gin i ak sa zdr nj.docx
-
Upload
azizadilovic -
Category
Documents
-
view
47 -
download
7
Transcript of gin i ak sa zdr nj.docx
Internacionalni Univezitet Brčko distrikt BiH
Zdrstvena njega i bjezbednost
Osnovne akademske studije
SEMINARSKI RAD
Predmet:
Ginekologija i akušerstvo sa zdrastvenom njegom
Tema:
“ABORTUS”
Mentor: Student:
Doc. dr Dragutin Arsić Koca Sabaheta
Brčko, 2015. godine
SADRŽAJ
1. UVOD………………………..…………………………………………………….…….….3
2. ISTORIJA ABOTUSA……………………………………………………………..............4
3. VRSTE ABORTUSA………………………………………………………….….………...7
3.1. Spontani abortus…………………………………………………..…………........……...7
3.2. Izazvani abortus…………………………………......………….…………………………8
4. PRO-LIFE I PRO-CHOICE POKRET………………………………….....…….………….9
4.1 Pro-life pokret…………………………………………….....……………………………..9
4.2. Pro-choice pokret……...……………………………………....…………….………….…9
5. ABORTUS SA MORALNOG GLEDIŠTA…....................................................................10
6. ETIČKA PITANJA I STAV RELIGIJA O ABORTUSU…………………………………11
6.1. Etička pitanja………………………………………………....………..……….......…...11
6.2. Stav religija………………………………………………....………………………..…..12
7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................14
LITERATURA..........................................................................................................................15
2
1. UVOD
Pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis) je spontani ili izazvani prekid trudnoće
odstranjenjem ili izbačajem fetusa iz maternice pre sposobnosti ljudskog ploda za samostalni
život. Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano,
zbog komplikacija tokom trudnoće ili se pobačaj može izazvati.
Slika 1. Tehnika izvođenja abortusa, tzv. vakuum aspiracijom.
Pobačaj ima dugu istoriju i bio je izazivan mnogim različitim metodama, uključujući biljne
abortifikante (supstanca koja izaziva abortus), upotrebom oštrih predmeta, fizičkom traumom
i drugim tradicionalnim metodama. Moderna medicina koristi lekove i hirurške tehnike za
izazivanje pobačaja. Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju su različiti širom
svijeta. U mnogim delovima sveta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o
etičkim i pravnim aspektima. Približan broj namernih pobačaja izvedenih u 2003. godini u
svetu iznosio je oko 42 miliona, što je pad u odnosu na 46 miliona ovakvih pobačaja
izvedenih 1995. godine.
3
2. ISTORIJA ABORTUSA
Istorija izazvanog abortusa može se pratiti još od antičkog doba. Postoje dokazi koji
pretpostavljaju, da su se trudnoće prekidale na razne načine. U Hipokratovim tekstovima stoje
mnoge naznake o metodama pobačaja: u grčko i rimsko doba, pobačaj je bio prihvaćen
zahvat, što je razumljivo: u to doba je ubistvo dece (npr. izlaganjem hladnoći, ostavljanjem u
divljini isl.) bilo uobičajena metoda kontrole rasta porodice. Soranus, grčki doktor iz II veka u
svom delu Gynaecology preporučio je ženama koje žele prekinuti svoju trudnoću da se bave
teškom vežbom, energičnim skakanjem, nošenjem teških predmeta. Prepisao je i veliki broj
recepata za biljne kupke i puštanje krvi, ali je savetovao da se ne koriste oštri instrumenti
zbog mogućnosti perforacije organa.
Pojavom hrišćanstva dolazi do određenih promena po pitanju pobačaja. U XIII veku papa
Inocent III određuje, da plod postaje živo biće u trenutku kada se počinje pomicati u trbuhu pa
pobačaj nakon tog razdoblja postaje ubistvo, a pre toga se smatra manjim grehom. Papa Grgur
XIV, 1591. godine potvrđuje to i dodatno ga vremenski pojačava odredbom, da je pobačaj
dopušten u prvih 116 dana od začeća. Papa 1869. godine donosi odluku o zabrani svih
pobačaja. Tokom srednjeg veka doktori u islamskom svetu dokumentovali su detaljne liste
metoda kontracepcije, uključujući upotrebu abortifikanata.
