StudenciGOD. XXXIII. BOŽIć, 2018. BR. 1. (57.)

www.studenci.hr

ISSN 1332-2036

Uredništvo lista Studenci svim čitateljima želi

sretan i blagoslovljen Božić i berićetnu Novu godinu!

1

Uvo

dna

rije

č

Studenci 57

Božić 2018.

StudenciLIST ŽUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA

GOD. XXXIII. BOŽIć, 2018. BR. 1. (57.)

Uvodna riječ

D ragi moji župljani i župljanke, dragi moji Studenčani, ovdje, u domovini Hrvatskoj i po cijelomu svijetu!Iskreno vas pozdravljam i srdačno bla-

goslivljam zahvaljujući Milosrdnomu Bogu za sve vas i veliko dobro koje nam On u za-jedništvu čini. Božje Milosrđe i danas nas ne napušta i ne odbacuje, već nas sve zakriljuje toplinom svoje blagoslovljene prisutnosti. Ono nam se neprekidno daruje preko Bez-grješnoga Srca Marijina – srca Kraljice Mira koja je postojano s nama i koja nas ovdje, u Domovini, i pod svim tuđim nebištima, beskrajno voli i majčinski obdaruje Božjom milosti. Nas, i sve ljude! I nama ona kliče: „Draga djeco, kada biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti!“

Bezgrješno Srce Kraljice Mira strplji-vo, blago i milosrdno sve nas brižno vodi naprijed i oslobađa nas od straha – straha od trpljenja, straha od križa, straha od smrti… Ona – Majka Presvetoga Božića i prečista zaručnica sv. Josipa, s nama i u našoj župi ustrajno čini, i širi, „novo nebo i novu Ze-mlju“, stvarnost koja je već s nama, i u nama, i koju nikakve sile antikrista, zla i sotone ne mogu zaustaviti. Dajmo svoja umorna i opterećena srca i život njoj koja nam daruje

i s ljubavlju donosi Isusa Krista – svoga jedi-noga i ljubljenoga Sina, koji je Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla.

Božje djelo po Kraljici Mira u Studen-cima je veliko i zato vas sve pozivam da s Njom, Njezinim Sinom i sv. Josipom hrabro nastavimo put Svete nazaretske obitelji – put poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanja Bogu Milosrđa i Mira.

Ovom Radosnom viješću, sretan Božić, božićne blagdane i novu 2019. godinu želim sr-dačno svima vama, i svim ljudima dobre volje.

Vaš brat i župnik fra Zoran Jonjić

Gospe – Kraljice Mira, koja si s nama, vodi nas i dalje

Božiću, obraćenju, svetosti i Miru – prema pobjedi Tvoga

Bezgrješnoga Srca!

2

Nac

iona

lni s

usre

t h

rvat

skih

kat

olič

kih

obit

elji

u S

olin

uStudenci 57

Božić 2018.

Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu

P rvi nacionalni susret hrvatskih kato-ličkih obitelji bio je u Zagrebu 2011. i tijekom sv. mise presjedao je sam sveti otac Benedikt XVI. Geslo susreta u Zagrebu je bilo Zajedno u Kristu.

Drugi nacionalni susret obitelji zbio se u Rijeci 2015. pod geslom Obitelj - nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske. Na tom misnom slavlju presjedao je zagrebački kardinal Josip Bozanić.1

Poslije tri godine zbio se Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu pod geslom Obitelj – izvor radosti i života. Za sami susret se inten-zivno pripremalo tijekom dviju godina, a svaka je godina imala po jednu misao vodilju o kojoj se razmišljalo i promišljalo. Tako se prve godine na poseban način promišljalo o očevi-ma, a druge godine o majkama. Netom prije susreta organiziran je bogat program koji je obuhvaćao znanstveni, kulturni, duhovni i humanitarni djelokrug. Uoči susreta održano je molitveno bdijenje Hod svjetla u samom svetištu. Molitvu je predvodio sam nadbiskup mons. Marin Barišić, a prigodnu propovijed je izrekao dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, koji je ujedno i predsjednik Vijeća

1 Usp. https://susretobitelji.hr/o-susretu/povijest-susreta

HBK za život i obitelj. Za razmišljanje po-nuđeno je evanđelje o blaženstvima, a sam biskup Mate je istaknuo da u njima želimo prepoznati i iskaznicu naših katoličkih obi-telji.2 Temeljna riječ biskupove propovijed bila je sebedarje, jer je ona ključna riječ za shvaćanje logike blaženstava. Biskupovo je mišljenje kako će se bez sebedarja kao nove

vrijednosti života po blaženstvima smanji-vati broj ženidbi i demografske obno-

ve naše domovine neće biti. Ako nema sebedarja, ne može se biti muž i otac koji se brine za svoju djecu, a djeca se ne mogu razvi-ti u zrele osobe koje će preuzeti

odgovornost za sebe i budućnost. Žene bez sebedarja neće u kuću i obitelj unositi nježnosti, zagr-ljaje i sve ono što je svojstveno

ženi. Sa sebedarjem može biti sve drukčije, a ono je služenje i davanje sebe.3 Središnji je dio Trećeg nacionalnog susre-ta hrvatskih katoličkih obitelji bio svečano

2 Usp. https://susretobitelji.hr/vijesti/122-upriliceno-euharistijsko-bdjenje-hod-svjetla3 Cijelu propovijed možete naći na: http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=6225:propovijed-biskupa-uzini%C4%87a-u-solinu-otkrijmo-vrijed-nost-sebedarja-kako-bi-na%C5%A1-narod-imao-budu%C4%87nost&Itemid=529

Prigni uho svoje mojim besjedama, pohrani ih usred srca svoga. (Mudre izreke 4, 20-22)

3

Nac

iona

lni s

usre

t hr

vats

kih

kato

lički

h ob

itel

ji u

Sol

inu

Studenci 57

Božić 2018.

euharistijsko slavlje na Gospinoj livadi u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. Sve-čano misno slavlje slavio je mjesni biskup mons. Marin Barišić u suslavlju 21 nad/bi-skupa. Biskup je na početku misnog slavlja pozdravio sve one radi kojih smo se okupili u Solinu, a to su očevi, majke, djeca, bake i djedovi. Na poseban način pozdravio je hrvatsku Predsjednicu i Hrvatsku vojsku te im zahvalio što se brinu da Susret obitelji prođe u najboljem redu. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio da ovakvi susreti nisu bunt protiv ikoga, već su potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Tijekom prošlosti znali smo što je muški i ženski rod i znali smo što je to obitelj, među-tim, danas, u vremenu svekolike tehnološke promjene, kao da više nismo sigurni. Na pi-tanje: „Što je to obitelj?“, odgovor daju mala djeca u prvim slogovima: „Ma-ma; ta-ta!“ Tako je od samih početaka ljudskoga roda iskustvo da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. Čovjek ima čežnju za pripadanjem svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, to ne može biti ugašeno nikakvim konvencijama i uklanjanjem imena roditelja iz osobnih po-dataka djece i uvođenjem brojeva. Čovjek nije broj, već je jedinstveno Božje stvorenje. Opasno je hoditi bez Krista i u tome se vidi današnja slika svijeta koji pokušava tražiti brak i obitelj u onome što oni nisu. Svjedoci smo da obitelj danas biva ugrožena ideologi-jama, relativizmom, hedonizmom, individu-alizmom i egoizmom, a kad se danas govori o obitelji, govori se, nažalost, o njezinim negativnim aspektima. Takvim govorom brak

se prikazuje kao mjesto nepogodno za život i on se vidi kao nešto usputno, prividno i prola-zno. Djeci je osim materijalnih stvari važnija blizina i podrška te su im potrebna usmjere-nja i roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom. Važno je potaknuti supružnike na zajedničku molitvu i pohađanje euharistije u kojoj obnavljaju bračni savez.

Na poseban je način o. nadbiskup citirao blaženog Alojzija Stepinca da 'nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji'! To i danas vrijedi, te obitelji danas ne smiju imati oporbu. Na kraju svoje propovijedi o. biskup je rekao da je obitelj dijagnoza i terapija našega hrvatskog društva.4 Riječi zahvale na kraju euharistijskog slavlja uputio je zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić koji je ujedno najavio da će Četvrti nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji biti 2021. u Ludbregu u Varaždinskoj biskupiji. Nakon euharistijskog slavlja na Gospinu otoku organizirano je druženje svih sudionika uz hranu i koncert duhovne glazbe.

Ljudevit Cikojević

4 Cijelu propovijed možete poslušati na: https://www.youtube.com/watch?v=w6lBuqDEPJk&pbjreload=10

4

God

ina

maj

čins

tva

2018

.Studenci 57

Božić 2018.

Godina majčinstva 2018.

Na prvu nedjelju došašća o. nadbiskup uputio je svim vjernicima proglas u povodu godine majčinstva i priprave za Treći nacionalni susret katoličkih obitelji. U samom proglasu o. nadbiskup naglašava da je obitelj temelj i čuvarica kršćanskih vrijed-nosti. Obitelj se danas nalazi pred mnogim izazovima, posebice majčinstvo, zbog toga je važno staviti naglasak na tu stvarnost: po-trebno je vratiti majčinu prisutnost u društvo. Danas se žene u virtualnim medijima nameću kao one koje su besprijekorna izgleda i kao one koje su slobodne bez braka i obveza. Na majkama je danas veliki teret jer nije lako po-miriti sve dužnosti zaposlene žene, supruge i majke. Crkva i društvo bi zato trebali više vrednovati ulogu majke koja je nezamjenjiva, stoga bi majke trebale biti prve prenositeljice vjere. Uzor majčinstva i Božje zamisli maj-činstva ima svoju najsavršeniju prispodobu u Mariji. Svaka bi majka trebala u Mariji vidjeti uzor i naći ohrabrenje za svoj odnos prema Bogu i obitelji, Crkvi i društvu. Na kraju proglasa o. nadbiskup poziva sve, a na poseban način očeve i majke, da se pripreme na različite načine u svojim zajednicama i kućama za susret.

U prigodi godine majčinstva nadbisku-pija je pripremila osam kateheza na tematiku majčinstva za što bolju pripremu za susret u Solinu. Prva kateheza ima naslov Žena u kulturi provizornosti i privremenosti i želi pokazati da uočimo poveznicu između suvre-mene krize obitelji i same krize ženskog iden-titeta. Biblija već na samom početku govori da muškarac i žena imaju isto dostojanstvo iako 20 stoljeća to dostojanstvo nije davano, pa žene okupljene u feministički pokret traže svoja prava. Međutim, danas je feministički pokret puno radikalniji te je usmjeren na borbu protiv braka i obitelji. Prema njihovu

mišljenju žena treba posjedovati svoje tijelo i može s njim raditi sve što želi, jer bitno je samo kako se osjećaš. Tako se danas pomoću radikalnog feminizma i rodne ideologije po-kušava pobuniti protiv prirodnih i božanskih zakona i na taj način ukloniti sve tradicijsko i kršćansko utemeljenje životne forme i vri-jednosti, ponajprije brak i obitelj.

Druga kateheza, naslovljena Biblijska antropologija (odgovor vjere), želi naglasiti upućenost muškarca i žene na zajedništvo u ljubavi te ulogu žene kao supruge, majke i odgojiteljice. Kod stvaranja žene, po Knjizi Postanka, Bog stvara ženu iz Adamova rebra. Stvarajući tako ženu, čovjek shvaća nju kao bitno jednaku sebi. Treba imati na umu da je sam tekst nastao u patrijarhalnoj kulturi gdje se žena pojavljuje kao partnerica i njezina je uloga nezamjenjiva. Pri odgoju djece žena ima prednost pred muškarcem. Papa Ivan Pa-vao II. u svome apostolskom pismu „Mulieris dignitaten“ (Dostojanstvo žene) poziva žene da prepoznaju svoju vlastitost i originalnost u ženskom geniju i da ga očituju u svim sfe-rama društvenog života, iako je svjestan da postoje mnoge situacije u današnjem društvu koje ženu diskriminiraju.

