George E. Vandeman SRE˘A OD ZIDA DO ZIDA · lji.Ó (Psalam 127,1) Koliko su u braku znaŁajni...

George E. Vandeman

SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikHappiness Wall to Wall

By George E. VandemanPacific Press Publishing Association

www.pacificpress.com

UrednikMario ©ijan

PrijevodHinko Pleπko

LekturaMiroslav VukmaniÊ

Tiskano u uredu nakladnikaZagreb, 2012.

George E. Vandeman

SRE∆A

Drugo izdanje

od zida do zida

Svatko ima pravo na nju

“Dakle: πto je Bog sjedinio, neka Ëo-vjek ne rastavlja!” (Matej 19,6)

“Ako Jahve kuÊu ne gradi, uzalud semuËe graditelji.” (Psalam 127,1)

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 809315

ISBN 978-953-183-008-9

SreÊa od zida do zida

Uzbudljiv je trenutak kad dvoje ljudi — muπkaraci æena — zajedniËki zaplove brzim vodama braka, uvje-reni da ih nizvodno Ëeka sreÊa. Ali πto raditi kad sesplav poËne raspadati na brzacima? Traæiti pogle-dom granu koja bi, nagnuta nad rijekom, bila dovoljnoblizu da je dohvatite rukom? Ili dozivati u pomoÊ?

U San Diegu Bill diæe pogled sa sendviËa i izne-nada postavlja pitanje svojemu prijatelju: “Kaæeπ, imaπsretan dom... U Ëemu je tajna?”

U Detroitu Sandy tiho govori u telefonsku sluπa-licu: “Znam, mama. Ali nikad nisam mislila da bise to moglo nama dogoditi...”

U Wichiti Bob ulazi u Ëekaonicu. Za nekoliko mi-nuta on sjedi u uredu i jada se: “Nikad nisam nipomiπljao da Êu morati potraæiti pomoÊ braËnog sa-vjetnika. Znate li kakvu tajnu koja meni nije pozna-ta? ... Bog zna da sam sve pokuπao.”

U New Yorku Carol sjedi preko puta pastora unjegovu uredu: “Ne znam πto je poπlo pogreπnim pu-tem. Oboje smo oËekivali sreÊu. Ali bio je to put upravi pakao...”

U Quebecu Kent upire pogled u oca: “Tata, πtomisliπ, postoji li poslije svega neki naËin da popravimostvar? »ini mi se da smo pogreπno tumaËili znakovena putu, ili πto drugo... Jednostavno, naπ brak neide.”

Splavi se raspadaju. A razoËarani muæevi i æenecijelog svijeta nastoje ih povezivati. Traæe kakvu ja-ku granu za koju bi se uhvatili u posljednjem po-kuπaju da smire splav. Dozivaju u pomoÊ, svatko nasvoj naËin, ali s jednakim zajedniËkim oËajanjem.

I onda, jednog proljetnog jutra, pomalo iæivciranivedrinom neba i cvrkutom ptica, Bill u San Diegu,Sandy u Detroitu, Bob u Wichiti, Carol u New Yorkui Kent u Quebecu ulaze u dizala i smrknuti, odluËnii poraæeni stupaju u urede svojih odvjetnika. I pre-daju zahtjev za rastavu braka.

Oni ne æele rastavu. Oni ne vjeruju u rastavu.Pokuπavali su odloæiti ovaj dan. Ali dom im je postaoneπto gore od otvorenog braËnog raskida. Svatko odnjih postat Êe joπ jedan statistiËki broj.

Ovih pet propalih brakova ukljuËit Êe se u viπemilijuna rastava πto se predviaju za ovu godinu. Pre-ma istraæivanju koje spominje bestseller Megatrendovi,viπe od jednog izmeu tri para po prvi put vjenËanihu sedamdesetim godinama, rastalo se do devedese-tih. A najtuænije je u svim tim æalosnim statistikamaπto je viπe od treÊine djece koja su se rodila tijekomosamdesetih godina provela dio svog djetinjstva bezjednog od roditelja koje im je dao Bog.

Ali Bill, i Sandy, i Bob, i Carol, i Kent su viπenego statistika. Oni su ljudska biÊa. Izjeda ih pomisaokako u najveÊoj æivotnoj pustolovini naprosto nisuuspjeli. Njihov ponos i samouvjerenost su potkopa-ni.

Sandy i Carol dobro znaju kako su rastresene ihirovite, kako se nisu u stanju pribrati, kako su za-brinute zbog djece; ali nema nikoga tko bi s njimapodijelio njihove brige. OgorËene su, shrvane i osam-ljene.

Billa, Boba i Kenta muËi Ëinjenica da im vlastitadjeca viπe ne pripadaju, i nikada im viπe neÊe pripa-

6 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

dati... Djeca uveËer moraju zaspati u suzama jer joπuvijek vole oba roditelja — i osjeÊaju krivnju πto jeto tako.

Ali Bill, i Sandy, i Bob, i Carol, i Kent — zajednosa svojim braËnim drugovima — stajali su pred olta-rom prije pet ili deset ili petnaest godina, puni sret-nog iπËekivanja, kao i bezbrojni parovi tijekom mno-gih naraπtaja, ponavljajuÊi za sveÊenikom: “... Sve doknas smrt ne rastavi.” Stisnuli su jedno drugom ruku,sluπajuÊi rijeËi iz Svetog pisma: “Dakle: πto je Bogsjedinio, neka Ëovjek ne rastavlja!” (Matej 19,6)

Nikad nisu dali ikoje obeÊanje s viπe æara. Svakinjihov san ukljuËivao je rijeË “zauvijek”. Ali πto seto dogodilo? Zaπto su njihova obeÊanja postala sa-mo statistikom? U Ëemu je tajna trajnoga braka? ©tomoæe pridonijeti da neopisiva radost dana vjenËanjaostane neokaljana, Ëista, netaknuta?

Zar brak nije niπta viπe od blage svjetlosti svije-Êe i romantike koja brzo nestaje? Kako on funkcio-nira u trosobnom stanu, izmeu Ëetiri zida; s trojedjece, s ograniËenim primanjima i s jednim ili dvauobiËajena problema?

»injenica je da u samom braËnom ugovoru leæiili sjeme moguÊih razornih emotivnih poteπkoÊa, ilimoÊan temelj za trajnu uspjeπnost. ©to Êe na koncuispasti? HoÊe li brak biti tek obred — ili stvaranje?HoÊe li biti dvoboj — ili dvoglasna pjesma? HoÊe lisplav sigurno doplutati do sreÊe? Ili Êe se ipak ras-pasti?

Sve ovo podsjeÊa nas na tugaljivu molitvu bretanj-skih ribara: “»uvaj nas, dragi Boæe! More je tako ve-liko, a naπi Ëamci tako mali!”

Predstavlja li brak uvijek ono πto braËni drugovioËekuju? Odvija li se posluπno po njihovu planu?

Zgodna mlada æena s Ëetiri godine braËnog is-kustva razgovarala je sa svojim pastorom o potrebi

• 7

prilagoavanja u braku. U zanosnom æenskom Ëavr-ljanju vratila se u bajkovitu zemlju svojih zaruËniË-kih snova. VjenËala se s divnim mladim muπkarcem,a crkveni obred bio je nezaboravan. U buduÊnostije oËekivala Ëarolije: putovanja, ljubav bez kraja, odjeÊukoja pristaje kakvoj kraljevni i torbe pune novca. Da,i beskrajnu snagu da u svemu tome uæiva — poputsnaænog mlaza arteπkog izvora.

A sad kao da je htjela reÊi: “Zaπto mi niste reklida Êe doÊi do promjene krajolika?” OsjeÊala je kakomora prihvatiti stvarnost svakodnevnog voenja do-maÊinstva. Trebala se bez odlaganja prilagoditi dje-ci, posuu, plaÊanju raËuna i napornom radu.

Nema braka koji bi bio beskrajno duga i zanosnaromansa. »ak su i najbolji brakovi mjeπavina nape-tosti i stresa, napora i brige. Uspjeπni meusobni od-nosi kuju se u kovaËnici svakodnevnih izazova i za-daÊa.

Ne, brak nije beskonaËni medeni mjesec! To jeneprekidna zajedniËka suradnja u zadaÊama i odgo-vornostima koje pridonose stvaranju doma. Novìnabraka se brzo izgubi. Sjaj zaruka ne traje vjeËno.

Ali, mora li se tkanina spontanog druæenja tolikoistroπiti?

U poËetku braka suprug pruæa ruku i pomaæesvojoj supruzi da izae iz automobila, kao da je onaPepeljuga koja ide na ples. A sada, ako samo malokasni, on je poæuruje i nestrpljivo odmahuje glavom:“Hajde, srce! NeÊu te valjda Ëekati Ëitav dan!”

Mora li biti tako? Mora li brak doista od samogpoËetka poÊi nizbrdo?

Dvoje mladih upoznali su se i poËeli sastajati uuobiËajenim okolnostima. A onda su odluËili ispitatisvoju ljubav u drukËijoj prigodi. Cijeli tjedan mladiÊje svake veËeri dolazio u njezin dom, gdje su zajednospremali veËeru i prali posue. Potom bi sjedili u dnev-


noj sobi i razgovarali. Bez radija. Bez televizije. Bezglazbe. Jednostavno, razgovarali su cijelu veËer. Nakraju veËeri bi se oprostili i on bi otiπao. Htjeli suvidjeti, prije nego πto odluËe provesti zajedno cijeliæivot, mogu li bez dosade snositi jedno drugo u tak-vim stvarnim okolnostima.

SreÊa nije stanje neprekidnog osmjehivanja, stal-nog uzbuenja i veselja. NeÊemo je naÊi u beskrajnojtrci s jednog mjesta zabave na drugo. SreÊa je pri-premati obroke. SreÊa je promatrati djecu kako odnovoroenËadi rastu i odrastaju. SreÊa je kuhati izamrzavati, okopavati vrt, prati automobil, hodati πu-mom, odlaziti u trgovinu zbog obitelji, jesti domaÊikruh, promatrati plamteÊi zalazak sunca...

