GOD. 22. • BOŽIĆ, 2017. • Br. 1 (31) · 1 Kraljice anđela, Kraljice obitelji LIST ŽUPE SVIH...

GOD. 22. • BOŽIĆ, 2017. • Br. 1 (31)

ISSN - 1332-0459

Blagoslov obitelji

Ovogodišnji božićni blagoslov kuća i obitelji započinjemo u srijedu, 27. prosinca u 14.00 sati. Započinjemo od Bokića kuće. Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu i križ.

Kod blagoslova kuća i obitelji pohvalna je nazočnost što više članova obitelji kako bismo zajedno molili i primili blagoslov. Božji blagoslov prvenstveno je namijenjen živim ljudima a tek onda kući u kojoj stanuju i rade.

Naslovna slika: slika Svih svetih autora Roberta Mijalića, akad. slikara iz Rijeke

1

Kraljice anđela, Kraljice obitelji

L I S T Ž U P E S V I H S V E T I H U Z M I J A V C I M A GOD. 22. BOŽIĆ, 2017. Br. 1 (31)

Čuvaj i danas baštinu svoju: Krajinu našu, Imotski grad! Želimo uvijek zaštitu tvoju,

utjehu, jakost, kršćanski sklad.

D ragi čitatelji lista župe Zmijavci, svečano smo ove godine proslavili

300. obljetnicu oslobođenja Imotske krajine od Turaka po zagovoru Gospe od Anđela. Možda vam još odzvanjaju u pameti i srcu riječi himne našoj nebeskoj Zaštitnici, riječi kojima pokušavamo izraziti svoju zahvalnost i pouzdanje: zahvalnost za sve milosti koje nam je Gospa izmolila tijekom naše zajedničke i osobne povijesti; pouzdanje da će nas Gospa i dalje pratiti i majčinski štititi na putu života.

Veliki jubilej Imotske krajine nismo slavili samo u Imotskom u zajedništvu

s ostalim vjernicima ovoga kraja i šire okolice nego smo to činili i u našoj župi. Podsjećam sve na radosni događaj po-stavljanja i blagoslova novih brončanih vratnica posvećenih Marijinim žalostima. Da, radostan je to događaj za sve nas jer smo vratima Gospe Žalosne izrazili svoju vjeru da je Gospa uz nas u svim životnim situacijama, osobito kad trebamo nositi teški križ, a uz to vjerujemo i znamo da poslije križa dolazi pobjeda, dolazi Uskrsnuće. Upravo je zato blagoslov vrata Marijinih, a, usuđujem se reći, i naših žalosti bio na Uskrs, na najveću kršćansku svetkovinu kojom slavimo pobjedu Krista

Kraljice anđela, Kraljice obitelji

2

Gospodina nad zlom i smrću. Ujedno smo u ovoj jubilarnoj godini nabavili i blagoslovili sliku Svih svetih uoči naše glavne župne svetkovine.

Navedeni događaji, nadam se, ostat će nam u lijepoj i dragoj uspomeni. No, život ide dalje, pred nama su novi dani koje nam Gospodin daruje da u njima možemo ljubiti Boga i svoje bližnje te tako kročiti putem Kraljevstva nebeskog, putem vječnog zajedništva s Trojedinim Bogom, s našom Majkom Marijom i svima svetima. Draga braćo i sestre, kao vjernici imamo jasan životni cilj, znamo što nam je činiti, kako živjeti. Znamo da je naše temeljno životno poslanje ljubav i stoga trebamo sve svoje životne snage i talente upotrijebiti i uložiti u ljubav. Prvo „mjesto“ u kojem to trebamo ostvariti jest obitelj.

Sljedeće će se godine u Solinu održati Treći nacionalni susret hrvatskih kato-ličkih obitelji. Prošla crkvena godina u našoj je Nadbiskupiji bila posvećena očinstvu, a ova je posvećena majčinstvu. Danas u svijetu postoje i na djelu su vrlo agresivna nastojanja da se promijeni pogled na čovjeka, da se poništi naravna razlika između muškarca i žene, izme-đu oca i majke. Stoga Katolička Crkva novim žarom i zanosom naviješta istinu koju nam je Gospodin objavio – Bog je stvorio čovjeka kao muškarca i ženu te upisao u ljudsko srce poziv na ljubav. Ljubav se prima i uči najprije u obitelji koja je zajednica muža i žene i njihove od Boga darovane djece. To je istina koju mi kao vjernici moramo prihvatiti i živjeti,

unatoč svim protivnim ideologijama, mišljenjima i učenjima.

Jasno nam je iz povijesti čovječanstva da čovjek uništava i upropaštava sama sebe kad se odvoji od Boga i kada ne slijedi istinu koju mu je Bog objavio. Želimo li mi sebi, svojoj obitelji, svojim Zmijavcima, Imotskoj krajini i Domovi-ni propast ili zdravu budućnost? Želimo li srca ispunjena mirom i radošću Božjom ili srca nemirna, tjeskobna i nezadovolj-na? Želimo li, kratko rečeno, biti vjerni Bogu ili đavlu? Nema trećeg puta! Ne želim da ovo zvuči kao zastrašivanje, ali Gospodin nam jasno kaže: „Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa.“ (Mt 12,30) Ne možemo malo biti Isusovi, a malo živjeti po svoju ili svjetsku. Ako smo kršćani, trebamo se sada i uvijek jasno opredijeliti za Isusa Krista, za njegovo Evanđelje, za ono što On po svojoj Crkvi naučava u današnjem svijetu! Tako se, draga braćo i sestre, slavi Božić, radosna svetkovina Isusova rođe-nja u obitelji Josipa i Marije.

Mariju, majku Isusovu i našu, u lita-nijama oslovljavamo kao Kraljicu anđela, ali i kao Kraljicu obitelji. U ovoj godi-ni posvećenoj majčinstvu preporučimo njezinom zagovoru svoje obitelji da one budu oaze u kojima će se živjeti po istini Božje riječi, da budu oaze ljubavi, radosti i mira.

S ovim mislima u svoje ime i u ime s. Jasne svim svojim župljanima i svim čita-teljima lista Zmijavci želim blagoslovljen Božić i Novu 2018. godinu!

fra Frano Laco, župnik

3

Vrata Marijine boli

U oči Pepelnice dovršena su i postav-ljena na župnu crkvu Svih Svetih u

Zmijavcima treća brončana vrata s prizo-rima sedam Gospinih žalosti. I ova je vrata u broncu odlila ljevaonica umjetnina Uje-vić. Vrata će na sam Uskrs uz nazočnost subraće svećenika i župljana blagosloviti imotski gvardijan fra Kristijan Stipanović.

Kada mi je prošle godine na blag-dan Bezgrešnog Srca Marijina župnik fra Frano Laco pogledavši moju idejnu skicu odlučio s župljanima naručiti izra-du brončanih vrata Gospinih žalosti, jako me obradovao. Bila su to sada već treća brončana vrata za Zmijavačku župnu crkvu. Nakon što sam 2013. ispred crkve izradio brončani kip bogorodice s malim Isusom naručena su bila velika brončana vrata Svih Svetih za glavni ulaz, koja sam izradio 2014. , u Godini Vjere. Potom smo u Godini Božjeg Milosrđa izradili lijeva bočna vrata Bezgrešne Djevice s prizorima Marijinih radosti, a sada evo desna bočna vrata s prizorima Gospinih žalosti. Kako sam kod vrata Marijinih radosti u kompoziciji prizora pokušao izraziti i ostvariti u cjelini ozračje radosti Djevice Bezgrešne, tako sam na vratima Gospinih žalosti sva usmjerenja izraza, vodio k ozračju Marijine boli koju je pro-živjela i otrpjela s Isusom. Nad vratima je uklesan natpis Mater Dolorosa.

Marija, majka boli, Gospa naša pod Križem žalosna, koja je od arkanđelova Navještenja Gospodinova prebirala u

svom srcu događaje Isusova života, pre-dana Božjoj providnosti i njegovoj Svetoj volji, prošla je put Križa i dočekala jutro Uskrsnuća, dan kojem Svjetlo više nikad ne zalazi. Prizore Marijinih sedam velikih žalosti osmislio sam kao niz koji kreće s lijeva na desno od prizora proroštva sv. Šimuna pri Isusovu prikazanju u hra-mu, preko prizora bijega sv. Obitelji u Egipat, pa dalje Josip i Marija u potrazi za malim Isusom za kojeg su mislili da se izgubio u hodočašću u Jeruzalem. Potom susret Marije i Isusa na Križnom putu i njegove smrti na križu te dalje u nizu, njegovog svetog mrtvog tijela položenog

Vrata Marijine boli

4

u Marijino krilo. Posljednji u nizu prizora koji se nižu odozgor prema dolje prizor je polaganja Isusovog mrtvog tijela u grob. Niz ovih prizora odozgor prema dolje učinio sam da bi posljednji prizor bio pri zemlji te time još snažnije podcrtao ozračje polaganja u grob, gdje Isus silazi u podzemlje da ostvari naše otkupljenje.

Prvi prizor Isusova prikazanja u hramu u trenutku proroštva sv. Šimuna starca, rasporedio sam s naglaskom na lik malo-ga Isusa kojega sv. Šimun uzdiže u zrak: “Ovaj će Evo biti postavljen za propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan”. Lukovi hrama koji se s jedne strane natkriljuju nad Mariju i Josipa, a s druge strane nad sv. Šimuna i sv. Proročicu Anu, izražavaju jedinstvo Boga s onima koji ga ljube, koji su mu predali svoju volju i srce. U slijedećem prizoru prikazao sam Sv. Obitelj kako u noći bježi iz Betle-hema u Egipat. Sv. Josip vodi magarca na kojemu su Marija i maleni Isu u njezinu naručju. Sva krivudavost puta predana je u Božju providnost. Bog će pokazati put i izvesti u spasenje. Prizor treće Gospine žalosti oblikovao sam u ozračje straha, suprostavljajući usmjerenja Josipovih i Marijinih kretnji prema hodočasnicima kod kojih se raspituju za maloga Isusa, misleći da su ga izgubili. Doživjeli su gubitak Boga, mora da su se silno pre-strašili. Četvrti prizor je prizor Marijine žalosti kada je susrela svoga Isusa kako nosi teški križ na svome križnome putu. Taj je prizor smješten nad kvakom vrata kojom se pri otvaranju pojačava utisak prizora, naglašavajući težinu križa na Isusovim leđima. Križ ga pritišće, dok mu Marija

posljednji put pokušava dodirnuti obraz. Marija je kleknula jer susreće ne samo svog sina Isusa, već i sina Božjega, Boga svoga. U petom prizoru Gospa stoji uz sv. Ivana pod križem. Bolni mir i tišina, hladnoća praznine, zrak koji okružuje figure šuti u trenutku kada umire Bog. Šesti prizor postavljen je pod kvakom vrata i tu se pri otvaranju u kompoziciji prizora naglašava silazak po ljestvama u prvi plan Marije, Gospe naše žalosne kojoj u naručju leži mrtvo tijelo sina Božjega, koji je raširio ruke da zagrli i otkupi čovjeka i čovječan-stvo. Sedmi prizor uvire sve silnice raspore-da cjeline u odlazak Krista u podzemlje. Iz daljine žena koje plaču polako se planovi s lijeva na desno spuštaju prema sv. Mariji Magdaleni i samoj presvetoj Bogorodici, koja prati sv. Ivana i sv. Josipa iz Arimateje kako polažu tijelo Isusovo u mrak groba. Marija, zagledana u taj mrak trpi mač koji joj probada dušu kako joj je prorokovao sv. Šimun starac pri prikazanju Isusovu u hramu. Da bih naglasio Marijinu samoću pred mrakom groba, postavio sam je na sam rub lijevog krila vrata, tako kada se otvori desno krilo, ona ostaje doslovno odvojena od Isusova tijela zagledana u prazninu mraka. Sedmi je prizor tako je-dini raspoređen da se može pri otvaranju vrata rastaviti. Blažena Djevica Marija prolazi tako cjelinom kompozicije iz pri-zora u prizor izražena kao lik velike boli, probodena sa sedam mačeva u neizmjernu žalost. Majko Isusova i majko naša, moli za nas, da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Tomislav Kršnjavi akademski kipar

5

Priprava za Susret hrvatskih katoličkih

obitelji

N aša nadbiskupija slavit će 2018. godine u Solinu 3. Nacionalni su-

sret hrvatskih katoličkih obitelji. Prvi susret se dogodio 2011. godine u Za-grebu kada nas je posjetio i sv. otac papa Benedikt XVI, a drugi je bio na Trsatu u Rijeci 2014.god. Bila su to značajna okupljanja za sve one koji se trude oko življenja kršćanskih katoličkih vrijed-nosti u svakidašnjici svoga obiteljskog života. Prisutnost velikog mnoštva ljudi na jednom mjestu, okupljenih oko istih vrijednosti i uvjerenja daje nam obično “vjetar u leđa”, ispunja novim zanosom i pomaže izdržavati u svim nedaćama i ne-voljama života. S osjećajem pripadnosti jednoj velikoj zajednici, koji nas ispuni u takvim momentima, vraćamo se u svoje obitelji, s novom energijom, ohra-breni, obnovljeni i spremni za nastavak u nošenju sa svagdašnjim poteškoćama i problemima.

Velika okupljanja i slavlja, međutim, bljesnu, dosta brzo prođu, mi ih zabo-ravljamo, a naši “akumulatori” se dosta brzo isprazne, svjesni smo da nam treba priključak na kojemu se možemo svakod-nevno napajati. Vjerujemo doduše da je

u nama samima izvor vode koja struji u vječnost, jer smo se, još krštenjem, ali i ostalim sakramentima, nakalemili na Trs koji bi nas trebao kontinuirano hraniti. Opterećeni ljudskim slabostima, lako posustajemo na vjerničkom putu, često padamo, gubimo žar vjere i povjerenja u Boga. Potrebno je, stoga, uvijek nanovo raditi na sebi, na produbljivanju vlastite vjere, obnavljanju svoga predanja Bogu, Crkvi i obitelji.

I iz naše župe će mnogi bračni parovi, mnoge obitelji i pojedinci, zasigurno sudjelovati na slavlju susreta u Solinu slijedeće godine jer će iz svih župa biti organizirana hodočašća; sigurno će tamo biti mnoštvo ljudi, svećenika i biskupa, koji će nas porukama s oltara ohrabrivati u našem kršćanskom življenju braka i obitelji. I dobro je da je tako! Lijepo je susretati se sa sebi sličnima i spoznati da nismo sami na putu. Osjećamo se jačima u svjedočenju svoje vjere kada vidimo da nas ima više, da nas ima puno. Ipak na kraju slavlja i velikih skupova svatko od nas ostaje sam, vraća se sebi, svojima teš-koćama, mora se suočavati sa konkretnim problemima svagdašnjeg života.

Priprava za Susret hrvatskih katoličkih obitelji

6

Dok se određeni tim ljudi, pri nadbi-skupiji, trudi oko pripreme samog susreta dobro bi bilo i osobno i obiteljski kvali-tetnije se pripremati za ovaj skup kako bismo imali više psihološke i duhovne koristi od njega, kako bismo dublje ušli u smisao osobnog vjerničkog puta i su-dioništva u zajednici Crkve.

Ovo vrijeme priprave za susret u Solinu možemo iskoristiti za rast u osob-nom, bračnom i obiteljskom životu na način da radimo na obnovi sebe, svoje vjernosti Bogu, bračnom drugu, svojoj obitelji i Crkvi. Istraživanja pokazuju da je produbljenija i prakticirana vjera poje-dinih članova obitelji dovodi do kvalitet-nijeg obiteljskog života. Poosobljenje kr-šćanskih vrjednota, kvalitetnije življenje vlastite religioznosti i duhovnosti bitno utječu na ozbiljnije poimanje braka, na stabilnost braka, na broj djece u obitelji i njihov odgoj, na poboljšanje kvalite-te obiteljskog života i odbacivanje bilo kakvog oblika nasilja u obitelji. Drugim riječima bolje je ozračje u obitelji gdje se vjera doista živi i prakticira na kvalitetni-ji način jer ima više međusobne podrške, razumijevanja, praštanja i ljubavi.

Obitelj je svakako najvažnija instituci-ja za društvo i za Crkvu iako to često ne izgleda tako. Sama činjenica da je obitelj danas na žestokom udaru raznih emisa-ra zla i smrti koji siju sjemenje razdora iskrivljenim ideologijama i uvjerenjima, govori u prilog važnosti te institucije kao bedema u obrani dobra, u zaštiti Božjih zakona i evanđeoskih vrjednota.

U ovoj godini priprave za susret Hr-vatskih Katoličkih obitelji u Solinu,

dobro bi bilo preispitati stabilnost i kvalitetu vlastitog braka i obitelji, način komunikacije u braku i obitelji, prakti-ciranje zajedništva i odgojne postupke u obitelji, prisutnost molitve, pohađanje nedjeljne mise i prakticiranje sakra-menata…Sve su to područja u kojima možemo napraviti barem mali pomak u pozitivnom smjeru.

Ovdje bih se na osobit način htjela obratiti roditeljima kojima je Bog po-vjerio uzvišenu zadaću odgajanja djece koja su budućnost ove naše zemlje, svi-jeta i Crkve. Koliko god je roditeljstvo uzvišena uloga sa zahtjevnim zadacima u životu, nitko nije završio školu niti dobio diplomu roditeljstva. Podrazu-mijeva se, naime, da su kompetencije potrebne za roditeljsku ulogu ucije-pljene u prirodu ljudske osobe iako to najčešće nije baš tako. Uloga je roditelja da svoje dijete odgoji u odgovornu, zrelu, emocionalno stabilnu osobu, što znači da bi sam roditelj najprije trebao takav biti. Ipak nerijetko se susrećemo sa nezrelim, neodgovornim i emocional-no nestabilnim roditeljima. Često smo i sami nedovoljno zreli za roditeljsku ulogu, postupamo neodgovorno, po-kazujemo emocionalnu nestabilnost u svom djelovanju, ograničeni smo, treba nam snage i prosvjetljenja.

Danas je, više nego ikada, teško biti roditelj. Ali to nas ne smije obeshrabriti. Za svakog normalnog roditelja njegova uloga će postati izazov u nastojanju da svaki dan traži najbolje načine odgajanja svoje djece i s ljubavlju ih prati u njihovu odrastanju.

Priprava za Susret hrvatskih katoličkih obitelji

7

Roditelj je u prvom redu model identifikacije za svoje dijete pa je dobro svakodnevno se pitati kakav sam ja čo-vjek, kakva sam ja osoba, želim li da i moje dijete bude onakvo kakav, kakva sam ja??? A kao kršćanin bi se na osobit način trebao pitati kako i koliko svojim životom svjedočim svojoj djeci evanđe-oske vrijednosti i živim život dostojan vjernika. Roditelj koji kaže svom djetetu kako ne smije psovati jer to nije lijepo, a sam psuje zasigurno neće biti uvjerljiv u svojim odgojnim porukama. Roditelj koji će poslati svoje dijete na nedjeljni euharistijski susret, a sam neće poći ne daje djetetu svjedočanstvo o vrijednosti slavljenja sv. Mise. Uzalud je govoriti djetetu jedno a živjeti u obitelji i u svom vlastitom ophođenju s ljudima nešto sasvim drugo jer “riječi lete, a primjeri privlače”.