Treća kateheza ima naslov Tko će naći ženu vrsnu? (Izr 31,10) Evo ti majke (Iv 19,27) i želi otkriti na koji način žena u su-vremenom svijeta može graditi svoj identitet i poslanje. Svako vrijeme nosi svoje probleme kojih nije ni žena lišena. Tako se danas pred ženom pojavljuju izazovi kako biti uspješna kod kuće, na poslu, u društvu i Crkvi. U teo-logiji kao uzor po kojem trebaju žene graditi svoj identitet u suvremenom svijetu je Marija. Na koncu svoga života Isus utvrđuje nove odnose između Marije i kršćana jer Isusova prvotna namjera nije bila povjeriti Majku Ivanu, nego povjeriti učenika Majci dajući

5

God

ina

maj

čins

tva

2018

.

Studenci 57

Božić 2018.

joj novo majčinsko poslanje. Tijekom cijele povijesti Marija je za kršćane jedno veliko nadahnuće, a Lumen Gentium je naziva da je „tip i uzor Crkve“. Marija je osoba ljubavi i dijaloga i zato bi trebalo srca svih majki ispuniti Marijinim duhom, tj. poniznošću, opuštenošću, dobrotom, samozatajnošću, strpljivošću i jednostavnosti života.

Dostojanstvo žene (Od identiteta u Trojstvu do života u Crkvi) četvrta je ka-teheza. Iako je društvo napredovalo, ova ka-teheza pokazuje da je žena postala objektom više neko ikada. Danas je majčinstvo češće kažnjivo nego nagrađivano i društvo treba mnogo poduzeti da se zaustavi diskrimina-cija onih koje su izabrale biti žene i majke. Evanđelje u svojim redcima potvrđuje ženino dostojanstvo i Isusov odnos prema ženama je protest protiv vrijeđanja njezina dosto-janstva. Najupečatljivi Isusov odnos prema ženama njegov je susret sa Samarijankom na zdencu. U tom susretu Isus otkriva njezino dostojanstvo. Nažalost, i danas se u muškom svijetu žene trebaju dokazivati i u tom se dokazivanju često biraju krivi načini, a jedini ispravni put dokazivanja jest vršenje njezinog poslanja i življenja u svjetlu Kristove riječi.

Peta kateheza ima naslov Poslanje žene u braku i obitelji i želi nas potaknuti da prepoznamo ulogu i poslanje majke u sva-kodnevnom životu. Više nego ikada danas je aktualna tema žene i njezinog poslanja u obitelji i da bude supruga i majka. Biti su-pruga i majka je znati davati i primati ljubav. Osim toga, danas je pred majkama izazov da se odupru sadašnjem mentalitetu udobnosti, sebeljublja materijalizma i karijere koja je dovela do urušavanja obitelji i vrijednosti obitelji. U sakramentu ženidbe pred Bogom i ljudima supružnici obećavaju živjeti „u dobru i zlu“ i na taj način služe sami sebi, Bogu, društvu i Crkvi. Društvo koje ima svetih očeva i majki i koje se ne boji života, ne treba se bojati za svoju budućnost.

Naslov je šeste kateheze Žena u poteško-ćama. Riječ je o katehezi koja želi posvijestiti

neke od poteškoća s kojima se žene susreću u braku i obitelji. Svaki brak u određenom trenutku prolazi kroz veću ili manju krizu. Sama kriza ne znači da se supružnici više ne vole, već je ona posljedica razočarenja i neis-punjenje obećanja ili partnerovih očekivanja. Povratak u harmoničnost braka i rješavanja krize može se postići tako da supružnici me-đusobno imaju razumijevanje i komunikaciju. Svrha bračnoga života nije da jedan od supruž-nika bude narcisoidan, da želi i ima isključivo pravo. Majke kao da same ostaju kod kuće. I sâm nadbiskup Barišić u svojoj Uskrsnoj poruci ističe da se očevi trebaju vratiti u obitelj jer bez njih ne mogu djeca, obitelj, društvo i Crkva. Osim što danas očeva nema u obitelji, majke, u puno više slučajeva negoli očeve, su-srećemo kao samohrane roditelje. Najčešći je problem takvih obitelji ekonomske prirode jer poslodavci teže zapošljavaju takve roditelje, a i sami roditelji teže mogu uskladiti poslovne s roditeljskim obvezama.

Sedma kateheza nosi naslov Doprinos žene u Crkvi i društvu te želi posvijestiti dostojanstvo i ulogu žene u Crkvi i u društvu. Papa Ivan Pavao II. smatra da čovječanstvu nedostaje osjećaj za čovjeka i poziva žene da se ne udalje od svoje naravi. Sam majčin odnos prema djeci u djetinjstvu je intimniji negoli očev. Ona mu je moralni uzor i ideal. Majka je prva katehistica i prenositeljica

6

God

ina

maj

čins

tva

2018

.Studenci 57

Božić 2018.

vjere svojoj djeci. Vjera je stvar srca, a ne znanja i da bi se vjera prenosila, mi moramo biti povezani s Bogom. Majka mora biti od-gojiteljica i čuvarica moralnih vrijednosti, a samim time i čuvarica života od njegova začetka. Svaki životni poziv treba se raditi s ljubavlju, jer ljubav daje životu kvalitetu. Danas je žena sa svim svojim vrlinama od-govorna za budućnost Crkve i čovječanstva. Ona je čuvarica osobe.

Osma kateheza Žena u zrelim godina-ma želi da se založimo za ostvarenje smisla i poslanja ljudi starije životne dobi. Gotovo da nema žene koja se u nekom trenutku svoga ži-vota nije upitala: tko sam, zapravo, ja? Odgo-vor na ovo pitanje umnogome utječe na život, jer ne smije se imati niti preveliko niti premalo

samopoštovanje. Unuci pamte odnos s djedom i bakom kao pozitivno iskustvo. S njima su iskusili bliskost, povezanost i duboko razu-mijevanje, što je važno za njihov emotivni razvoj. Starost je posljednje razvojno razdo-blje u životnom vijeku pojedinca i imamo tri osnovna vida starenja: biološko, psihološko i socijalno. Čovjek koji je zadovoljan svojim životom, i starost će dočekati spreman, a oni koji su se tijekom svoga život trudili živjeti po Božjim zapovijedima, starost će dočekati kao slijed svoga života te kao trenutak kad će moći Boga gledati licem u lice.1

Ljudevit Cikojević1 Opširnije o ovoj temi pročitati na službenoj stranici susreta: https://susretobitelji.hr/priprava/kateheze-u-godini-majcinstva

Šutljivi zaštitnik

Z a svetoga Josipa ne znamo ni kada je rođen, ni kada i kako je umro, a ne znamo ni mnoge druge podatke koje bi ljudska znatiželja rado voljela otkriti o tako značajnoj osobi, odnosno onomu komu je sam Otac dao toliku milost da mu je povjerio na odgoj vlastitoga Sina. Sama ta činjenica da ga je Bog izabrao iznad svih drugih ljudi za takvu neizmjerno važnu ulogu, upućuje na neoboriv zaključak da je, bez obzira na to što tu činjenicu ne možemo potvrditi objektivnim dokazima, morao biti iznimno svetoga života. Stoga je razumljivo da je štovanje svetoga Josipa u Katoličkoj Crkvi toliko važno i vri-jedno da će ono, uz štovanje Blažene Djevice Marije, Majke Kristove i Majke Crkve, biti iznad štovanja bilo kojega drugoga svetca.

Sv. Josip zaručnik je Blažene Djevice Marije i Isusov zemaljski otac i hranitelj.

Riječ „Josip“ hebrejskog je podrijetla i znači neka Bog pridoda. U evanđeljima on je Otac po Duhu Svetom, u kojima je Isus četiri puta nazvan Sinom Josipovim. Evanđelja opisuju sv. Josipa riječju „tekton“ što u prijevodu znači tesar, drvodjelja; dok se na grčkom jeziku ta riječ prevodi kao umjetnik u radu s drvom.

Sv. Matej kaže za njega da je bio pra-vednik, što znači krepostan i svet muž. Živio je skromno u gradiću Nazaretu u pokrajini Galileji na sjeveru Palestine i svojim radom je uzdržavao Sv. obitelj.

Sv. Josipa nazivaju i šutljivim svecem jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio. Ali to ne umanjuje nje-govu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka i u odgoju Njegovog Sina. Stoga se za sv. Josipa može reći da je upoznao

7

Šutl

jivi

zaš

titn

ik

Studenci 57

Božić 2018.

vrijednost šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, nego čovjek djela i rada. Upravo zato 1. svibnja Crkva slavi sv. Josipa Radnika.

Takav Josip uzor je i poticaj svim lju-dima i danas da i sami nauče cijeniti šutnju i da ne budu tek ljudi govora, jeftinih riječi, nego ljudi djela i rada.

Sv. Josip primjer je povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Bog, preko an-đela, priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i njihovom zajedničkom životu te, ne oklijevajući, usklađuje svoje želje i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu, nego zato jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.

Štovanje svetoga Josipa rašireno je na Zapadu još od sredine 9. stoljeća, a tijekom stoljeća rasla je i svijest o njegovoj posebnoj ulozi u Božjem spasiteljskom naumu. Naj-gorljiviji štovatelji sv. Josipa bili su redovnici karmelićani, a u nešto manjoj mjeri franjevci. Sveta Terezija Avilska nazivala je sv. Josipa svojim ocem i gospodarom te mu je posve-tila trinaest karmelićanskih samostana koje je sama osnovala njemu u čast. Svakoga je poticala da se s pouzdanjem utekne njegovoj zaštiti i stavi se pod njegovo pokroviteljstvo. Zapisala je izvanredne milosti za koje je imala zahvaliti njegovom zagovoru. Osim nje pose-ban su obol u širenju štovanja svetoga Josipa dali sveti Bernard iz Clairvauxa, sveti Franjo Saleški, sveti Ignacije Loyola kao i mnogi drugi. Papa Siksto IV. uveo je blagdan svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, kao obvezatan za cijelu Crkvu još davne 1479. godine. Kao kruna štovanja može se označiti odluka pape Pija IX. prema kojoj je svetoga Josipa 1870. proglasio zaštitnikom cijele Cr-kve te neslužbenim zaštitnikom od sumnje i oklijevanja, kao i zaštitnikom u borbi protiv komunizma te zagovornikom za sretnu smrt. Prema katoličkoj predaji smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije, te se zbog toga smatra uzorom pobožnog vjernika koji

prima milost u trenutku smrti te zagovornikom obitelji, očeva, trudnica, bolesnih i umirućih, putnika, doseljenika, obrtnika, inženjera i op-ćenito radnika. Papa Pio XII. uveo je 1955. još jedan blagdan svetoga Josipa, onaj posvećen svetom Josipu Radniku, i odredio da se on slavi 1. svibnja.

Time se posebno želi naglasiti, ne samo vrijednost rada kao takvoga nego onakva vri-jednost rada i cjelokupnoga života kakva pro-izlazi iz pravednosti i požrtvovnosti svetoga Josipa, kao uzora svim radnicima u dostojan-stvu rada i prihvaćanju Božje volje baš u onim i onakvim okolnostima u kakve nas stavlja Bog kako bi se po njima približili nasljedova-nju svetoga Josipa, a još više i samoga Krista.

Sv. Josip proglašen je zaštitnikom mno-gih suvremenih država poput Kanade, Meksi-ka, J. Koreje, Perua, Kine, Vijetnama, Austrije, Belgije, a među njima i Hrvatske. Također, mnogi gradovi, crkve, škole, sveučilišta, bol-nice i druge institucije u svijetu nose ime sv. Josipa i proglasili su ga svojim zaštitnikom. Najveća crkva posvećena sv. Josipu je Svetište sv. Josipa u Montrealu, u Kanadi.

1650. godine osnovan je red Sestre sv. Josipa koji danas širom svijeta obuhvaća 14 000 sljedbenica.

Pod zagovorom i zaštitom sv. Josipa, a u želji da rade sa siromašnima, 1871. godine osnovan je red Oci i braća sv. Josipa.

