GEOPARK Papuk

Položaj Geoparka Papuk u Hrvatskoj

Papuk se poput šumovitog otoka izdiže iz plodne,

zlatne slavonske ravnice. Još od paleolitika bogati

prirodni resursi stvorili su čvrstu vezu između čovjeka

i planine.

Karta znamenitosti PP i GP Papuk

Korištena literatura, materijali, internetske poveznice:

- centar za posjetitelje geoparka- Velika- http://www.papukgeopark.com

- privatna zbirka obiteljskih fotografija Geološka karta

Park prirode Papuk jedan je od jedanaest parkova prirode u Hrvatskoj. Parkom prirode proglašen je 1999. godine. Bitan razlog za proglašenje Papuka parkom prirode jest što su u njemu očuvana obilježja žive i nežive prirode karakteristična za srednju Slavoniju. Neosporno je riječ o prostranom prirodnom i dijelom kultiviranom, području sa naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-

Jedan od razloga imenovanja Papuka parkom prirode je njegovo geološko značenje. Papuk izgrađuju stijene u starosnom rasponu od 350 milijuna godina. Osim geokronološke nalazimo i litološku raznolikost zastupljenu varijetetima stijena nastalih sedimentnim, metamorfnim i magmatskim procesima. Na području Parka prirode Papuk zastupljene su geološke tvorevine od prekambrija, paleozoika, mezozoika do najmlađih članova kenozoika. Zastupljene geološke tvorevine nastale su u više orogenetskih ciklusa tijekom geološke prošlosti (hercinski i alpinski), dok su u završnom formiranju značajnu ulogu igrali neotektonski pokreti. Najznačajniji geološki procesi stvaranja vezani su na razdoblje hercinske orogeneze. Geološki mlađe tvorevine vezane su uz alpinsku orogenezu, a zastupljene su mezozojskim sedimentima starosti između 65 i 260 mil. godina. Kraj mezozoika je zastupljen krednim vulkanogeno-sedimentnim kompleksom kojem pripada i geološki spomenik Rupnica. Složenost geoloških odnosa uvjetovalo je i zanimljivu hidrogeološku pojavu - prirodne termalne izvore u dolini potoka Dubočanke.

PRVI HRVATSKI GEOPARK

Hrvatska vlada je Papuk proglasila zaštićenim područjem 1999. godine zbog iznimne geološke, biološke i kulturne raznolikosti, koja se rijetko može naći na ostalim hrvatskim područjima. Od proglašenja Parka prirode Papuk, njegovo vodstvo je prepoznalo veliku vrijednost njegova geološkog nasljeđa te se rodila ideja o pridruživanju Europskoj mreži geoparkova. Dokumentacija za prijavu je izrađena zajedničkim naporima Parka prirode Papuk, Hrvatskog geološkog instituta te Sveučilišta u Zagrebu. Park prirode Papuk podnio je prijavu za prijem u Europsku mrežu geoparkova u rujnu 2006.

Delegacija koja je nakon toga posjetila Papuk dala je vrlo povoljno izvješće. Kao posljedica toga, u rujnu 2007. godine na sedmoj sjednici Europske Mreže Geoparkova kojoj je domaćin bio škotski park North West Highlands Papuk je postao prvi hrvatski geopark i 30. član europske mreže te član UNESCOve svjetske mreže geoparkova.

Novi status geoparka podići će svijest o važnosti geološke zaštite i pridonijeti promociji lokalnih i regionalnih proizvoda, obrta, događaja, festivala, lokalne tradicije te ugostiteljstva.Geopark je prilika da posjetiteljima pokažemo mjesta koja pričaju priču o planetu Zemlji staru 600 milijuna godina.

SVJETSKA MREŽA GEOPARKOVA

Prva konferencija geoparkova je održana u Pekingu, u Kini, u lipnju 2004. godine.Trenutačno su u obitelji globalne mreže geoparkova 57 geoparka diljem svijeta.