Brakovi se nipoπto ne moraju raspasti usred ri-jeke. Ali oni Êe se raspasti ako se niste sloæili okovaπeg poloæaja. Raspast Êe se ako Ëvorovi nisu dobrosvezani. Raspast Êe se ako podcijenite snagu vode-nog toka. Raspast Êe se ako nepripremljeni stignetedo brzaca.

Brak je najveÊa æivotna pustolovina. Ali on je istotako i najviπe zastraπujuÊe putovanje na koje moæetepoÊi. Kad se vjenËate, vi Ëinite mnogo viπe nego πtoje uzimanje braËnog druga i preuzimanje boæanskihobveza. Vi u svoje ruke uzimate djeliÊ ljudske sud-bine kao sveti zalog. Muπkarac ili æena za koju stese vezali viπe je od tijela koje treba oblaËiti i hraniti.RijeË je o Ëinjenici da se suoËavate s vjeËnom odgo-vornoπÊu. To postaje vrlo znaËajno, zar ne?

Vrijedi se potruditi. Brak vrijedi poπteno izgra-diti, zapoËeti ga kako valja. On je vrijedan dobrogtemelja.

Jedan od biblijskih pisaca, kralj David, rekao je:“Ako Jahve kuÊu ne gradi, uzalud se muËe gradite-lji.” (Psalam 127,1) Koliko su u braku znaËajni te-melji?

SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA • 9

IstraæivaËi Burgess i Cottrell, pioniri na ovom pod-ruËju, dokazali su kako su najtrajniji oni braËni za-vjeti koji su dani u okviru crkvenog obreda, uz odo-bravanje roditelja oba para. Oni koji su sklopljenisamo pred graanskim vlastima viπe su nesretni negosretni. Ako je supruænik prestao iÊi u crkvu prije negoπto je navrπio jedanaest godina æivota, braËni par jebio sretan jednu desetinu od prosjeka. Ako su su-prug i supruga nastavili iÊi u crkvu sve do svoje de-vetnaeste godine æivota, i ako su iπli na bogosluæjadvije treÊine vremena nakon vjenËanja, bili su pede-set posto sretniji od prosjeËnog para.

Ovo je samo statistiËki naËin izraæavanja onogaπto je ustvrdio vjerski reformator Martin Luther. Nakonsvog vjenËanja s Ëasnom sestrom govorio je o Ëuduπto ga je Isus uËinio na svadbi u Kani kad je pre-tvorio vodu u vino: “Kad u vaπem braku nema Isusa,æivot je bez okusa i bez slasti. Ali kad Isus ue uvaπ dom, On uvijek mijenja vodu u vino. Njegova na-zoËnost pretvara obiËnu svakodnevicu u slatka i bli-stava iskustva. On uklanja robovanje. On uklanjahladnoÊu duænosti i na njezino mjesto stavlja trajnusreÊu.”

Svakako, moguÊe je izgraditi ovakav zadovoljavajuÊibraËni odnos — da nam Nebo ne izgleda predalekoili nestvarno, jer je naπe srce veÊ ovdje upoznalo dodirNeba.

Naæalost, velike su moguÊnosti neuspjeha u braku.Postoje tolika mjesta na kojima moæemo skrenuti sputa, toliko podruËja na kojima moæe doÊi do nera-zumijevanja, toliko neprilika koje se ne mogu izmijenitisamo po zdravom razumu, toliko okolnosti u kojimabraËni savjetnik ne pomaæe — da je pravo Ëudo daneki brak ipak uspije. Ako uspije, ali ne samo napovrπini nego i u svemu onome πto ostaje skrivenodrugim pogledima, onda je to stoga πto se iskrena


æelja da uËimo povezala s Ëudom suradnje Stvorite-lja braka i onih koji ga saËinjavaju!

Da, brak je zastraπujuÊa pustolovina. To je po-vezivanje sudbina u koje bismo se rijetko upuπtalida nije glasa srca.

Zamislite: dvoje, koji malo znaju jedno o drugom,odjednom odluËuju æivjeti zajedno za cijeli æivot, oddana vjenËanja unedogled!

SreÊu i tugu, promaπaje i nemilost, bolest i zdravlje— sve Êe to uzajamno dijeliti. Svojom odlukom onisu se otvorili Ëitavom nizu razgovora, moæda i uvre-da i problema, koji nikad ranije nisu bili moguÊi. ©tosu osjetljiviji na sreÊu, to Êe im rane biti dublje. ©tosu im veÊa oËekivanja, to Êe im gorËe biti razoËaranje.©to je nesebiËnija njihova posveÊenost, to Êe im izdajateæe pasti.

©to unosite u svoj brak? Da li se pitate πto vaπbraËni drug moæe uËiniti za vas, ili pak πto vi moæeteuËiniti za svog braËnog druga? U tome je bitna raz-lika! Naime, ako braËni odnos nije niπta viπe od udru-æene sebiËnosti, onda brak nema buduÊnosti.

U braku Êe doÊi i do sukoba. DrukËije i ne moæebiti. Velika prisnost πto karakterizira sve svakodnevnepostupke u braku neodvojiva je od odreenog stupnjasukoba. Prisnost stvara odreenu napetost. U Ëudnomparadoksu ona stvara rane koje sama lijeËi. Zaπto?Zato πto se u braku svaki braËni drug izlaæe naj-stroæem ispitivanju drugoga. A taj drugi vjerojatnoje uπao u brak s pretjeranim oËekivanjima. Stvar-nost je iskrena. Ali i zastraπujuÊa. Dvije razliËite osob-nosti nastoje se stopiti u jednu. VjenËanje je samopoËetak. Biti potpuno poznat, a ipak potpuno voljen— to je cilj.

Kao πto vidite, brak Ëini svakog sudionika pose-bno ranjivim, jer razotkriva svaku slabost i svakurazliku u miπljenju. U braku postaje oËit svaki neus-


pjeh u ispunjenju oËekivanja druge strane. BraËniæivot stvara mnoge moguÊnosti za povredu.

Kad dvoje na vjenËanju pruæe jedno drugome ruku,viπe nema mjesta glumi. Oni moraju odbaciti sve ma-ske, sve poze i sve igre. Stalna prisnost u braËnomæivotu pokazat Êe sve onakvim kakvo jest.

Jednostavnost i iskrenost su najvaæniji. Ali kakosu danas rijetke ove vrline! Blago mladiÊu ili djevoj-ci koji ove osobine odluËe unijeti u brak.

Dobro je rekao Dwight Hervey Small: “Suvreme-no nas druπtvo uËi da budemo profinjeni i istanËa-ni, neizravni i neiskreni. Æivimo u pretjerivanju i usi-ljenosti. Postajemo struËnjaci za ostavljanje dojmo-va, savrπeni u pretvaranju... Izraæavamo osjeÊaje kojene osjeÊamo... Dajemo prednost laænom svijetu.”(Design for Christian Marriage, str. 59)

U braku nema mjesta glumi i paradiranju. Nemamjesta kiÊenju izloga. U braku Êe na ispitu proÊi samovjerodostojnost. Ako æelite, vi moæete unijeti u brakskupocjeni dar prave iskrenosti. Uspjeh u braku nepostiæe se lako. Ali, hvala Bogu, moguÊe ga je postiÊi!

SjeÊate li se Billa, i Sandy, i Boba, i Carol, i Kenta?Osvjetljavaju li sluËajevi ovih petoro problematiËnihparova vaπu i moju potrebu? Jesu li oni opÊa slikabraka u nevolji? Ako ustvrdite da se moæete poisto-vjetiti s nekim od njih, nije li to stoga πto ljudskanarav, bez obzira na kojem mjestu, uvijek pokazujeda je sliËna sebi?

Bill iz San Diega zbilja ne zna πto nije u redu snjegovim brakom, kad za vrijeme ruËka pita svog pri-jatelja za savjet. On samo zna da je komunikacija unjegovu domu beznadno prekinuta. Za to okrivljujesvoju suprugu. Ali on je taj koji ne govori. Njegovotac je bio Ëovjek s malo rijeËi. On mu je potpunosliËan. Zaπto njegovoj supruzi treba potvrda njegoveljubavi? Ta zar on ne radi za nju robovski?


Sad viπe ni ona neÊe govoriti. Da su oboje shva-tili kako je meusobno priopÊavanje bît braka, dasu razumjeli i primijenili neka jednostavna naËela,nije li se mogao izbjeÊi ovaj razdor? Ovo me podsjeÊana upozorenje iz Biblije: “Moj narod gine: nema zna-nja...” (Hoπea 4,6)

Sandy iz Detroita mogla bi vam ispriËati drukËijupriËu. Bila je jedinica, odrasla u priliËno strogu do-mu. Smatrala je kako joj je sloboda ograniËena paje prihvatila ranu udaju kao neki svoj naËin prosvjeda.Isprva se trudila æivjeti sukladno veÊini naËela koji-ma su je uËili. Njezin joj se suprug zbog toga divio.Izgledalo je da Êe njihov brak uspjeti. Onda je onpoËeo donositi u kuÊu neke od onih otvoreno izazovnihËasopisa i romana. Ona ih nije htjela Ëitati. Isprvaih je sklanjala. Onda je proËitala samo jedan. I toje bio poËetak... Nije trebalo dugo i moralno tkivonjihovog braka poËelo je slabjeti. Ali u usporedbi sonim πto su Ëitali i gledali, njihovi postupci izgledalisu besprijekornima. Isprva je propast bila skoro ne-primjetna. Na kraju se pojavio joπ jedan par — i za-mjena partnera zavrπila je rastavom. Sandy bi vammogla potvrditi da se to nije moralo dogoditi.

Bob iz Wichite misli kako je uzrok nevolje u sa-mom njihovom braku. On joπ uvijek ne shvaÊa daje uzrok nevolje zapravo on sâm. On jednostavno nijenauËio osnovna naËela ophoenja s ljudima — nasvakom mjestu, na poslu, u druπtvu, u bilo kojemljudskom odnosu. Stalno bi mijenjao posao, nikadne shvaÊajuÊi pravi uzrok. Njegova supruga je zbiljabila strpljiva. Rastali su se nekoliko puta na par tje-dana, ali su zbog djece pokuπavali sve ispoËetka. Nakraju su jednostavno prestali s pokuπajima. Ni dru-gi brak neÊe za Boba biti uspjeπan — ukoliko ne nauËida je nevolja s brakom zapravo nevolja s onima kojimu pripadaju.


