da bih imao od ega ivjeti!Ne valjda zato da bi mi ti mogao postavljati idiotska pitanja!Dobro,dobro!branioseontamaneihrenovkuzahrenovkom.Super!UAustrijiimajuperfektanizborigicasvihveliina.TrebatemidostatogazaMoulinRouge.Samo,automijenapopravku. Ako me odveze Hohnjecu po auto, dovest u ti malu. Siguran si da je gotov? Naravno! Hohnjec mi je javio da mogu doi po njega. Kad ti je javio? Kad!? Pa prije jedno mjesec dana mirno e Komar, a Bani se umorno uhvati za elo i pripa-li jo jednu cigaretu.Poslije, dok su se, vozei se prema Zagrebu, spustili u udolinu s ratrkanim kuercima i pusto-poljinama, Komar mu pokae prstom prema dugom nizu vrtlarskih staklenika to su gorjeli. Bila jeto udna, pomalo nadrealna slika: polje pokriveno niskim snijegom i dugaki oval od drveta, stakla iplastikezahvaenvatromodkojesetopiokolnisnijeg.Nikoganijebiloublizini,nivlasnika,nisusjeda, ni vatrogasaca.Bani zaustavi automobil i izae, a za njim se tekom mukom izvue i debeli Komar, koji je izGolfa izlazio poput nespretnog mornara to se oajniki pokuava dokopati podmornike palube. Ba-ni se spusti s ceste niz nasip, ali se goruem stakleniku nije pribliavao. Komar mu je dahtao za lei-ma, alei se kako mu se ba sad ne hoda, te kako je gore s ceste ionako bolji pogled na cijelu okoli-cu. udne se stvari dogaaju ovdje tumaio je Baniu koji je palio cigaretu kao da mu ovaj isti,svjeizraknitaneznai.Najprijesuulokalnimnovinamanapisalidavlasttajikakoeseovdjegraditi veliki deponij smea, reciklani pogoni, spalionica, tko zna to sve ne. Zatim su to neki toboeodgovorni tipovi demantirali, pa je jedan zagrebaki magazin demantirao njih...Itojebilo?pitaojeistraiteljostavivicigaretuuustima,arukezabiviudepovevjetrovke, pokuavajui ih tako bar malo zagrijati. Nastao je kaos, panika... i ljudi su poeli jeftino prodavati zemlju. Mislim, i zemlju i kue. Ti-sue hektara prodali su nekakvoj tvrtki iz Zagreba, koja e se, navodno, baviti proizvodnjom zdravehrane. Ja to ne kuim! Kako bi se netko mogao na istome mjestu baviti proizvodnjom zdrave hrane ispaljivanjem otpada?! Ali to ja znam... zapravo, ne kuim se ba u tu zdravu hranu. Po koliini hrenovki koje si maloas smazao prekine ga Bani sasvim je jasno da se ne ku-i u zdravu hranu. Ma jebe zdravu hranu! odbrusi Komar. Susjeda ispod mene osam se godina bavila zdra-vomhranom.Jelajenekakvepeletiranealge,integralnikruh,sirivrhnjeodsoje,nekakvotrulo,nepricano voe i jaja s atestom o kokojoj prehrani... Najeim se kad samo pomislim na to. Hoe rei da joj to nije koristilo? to ja znam koliko joj je koristilo! Ljetos ju je zgazio tramvaj. Odvezli su je na traumu, gdje jeumrla.Kuijedoaopolicajacsnjezinimdokumentimaicekeromsasojinimniclimainekakvimumjetnim mesom od penice. A taj iji su ovi staklenici... on nije prodao zemljite? Mislim da nije odvrati Komar. Idiot. Njemu se, valjda, uinilo da je bolje uzgojiti deset kilasalate i pulek poriluka nego uzeti ke. A sad mu je ionako sve izgorjelo. Misli da se to moglo samo zapaliti?PojmanemamzamisliseKomar.Valjdajeimaoutimstaklenicimanekogrijanje.Osimtoga, puai bacaju opuke kojekamo. A ono... ono se zove sejtan... to se zove sejtan? Ono jebeno meso od penice tumaio je Komar. To to je bilo u cekeru babe koju je zgaziotramvaj.Bani ga pogleda prijekorno pa baci opuak prema njemu, a zatim se uspne na cestu do automo-bila. Komar je dahtao za njim.Zna,akotuzbiljanapravesmetliteispalionicu,ijauprodativikendicu.Iivotuonojzagrebakoj menaeriji bolji je od toga.TogpopodnevadokjesjediozaupravljaemsvogGolfai,zamotanutopluvjetrovkupunjenuperjemkojumujeNikakupilanarasprodajiulondonskomDukeu,ekaodaSvilarovsinizieizsvojeunajmljenedvokatnejazbine,Baniusesvevieinilokakoposaokojimsebavipostajesvegoragnjavaa.Pribliavaosegodinamaukojimatakvimposlovimavaljakazatizbogomilipakuposliti koga mlaega koji bi obavljao primarne istraiteljske poslove dok bi on, kao profesionalnium,sjediokodkueutoplomeiosvjetljavaointelektualneaspektesluaja.Alitakvotobilojemoda mogue u romanima, dok je u prozainoj stvarnosti jedva bilo zarade i za njega samoga. A itasezaradasvodilanaonotobimudrugiplatilizaovakve,sasvimneintelektualneistraiteljskeposloveuhoenja,praenjainjukanjapotuojprivatnosti.JednomjenaLidijinnagovorproitaonekakav ameriki kriminalistiki roman u kojemu istraitelj odmah obavjetava klijenta kako ne radina razvodima brakova, to znai kako ne eli istraivati tko kome evi enu. Naravno, Bani si tu ko-mociju nije mogao priutiti, pa je prihvaao i takve poslove. Ali budui da su se preljubi preteito do-gaaliuugodnim,romantinim,toplimambijentima,itajjeposaobioznatnoboljiodiekivanjahoe li mladi Svilar izii iz kue i odnijeti kome slike na prodaju.I ba kad je premiljao hoe li po drugi put na nekoliko minuta upaliti motor i malo se zagrijatiilieotiinapivouoblinjiJednookiJack,odaklejetakoermogaosasvimdobromotritikuuidvorite, ugledao je mladia kako izlazi. Bio je odjeven u onaj isti kaput s kapuljaom i pod rukom jestiskao kartonski fascikl stegnut vrpcama, nalik