U listopadu 2004. europska mreža geoparkova je potpisala ugovor sa odjelom za Zemljine znanosti UNESCO-a za procesuiranje aplikacija diljem Europe za priključenje globalnoj mreži geoparkova. Za Europu je već osnovan ugovor koji služi kao mehanizam za integraciju nacionalnih geoparkova u europsku mrežu geoparkova. Novi članovi koji se priključe europskoj mreži geoparkova automatski se priključuju globalnoj mreži geoaparkova.Mreža dobavlja sredstva za aktivnu kooperaciju između geoparkova diljem svijeta. Pod okriljem UNESCO-a i preko izmjena partnera globalne mreže geoparkova, važna nacionalna geološka mjesta pojačavaju prepoznavanje i korist diljem svijeta, te razmjenu znanja, iskustva i ostalih mogućnosti iz ostalih geoparkova.

U okviru globalne mreže geoparkova , geološka baština i naslijeđe su na raspolaganju ljudima i povezani sa širim aspektima prirodne i kulturne baštine.

„Geoparkovi nisu samo slika stijena- oni su i slika ljudi. „Geoparkovi nisu samo slika stijena- oni su i slika ljudi. Presudno je da budu ukljuPresudno je da budu uključčeni- želimo vidjeti što je više eni- želimo vidjeti što je više mogumogućće ljudi da se ukljue ljudi da se uključčuju u geologiju prostora. Naš cilj uju u geologiju prostora. Naš cilj je poveje poveććanje geoturizma(…) u korist lokalne ekonomije te anje geoturizma(…) u korist lokalne ekonomije te da ljudi shvate evoluciju njihovog lokalnog krajolika.“da ljudi shvate evoluciju njihovog lokalnog krajolika.“(Chris Woodley-Stewart, geopark menadžer, Sjeverni Pennines AONB, Ujedinjeno Kraljevstvo)

Papuk Geopark ima jedinstven položaj u kolizijskoj zoni dvaju makroploča - Afričke i Euroazijske. Na malom području susrećemo različite vrste stijena (magmatske, sedimentne i metamorfne) koje su stvarane od prekambrija do danas. Stijene na Papuku su formirane u različitim geološkim okruženjima, a kao posljedicu toga tu nalazimo svu raznolikost stijena s obzirom na litologiju, stratigrafsku starost ili strukturne karakteristike.

Papuk sadrži formacije stijena izuzetnog geološkog interesa, koje su stare i preko 600 milijuna godina, što ih čini jednim od najstarijih stijena u Hrvatskoj.

Na kristalinskoj osnovi leže permo-trijaski sedimenti i naslage neogenske i kvartarne starosti. Podaci vezani za starost metamorfita (filiti, kloritni škriljavci, gnajsevi, migmatiti i amfiboliti) i granita su oskudni i njihova starost je predmet čestih sukobljavanja među geolozima; smatrani su prekambrijske starosti dok ih drugi svrstavaju u stariji paleozoik.

Mezozojske formacije su predstavljene najvećim dijelom karbonatnim stijenama u kojima su česti krški oblici: ponori, ponikve, špilje, jame. Nalazimo ih na vršnom dijelu Papuka.

U kenozoiku nalazimo fosiliferne sedimente, najčešće miocenske starosti, kada je Papuk bio otok u „panonskom moru“. Tijekom miocena odvijala se i vulkanska aktivnost, a dokaz tomu su piroklastične naslage i manja vulkanska tijela. Konačna tektonska izdizanja i erozija stijena slavonskih planina akumulirale su velike količine sedimentnog detritusa, sada sačuvane kao više od 1 kilometra debele naslage savske i dravske potoline.