Koliko je štovanje svetoga Josipa ra-šireno u Hrvatskoj, svjedoči podatak da su mu posvećene mnoge crkve i kapele, ali još više svjedoči činjenica da je upravo svetoga Josipa Hrvatski sabor jednoglasno proglasio zaštitnikom Domovine još davne 1687., a tu je odluku potvrdila tadašnja Biskupska kon-ferencija Jugoslavije 1972. godine. Na ulazu u Hrvatski sabor 14. srpnja 2008. postavljen je i blagoslovljen reljef svetoga Josipa, a na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije od 5. do 7. studenoga 2008. sveti je Josip proglašen glavnim zaštitnikom Hrvatske. Sveti Josip je i zaštitnik grada Karlovca,

8

Šutl

jivi

zaš

titn

ikStudenci 57

Božić 2018.

gdje se nalazi nacionalno svetište posvećeno upravo njemu. U Hrvatskoj, Bosni i Herce-govini i Srijemu ima preko 70 crkvi, kapela, samostana ili nekih drugih posvećenih mjesta koja su stavljena pod zaštitu svetoga Josipa.

Manje je poznato da je i cijeli mjesec ožujak posvećen svetomu Josipu, kao i da mu je posvećen dan u tjednu – srijeda. S obzirom na to da je bio najodabraniji ljudski „otac“, razumljivo je zašto se na njegov blagdan 19. ožujka slavi i Dan očeva.

Iako blagdan svetoga Josipa, zaručni-ka Blažene Djevice Marije, pada u vrijeme korizme, liturgijska je boja bijela i moli se Slava, dok se u časoslovu moli Tebe Boga hvalimo. Ipak, ukoliko ta svetkovina padne u Veliki tjedan, onda se slavlje prebacuje nakon I. vazmenoga tjedna. Sveti se Josip u ikonografiji obično prikazuje kako drži u naručju maloga Isusa ili kako drži drvodjelj-ski alat u rukama, a ponekad se prikazuje i s putničkim štapom u ruci ili pak sa štapom koji je čudesno procvjetao.

Samozatajnost, radišnost i pravednost svetoga Josipa živi nam je primjer koji smo pozvani nasljedovati, trudeći se u svemu, baš poput njega i Blažene Djevice Marije, otkrivati Božju volju i podlagati se njoj, te time prepoznati i svoju ulogu koju nam je svemogući Bog dodijelio u ovozemaljskom životu kako bi sve naše djelovanje bilo Bogu na slavu, a nama i drugim ljudima na korist.

Čudotvorna molitva svetom Josipu

Ova molitva moli se devet uzastopnih jutara za bilo koju želju. Od nastanka pri-je 1900 godina te njezina ponavljanja na usnama i u srcima vjernika ova je molitva bila učinkovita svima koji su je izgovarali.

O sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako jaka, tako izravna pred Božjom krunom, stavljam u tebe sve svoje potrebe i želje.

O sveti Josipe, pomozi mi svojim snaž-nim zagovorom i izmoli za mene svoga Dje-vičanskog Sina sve duhovne blagoslove kroz Isusa Krista, našega Gospodina, tako da, jer sam vezan o tvojoj Nebeskoj snazi, mogu iskazati svoju zahvalu i poštovanje Najlju-bljenijem Ocu.

O sveti Josipe, nikada se neću moći umoriti promatrajući Isusa kako spava u tvojim rukama. Ne usuđujem se prići dok se on odmara u blizini Tvoga srca. Zagrli ga u moje ime i poljubi Njegovu nježnu Glavu za mene, i zamoli ga da mi uzvrati poljubac kada udahnem posljednji uzdah.

Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za nas. Amen.

Osim ove kratke molitve mole se i mo-litve 30-dnevne pobožnosti sv. Josipu koje možete pronaći na stranici www.rastimou-gospodinu.com.

Priredila Mira Babić

9

Pola

sto

ljeć

a od

obj

ave

enci

klik

e H

uman

ae v

itae

Studenci 57

Božić 2018.

Pola stoljeća od objave enciklike Humanae vitae

N iti jedan papinski dokument prije, a ni poslije, nije digao prašine na svim životnim područjima kao enciklika pape Pavla VI., objavljena 25. srpnja 1968., pod nazivom Humanae vitae (Ljudskom živo-tu). Tjedan dana nakon njezina objavljivanja Papa je osobno sazvao opću audijenciju na kojoj je okupljenima govorio o osjećajima koji su ga pratili tijekom četiriju godina, koliko je trebalo da enciklika ugleda svjetlo dana. Papa je naveo, između ostaloga, da su ga pratili osjećaji vrlo velike odgovornosti, ljubavi, pastoralne osjetljivosti i nade.1

Zašto ova enciklika od samih početaka „diže toliko prašine“ i što ona toliko no-voga donosi da je i danas toliko aktualna i suvremena? Krajem šezdesetih u svijetu cvjeta seksualna revolucija, a Papa u enciklici piše „da svaki bračni čin mora ostati po sebi usmjeren na prenošene života“ (HV br. 11). U vremenu u kojem je ova rečenica nastala mnogi su je shvatiti zastarjelo i provokativno, jer Crkva s papom na čelu, ne razumije duh vremena. Papa, međutim, enciklikom želi pokazati ispravni put i pokazati svjetlo u tami koje je nadvilo čovjeka i čovječanstvo. No zbog nerazumijevanja napisanog teksta otpor prema enciklici nije bio samo od protivnika Crkve, već je odbojnosti prema njoj bilo i u samoj Crkvi iako Papa u HV br. 12 naglaša-va da je učiteljstvo iznijelo ovaj nauk više puta i da se on temelji na neraskidivoj vezi između dvojakog smisla bračnog čina, a to su sjedinjenje i rađanje. Povezanost između 1 Usp. https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/sto-je-pa-pa-pavao-vi-porucio-na-opcoj-audijenciji-tjedan-dana-nakon-objave-humanae-vitae/, pristupljeno 31. 10. 2018.

muškarca i žene ustanovio je Bog, te ju čo-vjek nema pravo raskinuti, već je pozvan na roditeljstvo, a ne da čini pobačaj, privremenu ili trajnu sterilizaciju, postupke kojima je izravna nakana spriječiti začeće, kao i upo-raba sredstava za sprečavanje začeća. Tako enciklika govori o srozavanju ženskog tijela na puko oruđe koje služi njihovoj vlastitoj požudi.2 Žena se ne smije gledati samo kroz tijelo, već se ženi treba vratiti dostojanstvo, a ljubav nije samo osjetilna već i duhovna stvarnost.

Enciklika sadrži tri dijela. U prvom dije-lu (br. 2 - 6) naglašeni su novi vidovi proble-ma koji su vezani uz regulaciju i prenošenje ljudskog života. U drugom dijelu (br. 7 - 18) predstavlja se srž enciklike u kojoj se govori o bračnoj ljubavi te se poziva na poštivanje normi prirodnog ćudorednog zakona onako kako ga tumači crkveno učiteljstvo.

U trećem se dijelu enciklike (br. 19 - 30) posvećuje velika briga pastoralnim za-ključcima, a pastiri su pozvani da praštaju i savjetuju ženidbene drugove i da ih privode sakramentalnom životu.3

Riječi enciklike i danas su aktualne i Papa kao da je predvidio stvarnosti koje će zadesiti današnje čovječanstvo. Među prvim papinim predviđanjima, po mišljenu biskupa Barrona, jest da će pretjerana uporaba umjet-ne kontracepcije utjecati na bračnu vjernost 2 Usp. https://www.glas-koncila.hr/uz-50-obljetnicu-enciklike-humanae-vitae-protiv-zenske-emancipacije-na-stetu-zene/, pristupljeno 31. 10. 2018.3 https://susretobitelji.hr/priprava/dokumenti-o-obitelji/8-enciklika-humanae-vitae-o-braku-i-obitelji, pristupljeno 1. 11. 2018.

10

Pola

sto

ljeć

a od

obj

ave

enci

klik

e H

uman

ae v

itae

Studenci 57

Božić 2018.

i moral. Drugo je predviđanje bilo da će žena biti svedena na seksualni objekt i treće predviđanje je bilo da će država nametnuti kontracepciju.4

4 https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/humanae-vi-tae-prorocanski-dokument/, pristupljeno 1. 11. 2018.

Vjernike, da bi se oduprli takvom menta-litetu življenja, Papa poziva da trebaju ustrajati u dobru i pred sobom imati zajedništvo s Isu-som, ljubav i milost crpiti u euharistiji.

Ljudevit Cikojević

Sveti Bernard – svetac iz čijih je usta tekao med

D octor mellifluus – što na latinskom znači ‘Medo-tečni’, odnosno ‘Slatki Naučitelj’, tek je jedan od broj-nih nadimaka svetog Bernarda. Marijanski učitelj, neokrunjeni papa, car svoga stoljeća, po-sljednji od crkvenih otaca te na kraju Utvara Stoljeća, kako je sam sebe nazivao, nadimci su koji svaki za sebe kazuju svoju priču o Bernardu. Čitajući o svetom Bernardu iz Clairvauxa, ubrzo postajemo svjesni dviju činjenica, prva – bio je oličenje istinskog mo-naha i monaškog življenja, a druga – da je bio jedan od najaktivnijih crkvenih osoba svoga doba, često je putovao i izbivao iz svoga samostana. Ta dihotomija Bernardova života čini ovoga svetca neobično zanimljivim.

Rodio se u Francuskoj, u Fontaines-lès-Dijonu 1090. godine. Ne znamo mnogo o njegovom djetinjstvu, ali se zna da je volio učiti i čitati. Vrlo rano mu umire majka, u njegovoj sedamnaestoj godini, i njezina ga je smrt jako pogodila. Njegovi će životopisci napisati kako će sljedećih nekoliko godina biti vrlo izazovne za Bernarda, ali kako će ga

upravo njegova majka izvući iz nevolja i usmjeriti prema Kristu.

Bernard se bio uputio u Njemačku kako bi usavršio svo-je studije s namjerom da postane činovnik ili učitelj. Cijelim pu-tem razmišljao je o svojoj majci. U svojim razmišljanjima sve mu je jasnije bilo da je njegova maj-ka tužna zbog njegovog odabira. Postaje sve svjesniji da ga Bog,

preko njegove majke, zove u svoju službu. Odlučio je potražiti neku crkvu u kojoj bi mo-gao sabrati svoje misli, ali teško je pronalazio takvu u kojoj je mogao u miru i tišini pronaći pravi odgovor, pronaći Boga. Na kraju se odlu-čiti priključiti skromnom i mirnom samostanu u mjestu koje se zove Citeaux (na latinskom Cistercium, po čemu će i red cistercita dobiti ime). To se dogodilo 1112. godine. Prošle su potom tri godine kad je opat samostana Citeaux, Stjepan Harding, zamolio svetoga Bernarda da zbog prenapučenosti samostana Citeaux s još dvanaestoricom monaha pođe osnovati novi samostan u Clairvauxu. Ber-nard prihvaća tu obvezu i godine 1115. osniva

11

Svet

i Ber

nard

– s

veta

c iz

čij

ih j

e us

ta t

ekao

med

Studenci 57

Božić 2018.

samostan u kojemu će on postati opat. Bilo mu je tada svega 25 godina.

Bernardova se, uvjetno rečeno, karijera tu zaustavlja – na mjestu opata. Iako su mu nuđene razne visoke funkcije u crkvenoj hi-jerarhiji, nikada nije čeznuo ni za čim drugim osim da bude u službi Boga i Crkve ostvaru-jući to molitvom i kontemplacijom. Međutim, okolnosti mu to neće u potpunosti dopustiti i neprestano će morati napuštati samostansku tišinu kako bi posredovao u raznim crkvenim poslovima. Tako će jednom u korespondenciji s papom zapisati: „Kažu da niste vi papa, nego da sam to ja i sa svih strana se u poslovima meni obraćaju. Kad bih tolikim prijateljima odbio svoje službe, bio bi to skandal i grijeh.“ Kao što vidimo, Bernard objašnjava kako ga kršćanska dužnost obvezuje pomoći i da bi bio grijeh kada bi uskratio svoju pomoć.

Bernarda su svi slušali. Govorio je to-likim žarom da je mogao svakoga uvjeriti u ono o čemu je govorio. A uvijek je govorio o Bogu i o njegovoj neizmjernoj ljubavi. Zato je i zavrijedio nadimak Medotečnog Nauči-telja. Njegove riječi koje su naviještale Isusa, tekle su poput meda jer je Isus „med u ustima, milozvučna pjesma u uhu, veselje u srcu“. O tome koliko je Bernardova elokvencija i moć uvjeravanja bila vrhunska govori zani-mljiva činjenica da su žene zatvarale svoje muževe i sinove kad bi saznale da će sveti Bernard proći kroz njihov grad kako ga oni ne bi slijedili u samostan. A svakim svojim izlaskom iz samostana uspijevao je sa sobom dovoditi nove zaljubljenike u Boga.