Carol iz New Yorka doæivjela je moæda najveÊutragediju od svih petoro. Ona i njezin suprug zapra-vo su potekli iz istog druπtva. Oboje su doπli iz ma-loga grada. Oboje su imali dobar dom. Oboje su seu mladosti upoznali s Kristovom Radosnom vijeπÊu.Ona je odluËila slijediti Gospodina. On nije. Savje-tovali su joj da ne æuri s udajom. Uznemirivale suje rijeËi apostola Pavla: “Ne budite s nevjernicima podjednim te istim jarmom.” (2. KorinÊanima 6,14) Alinjezin je sluËaj bio neπto drugo. Nadala se kako Êega njegov vjerski odgoj oËvrsnuti — Ëak i ako nijeæivio u skladu sa svojim osvjedoËenjem.

Meutim, sad ona opisuje svoj brak kao put kojije vodio u sâm pakao. Ona to ne moæe objasniti. SvojupriËu iznosi s velikim oklijevanjem. Isprva su se nji-hovi putovi poËeli samo malo razilaziti. Onda su sepreselili u grad, i zanimanje njezinog supruga za ne-obiËnosti poËelo je stvarati nevolje. Zanimala ga jehipnoza — æelio je malo isprobati kako to ide. Ondaje poËeo eksperimentirati s drogama — samo da vidio Ëemo to ljudi govore. Poticao je Carol da mu sepridruæi u ovim novim uzbuenjima. Naravno, onato nije mogla. Na koncu je doπao onaj psihodeliËnivikend. BraËna katastrofa. Put πto vodi u sâm pa-kao. A ona je toga trebala biti svjesna ranije!

Kent iz Quebeca bio je Ëovjek koji je imao sve —odliËan posao, kuÊu u elitnom predgrau, zanimljivdruπtveni æivot, pozamaπan iznos novca na bankov-nom raËunu, zanosnu æenu i troje slatke djeËice —sve do rastave.

On Êe moæda i naÊi drugu æenu koja Êe ukraπa-vati njegov dom i s njime dijeliti druπtveni æivot inovac s bankovnog raËuna. Ali njegova djeca viπe nepripadaju njemu. I nikako se ne mogu nadomjestiti.On je Ëovjek koji je imao sve — osim aktivne vjereu Boga. On, zapravo, nije nevjernik. On vjeruje. Ali


on æeli da njegova vjera bude neπto odvojeno, takoda ne moæe utjecati na njegov posao, na njegove dru-πtvene odnose ili na njegov dom. Zaπto da se njego-va djeca hrane vjerom? Kad budu dovoljno odraslada odluËe, neka sama izaberu. Njegova supruga zbi-lja ne treba od toga praviti takav problem! Ali sadadjeca pripadaju njoj. KuÊa mu je neobiËno tiha. ©toje u njihovu braku krenulo pogreπnim putom? Zaπtonije uspio? Zaπto nije bio dovoljno jak da izdræi malinalet vjetra.

Mogu li se spasiti ovakvi domovi? Moæe li se splavumiriti i povezati prije nego πto stigne do opasnihmatica; mogu li se ukloniti prepreke u komunika-ciji, uvidjeti opasnosti, zaπtititi osobnosti, izbjeÊi raz-dori, moæe li se razum saËuvati snaænim — ako sepoπteno suoËimo s problemima?

Mislim da je to moguÊe. Evo, zato i imate u ru-kama ovu knjiæicu!


Supruænici u poπtenoj borbi

U svakom braku — Ëak i u onom πto izgleda kaoda je sklopljen na Nebu — pojavljuju se sukobi, razlikekoje nismo oËekivali, opreËna miπljenja, interesi zbogkojih dolazi do razmimoilaæenja. Bez obzira na ro-mantiËne balade, dvije osobnosti se ne stapaju u jednusame po sebi; u braËnoj zajednici postoji odreenoprilagoavanje za koje je potrebno vrijeme i promi-πljanje.

Æelio bih da iz ovog poglavlja razumijemo kakonaπa neslaganja u braku moæemo uËiniti produktiv-nijima i kako iz naπih razlika moæemo stvoriti neπtopozitivno — umjesto da ih koristimo jedno protivdrugoga. Ukratko, nauËit Êemo kako da u sukobubudemo poπteni. PomoÊ nam dolazi iz neoËekivanogizvora: iz odnosa koji je vladao izmeu Isusa i NjegovihuËenika.

Postoji jedan vrlo vaæan cilj koji moramo imatina umu dok kao braËni par rjeπavamo razlike: budimousmjereni na rjeπenje.

Svi naπi razgovori trebaju biti usmjereni na tra-æenje rjeπenja problema. ObiËno je ljudima vaæno neπtodrugo: optuæivanje. Svae postaju natjecanja u pro-nalaæenju πto viπe razloga da se optuæi druga stra-na. A optuæbe su smrtonosne. One svaki razgovorunaprijed osuuju na neuspjeh. Ali nama je stalodo rjeπenja, zar ne?

Postoje tri glavna naËina na koja si moæemo po-moÊi u usmjeravanju na rjeπenje. Prvi je vrlo jedno-stavan: zove se sluπanje. VeÊina svaa postaju ruænezato πto suprug i supruga zapravo ne Ëuju πto dru-gi govori. Ne sluπaju supruænikove rijeËi, omalovaæava-ju supruænikove osjeÊaje. Meutim, ljudi osjeÊaju po-trebu izraziti kako se osjeÊaju.

Pokuπajmo zamisliti opÊepoznatu braËnu scenu.Promatrajmo svau braËnog para koji moæemo na-zvati Linda i Bill. Pokuπajte uvidjeti kako i zaπto jesvaa otpoËela i pokuπajte ustvrditi πto jedno i dru-go ne Ëuju.

U dnevnoj sobi njihova doma Linda se nestrplji-vo vrpolji, pokuπavajuÊi Ëitati neki Ëasopis, povremenopogledavajuÊi kroz prozor, pa opet na sat. Bill ulazina vrata s ogrtaËem i torbom u ruci. Linda ne diæepogled; oËito je da je ljuta.

“Evo me,” kaæe Bill, nastojeÊi zvuËati vedro. Alinema odgovora.

Napokon, Linda ljutito kaæe: “Sad je pola dvana-est.”

“Znam, zadræao sam se u uredu.”Iz Linde provaljuje: “Mogao si me nazvati!”“Linda, bilo je hitno! Razumijeπ?”“Samo jedan kratki telefonski poziv...”“Bili smo u prostoriji s raËunalima. Nisam mo-

gao.”“Znaπ, ponekad pomislim da te uopÊe nije briga

za mene.”Bill diæe ruke: “Krasno! Ne mogu vjerovati!”“Sjedim ovdje veÊ tri sata...”“Linda, zadræali su me i πef mi je bio za vratom...”“Nemaπ pojma kako mi je bilo!”“Nisam te mogao nazvati. Hajde, budi razumna.”Linda je oËito uzrujana; ona je satima nestrpljivo

i zabrinuto Ëekala i sada æeli dati oduπka svojim osje-

SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI • 17

Êajima. Ali Bill reagira tako da ustaje protiv njezi-noga gnjeva. SliËan je prerijskoj vatri koju treba uga-siti. OsjeÊa se ugroæenim.

I umjesto da sluπa, Bill se poËinje braniti. Onne shvaÊa da Linda mora izraziti svoju uzrujanost;njoj je potreban suprug koji Êe to Ëuti i prihvatiti.»injenice koje objaπnjavaju zaπto je Bill doπao takokasno nisu toliko vaæne koliko osjeÊaji kojima je LindaoptereÊena.

Vjerovali ili ne, sluπanje je jedan od najboljih na-Ëina za rjeπavanje problema. Sluπanje predstavlja prvikorak u neπto drugo. Ljudi æele da ih se sasluπa.Sluπanje zadovoljava tu njihovu potrebu. Ono rjeπa-va problem. Bill ne moæe utiπati prijeteÊi gnjev svojesupruge pokuπavajuÊi joj ukazati kako je taj gnjevnerazuman, veÊ jednostavno sluπajuÊi ono πto onakaæe.

Jest, i Linda je upala u zamku. Ona poËinje op-tuæivati, umjesto da jednostavno kaæe kako se osje-Êa. Ona ne Ëuje kako su objaπnjenja njezinog muæanjegov pokuπaj da izrazi kako se on ipak brine. Onaje svoju pozornost usmjerila na krivnju i zato ne Ëujenjegovu zabrinutost.

No, πto bi bilo kad bismo mogli svau vratiti napoËetak, poput vraÊanja filma? Da vidimo πto se moglodogoditi da su Linda i Bill stvarno sluπali.

“Evo me”, kaæe Bill, nastojeÊi zvuËati vedro. Alinema odgovora.

Napokon, Linda kaæe ljutito: “Sad je pola dvana-est.”

“Znam, zadræao sam se u uredu.” Bill sjeda i gledasuprugu. “Ti si se uzrujala ËekajuÊi sve to vrijeme?”

“Mogao si me nazvati!”“Bilo je hitno. Zadræali su me u prostoriji s ra-

Ëunalima i πef mi je bio za vratom... Srce, æao mi jeπto si se brinula.” Bill se primiËe bliæe Lindi.


SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI

“OsjeÊala sam se straπno... sjedeÊi ovdje puna trisata. Bilo bi mi lakπe da si me nazvao.”

“Trebao sam naÊi neki naËin da ti se javim. Mo-gu shvatiti zaπto si ljuta. Linda, stvarno me brinekako se osjeÊaπ... Ëak i kad to ne pokaæem kako tre-ba.”

Linda je dotle gledala u pod. Sad je uzdahnula,uspjela se nasmijeπiti, digla pogled i upita muæa: “Jesili gladan?”

Ovdje vidimo dvoje supruænika koji stvarno slu-πaju jedno drugo. Bill Ëuje æeninu potrebu za osje-Êajnom potporom, a Linda Ëuje zabrinutost svojegasupruga. Bitno je πto Linda izraæava svoje osjeÊajebez napada na muæa, a Bill uvaæava ove osjeÊaje neprelazeÊi u obranu.