Geološki, Papuk je smješten u najjužnijem dijelu tektonske jedinice Tisije, koja predstavlja dio pred-neogenske kristalinske baze Panonskog bazena. Papuk je uglavnom izgrađen od metamorfnih i magmatskih stijena, a smatra se da su izdanci Tisijske jedinice stijena koje nalazimo na Papuku najbolji primjeri u širem području Panonskog bazena.

PALEOZOIK 545-250 milijuna godina

Najveći dio područja geoparka izgrađen je od metamorfnih stijena nastalih u vrijeme predpaleozoika i paleozoika. Možemo razlikovati tri metamorfna kompleksa: Psunjsko-krndijski, Papučki, te Radlovački metamorfni kompleks. Zastupljeni su različiti varijeteti metamorfnih i podređeno magmatskih stijena: granat-staurolitski gnajsevi, amfibolitni škriljavci i klorit-sericitni škriljavci (Psunjsko- Krndijski matamorfni kompleks), biotitsko-muskovni gnajsevi, magmatiti, granitoidi (Papu č ki Metamorfni kompleks) i metagrauvake, metapješčenjaci i spiliti (Readlova č ki metamorfni kompleks ).

filoniti

amfiboliti

vrpčasti migmatitislejtovi

spilitizirani dijabazi

MEZOZOIK 250-65 milijuna godina

KENOZOIK 65 milijuna godina-danas

U donjem miocenu taložili su se riječni i jezerski, te kasnije u badenu marinski sedimenti. U ovim taložinama često nailazimo na fosile koji nadopunjuju geološku priču ovog područja (kontinentalna paleoflora, fosili morskih organizama). U gornjem miocenu slijedi postupno zapunjavanje panonskog bazena i prelazak sa morske ka kontinentalnoj sedimentaciji. Tijekom miocena odvijala se i vulkanska aktivnost, a dokaz tomu su piroklastrične naslage te manje vulkanska tijela. Naslage sedre na Papuku su najmlađe geološke tvorevine, na Jankovcu su formirale veliku sedrenu barijeru preko koje je preljeva 35 metarski slap Skakavac.

Prijelaz iz paleozojske u mezozojsku eru je kontinuiran, a geološki je dokumentiran konglomeratima i kvarcnim pješenjacima nastalim intenzivnim erozijskim procesima od ishodišnih paleozojskih tvorevina. Kontinuirano na permotrijaskim naslagama talože se i pješčenjaci i silititi u razdoblju donjeg trijasa sa prijelazom u dolomite i vapnence srednjeg trijasa (anizik i ladinik). U karbonatnom kompleksu geoparka nalazimo gotovo sve morfološke oblike krških područja: ponori(Uviraljka preko 200 metara podzemnih kanala), jame(Suhodolka dubine 90 metara), spilje i ponikve. Relikt krša u vršnom dijelu Papuka ujedno je i prirodni kolektor pitke vode značajan za šire područje.

dolomit sa algama

konglomerati

jama Suhodolka

spiljski ukrasi

kvarcni pješčenjaci

deltni konglomerati

sedrena barijera

tufiti

badenski fosili

pliocenski pljesci

Geološki spomenik prirodeRUPNICA

U blizini mjesta Voćin u sjeverozapadnom dijelu

Parka smješten je jedinstveni geološki spomenik

prirode Rupnica.

Rupnica je još 1948. godine proglašena prvim

geološkim spomenikom prirode u Hrvatskoj.

Njegov geološki značaj je u jedinstvenoj

morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena, u

obliku četverokutnog i šesterokutnog stupastog

lučenja albitskog riolita. Stupovi su nastali kao

posljedica stvaranja pukotinskih sustava pri

hlađenju magme na prolazu prema površini

Zemlje.

Lokalitet Rupnica je dio petrološki heterogene vulkanske mase unutar koje se nalaze različiti varijeteti bazalta, andezita, riolita i tufova. Oko starosti vulkanskog tijela postoji dvojba. Prema mišljenju jedne grupe geologa vulkaniti su nastali prije oko 70 milijuna godina (gornja kreda), dok su prema mišljenju drugih nastali prije oko 16 milijuna godina (srednji miocen).

Na samom lokalitetu izrađena je kraća poučna staza uz koju su postavljene poučne table. Uz stazu posjetitelji mogu saznati više o zanimljivostima Rupnice te o vulkanizmu i vulkanima općenito.

Arheološko nalazišteČemernica-Gradac

Starije željezno doba na ovom prostoru približno traje između 750. i 300. godine prije Krista.Na prostoru sjeverne Hrvatske, odnosno Slavonije, fenomen halštatske kulture obilježava kulturna grupa Martijanec-Kaptol. Jedan od najznačajnijih lokaliteta ove kulture nalazi se iznad Kaptola kod Požege.

Osnovna značajka ove kulturne grupe je sahranjivanje istaknutih članova društva u velike grobne humke - tumule. Iako je zadržano spaljivanje pokojnika koje je bilo osnovni grobni ritual i kasnog brončanog doba na ovom području, značajna promjena društvene strukture ogleda se u monumentalnim grobnim konstrukcijama čija je izrada zahtijevala čvrstu hijerarhijsku društvenu organizaciju i goleme količine uloženog rada.

Na ovom lokalitetu za sada su ustanovljene dvije takve nekropole pod tumulima i jedno veće naselje. Posebna vrijednost nalazišta u Kaptolu su keramičke posude. Jedinstvenih su oblika i čudesnih ukrasa i predstavljaju jedne od najljepših primjeraka svog vremena u čitavoj Europi.

Većina finih posuda prevučena je sjajnim slojem grafita što im daje poseban, metalni sjaj. Upravo rudnik grafita koji se iskorištavao još 60-ih godina 20. stoljeća, predstavljao je jedan od važnih temelja bogatstva i moći kaptolskih kneževa.

Svakako najpoznatija i daleko najljepša forma koju nalazimo u kaptolskim grobovima su žare ukrašene bikovskim protomama. Iako nisu savršene izrade i pokrivene su jednostavnim geometrijskim ukrasima ovi primjerci odišu jedinstvenom ljepotom koja nije ponovljena nigdje u Europi tog vremena. Upravo ovaj primjerak nađen je sondiranjem nekropole na Gradci na kojoj su sustavna istraživanja upravo započela.

Botanički rezervatPliš-Mališćak-Turjak-

Lapjak

Floristički sustav Parka prirode Papuk bogat je i raznolik, što je posljedica reljefnih kontrasta, velike različitosti geološke građe, te raznolikih pedoloških i klimatskih utjecaja. U Parku prirode Papuk botaničkom raznolikošću ističu se gorski predjeli Pliš-Mališčak-Lapjak u južnim dijelovima Papuka, Petrov vrh na Krndiji te područje vrha Papuka sa najvećim udjelom zaštićenih, ugroženih, osjetljivih i rijetkih vrsta.

Južne padine Papuka - Pliš i Mališčak, botanički su najzanimljivije područje Parka prirode. Lokalitet je omeđen potocima Veličanka i Stražemanka, a nalazi se na plitkim tlima i obiluje brojnim submediteranskim biljkama.

U strmim stranama, izloženim grebenima i glavicama, na nadmorskoj visini 350-600 m, na površinu izbijaju dolomitne stijene. Na tom području koje je stalno osunčano i bez značajnije vlažnosti prirodno rastu zrele šume hrasta medunca i crnog jasena uz pokoji grab, brekinju, pitomi kesten, bukvu i crni bor. Zbog velikog pada terena i gustog grmlja teren je mjestimično i neprohodan, a između šikara se javljaju oaze kamenjara. Osunčanost, plitko tlo i teška pristupačnost na najsušim terenima omogućili su uvjete za opstanak rijetke i zanimljive flore Parka prirode. Na Plišu i Mališčaku obitava najviše zaštićenih biljnih vrsta na Papuku.