Osim o Isusu, rado je govorio o Njegovoj majci, Mariji. U njoj je vidio put koji vodi prema Isusu. To će u svojoj katehezi razložiti papa Benedikt XVI. ovako: „Za Bernarda nema nikakve sumnje: ‘Per Maria ad Iesum’, po Mariji prispijevamo k Isusu. On jasno po-tvrđuje Marijinu subordiniranost Isusu, su-kladno osnovnim postavkama tradicionalne mariologije. Ali sadržaj homilije (riječ je o jednoj homiliji u osmini Marijina Uznesenja, op. a.) potvrđuje također povlašteno mjesto

Djevice u ekonomiji spasenja, uslijed veoma osobitog sudjelovanja Majke (compassio) u Sinovljevoj žrtvi.“ Sam Bernard će slikovito prikazati put spasenja kao ljestve koje grješni-ka izvlače iz tame grijeha, a u kojem će „Sin uslišati Majku i Otac svojeg Sina“. Bernardo-va ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji opće je poznata, pa ne čudi što će Dante Alighieri u svojoj Božanstvenoj komediji, u trećem dijelu koji se zove Raj, kao svojeg vodiča imati i svetog Bernarda kojeg opisuje kao „svetog starca“ koji svoj pogled usmjeruje „Kraljici Neba“ koja će mu iskazati svaku milost jer je on njen „vjerni Bernardo“. U nastavku Raja Bernard će Dantea prepustiti upravo Blaženoj Djevici Mariji koja će ga pak odvesti Svetom Trojstvu, odnosno vrhuncu Raja.

Još je jedna zanimljivost vezana za Ber-narda i Gospu. Naime, Bernardu se pogrešno pripisivalo autorstvo jedne od vrlo popularnih marijanskih antifona Salve Regina (Zdravo Kraljice), ali ipak se drži da je sveti Bernard nadodao posljednja tri zaziva u njoj: „O cle-mens, o pia, o dulcis Virgo Maria!“ (O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!).

Bilo bi nepravedno ne spomenuti barem jedan od Bernardovih poraza (možda baš onaj najteži) kako bismo ocrtali svetog Bernarda što potpunije i vjernije. Riječ je o Drugom kri-žarskom ratu. Tadašnji papa Eugen III. i brojni europski vladari prepustit će Bernardu zadatak propovijedanja o važnosti križarskog rata kao svetog rata s ciljem oslobađanja zemlje u kojoj se rodio i živio Isus Krist. Bernard će pred-staviti ovo ne samo kao rat nego i kao kušnju čišćenja i sudioništvo u Kristovoj muci i smrti. No, znamo da će Drugi križarski rat završiti velikim porazom kršćanskih snaga. Međutim, Bernard će za tu prigodu napisati brojne teksto-ve o tome kakva bi trebala biti Kristova vojska, i ta nam njegova vrijedna ostavština može i mora poslužiti i danas. Na jednom mjestu Bernard piše: Kristov je vitez stalni križar, angažiran u dvostrukoj borbi: protiv puti i krvi te protiv duhovnih moći na nebesima. On ide naprijed bez straha, taj vitez koji stražari desno i lijevo.

12

Svet

i Ber

nard

– s

veta

c iz

čij

ih j

e us

ta t

ekao

med

Studenci 57

Božić 2018.

On je na svoja prsa navukao zaštitnu košulji-cu, a dušu je obukao štitom vjere. Opskrbljen tim dvjema zaštitama, ne boji se ni čovjeka ni demona. Vitezovi, stupajte, dakle, naprijed sa sigurnošću i otklonite neustrašivim srcem ispred sebe neprijatelje Kristova križa. Ni smrt ni život ne mogu vas odvojiti od njegove ljuba-vi… O zaista, sveta i sigurna vojsko!

Na kraju donosimo još jedan Bernardov citat koji bi nas trebao primorati na razmi-šljanje jer je više nego aktualan i dandanas. U svijetu prepunih lažnih proroka i krivo-vjernika koji odvlače ljudske duše od Boga, sveti Bernard će zavapiti: Kakva zla Crkvi Božjoj nanosi krivovjernik Henri: bazilike bez vjernika, vjernici bez svećenika, svećenici bez dužnog poštovanja, jednom riječju, ostali su samo kršćani bez Krista. Na crkve se gleda kao na sinagoge, sakramenti se omalovaža-vaju, više blagdani nisu svečani, ljudi umiru u svojim grijesima, duše se pojavljuju pred strašnim sudom, a da nisu izmirene pokorom, niti ojačane svetom pričesti. Ide se dotle da se kršćanska djeca lišavaju života koji daje Krist jer im se uskraćuje milost krštenja.

Ne zvuči li ovo poznato? Zar nam se ovo i danas ne događa? Zar i danas ne postoje razni Henriji koje ćemo radije poslušati nego

Krista? Zar ne postajemo (ili smo već postali) tek nominalni vjernici, kršćani, katolici? Zar ne odlazimo u crkvu samo iz navike ili ne odlazimo uopće u Božji dom?

Zaista nam se to događa, no Bog nas nikada ne napušta i neprestano šalje nove svece poput Bernarda da svojim životom posvjedoče Krista i da nas iznova nadahnjuju. Na nama je da takve osobe i trenutke prepo-znamo, u čemu ćemo i uspjeti ako budemo imali čisto srce i živu vjeru.

Izvori

1. Pierre Riché, Kratki životopis svetoga Bernarda;

2. Kateheza pape Benedikta XVI. o sve-tom Bernardu iz Clairvauxa (http://w2.vatican.va/content/benedict-xvi/hr/audiences/2009/documents/hf_ben-xvi_aud_20091021.html#);

3. Sveti Bernard iz Clairvauxa – opat i utemeljitelj cistercita (https://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/883-sveti-bernard-iz-cla-irvaux)

Marko Udovičić

Crkveni redoviAUGUSTINCI

S veti Augustin živio je u IV. i V. sto-ljeću u gradu Tagasti u Numidiji, u današnjem Alžiru. Bio je sin majke kršćanke i oca koji je bio Rimljanin i poga-nin. Augustin je stekao vrlo dobru naobrazbu i predavao u nekoliko gradova. U Tagasti je otvorio govorničku školu, a kasnije je u Milanu preuzeo mjesto učitelja govorništva.

Njegova majka Monika bila je uzorna kršćan-ka i jedina joj je želja bila da joj i sin postane vjernikom katolikom. Mnogo je suza pro-plakala zbog poganskog života svoga sina. Jednom joj je neki biskup rekao da sin tolikih suza i molitava ne može propasti. Augustin je u mladosti prezirao vjeru svoje majke. Živio je u divljem braku 16 godina s nekom ženom i imao izvanbračnog sina. Kada se obratio, rekao je za sebe da je bio poganin, grešnik, razvratnik.

13

crkv

eni r

edov

i

Studenci 57

Božić 2018.

Potaknut propovijedima milanskog biskupa Ambrozija, Augustin se povači iz profesorske službe i pokrštava se zajedno sa svojim sinom. Vratio se u svoje rodno mjesto, rasprodao svoje imanje i podijelio siromaš-nima. S nekoliko istomišljenika osnovao je samostan u Tagasti. Tu je nastala jezgra augu-stinaca. Kasnije bio je zaređen za svećenika, pet godina kasnije narod ga je izabrao za biskupa grada Hipona u Africi. Tu je umro u dobi od sedamdest šest godina.

Njegovo najznačajnije djelo su Ispo-vijesti. U tom djelu opisuje svoje lutanje i traženje puta k Bogu i svoje obraćenje. Obič-no se prikazuje u biskupskoj odori s perom i knjigom. Jedna zgoda iz njegova života kaže da je šetajući i razmišljajući morskom obalom, naišao na dječaka koji je pokušavao pretočiti more u jamicu. Rekao je dječaku da pokušava napraviti nešto nemoguće. Dječak mu je odgovorio da mu je također nemoguće razjasniti otajstva o kojima je razmišljao.

Blagdan sv. Augustina, biskupa i crkve-nog naučitelja te utemeljitelja reda augustina-ca, slavi se u Katoličkoj Crkvi 28. kolovoza. U studenome 2005. augustinci u cijelome svijetu slavili su 1650 godina od rođenja sv. Augustina, a 2006. godine proslavljena je 750. godišnjica reda sv. Augustina.

U užem smislu pojam augustinci ozna-čuje dva posebna reda: augustinci - redov-nički ili regularni kanonici i augustinci - pu-stinjaci. Glavna područja djelovanja su im dušobrižništvo i škole.

Redovnički kanonici sv. Augustina ži-vjeli su u regularnim zajednicama, a osniva-nje takvih zajednica podudara se s težnjama za reformom Crkve u 11. stoljeću.

Augustinci - pustinjaci (eremiti) OSA predstavljaju pak jedan od četiri velika pro-sjačka reda, osnovan 1256. godine kao uje-dinjeni red različitih pustinjačkih zajednica. A red braće pustinjaka sv. Augustina imao je svoje zajednice u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju, Makarskoj te Svetoj Nedjelji na Hvaru

u kojoj su redovnici augustinci pustinjaci u 14. stoljeću imali svoj samostan i crkvu.

Prosjački red augustinaca bio je vrlo važan u 14. stoljeću u Hrvatskoj, gdje je tada imao svoje samostane. Na kraju treba spomenuti da je u Velikoj, mjestu u blizini Požege, župna crkva danas posvećena sv. Augustinu, inače neuobiča-jenom titularu crkava u našim krajevima. Prema jednoj bilješci u župnoj spomenici smatra se da je crkva u srednjem vijeku pripadala augu-stincima. Međutim, srednjovjekovni izvori o augustincima u Velikoj nisu poznati.

Red sv. Augustina, augustinci pustinjaci (OSA), bio je poznat i u Hrvatskoj. Imali su svoje samostane u Rijeci, gdje 1315. gra-de crkvu sv. Jeronima; Borovu 1427.; Iloku 1438.; Zaostrogu pr. 1468.; Vaški i Senju (15. st.). Bave se propovijedanjem i poučavanjem (škole). U našim krajevima organiziraju ci-kluse korizmenih propovijedi.

Regularni kanonici sv. Augustina kod nas prvi dolaze u Srijem krajem 12. stoljeća, a red braće pustinjaka sv. Augustina dolaze u Hrvatsku oko sredine 13. stoljeća. Regularni kanonici su imali svoje samostane u Srijemu, i to u Banoštoru, Vaški i Irigu.

Red je dao više biskupa, a pripadao mu je i hrvatski blaženik Gracije iz Mula koji je živio u XV. stoljeću. Papa Leon XIII. 6. lipnja 1889. službeno je potvrdio štovanje blaženog Gracija kao blaženika.

Trebamo se svi povoditi za mišlju sve-tog Augustina: Nemirno je srce naše dok ne otpočine u tebi, Gospodine!

Željko Udiljak

14

Pror

ok il

ija

Studenci 57

Božić 2018.

Prorok ilija(III. nastavak)

djelo i zasluge brojnih znamenitih proroka i kraljeva. Među njima je, dakako, i Ilija. Sirah ga opisuje biranim riječima:

I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život.

U samo nekoliko rečenica Sirah je uspio predočiti Ilijin značaj, veličinu i poslanje. Lako je uočiti Ilijin utjecaj na židovsku za-jednicu čak nekoliko stoljeća nakon pro-rokovanja. Nedvojbeno je kako je Sirah iz tradicije i pisanih izvora primio sve što se propovijedalo o Iliji, a onda to vješto sažeo ne umanjujući Ilijino djelo i značaj. Sirah u

Prva knjiga o Makabejcima (1 Mak 2, 58)

U knjizi o Makabejcima Ilija je pri-kazan kao uzor u borbi za očuvanje Zakona i onaj koji je zbog toga za-vrijedio uznesenje: Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. O Iliji kao primjeru kojeg treba slijediti, govori Matatija svojim sinovima. Pred svoju smrt ostavlja im oporuku i savjetuje im da se gor-ljivo zauzimaju za Zakon i da ga štite pod ci-jenu vlastitog života. Matatija je suvremenik Antioha IV. Epifana (175. ‒ 164. pr. Kr.) koji dolazi na vlast nakon dinastije Seleukovića. Antioh je prisilno provodio helenizaciju što je dovelo do otpora naroda kojeg je poveo Matatija sa svojih pet sinova. Među sinovima se najviše istakao Juda „Makabej“ po kojem su se kasnije prozvale obje knjige i cijelo to razdoblje židovske povijesti. Ilija je nezaobi-lazni uzor Židovima tog vremena u kojem su se ponovno primorani boriti za „vjeru otacâ“.