Sluπanje rjeπava probleme. A za sluπanje trebavremena. Velika veÊina naπih nesuglasica baπ i nijetko zna kako sloæena; potrebno je da samo razgova-ramo — i sluπamo. Za to si trebamo uzeti vremena.

ToËno to je ono Ëemu se divim kod Isusa — naËinna koji si je uzimao vremena. Poznato vam je da jenajvaænija Ëinjenica u svezi s Njegovim odnosom premauËenicima jednostavno to πto se druæio s njima; stalno,pune tri godine. Posluπajte kako evanelist Marko opi-suje pozivanje Dvanaestorice:

“I On postavi Dvanaestoricu da Ga prate, da ihπalje da propovijedaju...” (Marko 3,14)

Ovo je bio Isusov naËin mijenjanja svijeta! Ulitisvoj æivot u dvanaestoro ljudi. Ako mislite da nema-te vremena na raspolaganju, sjetite se Krista. Imaoje na raspolaganju samo tri godine: trebao je pro-mijeniti pravac povijesti, ispraviti tisuÊe godina po-greπnih shvaÊanja o Bogu, i ustrojiti Crkvu koja ÊeËvrsto stajati do kraja vremena.

Mogao je svaki svoj budni trenutak popuniti gro-zniËavim organiziranjem i neprekidnim javnim na-

• 19

stupima. Umjesto toga Njegovi su dani bili ispunjenipouËavanjem Dvanaestorice. Hodao je s njima galilej-skim putovima, jeo s njima, odgovarao na njihovapitanja i usmjeravao njihove misli na ono πto je uzvi-πeno.

Isus je za to uzeo vremena. U svojem ophoenjus uËenicima On nam ukazuje na najvaæniju pojedi-nost kako braËni par moæe postati usmjeren na tra-æenje rjeπenja: uzmite si vremena za sluπanje!

Postoji joπ jedna razlika izmeu prepirke koja jeusmjerena na traæenje rjeπenja i one πto se bavi optu-æivanjem: traæite. Da, jednostavno zahtijevajte. Kadse pojavi neka potreba koju naπ braËni drug nije za-dovoljio, mi Ëesto optuæujemo, umjesto da traæimoda je zadovolji. Rasprava se rasplinjuje u sve moguÊevrste optuæbi i protuoptuæbi, umjesto da bude us-mjerena na ono πto nam je stvarno potrebno.

Promotrimo drugi dio svae izmeu Billa i Lin-de; pokuπajmo pronaÊi potrebu πto stoji iza Lindi-nih optuæbi.

“U redu! Hajde da poπteno razgovaramo,” kaæeLinda. “Je li od tebe poπteno πto smatraπ razumlji-vim da Êu se brinuti o svemu kad na poslu imaπneki problem? Ja Êu otiÊi po djecu, pripremit Êu hra-nu, pomoÊi im u domaÊim zadaÊama... I ja radim.Ali to kao da za tebe ne postoji. Kao da ni ja nepostojim.”

“Pa, πto oËekujeπ od mene?”“Kad doeπ kuÊi — ravno pred televizor; uzmeπ

novine, gunaπ na nas.”“Dobro, ako baπ hoÊeπ da kaæem...”“Ali kad dou tvoji prijatelji za golf, huuu — ima

se πto reÊi! Odjednom si ti gospodin Razgovorljivi.”©to æeli Linda? Ona æeli da muæ s njom razgova-

ra, da se s njom ophodi kao s vrijednim ljudskimbiÊem. Ali umjesto da to izravno traæi, ona optuæuje!


A optuæivanje nas uvijek spreËava da doemo do rje-πenja.

Jedno od najpoznatijih obeÊanja πto ih je Isusdao svojim uËenicima moæemo naÊi u Evanelju poLuki 11,9: “Ustrajno molite, i dat Êe vam se! Traæite,i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se!”

Ovdje je Isus ponajprije govorio o molitvi. Ali sma-tram da bi se ovo naËelo moglo itekako primijenitiu braku.

Da vidimo πto bi se dogodilo da su Bill i Lindanakon sluπanja traæili, umjesto πto su optuæivali.

“Bill, ponekad osjeÊam da smatraπ posve razum-ljivim da Êu ja sve raditi — otiÊi po djecu, pripremitihranu, pomoÊi u domaÊoj zadaÊi — svaki puta kadna poslu imaπ neki problem. Ali i ja radim.”

Bill trenutak razmiπlja. “Moæda si u pravu. Aliπto da radim? Ne mogu napustiti svoj posao.”

“Vidiπ, ono πto zapravo æelim reÊi jest: voljela bihda viπe razgovaraπ sa mnom. Znaπ, kad doeπ kuÊi,umjesto televizora i novina...”

“ObiËno sam toliko iscrpljen da se æelim opusti-ti.”

“Bilo bi lijepo kad bismo se nekad mogli zajednoopustiti — tako da razgovaramo.”

“»ini se da sam zbog sveg tog pritiska na posluu posljednje vrijeme bio dosta povuËen i zatvoren.”

“Æelim osjetiti da sam dio tvog æivota.”Bill odgovara brzo: “I jesi!” Potom zastaje. “»ini

mi se da to trebam bolje pokazati.”Obavija ruku oko njezinog ramena...Traæenje rjeπava probleme. Imate li u svom bra-

ku neku potrebu koja nije zadovoljena? Nemojte op-tuæivati; traæite. Moæda Êe vas odgovor iznenaditi.

Sad smo spremni razmotriti posljednji element ubraku u kojem supruænici nastoje potraæiti rjeπenja.Ako smo tijekom naπeg neslaganja kao braËni par


sluπali i traæili, sad moramo poduzeti joπ neπto: naËinitikompromis. To je faza razgovora u kojoj pregovara-mo. Ona je dio procesa daj—dam, bez Ëega nema zdra-vog odnosa.

Na nesreÊu, rijeË kompromis Ëesto ima loπ pri-zvuk. Ona nas podsjeÊa na slabost, na popuπtanje.Ali potrebno je imati i te kako Ëvrst karakter i mno-go snage da se naËine pravi kompromisi.

Pogledajmo joπ jednom Lindinu i Billovu svau ikako dolazi do neugodnog vrhunca:

“Dakle, opet smo doπli do golfa,” odgovara Bill.“Za to uvijek imaπ vremena. Ali za razgovor sa

mnom nikad...”“A ti uvijek imaπ vremena za trgovine.”“©to hoÊeπ? Svakih nekoliko dana odlazim u

kupnju, i to nakon πto sam se naradila brinuÊi secijelog dana za tebe i djecu.”

“Eh, a golf je moj naËin opuπtanja nakon teπkograda preko tjedna.”

“Mora li to biti po osam sati svake nedjelje?”“Nije osam sati...”“Kad si posljednji put neπto uËinio zajedno s obi-

telji, umjesto...”“Gledaj, ja uzimam samo jedan dan od cijelog tje-

dna da se malo razonodim. To nije tako mnogo.”“A ja ne æelim sama prosjediti kod kuÊe s dje-

com joπ jednu nedjelju, gledajuÊi stare filmove!”Bill odmahuje glavom: “Ne popuπtaπ niti centi-

metra.”OgorËena, Linda skoro viËe: “Kako moæeπ to reÊi?

Pa ti ne popuπtaπ ni milimetar!”Sjedaju odvojeno u dnevnu sobu. Bill odmahuje

glavom i gleda kroz prozor. Linda uzrujano lista Ëa-sopis i mrmlja: “Samo jedan telefonski poziv...”

Oboje, i Linda i Bill, vjeruju da imaju Ëvrsti ra-zlog za svoje prituæbe. I svatko je ogorËen πto drugi


ne moæe razumjeti onog drugog. Ali, naravno, mi skoronikad nismo sto posto u pravu, ili u krivu. Skorouvijek postoje dvije strane — Ëak i onda kad namse Ëini da to nije moguÊe.

Opet moramo izvrπiti bitan izbor — moramo iza-brati izmeu optuæivanja druge osobe i pronalaæenjarjeπenja. Ili jedno ili drugo. Ako uopÊe æelimo neπtopostiÊi, moramo prestati istraæivati tko je kriv i po-Ëeti s traæenjem onoga πto je za nas oboje dobro.

Promotrimo ponovno Lindu i Billa i uvidimo πtobi oni mogli postiÊi s malo kompromisa.

“Golf je naËin da se malo opustim nakon teπkograda tijekom tjedna.”

“A odlaæenje u kupnju je naËin na koji se ja opu-πtam. Ali mislim da neπto trebamo uËiniti s naπimnedjeljama — kao obitelj.”

“©to predlaæeπ? Nisam spreman odreÊi se golfa.”“Dobro, ja mislim da je pretjerano igrati golf baπ

svake nedjelje... Radije bih da redovitije πetamo s dje-com.”

“Hmm. A πto misliπ da to uËinimo svake drugenedjelje?”

“Ti bi se odrekao svoje igre svake druge nedjelje?”“Moæda Ëetrnaest dana bez golfa i nije tako dugo.”“OdliËno! U tom sluËaju obeÊavam da zbog golfa

viπe nikad neÊu gunati.”“Nikada?” gledajuÊi u nju Bill se poËinje smije-

πiti.“No, moæda ponekad, malËice!”Oboje se smiju.Dragi moji prijatelji, kompromis i ne mora biti

neπto loπe. Ako smo sluπali jedno drugo — bez okriv-ljavanja i optuæivanja, mi moæemo pregovarati u do-brom duhu.

Kompromis stvara rjeπenje. I to je sve. Mnogi meunama nau se u nemoguÊem poloæaju zato πto nastoje


“spasiti obraz”. Ne æelimo biti prvi koji Êe popustiti.»ekamo da se braËni drug promijeni.

Ali znate li koji je najbolji naËin da navedete bra-Ënog druga na promjenu? Time πto Êete se sami pro-mijeniti. Preuzmite inicijativu. NaËinite prvi korak. Tomoæe dovesti do temeljite promjene.

Jednom su se Kristovi uËenici naπli u nemogu-Êem poloæaju. Nitko od dvanaestorice nije htio popustiti— da ne bi izgubio na ugledu.

To se dogodilo u “gornjoj sobi” u kojoj su se apo-stoli sastali da praznuju Pashu sa svojim UËiteljem.U ono vrijeme bilo je uobiËajeno da sluga opere go-stima praπnjave noge. Ali sluge nije bilo.