na tvrdi kolski herbarij. Stari je Svilar kazao kako secrtei nalaze u crvenoj konoj mapi, ali je Bani sasvim opravdano sumnjao da se u mladievoj mapinalik na herbarij nalaze preane tratinice i sunovrati; mogao je jednostavno prebaciti crtee iz tekekone mape u laki kartonski ovitak.Arno Svilar sjedne za upravlja svog Punta i krene. Znajui da ima samo malo vremena, i da jeu gradskoj guvi prilino teko slijediti nekoga tko je krenuo automobilom, Bani okrene kljui, aliga alternator izda i iritantno glasno zavergla. Ubrzo zatim pokua drugi i trei put, molei u sebi svebogove alternatora da ga bar ovaj put ne ostave na cjedilu. Konano je ipak uspio upaliti motor i kre-nuti u asu kada je Arnov automobil skretao prema Zvonimirovoj. Sustigao ga je nekako u Heinzelo-voj, ali je odluio mudro se drati malo podalje, propustivi izmeu njegova i svojega auta kamionetinekiprastaritaksi.Natajgajenainmogaopratitirazmjernoneprimjetno,premdajepostojalapoprilinaopasnostdativozilo,zbogbezbrojnepredvidivihprometnihrazloga,jednostavnoumakne.No Arno, sreom, nije iao daleko. Proao je ispod eljeznikog nadvonjaka u Ivanigradskoj,a zatim usporio kreui se uzanim i zbrkanim ulicama Peenice. Po nainu vonje inilo se da neko-gatrai,alijeBanibiogotovosigurandauovomneuglednomperiferijskomnaseljuduania,vulkanizerskih radionica i jeftinih kemijskih istionica ne ive bogati trgovci umjetninama, pogotovone oni koji bi mogli kupiti nepoznate Raieve crtee iz 1908. godine. Premda bi mu uistinu bilo naj-drae, razmiljao je nadalje, da se u kartonskoj mapi stvarno nalaze ti crtei te da ih mladi sve skupaproda tu na Peenici, pa makar i za sitni. U tom bi sluaju Bani imao najlaki posao dosad. Lijepobi zapisao adresu ovjeka koji voli kupovati crtee mostova i sutradan je priopio Svilaru senioru, tese s dosadnog zadatka vratio mirnom sluanju deza u prolazu nekadanjeg kinematografa Apolo.Mladi je zaustavio automobil ispred visoke prizemnice iji je vei dio bio izgraen od ukrasneopeke, a velika okna od stakla ija je prozirnost bila jednosmjerna. Na bakrenom krovu vidjela su sepomina okna, po emu se moglo zakljuiti da je i potkrovlje ureeno za stanovanje, a po dva velikasolarna kolektora svjedoila su da tu ivi netko tko prihvaa nove trendove. Za ovaj dio grada bila jeto razmjerno otmjena kua.Arnojeiziaoizautomobilasfasciklompodrukom,zastaomalkokaodapremiljahoeliuope ui, a zatim se zaputio poduljim poploenim puteljkom do svjee obojenih vrata kojima se ula-ziloukuu,takodaBaniunijepreostalodrugodolidaeka.Zaustaviojeautomobilpokrajtendekojuvlasnikovdanjegkafiajonijespremioiodluiobitistrpljiv.Naravno,ivogajezanimalohoelisevratitisakartonskommapomilibeznje.Pretpostavljajuikakopregovorioprodajiikupnji umjetnina mogu potrajati, nakon stanovitog vremena uao je u lokal i brzo poao prema zaho-du u dnu prostorije. Zahod je samo za goste! doviknuo mu je ovjek sa anka pokazujui mu pritom kljui toga je drao meu prstima. Kavu sa lagom rekao je istraitelj, vratio se do anka, istresao pred neljubaznog tipa sitni,uzeo kljui i otiao do zahoda. Na kraju je, ljut na gadove koji ne putaju ovjeka na zahod, natrpaohrpu papirnatih ubrusa u koljku i, pustivi vodu, zacijelo je zaepio. A kad se vratio, odbio je popitivegotovohladnukavusalagomiiziaovan,gdjejeshvatiodajeArnoveotiao.Prokleojeusebi i Arna, i debelog Komara koji mu je, umjesto da se bavi arhitekturom od igica, mogao pomoi,pa prijee preko ceste ne bi li bar otkrio tko to ivi u kui koju je maloas posjetio Svilarov sin. Pakakonavratima,kaoninapotanskomsanduiunijebilonikakvaimena,Baniodkrinevrataipoe prema kui, smiljajui to e kazati ako ga tko zaskoi.Doao je do kunih vrata, i ba kad je otkrio kako je i mjedena ploica za ime i prezime vlasnikana njima posve prazna, zauo je bijesan lave i spazio kako prema njemu tri veliki njemaki ovar,psina s kakvima nema ale. Bio je tako jak i brz da ga se ni policijska jedinica ne bi postidjela. Nema-juikamo,Banihitrootvorivrataiuletiukuu,svjestandajeboljebitiiuljezomnegolirtvomgladnoga i pomahnitaloga dresiranog psa. Odahnuo je uvi ga kako uzaludno laje i grebe pandamapo vratima, a zatim se zaputio hodnikom prema sredinjoj sobi. Kua je bila posve nova, u nekim ele-mentima zapravo jo nezavrena te je bilo jasno da u njoj jo nitko ne stanuje, pogotovo ne bogati iekscentrini trgovac umjetnikim slikama. Zidovi su bili svjee obojeni, centralno je grijanje radilo,ali po zidovima nije bilo nikakvih slika, kao to ni na velikim prozorima nije bilo ni zavjesa ni rebre-nica.Najpouzdanijiznakda ovamojonitkonijeuseliobiojetotosu nadvaprozorska oknabilebojom povuene one linije u obliku znaka X, a parketi su bili izbrueni i nelakirani.Ipak,nasredsobe,uinvalidskimkolicima,sjediojemravovjekezdesetihgodina,posvee-lav,sdebelimnaoalamananosuikariranomdekicombrinoprekrivenihnogu.ovjekkaodaserazveselio to je Bani uao, desnom se rukom maio komandi elektromotora kojima su se pokretalanjegova kolica, i ona su lagano zazujala kao da ih je tog asa