4
Slika 2. Crteži Leonarda da Vincija o ljudskom fetusu.
Zakonik "Constitutio criminalis Carolina", koji je doneo Karlo, car Svetog Rimskog Carstva 1532. godine, za namerni abortus propisuje smrtnu kaznu. Smrtna kazna za pobačaj ukinuta je u Austriji 1787., a u Francuskoj 1791. godine. Uvedene su umesto toga, dugotrajne kazne zatvora. U Engleskoj je do 1948. godine, kazna za abortus bio doživotni zatvor.Pobačaji su se nastavili obavljati i u XIX veku, bez obzira na zabranu i Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, koja je stajala još od viktorijanskog doba.
5
Slika 3. Sovjetski poster koji promoviše abortus u bolnici.
U XX veku Sovjetski Savez (1919.), Island (1935.), Švedska (1938.) bile su među prvim zemljama koje su legalizovale neke ili sve oblike abortusa. Godine 1935. u Nemačkoj donet je zakon koji je dopuštao pobačaj ženama za koje se smatralo da imaju nasledne bolesti, dok se ženama koje su pripadale pravoj nemačkoj lozi strogo zabranjivao abortus.. U 70-im godinama prošlog veka, abortus je ozakonjen u mnogim evropskim zemljama. U SAD-u je abortus zakonski dozvoljen nakon dva sudska procesa 1973. godine. Nakon toga je rastao broj abortusa u SAD-u. Kina je 1979. godine donela zakon po kojem se dozvoljava jedno dete u porodici, što je povećalo broj pobačaja. U Salvadoru je 25.3. proglašen Danom nerođenog deteta počevši od 1993. godine. Inicijativa se s vremenom proširila u više država Severne i Južne Amerike. Godine 1995. u SAD-u je odobren abortus koji se primenjivao samo u dva poslednja tromesečja trudnoće. Tim načinom podstaklo se rođenje deteta. To je izazvalo skandal, pa je zabranjeno 2004. godine. Argentinski predsednik Carlos Menem 1998. godine, objavio je da život počinje trenutkom začeća.
6
3. VRSTE ABORTUSA
3.1. Spontani abortus
Spontani abortus je gubitak fetusa zbog slučajne traume ili "prirodnih" uzroka pre 28.
nedelje trudnoće. Postoji rani spontani pobačaj (pre 16. nedelje) i kasni (od 17. do 28.
nedelje). Ako žena ima dva i više spontana pobačaja tada govorimo o habitualnim
pobačajima. Uzroci spontanog abortusa mogu biti anomalije zametka, hormonski poremećaji,
bolesti majke, insuficijencija vrata maternice i dr. Trudnoća koja završi između 28. i 37.
nedelje ako rezultira živorođenim detetom poznata je kao preveremeni porođaj. Kada fetus
umre u maternici nakon 28. nedelje trudnoće ili umre tokom porođaja naziva se mrtvorođeno
dete (mrtvorođenče).
Većina spontanih pobačaja događa se u ranoj trudnoći. Između 10 i 50% pobačaja završava
klinički prepoznatim spontanim abortusom. U većini slučajeva abortus se javlja tako rano u
trudnoći, dok žena ni ne zna da je trudna. Rizik spontanog pobačaja naglo se smanjuje nakon
10. nedelje od poslednje menstruacije. Rizik spontanog pobačaja veći je kod žena kod kojih
već nekoliko spontanih ili izazvanih abortusa, onih sa sistemskim bolestima i starijih od 35
godina. Drugi uzroci mogu biti infekcije (bilo majke, bilo fetusa), imunološki odgovori ili
ozbiljne sistemske bolesti. Spontani pobačaj može biti uzrokovan i slučajnom traumom.
Namerna trauma ili stres kojim se pokušava izazvati abortus smatra se namernim pobačajem.
Abortus može biti potpun, kada zajedno sa plodom izađe i posteljica, i nepotpun kada
posteljica zaostane u materici. Nakon abortusa potrebno je izvesti ekspolraciju materice.