Nitko od uËenika nije htio preuzeti ovu ulogu. Ma-loprije su se meusobno svaali oko toga tko Êe uKristovom kraljevstvu obnaπati najveÊi poloæaj. Nji-hove misli bile su zaokupljene upravljanjem, a ne po-niznim sluæenjem. Sad su sjedili gledajuÊi jedan udrugoga, ËekajuÊi da netko popusti.

Onda je Isus uËinio neπto neobiËno. EvanelistIvan izvjeπÊuje: “Ustane od veËere, skine ogrtaË, uzmeubrus i njime se opaπe. Zatim ulije vodu u posudu zapranje te poËne uËenicima prati noge i otirati ubrusomkojim bijaπe opasan.” (Ivan 13,4.5)

UËitelj je postao slugom i oprao je noge svojimuËenicima. Zbog toga uËenici nikad viπe nisu bili onoπto su bili ranije. Viπe se neÊe moÊi svaati oko po-loæaja.

Kakav primjer! Ne bismo li ga trebali primijeniti— osobito u naπem braku? Kad se sljedeÊi put bu-dete bojali da Êete “izgubiti obraz” zato πto prvi po-puπtate, sjetite se kako je Isus uËenicima oprao no-ge.

I da znate, Isus je viπe od primjera koji pokazu-je kako moæemo stvoriti dobre odnose. On je istodo-bno naπe najveÊe nadahnuÊe; On nam daje sigur-


nost koja je toliko bitna za brak. Svijest da je Onumro za nas kao Spasitelj, svijest da nas nebeskiOtac prima zahvaljujuÊi Njemu, svijest da On æivi zanas kao Gospodar — sve to pruæa nam divnu sigur-nost.

Nesigurni ljudi se svaaju da bi pobijedili. Nesi-gurni ljudi ne mogu bez optuæbi. Ali oni koji imajusnaæan izvor ljubavi mogu si dopustiti da sluπaju,mogu si dopustiti da traæe, mogu si dopustiti da na-Ëine kompromis.

Zaπto ne biste zasnovali brak na sigurnosti kojumoæe dati jedino Krist? Dom u kojemu se Krist πtujekao Spasitelj i Gospodin jest dom sagraen na Ëvr-stoj stijeni.


Nitko vas ne moæe zamijeniti

SjeÊate li se Claudea Moneta, francuskog slikar-skog genija koji je bio uvjeren da vidi svijet u sa-svim dukËijem svjetlu? Igra tonova i boja na njego-vim platnima revolucionirala je umjetnost. Njegove suizloæbe isprva izazvale zaprepaπtenost i skandal, azatim tiho strahopoπtovanje. Uskoro ga je svijet po-Ëeo smatrati iznimno nadahnutim. Meutim, daro-vito oko Claude Moneta nije vidjelo ono πto je bilood najveÊe vaænosti: djevojku koja se zvala Camille.A pokazalo se kako je ona bila nenadoknadivi dionjegova nadahnuÊa.

U 19. stoljeÊu pariπka UmjetniËka akademija bi-la je svemoÊna. Za slikare je put k uspjehu vodiopreko profesorâ Akademije koji su nauËavali slikanjena jedini dopuπteni naËin: toËno, zavrπeno i — beæi-votno. Jednog Êe dana daroviti studenti moæda moÊiizlagati svoje radove u Akademijinu izloæbenom pro-storu. Samo na tom mjestu slikar je mogao oËekivatipozornost kritiËara i, moæda, Ëlanstvo u Akademiji.

Meutim, Claude Monet jednostavno nije mogaosebe natjerati da krene tim putem. ©to vrijedi um-noæavati iste stare prizore u odreenom stilu? Mo-net je osjeÊao da treba slikati ono πto njegovo okovidi, izravno iz prirode. Htio je uhvatiti æivahnost po-javnosti — meusobnu igru svjetla, boja i oblika utrenutaËnom dojmu.

NITKO VAS NE MOÆE ZAMIJENITI

Monetovi roditelji bili su spremni pomoÊi sinu dapostane veliki slikar. Ali zahtijevali su da prema us-pjeπnijoj umjetniËkoj karijeri krene doliËnim putem.“Moraπ studirati na UmjetniËkoj akademiji,” govorilisu “ili te neÊemo podupirati.”

To Monet nije mogao! Stoga se muËio sâm, je-dva nalazeÊi dovoljno sredstava za æivot; i slikajuÊi,stalno slikajuÊi. “Ja sam zarobljenik svojega oka,”rekao je jednom prigodom. Njegov nepromjenjivi ciljbio je: uvijek istinito prikazati vlastito vienje æivotai prirode.

Jedna od Monetovih omiljenih tema bila je Camille,prekrasan, draæesni model. Njegovo divljenje premanjoj pretvorilo se u ljubav, i na kraju su se vjenËali.

Monet je postao utemeljiteljem novog umjetniË-kog stila, impresionizma. Ali nitko nije kupovao nje-gove slike. Kad bi izlagao u galerijama, mnoπtvo sesamo smijalo. KritiËari su mu se bolno rugali. “»aksu i tapete bolje dovrπene nego to,” rekao je jedanod njih. Jedan crteæ u tadaπnjim novinama prikazi-vao je redarstvenika kako upozorava trudnu æenu dase ne pribliæava izloæbi impresionista jer bi πok mo-gao biti prevelik.

Monet i Camille æivjeli su u velikoj oskudici. Nikadkraja borbi da se prehrane i nau mjesto gdje Êestanovati. Ali Camille se nikad nije tuæila. Vjerovalaje u san svojega supruga.

I usprkos brigama, razoËaranjima i patnji, Monetje nastavio stvarati svoja svijetla, æivopisna platna.Camille je postala srediπtem njegove umjetnosti. Po-javljivala se na mnogim njegovim slikama — u polji-ma, visoka i dostojanstvena, u njihovu vrtu, na obali,ili s njihovim sinom Jeanom. Njezine duboke tamneoËi odraæavaju tugu i tihu odluËnost.

Borba za preæivljavanje uskoro je ubrala svoj da-nak. Camille se razboljela. Monet je poËeo oËajavati.

• 27

Mora ozdraviti! Ali kako? Nije mogao natjerati sebeda prestane slikati i nae kakav “pristojan posao”.Monet se osjeÊao strahovito krivim, ali ga njegova op-sjednutost nije napuπtala.

Nakon roenja njihova drugog djeteta, zdravljenjegove supruge se pogorπalo. Sada su znali da bo-luje od tuberkuloze. Monet je nastavio grozniËavoslikati, nadajuÊi se uspjehu svojih djela. Sigurno Êenetko uskoro priznati njegov rad, prodavat Êe svojeslike, moÊi Êe se preseliti na pogodnije mjesto i sveÊe biti dobro.

Ali uspjeh nije doπao na vrijeme. Tuberkuloza je1879. godine pokosila æivot voljene Camille. Mone-tov atelier joπ je uvijek bio prepun neprodanih sli-ka. Camille se nikad nije tuæila, uvijek je podupiralasvog supruga u njegovu umjetniËkom radu. Ali sadaje viπe nije bilo.

Bilo je izgubljeno i neπto drugo, iako Monet isprvato nije shvatio. Kako kaæe jedan njegov æivotopisac,“... smrÊu Camille njegovo je Ëudesno oko izgubilosvoju veliku stvaralaËku snagu”. Sva toplina, huma-nost i duboka osjeÊajnost u njegovim slikama — do-lazili su od nje!

Nekoliko godina kasnije napokon je doπao uspjeh.Ljubitelji umjetnosti su poËeli prihvaÊati impresioni-zam. Monetova platna su se poËela prodavati. Ugledmu je porastao. Monet je napokon uspio kao umjet-nik, ali bez Camille. MuËila ga je pomisao: Je li nje-gova borba za pravu umjetnost vrijedila æivota jednetakve æene?

Prodavao je svoje starije slike, ali je imao poteπ-koÊe sa stvaranjem novih. Pisao je: “Ostrugao samsva svoja nedavno naslikana platna. Strahujem...” Ujednoj je prigodi rekao: “Otkad sam doπao ovamo, uni-πtio sam πest platna. Napravio sam samo jedno kojeme zadovoljava. Umoran sam od svega...”


Mogao je slikati bilo πto i to bi se prodavalo zacijenu koju bi traæio. Ali on je uvidio da u njemuraste ogorËenost i nemir. “Naporno radim,” pisao je.“Razboljet Êu se od muke: straπno me brine sve πtoËinim.”

Monet je izgubio nenadomjestivi dio svog nada-hnuÊa. Imao je razloga za ogorËenost, ali je moædaimao razloga i za razmiπljanje. Ærtvovao je svoju su-prugu za umjetnost, a onda otkrio da bez nje nemaumjetnosti koja bi neπto znaËila. Monetovo sjajno okonije vidjelo dovoljno jasno da je sáma Camille bilanjegova umjetnost i da bi, da je naËinio kompromisi bolje se brinuo za nju, bolje saËuvao i svoju umjet-nost.

Njegovo divljenja vrijedno nastojanje da bude naj-bolji u slikanju nije ukljuËilo i teænju da bude naj-bolji u domu — na izvoru svog nadahnuÊa.

Mnogi meu nama imaju sliËan problem. Nijeuvijek lako uskladiti zahtjeve naπeg poslanja i na-πeg zvanja s potrebama naπega doma. »esto ne vi-dimo dovoljno jasno ono πto je istinski nenadomje-stivo. Jedan Ëovjek po imenu Tom imao je toliko sreÊeda to otkrije prije nego πto je bilo prekasno.

Tom je radio kao televizijski tehniËar. »esto suga zvali da pomogne prilikom snimanja posebnih do-gaaja. Tom se ponosio svojim poslom; poznavao jezamrπenosti televizijske elektronike i razvio posebandar za rjeπavanje poteπkoÊa koje bi se pojavile tijekomsnimanja.

Jedne godine se sindikat i tvrtka za koju je radionisu mogli sloæiti oko ugovora. Sindikat je proglasioπtrajk i Tom je, zajedno s ostalim osobljem, prestaoraditi.