Knjiga Sirahova (48, 1-11)

Sirah je tvorac „spjeva vjere Izraelove“ (lat. Ecclesiasticus – Crkvenica) oko 190. pr. Kr. u Jeruzalemu. Opasnost helenizacije nagnala je Siraha da u tim vrlo teškim godi-nama pruži narodu praktične moralne pouke, smjernice i opomene utemeljene na bogatoj židovskoj religijskoj povijesti. Sirah je bio učenjak, pismoznanac, odličan poznavatelj Zakona i ovom knjigom je narodu pružio svo-jevrsnu sintezu tadašnjih temeljnih vjerskih istina. Između ostalog, knjiga se osvrće na

15

Pror

ok il

ija

Studenci 57

Božić 2018.

opisu proroka Ilije završava s predajom o Ilijinu dolasku kako bi umirio Božju srdžbu prije negoli se ona dogodi. „Obratit će ljude i one koji ga budu vidjeli kao i one koji su „usnuli“, a koji će posjedovati život.“ Iz tih posljednjih redova daje se naslutiti kako će Ilija doći na kraju vremenâ, pred Sudnji dan.

Malahija o Iliji (3, 23-24)

Malahija (u prijevodu Moj glasnik) sta-rozavjetni je prorok, čija je knjiga ujedno posljednja knjiga Starog zavjeta. Prorok Ma-lahija ju je napisao između 500. i 450. godine prije Krista. Nakon Malahije slijede četiri stoljeća „šutnje“ sve do pojave Ivana Krsti-telja i Isusa. U odnosu na prijašnja razdoblja, za vrijeme Malahije narod ne štuje poganske bogove, ali pokazuje ravnodušnost prema Bogu. Preko Malahije Bog poziva narod na obraćenje, hvali pravedne i obećava nagradu onima koji mu se priklone, a drugima sud i kaznu. Spis obiluje mesijanskim i apokalip-tičnim mislima koje su vrlo bliske Novom zavjetu. Iliju spominje na samom kraju knji-ge, u skladu s već spomenutim uvjerenjem kako će Ilija ponovno doći:

Evo poslat ću vam proroka Iliju Prije nego dođe Dan Jahvin, Dan velik i strašan.On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.

Židovi vjeruju kako će se Ilija i Henok pojaviti na kraju vremenâ i biti prethodnica Mesiji.

IV. Novozavjetni Ilija

Novi zavjet nastavlja štovati Iliju kao velikog proroka. Ilijino ime se spominje u ključnim trenutcima Isusova života i

djelovanja. Mnogi se Židovi tog vremena pitaju je li Isus zapravo Ilija. U Novom zavjetu spomenut je 28 puta. Sinoptici ga spominju 24 puta, Ivan dvaput, a Jakov i Pavao u svojim poslanicama ga spominju samo jedanput.

1. Ivan Krstitelj i Ilijin duh

Židovi vjeruju kako će prije Mesije doći Ilija, a tako su vjerovali i Kristovi suvreme-nici i učenici. Kad je Ivan Krstitelj počeo djelovati, on svojim duhom, pustinjaštvom i načinom govora podsjeća Židove, koji ga slušaju, na Iliju. I pitaju ga: Jesi li ti Ilija? (Iv 1,21). Brzo se pročulo među narodom kako se vratio Ilija (Mt 16,14; Lk 9,8). Mnogo se u to vrijeme govorilo o Ilijinu dolasku.

Arkanđeo Gabrijel je navijestio Zahariji Ivanovo rođenje ovim riječima: On će ići pred njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne uzoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod. (Lk 1,17).

Dobar dio bibličara tvrdi kako je upravo u Ivanu Krstitelju obnovljen Ilijin duh. Svo-jom je vanjštinom Ivan potvrđivao baštinu Ilijine duhovnosti: Bijaše obučen u odijelo od devine dlake, o bokovima imaše kožni pojas. Hranio se skakavcima i divljim medom (Mk 1,6). Nadalje, Ivan poziva: Obratite se! (Mt 3,2), što jako uznemiruje tadašnju židovsku vlast. Herodijada, utjelovljenje zlog duha starozavjetne Izabele, želi Ivanovu glavu (Mt 14,3-12; Mk 6,17-29). Apostol Matej izvje-štava kako sam Isus govori o Ivanu Krstitelju i jasno ga povezuje s Ilijom: Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju. Svi su Proroci i Zakon proricali o Ivanu. On je, ako ćete pravo, Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje! (Mt 11,11-15).

16

Pror

ok il

ija

Studenci 57

Božić 2018.

2. Ilija uz Isusa

Nakon pogubljenja Ivana Krstitelja do Heroda dolaze glasine o Isusovim čudima i dovodi ga se u vezu s Ilijom. Govorilo se: To je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i stoga djeluju u njemu čudesne sile. Drugi su tvrdili da je to Ilija. Treći opet da je to prorok kao i svi (stari) proroci (Mk 6,14-16).

Luka bilježi kako Isus nije bio prihvaćen u Nazaretu, pa Isus u sinagogi prigodno go-vori o vjeri stranaca koji su otvoreniji Božjoj riječi. Referirao se na Iliju znajući koliki ugled uživa Ilija među pismoznancima i fa-rizejima: Zaista, također vam kažem, bijaše mnogo udovica u Izraelu u vrijeme Ilijino kad nebo osta zatvoreno tri godine i šest mjeseci te velika glad zavlada po svoj zemlji. Ali ni jednoj od njih ne bijaše poslan Ilija osim nekoj udovici u Sarepti, u zemlji sidonskoj (Lk 4,25-26).

Evanđelist Matej govori kako je Isus došao s učenicima u okolicu Cezareje Fili-pove pa ih upitao:

Za koga drže ljudi Sina Čovječjega? Oni odgovoriše: Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka (Mt 16,13-14). Šest dana poslije Isus „uzima“ sa sobom Petra te braću Jakova i Ivana i izvodi ih na „visoku goru“. Smatra se kako je riječ o gori Tabor. Tada se preobrazi pred njima; lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo. I gle, opaziše Mojsija i Iliju gdje s njim razgovaraju. Tada Petar reče Isusu: ‘Gospodine, dobro nam je da ostanemo ovdje. Napravit ću, ako ti je po volji, tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji’. Dok je on još govorio, prekrije

ih svijetao oblak, i začu se iz oblaka: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam oda-brao! Njega slušajte!’ Kad to čuše učenici, padoše ničice i silno se prestrašiše. Isus im se približi, dotače ih se i reče: ‘Ustanite i nemojte se bojati!’ (Mt 17,2-8). Iako smo često slušali i čitali o Isusovom preobraženju, možda nikada nismo dovoljno promišljali o „visokoj gori“ koja na ovom mjestu ima vrlo snažno simboličko značenje. Na uzvisinama se Bog vidljivo objavio i Mojsiju i Iliji. Gora zasigurno označava uzvišeno mjesto susreta i molitve, mira i kontemplacije.

Isus se preobrazuje pred učenicima, a prisutnost Ilije i Mojsija znak su učenicima kako je Isus Mesija i kako je došao ispuniti Zakon. Kad su silazili s gore, Isus im je na-redio da nikome ne govore što su vidjeli dok ne uskrsne. Učenici su znatiželjni i u isto vri-jeme zbunjeni: ‘Zašto onda književnici vele da najprije mora doći Ilija?’ On im odvrati: ‘Bez sumnje, Ilija ima doći i sve postaviti na svoje mjesto. Ali vam kažem da je Ilija već došao, samo ga oni ne poznadoše, nego po-stupiše s njim kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji morati od njih mnogo trpjeti.’ Tada razumješe učenici da im govori o Ivanu Krstitelju (Mt 17,10-13). Isus je u svom go-voru učenicima najavio svoje trpljenje koje je već prošao „neprepoznati“ Ilija.

Na Kalvariji Isus neposredno prije smrti na križu aramejskim jezikom doziva Oca: ‘Eli, Eli! Lema sabachtani?’ (Mt 27,45). Kad to čuju, neki od nazočnih reknu: ‘Ovaj zove Iliju.’ Smjesta otrča jedan od njih, uze spužvu, nakvasi je octom te je nataknu na trsku pa mu je pruži da pije. Ostali su govorili: ‘Stani, da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi!’ Židovi pogrešno čuju vapaj i misle kako Isus doziva Iliju, jer je hebrejski Ellijah (Ilija) izgovorom sličan aramejskom Eli (Oče, Tatice). Oni do danas ne vjeruju da je Isus Mesija, između ostalog i zato jer Ilija nije došao prije nje-ga kako je posljednji put prorok Malahija najavio.

Mario Cikojević

17

Svje

doča

nstv

o po

stul

anta

Mat

e Ša

kića

Studenci 57

Božić 2018.

Blizu mi budiBlizu mi budi kad sam na muci, Sudbinu moju drži u ruci. Želim se držati zakona Tvojih, Put mi pokaži odredaba svojih.

Ne želim biti na putu zablude, Želim da uvijek po Tvome bude. Put istine, ja sam, odabrao. To obećanje, Tebi sam dao.

Slabosti moje, meni su znane, Od Adama one su nam dane. Stavih pred sebe odluke Tvoje, Baci za leđa ludosti moje.

Kad mi nude zemaljsku sreću, Ja to nikada prihvatit neću.

Čuvaj me nježno ka stablo mlado, Jer ja sam uša u Tvoje stado.

Sve me ispunja što je Tvoje. Ne želim ništa što ljudi kroje. Kukolja ima, posvuda niče, A sijač njegov od nekud riče.

Tvoja dobrota neka me pazi, Teret života da me ne gazi. Ljubavi križem grijehe ugasi, Dobrotom svojom Ti mene spasi.

Fra Stojan Damjanović

Svjedočanstvo postulanta Mate Šakića

Jeronima Jasenice, gdje zajedničkim radom, trudom i molitvom rastemo u vjeri nasljedu-jući primjer sv. Franje Asiškog.

Pripremam se za redovnički život koji želim izbliže živjeti, odnosno biti jedan od njih. Biti fratar. Na svemu tome mogu zahva-liti dragom Bogu i svojem djetinjstvu. Kao mali u meni se probudila klica poziva. Moju obitelj uvijek su pohodili franjevci, a ponekad i dijecezanski svećenici. A fratrima me nešto

J a sam Mate Šakić (Miljkov). Svjetlo dana ugledao sam 6. veljače 2000. go-dine kao četvrto dijete u obitelji Ivane Šakić (r. Dundić) i Ante Šakića. S ponosom mogu reći da potječem iz jedne svećeničke i redovničke obitelji, kako s majčine tako i s očeve strane. Rekao bih da sam aktivan član župne zajednice ovdje u Studencima, a danas sam u postulaturi u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom, zajedno s bratom u Kristu Josipom Brandejsom iz Župe sv.

Kao što su preko Zavelima odjekivale molitve ovoga puka upućene dragom Bogu, na isto Bog je odgovarao mnoštvom izljeva duhovnih

zvanja iz Studenaca koja su se prelijevala u kamenice izvora Zvizde, Ševara i Alibegovca i mnogih drugih iz kojeg je studenački

puk crpio okrepu za daljnji hod kroz život.

18

Svje

doča

nstv

o po

stul

anta

Mat

e Ša

kića

Studenci 57

Božić 2018.

posebno privlačilo, možda onaj jednostavni i radosni duh franjevštva.

Mogao bih za primjer navesti stotine priča i anegdota, kao o tome kako sam s pok. fra Franom Bilokapićem zaigrao „ko-šarku“ ili kako fra Jakovu Begonji nije bio problem nikada sjesti s nama najmanjima na pod i ispričati kakvu priču ili dati od onoga što imaš za najmanje, zaigrati nogomet i ne oplesti se o habit. To su neke od takvih zgoda koje u čovjeku bude dubok osjećaj prema višim stvarima.