ukljuio. Oprostite zbuni se Bani. Doao sam iz Elektre. Zabunom ste dobili etverofazne umjestotrofaznih ajnfleera. Odmah u vam to promijeniti ako mi pokaete gdje je glavna razvodna ploa. Tu, tuuuu! zatuli ovjek u kolicima kao da oponaa automobilsku sirenu, pa potegne neku ru-icu,kojajevaljdafunkcioniralakaogas,tesezaletinaBania.AkadseBanispretnoizmaknuo,invalidgajezaobiaoulukuipoputbijesnogbikaokrenuosepremanjemu,turirajuisvojesmi-jeno elektrovozilo. Mogao je imati moda i ezdeset pet godina, inilo se da ne govori, a sudei ponjegovu pogledu, moglo se zakljuiti da je lud ili bar djelomice retardiran. Premda mu nije ba mo-gaoosobitonauditi,Baniupostaneneugodno.Uaojeutuukuu,suoiosesudnimstariemkoji ovdje zacijelo nije sam. Ili bar nee dulje ostati sam. Tu, tuuuu! zatrubi ponovno ovjek u kolicima i pojuri prema Baniu, koji brzo izie iz sobeu hodnik i zatvori za sobom vrata. uo je starog kako je kolicima tresnuo u tvrdu hrastovinu, bolnojauknuo, a zatim se poeo luaki ceriti. Znate li moda to je traio gospodin Arno Svilar ovdje? vikne Bani kroz zatvorena vrata.Stari mu ne odgovori. S druge strane ulo se samo rulanje invalidskih kolica po svjeem parketui Bani je bio stopostotno siguran da e se stari jo jedanput zaletjeti u vrata pa makar ih i razbio.U taj se as dolje na cesti zaulo zaustavljanje automobila i Bani na tren zaboravi pomahnitaloginvalida, prie ulaznim vratima i pogleda kroz okno. Ispred kue zastao je crni Ford iz kojega je izi-ao nizak ovjek, tijela kakvog imaju bodybuilderi, odjeven u kratki tamni kaput s dvorednim kopa-njem. Spazivi ga, pas odmah stade veselo mahati repom i pojuri prema njemu kao da oekuje nagra-du.Shvativi da situacija postaje krajnje neugodna, Bani pojuri prema drugom dijelu kue, nadaju-i se da e otamo moi skoiti kroz prozor i nestati u peenikim vrtovima i dvoritima. No kojeg liiznenaenja,tadrugastranakuebilajezapravoprava.Njujeinilovelikoproeljesprostranimstaklenim ulazom kroz koji se moglo spustiti do druge ulice, usporedne s onom kojom je Bani do-ao.I dok se sputao prema glavnom ulazu, zadovoljan to ga nabildani doljak nije zamijetio, Banise okrene prema velikim staklenim vratima nad kojima je stajala ploa s nazivom tvrtke:TALONConsulting Agency.4.VIE NIJE MO GAO BITI SI GU RAN U TO JE LI autentini tradicionalist koji uporno odbija novovjeke potroa-ke ludorije kao to su satelitska televizija, mikrovalna penica i DVD-playeri, ili se tek polako pretva-raudosadnozanovijetalokakvonormalniljudizbogvlastitogmiraiduevnogazdravljanajradijezaobilaze.Ipak,mobiteljebiojednaodmalobrojnihnovotarijakojejeNikolaBanimoraorazmjerno brzo prihvatiti jer mu je olakavala posao. Zapravo, moda je malo neprecizno kazati daga je prihvatio. Tonije, prije nekoliko godina Lidija mu ga je kupila za roendan, a on ga nije ni ba-cio niti ga je poklonio nekome drugom, to je obino radio s darovima koji su mu ili na ivce. Za-drao ga je i nakon nekoliko tjedana nauio se koristiti njime. I to poprilino vjeto.Izvukao ga je sad iz unutarnjeg depa sakoa, pronaao u adresaru Lidijin broj i pritisnuo zelenodugme. Upravo smo preli austrijsko-slovensku granicu zauo je njezin glas. Dakle, za sat i pol ste kod kue? upita on motrei kako, tridesetak metara ispred njega, ArnoSvilarizlaziizautomobilaiprilazivelikomzdanjuMuzejamodernogslikarstva.ZnaojedanemaprevievremenazarazgovoralijebiosigurandaeseLidijauvrijeditinepokaelidostatnooinsko zanimanje za Nikin dolazak. Ne... ne znam... ne mogu sad... uo je kako zamuckuje, i on se u tom asu dosjeti kako Komar,po obiaju, vozi pedeset kilometara na sat, te da e im do Zagreba zacijelo trebati mnogo vie vreme-na. Ali u tri emo napraviti ruak i ti jednostavno mora doi! rekla je Lidija ultimativno dok seon ve vidio kako s blesavim izrazom lica objanjava bijesnom Svilaru kako nije uspio otkriti komejenjegovsinprodaocrteejerjebautovrijemebiokodbiveenenaukusnimsarmicamauslatkom zelju, moda malo presoljenima. Bit e i Nika, i Komar, i Rupika... Rupika!? zaudi se on, izlazei iz automobila i navlaei toplu vjetrovku. Kakva Rupi-ka? Ona iz magazina Dokument! Bila je na nekakvom teaju u Londonu i sprijateljila se s Nikom.Zajedno su doputovale, ali ju je u Zagreb odvezla njezina mama. Vjerojatno su ve stigle rekla jeLidijastihimuzdahom,kojijezacijelobioupuenKomaruinjegovubezgraninomtalentuzavonju.Baniu se uini poznatim ime te novinarke, ali ga nije mogao povezati uz neto odreeno jer jenovine drao najtrivijalnijom stvari na svijetu koja svoje mjesto pod suncem trai vjerujui u laganoidiotsku crtu svojih itatelja. Doi u na ruak! Reci samo Komaru da ne luduje po cesti! Bok! ree on znajui da ju je tomprimjedbom samo razljutio. Potom strpa mobitel u dep i ue u zgradu muzeja.Pourivi uza stube, uspio je zamijetiti Arna kako se zaputio prema vratima u samom dnu mra-nog hodnika, zakucao na njih, a potom i uao. Kartonski mu je herbarij i sada bio pod rukom. Ne mo-gavi poi za njim, Bani odlui saekati da vidi hoe li se ita vano dogoditi. Tada na lijevoj stranihodnika spazi ulaz u galeriju, pred kojim je stajao dvojni pano s natpisomeljko Jerolimov KOPERNIKANSKI OBRAT.Shvatividajerijeoizlobi,ueuprostorijudreikakonekolikominutasuvremenogasli-karstva ne moe biti od prevelike tete.Ali ono to je zatekao u galerijskom prostoru ponajmanje je bilo slikarstvo, vjerojatno jo ma-nje umjetnost, i sve je podsjealo na geg kakav su mogli napraviti, recimo, ponapiti maturanti u svib-nju.Nasvaetiriprozorazavjesesubilepostavljenenaopako,nasredinibijelogapodapodizaosestarinskilustersmnogostaklenihdjelia,uvrentakokaodauistinuvisinaopako,nemareizasilutee,anastropusevidiominucioznopostavljenparketinaopakouvrenafotelja,ukojojje,zalijepljen jedva vidljivim trakama sjedio ovjek glavom prema dolje.Tojezacijeloautor,pomisliBani,tojetajuveniJerolimov,junakkojinepriznajeZemljinugravitaciju, i koji se ne boji one medicinske pojave za koju narod kae udarila mu krv u glavu. Fantastino! Zbilja fantastino! izjavi Bani razmjerno glasno, pokazujui tako solidarnost sjadnikomkojijesredpraznogizlobenogprostoravisionaglavakeiizlagaoseraznolikimzdravstvenimopasnostima.Jedinajetetatoseutomkopernikanskomobratunemoepuiti,razmiljao je istraitelj, jer bi pepeo nehigijenski padao po stropu.NagaajuinijeliumeuvremenuArnouspioobavitiposaozbogkojegajedoao,Banina-pusti atraktivnu izlobu i krene prema dnu hodnika, polako se pribliavajui onim istim vratima izakojih je nestao mladi Svilar sa svojim kartonskim herbarijem, vjerojatno najvrednijim herbarijem nasvijetu. A kad se posve pribliio vratima, jo uvijek nije mogao uti o emu se unutra razgovara, alije vidio da na mjedenoj ploici, uvrenoj posred vrata, pie dr. StriborKiszely, injemu se odmahuini kako je taj doktor Kiszely, sudei po dojmljivom prezimenu, uvjerljivoj tituli i masivnoj ploi-ci, prava adresa da ovjek rijei probleme kakve je imao Arno Svilar.Ve je htio izvaditi svoj zguvani notes i grubu olovicu s logotipom, koju je uvao jo od onesubote kada je morao voziti Lidiju u Ikeu, te zapisati ime vanog doktora za parketiranje stropa kadga iznenadi glas ene koja je otvorila susjedna vrata i naletjela na njega, zamalo ga nagazivi. Bila jeiznimno visoka, pomalo smuena, nosila je naoale, odijelo za koje bi se Bani zakleo da je muko iimala kosu koja je djelovala kao da je namjerno raupana. Koga traite? upitala je zbunjenog istraitelja. Doktora Kis... Kiselia... Doktora? Kojim povodom? Morate mi rei. Ja sam njegov pi-ar! Vi ste novinar? Niste? Zna-la bih. Umjetnik? Takvo to?Govorilajerabeikratkereplikenabijeneodlunouistrogou,pomalonaliknasuzdranevriskove. U njezinu se drutvu Bani nije osjeao nimalo lagodno. Bila je via i nadvila se nad njimpoput opasne ptice koja bi ga svakoga asa mogla kljucnuti odozgo.Pogodiliste!Imatenepogreivfeeling!solakanjemeon.Htiobihorganiziratiizlobunalik na ovu. Ovu tu... u onoj galeriji... Naelno je mogue! Zovete se? Imate reference?Nije mu bilo jasno na kakve to reference misli. Nemam... otpovrne nesigurno. Ali imam vlastiti parket, pa bi muzej mogao poprilino ute-djeti...Onagamrkopogleda,kaodajouvijekodgonetajelirijeoluakuilioumjetnikomekscentriku, a to nije bio nimalo lak posao.Naravnonasmijeseonpomalousiljeno.Nebihgalijepiopostropu,negobihganadanotvorenjausitniocirkularnompilom.Nakomadieveliinenapolitanki.Iliakimanje,akoupravaocijeni da bi to bilo umjetniki efektnije. Ah! Briljantna ideja! s ushitom e ona. Ali moda je teta to imate vlastiti parket. Mislim,mogli biste ispiliti ovaj koji smo kupovali za Jerolimovljev performance. On bi se sigurno sloio. Naravno da bi se sloio! ree Bani mislei kako e ubogom umjetniku krv tako navrijeti umozakdaeselakosloitiistimdainjegaispilezajednosparketom.Znate,skoitudoljedaauta! Ondje mi je kompletna dokumentacija. I uzorci parketa. Predlaem imitaciju mahagonija. Jeste li ve negdje izlagali? Ne, to s parketom nisam! odvrati on vano, pa polako krene hodnikom ka izlazu.U tri popodne Bani je uao u stan na Britanskom trgu i izljubio se s kerkom. Djelovala mu jenekako starije i ozbiljnije, ak i neto mravije, i dobro se vidjelo da to nije samo zbog vremena kojeje prolo, nego da se s njom neto vano i ozbiljno dogaa. Rekla je kako mu je donijela neke posvesavrene dezistike diskove i prijekorno ga pogledala kad je zapalio Marlboro. Ovo mi je prva danas... rekao je jednako neuvjerljivo kao kad bi Komar izjavio kako danasne namjerava ruati.Lidija je polako donosila zdjele s jelom to ga je sino spravila a maloas podgrijala, i po njezi-nu se hodu dalo zakljuiti kako je ponovno boli kraljenica i kako za nju, bar zasad, osim redovitogagutanja analgetika nema drugog spasa.A kad su sjeli za stol, zazvonilo je zvonce na ulazu, i asak nakon toga Nika je uvela svoju novuprijateljicu, novinarku koju su svi zvali jednostavno Rupika.Imala je neto vie od trideset godina, bila je malo punana, ali ipak skladno graena, onako je-dra, obla ba gdje je to poeljno, i odjevena ba kao da poziva svakoga usputnog mukarca da poeza njom. Ve pri upoznavanju koketno se nasmijeila pokazujui kako bi je ak i otac njezine prijate-ljice mogao zanimati. Znai, vi ste taj detektiv! veselo je i pijevno uskliknula. Toliko sam sluala o vama da vasjednostavnomoramisprobati!Mislim,obraditi...usvomlistu.Jedanpraviprivatnidetektivsenzaci-onalna je graa za nae itatelje! I za sve nas! Zar ne, Nika?Nikajojjeprekovoljepotvrdilakimanjemglave,aLidijajujeprostrijelilapogledomkaodaeli kazati ne diraj mi bivega mua. Ali kako nekome zabraniti pristup bivemu muu?Pa kada je Rupika, koja se usput predstavila kao Ines, raspustila kosu i, ispriavi se na vrui-nu, skinula uzani demper te, ostavi samo u majici kratkih rukava, toboe sluajno sjela do Bania,on zlurado pogleda Lidiju, kao da eli rei vidi, jo uvijek se za mene zalijepi i pokoji mladi ko-mad. Lidija je samo napravila neku neodreenu grimasu i poela dijeliti juhu, a Bani je bio sigurandabimu,dajesamomogla,zacijelokazalakakosusvimukarciukriznimgodinamapodjednakesvinje.Noposlije,kadajeshvatiokakozapredjelaijelaRupikaneprestajegovoritioprivatnostiikakljivoj intimi raznih ljudi kojima se njezin list bavio, Bani se polako ohladi od povrne namiguei odlui im prije otii, jer e se iduih dana ionako s Nikom vidjeti barem jo sto puta. Osim ako neode prebrzo.Neuuopeotii!odbrusilajeonanaiznenaenjeocaimajke,azatimzgrabilapladanjnakojemu je bila polovica zasitne torte od oraha i upitala: Osim Komara, eli li tko jo komadi torte? elim ja! mljacne jezikom Komar ne shvaajui njezinu ironiju.I dok mu je Nika pruala tanjuri s komadinom torte, obilato zasutim lagom od tuena vrhnja,Bani se preko njezina ramena zagleda prema televizoru koji je u Lidijinu stanu bio stalno ukljueniako ga nitko nije gledao i nikoga nije zanimao. Bilo je vrijeme popodnevnih vijesti, ili neke slineinformativneemisije,iujednomsuseasunazaslonupokazalidobropoznatikadrovisuenjaKartelu. Bila je to, navodno, velika domaa kriminalna organizacija optuivana za reket, mito, iznu-ivanje,raspaavanjenarkotikaidrugeslineprekraje,alisesuenjepostupnorazvodnjavalostalnimpriamaokorumpiranostivlastiisudova,brojnimnovimprimjerimapravnenedokazivostiinkriminacija i iritantnim odustajanjem vanih svjedoka. Vidio je Bani preko te zasitne torte poznatalica optuenika, njihove zadovoljne odvjetnike, koji e na kraju jedini profitirati i strpati silnu lovu udepove, ne pitajui se je li to poteno zaraeni novac ili je rije o sudionitvu u dealu, vidio je tuite-ljicu, suce, sudske straare... I onda, onda je meu odvjetnicima na trenutak ugledao i visokog ovjekakoji se onoga popodneva pojavio kod Roberta Svilara sa titnicima na uima i laptopom okaenim olijevuruku,nespretnogtipakojegajekuedomainnazvaoRaunovoomizbognjegovadolaskaostao kod kue.Tkojeovajovjek!?skoiBaniimjespazioRaunovou,aNikaustuknezamaloprevrnuvi tortu, to je valjda najvie uplailo Komara. Oh, dobri stari Kartel! ironino e Rupika, ali na zaslonu vie nije bilo onoga koji je zani-mao Bania. Ako vam budu trebali podaci o tom zvjerinjaku, samo me nazovite.Tibasvezna!kaodajujekorilaNika.AliRupikasenijedala,onajeidalje,tkoznazato, igrala svoju igru pred radoznalim Baniem i zlovoljnom Lidijom.Naravnodaznam!odbrusilajeuzsmijeak.Odtogaivim!Odtajni,indiskrecijaitueintime. Kui?Kada je predveer, neto prije no to e pasti mrak, Bani zaustavio svoj Golf nadomak Arnovekue,shvatiojedamladievaautomobilanemaondjegdjegajeobinoparkirao,apozamraenimprozorimamogaojebitisigurandajekuaposveprazna.Opsovaojeusebivlastitupovrnost,premda je bio svjestan da taj ruak nije mogao propustiti. Ponadavi se da bi se mladi ipak mogaoodnekuda pojaviti, parkirao je auto ispred susjednoga kafia, a zatim uao u nj odluivi promatratikuu, pijuckajui naslonjen o ank uz prozor.im je uao, shvatio je kako naziv kafia Jednooki Jack nije nimalo proizvoljan, jer je ovjek zaankom nedvojbeno imao jedno stakleno oko, koje je bilo nepokretno i posve drukije boje od pra-voga. Kao da je staklenu protezu kupio na kakvoj rasprodaji. Kakvo pivo imate? upitao je ovjeka, koji ga je odmjerio od glave do pete prodornim pogle-dom svoga jedinog oka. U boci i toeno izrekao je gostioniar jedan od onih idiotskih odgovora kakve pivski znalcimoraju svakodnevno sluati u domaim lokalima. Jer, ako ve ne kau kako imaju u boci i toeno,zacijelo e vam ponuditi malo i veliko, svijetlo i tamno, domae i uvozno. I prije no to e ka-zati kako mu je svejedno hoe li ga posluiti toenim ili onim u boci, Bani ugleda u kutu lokala veli-ki hladnjak sa staklenim vratima i obiljem arenih boca u njemu. Meu raznobojnim bezalkoholnimsmeem spazi njemaki Franziskaner, ne osobito cijenjeno, ali vrlo dobro penino pivo.Dajtemiono!reepokazaviprstompremahladnjaku,ajednookisetipodgegaiizvadipivo. Samo, to vam je penino! Ima drugaiji okus pa ga mnogi vraaju jer misle da je pokvareno. Itriput je skuplje od Oujskoga !rtvovatemosedavidimoitoudouzdahneistraiteljiprihvatihladnubocuivisokupivsku au.Otpio je nekoliko gutljaja koji mu i nisu previe prijali jer je u ustima jo uvijek osjeao okusglupe torte od oraha, koju je morao kuati da se Lidija ne uvrijedi, a potom se zagleda preko ceste udvorite kue za ije je motrenje bio pristojno plaen. Nasred dvorita visjela je velika arulja sa sta-romodnim emajliranim sjenilom, i pod njezinim se ukastim svjetlom stvorio klinac s indijanskomperjanicom,kojijezasobomvukaodekuuvrenuprutovima,netonaliknaindijanskanosilakakva su se mogla vidjeti u starim filmovima o Divljem zapadu. Na nosiljci je leala mrtva crna ma-ka,anajudnijejebilototojeizmakinatijelavirilastrjelicakojomjujedjeaknajvjerojatnijeubio.Uposljednjadvadanaosjetnojezatopljelo,takodaususjednomdvoritugotovoinijebiloprekjueranjegasnijega.Djeakjedoteglionosiljkudosredinedvorita,gdjesusenalaziliunakrsno poslagani kolci, ne deblji od onih kakvi se rabe u vinogradima. inilo se da je sve spremnoza lomau.Kakojekafibiogotovoprazan,jednookianker,zacijeloivlasnik,prieBaniu,paseion,onim svojim jedinim okom zagleda u susjedno dvorite. Otac ga je sasvim zarazio filmovima o kaubojima i Indijancima. Navodno ima oko dvjesto vi-deokaseta ravnoduno e jednooki. Vidjelo se da je dobro upuen u ono to se dogaa s druge stra-ne ulice. Otac mu je ratni veteran? zanimalo je Bania. Da. Ali nije posve jasno je li poludio od rata, ili mnogo prije... od filmova s kaubojima i Indi-jancima. A mali? Mali... zamisli se on. Mali ivi s ocem jer je majka odavno zbrisala. Ako je stari izvornolud, mali je samo zaraen. Ali vjerojatno trajno. Ima taj luk i strijelu i ne proe dan a da neto ne ubi-je. Goluba, vrapca, vjevericu, omanjeg psa... Ova je maka pripadala penzionerima iz susjedstva. Alioni se nee smjeti buniti jer se ratni veteran i po susjedstvu kree s pukom u ruci. Kako se zove? Stiv... Havranek... To znam prisjeti se Bani to mu je rekao Guba. Mislio sam na maloga. Zove se Kreo, ali se toga stidi. Otac ga zove eronimo. Ne znam koji je to vrag, ali je valjdau nekakvoj vezi s tim indijanskim vjerovanjima. eronimo je bio indijanski poglavica. Eto, rekao sam vam nastavi vlasnik Jednookog Jacka. Ima lijepo hrvatsko ime, a koristi seindijanskim. I to e sad uraditi? upita Bani. Samo gledajte! ree anker glasom onoga koji je sve ve nebrojeno puta vidio.Djeakjeodnekudizvukaobocu,poliotekuinommrtvogmakaionodrvlje,isvezapalio.Gustisedimdignuoiznaddvorita,adjeakjepoeoskakutatiokovatrekaodaizvodikakavple-menski ritual. Kae da na taj nain sve mrtvo odlazi u vjena lovita tumaio je anker. A ja ne znam kojaje logika u tome. Ako maak nakon smrti ode u vjena lovita, onda e i tamo, da prostite, najebati. Panee maak u vjenim lovitima nekoga loviti, nego e i tamo netko loviti njega! Naravno promrmlja Bani, plati bocu neispijena piva, zakopa vjetrovku pa izie van i prije-e cestu.Zamanjeodminutestajaojeuzogradudvoritaukojemujegoriocrnimaakpolivenbenzi-nom. Djeak primijeti Bania, prekine ratniki ples i zagleda se u doljaka. Veliki Manitu e primiti njegovu duu u vjena lovita sigurnim e glasom Bani preturajuiu sjeanju ve ishlapjela znanja o velikoj epopeji koloniziranja amerikoga Zapada. Nekada je gutaosvetestripoveiknjige,gledaosvakifilm,alimujeipakvelikdioteivotnonekorisnemitologijeieznuo u zaborav. Hoe... bojaljivo e djeak, vjerojatno iznenaen to postoji jo netko komu Manitu i vjenalovita neto znae. Sve to je mrtvo treba spaliti... da pred Manitua doe isto i okrijepljeno... doda istraitelj, nisamneznajuipripadalitakvostajalitecrvenokocima,iliKatolikojcrkvikojajesvojeheretikeslala pred Boga posve oiene vatrom.No nije toliko strahovao zbog toga to bi klinac u njegovim rijeima mogao otkriti indijanskogaeklektika koliko se pribojavao nenadanog dolaska nervoznog veterana sa skraenom pukom. Ipak jeprekoraio nisku ogradu i priao vatri. A on? Gdje je on? upita pokazujui prema zamraenim prozorima kue.Tkoon?oslobodisemalodjeakshvativi,valjda,kakomuoddoljakaneprijetinikakvaozbiljnija opasnost. Pa, on! Arno! Bijeli brat koji stanuje u ovom logoru.Maak koji se prio na benzinom podjarenoj vatri poeo je nepodnoljivo smrdjeti, ali to klincanije nimalo zbunjivalo. Crvenokoci ionako ive u svijetu bogatom raznim neobinim mirisima, odkojih su mnogi i vie nego neugodni. Usto je bilo jasno kako gaji sve vee povjerenje prema udnomtipu koji rabi indijanske izraze. Bijeli brat je nemiran jer nekoga eka ree djeak. Nekoga tko mu je vrlo vaan. Ako se tajpojavi, bijeli brat mi je rekao da mu otvorim i pustim ga u kuu.Tu djeak zastane, zavue ruku u dep i izvue privjesak s dva kljuia. Vidi, ostavio mi je i kljueve. Svakako ga pusti povlaivao mu je Bani. Ali prethodno popuite lulu mira. Vara se, bljedoliki! prekine ga djeak iji je nadimak bio eronimo. Bijeli brat eka svojuskvo! Lulu mira pue samo mukarci! Pozdrav tebi, crveni brate eronimo! naglo e Bani, podiui desnu ruku u znak pozdrava,onako kako mu se uinilo da su radili u vesternima. Zatim se okrene i brzo udalji prema automobilujer je zamijetio kako su u hodniku dvorine zgrade bljesnula svjetla, to je bio pouzdan znak da e seuskoro pojaviti i djeakov otac. A taj je susret elio izbjei.I dok je sjedao u automobil i kretao, uini mu se kako je u istom tom trenu krenuo jo jedan autokoji je bio parkiran pedesetak metara iza njegova. Ali ni u to nije bio siguran; moglo se raditi o slu-ajnosti, moglo se raditi i o varci, ali i o tome da netko drugi uporno prati njega.5.ARNOV SE PUNTO ZA USTA VIO STO TI NJAK ME TA RA od hotela Sheraton, iza stajalita taksija, ba kao da mu jeneugodno na tako otmjenome mjestu pojaviti se u malom i jeftinom automobilu kakav bogati rodite-lji ne kupuju djeci ak ni za zabavu. Iz automobila se izvukao u tamnom odijelu nekako neurednoga,reklo bi se asimetrinog kroja, ali zacijelo vrlo skupome. Ispod sakoa neuredno mu je visjela bijelakoulja od seljakog platna, iji ovratnik nije bio utegnut kravatom, dok mu se kovrava kosa sjajilaod gela kojim ju je uspio dovesti u armantno namjeteni nered. Ogrta to ga je prebacio preko rukebio je od meke koe, a cipele, bar po onome kako su bljesnule pod neonom skupoga hotela, moralesutakoerbitinekakavpoznatbrand.Posvemuse,dakle,vidjelodamladinijezbrisaoizrodi-teljskog doma naglavake, s nekoliko krpica i sendviem u novinskom papiru, nego sasvim smilje-no, prema pedantno smiljenom planu.Neopreznoostavivi Golfnadijelupredvienomzataksiste,BanipojurizaArnom,kojiseniovaj put nije odvajao od svog kartonskog fascikla, po emu se vidjelo da se u njemu nalaze stvari ve-like vanosti. Ipak, po onome kako se odjenuo ne bi se reklo da je krenuo u Sheraton radi razgovorao prodaji umjetnikih slika. Burazeru! dovikne Baniu taksist u smeoj jakni s krznenim ovratnikom. Ne moe ovdjeparkirati! Samo deset minuta otpovrne mu hladno Bani, ali se taksist i dalje pozivao na svoje pravo.uje,burazeru!Vozitogrobljenakotaima!Nemoeovdjeparkiratijeremotiizbuitigume!Vidjevi kako mu je mladi Svilar zamaknuo u hotelsko predvorje, Baniu padne mrak na oi i onprie upornom vozau taksija ljutnjom koju je elio uiniti to zamjetnijom. Sluaj me, bitango! Imam u hotelu zakazan razgovor s meunarodnim psihijatrijskim autorite-tom koji lijei PTSP uz pomo glazbenih seansi! Na najtee oblike ide glazbom Buda Powella, a meniba to treba! Od rata naovamo nisam spavao. Legnem tako u jedanaest, a probudim se u pola dvanaests milju kako bi bilo lijepo nekoga ucmekati i razvui mu mozak po podu. A u rat sam otiao da biova zemlja bila slobodna, da na svakoj kui budu bar po dva hrvatska grba, i da vie nitko nikoga inikad ne oslovljava s burazeru! Razumije li ti to ili ne? Oprosti bur... prijatelju... zadrhti glas neopreznog taksista. Samo ti ostavi auto! Ako netkozucne neto protiv, ja u mu polomiti noge i prosuti zube po ploniku! Pika mi materina ako neu!Zadom!vikneBanipapojuripremahotelskompredvorju,ivienosigurandaemutajtaksistiki burazer uvati auto, ustreba li, pet dana i isto toliko noi bez prestanka.Uaviuprostranopredvorjeskupogahotela,najprijepomisliupitatikojegaodrecepcionaranije li zamijetio kamo je nestao uminkani balavander u seljakoj koulji i s gelom na kosi, ali se od-mah dosjeti kako bi takvo to bilo sasvim besmisleno, jer meu svim tim otmjeno odjevenim ljudima,i fotoreporterima koji bljeskaju svojim fotoaparatima, recepcionari, sasvim sigurno, nisu mogli za-mijetiti sina bogataa s Jelenovca. Prostor je, naime, bio pun raznih mranih spodoba, kakve su u od-govarajuim televizijskim emisijama voditelji nazivali celebrityjima, i Bani je i sam neke od tih lju-di uspio detektirati kao javne osobe, ali je za sasvim mali broj njih znao tono to su i tko su.Svi su se oni polako kretali prema dvorani ispred koje je bio modernistiki stakleni pano s logo-tipom Top Records&Co., a ispod njega obavijest o promociji kompaktnoga diska, ne ba osobito pa-metnog naslova Umire se istom na kraju ivota u izvedbi stanovite Loly Lu, ija je fotografija, s vid-ljivoretuiranimzubalom,bilauvrenaispodnaslovanjezinaumjetnikogdjelaspodrujalake,odnosno najlake mogue glazbe.IBanijepoaopremaulazu,tovietojekrozvelikastaklenavrataugledaoiArnaSvilara,koji se vrzmao po dvorani i osvrtao kao da nekoga trai. Malo ga je zbunilo to to je nekakav tip ukonojjakni,zacijelozatitar,stajaonavratimaiodsvakogatraiopozivnicu.Pakadajeistustvarzaiskao i od Bania, istraitelj se dobroduno nasmijei i ree: Ja sam oboavatelj! Imam deset njezinih diskova! Pa ovo joj je prvi! strogo e Kerber na ulazu. Pa to vam i kaem! srdano e Bani. Toliko sam sluen tom glazbom da sam odmah uzeodeset komada. ovjee, imate li pozivnicu? Imam! Kod gospodina Kree. Onog... pa svi ga znaju! Ja sam dobio pozivnicu od Radio Slje-mena jer sam se prvi javio u eter i znao da se disk zove Umire se istom na kraju ivota. Ali sad je po-zivnica kod gospona Kree.I pritom se Bani osvrne i pone dozivati tog famoznog i, naravno, izmiljenog Kreu s RadioSljemena, nato je uvar na ulazu samo zakolutao oima i gurnuo ga unutra, meu nakinurene uzva-nike i stolove pune skupoga i razmjerno nejestivog cateringa. Ali ta nejestivost bila je najmanji pro-blem, jer gotovo nitko od tog svijeta sa stranica bulevarskoga tiska i nije jeo, to zbog hinjenog pre-zira spram svakodnevnih gluposti, to zbog opasnosti da kakva neunitiva mrlja ne zavri na njihovubajoslovno skupom odjevnom predmetu, i konano, moda ponajvie zbog toga to su pozvani pripa-dali onom dijelu populacije koji je na permanentnoj redukcijskoj dijeti.U dnu dvorane bilo je neto nalik na improviziranu pozornicu, napravljenu od plaviasta staklaili plastike, neona i prozirnih prizmi, na kojoj je neki zacijelo strano vaan tip u odijelu boje limunagovorio o ivotu i djelu te Loly Lu, zbog ije je neizmjerne darovitosti domjenak u Sheratonu ibiozakazan.BanisetrudionezamjetnoslijeditiArnaSvilara,kojisestalnouzrujanookretao,lutaopogle-dom po dvorani, brzo trkarao za nekim kao da ba njega trai, a zatim zastajao, valjda razoaran toje pogrijeio.U jednom asu neki mu se visoki tip u svjetlucavom sakou nasmijao i upitao ga dovoljno glasnoda je i Bani mogao uti: Arno, gdje ti je mamica?Buduidajemladievamajkaumrla1992.,Baniusetakvopitanjeuinilosarkastinim,alijeArno samo odmahnuo i krenuo dalje.Dolje, u desnom kutu prostorije, na onom dijelu gdje je ovjek iz Top Recordsa jo uvijek hvaliosvoju vedetu ultrakratkog prezimena, naletio je Arno na djevojku, visoku, lijepu, samouvjerena dra-nja, jednu od onih koje je Bani zasigurno ve vidio u tisku ili na televiziji, pa to odmah zaboravio. Ita ga je djevojka hinjeno njenim pokretom pogladila po licu, a zatim s radoznalim izrazom na licuuhvatila njegov kartonski herbarij, kao da eli otkriti to on tu skriva. Ljutito joj je odgurnuo ruku istisnuo vrsto kartonsku mapu, a zatim iz depa izvukao mobitel i poeo ukucavati brojeve.Bani mu se pokua jo vie pribliiti, nadajui se da e moda uti o emu e razgovarati, ali seiznenadasasvihstranaprolomesnanizvuciLolynamegahitaiveinaseljudizanjieujed-nostavnom i banalnom ritmu. Iako je bio posve svjestan da ne bi mogao racionalno objasniti zato jeCharley Parker bolji od aktualne zvijezde koju s ponosom predstavlja Top Records,Baniihjesve-jednoprezirao,njihsveskupa,isvakogaodnjihpojedinano,tupovrnugomiluzdruenuugroznom neukusu sintetike glazbe. Vidjelo se da Loly Lu pjeva bez pratee glazbe, te da zijeva ona-ko kako joj putena matrica nalae, ali ta tuna injenica, ini se, nije zbunjivala njezine oboavateljei kolege jer je Bani bio siguran da velik dio veeranjih uzvanika pripada istoj lakoglazbenoj ergeli.Akadjestvarkonanozavrila,zaulisusevrisciiovacije,aodmahnakonnjihjonaglaenijielektroniki ritam nove stvari. Curiice i klinadija njihali su se sve bre, dostojanstveniji je dio pro-fesionalnesvitedvosmislenoostajaomiran,anovinarisutrailiislikalipoznatijegostezasvojeprestine rubrike.Iako ga nije mogao uti, razgovor izmeu one visoke, dugonoge ljepotice i napuhanog Arna biojesveeiinapetiji.Onjeneprekidno,ioitouzaludno,pokuavaonekoganazvati,potomjojseunosio u lice i vikao, nato je ona samo odmahivala glavom i kolutala oima, kao da joj ide na ivcenjegovo drutvo. A kad joj je on, tko zna zbog kojeg razloga, estoko povukao torbicu, koja je tako-er morala imati svoje uznosito modno ime, djevojka je zamahnula kao da e ga pljusnuti, no on sehitroizmaknuo,aligajesvejednodohvatiladugakimnoktimaiostavilamutanakkrvavitragnalicu.Moda bi on uradio i neto jo nasilnije da se u ritmu idiotske pjesme veeranje slavljenice nijedogegaotipsrukompunomkanapeaodlososa.vauisvojbesplatniobrok,tipjestaozatitnikiplesati oko djevojke podrugljivo se smjekajui Arnu.Premda se takvo to u Sheratonu ne radi, Arno je pljunuo na pod, odbrusio neto drsko djevojcii njezinu zatitniku pa krenuo prema predvorju.Bani pouri za njim jer ga nije elio izgubiti ba u trenutku koji mu se uinio vanim.U predvorju je sada bilo sasvim malo ljudi, onih koji u hotelu nisu bili radi promocije glazbeno-ga diska. Izlazei ljutito iz dvorane, Arno je zamalo sruio promocijski pano, a zatim je tako estokonaletio na stari brani par da je sijeda gospoa u konome kaputu vrisnula: Mein Gott, wasfreine Vandalismus ist das?Nespremanzaispriku,Arnojeprostrijeliostaricuzluradimpogledom,odbrusiojojnetodu-gako i sloeno na njemakome, koji je Baniu zazvuao savreno, a ona se samo stresla, prekriila ipovukla svoga klimavog supruga prema izlazu.I tad je Arno jo jedanput izvukao svoj mobitel i ponovno poeo uzrujano kuckati brojeve s ko-jih mu se oito nitko nije javljao, da bi na kraju, bijesan i nesposoban kontrolirati se, zamahnuo i izsve snage tresnuo mobitelom o pod. Kad imam posla s kurvom! viknuo je jo jedanput kao da okrivljuje skupu spravu koja je le-ala na podu slomljena i unitena.Ljudi koji su se nali u prostoriji, pogledali su ga zaueno, jer se mobiteli ne bacaju ba svakidan, dok je Baniu palo na pamet kako bi bilo odlino da antipatini balavac lijepo ode van, a ostatkemobitela ostavi na podu. Odbaeni mobitel naprosto je vrlo zanimljiva stvar koja govori brojne poje-dinosti o svome vlasniku. Kao kakav kuni pijun. Kako bi samo Baniu dobro dola kartica iz mob