Tomu se nije dopadalo to da treba prekinuti raditi.OsjeÊao se nelagodno sjedeÊi kod kuÊe besposlen. Alibio je siguran da Êe tvrtka ubrzo pristati na ugovor.

NITKO VAS NE MOÆE ZAMIJENITI • 29

Uostalom, kako bi mogli bez njega i njegovog tima?Nakon mnogo godina iskustva, Tom je nauËio skorosvaku pojedinost povezanu s proizvodnjom televizij-skog programa. Koga bi drugoga naπli s njegovomstruËnoπÊu?

Meutim, πtrajk se oduæio. Tvrtki kao da nije bilostalo do kompromisa. A onda je Tom saznao da suna njegovo mjesto uzeli drugoga. To je bio pravi udarac— netko drugi preuzima njegovo radno mjesto. ©toje bilo joπ gore, tvrtka je nastavila proizvoditi pro-grame kao i ranije. Tom je postao suviπan.

Nestalo je njegovog raspoloæenja. Ako ga je bilotako lako nadomjestiti, koliko onda vrijedi njegov æi-vot i kakvu svrhu joπ uopÊe ima? Hodao je besciljnopo kuÊi. Meutim, u tim trenucima utuËenosti, okoToma se okupila njegova obitelj. Tjeπili su ga i hra-brili.

I tada je poËeo sagledavati sebe u novom svje-tlu. Ponovno je obratio pozornost na one koji su seiz dana u dan oslanjali na njega: na suprugu i dje-cu. Tomu je sinulo da u njegovu æivotu postoji mje-sto na kojem ga nitko drugi ne moæe zamijeniti i gdjeÊe uvijek biti nenadomjestiv: u svojoj obitelji.

Ako Tom kao suprug i otac poËne sa πtrajkom,neÊe biti zamjene. Nitko drugi nije mogao uæivati utakvom ohrabrujuÊem odnosu, odnosu koji se razvioizmeu njega i njegove supruge te djece.

Tom se kasnije ipak vratio na svoj posao i na-stavio raditi na televiziji. Ali on se viπe nije oslanjaona svoj poslovni poloæaj i nije u njemu traæio sigur-nost. Shvatio je gdje Êe stvarno biti nenadoknadiv.

Jeste li i vi doπli do te spoznaje? Jeste li spremniostvariti svoju nenadomjestivu ulogu? Ili vam kari-jera uzima vrijeme odreeno za obitelj? Ima li teænjaza napredovanjem prednost pred skrbi za vaπega su-pruænika?


Znam, svi mi rijeËima podupiremo zamisao da sunam obitelji vaænije od svega. Lako je to reÊi. Ali upi-tajte se sami: Kad treba birati izmeu zahtjeva naposlu i potrebe u domu, koliko Ëesto birate ovo drugo?Otkazujete li ikada poslovni sastanak zato πto trebateprovesti vrijeme s obitelji?

Vjerojatno baπ i ne tako Ëesto. Vjerujte mi, znamto. Mi pastori obiËno smo najveÊi prijestupnici: toli-ko smo zaposleni da spasimo svijet — da zanemaru-jemo svoje najbliæe.

Meutim, Bog o kome Biblija govori gleda na toposve drukËije. On najviπe cijeni upravo ono prekoËega mi najËeπÊe prelazimo. Bog je ovo posebno lije-po istaknuo u maloj biblijskoj knjizi koja se zove Knji-ga o Ruti.

Na poËetku tog starozavjetnog zapisa nalazimo triudovice koje iz Moapskih poljana putuju u Judeju.To su Noemi i njezine dvije snahe, Ruta i Orpa. UMoapskim poljanama pojavila se glad, pa se NoemiodluËila vratiti u Judeju, gdje je bilo viπe hrane.

I dok su hodale praπnjavim putom, Noemi je po-Ëela razmiπljati. Ruta i Orpa, obje Moapke, nikad neÊeimati prilike za udaju u Judeji. Kao strankinje nikadneÊe biti potpuno prihvaÊene. Bolje je da ostanu usvojoj zemlji; u svom narodu Êe bar imati priliku dapodignu obitelj.

Zato je Noemi stala i progovorila: “Vratite se svakadomu majke svoje. Neka vam Jahve bude milostiv!”(Ruta 1,8)

Ali Ruta i Orpa su odgovorile: “Ne! Mi Êemo s to-bom, tvome narodu.”

One su bile sve πto je ostalo starijoj æeni. KakoÊe sama preæivjeti?

Ali Noemi je bila uporna: “Vratite se natrag, kÊerimoje! Zaπto biste iπle sa mnom? Zar Êu joπ imati sinovau utrobi svojoj da vam budu muæevi?” (Ruta 1,11)


Orpa je nato zagrlila svoju svekrvu i sa suzamase oprostila od nje. Meutim, Ruta se nije mogla odlu-Ëiti da je napusti; bila je previπe vezana uz nju. Iova mlada æena dala je poznato obeÊanje: “Kamo tiideπ, idem i ja, i gdje se ti nastaniπ, nastanit Êu se ija; tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog.”(Ruta 1,16.17)

Prekrasne rijeËi! Ne mogu zamisliti rjeËitiju oda-nost. Ruta je poznavala mjesto gdje je nitko nije mogaozamijeniti: odluËila se za jedinu obiteljsku vezu kojaje joπ postojala.

Njih dvije krenule su same, oslanjajuÊi se jednana drugu na dugom putu do Judeje. Pomislili bistekako Êe u golemom prikazu biblijske povijesti njihdvije ostati beznaËajne. Ali Bog je u Bibliji posvetioposebno mjesto njihovom iskustvu. Knjiga o Ruti za-uzima iznimno mjesto u Boæjoj objavi, ona je uskli-Ënik jedne druge knjige, Knjige o sucima.

Knjiga o sucima je vrlo æalosna priËa o nepre-kidnim otpadima Izraela. Ponekad bi se, nakon kakvogvelikog izbavljenja, Izrael vratio Bogu, ali bi uskoroopet slijedili idole susjednih naroda. Nikad se nisumogli potpuno odluËiti sluæiti nebeskom Bogu.

Ruta je Boæji odgovor na to cijelo æalosno razdo-blje. Kakva je opreka ova neznaboæaËka djevojka Iz-raelovim prevrtljivim putovima! Bog nije trebao izgo-voriti drugu propovijed o vjernosti, nakon πto je Iz-rael pokazao tako jadan æivot pod vodstvom sudaca.On je jednostavno ispriËao prekrasnu pripovijest ojednoj mladoj æeni i njezinoj svekrvi.

Kao da Bog kaæe: To je istinski vaæno! Kraljevi iratnici mogu doÊi i proÊi, narodi mogu doæivjeti na-predak i velike padove; ali ono πto na kraju vrijedijest ova vrsta odanog odnosa.

Ruta je iznad svega cijenila mjesto na kojem jenitko drugi nije mogao zamijeniti. I kao ishod ove


odluke, postala je jedan od Boæjih velikih spome-nika.

I vaπ brak moæe biti jedan od Boæjih prekrasnihspomenika. Pavao nam kaæe da odnos izmeu muæai æene treba biti odraz odnosa Krista i Njegove Crkve.U skrbi, πtovanju i obziru prema obiteljskom æivotusvijet mora vidjeti sliku Kristove ljubavi prema svomnarodu.

Niπta u naπem poslu i niπta u naπem zvanju nemoæe osigurati ovu sliku. Ne mogu je osigurati nitisve promidæbe i sposobnosti na svijetu. Samo kakvoÊanaπih braËnih odnosa moæe izraziti ono πto Bog æelireÊi. Mi imamo ulogu koju nitko drugi ne moæe pre-uzeti.

Bog æeli da budemo poznati po naπim odnosimau domu. To je dio naπeg poziva. Ne moæemo to odvojitiod svog æivotnog poslanja. Ako naπe obitelji ærtvuje-mo zbog svog poslanja, ustvrdit Êemo, poput slikaraMoneta, da nam viπe i nije ostalo nikakvo poslanje.

Biti nenadmaπni u obiteljskim odnosima — kakoje malo onih meu nama koji teæe za tim. Pritiscisvijeta neprestano zahtijevaju da odvojimo svoj po-ziv u poslu od poziva u domu. Ne tako davno stotineakademika okupilo se kako bi odalo Ëast Ëovjeku kojije dobio Nobelovu nagradu za znanost. Tijekom uvo-dnih sveËanosti njegova je æena Ëekala iza pozor-nice, sa suprugama kandidata za ostale nagrade.Supruga nagraenog nobelovca nije pokazivala nekoposebno oduπevljenje. Druge su æene htjele doznatirazlog.

“Kako mogu biti sretna s takvim muæem?” reklaje i nastavila razoËarano priËati o æivotu u njihovomdomu.

Odmah su se javile i druge: “Hej, pa tako je ikod mene!” Sve su osjeÊale gorËinu zanemarenosti izloupotrebljavanja.


Dok su na pozornici sijevale bljeskalice fotoapa-rata i dok su uglednici dræali besprijekorne govore,iza pozornice se odvijala sasvim drukËija priËa. Æe-ne koje su bile najbliæe ljudima kojima se iskazivalaËast mogle su samo oplakivati zajedniËku bijedu.

Uspjeti u poslu a ne uspjeti u domu — to je gorkastvarnost. A tako neπto Boæja rijeË ne moæe odobriti.Naπe poslanje u æivotu sliËno je tkanini bez πava. Akou svom æivotu u domu ne moæemo odraæavati Kri-sta, πto vrijedi ako Ga nastojimo predstaviti u svomeposlu?

Kako uspijevate na vaπem nezamjenjivom mjestu?Kad se naπ svijet bude pretvorio u pepeo, mi se ne-Êemo osvrnuti i reÊi: “Eh, da sam bar viπe vremenaproveo u svom uredu!” Onda Êe nam biti bitna samokakvoÊa naπih osobnih odnosa. Naπe najveÊe rado-sti i najdublja æaljenja bit Êe usmjereni na ljude iznaπeg obiteljskog kruga na koje smo utjecali svojimdobrom ili zlom.

Molim Boga da svatko od nas bude spreman po-kazati uspjeh tamo gdje to zbilja vrijedi. Posvetimose cijelim srcem ostvarivanju svoje nenadomjestiveuloge!


Taj Mahal i prava ljubav

Nad indijskom ravnicom Agra uzdiæe se svojomkupolom graevina boje slonovaËe, savrπenih oblikai mjera. BlijeπteÊi na suncu kraj obale rijeke Jumna,stoji jedna od najpoznatijih graevina na svijetu —Taj Mahal. Mnogi odlaze tamo diviti se njezinoj arhi-tektonskoj ljepoti, ali je malo onih koji znaju dirlji-vu pripovijest vezanu uz ovu graevinu.

Ovo veliËanstveno djelo govori o neobiËnoj veziizmeu mogulskog vladara ©ah Jahana i njegove omi-ljene supruge Mumtaz Mahal. U vrijeme kad su kra-ljevski brakovi skoro uvijek bili politiËki savezi, ovodvoje sjedinilo je æivote zato πto su se voljeli.

Jahan se zaljubio u æenu koja danas poËiva uTaju pored Kraljevske trænice. Zaprosio ju je i dobiopozitivan odgovor, ali je morao Ëekati joπ pet dugihgodina, dok astrolozi na dvoru nisu zakljuËili da suse zvijezde povoljno svrstale za kraljevsko vjenËanje.Za to vrijeme Jahan i Mumtaz se nikad nisu susreliniti vidjeli, ali je njihova ljubav ostala nepokolebljiva.

Poslije vjenËanja oni se viπe nisu razdvajali. Kraljevipjesnici pjevali su kako je ljepota Mumtaz Ëak nag-nala Mjesec da se sakrije od stida. Ali viπe od ljepo-te, Jahan je kod svoje supruge cijenio neπto drugo.Ona se pokazala tako mudrom da mu je uskoro po-stala najpovjerljivijim politiËkim savjetnikom. Bila jevelikoduπna i puna suÊuti; svakog dana naËinila bipopise udovica i siroËadi, nastojeÊi zadovoljiti njiho-

ve potrebe. Mumtaz je svom suprugu rodila mnogodjece i, usprkos sloæenim problemima πto prate vla-danje jednim kraljevstvom, ©ah Jahan je idiliËno æi-vio sa svojom suprugom. Kad je ©ah morao poÊi navojni pohod protiv pobunjenih snaga na jugu Indije,njegova je supruga zahtijevala da ga prati, iako jebila u drugom stanju.

Upravo je na tom pohodu doπlo do tragedije. Mum-taz nije preæivjela porod svog Ëetrnaestog djeteta. ©ahJahan je bio izvan sebe. Zatvorio se u svoje odaje iodbijao hranu. Leæao je na kraljevskom odru jecaju-Êi osam dana, a kad se pojavio pred ljudima, Ëinilose kao da je ostario nekoliko godina.

Nestalo je ljubavi njegovog æivota. Smrt mu je otelaljubav koja mu se Ëinila vjeËnom. Ali ovaj je Ëovjeknaπao naËina da je ovjekovjeËi. OdluËio je izgraditispomenik svojoj supruzi: mauzolej — toliko lijep ko-liko je bila lijepa njihova ljubav.

I tako je sagraen Taj Mahal, prekrasni spome-nik u kojem je pohranjeno tijelo njegove æene. Viπenije bilo savrπenog para, ali se ©ah Jahan ovom pre-krasnom graevinom pobrinuo da ne ostane zabo-ravljen kroz vjekove.

Sagradio je spomenik vjeËnoj ljubavi. Kad stojepred ovom graevinom, ljudi zapravo promatraju idealbesmrtne ljubavi, ideal predanja koje nadmaπuje i sa-mu smrt. Mnogi su dirnuti izrazom ljubavi ovog Ëo-vjeka prema supruzi.

Taj Mahal je divan spomenik. Ali uvjeren sam dasvatko od nas moæe sagraditi jednako tako lijep, æivispomenik — u svome braku. U svijetu otupjelih osje-Êaja, svatko od nas moæe podiÊi rjeËiti spomenik be-smrtnoj ljubavi.

Da bismo to uËinili, mislim da ovaj ideal moramoraπËlaniti u njegove sastavne dijelove. Pogledajmo malopobliæe vjeËnu ljubav. Od Ëega je ona sastavljena?


Uvjeren sam da Pavlovo pismo KorinÊanima daje naj-bolji odgovor. Trinaesto poglavlje Prve poslanice Ko-rinÊanima najljepπe je biblijsko poglavlje o ljubavi,na svoj naËin jednako tako velikoj i divnoj poput TajMahal.

Nakon πto je ustvrdio da bez Boæje ljubavi ne mo-æemo niπta postiÊi, Pavao poËinje nabrajati njezineznaËajke. On nam kaæe kako se ta ljubav ponaπa.Evo Ëetvrtog i petog retka: “Ljubav je strpljiva, lju-bav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, neoholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdra-æuje se, zaboravlja i praπta zlo.”

U ova dva retka istaknute su dvije potpuno su-protne vrste karakternih crta. Strpljiva ljubav stav-ljena je nasuprot oholosti, hvalisavosti, samoæivostii gnjevu. Prva izraæava ljubav i izgrauje je, dok jedruga skupina razara.

Boæja vrsta ljubavi velika je suprotnost sebiËno-sti. Æivot usredotoËen na sebe nastoji oholim i hva-lisavim ponaπanjem uvijek zaπtititi samo sebe. Ovajstav mogli bismo nazvati ja protiv njih. One koji gazastupaju lako je izazvati i razljutiti. Ljubav je Boæjeoruæje protiv najosnovnijeg Ëovjekovog problema:sebiËnosti. Onaj tko prima i daje Boæju vrstu ljuba-vi, osjeÊa se toliko sigurnim da moæe izaÊi iz skuËe-nog prostora sebiËnosti. On moæe biti osjetljiv na po-trebe drugih ljudi, jednako kao i na svoje.

Ovakva ljubav temelj je trajnom braku. Ona nigdjenije toliko vaæna kao u zajednici dvoje ljudi. Brakzahtijeva da nadrastemo same sebe. Isprva to nijeteπko, s obzirom da nas æar zaljubljenosti nagoni das Ëeænjom gledamo u oËi dragog biÊa. Ali kako pro-laze godine, pojavljuje se stara sklonost ka usmje-renosti na sebe. Pokloniti svome braËnom drugu svojevrijeme, paænju, brigu, sebe — to nije uvijek prirod-na reakcija.

TAJ MAHAL I PRAVA LJUBAV • 37

Jedino je Boæja ljubav dovoljno jaka da nas po-tiËe na ustrajnost davanja cijelog æivota. Samo Nje-gova ljubav moæe davati strpljivu ljubaznost u tre-nucima kad æivot postane neugodan. Tad nam je naj-potrebnija. Lako je voljeti kad cvatu ruæe, kad je braËnidrug nasmijeπen ili je upravo donio plaÊu. Ali kadcvijeÊe uvene, kad braËni drug gnjavi i kad se gomi-laju raËuni, ljudska ljubav obiËno nestaje. Strpljivost,obzir i ljubaznost u teπkim vremenima — to je Bo-æja vrsta ljubavi.

Cheryl se tog jutra nalazila na putu do radnogmjesta. Bila je prometna guæva i tijekom voænje sepreviπe pribliæila kolima ispred sebe. Kad je vozaË is-pred nje zakoËio, nije se uspjela zaustaviti na vrije-me i udarila je u njegov zadnji branik. Zaustavili suse.

Izaπla je, uvidjela πtetu i briznula u plaË. Znalaje da je kriva, a automobil je bio potpuno nov, kup-ljen prije dva dana. Kako da svom muæu pogleda uoËi?

Drugi je vozaË pokazao razumijevanje, ali je obja-snio da trebaju meusobno zabiljeæiti registarske bro-jeve vozila i vozaËkih dozvola. Cheryl je posegnula uladicu kraj upravljaËa da uzme isprave. Izvadila ihje i na njima naπla priËvrπÊen listiÊ. Snaænim muπ-kim rukopisom, koji je odmah prepoznala, pisalo je:“U sluËaju nezgode, sjeti se, srce, da ja volim tebe,a ne auto!”

To je ljubaznost πto stiæe u pravom trenutku! Toje vrsta ljubavi koja traje cijelog æivota.

Onaj tko je usmjeren na sebe, okomljuje se naprobleme, dok ih strpljiva osoba pokuπava rijeπiti. Se-biËan Ëovjek na svaku prijetnju odgovara u ljutnji,dok strpljiv Ëovjek ljubaznoπÊu nadvlauje gnjev.

Moæda vam je poznato kako su nekada braËnimdrugovima savjetovali da “daju oduπka svojim osje-


TAJ MAHAL I PRAVA LJUBAV

Êajima”. ZakljuËili su kako potiskivanje i Ëuvanje gnje-va u sebi nije najbolje u osjeÊajnom smislu, i Ëakpredstavlja prijetnju tjelesnom zdravlju. Smatralo sedobrim rjeπenjem istresti sve πto je u nama. ReËenonam je: Zdravi odnosi zahtijevaju savrπenu iskrenost;stoga uvijek moraπ izraziti kako se osjeÊaπ.

Ali burno izraæavanje ljutnje, odbojnosti i nesklo-nosti baπ i ne rjeπava probleme. Iskaljivanje gnjevaobiËno ne Ëini da on nestane, veÊ ga samo joπ oja-Ëa. Odvratne navike postaju joπ jaËe.

»asopis Psychology Today ispitivao je 350 braË-nih parova koji su zajedno po petnaest ili viπe godi-na. Htjeli su ustvrditi πto pridonosi trajnosti brako-va. I ustanovili su da uspjeπni braËni parovi tvrdekako je πtetno izraæavati posljedice jakoga gnjeva. Sma-trali su da je vaæno suzdræati se te da je za valjanorjeπavanje problema potrebna odreena mirnoÊa.

Od sveg srca se slaæem s ovim miπljenjem. Mojasupruga Nellie i ja proslavili smo pedesetu godiπnji-cu vjenËanja, pola stoljeÊa zajedniπtva. Kao i drugi,i mi smo se morali prilagoavati; bilo je neslaganja.Ali pri rjeπavanju problema nismo smatrali nuænimda dajemo oduπka ljutnji.