Možda se, na prvu, ne čini kao neki veliki potez, no sve ima svoje kako i zašto. Nastojali su u mene utkati svoju radost prema Uskrslom Gospodinu i u tome su uspjeli, a ja danas to želim dalje pronositi.

Moja obitelj uvijek mi je davala potporu u hodu kroz život. Od nje sam primio sve ono što mi je milo i drago, od same ljubavi prema njoj istoj, kao i temelje za pravo i istinsko bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Bog nas poziva na svakovrsne načine, a mene

je privlačio od malenih nogu. Na putu prema franjevštvu uvijek su me pratile molitve moje župe Studenci u kojoj sam izrastao u ono što jesam. „Moji Studenci“ vazda će biti ono srce što tuče u meni, oni su me izgradili, a danas se želim dičiti i u svemu se spominjati ovoga kraja, i ljudi, i običaja.

Ja nisam otišao iz Studenaca, zapravo ja sam u njima jer oni uvijek žive u meni.

Jednog dana želim obući franjevački habit i živjeti vjerno taj duh, a u svemu se nadam da će me pratiti molitve studenačkog puka i mojih bivših i sadašnjeg župnika te da ću primjer gorljivosti za Gospodina nalaziti u liku našeg nebeskog zaštitnika sv. Ilije pro-roka, gromovnika.

„On je taj koji čini ‘prvi korak’ i to ne zbog neke posebne dobrote koju je našao u nama, već zbog prisutnosti same njegove ljubavi koja je „razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Papa Benedikt XVI.).

19

Svje

doča

nstv

o bo

gosl

ova

Mir

ka Š

akić

a

Studenci 57

Božić 2018.

Svjedočanstvo bogoslova Mirka Šakića

R ođen sam 4. listopada 1995. godine u Splitu i cijelo svoje djetinjstvo i odrastanje proveo sam u Strožancu, župa Gospe u Siti. Kao prvopričesnik počeo sam ministrirati u svojoj župi, a u tom raz-doblju počeo sam i trenirati nogomet. Uvijek je u meni bila velika ljubav za sport i želja da to bude ono čime ću se cijeli život baviti. Lopta je uvijek bilu „tu negdje“ uz mene. Kao ministrant imao sam priliku često biti uz svog župnika i pomagati mu, što me je činilo sretnim, ali nikada nisam želio „biti kao on“,

odnosno biti svećenik. Imao sam svoj jasno zacrtan cilj: imati veliku obitelj i baviti se profesionalno sportom. Sve je nekako išlo u tom smjeru, po mom planu, do 17. godine. Bio sam sretan, ali činilo mi se da ta sreća nije potpuna, da se ona za mene nalazi u nečem drugom. Teško je, ustvari nemoguće, do kraja riječima opisati ono što Bog čini u nama. Predivni i čudesni su Njegovi načini na koje nas vraća k sebi i pokazuje da se radost života nalazi samo u odnosu s Njim. Tako je bilo sa mnom kad sam imao 17 godina.

U jednom trenutku postalo mi je jasno da Bog za mene želi nešto drugo, da me po-ziva da služim drugima, ali na jedan malo drugačiji način od uobičajenog. Želio sam biti muž i otac, na takav način služiti, ali Bog mi je - na samo Njemu poznat način – pokazao da je svećenički poziv ono što je On pripremio za mene i prije nego sam se rodio. Pomiješanih osjećaja radosti i straha, pri-hvatio sam taj poziv svjestan da nisam ja taj koji će nešto činiti, nego da me Bog odabire kako bi on preko mene činio u ovom svijetu. Sada sam 5. godina bogoslovije i radostan sam jer Bog je onaj koji vodi naš život, ljubi nas unatoč svemu i od nas samo traži otvo-reno srce koje se pouzdaje u Njegovu ljubav. Neizmjerno sam mu zahvalan na svemu, ali posebno što mi u vama, mojim bližnjima, pruža ono „stostruko“ (usp. Mk 10, 30) koje je obećao svima koji idu za Njim. U jedno sam siguran: ne želi od mene ni od ikoga drugoga da budemo samo dobri, nego nas poziva na svetost. Zato molite i vi za Marka, Matu i mene da budemo sveti svećenici.

20

Svje

doča

nstv

o đa

kona

don

Mar

ka T

rogr

lića

Studenci 57

Božić 2018.

Svjedočanstvo đakona don Marka Trogrlića

obitelj odselila početkom 80-ih godina. Na kršćanskim temeljima koje sam dobio u svo-joj obitelji, gradio sam dalje, poput svakog od nas, posve uobičajeno, rekao bih, normalno, bez ikakve izvanrednosti... Primio sam sa-kramente kršćanske inicijacije – krštenje, pričest i krizmu – na Studencima, pohađao sam redovito vjeronauk, druži se s prijate-ljima koji su, tada još u doba komunističkog režima u našoj Domovini, gajili iste ideale vjere i domoljublja... Život me zatim, nakon srednje škole, odveo na studij u inozemstvo... Tamo sam imao prigodu još jače utvrditi kršćanske temelje odgoja i svjetonazora, u osobnijem radu, studiju, kroz brojna odrica-nja i ne bez kušnji... Vrlo me je oblikovala kršćanska misao koju sam otkrio za vrijeme studija da se kršćanska svetost može postići u posvećenju svakodnevnog rada, baš tu gdje jesmo, gdje djelujemo. Da se svetost ostvaru-je i gradi u našoj svakodnevnici i da smo svi

Svi smo pozvani biti svetima!

C rkva nas uči da su svi oni koji su kršteni, svi vjernici, u svojem životu – svatko na onom mjestu na koje ga je Bog postavio, svatko u svojem životnom okruženju, u onomu što je i u onomu gdje djeluje - pozvani živjeti autentičnim kršćan-skim životom te svatko u svomu staležu – nasljedovati Krista Gospodina, postajući mu sve sličnijim, sve bližim, sve više združenim s njime, u vjeri nadi i ljubavi... Iz dana u dan, uvijek iznova, i uvijek iz početka, hraneći se Božjom riječi i pristupajući njegovim sakra-mentima.

Moj je životni put od najranijih dana, od kada znam za sebe, bio prožet Crkvom i živo-tom u crkvi. Najprije na rodnima Studencima, u našoj župi, a zatim i u Splitu, gdje se moja

21

Svje

doča

nstv

o đa

kona

don

Mar

ka T

rogr

lića

Studenci 57

Božić 2018.

pozvani susresti svakog dana iznova Krista u svome svakodnevnom životu, u naizgled malim, običnim stvarima... To je, naravno, sasvim u skladu s općim pozivom Crkve na svetost svih kršćana, kako to jasno uči Drugi vatikanski koncil.

U svom sam profesionalnom djelovanju, zatim, kao sveučilišni nastavnik, prošavši sve stupnjeve napredovanja, od docenta pa onda od izvanrednog do redovitog profeso-ra, nastojao, po primjeru dr. Ivana Merza, svjedočiti kršćanski život u svojem radu i djelovanju, posvećujući se sasvim svojoj profesiji, djelujući među prijateljima, kole-gama, studentima... Dijeleći tako u svemu sve ono što svatko od nas u svome životu prolazi: i rad i trud, napore i nastojanja, i uspjehe i neuspjehe, i radosti i razočarenja... I tako, iz dana u dan, s pomoću Božjom, u svojoj obitelji, među prijateljima, kolegama, u javnom i privatnom djelovanju...

Svaki čovjek, svatko od nas, pozvan je uvijek iznova razabirati što je to volja Božja za mene baš u ovom konkretnom trenutku mojega života, pa da u skladu s time činimo ovaj ili onaj korak... Tako sam i ja razabirao i zaključio da je došlo vrijeme da učinim još jedan korak koji će označiti još veću moguć-nost služenja i kršćanskog djelovanja i to kao zaređeni službenik Crkve, u redu svećeništva. Formalne sam uvjete, s obzirom na filozof-sko-teološke studije koja sam davno završio, imao, ispunio sam i sve one druge koje Crkva propisuje. Zaređeni službenici Crkve su oni vjernici koji se svetim ređenjem postavljaju u Kristovo ime i primaju dar Duha Svetoga da Crkvu hrane Božjom riječju i milošću. Tako nas uči Crkva. To je uvijek ono što se naslanja na temelje kršćanskog poziva koji svatko od nas prima svetim krštenjem. I to sve radi većeg i boljega služenja Crkvi i dušama, sna-gom svetoga Reda. Moj se put ponešto razli-kuje od do sada uobičajenih načina i putova... No upravo u tomu i jest ljepota kršćanskog poziva svakoga od nas u Crkvi Božjoj koja nam otvara široke horizonte djelovanja u

Božjem narodu, naravno, svakomu od nas po njegovu specifičnom pozvanju koje mu Bog nudi i koje svatko od nas postupno otkriva u svojem životu kao svoj vlastiti specifični put... A sve to samo zato ne da bismo bili nešto „posebnoga“, nego da bismo mogli još jače i još više služiti Bogu, Crkvi i dušama te tako svojim životom posvjedočiti za Krista u ovom našem svijetu, takvom kakav on jest. U tomu su nam od velike pomoći divni primjeri brojnih dobrih ljudi koje susrećemo na svom životnom putu.

Ja sam takvih primjera upoznao mnogo, zaista mnogo: i tzv. „običnih“ vjernika laika, i svećenika, i Bogu posvećenih osoba... Zaista, divnih primjera vjere i kršćanskog života. Na temeljima kršćanskog i ljudskog odgoja koje sam dobio u svojoj obitelji, od svojih roditelja, mogao sam graditi, i gradim dalje, pomažući se u životu primjerima tih dobrih, autentičnih vjernika – kršćana! Sve nam to govori da je Crkva velika Božja obitelj i da u toj obitelji ima mjesta za svakoga od nas, svakoga sa svojom ulogom, sa svojim mogućnostima, ali i dužnostima da istinski živimo s Bogom i za Boga, i da tako budemo i njegovim svakim danom sve više, radeći na svojem vlastitom spasenju i na spasenju onih koje nam je Bog na našem životnom putu po-vjerio. Biti Božjim ljudima jednako se odnosi i na vjernike laike i na zaređene službenike Crkve. Moja je želja da s pomoću Božjom, uz svoje profesorsko djelovanje, snagom sv. Reda u svemu onomu što on i njegovo vršenje zahtijeva, budem vjeran sluga Crkvi i dušama u našem patničkom hrvatskom na-rodu, napose pak onima u okviru moje Vojne biskupije: hrvatskoj vojsci, policiji, branite-ljima, njihovim obiteljima... napose onima najpotrebnijima među njima, koji su prošli strahote Domovinskog rata i dandanas trpe njegove posljedice, pa da tako živeći, dje-lujući, i ja, i svatko od nas, na koncu našega života mognemo čuti utješnu Isusovu spasi-teljsku riječ: „Slugo dobri vjerni, u malome si bio vjeran... uđi u radost Gospodara svoga.“

22

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

Župnikov ljetopis16. prosinca 2017. – Iako je prilično hlad-no, majke ministranata i mladi iz župe okitiše crkvu, kapelu sv. Roka i župnu kuću. Hvala im od srca. Bilo svima blagoslovljeno!17. prosinca 2017. – Materice. Bogu hvala, ovaj davni običaj još se zadržao na Studencima. Jutros osvanuo snijeg.19. prosinca 2018. – Župna ispovijed u prigodi Božića. Stigao prijelom župnog lista.20. prosinca 2017. – Hladno zimsko jutro. Termometar pokazuje -7° C. Župnik predao „Studence“ u tisak.22. prosinca 2017. – Dovršeno tiskanje „Studenaca“. Preuzimanje i prijevoz pomogli Ljudevit Cikojević i Miljkovi. Hvala im od srca!24. prosinca 2017. – Badnjak nedjeljom. Na župnoj sv. misi proslavili Očiće i po obi-čaju župnik darivao djecu. Navečer sv. misa ponoćka. Mnoštvo svijeta.

25. prosinca 2017. – Svečano proslavismo Božić – rođenje Gospodinovo. U koncelebra-ciji uz župnika fra Ivica Udovičić. Župnik čestitao Božić i zahvalio svima koji su pomo-gli da slavlje bude svečano i dostojanstveno.26. prosinca 2017. – Sveti Stjepan. Ve-liki broj vjernika nazočan na sv. misi koju predvodi i propovijeda fra Ivica Udovičić. Na sv. misi nazočan i bogoslov Mirko Šakić. Započeo blagoslov obitelji.