Roditelj je pozvan biti pozitivni mo-del svojoj djeci. Djeca, naime, stječu mnoga životna znanja i vještine upravo oponašajući svoje modele, a to su u pr-vom redu roditelji. Ideje, stavovi, emocije i načini ponašanja roditelja djeca upijaju i imitiraju već od najranijih dana. Važno je stoga da roditelji preispitaju i svoj kršćan-ski identitet kako bi bili svjedoci i mo-deli vjerničkog ponašanja za svoju djecu. Od velikog broja pitanja koja bi si svaki kršćanski roditelj trebao postaviti navest ću samo neka jer će u iskrenom odgovoru na njih svatko moći shvatiti autentičnost vlastitog svjedočenja vjere u obitelji i tako osvijetliti svoj kršćanski identitet: Vjerujem li ja u osobnog Boga – Boga koji je u Isusu Kristu postao čovjekom,

osobom? Potvrđujem li tu svoju vjeru redovitim odlaskom na sv. Misu? Vjeru-jem li da je Isus uskrsnuo, da je živ i da ću i ja uskrsnuti? Komuniciram li ja sa svojim Bogom kroz osobnu i zajednič-ku molitvu; na koji način i kako često? Predvodim li kao roditelj obiteljsku mo-litvu; sudjelujem li sa ostalim članovima obitelji na nedjeljnoj misi, u molitvama župne zajednice i ostalim sakramen-tima. Činim li dobro drugima, koliko sam općenito zauzet za dobro (pomoć siromašnijima, susjedima, prijateljima, rodbini, Caritasu, humanitarnim orga-nizacijama i sl.) i trudim li se dovoljno da me moje dijete pamti kao dobru osobu? Znam li opraštati kada mi netko nanese nepravdu i prema meni postupa zločesto? Poštujem li život - svoj i tuđi, a nadasve onaj nerođeni? Je li Riječ Božja za mene doista Riječ koju Bog upućuje meni osobno i svima nama? Vidim li u svom djetetu dar Božji za mene s kojim moram odgovorno postupati?... Na ova i mnoga pitanja koja iz njih proizlaze trebao bi svaki roditelj i svaki vjernik odgovoriti preispitujući svoj vjernički identitet i ulogu svjedoka i modela života svoje vlastite djece.

Dobra priprava, za susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu, će biti ako si roditelji posvijeste da nisu uvijek dobri modeli svojoj djeci i da pokušaju promi-jeniti barem nešto od svojih obrazaca ponašanja kako bi bili što autentičniji svjedoci Evanđelja u krugu svoje obitelji i u široj zajednici.

Ivanka s. Klaudija TODORIĆ Školski psiholog

8

Problem rastave braka u Katoličkoj Crkvi

S tatistike pokazuju da se broj rastava brakova i obitelji rapidno povećava,

tako da je njihov broj dosegao granicu rastave svakog trećeg braka, tj. gotovo 30% od ukupno sklopljenih brakova.

To je vrlo nepovoljan pokazatelj koji upućuje na to da, nažalost, veliki broj bračnih parova svoje poteškoće i po-remećene odnose rješavaju rastavom/razvodom* braka. Neki od uzroka rastave braka leže u činjenici da današnje obitelji više ne uživaju podršku nekadašnjih više-generacijskih obitelji, mjesta stanovanja, župe, zakona i običaja, nego su uglavnom oslonjene na zrelost bračnih drugova te uspjeh braka ovisi o njihovim ljudskim svojstvima. Odnose u braku uvjetuje i su-vremeni način života i rada koji premalo prostora ostavlja za kvalitetan dijalog i zajedništvo supruga. Bračna kriza je vrlo česta upravo u prvim godinama braka i pogađa mlade ljude koji se mogu susresti s čitavim nizom neriješenih problema kao što su problem radnoga mjesta, problem stanovanja, različita shvaćanja o odgoju djece, različita očekivanja od braka i obitelji. Praksa pokazuje da mnogi od bračnih parova ulaze u brak, a da se prije nisu pravo upoznali, te su bez dovoljnoga znanja o zadacima koji proizlaze iz brač-noga zajedništva.

Vrlo često se znakovi krize toga zajed-ništva opažaju prekasno. Površan i neoz-biljan pristup životu, te brojni čimbenici suvremenog potrošačkog društva samo prodube krize u braku te pridonose bržoj odluci za rastavom/razvodom braka.

Iz statističkih podataka za Hrvatsku proizlazi kako su najčešći uzroci rastave različitost karaktera, neuredan život su-pružnika, fizičko i psihičko maltretiranje, preljub, odvojen život i sl.

Događa se da i vrlo angažirani vjer-nici dožive rastavu/razvod braka. To je osobito problem u Katoličkoj Crkvi jer ona čvrsto naučava i brani, na Svetom pi-smu utemeljenu, istinu o nerazrješivosti valjano sklopljenog braka, i ne priznaje valjanost drugog braka ukoliko je prvi brak valjano sklopljen.

Pitanja oko ove teme tište danas ne samo rastavljene te rastavljene i civilno ponovo vjenčane, nego i mnoge dušo-brižnike u crkvenim zajednicama koji se neprestano moraju suočavati s tim područjem pastoralnoga rada.

Upravo zbog činjenice da problem rastave zahvaća sve više i vjerničke kru-gove te zbog spomenutih poteškoća koje iz toga proizlaze, Crkva se u posljednjim desetljećima morala otvorenije suočiti s ovim problemom.


9

I sama svjesna koliko je brak kom-pleksna ustanova i koje sve poteškoće u jednom braku mogu nastati, Crkva, da bi pomogla u tim izvanrednim i nepod-nošljivim situacijama, dopušta rastavu “od stola i postelje”. Iako se kod valjano sklopljenog braka i dalje radi o bračnoj vezi, zbog kompleksnosti situacije koja je nastala, Crkva dopušta takvu rastavu kao krajnje sredstvo. Osobe koje su rastavljene/razvedene, a koje nisu ula-zile u neku drugu životnu zajednicu, žive same ili s djecom, mogu pristupiti sakramentima ispovijedi i svete pričesti te nemaju nikakvih ograničenja s ob-zirom na sudjelovanje u životu Crkve. Nažalost, brojni vjernici to ne znaju, te se zbog takvog neznanja nakon rastave/razvoda povlače iz života Crkve ili župne zajednice, misleći da su isključeni iz Crkve i da nemaju pravo sudjelovanja u njezinu životu.

Poteškoća za katolički nauk nastaje kada osobe nakon rastave i razvoda braka stupaju u drugi, civilno sklopljeni brak jer unatoč teškoj situaciji u kojoj se na-laze dotični vjernici, Crkva ostaje čvrsto uvjerena u nerazrješivost ženidbe i ne može priznati valjanom novu ženidbu, ukoliko je prijašnja valjana. Za katolički nauk takve osobe žive u suprotnosti s objektivnom vrednotom nerazrješivosti ženidbe te su same sebe dovele u situaciju da imaju neka ograničenja s obzirom na sudjelovanje u životu Crkve. To se prije svega odnosi na nemogućnosti pristupa-nja sakramentima ispovijedi i pričesti te nemogućnost biti kum, čitač, vjeroučitelj u školi ili u župi te nemogućnost biti

članom biskupijskog ili župnog pasto-ralnog vijeća.

Zbog rastućeg broja osoba u takvim životnim situacijama, složenijih bračnih problema i novih oblika suživota, pro-blem rastavljenih i ponovno oženjenih postao je uistinu kompleksniji i zahtjeva pastoralnu hitnost.

Nakon Apostolske pobudnice Fami-laris consortio koja jasno “potiče pastire i cijelu zajednicu vjernika da pruže pomoć razvedenima koji su se ponovo oženili i da velikom ljubavlju učine sve da se ne osjećaju odijeljenima od Crkve, jer oni mogu, dapače i moraju, kao krštenici sudjelovati u njezinom životu”, svi rele-vantni crkveni dokumenti nastoje pota-knuti pastoralne djelatnike i sve kršćan-ske vjernike da rastavljenim, razvedenim i ponovno civilno vjenčanima omoguće da osjete Kristovu bliskost i bliskost ci-jele Crkve. Na toj liniji je i Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj koji je u nekim svojim segmentima još više kon-kretizirao na kakav su suživot u crkvenim zajednicama razvedeni i ponovno civilno vjenčani vjernici pozvani. I apostolska pobudnica pape Franje Amoris laetitia traži da se što više ublaži položaj pogo-đenih osoba kako bi im se omogućilo što punije sudjelovanje u životu kršćanske zajednice, makar ne mogli imati potpuno sakramentalno zajedništvo.

Cjelokupnu problematiku oko pitanja rastave, razvoda i novog civilnog braka jedni u Crkvi potiskuju na stranu jer je u pitanju nezahvalna tema, a drugi upozo-ravaju da je riječ o vrlo ozbiljnom izazovu za Crkvu. Činjenica je da problematika


10

velikog broja takvih vjernika u Crkvi postoji te da su pastoralni djelatnici po-zvani činiti sve što je moguće kako bi se tim vjernicima pomoglo, uvažavajući jasan kršćanski nauk o nerazrješivosti ženidbe. Pastoralne mogućnosti u tom smislu su brojne, od uspostave i održa-vanja komunikacije s dotičnim osobama, preko tematiziranja rastave liturgijskim molitvama i propovijedima, pa do pasto-rala osobnoga razgovora i nastojanja oko integracije tih osoba u život župne zajed-nice. S druge strane, treba se nadati da će i teološka diskusija s obzirom na pitanje mogućnosti pripuštanja sakramentima

za rastavljene i ponovno civilno vjenča-ne vjernike ići naprijed, ne dovodeći u pitanje kršćansku istinu o nerazrješivosti valjano sklopljenog braka.

� Pojam rastava koristi se za razdoblje kad je počelo međusobno udaljavanje, stramputice, napuštanje zajedničkog stanovanja sve do sudskog razvoda. Razvod je proces civilnog poništenja braka, koji je također traumatičan i može potrajati neko vrijeme.

Žarka Karoglan, sveučilišni specijalist pastorala obitelji

Krunica Sedam žalosti Blažene Djevice Marije

1. U prvom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Marije kada joj je starac Šimun prorekao da će mač boli probosti njezino majčin-sko srce. (Lk 2, 22-35.)

Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava OcuBudi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

2. U drugom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice kada je s Djetetom Isusom i sa svetim

P. Bože, u pomoć mi priteci.

O. Gospodine, pohiti da mi pomo-gneš. Slava Ocu ...

Gospe, žalosna Majko Marijo, želim biti s tobom, od tebe učiti i sa zahvalno-šću se sjetiti predanja kojim si prihvaćala patnje i boli u svom zemaljskom životu. Tvom trpljenju pridružujem svoje tr-pljenje i trpljenje svega svijeta. Neka sva trpljenja budu s ljubavlju trpljena i svi križevi s nadom nošeni. Amen.

Krunica Sedam žalosti Blažene Djevice Marije

11

Josipom morala bježati u Egipat. (Mt 2, 13-15.)Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava OcuBudi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

3. U trećem otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice kada je u hramu izgubila svoga božanskoga sina Isusa.(Lk 2, 41-52.)Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava OcuBudi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

4. U četvrtom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Mari-je kada je gledala svoga božanskoga Sina Isusa kako nosi preteški križ.Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava OcuBudi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

5. U petom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Marije kada je gledala svoga božanskoga sina Isusa kako visi na križu. (Iv 19, 25-27.)Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava OcuBudi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

6. U šestom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Marije kada je u svoje materinsko krilo primila mrtvo tijelo svoga božanskoga Sina Isusa. (Mt 27, 54-58)Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava Ocu

Budi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

7. U sedmom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Ma-rije kada su u grob položili tijelo njezina božanskog Sina Isusa. (Iv 19, 38-42.)Očenaš, 7 Zdravo Marija, Slava OcuBudi blagoslovljeno trpljenje Marije Majke Božje

Zdravo Kraljice…P. Moli za nas prežalosna Djevice

Marijo.O. Da dostojni postanemo obećanja

Kristovih.Pomolimo se.Molimo te Gospodine Isuse Kriste,

udijeli nam milostivo da se sada i u času naše smrti kod tvoga božanskoga milosr-đa za nas zauzme Blažena Djevica Marija, Majka tvoja, kojoj je mač boli probo dušu u času muke tvoje. Po tebi, Isuse Kriste, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

12

Razmišljanje o otajstvima, sedam žalosti Blažene Djevice Marije

K ršćanska je pobožnost nabrojila se-dam događaja koji su bili uzrokom

Marijinih žalosti pa se ona slavi i kao Gospa žalosna, Mater Dolorosa. U se-dam Marijinih žalosti, odabranih između tolikih drugih, kojih je bio pun njezin život, kao u središtu usredotočuju se sve Marijine boli. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama jer se rađaju iz istog počela i jer su upravljene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva, sto-ga je kršćanski puk, vođen osjećajem vjere i pobožnosti, odmah prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima.

Umjetnici često prikazuju Gospu s jednim ili sa sedam mačeva koji joj pro-badaju srce ili se oko nje u polukrugu nalazi sedam medaljona. Rano je kršćan-stvo Djevici Mariji od samih početaka iskazivalo veliku čast, pa je razumljivo što su tijekom povijesti nastali neki ma-rijanski blagdani, koji nas žele približiti ljubavi Kristove i naše Majke.

Pobožnost Sedam žalosti Blažene Dje-vice Marije je započela tijekom srednjeg vijeka, kada je bila popularna pobožnost Kristovoj muci. Srednji je vijek bio vrije-me rata i patnje. U razdoblju od 1348.

do 1377. god. gotovo 40% europskog stanovništva umrlo je od kuge. Potaknuti time kao i drugim ljudskim tragedijama, ljudi su se okrenuli Raspetom Kristu i njegovoj Žalosnoj Majci tražeći od njih pomoć u shvaćanju vlastitih patnji. Otajstvo Marijine patnje prvi su počeli razmatrati redovnici serviti u 13. st. a na njihov poticaj uskoro se oblikovala pobožnost Gospi Žalosnoj. Njihovu su redovničku odjeću i škapular počeli no-siti mnogi laici, slijedeći pobožnost koju su ti redovnici njegovali, te su nastajale bratovštine koje su još više širile zapo-četu duhovnost. Takav je zauzeti oblik apostolata prepoznat u Crkvi, te je Sveta Stolica servitima 1668. god. dopustila slavlje svetkovine Gospe od sedam žalo-sti, a koja se slavila treće nedjelje u rujnu. Svetkovina se proširila 1735. god. po cijelom španjolskom kraljevstvu, a potom ju je, kao zahvalnost i spomen na svoje oslobođenje iz Napoleonova sužanjstva, papa Pio VII. proširio na cijelu Katoličku Crkvu 1814. god.

Sv. Bonaventura o Marijinim žalosti-ma kaže: “Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na križu, bila je


13

prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim srcem prihvatila volju Božju te pristala da za nas bude prikazana na križu otkupnina što je proizašla iz njezina kri-la. Ona je platila tu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i poštovanja prema Bogu, puna ljubavi i sućuti prema Kristu i prema svijetu. O kako ljubeznu Majku imamo. Oblikujmo se prema svojoj Maj-ci i nasljedujmo je u njezinoj ljubavi! Ona je imala toliku sućut prema dušama da nije ništa držala do bilo kakva vremenitog gubitka ni do kakve tjelesne patnje; sve joj je to bilo kao ništa. Otkupljeni smo, dakle, uz veliku cijenu!” Tugu i trpljenje poznaju sve generacije. Neka Raspeti Krist i njegova Žalosna Majka budu izvor jakosti i samilosti svima koji pate u ovom današnjem svijetu.

1. U prvom otajstvu razmišljat

ćemo žalost presvete Djevice Marije kada joj je

starac Šimun prorekao da će mač boli probosti njezino

majčinsko srce. (Lk 2, 22-35.)

Posebno lijep i emotivan tekst je ovaj iz Lukina evanđelja, koji spominje pra-vednog i bogobojaznog starca Šimuna koji je vođen Duhom, došao u hram baš kad roditelji uniješe dijete Isusa. Šimun je uzeo u naručje Božansko Dijete i u toj svečanoj zgodi izrekao hvalospjev: Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru, po riječi svojoj u miru…Taj hvalospjev je duboko

ušao u kršćansku svijest, već od 5. st. moli se u Povečerju, u Božanskom časoslovu.

U Hramu je bila gužva: roditelji su donosili djecu da obave ono što propisuje Zakon. Isus, Marija i Josip bili su obični, po ničem posebni, nisu plijenili ničiju pozornost, tek koji prezirni pogled zbog skromnog izgleda i dara kojeg su prinijeli. U sveopćoj brizi da se točno obavi forma obreda, promakla je prilika za uočava-nje onog bitnog, nevidljivog. Samo je bogobojazni starac mogao u običnosti prepoznati Pomazanika Gospodnjega. Sveti evanđelist navodi i razlog za to, čak tri puta ponavlja da Duh Sveti vodi Šimunovo djelovanje: Duh Sveti bijaše na njemu (…), Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju (…),po-nukan od Duha došao je u Hram.

Kao što pastiri bez pomoći anđela nikada ne bi mogli u običnom djetetu prepoznati Sina Božjega, tako ni Šimun, bez intervencije neba, u njemu ne bi prepoznao Mesiju. Ovaj susret je Gospo-dinovo milosno očitovanje starcu koji u Djetetu pozdravlja Onoga koji će donijeti


14

spasenje svim narodima, koji će biti svje-tlost na prosvjetljenje naroda...Otac njegov i majka divili su se što se to o njemu govori. A Šimun, još uvijek s Isusom u naručju, umjesto da čestita mladim roditeljima na prvorođencu, izriče Majci bolno proroš-tvo: A tebi će samoj mač probosti dušu. Te riječi zapravo navještaju Kristovu muku i Marijinu suživljenost sa svojim Sinom. Budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao njegova Majka, zato nikoga kao nju neće pogoditi što će Isus biti znak kojemu će se protiviti i nikoga kao nju neće potresti njegova muka. Marija i u Šimunovu proroštvu vidi Očevu volju koju prihvaća bez prigovora. Bila je i ostaje neznatna službenica i vjernica.

Isusu je tek 40 dana, on počima život u Hramu, a starac Šimun završava i želi se povući sa scene, želi biti otpušten u miru. Tko želi biti otpušten, treba doći u Hram, uzeti u ruke Riječ Božju, primiti Ga u naručje svoje vjere. Tada će biti otpušten. Za Šimuna kažemo da je Bogonosac. Koga ti nosiš u svoju svakodnevnicu, ma kako obična i skromna ona bila? Koga drugima donosiš? Vide li tvoje oči u Isusu spasenje, Svjetlo? Marija nije razumjela, ali je vjero-vala. Ona pohranjivaše u srcu sve te događa-je. Prebirući po pohranjenome, povezujući svaki događaj s Kristom, stekla je uvid u Božje djelovanje što oblikuje njezinu vje-ru. Svojim “da” kod navještenja pristala je da bude uvučena u Božje djelovanje koje se razvija u divnom nizu bezbrojnih “da”. Sabire u srcu sve što Bog čini i hrani se onim što se dogodilo.

Gospe žalosna, nauči nas vjerom pri-hvaćati volju Očevu!

2. U drugom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice

kada je s Djetetom Isusom i sa svetim Josipom morala

bježati u Egipat. (Mt 2, 13-15.)

Zamislimo radost i utjehu roditelja kad se rodio Isus kojeg su anđeli navije-stili, pastiri i kraljevi mu se poklonili. A pošto sveti kraljevi otiđoše evo već nove kušnje.

Još dok je Josip spavao Božji glasnik mu donosi vijest da je dijete Isus u ži-votnoj opasnosti, poučava ga što mu je činiti: Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat. od okriljem noći, bez oklijevanja, on ustane, uzme noću dijete i njegovu majku te krene na dalek, opasan i nepoznat put.

Josip je mogao anđelu reći: “Kažete da idem, ne bi li bilo bolje da krenemo sutra, podanu? Kako ćemo naći put u Egipat? Tko će nas tamo primiti, koliko dugo ćemo ostati?”Mogao je pomisliti da je


15

to samo san bez ikakva osobita značenja. Koliko pitanja bismo mi postavili da smo bili na njegovu mjestu? Koliko dana bi se informirali o putu, klimi, o svemu što trebamo ponijeti. Koja bi današnja mama s bebom pristala na takvo nešto? Josip ne reče ni riječi, on ustane noću i krene. Sveta obitelj ne poznaje put, nemaju adrese na koju se mogu javiti, nitko ih nigdje ne očekuje, ne znaju koliko dugo će ostati i, nemaju kompasa, voznog reda, uređaja za navigaciju...

Ima više putova kojima su mogli ići u Egipat. Ne zna se točno koji su put izabrali. Sigurno nisu izabrali izravni put duž morske obale jer su taj put nadzirali Herodovi ljudi. Ako su išli direktno kroz pustinju, presijecajući Sinajski poluotok, pješačili su oko 580 km. Ako su odabra-li put kojim je Mojsije vodio židovski narod, išli su oko 880 km. Kroz tu istu pustinju odveden je Josip pravedni u ropstvu, a Mojsije je vratio narod iz rop-stva. Samo tada, pred narodom se more otvorilo, voda je provrla iz stijene, u pu-stinji su dobivali manu i prepelice, svijetli oblak im je pokazivao put…Sveta obitelj, na tom istom putu, svega toga je lišena. Kao da se i Bog sakrio. Putuju i žive u prilikama opasnim po život: pustinja, vrućina, glad, žeđ, Herodovi krvnici… Kušaju stvarnost da Sin čovječji nema mjesta gdje bi glavu naslonio!

Bog je zahtjevan prema Josipu. Po an-đelu mu kratko i jasno naređuje: ustani, uzmi, bježi…Zadivljujuća je Josipova vje-ra, no još više Marijina. Ona nije vidjela ni čula anđela, nema nikakve objave ni dokaza. Bez riječi prihvaćane očekivani

rizik. Koliko puta su se skrivali, gladovali, možda su živjeli u izbjeglištvu pod lažnim imenima iz straha od Herodovih krvni-ka? U tim neprilikama nepokolebljivo je vjerovala. Koliko puta joj je mač boli proboo srce?

Evanđelist Matej tri puta ponavlja: Josip uzme dijete i njegovu majku. Dva puta to spominje prije odlasku u Egi-pat, a treći put pri povratku u Izrael. Josip preuzima odgovornost za Isusa i Mariju, prihvaća ih kao Božji dar. Uzeti sebi drugoga u ljubavi je znak istinske poniznosti. Uzeti Krista i Mariju sebi je odgovor na dar samoga Boga koji nam se u Kristu daruje, a u Mariji svojom nježnošću nas zakriljuje.

Uzmi i ti Krista i Mariju sebi! Po nji-ma bit ćeš blagoslovljen, naučit ćeš s Bo-gom drugovati, trpjeti, Njemu vjerovati, sve iz ljubavi prema Njemu prihvaćati. .

Gospe žalosna, prati nas na našim putovima s našim križevima!

3. U trećem otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice

kada je u hramu izgubila svoga božanskoga sina Isusa.

(Lk 2, 41-52.)

Marija i Josip su mirno živjeli u Naza-retu, izuzevši jedan dramatičan događaj. Svake godine hodočašće u Jeruzalem bila je radost, ovaj put dogodilo se nešto neočekivano.

Isusu je 12 godina, a po židovskom običaju dvanaestogodišnjaci postaju bar micvah što znači sinovi Zapovijedi. Tada


16

prvi put u sinagogi, za vrijeme službe riječi, smiju čitati Sveto pismo, izgovarati riječi blagoslova i postaju punopravni članovi svoga naroda. Nakon obavljenog zavjeta, Marija i Josip se, s karavanom iz svog mjesta, vraćaju kući. Nisu znali da se Isus izgubio. Josip je mislio da je s djecom ili s Marijom, a Marija je mislila da je s Josipom. Gubitak Isusa bio je za njih teš-ko iskušenje koje će Mariji probosti srce.

Marijine riječi upućene Isusu: žalosni smo te tražili otkrivaju da i ona poznaje tjeskobu zbog odsutnosti Boga. Koja utjeha i pouka za nas kad smo suočeni s ovom stvarnošću. Kao Josip i Marija mi živimo u Isusovoj blizini, ne primi-jetimo odmah, ali odjednom osjetimo, da ga nema. Nastavljamo put još jedan dan, svjesni da nije s nama u molitvi, ali se tješimo što je možda među suput-nicima, rodbinom, da je među vjernici-ma. Nije jednostavno živjeti odsutnost Boga. Prije muke Isus reče: Siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek (Iv 12,8). Pitamo se, kako je uopće to mogao reći kad se toliko poistovjetio sa siromasima da je rekao: što god učiniste

siromahu, bolesniku…meni ste učinili. Siromasi nam ne daju Boga, Bog nam se po njima otkriva kad i kako hoće. Ne možemo proizvesti prisutnost Boga služeći ljudima, iako to često riskiramo. Obratno, prisutnost Boga je ključ za služenje ljudima.

Slijedimo Mariju na njenom prvom križnom putu. Ona je iskusila tjeskobu onih koji su izgubili dijete i ne znaju više gdje ga tražiti. Izbezumljeni roditelji vra-ćaju se u Jeruzalem, u srce Crkve, u Hram i tamo su ga našli gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Isus, riječ Božja, otvara srca učitelja da shvate tajne Pisma što će kasnije činiti i učenicima iz Emausa. Rast u vjeri i traženje Boga, na vidljiv ili nevid-ljiv način, događa se uvijek vraćanjem u srcu Crkve gdje ćemo sa sigurnošću naći prisutnog Isusa kojeg smo izgubili. Samo u srcu Crkve otvaraju se izvori milosrđa, oproštenje i dar prisutnog Boga u svetoj euharistiji.

Kad ga nađoše Marija reče Isusu: Sinko, zašto si nam to učinio? A Isus će: Zašto ste me tražili?.. Oni ne razumješe ni njegov odgovor ni njegovo ponašanje. Marija ne razumije, ali vjeruje. Ovu od-sutnost od 3 dana razumjet će tek kasni-je, kod zadnjeg uspinjanja u Jeruzalem, dok je Isus bio 3 dana u grobu. Ovim iskustvom Bog ju priprema na ono što će doći, sada zna gdje će ponovo naći Isusa. Učimo od Marije, tražimo ga dok se još može naći!

Gospe, prati sve tražitelje svoga Sina i dovedi ih, u njegovo sveto prebivalište, u srce Crkve!


17

4. U četvrtom otajstvu

razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Marije

kada je gledala svoga božanskoga Sina Isusa

kako nosi preteški križ.

Marija je slijedila Isusa, izbliza je gle-dala njegov hod u smrt, proživljavala ga čitavim bićem. Prolazila je svoj križni put sjedinjen s Isusovim. Drugi vatikanski sabor kaže: Blažena Djevica Marija je vjerno sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je stajala, sa svojim Jedi-norođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, prista-jući s ljubavlju na žrtvovanje žrtve koju je sama rodila (LG 58). Ona je svjesno sudjelovala u njegovoj patnji.

Od naviještenja Isus je bio jedini smisao Marijina života, njezina život-na zadaća. Kad je čula da su ga Židovi osudili, odbacili i predali okupatorima Rimljanima da ga i oni osude, sama se osjećala odbačena i s njim osuđena na smrt. Gledala ga je kako iscrpljeni krvav

nosi teški križ na kojem će umrijeti. Ona mu je darovala ljudski život, pratila ga više od trideset godina, bila ponosna na njega, a sada zaprepašteno gleda kako ide u smrt a ne može mu pomoći. Okružena mržnjom i zlom, prihvaća supatnju sa svojim Sinom koji na sebe uzima grijehe svega svijeta.

Gledala je kako je Isus padao, a razja-rena svjetina vikala, pljuvali su ga, vukli. Vidjela ga satrvena i pritisnuta teškim križem kako se teturajući pomiče napri-jed. Trpjela je, samozatajna i uspravna: nije vikala, nije se žalila, nije privlačila pozornost na sebe. Mogla je reći: Ja sam majka osuđenoga, pogledajte moju patnju, smilujte mi se. To mi je jedinac, što će biti od mene? Marija je jaka jer ne gleda na sebe, nego na Sina. Ovdje na Kalvariji izlazi mu ususret. Dovoljan je bio susret, oči u oči, savršeno su se razumjeli. Često joj je govorio da će trpjeti i umrijeti, slu-šala ga je, ali njezino srce to nije moglo prihvatiti. Ovaj čas je bio određen da se do vrha napuni mjera boli koju je Bog tražio za spasenje svijeta. Sva se bol srca Isusova prelila u taj čas u srce Marijino i sva se žalost srca Marijina izlila u srce Isusovo – radi nas ljudi i radi našega spasenja. Toliko je Bog ljubio svijet da je Sina svoga Jedinorođenoga predao na smrt za spasenje svijeta. Toliko je Marija ljubila svijet da je blagoslovljeni plod utrobe svoje, Isusa, predala za spasenje svijeta. Toliko je Isus ljubio svijet da je svoju Majku htio vidjeti u moru beskraj-ne žalosti za spasenje svijeta.

Šimun i Veronika su mu iskazali lju-bav, naučili nas da se do Boga dolazi


18

kroz ljubav prema čovjeku, dok liječimo iznakaženost ljudskih lica na njima će zasjati Isusovo lice. Potrebno se progurati do čovjeka, jer Kalvarijska povorka još se uvijek povlači ulicama sela i gradova. Isus je još na križnom putu u svojoj Cr-kvi, patnik u patnicima. Kad se jednom pojavi pred tobom s teretom križa na ramenima, pogledate svojim patničkim očima, ne odbij mu pomoći!

Majko žalosna, prati nas na našem uspinjanju na Golgotu!

5. U petom otajstvu razmišljat

ćemo žalost presvete Djevice Marije kada je gledala svoga božanskoga sina Isusa kako

visi na križu. (Iv 19, 25-27.)

Nad dvije prekrižene grede Isus je raširio svoje svemoguće ruke. Prikovali su ga čavli ljudskih grijeha i podigla na križ ljudska bijeda. Odbačeni Učitelj lju-bavi visi kao prezreni zločinac. Svi su ga

ostavili, prezreli, usred podneva obavijen je tamom. Došao je Njegov čas, sam je sa svojim bolima i bezgraničnom ljubavi.

Uz prijestolje njegove ljubavi stoji Majka. Evanđelist Ivan kao očevidac piše: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke… Majka je došla da sabere i posljednji krvavi dragulj što će kopljem rimskog vojnika poteći iz njegova srca. Isusov je pogled zama-gljen, boli razdiru, čavli probijaju ruke i noge…ali On proniče u Marijino srce: zna da je ona tu pokraj križa u poniznosti vjere, da ostaje neslomljivo oslonjena na sigurnost da je Bog Ljubav. Marija gleda Ljubav pribijenu na križ, i u potpunom predanju, još jednom, ponavlja svoj “da”. Stojeći uz križ ona daruje svoga Sina i da-ruje se sa Sinom u savršenom zajedništvu ljubavi. Na križu je uništio tamu ljudske povijesti i učinio da zablista milosrdna ljubav Boga Spasitelja, a Marija je živa prisutnost te ljubavi.

Isus proživljava čas najvećeg oči-tovanja Boga-Ljubavi, to je onaj čas u kojem ljubi do kraja. U tom času kad Isus vidje majku i pokraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:'Ženo! Evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi. Isus je čekao najuzvišeniji trenutak očitovanja Ljubavi da nam podari Majku. Ivan ju je primio u najdragocjenije riznice svoje vjere, primio ju je kao posljednji dar umirućeg Isusa.

Abrahama, koji nije uskratio žrtvovati Izaka svog sina jedinca, Bog je učinio ocem mnogih naroda. Marija upravo pri-nosi žrtvu svoga sina jedinca novog Izaka.


19

Danas je Bog providio janje za žrtvu, danas se on sam učinio žrtvom iz ljuba-vi. Marija stoji pod križem da u muci i krvi svoga Sina postane majka nebrojene ljudske djece, Crkve, koja će po križu naći najvišu mudrost života.

U enciklici Redemptoris Mater ('Ot-kupiteljeva Majka') papa Ivan Pavao II piše: Kada se kršćanin sinovski povjerava Mariji, i on, poput apostola Ivana, 'uzima sebi' Mariju, Majku Kristovu, i uvodi je u svekoliki prostor svog nutarnjeg života, tj. u svoj ljudski i kršćanski 'ja': 'Uze je k sebi!' (RM 45).

Pođi dnevno pod raspeće. Zagrli čvr-sto opore grede! Pusti da Djevičine ruke polože u tvoje srce krvave dragulje lju-bavi svoga Boga, da prestaneš bičevati dobrotu, trnjem kruniti ljubav i opirati se razapetom križonoši – Bogu!

Majko žalosna, zagovaraj nas, doprati nas do susreta sa Sinom svojim!

6. U šestom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice

Marije kada je u svoje materinsko krilo primila

mrtvo tijelo svoga božanskoga Sina Isusa. (Mt 27, 54-58)

Isus je umro. Sada kada je sve dovrše-no, unatoč snazi mržnje, bijesu zla koje se na njemu iskalilo do kraja, vidi se da Isus nije ostao sam. Pod križem je nekoliko vjernih prijatelja: Marija Majka njegova, sestra njegove Majke Marija Jakovljeva,

Marija iz Magdale i ljubljeni učenik. Dolazi i Josip iz Arimateje koji od Pilata zaiska Isusovo tijelo. Tada Pilat zapovijedi damu se dadne.

Isusovo srce je probodeno kopljem rimskog vojnika i odmah su potekle krv i voda: otajstvena slika rijeke sakramenata, krštenja i euharistije, po kojima se sna-gom Gospodinova probodena srca uvijek nanovo rađa Crkva. Nisu mu polomljene noge, kao drugoj dvojici raspetih; tako se on očituje kao pravi vazmeni jaganjac, kojemu ne smije biti slomljena nijedna kost (Izl 12,46).

Kad je mučenik Ocu predao duh, prijatelji mogu preuzeti brigu za njegovo mrtvo tijelo, a Majka Marija smije ga ponovo primiti u svoje majčinsko krilo, dotaknuti, zagrliti, s njim se oprostiti. Dok ga je, bez riječi, držala u naručju zahvalno se sjetila vremena u Betlehemu, kada joj je bilo darovano da ga prvi put primi u naručje, vremena u kojem je s anđelima, pastirima, kraljevima klicala zahvalnost Bogu. Rodio se u izgnanstvu, u tuđoj štali, i evo bit će pokopan u progonstvu, u tuđem grobu. Sjetila se


20

koliko puta njezin Sin nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Herod ga je htio ubiti, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti, u Jeruzalemu su ga razapeli. Dok ga je gledala, razmišljala o svemu što je u srcu pohranila, mač boli je otvorio novu ranu u njezinu srcu. Tijelo koje je ona s ljubav-lju nosila, hranila, njegovala i kao najveću svetinju čuvala, sada gleda iznakaženo, izbodeno. Njezi Sin više nije bio nalik na čovjeka. Prije tridesetak godina donijela ga je na svijet a sada ga iznosi iz svijeta. Taj dirljivi rastanak dvaju probodenih srdaca, mnogi umjetnicima, je neiscrpni izvor nadahnuća za njihovu Pieta.

Majka gleda drvo križa na kojem je Spas svijeta visio. Sjetila se da su na po-četku ljudske povijesti, sa drveta spoznaje dobra i zla, prvi ljudi ubrali plod nepo-sluha i nepovjerenja prema Stvoritelju. Hrana njezinom sinu bila je: vršiti volju Očevu, biti poslušan do smrti, smrti na križu. Marija zna da ćemo ubuduće svi ubirati plodove sa drveta križa njezina Jedinca.

Držeći u naručju mrtvo tijelo svoga božanskoga Sina, Marija nam govori svo-jim ne-govorenjem, srcem i držanjem. Taj specifični, nijemi govor, ljudskom uhu nedohvatljiv, mogu razumjeti samo oni koji do kraja ljube, koji su već proživjeli to bolno iskustvo, kada su položili svoje drage u ruke Očeve. Ona svjedoči svoje nepokolebljivo povjerenje, da odlazak s ove zemlje nije nestanak, nego početak Života.

Gospe žalosna, nauči nas, da u času tame i nevolje, vjerujemo i slijedimo tvoga Sina!

7. U sedmom otajstvu razmišljat ćemo žalost presvete Djevice Marije kada su u grob položili tijelo njezina božanskog Sina

Isusa. (Iv 19, 38-42.)

Bilo je predvečerje subote, a veliki je dan bio one subote. Zbog židovske Pripra-ve trebalo je požuriti s ukopom. Marija je htjela zadržati Sina u naručju, htjela je zaustaviti obred ukopa, ali nije bilo vremena. Oduzeli su joj ga. Sve se odvi-jalo brzo. Isusovi prijatelji su se brinuli za mrtvo tijelo, osjećali su se korisno i zadovoljno. Dogodilo se, da je prezreni, odbačeni i pogrđeni Isus pokopan sa svim počastima, u novi grob. Bio je to pravi kraljevski ukop. Josip iz Arimateje ishodio je od Pilata da smije skinuti Isu-sovo tijelo, zatim ga povio u čisto platno, Nikodem je donio stotinu libara smjese smirne i aloja koja širi skupocjen miris.

Majka Marija je nijemo stajala i pro-matrala kako su na grobna vrata navalili veliki i teški kamen, ali se nije mogla po-miriti s mišlju da je to konačni rastanak. Dugo je još stajala na grobu. Život Isusov bio je prekratak. Od svih događaja satkala je divni mozaik, sada je trebala pomno i


21

nježno dodati najljepši crveni kamenčić, simbol čiste ljubavi. U potpunosti je bila uz Sina, vjerovala mu i kad nije razu-mjela. Odlazeći od groba, oživljavala je uspomene koje je pohranila u srcu. Sjetila se kako je njoj i učenicima govorio da će treći dan uskrsnuti. To joj je davalo nadu, živjela je za taj treći dan. Vjerovala je da će taj dan biti kao novo rođenje, tada će On nadvladati zloga, nakon toga svijet će biti drugačiji. Više nikada nitko neće umrijeti zbog mržnje kao Njezin Sin… Kao što je nekada povjerovala anđelu da će se od nje roditi tijelom, sada je vjero-vala da će se iz utrobe groba roditi kao Sin Svevišnjega.

Apostoli su još jednom pokazali da je duh spreman, ali tijelo slabo. Slutili su nešto novo, uskrsnuće, ali nisu imali snage bdjeti i moliti. U strahu od Židova zakračunali su vrata. Isusovi protivnici sad su se još više bojali, ne samo njega, nego i njegova groba na koji su postavili stražu. Majka Marija je bdjela, molila i

vjerovala. Majčinsko srce ju je uvjeravalo da će se ispuniti Isusova riječ. Nestrpljivo je požurivala vrijeme da prođe ta duga noć, pa subotnji dan. U ljubavi je iščeki-vala da se njegov grob pretvori u mjesto preobraženog života. Učinilo joj se da ci-jeli svemir iščekuje isto što i ona. Sin je u potpunosti izvršio Očevu volju. Pšenično zrno je umrlo, sada može donijet plod, iz njega treba izbiti vlat i klas.

A onda se, u nedjeljno jutro, sve do-gađalo poput munje. Anđeo je otvorio grob, Isus se ukazao ženama živ, preobra-žen, zdesna Ocu. Marija je u duhu klicala od radosti. Isus je svojom smrću postao umrlo zrno koje rađa plod tijekom svih vremena, sve do vječnosti. Iz groba od-sjeva u sva vremena obećanje pšeničnog zrna da tko umre donosi obilat plod. Grob postaje mjesto rađanja za novi početak, cijela ljudska povijest završava u trijumfu uskrsa.

Djevice vjerna, pouči nas da i u tugo-vanju vjerujemo i živimo u svjetlu uskrsa!

Susreti našeg župnog pjevačkog zbora u

2017. g.K aže se kako onaj tko pjeva dvostruko

moli i slavi Gospodina za sve Božje darove koje svaki od nas besplatno prima.

Tako su i ove godine članovi našeg zbora bili vrijedni te su svojim glasovima nasto-jali uveličati brojna euharistijska slavlja

Susreti našeg župnog pjevačkog zbora u 2017. g.

22

u čast Gospodinovu. Bilo je iznimno zanimljivih, svečanih, veselih, ali i tužnih trenutaka vezanih uz zbivanja oko zbora, zbog čega će ova godina svima nama ostati u trajnom sjećanju.

Još u prošloj godini, pjevanjem smo uveličali Božićna misna slavlja, a ujedno smo tih dana sudjelovali u Božićnom koncertu u organizaciji KUD “Dikova-ča”, u prostorijama Doma kulture.

U srpnju je zbor, zajedno s č. s. Ja-snom, načelnikom naše općine gosp. Miroslavom Karoglanom, gosp. Zdrav-kom Gabelicom te s bivšim župnikom fra Marijom Jurišićem posjetio Hrvatice i Hrvate u Rumunjskoj. I bilo nam je jako lijepo. Naša hrvatska braća i sestre primili su nas otvorena srca, srdačno, s velikom ljubavlju. Uz Božju pomoć, sve je prošlo u najboljem redu. Niti je put bio naporan, niti je Rumunjska daleko.

U kolovozu je Imotska krajina obilje-žila 300. obljetnicu oslobođenja od Tura-ka. U obilježavanju te izuzetne obljetnice na misnim slavljima nazočio je i naš zbor, što samostalnim nastupom u sklopu de-vetnice Gospi od Anđela, što nastupom s ostalim zborovima imotskog dekanata, 01., a posebno 02. kolovoza, na blagdan

Gospe od Anđela, jer se taj dan i blagdan slave kao dan oslobođenja od Turaka.

Spomenimo kako smo sudjelovali i u euharistijskim slavljima vezanima uz blagdane sv. Josipa, Korizmu, Uskrs, blagdan sv. Lovre, blagdan Uzvišenja svetog Križa na Todorića gradini, blagdan Svih svetih, uz dan sjećanja na Vuko-var i sve hrvatske branitelje te u, nei-zostavno, nedjeljnim misnim slavljima. Nastojali smo uveličati i misna slavlja prigodom vjenčanja naših župljanki, te dostojno ispratiti naše mrtve na njihovim sprovodima.

Napomenimo kako se ove godine navršilo i pedeset godina otkako je ča-sna sestra Jasna, voditeljica našeg zbora, položila zavjete i pristupila redu Družbi Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Bilo je to 08. rujna, 1967. g., na blagdan Male Gospe. Časna Jasna je taj svoj veliki jubilej, u mjesecu listopadu, dostojno proslavila misnim slavljem i druženjem u prostorijama župne kuće, zajedno sa svojim dragim pukom i članovima zbora, uz obilje pjesme i smijeha.

Zbor broji oko trideset članova, a rado bismo na koru vidjeli i druge naše župljanke i župljane koji bi svojim pjeva-njem pomogli očuvanju, sada već tradici-je, zborskog pjevanja u župi Zmijavci. Do slijedećeg izvještaja sve vas pozdravljaju članovi Župnog pjevačkog zbora župe Zmijavci, uz naš tradicionalan zaziv: “Sveta Cecilijo, moli za nas!”

(j)

23

In memoriam Zoran Garac

(1969. – 2017.)

U lipnju ove je godine prestalo kucati srce dugogodišnjeg

člana našeg zbora, našeg prijate-lja Zorana Garca. Smrt ma bilo kojeg čovjeka nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pogotovo ako je riječ o mladom čovjeku, a još k tomu i dobrom i plemenitom, kakav bijaše Zoran. Križ kojega je on nosio zaista bijaše težak, pun patnje i boli, pun brokava i drača. A nosio ga je strpljivo, dugo, bez trunke ljutnje i gorčine u svome srcu.

Mi, u zboru, družeći se s njim, znali smo kako mu je teško, kako mu ta bolest nikako ne da mira, ali smo se isto tako uvijek nadali kako će se Zoran vratiti. Jer Zoran se vraćao i vraćao… Vratio se bez-broj puta. Nikad nije dozvolio da ga ono što zovemo bolest slomi, pokoleba, da ga natjera da posumnja. Vjera njegova zaista bijaše velika. Stolu Gospodnjemu uvijek je pristupao s velikom radošću, pjevajući sve pjesme napamet, s velikim veseljem i poniznošću. Njegov zvonki osmijeh i danas odjekuje korom i župnom kućom. Jer Zoran bijaše jednostavno takav. Veseo, nasmijan, vedar, brižan, skroman…Kao takav omili Gospodinu te ga Gospodin

zovnu k sebi. Kakav li je to susret bio? Zasigurno se Zoran pridru-žio koru anđela, koru nebesko-mu te sada zajedno s njima, kao nekoć s nama, pjesmu vječne slave pjeva bez prestanka. Koje li blaženosti! Koje li sreće!

Zato nećemo reći zbogom dragi naš prijatelju, nego, nada-

mo se, do skorog viđenja….Tvoji zboraši

legenda: (pok. Zoran i časna Jasna u Brdu 2012. g.)

24

„… Od sveg ti srca fala…“

U Prologu, u župi Čuklić, kraj Livna, dana 10. studenoga, 1949. g., ocu

Nikoli Kasalu i majci Jakovici rođ. Vuka-din, rodila se jedna djevojčica. Roditelji, skromni i bogobojazni ljudi, dadoše joj ime Janja, i vjerojatno, ni sami nisu bili svjesni kakav su Božji dar dobili. Sama Janja ili Jasna, kako su je od milja nazvali, poput ostale djece u maloj hercegovačkoj župi, rasla je pomažući roditeljima u sva-kodnevnim seoskim poslovima te idući u osnovnu školu u svom rodnom mjestu. U toj skromnoj župi i među tim skro-mnim ljudima, koji su većinom živjeli

od žuljeva svojih ruku, vjera je utjecala na svakodnevicu. I to ne bilo kakva vjera, već vjera u Isusa Krista, ta jedina, prava, istinska. A bijahu te godine, Janjinog djetinjstva i mladosti, čudne i olovne. Tadašnja svjetovna vlast nemilosrdno je nametala svoju vjeru i ideologiju u kojoj Isusu nije bilo mjesta. Zbog toga je bilo teško biti kršćanin, katolik, a kamoli smoći hrabrosti potpuno se predati Bogu u njegove ruke i time odabrati potpuno drugačiji životni put. Djevojčica Jana po-stala je djevojka i nije odabrala put poput većine djevojaka njenih godina, već je, osjetivši Kristov poziv, odlučila spremno Mu služiti do kraja života. U samostan Školskih sestara franjevki splitske provin-cije Presvetoga Srca Isusova, na Lovretu, u Splitu, ušla je 30. listopada, 1965. g., spremna u potpunosti odbaciti svjetovni, a prigrliti redovnički život. Svoje prepo-znatljivo redovničko odijelo obukla je dvije godine kasnije, 08. rujna, 1967. g., na blagdan Male Gospe, te tako započela novicijat. Slijedeće, 1968. g., ponovno na blagdan Male Gospe, polaže prve zavjete, koje je još jednom potvrdila, ali ovaj put doživotno, 25. srpnja, 1973. g. Vrijedi istaći kako je sestra Jasna u Splitu završila i srednju upravnu školu, dok je u Zagre-bu pohađala Katehetski institut, u sklopu Katoličko – bogoslovnog fakulteta, na kojem je, između ostalog, naučila svirati glasovir te orgulje.


25

Sestra Jasna pripada redu franjevki, što znači kako se zavjetovala na poslušnost, čistoću i siromaštvo u Kristu, prema nauku sv. Franje i sv. Klare. No, ona je ujedno i školska sestra što njenom du-hovnom pozivu daje iznimnu vrijednost. Naime, Školske sestre franjevke su se posvetile odgoju i obrazovanju mladih te su brojne od njih djelovale i radile kao odgajateljice u vrtiću, vjeroučiteljice u župi i školi, voditeljice dječjih i odraslih zborova, organizirajući i poduke iz svi-ranja na glasoviru. Tako je i sestra Jasna veliku većinu svog životnog vijeka provela radeći s djecom i mladima, kako u župi, tako i u školi. Svoju službu započela je na otoku Pagu (1968. – 70.), nastavila na Pelješcu, u Trpnju (1970. – 76.), zatim u Zagrebu (1976. – 78.), i franjevačkom samostanu u Omišu (1978. – 83.), te u Unešiću (1983. – 84.) i u Splitu (Lovret) (1984. – 87.). Nakon toga sestra Jasna dolazi u Imotski, u župu Zmijavci, gdje će se zadržati narednih sedam godina i ostaviti dubok trag. Odlukom crkvenih vlasti 1994. g. premještena je u Zadar, gdje je radila u župama Ploče i Drače-vac. Na području Zadra bila je narednih sedam godina, nakon čega se ponovno vraća u župu Svih svetih Zmijavci, u kojoj djeluje sve do danas.

U Zmijavcima je časna organizirala dječji zbor “Zlatna srca” i mješoviti žu-pni zbor koji i danas djeluju pod njenim vodstvom. Dugi je niz godina, odlukom Katehetskog ureda, predavala vjeronauk mlađim uzrastima u OŠ Zmijavci (do rujna 2015. g.) kao i vjeronauk prvo-pričesnicima u župi, što radi i danas.

Neumornim trudom sudjelovala je u organiziranju protokola oko primanja sa-kramenata svete Pričesti i Krizme, kao i u organiziranju priredbi povodom Božića, Uskrsa i drugih župnih blagdana, čuvaju-ći hrvatsku katoličku tradiciju i običaje. Također je držala i poduke iz sviranja na glasoviru te je nekolicina naših župljana preko časne naučilo i svirati navedeni instrument.

Ove je godine prošlo pedeset godina otkako je naša časna Jasna obukla svoje redovničko odijelo. Taj je veliki jubilej proslavila euharistijskim slavljem, uz na-zočnost svojih dragih župljanki i župljana te časnih sestara. Svetu je misu nadah-nuto predvodio naš fra Frano, a njen zbor svečano pjevao. Nakon svete mise druženje je nastavljeno u prostorijama župne kuće, gdje je slijedila prava gozba kako i priliči ovom velebnom događaju. Vrijedi istaći kako je fešti nazočio, sada već poznati tenor, prof. Luka Gudelj, koji je otpjevavši nekoliko pjesama, u potpunosti impresionirao nazočne i time zahvalio sestri Jasni za prve poduke iz pjevanja dok je još bio dijete. Časna Jasna bila je iznimno sretna i zadovoljna te se zahvalila svima koji su svojom nazočno-šću uveličali, najprije, svetu misu, a onda i daljnje druženje. Zahvalila se i svima onima koji su joj u njenom dosadašnjem radu pomagali, bili podrška, ali i utjeha u teškim životnim trenucima. Posebno je naglasila kako je u svom životu radila u dosta župa, ali su ipak Zmijavci u nje-nom srcu zauzeli posebno mjesto jer je jednostavno postala dio nas.


26

Danas, nakon toliko godina, teško je župu Zmijavci zamisliti bez naše časne. Uvijek srdačna, nasmijana, bez trunke srdžbe i ljutnje u svom srcu prema sva-kom čovjeku, prema svom bližnjemu. Okružena djecom, mladima i starima, širi Kristovo evanđelje, zazivajući Božji blagoslov za svakoga od nas. Često puta pitaju: «Je li časna u mirovini?» Među-tim, za časnu mirovine nema. Kad služiš Kristu, nema umora, nema potrebe za

mirom, jer je mir u Njemu i po Njemu, a toliko još pjesama treba otpjevati, toliko molitava izgovoriti.

Zato draga časna Jasna želimo ovim putem od sveg srca zahvaliti za sve ono što ste dosad učinili za Zmijavce, a uči-nili ste jako puno, i zaželjeti Vam obilje zdravlja i Božjeg blagoslova u daljnjem radu.(j)

Zahvalne Zmijavčanke i Zmijavčani

Proslava pedeset godina redovništva s. Jasne

U Splitu je 16. rujna 2017. naša s. Ja-sna Kasalo proslavila, u zajedništvu

sa svojim sestrama, pedesetu godišnjicu redovništva. Proslava je započela sveča-nim misnim slavljem kojeg je u kapeli na Lovretu predvodio biskup Slobodan Štambuk. Obraćajući se sestrama, od kojih je jedna položila svoje doživotne

zavjete, a neke su proslavljale pedesetu ili šezdesetu godišnjicu redovništva, biskup Štambuk je naglasio da želja za potpunim sjedinjenjem s Kristom donosi i unosi u naš život svježinu, pozivajući se na psa-lam (Ps 92,15): “Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine”. Sestrama je poželio da njihovo djelovanje uvijek bude puno svježine, a ne samo puko poučavanje.

Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom u samostanskoj blagavaonici, obogaćeno pjesmom, igrokazom koje su pripremile kandidatice te radošću susreta i zahvalnošću Bogu za poziv služiti mu u redovništvu.

Žarka Karoglan

27

Zlatna harfaB udući da je Franjevački samostan u

Imotskom 2017. godine slavio 300. obljetnicu oslobođenja od Turaka, Zlatna je harfa održana upravo u Imotskom. I naš mali zbor “Zlatna srca“ na čelu s časnom sestrom Jasnom Kasalo sudje-lovao je te su svojim zlatnim glasićima zaista uzveličali ovo slavlje. Polazak je bio u 8 sati ispred stanica gdje su djeca uzbudljivo čekala da pokažu što su radili tijekom godine i što su pripremili s se-strom Jasnom. Put je započeo molitvom, ali pjesme nije bilo jer nisu htjeli trošiti svoje glasove.

Zlatna je harfa u Imotskom održana u dva dijela. Prvi je dio počeo pozdra-vom pokrajinske zastupnice s. Nedjeljke Milanović Litre, nakon čega je uslijedio nastup šest zborova: Imotski, Proložac, Runovići, Vinjani, Vrgorac i Zmijavci. Naših 37 zlatnih srca glasnom pjesmom pokazalo je veliku snagu svojih malih srca. Na kraju prvog dijela predstavnici-ma zborova priznanja je uručio fra Stipica Grgat, glavni i odgovorni za Zlatnu harfu ispred Vijeća franjevačkih zajednica. Usli-jedila je kratka priprema za svetu misu i zajedničko fotografiranje.

Zlatna harfa

28

Nakon svete mise, svi su se zajedno počastili u dvorištu crkve. Pri povratku, u busu pjesme nije izostalo. Nakon Zlatne harfe i svete mise, za djecu je bila organi-zirana zabava u školskoj dvorani. Igara je

bilo raznih: povlačenje konopa, preskakanje užeta, skakanje s loptama, dan-noć itd. Djeca su bila oduševljena svim igrama te su se na kraju zasluženo počastili pizzama. Susret je završio molitvom i blagoslovom.

Primanje u FramuU subotu, 4. veljače 2017., Frama

Zmijavci primanjima je proširila svoju malu obitelj. Svečani obred započeo je simboličnom pjesmom “Krist na žalu” u kojoj smo ponavljali stih: “O, Bože, zar si pozvao mene?” I zaista naših šest primljenika pozvano je dublje upoznavati

vjeru i hodati stopama sv. Franje. Izrekli su riječi ljubavi i nade te su se svi ispu-nili motivacijom i željom da potpunije nasljeduju Krista.

Obred je predvodio duhovni asistent fra Frano Laco koji nas je u svojoj kratkoj propovijedi uputio da budemo svjetlo u

Primanje u Framu

29

tami i uvijek bolji. Klavir nam je zasvirala naša draga časna sestra Jasna Kasalo. Na

kraju smo zajedno zapjevali i lijepo se družili.

30

Izbori u mjesnom bratstvu OFS-a

U nedjelju, 12. veljače 2017., u Zmi-javcima u mjesnom bratstvu Franje-

vačkoga svjetovnog reda (OFS) održani su izbori za novo vijeće toga bratstva, koje će u naredne tri godine voditi i animirati život i rad bratstva. Izborima je predsje-dala Angela Koštro, ministra imotskog bratstva OFS-a. Na izborima je bio i fra Stipe Nimac, duhovni asistent Splitsko-dubrovačkog područja OFS-a.

Nakon molitve i zaziva Duha Svetoga birani su novi vijećnici. Kao novo vod-stvo bratstva Zmijavci izabrani su:

� Jasna Šabić, ministra

� Ankica Šabić, zamjenica ministre

� Kristina Biočić, tajnica

� Valentina Vidak, blagajnica

� Mila Šuto, voditeljica formacije.

Uz navedene vijećnice član je vijeća fra Frano Laco, duhovni asistent. Fra Stipe je na kraju izbora blagoslovio nove vijećnice i sve prisutne članove OFS-a. Poslije završetka izbora druženje se na-stavilo zakuskom.

31

Proslava Gospe Lurdske

U župi Svih svetih u Zmijavcima u subotu, 11. veljače 2017., svečano je

proslavljen blagdan Gospe Lurdske. U 10 sati u crkvi Svih svetih župnik fra Frano Laco slavio je svetu misu za bolesnike jer je blagdan Gospe Lurdske ujedno i Dan bolesnika.

Središnje slavlje počelo je u 16 sati molitvom krunice za bolesnike, a zatim je uslijedila svečana sveta misa koju je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog. U koncelebra-ciji su bili župnik fra Frano i don Ante Karoglan, svećenik rodom iz Zmijavaca. Pjevanje je animirao župni zbor pod ravnanjem č. s. Jasne Kasalo. Nakon svete mise bila je procesija oko crkve sa svijećama, a zatim je fra Zoran prisutnim vjernicima udijelio svečani blagoslov.

Za proslavu su se vjernici Zmijava-ca pripremali trodnevnicom u kojoj su svete mise predvodili fra Mladen Prolić, župnik Runovića, fra Lazar Perica, župni

vikar Imotskog, i fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan i župnik.

Za ovu proslavu iz kapele Gospe Lurdske kod Šabića donesen je i Gospin kip star 105 godina.

32

Proslava Sv. Josipa

U župi Svih svetih u Zmijavcima u crkvi sv. Josipa na Suvači svečano je

u subotu, 18. ožujka 2017., proslavljena svetkovina Sv. Josipa. Središnje slavlje s procesijom u 10:30 predvodio je fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, uz

koncelebraciju mjesnog župnika fra Fra-ne Lace, župnika Runovića fra Mladena Prolića, župnika Živogošća fra Miroslava Bustruca i don Ante Karoglana. Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod rav-nanjem s. Jasne Kasalo.

Proslava Sv. Josipa

33

Blagoslov novih brončanih crkvenih

vrata

N a svetkovinu Uskrsa 16. travnja 2017. u Zmijavcima je bilo poseb-

no svečano. Naime, prije svete mise u

11 sati bio je blagoslov novih brončanih bočnih crkvenih vrata posvećenih Mari-jinim žalostima prigodom proslave 300.

Na kraju slavlja župnik fra Frano za-hvalio je svima zaslužnima za lijepo i do-stojanstveno slavlje te je svim vjernicima čestitao svetkovinu Sv. Josipa.

Za svetkovinu su se vjernici pripre-mali trodnevnicom u kojoj je svaki

dan bila pobožnost sv. Josipu i prigoda za ispovijed, a potom sveta misa. U trodnevnici su mise predvodili i propo-vijedali imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović te župnik Runovića fra Mladen.

Blagoslov novih brončanih crkvenih vrata

34

obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Vrata su djelo akademskog kipara Tomislava Kršnjavija.

Budući da je padala kiša, nije bilo moguće ići u svečani ophod pa je vrata iz unutrašnjosti crkve Svih svetih bla-goslovio imotski gvardijan fra Kristian Stipanović. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Kristian, uz koncelebraciju fra Frane Lace, žu-pnika Zmijavaca. Pjevanje je animirao

veliki župni zbor pod ravnanjem s. Jasne Kasalo.

Na kraju slavlja župnik fra Frano za-hvalio je svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se postave nova vrata na crkvu te je svim vjernicima Zmijavaca če-stitao Uskrs. Ujedno je gvardijanu predao novčane priloge vjernika Zmijavaca za izradu zavjetnog kaleža, plitice i ciborija u čast Gospe od Anđela prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine.

35

Proslava Sv. Leopolda Mandića

M jesno bratstvo Zmijavci Franjevač-kog svjetovnog reda (OFS) kao svo-

ga zaštitnika slavi sv. Leopolda Bogdana Mandića. I ove su se godine za proslavu blagdana pripremali trodnevnom du-hovnom obnovom od 9. do 11. svibnja. Obnovu je predvodio fra Frano Laco, župnik i duhovni asistent. Svaki dan u 17:15 bio je duhovni nagovor, a u 18 sati krunica pa euharistijsko slavlje.

Na sam blagdan, u petak 12. svibnja 2017. u 18 sati bila je krunica, a zatim procesija s kipom sv. Leopolda kao uvod u misno slavlje koje je predvodio fra Zoran Kutleša, duhovni asistent mjesnog bratstva Imotski. U koncelebraciji su bili fra Fra-no, fra Jakov Udovičić, duhovni asistent mjesnog bratstva Vinjani, i fra Nedjeljko Čarapić, duhovni asistent mjesnog brat-stva Podbablje. Na proslavi su se okupili

Proslava Sv. Leopolda Mandića

36

članovi svih bratstava OFS-a imotskoga samostanskog okružja. Misu je sviranjem i pjevanjem animirala s. Jasna Kasalo.

Poslije fotografiranja susret je nastav-ljen zajedničkim domjenkom u župnoj kući.

Posjet Karaševskim HrvatimaO d 7. do 9. srpnja 2017. župni zbor

naše župe, predvođen s. Jasnom, bio je u posjetu karaševskim Hrvatima u Rumunjskoj kako bi prisustvovali obi-lježavanju desete obljetnice postavljanja kipa Gospe Lurdske kojeg je darovala

općina Zmijavci. U Karaševu su nam se pridružili fra Mario Jurišić te načelnik Miroslav Karoglan i gospodin Zdravko Gabelica.

Gostoljubivi domaćini, zajedno sa svo-jim župnikom vlč. Petrom Rebedžilom i

Posjet Karaševskim Hrvatima

37

načelnikom Petrom Bogdanom, smjestili su nas u prostor Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj te su se potrudili da nam ova tri dana budu vrlo ugodna.

U subotu, 8. srpnja posjetili smo župe Lupak i Klokotić u kojima su nas vrlo srdačno dočekali župnici Marijan Tinkul i Petar Dobra te smo sudjelovali na Svetoj

misi koju je u svetištu Gospe Lurdske predvodio fra Mario. U nedjelju smo se pridružili procesiji od župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Karaševu do svetišta Gospe Lurdske te smo pjevanjem obogatili misno slavlje koje je predvodio fra Mario u zajedništvu s karaševskim župnikom i župnicima


38

susjednih hrvatskih župa Klokotića i Lu-paka te nekolicinom hrvatskih svećenika iz Karaševa.

Pravo je bogatstvo susresti svoje suna-rodnjake koji su doseljavali u Rumunjsku u više valova, počevši od XIV. stoljeća. Karaševski Hrvati se ističu osobitom po-božnošću prema Blaženoj Djevici Mariji

kojoj svake godine pješice hodočaste tri dana i tri noći u svetište Marija Radna u kojem se od 1668. štuje čudotvorna Gospina slika za koju se vjeruje da su je franjevci donijeli iz Bosne. Osim u Mariju Radnu, od 1727. s franjevcima su počeli hodočastiti i u svetište Marija Čiklova. Tako je ostalo do danas.


39

Karaševski Hrvati predstavljaju naj-stariju hrvatsku manjinu koja je jezično i etnografski najbolje očuvana. Do danas su sačuvali svoj izvorni identitet zahvalju-jući visokom stupnju svijesti o porijeklu te infrastrukturnoj izoliranosti tih sela. Materinski jezik (karaševsko narječje) prisutan je na ulici i funkcionira kao jezik svakodnevne komunikacije.

U Karaševu postoje dvojezična os-novna škola i srednja škola u kojima se njeguje hrvatski jezik i identitet. Mini-starstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske potpomaže nastavu hrvatskog

jezika dostavom udžbenika i nastavnih pomagala.

Kao posebna manjina imaju prava na čuvanje, razvoj i istraživanje etničkog identiteta, na učenje hrvatskog jezika, školovanje na hrvatskom jeziku i zastu-pnike u rumunjskom parlamentu.

Ono po čemu ćemo ih posebno pam-titi je neizmjerna srdačnost i gostoprim-stvo. Od srca im hvala na svemu te hvala našoj općini i načelniku koji su omogućili ovo putovanje.

Ž. K.

Hodočašće Gospi od Anđela

u ImotskiP o ustaljenoj tradiciji šestim danom

devetnice Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog i Imotske krajine, završava prvi dio devetnice, koji se održava u crkvi sv. Frane. U subotu, 29. srpnja 2017., Gospi su ove godine hodočastili vjernici iz Zmi-javaca, predvođeni župnikom fra Franom Lacom. Šesti dan devetnice tradicionalno je zavjetni dan Sušića, Zdilara, Ćerluka, Gadža i Jažića.

Svetu misu 19 sati predvodio je fra Ja-kov Begonja, gvardijan samostana Gospe

od Zdravlja u Splitu. U koncelebraciji su, uz fra Franu, bili fra Zoran Kutleša,

Hodočašće Gospi od Anđela u Imotski

40

fra Jozo Grbavac, fra Rafael Begić i fra Mijo Šabić, dušobrižnik u Stuttgartu rodom iz Zmijavaca. Pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Zmijavaca pod vodstvom s. Jasne Kasalo.

U propovijedi je fra Jakov rekao da je jedina sigurnost i radost kršćaninu Bog i Blažena Djevica Marija, majka svih Kri-stovih vjernika. Govoreći o proslavi 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka, fra Jakov je istaknuo da je tijekom cijele naše povijesti Gospa pratila svojim za-govorom naš narod i da smo uz njezinu

pomoć zadobili konačno svoju slobodu u Domovinskom ratu.

Zatim je uputio na Božju riječ koju smo čuli o slavlju Sv. Marte. Kao što je ona sa svojom sestrom Marijom ugo-stila Gospodina, tako ga i mi trebamo primiti u svoje obitelji. Nažalost, često psovkom i zanemarivanjem duhovnog života zatvaramo svoja srca i domove živom Bogu. Sveta nas Marta potiče da uvijek pozivamo Gospodina u svoj život i da mu damo prvo mjesto jer ono jedino njemu pripada.

Proslava Sv. LovreV jernici župe Svih svetih u Zmijavci-

ma i ove su godine svečano proslavili blagdan sv. Lovre, suzaštitnika župe. Za slavlje su se pripremali trodnevnicom koja je počela u ponedjeljak 7. kolovo-za 2017. u 18 sati molitvom krunice i svetom misom koju je u crkvi Svih svetih predvodio fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan. U utorak je svetu

misu predvodio fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, a u srijedu, na uočnicu blagdana, misu kod spomen križa na Gradini predvodio je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog. On je prije svete mise izmolio odrješenje za 142 Zmijavčana poginulih u Drugom svjetskom ratu i poraću te u Domovin-skom ratu, nakon čega je blagoslovio

Proslava Sv. Lovre

41

spomen ploču s njihovim imenima, koja je postavljena kod spomen križa na Gra-dini o 300. obljetnici oslobođenja Imot-ske krajine od Turaka.

Na sam blagdan, u četvrtak 10. ko-lovoza 2017., u 7:30 župnik fra Frano Laco slavio je misu za domaćice. U 10:30 počela je procesija kao uvod u središnje

Proslava Sv. Lovre

42

euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Jozo Grbavac. U koncelebraciji su bili gvardijan fra Kristian, župnik Prološca fra Vinko Gudelj, mjesni župnik fra Frano i još devet svećenika. Pjevanje je animirao veliki župni zbor pod vodstvom s. Jasne Kasalo.

U propovijedi je fra Jozo ukratko predstavio život i mučeništvo sv. Lovre te je istaknuo da je mučeništvo jedna od

bitnih sastavnica kršćanstva od početka do danas. Mučenici su istinski svjedoci vjere te je njihova krv zalog života i bu-dućnosti Crkve. Potaknuo je prisutne vjernike na hrabro življenje Božje riječi u današnjem svijetu.

Na kraju slavlja župnik fra Frano za-hvalio je svima zaslužnima za lijepo i do-stojanstveno slavlje te je svim vjernicima čestitao blagdan Sv. Lovre.

Imotski: Dan mučenika ProvincijeU nedjelju, 24. rujna 2017., u 19 sati u

crkvi sv. Frane u Imotskom slavljena je sveta misa za fratre Franjevačke provin-cije Presvetog Otkupitelja koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću. Misu je predvodio fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana, a u koncelebraciji su bili

gvardijan fra Kristian Stipanović i još petorica svećenika. Na početku slavlja fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar, pročitao je imena naših fratara ubijenih od 1942. do 1948. godine.

Fra Jakov je u prigodnoj propovijedi rekao da su fratri kojih se spominjemo pravi mučenici jer su ubijeni radi svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Nažalost, povijest našeg naroda nije dovoljno rasvijetljena, osobito raz-doblje komunističke vlasti. Dok god ne bude poznata istina o tom dijelu naše povijesti, nećemo imati ni mira ni blago-stanja u sadašnjosti i budućnosti jer samo istina oslobađa za život dostojan čovjeka. Svi se trebamo ugledati u naše mučenike i poput njih svjedočiti za istinu naše vjere.

43

Zlatni pir u obitelji Gudelj Nadarević

I van Gudelj Nadarević i Vida rođ. Ma-rušić proslavili su ove godine svoj Zlat-

ni pir – 50 godina zajedničkog života u braku. Njihova je obećanja primio i udi-jelio im blagoslov fra Petar Lubina, ured-nik lista Marija. Slavlje je bilo 6. travnja 2017. u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Neussu u Njemačkoj. Za tu su prigodu dobili i blagoslov Svetog oca pape.

44

Remeta Pero Karoglan zvonio je protiv grada i zla vremena

� 20 svibnja u 19:20 � 23. svibnja u 13:15 � 2. lipnja u 14:35 � 3. lipnja u 16:15 � 16. lipnja u 16:45 � 26. lipnja u 1 sat � 25. srpnja u 15 sati � 24. lipnja u 1:25 � 24. lipnja u 15:10 � 10. rujna u 21:10

IzborN a pozornici je prikazan prostor par-

ka. Dvije klupe, veliko svjetlo izme-đu klupa i zeleni grm. Iz daljine se čuje udaranje nogu te ljutit glas koji viče.

NEĆU: Neću, neću i neću.Iz torbe vadi knjige, stavlja ih na klupu.

NEĆU: Neću knjige, neću učiti, neću pisati. E, pa baš neću.

Iz torbe vadi sok i počinje ga otvarati. Odjednom zastane i viče.

NEĆU: Neću sok, e neću više jesti ni onu zdravu hranu. Neću blitvu, neću jabuke. Neću i gotovo.

Odjednom se u daljini čuje veseli krik jedne djevojčice i veselo skakutanje na pozornici. Uzbuđeno viče.

HOĆU: Napokon, napokon.

Obilazi oko klupe na kojoj sjedi Neću, promatra ga i s divljenjem gleda.

Izbor

45

HOĆU: Ne mogu vjerovati da sam te pronašla, baš bih te od sreće zagrlila.

NEĆU: E nećeš.

HOĆU: E hoću.Tako dovikujući se trče oko klupe. Odjed-nom Neću poviče i stane.

NEĆU: Tko si ti i zašto si tako sretna?

HOĆU: Da tko sam ja, da tko si ti? (Obilazi oko Neću i govori mu) Ti si crno, a ja sam bijelo, ti si noć, a ja sam dan. Ti si NEĆU a ja sam HOĆU. Ti si moja suprotnost i napokon sam te pronašla. (Sjeda na klupu i ponosno izgovara riječi) Ja uvijek i baš uvijek govorim samo hoću.

NEĆU: (Ostaje začuđen i počinje je ispi-tivati.) Ne vjerujem ti. Dokaži.

Kada te mama za ručak pita hoćeš li jesti juhu od povrćakažeš li ti hoću ili neću.

HOĆU: Kažem hoću i pojedem dva pijata.

NEĆU: Da, vidi se to na tebi, malooo si pobjegla iz kalupa.

NEĆU: A kada ti kaže usisaj kuću, operi suđe i nakon toga iznesi smeće?

HOĆU: Uvijek kažem hoću, i to me čeka svake subote. Čas posla.

NEĆU: Čudna si ti, znaš,Hoću. A kada bi te ona ekipa na klupi ponudila ci-garetom i pivom, što bi rekla?

HOĆU: Bez razmišljanja da hoću. To je samo jedan dim i gutljaj piva. Ma dosta o meni. Zašto si sama danas u parku?

NEĆU: Jučer mi je otac rekao da mu pomognem oko košnje. Ja sam rekla neću i to naglasila nekoliko puta. Sad sam u kazni. Bez mobitela, televizije, a o prodikama da i ne govorim. Prošli tjedan sam profesorici iz engleskog kad me prozvala rekla neću pa sam i taj tjedan bila u kazni.

HOĆU: Teško je odlučiti kad reći hoću, a kad neću. Za to trebaš upaliti mozak i razmišljati. Ali to tebi i nije problem, ti ionako nemaš što upaliti.

NEĆU: Imam ideju. Pitajmo nekoga u parku je li bolje uvijek govoriti hoću ili neću.

HOĆU: Evo jedna baka dolazi, sigurno je puna mudrosti.

NEĆU: Pa da se moram derat, sigurno slabo čuje.

Prolazi ispred njih jedan ozbiljni momak, ne slušajući njihovu raspravu.

NEĆU: Ej, ej ti. Što se praviš gluh?

PROLAZNIK: ( U ušima ima slušalice. Odjednom Hoću i Neću stanu ispred njega. Počinje razgovor.)

PROLAZNIK: Tko ste vi, što hoćete od mene?

HOĆU: Hoćeš li nam pomoći tko je u pravu? Slušaj!

Prolaznik ga prekine u njegovoj rečenici i nastavi hodati.

PROLAZNIK: Nemam vremena, žurim. Moram se naći s prijateljicom za neko-liko minuta. Hitno me treba.

Izbor

46

Prolaznik napravi samo par koraka te stane kod lampe ne gledajući Hoću i Neću.

Oni ostaju zaprepašteni jer je napravio samo par koraka. Dolaze mu s leđa te ga pogledavaju.

NEĆU: Pa što si stao, napravio si samo dva koraka.

PROLAZNIK: Tu sam se dogovorio s prijateljicom, kod ovog svjetla.

HOĆU: I dok je čekaš hoćeš li nam po-moći odlučiti tko je u pravu. Je li bolje uvijek govoriti hoću ili neću?

PROLAZNIK: U ovom tvom slučaju (mala stanka) neću.

Hoću i Neću okreću se i tužni odlaze. Odjednom Prolaznik se okreće prema njima i kaže.

PROLAZNIK:(Sjedaju na klupu. Pro-laznik sjedi između njih.) Dođite. Pomoći ću vam u odluci. Ja uvijek na-stojim prvo promisliti o svojoj odluci. Kada sam ljut ne donosim odluke. Svaka odluka ima posljedicu, ponekad dobru, a ponekad lošu, kako na mene tako i na druge. Prije nego što kažete hoću ili neću dobro promislite i više neće biti kazna, jedinica i prodika.

Hoću i Neću ustaju zamišljeni i odlaze iza klupe. Dolazi Prolaznikova prijateljica. Zadihana i uzbuđena prilazi klupi.

PROLAZNIK: Što je tako hitno da smo se morali odmah naći u parku.

PRIJATELJICA: Tako sam uzbuđena i sretna. Ivan me napokon pozvao vani. Ne mogu vjerovati, moj Ivan.

Hoću i Neću tiho se šuljaju iza klupe i pri-sluškuju što pričaju Prolaznik i Prijateljica.

PROLAZNIK: Pa to je super, ali što je tu problem?

Hoću i Neću još se više približavaju klupi da čuju razgovor,

PRIJATELJICA: Ivan vozimotor, i to brzo, čula sam. Roditelji su mi zabra-nili sjedanje na motor i ako im kažem sigurno neću moći vani s njim. Ne znam što da napravim, hoću li im lagat ili neću.

Odjednom se uzbuđeno javlja Hoću i Neću.

HOĆU: Ja znam.

NEĆU: Ma ja znam odgovor.

HOĆU: Prvo treba doobro razmisliti.

NEĆU: Sagledati sve činjenice.

HOĆU: I hladne glave donijeti odluku.

NEĆU: Roditeljima moraš reći istinu, pa kakva bude njihova odluka.

HOĆU: Bez obzira što ti se sviđa taj Ivan moraš mu reći da nećeš s njim na motor, da je to opasno.

HOĆU: Reci motoru ne!

NEĆU: A izlazak s Ivanom da!

PROLAZNIK: Ne bih te ni ja bolje savjetovao.

HOĆU: Zaslužili smo sok, hoćemo li?

NEĆU: (stanka) Neću!

Autor teksta: Hrvoje Rogulj

47

Najkraći životopis Isusa Krista

„E vo mladića koji se rodio u ne-poznatom selu, sina žene sa sela.

Odrastao je u drugom selu. Radio je u stolarskoj radionici do svoje tridesete godine. Zatim je tri godine propovijedao obilazeći sela i gradove. Nikada nije na-pisao nijednog slova. Nikada nije bio na nekakvom političkom položaju. Nikada nije posjedovao kuće. Nikada nije imao svoje obitelji. Nije pohađao škole. Nikada svojom nogom nije stupio u velegrad. Nikad se nije udaljio više od tristo km od mjesta u kojem se rodio. Nikad nije uči-nio nešto od onih stvari što redovito prate veličine. Nije imao drugih vjerodajnica osim sebe samoga. Još dok je bio mlad, javno je mnijenje zauzelo prema njemu neprijateljski stav. Prijatelji su ga ostavili. Bio je predan neprijateljima. Nad njim je izvršen montirani proces. Bio je raspet između dva razbojnika. Dok je umirao, njegovi su krvnici kockom odredili kome će pripasti jedina stvar koju je posje-dovao: njegova vunena haljina. Bio je

pokopan u grob što mu ga je privremeno ustupio odani prijatelj.

Od tada je prošlo više od devetnaest stoljeća, a i danas je on glavna superzvi-jezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda.

Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:

� kako sve vojske koje su ikada promar-širale svijetom

� kako sve flote koje su ikada bile naoružane

� kako svi parlamenti koji su se ikada sastali

� kako svi vladari koji su ikada vladali na zemlji

� kako svi oni zajedno nisu imali toli-ki utjecaj na zemaljski život čovjeka koliko ovaj JEDAN SAMOTNIČKI ŽIVOT!“

(autor ovog teksta je nepoznat)

48

Pjesme Ivana Gudelja – Jokića

Vrabac

U dvorištu mom jedan je dub, star kao babin zub. I jedan brist, kao rana zora čist. Ispod njih skakuću vrapci, kao u bari žapci.

Ti vrapci pokućarci živkaju: živ, živ, živ i dočekaju me kolom kad se pojavim sa krtolom punim žita, ljubavlju i osmjehom.

U Zmijavcima puno vrabaca ima i nitko ih ne lovi, a prijatelji moji iz Švedske kažu: - Jesu li to vaši golubovi?

Svi ti vrapci glasuju, živ, živ, živ,..... za Hrvatsku, a tuke, guske i vrane su s one druge strane. Tu je i kos, njihov partijski boss.

Ja volim zmijavačke vrapce, jer su uvijek tu. Ne idu u Irsku, Zeland ni Ameriku. Tako su mili, uredni i fini. Uživaju u svojoj Hrvatskoj domovini.

Tražio sam domovinu

Cijeli život svoj, domovinu tražim. Od mora do mora, od polja do gora. Naďem je, tužnu, pokidanu, punu gareži i dima, sa suzom u očima.

Zašto plačeš domovino moja? Koja ti je velika nevolja?

Ja ne plačem zbog nevolje, nego, kad će biti bolje mom narodu, hrvatskome?

Gazili me svi od reda, a moje se srce neda odvojiti od planina, mora plavog, mojih kćeri, moga sina.

Nečasni su dolazili, silna blaga odvozili i gradili svoje dvore u tuďini ... Brodovima, našim morem, vezani su odvoženi naši sini, pa su majke Hrvatice, suze njine osijećale iz daljine. Mlečani i stari Franci, Bizantinci i Francuzi, Turci, Nijemci, Talijani i Slovenci, svi su htjeli tvoje more, tvoje rijeke. Teško ti je kad te ubi, tko ti kaže da te ljubi, pa ti veli da smo jedno, opankom te stalno šuta sa poljupcem u tri puta.

Pjesme Ivana Gudelja – Jokića

49

Najgora je bila stoka sa istoka: Palili i klali, silovali, rušili gradove i sela, masakrirali tijela, nosili dugu bradu, sve vrijedno ukradu. Rušili crkve i zvonike, s bocom rakije i puno vike s mržnjom usaďenom u bolesne glave, svoja zlodjela slave.

Tek tada devedeset prve život mi je bio mio. Dušmane tjerali ko iz kruške crve, stvorili smo tebe baš, Croatio.

Našao sam tebe domovino moja. Volim te i ljubim iz svakoga kuta, da me muče, tuku, razapinju, rekao bih i tisuću puta: Ljubim te kao što Bog ljubi Sina, a Marija i Sina i Boga Za obranu tvoju, domovino, prvo kreće moja desna noga.

Visoki izvor

Na litici suroj, gdje raste do bora bor, huči i buči mutan, crnovit, Visoki izvor.

Oko njega pjevači, svirači picikata, a on se popeo na tron. I kao vrsni dirigent stao na kor, štima veliki zbor.

Dolje u nizini do tora, tor, Izišle ovce na svaki šor. Spremaju se ići na Banski dvor, braniti čast i svoj obor.

Usput će malo skoknut u Hbor kako bi dobile povoljni kredit. Odgovor bit će - nema, pokrao jedan debeli bandit.

A taj zbor i Visoki izvor i darežljivi Hbor i dirigent zlotvor i nacionalni odbor i smrdljivi tvor i cijeli taj horor, voda će odnijeti u ponor.

Zmijavci moji

Između Graba i Vinjana, Runovića i Kamen Mosta, Bog je doveo Zmijavčana i on tu vječno osta.

Što sam ja Zmijavcima dao, za života svog? Svake sam noći u snu te zvao i divne pjesme ti pjevao.

A ti si meni dao sve: djetinjstvo, mladost, ljepotu i još sam dobio u dotu slaviti te po bijelom svijetu.

Da tebe nije bilo i tvojih žuljeva Rogača i Jejavci tužni bi bili, bez čari Mečiljeva.

Svi Sveti kao nebeske ptice, čuvaju tebe s Tonkića glavice, a Sveti Lovro i Josip, stoje na vječnoj straži i zato ste meni, Zmijavci moji, na svijetu ovom najdraži.

Iz ljetopisa župe

50

Iz ljetopisa župe2016.

6. prosinca – Sveti Nikola biskup. Župnik je u Podosoju na raspolaganju vjernicima za svetu ispovijed.

8. prosinca – Sveta misa zornica u 6 sati. Župnik je počeo obilaziti bolesnike za božićnu ispovijed. U Imotskom u 18 sati naša župljanka Marija Gudelj dala je svoje prve zavjete u OFS-u.

10. prosinca – Fra Frano Botica donio je iz tiska novi broj našega lista Zmijavci.

17. prosinca – U našoj je župi božićna ispovijed od 11 do 12:30 i od 13:30 do 15 sati. Ispovjednici: fra Kristian Stipa-nović, fra Zoran Kutleša, fra Lazar Perica, fra Mladen Prolić, fra Nediljko Čarapić, don Ante Karoglan i župnik.

24. prosinca – Posljednji je dan svetih misa zornica. Župnik je od 8 sati na ras-polaganju vjernicima za svetu ispovijed u Imotskom. Od 14 do 15:30 sati na raspolaganju je našim studentima za svetu ispovijed.

25. prosinca – Pola sata prije sv. mise polnoćke u crkvi Svih svetih imali smo božićnu meditaciju prema tekstovima č. s. Mariangele Todorić uz pjevanje božić-nih pjesama.

26. prosinca – Sveta misa u crkvi Svih svetih u 9 sati. Nakon svete mise župnik u pratnji remete Petra Karoglana odazvao se pozivu vjernika koji su tražili blagoslov obitelji jer sljedećih dana neće biti u Zmijavcima.

27. prosinca – Nakon svete mise od 10:30 sati župnik je počeo blagoslov obitelji po ustaljenom redu od Bokića.

31. prosinca – U 16 sati u crkvi Svih svetih sveta misa zahvalnica, klanjanje Pre-svetom Oltarskom Sakramentu i na kraju Tebe Boga hvalimo za proteklu godinu.

2017.

1. siječnja – Marija Bogorodica. Nova godina. U crkvi Svih svetih u 10 sati sveta misa, procesija kroz crkveno dvorište i zaziv Duha Svetoga na početku Nove godine.

6. siječnja – Bogojavljenje. U crkvi Svih svetih u 10 sati o. župnik slavi svetu misu i blagoslivlja vodu. Od 14 do 15 sati ministranti u prostorijama župnog ureda igraju svoju tombolu. Župnik je u Imotskom samostanu zajedno sa fratrima na blagoslovu samostana i zajedničkoj večeri i tomboli.

9. siječnja – Akademski slikar iz Ri-jeke Robert Mijalić poslao je skicu za izradu slike Svih svetih za našu župu. Župnik je s ostalim fratrima u Podbablju na večeri u blagoslovu župne kuće.

11. siječnja – Župnik je u blagoslovu župne kuće u Slivnu. Hladno je i mnogi su ostali bez vode jer je smrznuta voda u cijevima.

16. siječnja – Večeras je župnik u Vi-njanima s ostalim fratrima u blagoslovu župne kuće.

Iz ljetopisa župe

51

18. siječnja – Župnik je na Studenci-ma u blagoslovu župne kuće.

24. siječnja – Župnik je na sastanku Vijeća za duhovni život Provincije u Imotskom.

30. siječnja – Fratri iz samostana i okružja u našim Zmijavcima u blagoslo-vu župnika i župne kuće.

1. veljače – Večeras je župnik u Pro-lošcu u blagoslovu župne kuće.

2. veljače – Svijećnica. U crkvi Svih svetih u 10 sati sveta misa i blagoslov svijeća. Dan je posvećenog života pa su svi fratri u Imotskom na slavlju sv. mise i zajedničkoj večeri.

4. veljače – U 17 sati u dvorani žu-pnog ureda obavljeno je primanje sed-morice pripravnika u Framu.

6. veljače – Župnik je u župi Runović s ostalim fratrima u blagoslovu župne kuće.

8. veljače – U centralnoj osnovnoj školi u našim Zmijavcima vjeronaučna je olimpijada na razini dekanata. Župnik

je pozdravio i blagoslovio skup i svima zaželio uspjeh u natjecanju.

Naši su osvojili prvo mjesto. Čestitamo!Prvi je dan trodnevnice Gospi Lurd-

skoj. U 16 sati molitva svete krunice i litanije, prigoda za svetu ispovijed te sveta misa koju predslavi fra Mladen Prolić, žu-pnik iz Runovića uz o. župnika. Drugi je dan s nama fra Lazar Perica, župni vikar u Imotskom. Treći dan s nama slavi fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik u Imotskom.

11. veljače – Gospa Lurdska. U 9:30 krunica i molitve za bolesnike. Svetu misu za bolesnike slavi o. župnik u 10 sati.

U 16 sati krunica, molitve za bole-snike i sveta misa koju predslavi i pro-povijeda fra Zoran Kutleša, župni vikar u Imotskom uz don Antu Karoglana i župnika fra Franu. Nakon popričesne procesija s Gospinim kipom i upaljenim svijećama kroz crkveno dvorište.

Iz ljetopisa župe

52

12. veljače – S nama su danas na svetim misama dvojica momaka iz te-rapeutske zajednice Mondo Nuovo iz Nunića (G. E i M. B.). Oni su dali svoja svjedočanstva i prodavali svoje proizvode.

U 16 sati u prostorijama župnog ureda izborni je kapitul našeg mjesnog bratstva OFS-a. Kapitulu je predsjedala Angela Koštro. Izabrani su Jasna Šabić - ministra, Ankica Šabić - doministra, Valentina Vi-dak - blagajnica, Kristina Biočić - tajnica i za komunikaciju s medijima.

13. veljače – Župnik je na Lovreću u blagoslovu župne kuće.

27. veljače – Iz Zagreba su stigle bron-čane vratnice Marijinih žalosti. Postavljali su ih radnici Ujevićeve ljevaonice umjet-nina u Zagrebu.

28. veljače – Ujevićevi radnici završili su posao oko postavljanja vratnica i oko 21 sat pošli su za Zagreb.

1. ožujka – Srijeda pepelnica. U 16 sati sveta misa, blagoslov pepela i pepe-ljenje vjernika. Početak korizme.

3. ožujka – Prvi korizmeni petak. Po-božnost Križnog puta u crkvi Svih svetih svakog petka u 16 sati i slavlje svete mise.

5. ožujka – Župnik je u župi Plina Stablina gdje slavi svetu misu i predvodi zavjetni Križni put Stablina - Zavala prigodom 20. godišnjice utemeljenja. U Zmijavcima ga je zamijenio gvardijan fra Kristian Stipanović.

8. ožujka – Župnik je u svetištu Ve-pric s ostalim svećenicima na korizmenoj rekolekciji.

Iz ljetopisa župe

53

15. ožujka – Prvi dan trodnevnice svetom Josipu na Suvači. Molitve Svecu i sveta misa u 16 sati koju predslavi o. gvar-dijan fra Kristian Stipanović sa župnikom fra Franom. Drugi dan slavlje svete mise predslavi fra Mladen Prolić, župnik Ru-novića, a s njim je i župnik. Treći dan uz molitve Svecu pobožnost je Križnog puta, svetu misu slavi o. gvardijan fra Kristian Stipanović u koncelebraciji s o. župnikom. Svečanu svetu misu na sam blagdan, u temeljito obnovljenoj crkvi, predslavi fra Lazar Peica, župni vikar u Imotskom uz župnika, fra Mladena Prolića, fra Mira Bustruca i don Antu Karoglana.

Obnovljenu crkvu izvana i iznutra kao i novi sanitarni čvor uredila je naša Općina.

19. ožujka – Kod kapele sv. Mihovila u brdu pobožnost Križnog puta u 14 sati.

Okupio se lijepi broj vjernika, posebno mlađih obitelji.

25. ožujka – Sestra Tamara sa svojim sestrama imala je duhovnu obnovu za naše srednjoškolke u dvorani župnog ureda. Na obnovi je bilo 19 djevojaka.

26. ožujka – U Imotskom je pobož-nost Križnog puta za mlade iz dekanata. Dobro su se odazvali i naši mladi.

Iz ljetopisa župe

54

27. ožujka – Od danas župnik je u obilasku bolesnih i starijih za uskrsnu ispovijed.

1. travnja – Župnik je večeras nazvao u Zagreb kipara Tomislava Kršnjavija i rekao mu da počne raditi na vratima za sakristiju i zvonik.

8. travnja – U župi je uskrsna ispovi-jed od 11 do 12 te od 13:30 do 15 sati. Ispovjednici su fra Kristian Stipanović, fra Zoran Kutleša, fra Lazar Perica, fra Mladen Prolić, fra Nediljko Čarapić, fra Marko Babić, don Ante Karoglan i župnik fra Frano.

9. travnja – Cvjetnica. Blagoslov ma-slinovih grančica u dvorištu u 9 sati, zatim procesija u crkvu i sveta misa. U 10:30 na groblju Svih svetih blagoslov grančica, a zatim svečana procesija u

crkvu i misa s pjevanom Mukom. Muku je pjevao Mijo Šuto Gugin.

13. travnja – Veliki četvrtak. Nakon svete mise izvlačenje za nositelje križeva. Mali križ za mlade do 18. godine izvukli su Marijan Danijel Šabić i Ante Šuto Jerkić. U drugoj skupini izvukli su Ivan Šumelj i Ivan Todorić Čović. U trećoj su skupini glavni križ izvukli Nedo Šabić Križanović i Josip Piplica. Kandidata za izvlačenje došlo je 50.

14. travnja – Veliki petak. Oko 15 sati iz crkve Svih svetih krenula je pro-cesija za križem ustaljenim putem gdje se okupilo 1.110 vjernika. Kantača je bilo 16 parova. Ante Todorić Mašklinić ove godine slavi 60 godina kantanja za križem. Muku u crkvi pjevao Josip Gudelj pok. Antiše.

Iz ljetopisa župe

55

16. travnja – Uskrs. Svetu misu u 9 sati za domaćice slavio je župnik fra Fra-no. Svečanu svetu misu u 11 sati slavo je imotski gvardijan fra Kristian Stipanović koji je na početku slavlja blagoslovio nove brončane vratnice Marijinih žalosti. Zbog kiše nismo izlazili vani, nego je sve učinjeno u crkvi.

Na lijevoj vratnici gledano iznutra ugravirano je:

VRATNICE JE OSMISLIO I IZMODELIRAO KIPAR TOMISLAV KRŠNJAVI, A U BRONCU IH JE IZLILA LJEVAONICA UMJETNINA DAMIRA I NIKICE UJEVIĆA.

Iz ljetopisa župe

56

Na desnoj vratnici ugravirano je:LJETA GOSPODNJEGA 2017.,

PRIGODOM 300. OBLJETNICE OSLOBEĐENJA IMOTSKE KRAJINE OD TURAKA, NARUČI OVA BRON-ČANA VRATA MARIJINIH ŽALOSTI ŽUPNIK ZMIJAVACA FRA FRANO LACO SA ŽUPLJANIMA, A BLAGO-SLOVI IH NA USKRS 16. TRAVNJA 2017. IMOTSKI GVARDIJAN FRA KRISTIAN STIPANOVIĆ.

22. travnja – Hodočašće Splitsko-dubrovačkog područja OFS-a u Imotski u 300. obljetnici oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Među njima su svi iz našeg bratstva.

23. travnja – U 18 sati kod kapele sv. Jure molitve Svecu i krunica.

25. travnja – Sveta misa u 10 sati u crkvi Svih svetih. Nakon mise blagoslov polja.

28. travnja – Naših 19 mladih pošli su u Vukovar na Susret hrvatske katoličke mladeži s mladima iz Runovića.

1. svibnja – Svibanjska pobožnost i sveta misa u 18 sati.

6. svibnja – U 11 sati ispovijed je naših prvopričesnika i njihovih rodite-lja. Ispovijedaju fra Kristian Stipanović, fra Zoran Kutleša, fra Mladen Prolić i župnik.

7. svibnja – U župi je slavlje Prve svete pričesti u 10 sati. Ove godine bilo je 17 prvopričesnika.

12. svibnja – Sveti Leopold. Naše mjesno bratstvo OFS-a slavi svoga za-štitnika. Za ovaj dan pripremali su se trodnevnicom. U Zmijavcima su okolna bratstva iz samostanskog okružja. U 18

sati procesija kroz crkveno dvorište s kipom Sveca. Svetu misu predslavi fra Zoran Kutleša s duhovnim asistentima. Nakon mise zajedničko druženje u dvo-rani župnog ureda uz zakusku koju su pripremili domaćini.

17. svibnja – Župnik je u svetištu Vepric na Svećeničkom danu s ostalim svećenicima.

20. svibnja – U Imotskom je Smotra dječjih zborova Zlatna harfa. Sudjelovali

Iz ljetopisa župe

57

su i naša djeca predvođena časnom se-strom Jasnom.

21. svibnja – Lokalni izbori.

27. svibnja – Susret ministranata naše Provincije u Imotskom. Na susretu je bilo i 13 naših ministranata.

Iz ljetopisa župe

58

28. svibnja – U 20:30 u Imotskom u crkvi sv. Franje izveden je oratorij mo. don Šime Marovića «Molitva suprotiva Turkom». U punoj crkvi uživao je i žu-pnik fra Frano.

30. svibnja – Dan škole u našim Zmi-javcima. Na poziv gospodina ravnatelja odazvao se i župnik koji je pozdravio i blagoslovio sve nazočne.

4. lipnja – Drugi krug lokalnih izbora.13. lipnja – Sveti Ante. Župnik je u

Vinjanima na raspolaganju vjernicima za svetu ispovijed od ranih jutarnjih sati zajedno s ostalim svećenicima. Sveta misa u crkvi Svih svetih u 18 sati. Nakon mise procesija kroz dvorište, blagoslov cvijeća i djece.

15. lipnja – Tijelovo. Sveta misa u 10 sati i blagoslov s Presvetim na četiri mjesta u crkvenom dvorištu.

18. lipnja – Od danas nedjeljne su svete mise po ljetnom rasporedu u 8 i 10 sati. U samostan Imotski došao je

u pohod generalni ministar OFM fra Michael Anthony Perry u prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. S njim je i cijela uprava na-šeg Reda. Na susret je stigao i župnik. Početak je duhovnih vježbi za fratre u samostanu Imotskom u koje se uključio i župnik fra Frano.

23. lipnja – Srce Isusovo. Sveta misa u crkvi Svih svetih u 9 sati. U 18 sati sveta misa i blagoslov djece u Šuta kod kapele Srca Isusova.

5. srpnja – U Imotskom u slavlju dana Provincije sudjelovao je i župnik.

Iz ljetopisa župe

59

7. srpnja – Jutros je jednim autobu-som časna sestra Jasna sa zborom pošla u Karaševo u Rumunjsku. Akademski slikar Robert Mijalić donio je sliku Svih svetih za našu crkvu.

8. srpnja – Fra Frano je pošao na Visovac na redovničko oblačenje naših novaka koji su završili svoju postulaturu u Imotskom.

9. srpnja – Nakon svetih misa vjernici su ljubili moći bl. Marije Propetog Isusa Petković.

13. srpnja – Župnik slavi svetu misu u Runoviću na prvi dan trodnevnice Gospi od Karmela.

16. srpnja – Gospa od Karmela. U Zmijavcima sveta misa u 8 sati. Nakon svete mise župnik je u Runoviću na ras-polaganju vjernicima za svetu ispovijed.

22. srpnja – U 16 sati župnik je na komemoraciji stradalnicima Bugojanske skupine.

24. srpnja – Prvi je dan devetnice Gospi od Anđela. Dan je duhovnih zva-nja iz Imotske krajine kojima se priklju-čio i fra Frano.

29. srpnja – Zmijavačko hodočašće Gospi od Anđela. Zbor pod vodstvom ča-sne sestre Jasne animirao pjevanja ne misi koju je predslavio gvardijan samostana

Gospe od Zdravlja u Splitu fra Jakov Begonja. U koncelebraciji je uz ostale svećenike bio i župnik fra Frano. U Zmi-javcima žabarska večer.

2. kolovoza – Gospa od Anđela. Sve-čanu svetu misu na Topani u 18 sati predslavio je naš nadbiskup mons. Ma-rin Barišić u zajedništvu s 50 svećenika koncelebranata i mnoštvom vjernika. To je bio vrhunac proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka.

Iz ljetopisa župe

60

5. kolovoza – Gospa Snježna. Na Bra-ni molitva svete krunice u 8:30, molitve odrješenja za poginule branitelje i sveta misa za Domovinu koju slavi o. župnik.

7. kolovoza – Prvi je dan trodnevnice sv. Lovri. Molitva Svecu, krunica i sveta misa koju slavi o. gvardijan fra Kristian uz fra Miju Šabića i župnika. Drugi je dan s nama fra Lazar Perica koji slavi svetu misu uz koncelebraciju o. župnika. Treći dan pošli smo na Todorića gradinu kod križa. Na početku slavlja fra Zoran Kutleša izmolio je odrješenje za 142 palih za Hrvatsku, a imena su im upisana na mramornu ploču koja je postavljena ovih dana na zid uz križ. Svetu misu predslavio je fra Zoran Kutleša, a u koncelebraciji su fra Vinko Gudelj, fra Mijo Šabić i župnik.

9. kolovoza – Dan je naše Općine. U 11 sati na groblju Svih svetih molili smo za poginule branitelje, upalili svijeće i položili vijence. Nakon toga svečana sjednica i ručak.

10. kolovoza – Sveti Lovre. Sveta misa za domaćice u 7:30 koju slavi župnik fra Frano. Središnje slavlje u 10:30 počelo procesijom kroz crkveno dvorište, a zatim je bila sveta misa koju predslavi fra Josip Grbavac uz 13 svećenika koncelebranata. Nakon svete mise program ispred crkve.

11. kolovoza – Članovi našeg brat-stva OFS-a bili su u župi Podbablje na molitvi i misi te zajedničkom druženju na zakuski.

13. kolovoza – Župnik je poslije pod-ne u Prološcu na Vrljici na raspolaganju vjernicima za ispovijed, slavi svetu misu i propovijeda za trodnevnicu Velikoj Gospi.

15. kolovoza – Velika Gospa. Župnik je s ostalim svećenicima od 4 sata na ras-polaganju vjernicima za svetu ispovijed. Sveta misa u Zmijavcima u crkvi Svih svetih u 18 sati.

16. kolovoza – Sveti Roko. Župnik je na slavlju u Vinjanima s ostalim svećenicima.

4. rujna – Župnik se odazvao pozivu ravnatelja Osnovne škole Ante Kujundži-ća te je za početak nove školske godine blagoslovio učenike i djelatnike škole.

7. rujna – Nekoliko naših župljana priključilo se vjernicima iz Imotskog za hodočašće u svetište Vepric.

9. rujna – U 9 sati ispovijed škol-ske djece. Ispovijedaju fra Kristian

Iz ljetopisa župe

61

Stipanović, fra Zoran Kutleša, fra Mladen Prolić i župnik.

10. rujna – Na svetoj misi u 9 sati za-ziv Duha Svetoga za početak nove školske i vjeronaučne godine.

14. rujna – Kipar Tomislav Kršnjavi donio je skice za vrata na sakristiji crkve Svih svetih i na zvoniku. Odmah su po-stavljene na ulaz u crkvu na ogled svima koji dolaze.

15. rujna – Župljani su počeli dono-siti grožđe u župni ured.

17. rujna – Pada kiša i nismo mogli ići na Todorića gradinu slaviti svetu misu o blagdanu Uzvišenja Sv. Križa. Misu smo slavili u crkvi Svih svetih u 11 sati.

20. rujna – Župnik je s fra Mladenom Prolićem išao u svetište Vepric na Studij-ski dan za svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije.

24. rujna – Župnik je u 17 sati na susretu s roditeljima krizmanika. Nave-čer je bio u Imotskom na svetoj misi za fratre naše Provincije ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću.

25. rujna – Župnik i načelnik Op-ćine Miroslav Karoglan razgovarali su o betonskom zidu ispred crkve koji je u vrlo lošem stanju. Stoga su dogovorili gradnju kamenog zida ispred glavnog ulaza u crkvu.

Iz ljetopisa župe

62

1. listopada – Početak listopadske pobožnosti. Župnik je na misama upo-znao župljane o našoj nakani tijekom ovog mjeseca. Trebamo se vratiti Bogu i Gospi Žalosnoj da nas oslobodi od zla samoubojstva i tolikih drugih zala koja nam prijete. Tijekom mjeseca kip Gospe Žalosne bit će postavljen na ulazu u crkvu te ćemo svaki dan moliti žalosna otajstva krunice.

Danas su s nama dva momka (J. P. i J. K.) iz terapeutske zajednice Mondo Nuovo iz Nunića koji su svjedočili o svo-jim padovima i prodavali svoje proizvode nakon svetih misa.

2. listopada – Radnici Dikovače po-čeli su rušiti betonski zid pred crkvom Svih svetih.

3. listopada – Obred preminuća sv. Franje u Imotskom u 19 sati. Župnik je s ostalim fratrima i štovateljima sv. Franje na slavlju svete mise, preminuća i bratskoj večeri.

4. listopada – Svetkovina sv. Franje. Župnik je nakon pobožnosti i svete mise u Zmijavcima pošao u Imotski ispovi-jedati. Poslijepodnevna sveta misa u 18 sati s ostalim framašima i naši su Diana Gudelj, Dina Gudelj, Ivana Mrkonjić i Antonija Šavić dali svoja prva obećanja. Župnik slavi svoj imendan u samostanu.

5. listopada – U Imotskom je po-čeo znanstveni simpozij prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka.

7. listopada – Na Biokovu osvanuo prvi snijeg.

13. listopada – Na poziv ravna-telja Osnovne škole župnik je u 9:30

blagoslovio plodove zemlje prigodom Dana kruha.

14. listopada – Jutros u 6 sati župnik je s hodočasnicima pošao u Blato na Korčulu na grob blažene Marije Propetog Isusa. U svetištu smo slavili svetu misu, obavljali svoje zavjete, pogledali muzej i župnu crkvu Svih svetih te se u 15 sati uputili kući.

15. listopada – Časna sestra Jasna Kasalo u našim Zmijavcima slavi 50. godišnjicu redovništva. Slavlje je počelo svetom misom u 17:30 u punoj crkvi Svih svetih. Zbor je svečano nastupio i pobožno otpjevao sve dijelove mise. Misu je predslavio župnik fra Frano čestitao je s. Jasni i poželio još dugo godina pleme-nitog rada na njivi Gospodnjoj. Nakon mise u dvoranama u župnoj kući bogata zakuska.

16. listopada – Nastavak radova na crkvenom zidu, ali s drugim radnicima.

18. listopada – Sveti Luka. Župnik je na Kamenmostu na raspolaganju vjerni-cima za svetu ispovijed.

22. listopada – Misijska nedjelja i prikupljanje darova za potrebe misija.

Iz ljetopisa župe

63

28. listopada – Održana smotra dječ-jih zborova Imotske krajine u Imotskom. Sudjelovao i naš dječji zbor pod vod-stvom s. Jasne.

29. listopada – Prvi je dan trodnev-nice Svim svetima. Mise su u 9 i 11 sati. S nama je bio o. gvardijan fra Kristian te predslavio svete mise sa župnikom fra Franom.

Na prvoj svetoj misi pred ulaznim vratima blagoslovio je sliku Svih svetih autora Roberta Mijalića, akad. slikara iz Rijeke. Slika ja stavljena u crkvu na mje-sto prikladno za pobožnost vjernicima.

O. gvardijan donio je i zavjetni kalež, pliticu i ciborij koje su vjernici Imot-ske krajine darovali u zahvalu Gospi od Anđela prigodom 300. obljetnice

Iz ljetopisa župe

64

oslobođenja od Turaka te je s tim zavjet-nim posuđem slavio obje svete mise.

Drugi i treći dan trodnevnice prigoda za ispovijed i pobožnost u 16:30, a u 17 sati sveta misa. U ponedjeljak je s nama bio fra Zoran Kutleša, a u utorak fra Lazar Perica.

1. studenoga – Svi sveti. Misu za domaćice u 8 sati slavio je župnik fra Frano. Središnje slavlje s procesijom u 10:30 predslavio je fra Mladen Prolić, župnik Runovića, a u koncelebraciji su bili župnik i fra Marko Babić. U 15 sati misu na Suvači predslavio župnik.

2. studenoga – Dušni dan. U 9 sati misa na groblju Svih svetih, a u 11 sati na Suvači.

6. studenoga – O. župnik išao u KBC Firule u Splitu radi operacije oka (mrena).

13. studenoga – Članovi našeg brat-stva OFS-a sudjelovali u proslavi mjesnog bratstva u Vinjanima u crkvi sv. Nikole Tavelića.

18. studenoga – Sjećanje na žrtve Vukovara. U 17 sati župnik predslavio svečanu svetu misu, nakon koje je ispred crkve Svih svetih izmolio odrješenje za sve stradalnike Domovinskog rata.

21. studenoga – Gospa od Zdravlja. U 15 sati pobožnost Gospine krunice, a zatim sveta misa koju predslavi o. župnik u crkvi sv. Josipa na Suvači.

22. studenoga – Sv. Cecilija, zaštitnica glazbenika. Navečer je o. župnik slavio misu za pjevače, a zatim je bila večera u župnoj kući.

26. studenoga – Krist Kralj. Popodne u 17 sati fra Lazar Perica održao susret s krizmanicima i njihovim roditeljima.

65

Kršteni2016.

27. Josipa Kujundžić rod. Josip Kujundžić i Antonija r. Karoglan

2017.

1. Tihana Karoglan rod. Mijo Karoglan i Gordana r. Bralo

2. Mihael Gudelj rod. Josip Gudelj i Anita r. Planinić

3. Marija Mišević rod. Darko Mišević i Ana r. Milas

4. Marija Mrkonjić rod. Bariša Mrkonjić i Mateja r. Matijević

5. Petra Karoglan rod. Goran Karoglan i Vera r. Tolić

6. Josipa Ivkošić rod. Josip Ivkošić i Josipa r. Biško

7. Lana Karin rod. Mladenko Karin i Tea r. Lončar

8. Ivica Šabić rod. Božo Šabić i Ivana r. Todorić

9. Luka Šuto rod. Mijo Šuto i Izabela r. Ivanković

10. Marija Bibić rod. Ivan Bibić i Silvija r. Tonković

11. Karla Milas rod. Marko Milas i Andrijana r. Meheš

12. Anđela Šuto rod. Ante Šuto i Emanuela r. Gabelica

13. Luka Gudelj rod. Ivan Gudelj i Vedrana r. Perkušić

66

Prvopričesnici

Buljan Sara

Gabelica Josip

Gudelj Petra

Mrkonjić Domagoj

Šuto Iva

Gudelj Josipa

Kukulj Ivan

Mrkonjić Marija

Todorić Petra

Gudelj Marijan

Lončar Ante

Šabić Antonija

Todorić Zvonko

Gudelj Marko

Ljubičić Klara

Šumelj Marija

Vidak Valentin

67

Prvopričesničke molitve 2017.

Dragi Isuse!Veselim se svojoj prvoj svetoj pričesti

i nastojat ću svim silama ne griješiti, a osobito ću se čuvati ružnih riječi. Voli Te tvoja prvopričesnica.

Sara Buljan

Hvala ti, Isuse, što si mi udijelio toliku milost da mogu prvi put primiti tvoje Tijelo i Krv u svetoj Pričesti. Molim Te pomozi mi da Te uvijek primam čiste duše i čista srca.

Marko Gudelj

Isuse, Ti si me pozvao na svoju gozbu i zato Ti zahvaljujem. Pomozi mi da uvijek živim u skladu s Tvojom ljubavi u svojoj obitelj. Voli Te tvoj

Marijan Gudelj.

Dobri Isuse, hvala Ti za Tvoju dobro-tu koju iskazuješ meni i mojoj obitelji. Obećavam da ću ubuduće biti bolji i čuvat ću se svakog grijeha. Hvala Ti za moju Prvu svetu pričest.

Domagoj Mrkonjić

Isuse, hvala ti što ću Te primiti u svo-joj Prvoj svetoj pričesti. Nastojat ću biti dobar i živjeti po Tvojim zapovijedima. Voli te svim srcem

Ante Lončar.

Isuse, hvala Ti za ovaj Sakrament tvo-ga Tijela i Krvi. Sretna sam što ću Ti se napokon približiti kao pravo dijete Božje. Moje su želje uvijek iste: da nam udijeliš zdravlje i čuvaš moju obitelj.

Antonija Šabić

Dragi Isuse, volim te od srca, Ti si-gurno to znaš. Bit ću Ti uvijek zahvalna. Budi uvijek uz mene. Neću Te nikada zaboraviti. Kada pomislim na Tebe, srce mi kuca brže nego inače. Zahvalna sam Ti jako, jako, jako na svemu što si nam dao. Tebe volim najviše na cijelom svije-tu. Ti si moj pastir. Vodi me kroz život i ne daj da se ikada izgubim. Voli Te tvoja

Iva Šuto.

Isuse, hvala Ti što ćeš doći u moje srce u sakramentu svete pričesti u bijeloj hostiji. Hvala Ti što čuvaš mene i moju obitelj. Ostani s nama zauvijek i pomozi nam da Te više ljubimo. Volim Te, Isuse.

Petra Todorić

Dragi Isuse, danas ću primiti Prvu svetu pričest. Znam da si u mom srcu. Hvala Ti za sve darove kojima nas obasi-paš. Nastojat ću svakim danom biti bliža Tebi. Voli Te tvoja prvopričesnica.

Marija Mrkonjić

Prvopričesničke molitve 2017.

68

Dragi Isuse, ja Te volim. Molim Te da doneseš mir u ovaj nemirni svijet.

Josip Gabelica

Dobri Isuse, danas ćeš doći u moje srce u bijeloj hostiji na dan moje Prve svete pričesti. Hvala Ti, Isuse. Ostani i budi sa mnom uvijek. Obećavam Ti da ću se truditi biti i ostati Tvoja vjerna

Klara Ljubičić.

Isuse, ja sam tu uz Tebe. Isuse, ja se uzdam u Tebe. Isuse, ja sam Tvoje djelo Dok po prvi put primam Tvoje Tijelo. Isuse, kroz život me vodi uz moje rame zauvijek hodi.

Zvonko Todorić

Zahvala IsusuIsuse, hvala Ti za moje roditelje. Hvala

Ti za moje rođenje i krštenje. Hvala Ti za moju obitelj. Vodi me kroz život, Isuse, i budi moje svjetlo. Blagoslovi nas da živimo u vjeri i međusobnoj ljubavi. Voli Te tvoja prvopričesnica

Petra Gudelj.

Hvala Ti, Isuse, što ću Te po prvi put primiti u sakramentu svete pričesti. Hvala Ti što si mi darovao život i obitelj koja se brine za mene. Volim Te svim srcem svojim.

Marija Šumelj

Isuse, hvala Ti za svaki lijepi trenutak u životu koji si mi dao. Hvala ti što si mi darovao prijatelje koji mi puno znače u životu. Darujem Ti svoje srce i uvijek ostani u njemu.

Ivan Kukulj

Isuse, došao je trenutak kada ću prvi put primiti Tvoje presveto Tijelo. Ja se sada osje-ćam najsretnija na svijetu. I još nešto, hvala Ti što si mi podario život. Molit ću se svakog dana da budem dobra. Hvala Ti, Isuse, na svemu.

Josipa Gudelj

Isuse, Ti si moj najdraži i najbolji pri-jatelj. Ja vjerujem u tebe. Ti si dobrota, ljubav i nada. Ti voliš sve nas. Hvala Ti, Isuse, za sve što si mi dao. Jako si mi drag i ja bih volio da Te sva djeca upoznaju.

Valentin Vidak

Vjenčani2016.

11. Mario Lešina i Marina Todorić

12. Josip Kujundžić i Antonia Karoglan

13. Perica Gudelj i Ivana Majić

2017.

1. Dominik Hittel i Petra Gudelj

2. Ante Gudelj i Ivana Čop

3. Marijan Šabić i Ruža Gudelj

4. Zvonimir Kljenak i Sara Gudelj

5. Ante Matković i Mara Todotić

69

Napovijedi u župi2016.

19. Mario Lešina i Marina Todorić20. Josip Kujundžić i Antonia Karoglan

21. Perica Gudelj i Ivana Majić

2017.

1. Ante Gudelj i Ivana Čop2. Dominik Hittel i Petra Gudelj3. Petar Todorić i Antonija Grabovac4. Zvonimir Kljenak i Sara Gudelj5. Marijan Šabić i Ruža Gudelj

6. Vjekoslav Gudelj i Ivana Jurčević7. Petar Gudelj i Lara Buljan8. Ante Ljubičić i Ivana Nakić9. Ante Tonković i Tea Tolić

10. Ante Matković i Mara Todorić11. Gabrijel Milas i Ana Kujundžić12. Ante Gudelj i Kristina Plantak13. Josip Gudelj i Ana Radeljić14. Mario Gudelj i Klara Vuleta15. Stjepan Karoglan i Zrinka Šućur16. Blaž-Toni Gudelj i Silvija-Mila

Grabovac.

Umrli2016.

24. Željko Gudelj r. 1959.25. Ivan Buljan r. 1954.26. Anđelka Garac r. 1943.27. Marko Mrkonjić r. 1939.

2017.

1. Marija Ivkošić r. 1943.2. Ivan Gudelj r. 1929.3. Slavka Šabić r. 1931.4. Ante Mrkonjić r. 1940.5. Ante Tonković r. 1940.6. Ivan Ćapin r. 1948.7. Lidija Ćapin r. 1946.

8. Ante Zovko r. 1937.9. Zoran Ivan Garac r. 1969.

10. Mijo Milas r. 1938.11. Anita Gudelj r. 1963.12. Mara Karoglan r. 1937.13. Ana Protrka r. 1924.14. Mate Tonkić r. 1957.15. Mila Karoglan r. 1943.16. Marija Čuljak r. 1956.17. Nevenka Milas r. 1963.18. Marija Gudelj r. 1944.19. Mara Gudelj r. 1939.20. Marija Todorić r. 1933.21. Ana Buljan r. 1925.

70

Telefonski imenik župe Zmijavci

ŽUPNI URED

tel./fax 840-148Mob: 098/1951993

Važniji telefoni

Autobusni kolodvor Imotski 841-268Dom zdravlja 94; 671-100Općina Zmijavci 840-588, 840-177Policija Imotski 841-124Osnovna škola - Zmijavci 840-163, 670-130

Pošta Zmijavci tel./fax 840-004Školska ordinacija 841-988

Župni uredi Imotskog dekanata

ARŽANO 724-411BIORINE 726-020CISTA PROVO 722-064CISTA VELIKA 726-123DOBRANJE 726-333GRABOVAC 720-123IMOTSKI 841-178, 671-077Fax SAMOSTANA 671-070KRSTATICE 855-633LOKVIČIĆI 853-600LOVREĆ 723-255MEDOV DOLAC 723-811PODBABLJE 848-475POLJICA 852-250PROLOŽAC 846-025RIČICE 854-045RUNOVIĆI 849-000SLIVNO 855-100STUDENCI 725-506, 725-487SVIB 725-174VINJANI 841-791ZAGVOZD 847-029ZMIJAVCI 840-148

AJDUK

Ante Toncul 840-562


71

BILIĆ

Marija 840-247

BIOČIĆ

Krešimir 840-146Zora 840-605

BULJAN

Ante Crnjak 840-042Ante Čarolija 840-041Branko 840-043Filip pok. Mije 840-040Iva 840-044Marko pok. Ivana 840-172Ivan pok. Mate 840-045Ivan Miki 840-046Jagoda 840-574Marijan (Manja Grgić) 840-244Marijan pok. Grge 840-047Mate Čuha 840-120Mate pok. Nediljka 840-048Mate Tičić 840-049Maša ud. Marijana 840-225Mirko 840-088Željko 840-015

ĆAPIN

Ante Brzovodić 840-348Ante Luca 840-439Ante Stipić 840-454Ante Škorić 840-445Ivan Šupar 840-451Ivo Katičin 840-591Ivo Stipić 840-447Luka pok. Ivana 840-371

Luka pok. Jure 840-471Mario p. Grge 840-119Marko Stipić 840-446Mate Lukin 840-554Mate Mrsni 840-117Mate pok. Vite 840-484Neda Grgina 840-327Neda Škorića 840-438Nediljko llijin 840-433Luca pok. Nediljka 840-498Nedo Kebić 840-217Petar Kebić 840-544Denis Ćapin (DENIBUS) 098/1888-142

DODIG

Mila i Željko 787-327

ERCEG

Damir 840-113

GABELICAAnte Crnković 840-547Dražen Grga 840-245Ivan Iće 840-122Ivan pok. Marijana 840-240Jerko 840-486Josip Nikolin 840-153Josip pok. Pere 840-123Joze pok. Stipe 840-124Ljiljana 840-622Mara 840-360Marija ud. Antića 840-543Mate 840-047Milan Mirne 840-125Miljenko 840-075Mirko pok. Stipe 840-126


72

Nedjeljko pok. Stipe 840-127Slavko pok. Ivana 840-244Zdravko 840-128

GARACAnčica 840-092Anka Brkić 840-274Ante Antin 840-091Branko Galin 840-050Grgo 840-056Ivan Marijanov 840-057Ivan Galin 840-058Ivica Lukin 584-520Jela Brkića 840-060Marija pok. Jure 840-061Marijan pok. Jure 840-062Marijin Ružin 840-063Mario 840-517Mate Ćuća 840-064Mirko 840-528Mladen 840-065Nedo Ćućin 840-066Predrag 840-076Stipe Ćendin 840-236

GRANČIĆDanka 840-545Mate 840-489Mirko 840-528Petar Pehar 840-269Željko Antin 840-483

GUDELJ

Ana Bigića 840-067Anđelko 840-357Ante Didović 840-496

Ante Jokić 840-178Ante Jokulov 840-243Ante Anće Asanović 840-176Ante pravnik . 840-536Ante Tonći Đurđić 840-039Ante Šarčević 840-179Ante Šugija 840-166Antiša 840-149Branko p. Petra 840-476Branko Antin 840-330Damir Kliponjić 840-294Dane Markin 840-180Desanka 840-564Krešimir Dešić 840-152Dinko p. Mije 840-107Drago Trbin 840-094Frano Nadarević 840-099Iko Čurdo 840-288Iko Markičin 840-008Iko Mutić 840-189Ivan Asanovć 840-182Ivan Bigić 840-557Ivan Jerkin MIG 840-010Ivan Kolegan 840-106Ivan Lukičić 840-085Ivan Nadarević 840-373Ivan Ocki 840-012Ivica p. Petra Đivo 840-475Jasmina pok. Ile 840-086Jerko Čurdo 840-164Jerko Tonkić Zdravko 840-369Josip Dešić 840-077Josip Joca 840-497Josip Jokić 840-183Joško Đurić 840-039


73

Joško Trbin 840-253Jure Šarčević 840-495Jure p. Zlatka 840-549Luka Lujo 840-487Luka Mišurin 840-038Ljubo 840-271Ljubo Reponjić 840-610Marijan Blažević 840-300Marija (Đurđić) 840-162Marijan p. Jakova 840-568Marijan Majanko 840-184Marijan Nadarević 840-372Marijan Mutić 840-272Marijan Pješak 840-478Marijan Sekul 840-204Raša 840-090Marko Augustinov 840-055Marko i Gabrijela 840-254Marko Mirkov 840-230Marko »Žika« 840-550Marko p. Petra 670-204; 840-477Maša Biškića 840-026Mate p. Marka 840-181Mate Dešić 840-073Mate Vrcan 840-612Mijo Marinković 840-479Mijo p. Mije i Danica 840-556Milan Car 840-185Milan Jokulov 840-093Mirko Asanović 840-202Milovoj Bigić 840-226Milan Milkica 840-556Mirko p. Ivana 840-051Mirko Kliponjić 840-009Miro Bigić 840-174

Miro p. Markice 840-480Mladen Vrcanović 840-186Nada ud. Stipe 840-563Nediljko Trbin 840-199Neda Kundida 856-094Nedo Vrcanović 840-104Neno Đurić 840-187Neša Mutić 840-599Pavica 840-568Petar Ćurdo 840-165Petar Pejdić 840-274Roko 840-275Slavko Ćurdo 840-276Stipe Didović 840-472Tomislav p. Marijana 840-083Veljko 840-188Vladimir 840-006ZAG-i 840-369Zvonimir Tomislavov 840-108Željko Reponjić 840-175

IVKOŠIĆ

Ante Caklić 840-378Ante Šerif 840-331Branko Murlić 840-246Damir 840-379Ivan Buco 840-374Ivan Gare 840-145Ivan Ivuša 840-142Ivan Prčkov 840-232Mirko p. Ivana 840-144Nediljko Caklić 840-317Nedo p. Ivana 840-143Neko p. Luke 840-209Ivan pok. Viktora 840-303


74

Joško p. Luke 840-304Stipan Civilović 840-345Stipe p. Nediljka 840-604Zdenko 840-028

JERKOVIĆ

Ana pok. Iće 840-071Srećko 840-423Željko 840-606Marko 840-614

KAROGLAN

Ana ud. Marka 840-323Don Ante 840-418 mob 092/2027402

Ante Gudeljačić 840-137Ante Oskar 840-500Ante Runkić 840-593Ante Šuljin 840-467Damir Vladić 840-325Dane p. Ivana 840-025David 840-306Domagoj 840-345Ivan Ćibić 840-299Ivan Pajo 840-320Ivan Ivać 840-511Ivica 840-007Ljubo Vegeta 840-322Mario Balinkić 840-611Marijan p. Ante 840-350Marijan Vladić 840-326Marinko Kaća 840-308Mate Markov 840-503Mate Šuljin 840-354Mijo p. Marijana Adžić 840-318Mijo p. Mije 840-349

Miro Runkić 840-100Miroslav Musa 840-251Miroslav Šupljin 840-467Mijo „Kraljušić“ 840-135Nediljko Markov 840-571Pere Marijanov 840-361Svetko 840-329Denis pok. Tom. 840-341Žarko 840-136Željko Antin 840-305

KRALJEVIĆ

Dara ud. Ilije 840-541Dušan Biko 840-485Ilija Lukišin 840-219Ilija p. Špire 840-470Lenka 840-585Luka pok. Špira 848-115Marko 840-343Milka 840-590Mirjana pok. Marka 840-178Nediljko p. Milana 840-468Nikola p. Petra (Lazić) 840-540Nikola (Matić) 840-088

KRIŠTIĆ

Boro 840-277

LJUBIČIĆ

Iko p. Milana 840-190Petar p. Milana 840-103Rade 840-191

LONČAR

Ana ud. Ante 840-441Dominko 840-435


75

Ivan Kučić 840-239Luka Ivanov 840-216Marko Pendo 840-542Petar 840-436Petar Perica 840-227

MILASAna Grančuša 840-101Ante Josip Petrović Vuksanušin 840-267Ante p. Petra 840-570Ante Antin 840-278Ante Baraban 840-333Ante Ćokrlić 840-280Ante Gago 840-260Ante Kale 840-268Ante p. Luke (Merdžić) 840-279 098/936 06 77

Ante Lukin 840-270Ante Ljubomirov 840-342Ante Markanović Šuto 840-210Ante Matin 840-087Ante Zorkić 840-464Branko p. Marka 840-222Cvitan 840-281Damir Asin 840-570Dinko 840-115Dinko Bloketara 840-200Dragica 840-336Iko 840-250Ivan Babušin 840-257Ivan Čaruga 840-258Ivan Čiko 840-198Ivan (liječnik) 840-034Ivan Markov 840-444Ivan p. Ivana Iko Mali 840-334Ivan Mašin 840-332

Jozo Šuto 855-079Jure Antin 840-167Jure Postolić 840-203Luka Božin Čale 840-192Luka Tomislavov 840-459Mara Cikoja 840-494Markica Svetin 840-493Marko Markan 840-256Marko p. Ide 840-194Marko Šarkanović 840-492Marko (Šuto) 840-460Mate p. Bile 840-535Mijo Gangin 840-196Milan Baraban liječnik 840-161Milan Mucić 840-335Mirko Mirkača 840-242Mirko Mrkašev 840-577Mirko Postolić 840-538Mirko Šabušin 840-363Nediljko p. Luke 840-283Nediljko Postolić 840-482Nedo Babušin 840-255Nedo Bili 840-383Nedo Cikojin 840-494Nedo p. Jure 840-337Petar Asin 840-195Petar Mucić 840-193Petar Peša 840-266Petar Tonculov 840-340Stipe Ćorić 840-539Toma Babušin 840-259Zdeslav 840-261Zora ud. Mate 840-491Zvonimir 840-302Željko 840-252


76

MIŠEVIĆBranko 840-376Ivan Ivanov Mašić 840-263Marko 840-561Milan Mašić 840-375Mladen Mašić 840-382Šimun 840-305Zvonko Ljubin 840-377

MRKONJIĆAnte-Tonći 840-016Ante Barišin 840-237Ante Janjin 840-068Ante Janjin 840-027Ante Jokin 840-633Ante Krka 840-028Ante Runje 840-157Branimir 840-249Branko 840-029Eugen 840-339Iko Lujić 840-030Iko Noštrović 840-031Iko Točan 840-039Iva Muktijina 840-070Ivan Đan 840-220Ivan p. Ivana 840-023Joko Dinin 840-017Zorka Mitrović 840-076Zorka Viška 840-084Josip p. Marka 840-014Marijan p. Miše 840-201Marinkica Račinović 840-089Marko Barišin 840-078Marko Pirin 840-013Marko Đogić p. Josipa 840-523Mate Bilanov 840-580

Mate Ikušin 840-032Mara Macina 840-609Mijo p. Ante 840-033Mijo Raškuljin 840-022Milan-Luka Radin 840-158Milan-Milko Radin 840-532Mira Varkaš 840-440Nedo 840-020Pave p. Pavla 840-381Petar Mrčić 840-018Petar Vilac 840-019Tonći Mitrov 840-016Tomislav 840-154Tomislav Bilanov 840-504Zorka ud. Dane 840-359Zvonimir 840-581Željko 840-527

NINKOVIĆPetar (Jokić) 840-481Bosa 840-526

NUIĆFerdo 840-390N. K. CROATIA 840-600OPĆINA ZMIJAVCI 840-177 840-588

OŠ. ŠK. ZMIJAVCI 840-163, 670-130

PATRLJBlaž Radionica 840-440Slava ud. Joze 840-218

PIPLICAAnte p. Milana 840-155Frane 840-169Luka p. Mirka 091/5260473


77

Ljubica Vranić 840-168Marijan Ivanov 840-228Marijan p. Mate 840-142Marijan Vranić 840-129Mijo Begović 840-156Milan p. Dane 840-170

POPIĆMarija 840-434

POŠTA ZMIJAVCI - TEL./fAx 840-004

PROTRKAAnte Antičić 840-455Ante Đinov 840-418Ivan p. Ante 840-453Marko 840-452Mate Antin 840-421Mate Piplin Marijanov 840-420Milan p. Ante 840-419Rajko Ikanov 840-499Juko Ivanov 840-499

RUŽIĆStevo 840-063

ŠABIĆAnđelko Bokić 840-130Ante Bokić 840-553Ante Džanić 840-140Ante Gućušin 840-602Ante Ivanov 840-130Ante Jurišić 840-429Ante Križanović 840-396Ante Muštrapan 840-338Ante Tica 840-391

Ante Zekić 840-235Boženka i Ante 840-206Branko p. Jure 840-427Branko p. Mije 840-398Dane Glavotušić 840-364Franka Zekića 840-365Iko Mujić 840-401Ivan - Foto Ćurdo 840-388Ivan p. Jure Anušić 840-171Ivan Kujundžušić 840-428Ivan Lovrić 840-368Ivan Zelin 840-328Ivica Kelić 840-417Jakov Boškanov 840-425Jozo Antin Lovrić 840-387Jurica Antin 840-406Mijo i Manda 840-430Marijan Mrkonjušić 840-416Marijan Milun 840-515Marijo Mrkonjušić 840-264Maša ud. Jure 840-427Mate Znaorušin 840-362Mijo Lovrić 840-367Mila Lovrić 840-392Mijo Meša 840-319Milan Lovrić 840-386Milan p. Boškana 840-631Nediljko Gajin 840-533Nedo Jurin Pedan 840-234Nedo Križanović 840-395Nedo Mujić 840-399Petar Gajić 840-394Petar Mešić 840-319Radoslav Jaketić 840-134Robert Križanović 840-393


78

Stipe p. Mije Mandarić 840-424Tonći Mrkonjušić 840-461Veljko Kegić 840-414Vinko Ika 840-415Željko Boškanov 840-426Željko p. Marijana 840-397Samoposluga 840-211

ŠARIĆIvan Šare 840-160Maša 840-197

ŠUMELJMarko 840-573Augustin Ago 840-080Dragoljub 840-221Ivan Iće Markov 840-233Ivan Krpo p. Štipana 840-205Ivan Znaouršić 097/7743993, 840-044Mirko p. Stjepana 840-208Stjepan Čovo 840-264Tone 840-314Ruža Buba 840-565Nediljka 840-293

ŠUTOAna p. Ante 840-212Ana p. Ivana - Marinova 841-587Ante Marinović 840-450Ante Paškalov 840-370Branimir p. Jure 840-312Ćipa Golubov 840-291Ćiro 840-505Ivan Buće 840-287Ivan Čiča 840-534Ivica Mijin Jerkić 840-131Josip p. Marijana 840-295

Mate Ćakicin 840-082Mara 840-229Marijan p. Mije 840-292Marin Željkov 840-352Marko 840-380Marko Jerkić 840-310Mate p. Marijana 840-231Mila p. Marka 840-290Mila ud. Miroslava 840-141Miroslav Paškin 840-215Nediljko Paškin 840-147Nediljko Zanić p. Marijana 840-213Paško (Stolar) 840-138Petar Ćakica 840-289Tonći 840-458

TODORIĆAnte-Nediljko Lončušić 840-114Ante p. Josipa 840-405Ante Mašanović 840-413Ante Mašklinić 840-407Boro Čović 840-449Damir Čović 840-223Iva Šarićuša 840-389Iva-lto Bedžić 840-356Ivan Ikuša 840-552Ivan p. Jure 840-403Ivan Luksuzović 840-404Ivan p. Marka 840-298Ivan Kurtić 840-465Ivan Mirov 840-608Ivan Manjić 840-110Ivan Šanjin 840-298Ivica Bepić 840-309Ivica Mašanović 840-412Joško Pekanović 840-311


79

Trgovina Pekanović 840-317Luka p. Mije 840-347Ljuba Ticina 840-011Marijan Čović 840-133Marijan Rejo 840-307Marko p. Stipe 840-296Marko Markica 840-351Mate Mašklinić 840-408Mijo p. Ivana Kurtić 840-112Milan Mito Macin 840-559Nediljko-Nećko 840-344Nenad Bepić 840-366Nikola p. Ante 840-583Petar Ćokrlo 840-297Petar Markov 840-301Radoslav Čović 840-132Radoslav-Miro, urar 840-139Slavko Kurtin 840-353Tomislav Ćoso 840-324Tomislav Čović 840-411Vid 840-355Vjenceslav 840-409Zdravko Čović 840-410Zorka 840-405Zvonko Mijotin 840-321Zvonko Kurtić 840-262

TONKIĆMate 840-241Petar p. Danila 840-457POGREBNO PODUZEĆE 840-501

TONKOVIĆAnđelka 840-284Ante “Raškuljić” 570-040Dane 840-285

Petar 840-118Slava 840-286

TRUTINDanko 840-052Marijan 840-053Milan 840-054

TUCAKLuka 840-037

UJEVIĆMiro 840-116

VIDOŠEVIĆAnđelko 840-074Ante 840-151Marin 840-003Marijan 840-035Mila 840-548Mirko 840-238Miro 840-036Nedo 840-151Pere 840-159Perica 840-214

ZOVKOAna ud. Josipa 840-081Ante p. Ante 840-613Iko p. Marijana 840-248Ivan p. Ivana 840-529Ivan p. Mate 840-558Ivan p. Petra 840-546Marija (Pametnog) 840-005Marijan Matin 840-560Mate p. Ivana 840-575Milan p. Mate 840-530


80

Miljenko Blažićušić 840-490Mirko p. Marijana 840-474Ruža ud. Ivana 840-531Željka 840-023ZAG (Knjižara) 842-369, 843-369, 840-369

LIST ŽUPE SVIH SVETIH ZMIJAVCI 21266 ZMIJAVCI Godina 22. 2017. br. 1(31) Izdaje: Župa Svih Svetih Zmijavci Matični broj župe: 1310402 OIB: 01440656512GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Fra Frano Laco, župnik 21266 Zmijavci, tel.: (021) 840-148Lektor: Veselka MilasVijeće: s. Jasna Kasalo, s. Ljiljana Todorić, s. Klaudija Todorić, Božo Gudelj, Pero Karoglan, Mila Šuto, Veselka MilasList izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.Grafički urednik: Silvio DružeićTisak: Jafra-print - SolinRukopisi i slike: ne vraćaju seNarudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LIST ŽUPE ZMIJAVCI 21266 ZMIJAVCIDevizni račun: Nadbiskupija SPLITSKO-MAKARSKA Župa Svih svetih Zmijavci Br. 20002608001 Splitska Banka, Filijala ImotskiKunski račun: Nadbiskupija SPLITSKO-MAKARSKA Župa Svih svetih Zmijavci Br. 2330003-1100105953 Splitska Banka, Filijala Imotski IBAN - HR24 2330 0031 1001 0595 3 Swift - SOGEHR22LIST SE UZDRŽAVA DRAGOVOLJNIM PRILOZIMA VJERNIKA. LIST JE OSLOBOĐEN POREZA OD MINISTARSTVA KULTURE, 30. 1. 1996.

SadržajVrata Marijine boli ................................................. 3Priprava za Susret hrvatskih katoličkih obitelji ........ 5Problem rastave braka u Katoličkoj Crkvi ............... 8Krunica Sedam žalosti Blažene Djevice Marije .......... 10Razmišljanje o otajstvima, sedam žalosti

Blažene Djevice Marije ..................................... 12Susreti našeg župnog pjevačkog zbora u 2017. g. .......... 21In memoriam Zoran Garac (1969. – 2017.) ......... 23„… Od sveg ti srca fala…“ ................................... 24Proslava pedeset godina redovništva s. Jasne.......... 26Zlatna harfa .......................................................... 27Primanje u Framu ................................................ 28Izbori u mjesnom bratstvu OFS-a ........................ 30Proslava Gospe Lurdske ........................................ 31Proslava Sv. Josipa ................................................. 32Blagoslov novih brončanih crkvenih vrata ............. 33Proslava Sv. Leopolda Mandića ............................. 35Posjet Karaševskim Hrvatima ............................... 36Hodočašće Gospi od Anđela u Imotski ................. 39Proslava Sv. Lovre ................................................. 40Imotski: Dan mučenika Provincije ....................... 42Zlatni pir u obitelji Gudelj Nadarević ................... 43Remeta Pero Karoglan zvonio je protiv grada

i zla vremena ..................................................... 44Izbor .................................................................... 44Najkraći životopis Isusa Krista .............................. 47Pjesme Ivana Gudelja – Jokića .............................. 48Iz ljetopisa župe .................................................... 50Kršteni ................................................................. 65Prvopričesnici ....................................................... 66Prvopričesničke molitve 2017. .............................. 67Vjenčani ............................................................... 68Napovijedi u župi ................................................. 69Umrli ................................................................... 69Telefonski imenik župe Zmijavci .......................... 70

81Zadnja stranica: Tomislav Kršnjavi, Vrata

GOD. 22. • BOŽIĆ, 2017. • Br. 1 (31) · 1 Kraljice anđela, Kraljice obitelji LIST ŽUPE SVIH...

Documents

Transcript of GOD. 22. • BOŽIĆ, 2017. • Br. 1 (31) · 1 Kraljice anđela, Kraljice obitelji LIST ŽUPE SVIH...