Biblijska je istina: “Blag odgovor ublaæava jarost,a rijeË osorna uveÊava srdæbu.” (Izreke 15,1) Strplji-vost i ljubaznost rjeπavaju probleme. I baπ problemitijekom desetljeÊa sve viπe i viπe povezuju ljude.

Promotrimo joπ jednom u Prvoj poslanici Korin-Êanima 13. poglavlje, taj biblijski Taj Mahal ljubavi.U πestom i sedmom retku Ëitamo: “... ne raduje senepravdi, a raduje se istini. Sve ispriËava, sve vjeruje,svemu se nada, sve podnosi.”

Znate li da postoji veliko mnoπtvo braËnih paro-va koji kao da se raduju nepravdi? Takvi Ëak i biljeæenanesene uvrede. Kako godine prolaze, ljudi u svombraËnom drugu sve viπe i viπe primjeÊuju nesavrπe-

• 39

nosti i slabosti. SimpatiËni mladoæenja, koji se pri-Ëinjao tako privlaËnim i obzirnim, ostavlja na podusvoje prljave Ëarape i provodi gotovo cijeli nedjeljnidan gledajuÊi sportske televizijske emisije. Draæesnamladenka, koja je izgledala tako slatka i njeæna, po-staje razdraæljiva i provodi dobar dio nedjelje razgo-varajuÊi telefonom s majkom.

Prije ili kasnije svi mi poËinjemo shvaÊati da senismo vjenËali za gospodina Predivnog ili gospoicuSavrπenu. Svatko od nas ima svoje nedostatke. Nijeteπko podnositi nesavrπenost kod naπih suradnika iliprijatelja. Ali tu blizu, u prisnoj braËnoj zajednici,ovi se nedostaci mogu Ëiniti vrlo velikima. »esto ihpreuveliËavamo, a ponekad se njima Ëak i sluæimokao oruæjem protiv drugoga.

Nasuprot tome, spomenuti biblijski tekst savje-tuje nam da se “radujemo istini” i da “sve vjeruje-mo”. Mnogi biblijski struËnjaci u ovome vide savjetda vjerujemo u sve ono πto je u drugome najbolje.

Kako bi sve bilo drukËije kad bismo se trudilivjerovati u ono πto je najbolje u naπem braËnom dru-gu, umjesto da pamtimo njegove pogreπke! Ovo sedvoje ne moæe pomiriti. Ponovno se susreÊemo sa æi-votom koji vodi raËuna samo o sebi; i s putem lju-bavi.

SebiËnost se brani tako da druge poniæava. Bo-æja vrsta ljubavi vidi dobro koje postoji u drugome:ona istiËe ono πto je u njemu najbolje.

Na dan svog vjenËanja Alan McGinnis napisao jesvojoj zaruËnici pismo. U njemu je pisao o svojoj lju-bavi prema njoj, o radosti koju osjeÊa zbog vjenËa-nja i o lijepim nadama za njihovu zajedniËku bu-duÊnost. I od tada je za svaku godiπnjicu vjenËanjapisao novo pismo. U njemu bi pisao o posebnim tre-nucima πto ih je proveo s njom i koji su mnogo znaËilinjemu osobno, kao i napretku njihove ljubavi.


Cijenite li svog braËnog druga? Pokaæite mu to!Pokaæite joj to! Ako taj osjeÊaj ne izrazite, oslabit Êeili Ëak posve iπËeznuti. Ali ako ga izrazite — procvjetatÊe i donijeti prekrasan plod. Usmjeravanje na onoπto je pozitivno donosi veliku promjenu — i rjeπavaprobleme.

Mlada æena po imenu Sandra doπla je dubokopotiπtena u ured svog pastora. PoËela je iznostiti dugu,bolnu priËu o svome muæu. Objaπnjavala je kako seprema njoj odnosi s omalovaæavanjem. NiËim mu nemoæe udovoljiti. Svakog se dana pribojavala trenut-ka kad Êe se vratiti s posla.

Sandra je inaËe bila lijepa mlada æena, ali ju jenjezin osjeÊaj da je odbaËena pretvorio u poraæenu,razdraæljivu i hladnu æenu. I πto je viπe prezirala svo-jega muæa, to je manje osjeÊala volju da mu ugodi.Upala je u grozan zaËarani krug.

Pastor je zakljuËio da Êe biti najbolje da posjetinjezinog supruga Joea. Ovaj se Ëovjek zaËudio kadje Ëuo da je on uzrok potiπtenosti njegove supruge.Kao i veÊina muπkaraca, on nije shvaÊao kako nje-gova supruga moæe na takav naËin tumaËiti njegovodnos prema njoj.

Pastor je ovom Ëovjeku iznio osobit prijedlog: “Iza-berite deset pozitivnih osobina vaπe supruge i za-hvaljujte Bogu za njih. Zahvalite Mu dva puta dnev-no, ujutro i na putu kuÊi.”

To nije izgledalo teπko, pa se Joe sloæio. PoËeoje zahvaljivati Bogu za ono πto mu se svialo kodSandre. I nije trebalo dugo — ona se na njegove oËipoËela mijenjati. Postala je ljubaznija. Joe je nastaviozahvaljivati Bogu za nju, i Sandra je rasla u samo-poπtovanju i volji za æivotom.

Nakon nekog vremena pastor je upitao Joea je linauËio napamet svih deset Sandrinih pozitivnih oso-bina. Suprug je s osmijehom odgovorio: “Ne samo da


sam ih nauËio napamet, nego pronalazim nove za kojesvakog dana zahvaljujem Bogu!”

Kako bi bilo lijepo kad bi svatko od nas u svombraËnom drugu naπao neπto novo za πto bi zahva-ljivao Bogu!

Umjesto da gledamo na nedostatke, na ono πtonas æivcira, vjerujmo u ono πto je najbolje, usmjeri-mo misli na pozitivno. Ako vam je teπko πtovati svogbraËnog druga, pozivam vas da jednostavno sjedne-te i napiπete deset osobina koje vam se kod njegaili nje sviaju. Za one koji se bore s gorkim iskus-tvima moæda Êe to isprva izgledati teπko. Teπko jeoduprijeti se teænji da se prisjeÊamo zla koja su namuËinjena. Ali potrudite se, pozorno razmotrite, postojeosobine koje nije teπko cijeniti kod vlastitog braËnogdruga. Razmiπljajte o njima, zahvaljujte Bogu za njih.Vjerujem da Êete ustvrditi kako se vaπ braËni drugmijenja pred vaπim oËima.

Nakon pedeset godina braka naπao sam kod svojesupruge Nellie mnoge dobre osobine. Nastojao samse usredotoËiti na njih. Vidio sam kako je Bog upo-trijebio njezine dobre osobine da dopuni moje i dami pomogne u mojim slabostima. Nellie posjeduje otvo-renost i iskrenost prema ljudima, πto osobito cije-nim. Uz moju suprugu se neÊete dugo osjeÊati stran-cem. Ima neπto u Nellie πto Ëini da se ljudi oduπevenjome.

Ljubav se raduje istini, raduje se dobru koje vidimou svom braËnom drugu. To je vrsta ljubavi koja moæetrajati cijeli æivot. Naπi brakovi su sveto poslanje —najvaænije zvanje koje Êe veÊina nas imati tijekomsvog æivota. Bog æeli u naπoj zajednici muæa i æeneizgraditi prekrasan spomenik koji ukazuje na Njego-vu vrstu ljubavi.

Kod braka nije rijeË o udobnosti ili ekonomiËno-sti. Bog æeli da on bude neπto mnogo viπe. Kao braËni


par imamo prednost da odraæavamo neπto πto je bo-æansko: ljepotu strpljive ljubaznosti, ljepotu kad “svevjerujemo”. Svatko od nas moæe u svom domu sa-graditi svojevrsni Taj Mahal, trajni spomenik.

©ah Jahan, graditelj tog prekrasnog groba, doæi-vio je ubrzo poslije smrti svoje voljene supruge joπjednu tragediju. Njegov vlastiti sin polakomio se zavlaπÊu pa je ustao na oca. Sin je 1658. godine digaobunu i oteo prijestolje.

©ah Jahan se zatvorio u palaËu. Posljednjih osamgodina æivota proæivio je kao zarobljenik u pozlaÊe-nom kavezu. Ali tjeπio se jednim: kroz prozor je mo-gao gledati preko rijeke Jumne i vidjeti prekrasnomjesto na kojem poËiva njegova supruga. Spomenikje joπ uvijek stajao; simbol njegove ljubavi ostao jelijep kao πto je uvijek i bio.

Predaja kaæe da su straæari naπli mrtvog ©ahaJahana, u starosti od 74 godine, s otvorenim oËimaupravljenim na bljeπtavi Taj Mahal.

Bog æeli da svatko od nas naËini sliËan spome-nik, izraz ljubavi koja traje zauvijek. On æeli da naπbrak ispuni svoj uzviπeni cilj. On æeli da naπi domo-vi budu predokus Neba.

Mi moæemo imati takav brak — ako svoj æivotusredotoËimo na Boæju vrstu ljubavi. Ljubav koju Bogdaje moæe postati naπ najveÊi izvor. Ako svakog da-na na njemu napajamo svoje srce i um, moÊi Êemopokazati strpljivu ljubaznost i vjerovati u najbolje ondakad je najpotrebnije.

Ne æelite li i vi ovakvu vrstu braka, ovakvu vrstuspomenika u svom æivotu? Traæite Boga da u vamaizgradi ljubav koja traje vjeËno. I nastavite netremi-ce gledati u Njegovo nesebiËno srce koje je uvijekspremno davati.


Kazalo

SreÊa od zida do zida............................................. 5

BraËni drugovi u poπtenoj borbi .......................... 16

Nitko vas ne moæe zamijeniti ............................... 26

Taj Mahal i prava ljubav...................................... 35

PreporuËujemo

www.znaci-vremena.comwww.procvatzdravlja.com

www.biblija.hr

George E. Vandeman SRE˘A OD ZIDA DO ZIDA · lji.Ó (Psalam 127,1) Koliko su u braku znaŁajni...

Documents

Transcript of George E. Vandeman SRE˘A OD ZIDA DO ZIDA · lji.Ó (Psalam 127,1) Koliko su u braku znaŁajni...