27. prosinca 2017. – Sv. Ivan. Sveta misa po običaju u kapeli sv. Roka Podgredom. Nastavljen blagoslov obitelji u poslijepod-nevnim satima.29. prosinca 2017. – Osvanuo snijeg, ali se blagoslov obitelji ne odgađa.31. prosinca 2017. – Nedjelja. Za vrijeme župne svete mise pročitana statistika župe, izvješće o aktivnostima u župi i planovi za iduću godinu.1. siječnja 2018. – Nova godina. Sveta Marija Bogorodica. Župnik ponovno pročitao statistiku i aktivnosti u župi. Nešto manje vjernika na sv. misi. Čini se da je „doček učinio svoje“.4. siječnja 2018. – Sprovod župnikove majke Ane. Hvala svima na molitvama i sućuti!6. siječnja 2018. – Svetkovina Bogojav-ljenja, u narodu poznatija kao Vodokršće. Prije svete mise blagoslov vode i soli. Svetu misu predvodi i propovijeda fra Ivica Udovi-čić, koji je župniku uvijek na pomoći.7. siječnja 2018. – Nedjelja Krštenja Gos-podinovog. Propovijeda fra Ivica Udovičić.15. siječnja 2018. – Početak drugog po-lugodišta. Župnik u posjeti osnovnoškolcima i njihovim učiteljima kako bi zazvali Božji blagoslov u novog godini. Bijaše ugodno i radosno!20. siječnja 2018. – Posebna radost u našoj župi. U kapeli sv. Roka krštenje Ivone Šakić, kćeri Ivana i Marine.29. siječnja 2018. – U večernjim sati-ma gvardijan fra Kristian Stipanović i braća svećenici Imotskog dekanata sudjelovali u blagoslovu župne kuće Podgredom. Dru-ženje je bio radosno i raspjevano. Župniku

Zapišite u knjizi sve što se zbilo (Tob. 12, 6 - 20)

23

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

pomagali Nea Bilić Nosić, Marija i Ivana Udiljak, Zvonko i Ivana Babić.2. veljače 2018. – Prikazanje Gospodino-vo – Svijećnica. Dan je posvećenog života. Sveta misa s blagoslovom svijeća. U narodu poznata uzrečica „Kalandora zime fora…“. Možda bude i završetak zime. U crkvi popra-vak i ugađanje orgulja.3. veljače 2018. – Sveti Blaž. Poslije-podne sveta misa s pobožnošću grličanja. Puku omiljen obred. Tijekom dana se osjetio snažan potres.4. veljače 2018. – Župnik zamjenjuje don Nevena u Ričicama, a nakon Ričica župna sveta misa u Studencima na kojoj je nazočan velik broj vjernika. Misno slavlje animiraju ministranti i Mješoviti župni zbor. Nakon svete mise obred grličanja.7. veljače 2018. – Početak trodnevnice za Stepinčevo.9. veljače 2018. – Sveta misa trodnevnice (nakana za pok. don Jakova Cikojevića).10. veljače 2018. – Svečano smo pro-slavili Stepinčevo. Prije svete mise krunica za proglašenje svetim bl. Alozija Stepinca. U pobožnosti sudjeluju osnovnoškolci i sred-njoškolci.11. veljače 2018. – Dan bolesnika – Gos-pa Lurdska. Po običaju danas posebno mo-limo za bolesne u našoj župi, a posebno za one mlađe dobi koji boluju od teških bolesti. Udijelio Gospodin svima ozdravljenje.13. veljače 2018. – Noćas palo nekoliko centimetara snijega. Zima još uvijek poka-zuje svoju snagu. Bogu hvala, prometnice brzo očišćene.14. veljače 2018. – Čista srijeda – početak korizme. Nakon svete mise obred pepelja-vanja.18. veljače 2018. – Prva korizmena ne-djelja. Pobožnost križnog puta po običaju u 10 sati. Pobožnost animiraju ministranti i Mješoviti župni zbor.

21. veljače 2018. – Župnik na korizmenoj rekolekciji u Vepricu.25. veljače 2018. – Druga korizmena ne-djelja. Na svetoj misi velik broj vjernika iako je izrazito hladno (-7 Celzijevih stupnjeva) i osvanuo veliki snijeg.2. ožujka 2018. – Početak kateheza o Maj-činstvu nakon svete mise u 17.15.4. ožujka 2018. – Treća korizmena nedje-lja. U prigodi Tjedna solidarnosti s crkvom i ljudima milostinja današnje nedjelje ide na tu nakanu. Nakon sv. mise vjeroučitelj Ljudevit Cikojević održao katehezu na temu obitelji u duhu „Amoris letiziae“.7. ožujka 2018. – Dekanatski sastanak u Imotskom.8. ožujka 2018. – Početak korizmene du-hovne obnove u našoj župi.9. ožujka 2018. – Drugi dan korizmene duhovne obnove. Nakon svete mise pobož-nost Getsemanske ure.10. ožujka 2018. – Treći dan korizmene duhovne obnove i ujedno početak devetnice sv. Josipu za spas Hrvatske.11. ožujka 2018. – Četvrta korizmena ne-djelja. Završetak duhovne obnove u našoj župi. U Imotskom križni put za mlade. Sudjelovali i krizmanici iz naše župe. Od srca zahvaljujem Mirku Bartuloviću koji je omogućio prijevoz u Imotski. U večernjim satima u našoj crkvi koncert imotske pasionske baštine. Sudjeluju i naši Pučki pivači. Crkva bijaše pretijesna za sve koji su željeli vidjeti i poslušati ovaj scen-ski i glazbeni prikaz Muke. Nakon koncerta

24

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

nastavljeno druženje i večera u prostorijama škole. Zahvaljujem svim našim zborašima na čelu s Marijom Cikojevićem na izvrsnoj organizaciji i velikom trudu.

12. ožujka 2018. – Početak preduskrsnog pohoda starijima i bolesnima u župi.18. ožujka 2018. – Peta korizmena ne-djelja. Našu su župu posjetili članovi FSR-a iz Imotskog Mila Šuto i Dragutin Koštro s ciljem obnove Franjevačkog svjetovnog reda u Studencima.20. ožujka 2018. – Preduskrsna ispovijed u našoj župi u prijepodnevnim i poslijepod-nevnim satima. Zahvaljujem majkama naših ministranata i Mariji Udiljak na pomoći.21. ožujka 2018. – Naši Pučki crkveni pivači nastupili na koncertu pasionske baštine u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.23. ožujka 2018. – Počele pripreme za Veliki tjedan. Okoliš crkve sv. Ilije i kapele sv. Roka uredili komunalna služba i mladi iz naše župe. Blagoslovio Gospodin njihov mar za župu.25. ožujka 2018. – Nedjelja Muke Gos-podinove – Cvjetnica. Brojni Studenčani

pohode svoje mjesto. Prije proslave Cvjetnice blagoslov i procesija s maslinovim granči-cama. Po običaju naši Pučki pivači i članovi zbora pjevali Muku po ulogama.29. ožujka 2018. – Veliki četvrtak. Krizma-nici župe na misi posvete ulja u splitskoj prvo-stolnici. U 18 sati obred pranja nogu, a nakon svete mise po običaju večera u župnoj kući.30. ožujka 2018. – Veliki petak. Dan Muke Gospodinove te ujedno početak devet-nice Božjemu milosrđu. Po običaju put križa od kapele sv. Roka do crkve sv. Ilije, a nakon toga obredi Velikog petka u crkvi sv. Ilije.

31. ožujka 2018. – Iščekivanje Gospodi-nova uskrsnuća molitvom devetnice Božjemu milosrđu i obredom u 20 sati. Nakon sv. mise blagoslovljena su uskrsna jela. Primio vijest o smrti velikog župnog dobrotvora Mirka Šakića Danića u dalekoj Kanadi. Mirko bi-jaše čovjek duboke i istinske vjere, uvijek odan svojoj Crkvi i Domovini. Iako je davno otišao u Kanadu, nikad nije zaboravio svoje Studence. Trajno im se odazivao molitvom i pomoći u svakom smislu. Neka mu Milosrdni Gospodin bude istinska nagrada. U svoje osobno i u ime svih župljana poslao brzojav sućuti obitelji. Počivao u miru Božjem!1. travnja 2018. – Uskrs – najveći kršćan-ski blagdan. Nakon svete mise čestitanje i darivanje djece po običaju.2. travnja 2018. – Uskrsni ponedjeljak. Sveta misa u 10 sati jer po običaju mnogi Studenčani sudjeluju na sv. misi i komemo-raciji za 136 ubijenih domobrana i civila u

25

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

Dobranjama. Među ubijenima ima i Stu-denčana.

6. travnja 2018. – Velika radost za našu župu: krštenje Manuele Cikojević u kapeli sv. Roka Podgredom. Manuela je treće dijete Kristijana i Sanele Cikojević.

7. travnja 2018. – Deveti dana Devetnice Božjemu milosrđu. Bogu hvala da je ova pobožnost tako lijepo prihvaćena i zaživljela u našoj župi. Poslijepodne u crkvi sv. Kate u Vinjanima vjenčanje Jure Filipa Đonlića i Ljubice Rebić.

8. travnja 2018. – Druga uskrsna nedjelja – Nedjelja Božjega milosrđa. Poslijepodne sastanak s roditeljima krizmanika i dogovor o detaljima za proslavu krizme.

12. travnja 2018. – Na mirnom prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konferencije sudjelovali i naši župljani. Osim po molitvi za spas naše Domovine ostat će zapamćeno puštanje u zrak krunice koju su izradila stu-denačka djeca.

15. travnja 2018. – Radosno proslavismo treću uskrsnu nedjelju, a poslijepodne ugod-no druženje s roditeljima prvopričesnika.

16. travnja 2018. – Sprovod pok. Slavke Cikojević.

17. travnja 2018. – Našu je župu posje-tila etnologinja Nikolina Luketić Delija iz Konzervatorskog odjela u Imotskom kako bi zapisala i snimila tradicionalne korizme-ne napjeve, a u svrhu istraživanja kantanja na području Imotske krajine. Poslijepodne i večer provela u druženju s pjevačima iz naše župe.

27. travnja 2018. – U našoj župi dva sprovoda: pok. Ive Koštić i mladića Ivana Udiljka. Primjetno je kako teška bolest raka sve više napada mlade ljude. Mnoštvo svijeta sudjelovalo u ispraćaju ovog divnog mladi-ća – uzora pobožnosti i čestitosti. Neka ga Gospodin primi u svoj zagrljaj!

30. travnja 2018. – U Imotskom samosta-nu preminuo dobri i dragi kolega fra Rafael Begić.1. svibnja 2018. – Početak svibanjske pobožnosti u našoj župi, koja se održava u kapeli sv. Roka.2. svibnja 2018. – Sprovod fra Rafe Be-gića u Imotskom. U našoj župi svibanjska pobožnost i sveta misa u kapeli sv. Roka. U večernjim satima susret s ovogodišnjim krizmanicima i dogovor za proslavu.5. svibnja 2018. – Susret krizmanika s krizmateljem mons. Miroslavom Vidovićem, koji je imao plodonosna i zanimljiv razgovor s ovogodišnjim kandidatima za sakrament sv. potvrde.6. svibnja 2018. – Svečanim misnim slavljem, koje je započelo procesijom, pro-slavljen je sakrament primanja sv. potvrde. Misno je slavlje predvodio mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, u koncelebraciji sa župnikom fra Zoranom Jonjićem, koji je tijekom dviju godina marljivog rada pripremao ovogodiš-nje krizmanike: Zrinku Jelenu Babić, Josipu Maras, Grgura Josipa Babića, Ivana Udiljka, Katu Šakić, Ivu Šakić, Juru Udovičića i Ante Bilića Matišića. Pozdrav krizmatelju uputila je Zrinka Jelena Babić naglasivši kako kriz-manici žele i mole “...da ostanemo nepokole-bljivi svjedoci katoličke vjere“. Svima njima i svoj okupljenoj župnoj zajednici don Miro-slav je navijestio radost Pedesetnice, radost silaska Duha Svetoga. Tumačenjem biblijskih motiva prikazao je radost i važnost vjere u životu, a sve krizmanike pozvao na odlučnost

26

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

u životu Crkve te da uvijek snagom Duha Svetoga ostanu postojani u vjeri i ljubavi.