Slika 4. Spontani pobačaj oko 6.nedelje nakon začeća.
7
3.2. Izazvani abortus
Trudnoća se može namerno prekinuti na mnoge načine. Izabrani način prekida trudnoće
zavisi pre svega od starosti fetusa, ali i od legalnosti, regionalnoj dostupnosti i sklonosti
doktora i pacijenta prema određenoj proceduri. Prema zakonu SFRJ iz 1978. koji je još na
snazi u većini država bivše SFRJ prekid trudnoće do 10. nedelje od začeća može se izvršiti na
zahtev trudne žene. O zahtevu za prekid trudnoće nakon 10. nedelje, na želju same trudnice ili
na predlog doktora , ali uvek uz pristanak trudnice, odlučuju odgovarajuće komisije pri
bolničkim ustanovama, odnosno ginekološkim odeljenjima, na temelju medicinskih, i pravno-
etičkih indikacija. Razlozi za izvođenje pobačaja tipični su kao terapijski ili elektivni. Na
terapijski se abortus prvenstveno misli kada ga se izvodi da bi se:
Sačuvao život trudnice;
Sačuvalo ženino mentalno i fizičko zdravlje;
Prekinulo trudnoću kojom bi se rodilo dete sa poremećajima koji bi bili fatalni ili
povezani sa značajnim morbiditetom;
da bi se smanjio visoki rizik povezan s multiplom trudnoćom.
Slika 5. Izazvani pobačaj, fetus izvađen van.
8
4. PRO-LIFE I PRO-CHOICE POKRET
4.1. Pro-life pokret
Pro-life pokret (lat. pro=za, eng. life=život) je društveni i politički pokret, koji se zauzima
za zaštitu vrednosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Glavno delovanje je
protivljenje pobačaju, te protivljenje eutanaziji, kloniranju, smrtnoj kazni, manipulaciji nad
ljudskim genima i sl. Pro-life pokret zalaže se za vrednosti porodice, braka, majčinstva i
poštovanje starijih i hendikepiranih osoba.
Pro-life pokret smatra, da ljudski život počinje začećem. Zalažu se da ljudsko biće dobije
pravni status osobe od trenutka začeća. Takođe, zalažu se za pravnu zaštitu od začeća do
prirodne smrti i za poništenje zakona koji omogućavaju pobačaj i eutanaziju.
Pro-life pokret uglavnom podupiru hrišćani (katolici, pravoslavni i konzervativni
protestanti), kao i manje grupe Židova i hindusa. Katolička Crkva i sve Pravoslavne Crkve
protive se pobačaju u svim okolnostima
4.2. Pro-choice pokret
S druge strane, oni koji su protiv bilo kojih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na
pravo žene na izbor hoće li imati dete. Zato se opisuju kao zalagači prava na izbor (eng. pro-
choice). Većinom, ne ulazeći u rasprave kada počinje život, smatraju da ljudsko biće dobija
prava rođenjem. Argumentuju svoj stav mnogim komplikovanim životnim situacijama u
kojima pobačaj ima smisla, kao i neželjenim posledicama zabrane. Nisu nužno zalagači
pobačaja, i često pobačaj smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba suzbijati
prevencijom, ali ne i zabranama. Rasprava se isto tako fokusira na pitanje, da li bi trudna žena
trebala obavestiti i/ili imati dopuštenje ostalih u posebnim slučajevima: kod maloletnica
njenih roditelja; kod zakonski udatih žena ili žena udatih običajnim pravom, njenog muža; ili
trudna žena biološkog oca deteta. U 2003. godini ispitivanjem javnog mišljenja u SAD-u 79%
muškaraca i 67% žena smatralo je, da treba obavestiti supružnika; sveukupno 72% bilo je za,
a 26% protiv toga da se obavesti supružnik.
9
U bivšoj Jugoslaviji pobačaj je legalizovan 1978. godine.
5. ABORTUS SA MORALNOG GLEDIŠTA
Pravo na život je prvo ljudsko pravo, nakon kojeg dolaze sva ostala. Ljudsko biće kome
oduzmemo pravo na život neće moći ni imati pravo izbora, niti pravo odlučivanja, a ni pravo
planiranja vlastite porodice jednog dana. Pošto je utvrđeno da je fetus, ma u kojoj starosti bio,
pravi čovek sa svim osnovnim pravima jedne osobe, onda je jasno da se pobačaj, koji po sebi
ubija fetus smatra ubistvom čoveka. Čovek je i pre rođenja čovek i pripada mu ljudsko
dostojanstvo. Zato je ubiti nerođenog čoveka u suštini isto kao i ubiti već rođenog.
Prilikom istraživanja o pobačaju i prekidu trudnoće susrećemo se sa različitim teorijama
morala. Alan Donagan u svom tekstu „Teorija morala“ iz 1977.godine iznosi argumente o
upotrebi sile i ističe da je nedopustivo voljno upotrebiti silu u odnosu na drugoga, i da se to
jednako odnosi na odrasle i na decu, i rođenu i nerođenu.
Marry Anne Warren smatra da fetus nije živo biće u moralnom smislu reči, te da ne
predstavlja nekog kome je ispravno pripisati sva moralna prava. Ona u svom tekstu „O
moralnom i zakonskom statusu pobačaja“ iz 1973.godine tvrdi da ukoliko samo fetus ima
pravo na život, onda je pobačaj moralno nedopustiv, te da fetus nema pravo na život i da je
pobačaj nije moralno nedopustiv. Tu nailazimo na različita mišljenja jer Donagan u svom
izlaganju ističe da ako fetus ima pravo na život onda je pobačaj moralno dopustiv, te da fetus
ima pravo na život i da je pobačaj moralno nedopustiv.
Za razliku od njih Judith Jarvis Thomson ima drugačije mišljenje, nudi drugačiju
perspektivu, perspektivu iz koje pobačaj može biti moralno dopustiv čak i ako pretpostavimo
da fetus jeste osoba. Argument J. J. Thomson upravo se poziva na autonomiju u odlučivanju o
svom vlastitom telu, čak i da je fetus osoba. Argument je prikazan u obliku misaonog
eksperimenta.
Judith Jarvis Thomson je u svom tekstu pod naslovom „Odbrana pobačaja“ iz 1971.godine
izela svoje argumente o tome kako svaka osoba ima pravo na život, i kao takva zaslužuje da
živi i da ostvaruje ljudska prava. U svom tekstu ona navodi različite primere koji oslikavaju
trudnoću, ali ne kao trudnoću već kao jednostavno pomaganje čoveku i ispunjavanje svojih
moralnih dužnosti koje bi svaki čovek trebalo da poseduje. Judith smatra da majka ima pravo
odlučiti šta će se dogoditi u i sa njenim telom, i da je to samo njena odluka, ona takođe ističe
da za abortus se ne bi moglo tvrditi da ugrožava pravo fetusa na život, već da samo lišava
fetus prava na upotrebu ženinog tela. Thomson takođe ističe da postoje situacije u kojima
žena nije odgovorna za trudnoću, kao što su silovanje ili greške sa kontraceptivnim
sredstvima.
10
Svaki čovek treba da poseduje lične moralne vrednosti, ta moralnost svakog čoveka vodi
kroz život pa samim tim oslikava njegove postupke i dela. Razmatrati ili osuđivati nečije
stavove i mišljenja se kosi sa svim ljudskim pravilima ponašanja. Odluke koje svaki čovek
donosi su samo njegove lične, kao i stavovi kojima on teži. Sa aspekta moralnosti svaki
namerni pobačaj je moralno nedopustiv, svaki prekid trudnoće predstavlja ubistvo nevinog
čoveka.
Na osnovu različitih istraživanja svaki stav ili zapažanje ima svoj opravdan razlog kome
teži, iznositi stav ili mišljenje o nečemu je pravo svakog čoveka, pa tako i mišljenje o
pobačaju. Rasprava o moralu je gotovo nemoguća, jer moral i lična razmišljanja stičemo
tokom čitavog života i sami odlučujemo i odgovaramo za svoje postupke.
6. ETIČKA PITANJA I STAV RELIGIJA O ABORTUSU
6.1. Etička pitanja
Osnovna načela medicinske etike jesu: borba protiv bolesti, borba za očuvanje života od
njegovog začeća, a ne pogoršati postojeće stanje. Pozivajući se na ta načela, protivnici
liberalizacije veštačkog prekida trudnoće ukazuju da se, širokom primenom abortusa, ova
načela na određen način krše. U našoj zemlji stav prema veštačkom prekidu trudnoće je vrlo
jasan i pred zdravstvenim radnicima se ne postavljaju etičke dileme. U Ustavu je rečeno da
svaka žena ima neotuđivo pravo da odlučuje samostalno o redosledu i broju rađanja dece.
Novi propisi uključuju i odredbe o kontracepciji, sterilizaciji i veštačkom osemenjavanju.
Implikacije oko svih oblika kontracepcije daju za pravo ženi, punoletnoj i mentalno
sposobnoj, da prema propisima, do 10 nedjelja trudnoće slobodno odlučuje o abortusu. Tek
posle 10. nedelje, ako žena i dalje želi abortus, dužna je da se obrati komisiji.
Maloletnicama mlađim od 16 godina treba, uz zahtev za prekid trudnoće, i pismeni
pristanak roditelja ili staratelja. Indikacije za veštački prekid trudnoće starije do 10 nedjelja
trudnoće su: etičke, eugenične i medicinske, ranije su postojale i socijalne indikacije. Pobačaj
zabranjuje i Hipokratova zakletva, koju polažu svi lekari (u modernoj verziji: "Apsolutno ću
poštovati ljudski život od samog začetka.", ili u tradicionalnoj grčkoj verziji: "Isto tako neću
dati ženi sredstvo za pometnuće ploda").
Medicinske indikacije podrazumevaju oboljenje žene koje bi trudnoćom i prođajem moglo
ugroziti njeno zdravlje.
Etičke indikacije su trudnoće ostvarene silovanjem, zatim obljubom nad maloletnom
osobom, obljubom zloupotrebom položaja, zavođenjem ili rodoskrvnjenjem (incest).
11
Eugenične indikacije su biološko-genetski faktori oštećenja fetusa, oboljenjem majke u
prva tri meseca trudnoće (u organogenezi), može očekivati da će se dete roditi sa teškim
telesnim ili duševnim nedostacima.
Socijalne indikacije u najnovijem zakonu su isključene i zato su bile uzrok brojnih
protesta, jer su se one najviše upotrebljavale. U njih su se uključivali: loše materijalno stanje
supružnika, veći broj dece, veliki starosni razmak između dece, vanbračne trudnoće i sl. Bez
obzira na različite teorije i različita shvatanja o početku čovekovog života, etički gledano,
život čoveka je od početka, tj. od oplodnje, vredan i bitan.
Što se tiče pravnog gledišta pobačaja u većini svetskih ustava ističe se ljudsko dostojanstvo
kao vrhovno pravo svakog čoveka i ono je osnovica za sva druga prava. Takođe, svi osnovni
pravni dokumenti međunaradnog značenja ističu pravo detetu da se rodi i živi. Ipak, u većini
država zakoni koji se odnose na zaštitu života čoveka pre rođenja, nisu verni ustavnim
načelima. Jednostavno rečeno, oni prelaze ustavne okvire i rade protiv života čoveka. Tako se
sasvim legalno može prekinuti započeti život, tj. lišiti mladog čoveka tog osnovnog prava. I
da stvar bude gora, to se u prvim sedmicama prenatalnog života može učiniti bez ograničenja.
Nerođeno dete u tom periodu nema nikakvu pravnu žastitu.
6.2. Stav religija
Što se tiče stava religija i Crkve stavovi su jasni i izričiti.
Katolička Crkva zauzima stav 1869. godine da ljudski život počinje začećem pa ga treba
poštovati i najbrižnije štititi od začeća do prirodne smrti. Za Crkvu, što se pravnog i etičkog
aspekta tiče, nema nedoumica. Ona zahteva strahopoštovanje prema nerođenom ljudskom
životu. Za nju je pobačaj napad na život i oduzimanje najosnovnijeg i najprirodnijeg ljudskog
prava. Od davnina osuđivala je pobačaj kao zlo.
Pravoslava Crkva, takođe, zauzima ovaj stav i bori se za osvešćavanje ljudi i borbu za
svaki život. Pravoslavna i Katolička Crkva abortus ne odobravaju ni u slučajevima kada se
utvrde teški poremećaji ploda, a samo u slučaju da je daljim nastavkom trudnoće život
trudnice doveden u pitanje, zahvat se može opravdati.
Muslimani pobačaj smatraju zabranjenim u većini slučajeva. Ako je ženin život ugrožen
dozvoljavaju ga kao manje zlo od dva zla. Ne postoji zajedničko mišljenje, oko toga kada
počinje ljudski život, ali se slažu da nakon 4. meseca fetus dobija živu dušu i od tada pobačaj
nije prihvatljiv, osim u slučaju opasnosti života trudnice ili u slučaju silovanja.
Budizam nema službeni stav o pobačaju. Dio budista smatra, da je pobačaj pogrešan i da
život počinje začećem, a dio odobrava pobačaje.
12
Hinduizam propoveda ne-nasilje, pa tradicionalna hidunistička učenja osuđuju abortus.
Izuzetak je situacija, kada je majčin život u smrtnoj opasnosti. Hinduisti se zalažu, da se u
svakoj situaciji izabere opcija s najmanje loših posledica.
13
7. ZAKLJUČAK
Na osnovu istražene literature na kraju smatram da pobačaj predstavlja krađu nečijeg
života. Smatram da je svaki namerni pobačaj uništavanje života u nastajanju i zato je sam po
sebi neprihvatljiv.
S obzirom da niko nema pravo raspolagati tuđim životom, mislim da je odluka o pobačaju
pogrešna, jer svaki čovek treba da bude svestan i da odgovara za svoje postupke. Nažalost,
danas kod nas i u svetu se pobačaji sve više rade, različiti su razlozi, ali se najčešće odnose na
loše matrijalno stanje, tešku socijlnu i ekonomsku situaciju. Iako se u literturi susrećemo sa
različitim i po njima opravdnim razlozima za pobačaj, ipak smatram da je pobačaj ubistvo
nevinog i nedužnog čoveka.
Smatram da legalizacija pobačaja ne doprinosi veliku korist društvu, već naprotiv pobačaj
loše utiče na emotivni i psihološki život pojedinca, te trebamo težiti i uvideti važnost svakog
života i povećanja populacije.
U zaključku iznosim svoje razmišljanje, međutim ne osporavam i ne osuđujem ljude koji
razmišljaju na drugačiji način, jer svaki čovek upravlja sam svojim životom, pa se zalaže za
stavove koje on smatra ispravnim.
Odluka o pobačaju je danas individualna odluka svakog pojedinca, ali društvo treba težiti
na podizanju svesti i moralnosti kako bi se u budućnosti sve manje vodila polemika i rešile
nedoumice vezane za ovaj društveni problem. Treba težiti razmišljanju da ukoliko dođe do
trudnoće pobačaj bude poslednja opcija, i da se o njemu ne razmišlja kao o rešenju, jer
pobačaj u najmanju ruku nije rešenje već prekid i uskraćivanje nevinog života.
14
Literatura
1. Alcorn Randy, Abortus - pravo na izbor ili ubistvo?, Soteria, Beograd,
2009;
2. Konstantinović-Vilić S., Petrušić N., Pravo na abortus, Centar za ženske
studije, istraživanja i komunikaciju, Beograd, 1997;
3. Konstantinović-Vilić S., Milosavljević M., Petrušić N., Abortus- pravni,
medicinski i etički pristup, Ženski istraživački centar za edukaciju i
komunikaciju, Niš, 1999;
4. Marić Jovan, Medicinska etika, IŠP „Savremena administracija“ d.d.,
Beograd, 1994;
5. Milić Branko, Etika (Hrestomatija medicinske i primenjene etike),
Vlastita naklada, Zagreb, 2013.
15