7. svibnja 2018. – Sprovod pok. Dragice Bilić.

10. svibnja 2018. – Naša je župna zajedni-ca u četvrtak 10. svibnja 2018. prema Običaj-niku župe na brdu Jova proslavila Uzašašće Gospodinovo na nebu ili u narodu poznatije kao Spasovo ili Križe. Misno je slavlje pred-vodio župnik, koji je tom prigodom blagoslo-vio polje i održao prigodnu homiliju, u kojoj je govorio o vrijednostima ljudskog rada i potrebi molitve za blagoslov rada. Slavlje su pripremom pomogli župljani Podkule, a nakon silaska s Jove župljani iz Kovačevića su priredili okrjepu za sve nazočne. Bilo svima blagoslovljeno!

13. svibnja 2018.- U našoj je župi na 7. vazmenu nedjelju kada slavimo i Majčin dan priređeno slavlje Prve svete pričesti. Dan prije, u subotu, bila je ispovijed za naše ovogodišnje slavljenike Luku Trogrlića i Mi-haela Šakića. Slavlje je u nedjelju započelo procesijom u 10.30 od Franjevačkog trga do župne crkve, gdje su Luka i Mihael, na radost njihovih roditelja, rodbine, učitelja i cijele župne zajednice, pristupili svetoj pričesti. Ovogodišnji su prvopričesnici zajedno s Mje-šovitim župnim zborom animirali misno slav-lje sudjelujući u čitanjima, molitvi vjernika i zahvalama. U prigodnoj homiliji fra Zoran je istaknuo da Isus od djece ne traži velike žrtve, već čisto srce i da redovito dolaze na misna slavlja te pozvao njihove roditelje da im u tome budu primjer. Župnik se zahvalio svima koji su pomogli da današnje slavlje bude svečano i dostojanstveno, a posebno roditeljima prvopričesnika te učiteljici Ivani Grbavac, koja je marljivo i s velikom ljubav-lju pomagala pripremati prvopričesnike za ovaj sakrament. Župnik je posebno istaknuo plodonosnu suradnju studenačke škole sa župom, koja može biti primjer svima.

14. svibnja 2018. – U kapeli sv. Roka susret kandidata za OFS u Studencima. Bogu

hvala, u župi je 12 kandidata: Marka i Nede Šakić „Miljkovi“, Biserka i Frano Bilić Ko-vačević, Ivan, Mira, Stipe i Maja Bilić An-tičević, Marija Bubalo, Marija Maras, Ante Bilić Prcić i Anka Jurčević.

20. svibnja 2018. – Duhovi – pedesetnica. Svetu misu animirali naši ministranti, župni zbor i čitači. Ovaj veliki dan za našu Kato-ličku Crkvu svečano smo proslavili. Duhovi se posebno slave u Lovreću – župnik posli-jepodne kod fra Dinke Bošnjaka u Lovreću s braćom iz Imotskog dekanata. Bijaše ugodno i radosno.

21. svibnja 2018. – Sprovod pok. Vinke Vide Jurčević. Počivala u miru Božjem!

26. svibnja 2018. – Devet ministranata naše župe sudjelovao je na na susretu mini-stranata koji je priređen u Župi sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku. Susret su organizirali Vijeće za duhovna zvanja Franjevačke pro-vincije Presvetog Otkupitelja u Splitu te Župa i Samostan sv. Ante na Šubićevcu. Susret je započeo pozdravom fra Marija Radmana, žu-pnika i gvardijana na Šubićevcu, i fra Josipa Repeše, provincijskog promicatelja za du-hovna zvanja i glavnog koordinatora susreta. Prije euharistijskog slavlja za ministrante je organizirano pokorničko slavlje. Euharistij-sko slavlje predvodio je fra Josip Repeša uz koncelebraciju župnika i župnih vikara koji su sudjelovali s ministrantima na susretu. Predstavnici provincijskih odgojnih zavoda poslije euharistijskog slavlja posvjedočili su ministrantima o duhovnom pozivu i životu u Sjemeništu u Sinju, Postulaturi u Imotskom i Klerikatu u Splitu. U poslijepodnevnim satima održan je sportski susret. Ministranti su se natjecali u potezanju konopa, utrkivanju u vrećama i drugim igrama u kojima su naši ministranti bili izrazito uspješni.

27. svibnja 2018. – Osamnaestu godinu zaredom proslavljena je svetkovina Presvetog Trojstva kod kapele sv. Nikole u Dvorinama. Svetoj misi prethodila je molitva krunice. Pre-ma Običajniku župe nakon misnog slavlja

27

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

župnik je blagoslovio vozače i vozila iz naše župe te susjednih Svibića, Sviba, Podjarma, Aržana, Subašića i Vinice. Tom je prigodom župnik svim vozačima darovao blagoslovljene krunice. Župnik je zahvalio članovima Mje-šovitog župnog zbora i ministrantima, koji su animirali misno slavlje, obiteljima Josipa i Marinke Jurčević te Ljubi Biliću Periću koji se brinu o uređenju kapelice i njezinu okolišu. Prije svete mise u kapeli sv. Roka velika radost za našu župu, krštenje Roka Malenice.31. svibnja 2018. – U našoj je župi sveča-no proslavljeno Tijelovo, u narodu poznato i kao Brašančevo. Nakon euharistijskog slavlja održana je tijelovska procesija preko Franje-vačkog trga, predvođena križem i župnikom, koji je nosio pokaznicu s Presvetim tijelom. Blagdan Tijelova ustanovljen je od Katoličke Crkve u 14. stoljeću kao spomen na Veliki četvrtak, odnosno ustanovljenje sakramenta euharistije na posljednjoj večeri.2. lipnja 2018. – Lijep i sunčan dan. U do-podnevu župni vjeronauk za sve uzraste, a poslijepodne sveta misa za veliku dobroči-niteljicu potrebnima pok. Dubravku (Dudu) Brekalo rođ. Udiljak. Nakon svete mise eu-haristijsko klanjanje. Župnik na objedu i dru-ženju s obitelji Udovičić Svečevi, a u prigodi slavlja krizme unuke Mateje.6. lipnja 2018. – Sprovod pok. Anđe Bilić Pavlinović. Anđa bijaše prava svjedokinja ra-dosti u Gospodinu. Počivala u miru Božjem!8. lipnja 2018. – Nakon svetkovine Tijelo-va proslavili smo svetkovinu Presvetog Srca Isusova, a ovaj put u župnoj crkvi sv. Ilije pro-roka. Euharistijsko slavlje predvodio je žu-pnik fra Zoran s nakanom za vječni pokoj don Jakova Cikojevića, koji je na poseban način upućivao svoju ljubav Srcu Isusovu. Prije župne svete mise u Studencima župnik u jutarnjim satima prevodio misno slavlje u 8 sati u Slivnu.10. lipnja 2018. – Svetu je misu u župi Vinjani, u prigodi devetnice sveca svega svi-jeta, sv. Ante, predvodio studenački župnik fra Zoran Jonjić. Misno su slavlje, kojem je

prethodila molitva krunice Srca Isusova i mo-litve sv. Anti, animirali čitači iz naše župe i dio članova Mješovitog župnog zbora pod ravnanjem Marija Cikojevića. Nakon svete mise nastavljeno je druženje s ljubaznim do-maćinima i župnikom fra Josipom Sušićem, kojima i ovom prigodom zahvaljujemo na srdačnom gostoprimstvu.

13. lipnja 2018. – U našoj je župi svečano proslavljen blagdan sv. Ante Padovanskog, uz procesiju i svečano misno slavlje, koje je predvodio fra Zoran Jonjić, uz župni zbor i čitače, koji su animirali slavlje. Crkva sv. Ilije proroka ispunjena je djecom, a slavlje je završilo blagoslovom ljiljana i djece.18. lipnja 2018. – Sprovod pok. Mile (Mi-lene) Udiljak. Počivala u miru Božjem!23. lipnja 2018. – U konkatedrali sv. Petra u Splitu svećeničko ređenje prezbitera naše Splitsko-makarske nadbiskupije. U našoj se župi posebno moli za duhovna zvanja.24. lipnja 2018. – Dvanaesta nedjelja kroz godinu. U našoj župi samo jedna sveta misa u 9 sati jer je u Dobranjama veliko slavlje Ro-đenja Ivana Krstitelja. Misno slavlje predvodi nadbiskup mons. Marin Barišić.25. lipnja 2018. – Naša je župna zajednica sv. Ilije proroka zajedno sa župnikom fra Zo-ranom Jonjjićem hodočastila u Međugorje prigodom 37. obljetnice od prvog ukazanja. Župljani Anka Jurčević i Mate Šakić gosto-vali su u emisiji radija MIR Međugorje.27. lipnja 2018. – Izrazito lijep i sunčan dan. Studenčani polako počeli pristizati na

28

Župn

ikov

ljet

opis

Studenci 57

Božić 2018.

ljetni odmor. Župnik poslijepodne proveo u ugodnom duženju s obitelji Marija Babića na Kašinom Okrajku.28. lipnja 2018. – Sprovod pok. Srećka Jurčevića – Zele. Počivao u miru Božjem!29. lipnja 2018. – Blagdan sv. Petra i Pavla. Nakon jutarnje svete mise u našoj župi, župnik u Cisti Provo. Svečano misno slavlje zaštitnika župe Cista i zlatna misa don Srećka Franića.30. lipnja 2018. – U crkvi sv. Franje Ksaver-skog u Zagrebu na naslov Vojne biskupije, a po rukama mons. Jure Bogdana, vojnog ordinarija, za đakona je zaređen naš Marko Trogrlić. Don Marko je rođen 19. svibnja 1972. u Zadvarju. U našoj je župi kršten 11. lipnja 1972. te je primio sakramente svete pričesti, ispovijedi i potvrde. Velika radost za našu župu!1. srpnja 2018. – Trinaesta nedjelja kroz godinu. Polako počinju pripreme za slavlje Sv. Ilije. U poslijepodnevnim satima župnik dogovara s majstorima bojanje zidova i sa-naciju vlage u župnoj kući. Izgleda da će trebati veći zahvat jer je vlaga duboko prodrla u zidove. Prema savjetu majstora trebalo bi prije gletanja i bojanja zidova popraviti fuge na istočnoj strani kuće.2. srpnja 2018. – Župnik na sv. misi u Trstenom za poginule imotske branitelje.4. srpnja 2018. – Sprovod pok. Mile Ma-rijanović. Počivala u miru Božjem!8. srpnja 2018. – Četrnaesta nedjelja kroz godinu. U župi jedna sveta misa u 9 sati zbog mlade mise fra Jerka Kolovrata u Imotskom. U crkvi sv. Josipa Radnika u Domanovićima (BiH) sakrament ženidbe podijelili su naš župljanin Zdeslav Bilić Centić i Klaudija Kustura. Bogu hvala, u našoj župi još jedna mlada obitelj!11. srpnja 2018. – U župi započela de-vetnica sv. Iliji.16. srpnja 2018. – Počele pripreme za slavlje Sv. Ilije. Mladi iz župe okupili se i po-mogli u uređivanju župne kuće, a u uređenju okoliša pomogli im i djelatnici komunalne

službe. Bijaše i radno i radosno! Hvala od srca i neka je svima blagoslovljeno!

17. srpnja 2018. – Početak trodnevnice sv. Iliji proroku, zaštitniku naše župe. Prije svete mise koju je predvodio don Neven Vuković, župnik Ričica i Lokvičića, molili smo posvet-ne molitve sv. Iliji i krunicu Kraljice Mira. Svetu je misu pjevanjem animirao Mješoviti župni zbor iz Ričica pod vodstvom našeg Ma-rija Cikojevića. Nakon svete mise nastavljeno je druženje dragih nam gostiju sa župljanima kod župne kuće Podgredom.

18. srpnja 2018. – Drugi dan trodnevnice sv. Iliji. Slavlju svete mise, koju je predvodio župnik fra Zoran Jonjić, prethodila je po-božnost i litanije sv. Iliji te molitva krunice Kraljici Mira. Nakon euharistijskog slavlja u crkvi je priređen 7. Susret klapa Dalmatinske zagore. Na ovogodišnjem susretu publici se predstavilo šest klapa: