GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

28
Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh 1. GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PODRUČJA Magnezitska ležišta konjuškog magnezitonosnog rejona vezana su za krivajsko-konjuški ultrabazični masiv koji na zapad doseže skoro do doline Bosne (kod Žepča), na istok do puta Sarajevo- Tuzla (sjeverno od Olova). Na jugu se graniči sa planinama Zvijezdom i Ravan planinom (sjeverno od Vareša), a na sjeveru dopire do Ribnice i Banovića. Kroz središnji dio masiva teče rijeka Krivaja koja ga dijeli na dva podjednaka bloka-zapadni krivajski-istočni konjuški. Zbog toga je i masiv nazvan krivajsko-konjuški (J. Pamić, 1977 godine.) Magnezitonosni rejon obuhvata istočni blok krivajsko-konjuškog masiva koji čini Konjuh. Najveća koncentracija magnezitskih ležišta nalazi se u istočnom obodnom dijelu ovog bloka. Rejon je podijeljen na više sektora od kojih se tri nalaze na istočnim padinama glavnog grebena Konjuh planine (sektori Miljevica, Drinjača i Srebrenica), dva na njenim zapadnim padinama (sektori Zeničica- Župeljevo i M.Maoča) i jedan na sjevernim padinama Konjuh (sektor Duboki potok-Zloćva, koji u stvari predstvalja produžetak sektora Zeničica u pravcu sjevera.

Transcript of GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Page 1: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

1. GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PODRUČJA

Magnezitska ležišta konjuškog magnezitonosnog rejona vezana su za krivajsko-konjuški ultrabazični masiv koji na zapad doseže skoro do doline Bosne (kod Žepča), na istok do puta Sarajevo-Tuzla (sjeverno od Olova). Na jugu se graniči sa planinama Zvijezdom i Ravan planinom (sjeverno od Vareša), a na sjeveru dopire do Ribnice i Banovića. Kroz središnji dio masiva teče rijeka Krivaja koja ga dijeli na dva podjednaka bloka-zapadni krivajski-istočni konjuški. Zbog toga je i masiv nazvan krivajsko-konjuški (J. Pamić, 1977 godine.)Magnezitonosni rejon obuhvata istočni blok krivajsko-konjuškog masiva koji čini Konjuh. Najveća koncentracija magnezitskih ležišta nalazi se u istočnom obodnom dijelu ovog bloka. Rejon je podijeljen na više sektora od kojih se tri nalaze na istočnim padinama glavnog grebena Konjuh planine (sektori Miljevica, Drinjača i Srebrenica), dva na njenim zapadnim padinama (sektori Zeničica- Župeljevo i M.Maoča) i jedan na sjevernim padinama Konjuh (sektor Duboki potok-Zloćva, koji u stvari predstvalja produžetak sektora Zeničica u pravcu sjevera.

2. G E O L O Š K E K A R A K T E R I S T I K E L E Ž I Š T A

Geološka građa ležišta

Ležišta magnezita vezana su za ultrabazične stijene, a prostorno su ograničena na istočni, konjuški blok krivajsko—konjuškog masiva. Magnezitska rudna tijela žičnog tipa dolaze uz rasjedne zone, koje su bile predispozicija za obrazovanje mineralizacije, tako da orudnjene rasjedne zone predstavljaju rudne zone.

Page 2: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

U narednom tekstu opisaćemo petrološke karakteristike okolnih stijena, zatim građu i petrološke karskteristiske članova koji ulaze u sastav rudnih zona kao i način pojavijivanja i morfologiju rudnih tijela-žica.

OKOLNE STIJENE

Istočni, konjuški blok, kao i krivajsko-konjuški masiv u cjelini, izgrađen je pretežno od manje ili više serpentinisanih lerzolita i rjeđe drugih varijeteta: harcburgita, piroksenita i dr. koji su veoma ogrnaičenog rasprostranjenja. Duž kontakta sa rudnim zonama razvijeni su serpentiniti, često uškriljeni, kataklazirani, serpentinitske breče.Geološka građa ležišta prikazana je na detaljnim geološkim katrama 1 :1000.

L e r z o l i t je izgradjen od olivina, koji je ispucao — prožet vrlo rijetkom mrežom serpentina, stepea serpentinizacije je oko 10%. Od piroksena zastupljen je diopsid i manje enstatit. Svježi su lamelarnom građom. Struktura stijena je granoblastična i porfiroblastična tekstura masivna. Idući ka rudnoj zoni stepen serpentinizacije ovih stijena se povećava oko 30% anstatit je djelimično bastitiziran, a stijena je nekada prožeta tankim žilicama i skramama magnezita ili kalcedodna.

S e r p e n t i n i t i -SeSerpentinizacija lerzolita je nekada jače izrežena pa oni prelaze u serpentinite kod kojih je olivin potpuno prešao u lističasti serpentin, a pirokseni su jače bastitizirani i zamućeni, do potpune serpentinizacije, kada je stijena pretežno izgradjena od serpentina sa rijetkim porfiroblastima bastitiziranog piroksena.Debljina pojasa serpeatinizacije oko rudnih zona je veoma promjenljiva, od nekoliko desetina santimetara do nekoliko metara i usijek je izraženiji u krovinskom dijelu zone, kada su serpentiniti često ispucali pukotine po nekoliko m debljine a po pukotinama prožeti magnezitskim žilicama debljine 1 do 5 cm. Tu su česti brečasti serpentiniti Se-breče. U

Page 3: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

podinskom dijelu zone pojas serpentinizacije je tanji, a serpentiniti su često uz kontakt uškriljeni po nekoliko cm, rjeđe više.. Iz toga se zaključuje da je prelaz rudne zone u podinskom dijelu oštriji.Rijetko uz kontakt rudne zone izostaju serpentiniti, kada dolaze malo do umjereno serpentinisani lerzoliti, vjerovatao je to uticaj tektonskih kretanja.

RUDNE ZONE

Građa rudnih zona

Rudne zone izgrađuju slijedeći varijeteti stijena: serpentiniti, serpentinitske breče, serpentinitsko magmezitske breče, magnezitska breče, magnezitsko serpentinitske breče magneziti, sepiolit, kvarc, kvarc karbonatne stijene, a nekada se u njima nalaze i blokovi serpentinisanih lerzolita.Dužina rudnih zona kreće se od nekoliko stotina m do preko 6 km, a širina zone od nekoliko desetina cm, kada magnezitske žice dolaze u pukotinama, do nekoliko desetina m, kada u njima dolazi više paralelnih magnezitskih žica, odnosno tanjih rudnih zona rastavljenih serpentinitom i serpentinisanim lerzolitom, kako se vidi iz poprečnih profila 1:1000 i geoloških karata 1:1000.Istražnim radovima zone su utvrđene po dubini do 220 m od površine, a pretpostavlja se da idu i dublje, bar još 50 m.Građa rudnih zona (iz analize mmogobrojnih profila iz bušotina i jamskih radova) u pogledu petrografskog sastava, debljina pojedinih varijeteta, posebno magnezitske rude i njenih morfoloških oblika, veoma je heterogena i promjenljiva i po pružanju i po padu. Veoma su izražena međusobna zamjenjivanja jednih varijeteta drugim u svim međusobnim procentualnim odnosima, tako da ne postoji nikakva zakonitost u pogledu građe rudnih zona i rudnih žica.Nije zapažena zonalnost unutar rudnih zona ni rudnih žica. To je uslovilo i veoma izražene varijacije u kvalitetu rude i debljini rudne žice. Ne postoji korelaciona zavisnost između sadržaja korisne komponente (magnezita) i štetnih komponenti (silicija i kalcija) i debljine žice, odnosno njene površine i zapremine. Može se samo zaključiti da je kod rudnih zona manje debljine učešće magnezitsko-serpentinitskih breča manje, a debljina magnezitskih žica je veća npr. u sektoru Miljevica.U najvećem broju slučajeva profil rudne zone polazeći od podinskog dijela ka krovinskom je slijedeći:Uškriljeni ili brečasti serpentiniti prožeti sa tankim žilicama i skramama magnezita, debljina ove zone je po nekoliko cm, preko toga slijedi magnezitska žica koja počinje magnezitsko-serpentinitsko brečom, debijine nekoliko do desetak m, zatim slijedi magnezitska ruda debela do nekoliko m, najčešće 0,40-1,00m, koja se opet veoma često završava magnezitsko-serpentinitskom brečom, manje izraženom nego u podinskom dijelu. Iznad toga slijede ispucali serpentiniti , debljine do nekoliko metara, koji su po pukotinama prožeti magmezitskim žicama debelim do 5 cm, rijetko su deblje, 10 cm..Ukoliko se radi o debelim rudnim zonama, izgrađenim od više tanjih zona,onda se unutar njih više puta međusobno smjenjuju serpentiniti, serpentinsko-magnezitske breče i magnezitske žice.Sama magnezitska žica počinje i završava se magnezit-serpentinitskom brečom, ali i ova prividna zakonitost, često je poremećena, breče izostaju ili su zamjenjene konpaktnim magnezitom ili sepiolitom.Ukoliko uklopci serpentinita prelaze 30% i kreću se do 70% onda to izdvajamo kao magnezit serpentinitsku breču. Ona je kako je već rečeno najviše izražena u obodnim dijelovima žice, ali dolazi i u žici u vidu sočiva. Nekada ove breče potpuno zamjenjuju magnezitsku žicu.

Page 4: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

Ove breče kada su deblje, a mogle su se pratiti na većim površinama, posebno su obračunavate i za sada su tretirane kao vanbilansna sirovina, koja će se možda pogodnim metodama separacije moći koncentrisati.Breče sa preko 70 % serpentinita izdvojene su kao serpentinitske breče prožete su žilicama i skranama magnezita. Uz magnezitsku žicu dolaze i žice sepiolita i kvarca. Sepioliti su nekada kontinuirano razvijeni po pružanju magnezitske žice bilo da se nalaze u njenom podinskom dijelu, što je češći slučaj, ili krovinskom dijelu ili u centralnim dijelovima, kada se javljaju u magnezitskoj rudi u vidu tanjih proslojaka. Debljina sepiolita kreće se od nekoliko cm do 0,50 m, rijetko oko 1 m. Rijetko sepiolit dolazi u rudnoj zoni u vidu zasebnih žica umjesto magnezita.Uz sepiolit javljaju se rjeđe i žice kvarca, ali one se nekada javljaju i uz magnezit, u vidu tankih prožilaka u rudi, kada ispunjava tanje pukotine ili u vidu obloga i skrama po zidovima pukotina. Kvarc nekada predstavlja cementnu masu magnezitskim brečama, običao u slučajevima kada uz magnezitsku žicu dolazi i deblja žica kvarca. Tada se na njihovim kontaktnim dijelovima javljaju magnezit-kvarcne breče. Žice kvarca su mlađe od magnezita, one predstavljaju najmlađu fazu.Sama magnezitska ruda u okviru magnezitske žice pokazuje variranja u petrološkom, strukturnom i teksturnom pogledu. Sa obje strane žice, kako je već naprijed rečeno, zastupljene su magnezit serpentinitske, sitnozrne breče debljine nekoliko do desetak cm. Zatim slijede "vijugavi”-trakasti magneziti, razvijeni pretežno u podinskom dijelu žice, debeli cca 2o cm, rjeđe u krovinskim. Tu su ustvari u magnezitskoj rudi trakasto raspoređeni najsitniji uklopci serpentinita i taj dio žice je zatalasaa, vijugav, po njenom pružanju.To je naročita zapaženo na žici Miljevica 11. Sav ostali dio žice izgrađuju masivni, kriptokristalasti, gusti magneziti školjkastog loma, koji je ispucao, a duž pukotina javljaju se grudvasti, mikrokristalasti i brečasti, porozniji magneziti. Nekada ovi varijeteti u rudi preovlađuju.Građa magnezitske žice prikazana je u slijedećim profilima snimljenim na žici M-11 u rudniku Miljevica. I ova žica posmatrana u cjelini odlikuje se svim naprijed navedenim varijacijama u pogledu debljine i građe.Način pojavljivana i morfologija rudnih tijelaRudna tijela unutar rudnih zona imaju oblik žica, većinom prostih, rjeđe složenih, koje prelaze u sočiva i nepravilna nagomilanja. Rudne žice nekada se granaju, u duži ili kraće ogranke, apofize. Po pružanju i po padu žice su tanje ili zadebljavaju, i nisu kontinuirano razvijene duž cijele rudne zone. Nekada ih zamjenjuju magnezit serpentinitske breče,kvarc ili sepiolit. Varijacije u debljini žica su veoma iztražene što se vidi na jamskim geološkim kartama.Deblje žice su konstantnije, po pružanju i padu, dok se tanje isklinjavaju u svim pravcima. To je svakako zavisno od oblika i razmjere pukotinske rasjedne zone. Debljina rudnih žica kreću se od nekoliko cm do nekoliko metara a najčešće su od 0,40-1,00 m sa poznatim sočivastim zadebljanjima oko 5 m. Idući ka dubini, rudne žice se u generalnom tanje, sa takođe poznatim odstupanjima.

Petrografski sastav pojedinih stijena unutar rudnih zona

MagnezitiMineralna asocijacija magnezitske rude je jednostavna. U njen sastav ulazi magnezit, a sasvim su podređeni dolomit, kalcit, kvarc i sepiolit. U rudi se sreću i fragmenti serpentinita izgrađenog od klinohrizotilai i lizordita.Na suprot čistoći u mineralnom sastavu, magnezitska ruda pokazuje složenije strukturne karakteristike jer je izgrađena od nekoliko generalija magnezita: kriptokristalastog,

Page 5: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

mikrokristelastog (rekristalizirani kriptokristalasti) i sekundarne žilice ispunjene krupnijim zrnima mikrokristalastog magnezita.Na bazi mikroskopskih ispitivanja (J.Pamić, 1982, 1983. i Lj.Paškvalin 1984, 1985-godine) mogu se izdvojiti slijedeći osnovni strukturno-teksturni varijeteti magnezitske rude : 1) a. Kriptokristalasti i b. mikrokristalasti i 2. brečasti magneziti.

1) a. Kriptokristalaste magnezite (veličine zrna obično 0,005-0,009mm) karakteriše izrazita dominacija zamućenog kriptokristalastog agregata magnezita, koji je nekada agregiran u okruglaste nakupine-gromuljice, pseudoolitična. U kriptokristalastim magnezitima uvijek je prisutna manja količina mikrokristalastog magnezita, al ne prelazi više od 2-25%. Ukoliko se količina mikrokristalastog magnezita pojave do 1/3 onda su to malo do umjereno rekristalizirani kriptokristalasti magneziti.

b. Mikrokristalaste varijatete magnezita (veličina zrna 0,01 mm) karakteriše povećani sadržaj čistog mikrokristalastog magnezita koji zauzima ½ i više cjelokupne mase u stijeni, a ostatak otpada na reliktni kriptokristalasti, zamućeni magnezit, koga uvijek ima bar 20%.U stvari treba istaći da nema oštre granice između mikrokristalastih i kriptokristalastih magnezita, izmedju njih postoje postepeni prelazi. Stepen rekristalizacije u nekim uzorcima je ravnomjeran, a u mekim neravnomjeran, nekada preovlađuje kriptokristalasti magnezit u jednom dijelu preparata, a u drugom dijelu mikrokristalasti, što ostavlja u preparatu utisak brečastog magnezita.Treba upozoriti da mikrokristalasti varijeteti s malim sadržajem kriptokristalastog magnezita su, posmatrano mikroskopski, još uvijek gusti, jer njihov granulometrijski sastav je takav da se zrna magnezita ne mogu vidjeti golim okom.Magnezitska ruda, naročito mikrokristalasta ima često primarnu intergranularnu poroznost. To su porozni varijeteti koji su uvijek specifično lakši, pore su uočljive mikroskopski. Poroznost je uslovljena ili prisustvom mikropukotinica i prslina ili okruglastih šupljina. Ove posljednje su češće i obično su eliptične ili nepravilne - dimenzija 0,05-0,2 mm. Šupljine u nekim uzorcima zauzimaju i 25% površine uzoraka tako da je to već velika poroznost. S

Page 6: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

druge strane mikropukotine i prsline su česte u kataklaziranim uzorcima magnezitske rude. Pukotine su nekada prazne, a nekada ispunjene žilicama sekundarnog magnezita. U prvom slučaju stijena ima sekundarnu poroznost, koja je obično mala.Upoređujući naprijed navedene mikrostrukturno-teksturne karakteristike dobijene mineraloško-mikroskopskim ispitivanjima sa makroskopskim izgledom rude može se zaključiti slijedeće:U mineraloškom pogledu nema razlike između pojedinih opisanih varijeteta.U strukturnom pogledu, pretežno kriptokristalasti varijeteti odgovarali bi makroskopski gustim, jedrim magnezitima školjkastog loma, zapreminske težine 2,7-2,8 t/m3, a mikrokristalasti porozniji varijeteti odgovarali bi pretežno mikrokristalastoj, grumuljičastoj-„zrnastoj" magnezitskoj rudi. Pod pojmom zrnast ne podrazumijeva se zrnasta ruda u pravom smislu riječi, već grumuljičasta-grumuljice izgrađene od mikrokristalastog i kriptokristalastog magnezita. Mikrokristalasta ruda u ležištu preovladjuje.Kod makroskopskog snimanja magnezitskih žica, u jami i bušotinama, očavali smo guste, jedre magnezite školjkastog loma, koji na površinama imaju često dendrite mangana, zatim "zrnaste“grumuljičaste magnezite i to sitno i krupno“ zrnaste".Odnos ovih dvaju varijeteta nije jasan. Ima se utisak da su kriptokristalasti, gusti, jedri magneziti polomijeni a da su sve pukotine i prsline ispunjene grumuljičastim magnezitima što sada čini jednu cjelinu, a stijeni daje brečast izgled. Odnos ovih dvaju varijeteta nedovoljno je proučen.

Brečasti magneziti

Magnezitska ruda kriptokristalasta i mikrokristalasta često je kataklazirana i milonitisana-brečasti maganeziti, oni su dosta čest varijetet. Fragmenti kriptokristalastih i mikrokristalastih magnezita većih dimenzija santimetarskih ili i manjih milimetarskih su cementovani magnezitskom masom (kripto i mikrokristalastom), rjedje silicijsko-magnezitskim ili silicijskim vezivom.- a. Magnezit s fragmentima serpentinita, b. Trakasti magnezit sa serpentinitom, c.

Page 7: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

Magnezitsko serpentinitske breče i d. serpentinitske breče.Svi naprijed opisani strukturno-teksturni varijeteti odnose se na čistu rudu. Vrlo često u magnezitu dolaze i fragmenti okolnih stijena, serpentinita koji se mogu pojaviti kao sporedni sastojci, ili dolaze i u znatnijim količinama do 30% . Kda se sadržaj uklopaka serpentina povećava od 30-70% onda su to magnezit serpentinitske breče, a preko 70% su serpentinitske breče i brečasti serpentiniti.

a). Magnezit s fragmentima serpentinita. Ovaj varijetet karakterističan je za rubne dijelove žica, mada često fragmenti serpentinita sreću se i u rudi u samoj žici.Struktra ovih stijena je kriptokristalasta s tendencijom "grumuljičastog" (pseudoolitskog nakupljanja). Okruglaste nakupine su 0,2 mm. Tekstura je masivna. Najveći dio stijene je izgrađen od zamućenog magnezita, koji se ponaša izotropno. Neravnomjerno,naročito između grumuljica ističu se čistije, slabo rekristalizirane partije magnezita. U toj magnezitskoj masi uronjeni su fragmenti, najčešće psefitskih dimenzija serpentinita (lizardit-klinohrizotil, malo klinoenstatita). Fragmenti serpetninita su uglasti. Sadržaj magnezita je preko 70%. Zapaža se i malo sepiolita.b. Trakasti magaeziti sa serpentinitom. To su tzv.“vijugavi“ magneziti, koji se javljaju u podinskom dijelu žice. Stijena je zelenkastobijele boje, trakaste tektusture. Izgrađena je od magnezita različitih strukturnih varijeteta i serpentinita koji su raspoređeni u vidu tankih isprekidanih traka ili sitnih fragmenata u brečastom magnezitu. Magnezit takođe dolazi u vidu traka, smjenjuju se kriptokristalasti, mikrokristalasti i brečasti koji su najdeblji.c. Magnezit serpentinitske breče. Kada su fragmenti serpentinita zastupljeni preko 30% pa do 70% onda smo to izdvojili kao magnezit-serpentinitske breče, koje imaju sve gore opisane karakteristike, samo znatno povećan sadržaj serpentinita. Magnezit dolazi kao cementna masa od 30-70%. Serpentinit je u vidu uklopaka veoma različitih dimenzija, boje je zelene kada je kompletna breča zelenobijele boje, ili je serpentinit u različitom stepenu karboniziran i limonitisan, tada su breče žućkasto smeđe boje. Breče su nekada čvrste, nekada su mekše što zavisi od granulometrijskog sastava, veličine i količine uklopaka serpentinita. (Ove magnezit-serpentinitske breče za sada se tretiraju kao vanbilansna magnezitska ruda).

d. Serpentinit magnezitske breče, čine prelaz od prethodnih stijena ka brečastim i ispucalim serpentinitima. Obično se nalaze uz obodne dijelove naprijed opisanih breča.Serpentin je mrežasto listićast agregat čiji su međumrežni prostori skoro u potpunosti ispunjeni limonitoma, karbonatom i sa malo talka.. Cementna masa izgrađena je od zamućeog kriptokristalastog i mikrokristalastog magnezita sa fragmentima serpentinita psamitskih dimenzija. Cementna masa zastupljena je do 30% ili obično i znatno manje kada ispunjava prsline i dolazi u vidu skrama po pukotinama.

Sepiolit

Stijena je sivkastobijele boje, školjkastog preloma. Staklaste sjajnosti i masnog opipa.Izgrađena je od žućkasto vlaknastog agregata sepiolita koncentrisanog u vidu leća, a između njih je zamućena kriptokristalasta ili nekad silicijska supstanca. Silicija je obično predstavljena sitnozrnim kvarcom ili radijalno zrakastim kalcedonom. Zavisno od učešća magnezita i kvarca razlikuju se sepioliti, sepioliti se magnezitom i sepioliti sa kvarcom. Takođe se sreću i magneziti sa žilicama sepiolita, koje prožimaju magnezitsku osnovu. Serpentiniti koji ulaze u sastav rudnih zona nalaze se oko rudnih žica ili dolaze u rudnim zonama između žica i mogu biti širine i do 25 m. Serpentiniti su istog petrografskog sastava kao i oni opisani u prethodnom poglavlju kao okolne stijene rudnih zona. Ovdje su međutim

Page 8: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

serpentiniti često i znatno karbonitizirani, kada su svjetlozelene boje i limonitizirani kada su žućkaste i smeđe boje. Stepen karbonitizacije može biti i znatan, ali ove stijene ni u kom slučaju ne mogu se smatrati rudom. Ovi serpentiniti su često ispucali i po pukotinama prožeti skramama i tankim žilicama karbonata.

OPIS LEŽIŠTA

Ležišta magnezita rejona Konjuha lokalizovana su na istočni diokrivajsko-konjuškog masiva i skoncentrisana su u sektorima Miljevica sa Drinjačom (na istočnimpadinama glavnog grebena Konjuh) i Zeničica i Maoča (na zapadnim padinama). Ležišta se javljaju uz više skoro paralelnih rasjednih zona od kojih se tzv.glavna rasjedna rudna zona prostire kroz sve sektore u dužinu od preko 6 km. Ostala ležišta nalaze se istočno i zapadno od glavne rudne zone, kako se vidi na geološkoj karti.Duž glavne rudne zone skoncentrisane su sve važnije žice rejona Konjuh, sa juga ka sjeveru do prevoja Ždrepčev skok dolaze rudne žice sektora Miljevica, označene sa M.

SEKTOR MILJEVICA ( M )

U sektoru Miljevica, glavna rudna zona prostire se od Dikanovca ma jugu do Ždrepčevog skoka na sjeveru u dužini od oko 3 km. Pravac pružanje zone je u ovom sektoru S-J,a padni ugao zone je ka zapadu 35-70° (GP-1 i GP-2).U ovoj rudnoj zoni su dvije paralelne žice M-9 i M-9a one su najistočnije, a zatim paralelno njima, ali zapadnije dolazi žica M-11sa ograncima M-11a-M-11f. Žica M-11 u pravcu juga nadovezuje se na žicu M-12, sa kojom čini cjelinu. Sve rudne žice iako se nadovezuju jedna na drugu, mjestimično su tanje i isklinjavaju, ponovo zadebljavaju, debljina im po pružanju veoma varira. Bez obzira što ova zona čini jednu geološku cjelinu, sve navedene rudne žice su posebno istraživane i zavisno od vremena otkrivanja dobijale su i zasebna imena.

Najznačajnija žica Miljevica-11, dugačk a oko 900 m, po padu utvrđena 160 do 220 m. Srednja debljina žice po pojedinim blokovima iznosi 0,40-1,35 m. Ova žica sadrži 34 % rezervi A+B+C1, (662,620 t) kategorije svih žica skoncentrisanih duž glavne zone u sektoru Miljevica, a uključujući i njene ogranke M-11a-M-11f onda učestvuje i oko 50%. Rezerve C2 kategorije ove žice su najveće, tako da je ona u pogledu povećanja sirovinske baze i najperspektivnija.Zatim dolaze dvije bliske, paralelne žice M9 i M9a dužine 750 i 220 m, medjutim, eksploabilna dužina ovih žica je po 200 m. Konstatovane su po padu do 140 m dužine. Srednja debljina žica kreće se za prvu žicu 0,50-1,74 m, a za drugu 0,50 -3,00 m. Značajno je, međutim, da su rezerve ovdje skoncentrisane na maloj površini, (dužina žica 200 m), pa zbog toga su ove dvije žice veoma značajne u pogledu eksploatacije. Ove žice sadrže 28% rezervi glavne rudne zone. Rezerve C2 kategorije su takodje značajne.Od ostalih žica najznačajnija je žica M-18 i M-18a koje sadrže A+B+C1 rezerve oko 107.000 t, odnosno u glavnoj rudnoj zoni Miljevice učestvuju 16 %.Istočno od glavne rudne zone nalazi se nekoliko paralelnih rudnih zona, manjeg intenziteta, duž kojih se javljaju magnezitske žice M-l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, od kojih je najznačajnija M-7 sa oko 2o.oo t rezervi A+B+C1 kategorije. U SI dijelu sektora Miljevica u slivu potoka Drinjača, koji bi odgovarao sektoru Drinjača, poznato je još nekoliko žica koje su samo orjentaciono istražene. Vjerovatno je da se neke od ovih žica spajaju u pravcu juga sa žicama M-7, M-6 što treba daljim istraživanjima ustanoviti. Zapadno od glavne rudne zone Konjuha dolaze u sektoru Miljevica još dvije rudne zone: istočnija duž koje su situirane žice Miljevica 2o/I, II, III, IIIa i zapadnija sa žicom Miljevica 2o/IV.

Page 9: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

Unutar ovih rudnih zona najznačajnija je žica M 2o/III i lIIa čija je eksploatabilna dužina oko 250 m, po padu je utvrdjena 16o m, a srednja debljina rude po blokovima kreće se od 0,60 do 1,86 m. Rudne rezerve A+B+C1 kategorije iznose oko 92,000 t, a isto toliko su i C2. Ova žica sadrži oko 4o.ooo t rezervi vanbilansne kategorije, a sve ostale žice ove rudne zone 2o/I i II, takodje, su po kvalitetu vanbilansne sa visokim sadržajem silicija. U sektoru Miljevica nalazi se i rudnik magnezita Miljevica, kojim su otvorene magnezitske žice Miljevica-9,9a,11 i 20.

Ž i c a M i l j e v i c a M – 9

Žica Miljevica - 9 pruža se sjevernom izvorišnom pritokom potoka Miljevice.Elementi pada žice su cca 270 / 35 - 600 uz uočena manja odstupanja po pružanju. Takođe i padni uglovi variraju po pružanju i pravcu, ali generalno je žica strmija u južnom dijelu (GP- 6 i 7). Dužina žice iznosi oko 750 m, po padu je istražnim radovima dokazana 110-130 m dužine.Iz analize uzdužnog obračunskog profila (GP-14) uočljivo je da žica iduči od juga ka sjeveru praćena podzemnim rudarskim radovima koji su, u različitim dužinama izvođeni na tri nivoa oko 550 m, a dalje ka sjeveru dokazana je sa 4 bušotine u dužini još oko 200 m.U cilju utvrđivanja rezervi viših kategorija između horizonata H-920, 960 i 1022 urađeno je i 6 uskopa. Takođe u cilju praćenja rudne žice po padu u njenom južnom dijelu sa najnižeg horizonta 920 izbušene su dvije bušotine, koje su utvrdile žicu oko 40 m ispod najnižeg horizonta.Iz analize debljina žice po istražnim radovima, iz obračunskog profila, zapaža se da je južni dio žice, kako na površini tako i u južnim dijelovima najdeblji. Tu, na dužini od oko 200 m, srednje ponderisane debljine po blokovima iznosi 0,83-1,74 m.Taj dio žice ima največu koncentraciju rezervi oko 50% centralni dio žice, od uskopa UM 9/2 do UM 9/5 veoma je istanjen, tu srednje ponderisane debljine po blokovima variraju od 0,29 do 0,53 m, a ni sami uskopi u ovom dijelu ležišta nisu oprobovani, pa se za sada ruda ovog dijela žice smatra vanbilansnom, tim prije što je i sadržaj silicije preko 5%. Dalje ka sjeveru, prema podacima sa H-1022 i bušotina srednja debljina, žice kreće se oko 0,60 m.Kvalitet rude u žici, kako se iz istog priloga vidi, ne zavisi od debljine žice i srednji ponderisani sadržaj glavnih komponenata po blokovima kreče se za SiO2 1.72 - 4,31%, CaO 1,65-3,67 i MgO 43,85 - 45,24. U generalnom kvalitet je bolji u južnom dijelu žice u centralnom je sadržaj silicija preko 5%. Srednji ponderisani sadržaj za cijelu žicu je: SiO2 2,70%, CaO 2,43%, MgO 44,78%.Građa magnezitske žice na H- 960 jodnostavnija je u južnom dijelu gdje je žica i najdeblja i čak u predjelu uskopa UM 9/1 i UM 9/2 izraženo je i jedno sočivasto zadebljanje. Žica je ovdje izgrađena uglavnom od magnezitske rude u kojoj se duž pukotina sreću tanji prožilci sepiolita i kvarca ili se javljaju i u obodu žice. Debljine su od 1-20 cm. Zbog toga je u ovim dijelovima i sadržaj silicija povećan, oko 4%. Idući na sjever od UM 9/2 pa do UM 9/5 rudna žica je male debljine i udružena je sa žilicama kvarca, opala i sepiolita, međusobno su paralelne.Građa južnog dijela žice na H-920 je jednostavnija nego na H- 960. Tu nema prožilaka sepiolita i kvarca pa je i kvalitet rude bolji, tj. sa dubinom se poboljšava.Na H-1022 žica je, takođe, jednostavne građe, debljine 0,1-3 m i sjeverno od uskopa UM-9/5 zadebljava u vidu sočiva dužine 15 m, sjeverno i južno se žica tanji. Ruda je dobrog

Page 10: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

kvaliteta.Idući dalje ka sjeveru od jamskih radova, iz profila bušotina se vidi da je žica relativao jednostavne građe, ponegdje u rudi dolaze tanji prožilci sepiolita i kvarca ili uklopaka serpentinita pa se pretpostavlja da će ovaj dio žice daljim istraživanjima sadržati bilansne rezerve.Rezerve B kategorije skonceatrisane su u južnom dijelu žice gdje iznose 50.525 t. Tu samo jedan blok sadrži rezerve A kategorije, koje iznose 9.244 t. Centralni dio žice,zbog male debljine i slabog kvaliteta okarakterisan je kao vanbilansna B kategorija 4,397 t i C1 od 7 od 7.426 t.Sjeverni dio žice,prema stepenu istraženosti odgovara rezervama C1 kategorije koje s iznose 45.529 t.Perspektivnost istraživanja ove žice očituje se u daljoj prekategorizaciji rezervi C1i C2 kategoriji u B, odnosno u daljem istraživanju žice po padu. Prioritet istraživanja daje se južnom dijelu žice, gdje je već sa jednom bušotinom sa najnižeg horizonta žica, konstatovana za još oko 40 m, debljine 0,68 m., tako da istražvanja bušenjem sa ovoga horizonta treba dalje nastaviti. Takođe treba nastaviti istraživane bušenjem i sjevernog dijela žice na Ždrepčevom skoku, gdje je zadnja bušotina M 9/VIII dala pozitvne rezultate. I na kraju blok 14, bez obzira na rezultate rudarskih radova na H-960 i isklinjenje žice na H-920, treba istražiti bar sa dvije bušotine, uzimajući u obzir varijacije u debljini žica.Ž i c a M i l j e v i c a M – 9 aOva rudna žica prikazana je na istim grafičkim prilozima kao i M-9 jer se nalazi neposredno uz nju, subparalelne su. Žica M-9a pruža se sa juga ka sjeveru da bi se izmedju uskopa UM 9/3 i UM 9/2 spojila sa žicama M-9. Žica se od M-9 nalazi na rastojanju 7-10 m u pravcu istoka, a samo na jednom mjestu ovo rastojanje je oko 30 m.Elementi pada žice su 270/40-55c, sa blagim skretanjem po pružanju ka SZ. Padni uglovi su varijabilni po pružanju i padu. Dužina žice je cca 220 m, a po padu istražnim radovima dokazana je od 40 m na sjeveru do 140 m na jugu.Iz uzdužnog obračunskog profila (GP-14) se vidi da je žica na različitim duinama praćena sa dva horizoata H-960 i H-920 i nekoliko uskopa koji su vezali ove horizonte ili izlazili i do površine terena (Uskop M 9/6 sa H-920 išao je po žici M-9 a zatim je skrenuo po žici M-9a i izašao na H-960).Analizirajući podatke izvedenih istražnih radova, debljina žice najveća je njenom središnjem dijelu,gdje se srednja ponderisana vrijednost po blokovima (1, 2 i 3) kreće od 1,20-3,0 m, iznad H-960, a idući dalje po pružanju ka sjeveru i jugu ona se tanji. lste debljine žica zadržava se i po padu na H-920 gdje u bloku 5 iznosi 1,49 m sa tendencijom tanjenja u pravcu sjevera. Dalje po dubini od H- 920, prema podacima jamske bušotine, žica zadržava istu debljinu.Kvalitet rude u domenu blokova A i B rezervi karakteriše se većim sadržajem silicije 3-5% i kalcija 1,85-2,19%, a MgO 44,41-45,29%. U generalnom kvalitet prema dubini se poboljšava, mada to može biti i prividno jer je istraženost manja i broj oprobovanih tačaka je manji. Srednji sadržaj za cijelu žicu je SiO2 3,34%, CaO 2,o3% i MgO 44,91%.Građa žice je relativno jednostavna. U centralnom dijelu žice na H-960 žica je zadebljana u vidu sočiva, po pružanju ka jugu se račva, a po padu, na H-920, se tanji i takođe pokazuje račvanje u pravcu juga. Promjenljivost debljine očekuje se i dalje po padu ispod H-920. Žica je pretežno izgrađena od magnezita, a na H-960 i uskopno podinski dio žice je milonitisan i javljaju se tanji "proslojci“ sepiolita, a sepiolit i kvarc dolaze i duž pukotina u vidu tankih i dosta rijetkih žilica, što je uslovilo povećanje sadržaja silicija u rudi.Perspektivnost daljeg istraživanja ove žice očekuje se u prekategorizaciji i C1 i C2 rezervi i posebno se naglašava dalje praćenje žice na H-920 m po pružanju u pravcu juga ( debljina žice na H-920 1m), kao i bušenja sa H-920 dalje po padu.Kako se iz prednjeg vidi žice 9 i 9a su na maloj međusobnoj udaljenosti, po pružanju

Page 11: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

istražene na dužini 200 m i po dubini 140 m ; tako da se ovdje na relativno maloj površini nalaze znatne rezerve A+B kategorije oko 100.000 t, što je sa stanovišta eksploatacije vrlo povoljno.

Ž i c a M i l j e v i c a - M – 11

Žica M-11 predstavlja najznačajnije i najviše istraženo rudno tijelo Miljevice sa najvećim rezervama. Žica se na nekoliko mjesta račva u više ogranaka (apofiza), koji su označeni kao M-11a, b, c, d ,e,f. Žica se pruža paralelno M-9, zapadno od nje na rastojanju 30-80 m, najčešće 60-70 m. Elementi pada žice su približno 270/40-65, sa povijanjem na dijelu između P 31-32 i P 23-24 ka 240/50. Padni uglovi su promjenljivi, a generalno strmiji su na jugu žice (GP-6). Dužina žice iznosi oko 970 m po padu je utvrdjena 160-220 m dužine od površine.Iz uzdužnog obračunskog profila (GP-15) vidi se da je žica po pružanju i dubini otvorena na različitim dužinama sa 6 horizonata. Horizont -960 dugačak je 970 m, ali on, idući sa juga na sjever, pratio je žicu M-11 oko 470 m, a onda je išao pokraj žice, kroz čvrstu stijenu, da bi se spojio sa žicom Z-11. Pretpostavlja se da je horizont išao kroz podinski dio žice, presjecajući je samo na dva tri mjesta, npr. kod uskopa UM 11/22 debljina žice je 1 m. Zbog toga, sa ovog horizonta treba praviti prečne hodnike da bi se ustanovilo postojanje žice na cijeloj dužini H-960. U južnom dijelu žice, ispod H-960 urađen je H-920, a iznad H-960, slijede horizonti H-1005, 1022, pa dalje ka sjeveru H-1072 i najviši H-1090. Horizonti su međusobno spojeni sa 17 uskopa, a žica je istražena i sa 8 bušotina, od kojih su dvije bušene sa najnižeg horizonta H- 920, da bi dalje pratile žicu po padu.Debljina žice iz analize podataka rudarskih radova (GP-15) varira po pružanju i padu i srednja ponderisana vrijednost po pojedinim blokovima rijetko prelazi 1 m, kreće se od 0,40 (ako se uzme minimalna debljina otkopavanja) do 1,35 m. Srednja ponderisana vrijednost u domenu konture B rezervi je oko 1,00 m 0,95 m u domenu A kategorije, ili 0,80 m u domenu C1, i 0,68 u domenu C2 rezervi. Maksimalna debljina konstatovana je u južnom i središnjem dijelu žice na H-960 (bokovi 6 i 7), zatim na H-1022 (blokovi 13,14 i 15), iznad H-1072 na bloku 21. Ha H-1022, sjeverno i južno od uskopa UM 11/22 pretpostavlja se da žica dolazi u krovinskom dijelu hodnika, što treba provjeriti prečnim hodnicima kao i na H-960. tj centralnom dijelu žice u pojedinim blokovima debljina žice se smanjuje ispod 0,40 m, što je uslovilo i izdvajanje vanbilasnih rezervi.

Kvalitet rude, kako se iz istog priloga vidi ne zavisi od debljine žice. Srednje ponderisane vrijednosti po blokovima za sadržaj silicija iznosi 1,35-5,60% ,CaO 0 , 4 5 - 5 , 2 9 , a MgO 43-46,48%. Ili srednji ponderisani sadržaj po rezervama iznosi:

Građa magnezitske žice, prema podacima iz jamskih geoloških karata 1:25o (GP-22-5o), promjenljiva je po pružanju i padu. Žica se prvo račva u nekoliko ogranaka označenih sa M-11 (a-f), zatim u uskim dijelovima je zadebljala, sočivastog oblika, a u nekim dijelovima je složene gradje kada se u njoj javljaju sočiva serpentinita, serpentinit magnezitskih breča, žilice kvarca i sepiolita. Ova složena gradja primjećena je na H-960, od usko pa UM 11/14 do UM 11/15 i malo dalje ka sjeveru. Po dubini H 920 idući od juga ka sjeveru,na dužini od 20 m u žici se javljaju sočiva serpentinitskih breča koje idu prvo kroz žicu, a zatim po njenom rubu pa dalje u dijelu gdje se račva sa M11 do mjesta gdje se sa njima ponovo spaja u magnezitskoj žici javljaju se sočiva sepiolita i Se-breča. Sepiolit i breče zastupljeni su opet u blizini uskopa UM 11/23, zatim u blizini račvanja sa M 11b. U višim horizontima, na H-1022 žica je jednostavne gradje, tanja je i u više mjesta se račva u sitnije ogranke. Na H-1005 žica je bez uložaka drugih stijena, dok je opet na H-1090 žica veoma

Page 12: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

složene građe, prati je sepiolit, pretežno u podinskom dijelu, žica a mjestimično pomješana sa sepiolitom.Istraženost žice, prema GP-15, visokog stepena, jer najveći dio žice iznad H-960 odgovara B rezervama. Imedju horizonta H-960 i H-920 rezerve su okategorisane kao C1 ili su one dobijene i ekstrapolacijom i veoma lako se mogu prekategorisati u B. Veliki diorezervi C2 kategorije izmedju horizonata 1022 i 960 okarkterisane kao C2 i ukoliko se prečnim hodnicima dokaže da je žica razvijena i ove rezerve će lako biti provedene u više kategorije. U ukupnim rezervama A+B+C1 kategorije na ovoj žici iznose 224,164 t. u kojima učestvuju: A sa 12%, B 5o% i C 38%. Gneralno stepen istraženosti je znatno veći u južnom i centralnom dijelu žice kao i uopšte iznad H-960, dok je niži ispod ovog horizonta i naročito u sjevernom dijelu žice.

Perspektivnost daljeg istraživanja, prema stepenu istraženosti, ogleda se prvenstveno u prekategorizaciji rezervi C2 kategorije, Naročito su perspektivni sjeverni dijelovi žice (blokovi 45 i 46), a zatim dalje istraživanje kompletne žice po dubini.Ogranci magnezitske žice - M-11

Apofizni dijelovi magnesitske žice M-11, označeni kao M-11a, b, c, d, e, i, čine 34,% ukupnih rezervi ove žice (ukupne A+B+C1 rezerve žice M-11 su 224.164 t ogranci 117.742 t = 341.906 t.Rezerve pojedinih ogranaka učestvuju u ukupnim rezervama ogranaka prema slijedećem: M-11a 13%, 11b 14,5%, 11c 5%,11d 28%, 11e 20,10% i 11f 19,20%.Ž i c a M-11a, odvaja se od žice M-11 u njenom središnjem dijelu, južnije od uskopa UM 11/7 i pruža se ka jugu u dužini od 80 m, na H-960 je duža, 150 m. Ona se nalazi u podinskom dijelu M-11, a od nje je udaljena 8-20 m. Na H-960 u južnom dijelu se spaja sa M-11, a na sjeveru se razilaze. Iznad H-960 otvorena je sa još dva horizonta 1005 i 1022.Debljina žice po blokovima iznosi 0,55-0,60 m, s tim sto se u središnjem dijelu tanji ispod minimalne debljine otkopavanja.Kvalitet rude (7 analiza na H-1022 i 3 analize za H-960) karakteriše nešto povećan sadržaj silicija. Srednji ponderisani sadržaj po blokovima kreće se 3,95-4,68% SiO2, 1,34-4,18 CaO, 43,53-44,80 MgO.

GENEZA LEŽIŠTA

Zakonomjernosti postanka ležišta magnezita žičnog tipa ogledaju se u zavisnosti između ultrabazičnih stijena i magnezitske rude, a strukturni elementi, u ultrabazičnim stijenama - rasjedne zone i pukotine bili su mjesta duž kojih se je vršila cirkulacija rastvora, izluživanje magnezije iz okolnih ultrabazičnih stijena i u vezi s tim njihovo metamorfisanje – serpentinizacija i ujedno deponovanje magnezitske rude.Porijeklo rastvora, međutim, jednoznačno se ne tumači. Pojedini autori rastvore smatraju hidrotermalnim (mlađe kisele magme), pa u vezi s tim i ležišta magnezita shvataju hidrotermalnim, i tada im pripisuju tercijarnu starost. To je ascedentna hipoteza (Pavlovitch 193,1936, Tućan 1932, IIić 1952, Karamata, Knežević 1956, Pavlović, Radukić 1959, 1961, 1969, 1970, Maksimović i Dangić 1974, 1976 i 1981). Posljednji autori, na bazi izučavanja žive u ležištima magnezita uočavaju izvjesne razlike u odnosu na žične tipove ležišta Bosne i Srbije (u bos.ležištima znatno niži sadržaj žive), zbog čega pitanje geneze bosanskih ležišta ostavljaju otvoreno. U novije vrijeme većina naših i sovjetskih autora rastvore smatra površinskim, pa postanak magnezita tretiraju kao produkte linijske kore trošenja ultrabazičnih stijena, u tom slučaju ležišta su nastala poslije jure, u toku krede i paleogena -

Page 13: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

to je descedentna hipoteza (Zekić i Joksimović 1978, Milošević i dr. 1978, Petrov, Vakanjac i dr. 1978, Lapčević 1979).Po posljednjem autoru ležišta magnezita ne nalazi se na većim dubinama. Objektivno treba istaći da, i pored svih dosadašnjih geoloških istraživanja, uključujući i brojna i raznovrsna laboratorijska istraživanja, geneza magnezitskih ležišta nije u potpunosti rješena.Uočavajući važnost rješenja pitanja prognoziranja, pronalaženja i istraživanja novih magnezitskih ležišta i suprotnost postojećih hipoteza pojedini autori posljednjih godina čine napore ka rješenju tog problema, vršeći izotopska, strukturološka i petrofizička ispitivanja (B.Vakanjac, B.Petrović, R.Tomanec, V.I.Starostin, 1982). Oni predlažu novi genetski model po kome je magnezit deponovan iz rastvora koji su smješa atmosferske (površinske) i konatne ( metamorfne) vode. Rastvori iz gornjih dijelova kore raspadanja obogaćeni magneziumom migrirali su u dublje dijelove masiva, tu se uključivali u hidrotermalni sistem, metamorfisali su se, i koncentracija im se povećavala. Kretanjem, oni su metamorfisali i okolne stijene zasićujući se dopunskim količinama magnezije, duž krupnih rasjednih zona, gdje je magnezit i deponovan u momentu smanjenja kompresivnih sila, kada je pritisak naglo opadao. Na bazi toga, naredni autori smatraju da se žični magneziti mogu uvrstiti u hidrotermalno metamorfni tip ležišta. Produkti površinskog raspadanja ultrabazičnih stijena predstavljaju dakle osnovni izvor neophodnog magneziuma za obrazovanje lešišta magnezita. Takođe su mišljenja da se ovim modelom mogu objasniti mnoge protivurječnosti magmatogeno-hidrotermalne tako i egzogene (kore raspadanja) hipoteze njihovog stvaranja. Po ovoj hipotezi, po njima, i dublje zone magnezitonosnih područja mogu biti perspektivni za pronalaženje rudnih tijela ukoliko su stijenske mase intenzivno deformisane.Mineralna parageneza magnezita proučavana je, takođe, od strane mnogobrojnih autora, posebno redoslijed izlučivanja pojedinih minerala, odnosno obaranje iz rastvora, koje se obavljalo u više faza, generacija, zavisno od fizičko-hemijskih i dinamičkih uslova i zavisno od shvatanja porijekla rastvora.Zastupnici hidrotermalnog postanka smatraju da hidrotermalni rastvori bogati ugljenom kiselinom rastvaraju magnezijum u ultrabazičnim stijenama, prenose ga na drugo mjesto i izlučuju kao magnezit. Drugi smatraju da se i pri površinskim uslovima, u kori raspadanja, zavisno od koncetracije rastvora i vrijednosti PH u predodređenim sredinama mogu stvarati magnezit, sepiolit ili i samo različite modifikacije silicije.B.Vakanjac (1982) analizom petrofizičkih podataka izdvaja četiri stadijuma obrazovanja magnezitskih žica: 1. otvaranje ruptura, vertikalnu cirkulaciju rastvora, aktivan proces serpentinizacije i stvaranje magnezita prve generacije, 2. Postojeći tektonski režim uslovljava da se cirkulacija rastvora vrši uglavnom u horizontalnom pravcu. Događa se intenzivno serpentinizacija i rastvori se obogaćuju magnezijom; 3. Ovaj stadijum glavni je u formiranju magnezitskih žica. Deponoju se osnovne mase magnezita stalnim priticanjem novih mineralizovanih rastvora i dubinskih dijelova masiva, koji su padom pritiska i temperature u višim nivoima uslovili deponovanje magnezita; 4. Posljednji stadijum, kada se preostale količine mineralizovanih rastvora utiskuju u razlomne strukture, to su brečitizirani dijelovi magnezitskih žica, njihovi kontakti, škriljave zone. Zajedno sa magnezitom u ovom stadiju deponuju se i sepiolit i kvarc, a sam magnezit je lošijeg kvaliteta, sadži primjese milonitiziranog materijala i brečaste teksture.Prema našem mišljenju znamo da magnezitska ležišta dolaze uz veće rasjedne zone u ultrabazičnim masivima, pretežno su skoncetrisani u njegovom jedaom dijelu, dok ih u ostalim dijelovima nema, bez obzira i na veoma izražene tektonske deformacije. Na bazi promatranja strukturno – teksturnih i morfoloških karakteristika rudnih zona i žica, i posebno njihove petrološke građe i međusobnih odnosa pojedinih varijeteta rude i s njom udruženih okolnih stijena, kao i intenziteta i efekata pre i postrudnih tektonskih kretanja, smatramo da po pitanju geneze magnezita postoje još mnogobrojni problemi u vezi sa navedenim

Page 14: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

karakteristikama, i da se oni moraju rješavati prvenstveno terenskim izučavanjima, snimanjem detaljnih profila i izučavanjem strukturoloških karakteristika unutar samih rudnih zona i njihove neposredne okoline, a zatim uz pomoć petroloških i drugih savremenijih labaratorijskih istraživanja i podataka detaljnih geoloških karata masiva (koje su kod nas u Bosni urađene za skoro sve važnije masive), izvršiti interpretaciju podataka i donositi zaključke.Mišljenja smo da su dosadašnja istraživanja bazirana pretežno na laboratorijskim ispitivanjima koja ne objašnjavaju pitanje građe, teksture i strukture žice, odnosno rudne zone, takođe, neposrednog odnosa sa okolnim stijenama, pa u vezi s tim i pitanje geneze je i danas nerješeno.Prema današajem stepenu poznavanja postanka magnezita, na žalost, može se reći samo da dalja istraživanja magnezita treba orjentisati na poznate orudnjene rasjedne zone, u magnezitonosnim rejonima ultrabazičnih masiva, na njihova istraživanja po pružanju i padu, kao i njihova otkrivanja u pokrivenim i pošumljenim dijelovima masiva primjenom geofizičkih istraživanja. Pri tome baza za programiranje svih istraživanja moraju biti detaljne geološke karte masiva.

TEKTONIKA LEŽIŠTA

Tektonska građa terena detaljno je opisana u poglavlju o geologiji šireg područja Konjuha, a ovdje ćemo detaljnije opisati tektonske zone u samom ležištu.Najmarkantnija rasjedna zona, duž koje dolazi glavna rudna zona Konjuha , dugačka je preko 6 km. Ona se pruža izvorišnim pritokama rijeke Miljevice u pravcu S – J sve do Ždrepčevog skoka na glavnom grebenu Konjuha, a odatle skreće ka SZ, preko Zidina u izvorišne dijelove rijeke V.Zlaćve (Duboki potok i dr.). Zona pada prema zapadu, odnosno JZ pod uglom od oko 40-65°. Širina ove rasjedne zone idući od juga ka sjeveru, odnosno SZ povećava se sa nekoliko do više desetina metara.Nju izgrađuje nekoliko paralelnih rasjeda. Zone izgrađuju serpentiniti, serpentinitske breče, serpentinitsko-magnezitske breče i magnezitske, sepiolitske i kvarcne žice. Na jugu ove tektonske zone je magnezitska žica Mlljevica M-23, pa prema sjeveru slijede M-18 sa ograncima, M-14, M-15, M-16, M-8, M-9 i 9a, paralelno sa M-9 dolazi žica M-11 sa ograncima, tu se zona znatno širi, zatim dalje od Ždrepčevog skoka nadovezuju se jedna na drugu rudne zone Zeničica Z-11, Z-10, Z-12. Z-12 sjever u čiji sastav ulazi oko 5 paralelnih magnezitskih žica.Rasjedi su prikazani na geološkoj karti 1:25.000 i geološkim planovima 1:1.000 (GP-1-5).Istočno od ove najveće rasjedne zone slijedi još nekoliko manjih, paralelnih rasjednih zona, pružanja približno S-J, koje padaju prema zapadu. Uz njih dolaze manja rudna tijela: Miljevica M1,3,4,5,6, i 7. Zapadno od glavne zone slijede još dvije dugačke rasjedne zone, duž istočnije dolaze magnezitske rudne zone M-20, Z-2, Ž-1, a duž zapadnije žice Z-9 i M-22. Obje zone pružaju se kao i glavna i padaju ka zapadu, odnosno JZ.I na kraju u izvorišnim dijelovima potoka M.Maoča i Šiminog potoka postoji još nekoliko orudnjenih rasjednih zona pravca I-Z ili S-J, duž kojih su takođe poznate magnezitske žice, ali produktivnost ovih zona nedovoljno je istražena.Ostali rasjedi koji se nalaze u zapadnom dijelu konjuškog bloka nisu orudnjeni i pomenuti su u tektonskom prikazu šireg područja. Izuzetak čini rasjedna zona zapadno od Krivaje, duž koje se u potoku Dištica nalazi i jedna pojava magnezita.Tektonske zone karakteriše serpentinizacija ultrabazičnih stijena, ispucalost serpentinita, kataklaziranje i milonitizacija, što je uslovilo brečifikaciju stijena i stvaranje breča i škriljavosti. Kada su zone orudnjene breče su slabije ili jače vezane magnezitskim, rjeđe kvarcnim vezivom. Vezivo nekada dolazi u obliku skrama, nekada preovlađuje cementna

Page 15: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

masa, kada se serpentiniti nalaze u vidu uklopaka u rudi, u vezi s tim breče su veoma heterogenog sastava od čega zavise i njihove fizičke osobine, čvrstoća i dr. Nekada su one vrlo sitnozrne (milanitizacija), tada su meke i trošne, uz njih je izražena i pojava škriljavosti.Ona je uvijek više izražena u podinskom dijelu rasjedne zone,u vezi s tim i u podinskom dijelu magnezitskih žica. U brečama dolaze i magnezitske žice različitih dimenzija i oblika, zatim tanje žice koje prožimaju breču i ispunjavaju pukotine i prsline u serpentinitu unutar zone ili oko njih. Rasjedne zone prate sistemi pukotina kojih je sve manje udaljavanjem od dislokacije. Širina ispucalih serpentinita, prožetih žičicama magnezita debelih do 10 cm, može biti i po nekoliko metara, naročito unutar rudnih zona.Iz analize tektonskih deformacija zapaža se da su se, bez obzira, na intenzitet tektonskih kretanja koja su dovela do stvaranja tako dugačkih rasjednih zona, kasnija postrudna kretanja odigravala pretežno po istim, starim rasjednim površinama. O karakteru i intenzitetu pokreta govore brojne široke, duboke i dugačke brazde (strije), koje se očituju ne samo na salbandama magnezitskih žica, nego i unutar samih žica, zatim uglačane površine rasjedna ogledala. Azimuti pružanja glavnih brazda (strija) poklapaju se, ili su približni sa azimutima pada žica, odnosno rasjednih površina, rjeđe su dijagonalnog pravca, a smjerovi kretanja su isti ili često suprotni od smjera pada žica. Horizontalna kretanja, upravna na pružanje rasjednih zona su minimalna i veoma rijetko izražena i slabog su inteziteta. Očituju se po bezbrojnim sitnim uglačanim površinama unutar rasjedne zone, dok su pomjeranja žica u tom smjeru ili makazasta raspadanja veoma slabo i rijetko izražena.O postrudnim tektonskim kretanjima svjedoče i naknadna drobljenja magnezitskih žica i serpentinitskih breča, pa nailazimo na zdrobljenu brečastu rudu, nekada potpuno milonitizirana, raskvašena, ''meka'' ruda u kojoj se nalaze komadi čvrstih magnezita., kao i jako degradirane, meke Sc-Mg breče. (Sve ovo govori o heterogenosti rasjednih rudnih zona, koje se odražavaju na kompetentnost stjenskih masa, što će imati uticaja na kasnije eksploatacione radove. Posebno se ovo odnosi na sektor Zeničica, gdje su rasjedne zone veoma dabele).Glavne rasjedne zone pružaju se S-J, ili skreću ka SZ-JI, uz njih dolazi i glavna mineralizacija. Raspadna zona pravca I-Z i ostalih pravaca slabijeg su intenziteta kao i mineralizacija koja uz njih dolazi.Treba objektivno istaći da strukturološka ispitivanja duž rasjednih zona nisu vršena u jamama rudnika Miljevice, kao ni na površini terena, zbog čega manjkaju statistički podaci o kretanjima za vrijeme stvaranja rasjeda kao i o postrudnim tektonskim kretanjima, koji bi ukazali na faze postrudnih kretanja, njihove pravce i intenzitet.U cilju daljih genetskih proučavanja magnezitske mineralizacije i tektonskog sklopa treba izvršiti strukturološka izučavanja tektonskih elemenata i orjentacije serpentinitskih uklopaka u magnezitskoj rudi, kao i žilica kvarca i sepiolita, bar na nekoliko dobro otvorenih profila u žicama.

HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA

Hidrogeološka istraživanja nisu vršena, pa će se o hidogeološkim prilikama zaključivati na bazi geoloških karakteristika stjenskih masa i dosadašnjih iskustava iz rudarskih istražnih radova, kao i povremenih mjerenja dotoka vode u iste.Okolne stijene magnezitskim ležištima predstavljaju manje-više serpentinisani lerzoliti koji su sami po sebi vodonepropusni. Međutim, stijenska masa ispresjecana je sistemom pukotina duž kojih površinska voda može da se filtrira u rudarske radove.Po načinu postanka razlikuju se pukotine nastale pri očvršćavanju stijena—pukotine lučenja i naknadni tektonski strukturni oblici, rasjedi i tektonske pukotine.

Page 16: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

Pukotine lučenja dolaze u tri sistema koje obrazuju tzv. paralelopipedno lučenje. (u bosanskim ultrabazitima prvi ih je uočio B.Vakanjac 1962.g., a J.Pamić 1964.g. u ozrenskom i nekim drugim masivima izvršio je prilikom strukturološke obrade i klasifikacije sistema pukotina). Ona uslovljava krupnu djeljivost stijena. Jedan sistem pukotina podudara se sa folijacijom u ultrabazitima, to su često vrlo dugačke pukotine, razmak izmađu banaka je i do nekoliko mm, a zidovi pukotina su rapavi. To su L pukotine, koje u okolini magnezitskih ležišta generalno imaju elemente pada 280-300/40-70°. Drugi sistem poklapa se po pružanju sa prvim, a pada u suprotnom pravcu, to su S pukotine 100-120/30-50°. Treći sistem okomit je na prva dva, to su Q pukotine, sa elementima pada 10-30/80-90° ili 190-210/80-90°. Uz ova tri sistema izražen je i sistem kratkih pukotina (D pukotine) koje su brojne i daju utisak haotičnog rasporeda. U serpentinisanim lerzolitima i serpentinitima ove pukotine su često presvučene tankim skramama serpentina. Ova tri sistema pukotina čine primarnu poroznost stijena.Iskustveno je uočeno da u stjenskim masama sa primarnom poroznošću u jamskim radovima nema velike filtracije vode, ove mase odlikuju se niskom poroznošću (npr. 0,8%).Ultrabazični masivi ispresjecani su mnogobrojnim rasjedima koje prate i kratke tektonske pukotine. Duž njih su stijene jače serpentinisane, veoma ispucale, pukotine su različitih pravaca, one su često ispunjene magnezitom i opalom. Sa udaljavanjem od rasjedne zone njihovo učešće se jako smanjuje. Same rasjedne zone predstavljene su zdrobljenim stijenama-kataklazitima, veoma zdrobljenim milonitima i škriljavim serpentinitima, duž nekih rasjednih zona javljaju se magneziti, sepioliti, kvarc, koji takođe mogu biti drobijeni i uškriljeni.Duž tektonskih orudnjenih zona koje se odlikuju znatnijom pukotinskom poroznošću i pored toga što je masa pukotina i zapunjena, poroznost stijenske mase u cjelini je unekoliko povišena (npr. 1,5-1,7%). Međutim taj dotok vode u sadašnjim jamama rudnika Miljevice nije bio veliki i voda nije pričinjavala probleme. Tako npr. mjerenja priticanja vode u periodu od I-VI mjeseca 1977.g. u žicama M-11 i M-20 na tada najnižem horizontu H-960, gdje su prikupljane vode i sa drugih hori¬zonata, nije prelazio 0,6 1/sec. Medjutim, H-960 je iznad nivoa potoka Miljevice. Na horizontu H-1022 doticaj vode iznosio je svega 0,27 1/sec. (Podaci iz Elaborata iz 1977.g.).Na današnjem najnižem horizontu H-920 vrši se doticaj vode sa viših horizonata, ali voda, kanalom izradjenim uz duž hodnika, izlazi na površinu terena, duž glavnog izvornog hodnika čija je kota ulaza 91om.Ovaj horizont na mjestu gdje presjeca rudne zone zalazi se ispod nivoa potoka Mljevice oko 30 i 70 m (kod žice M-8 i M-11), tu je doticaj vode povećan, ali se i on kanalom odvodi prirodnim putem tako da voda ne pričinjava probleme.S druge strane povoljna je okolnost da ležišta sektora Miljevica i Zeničica, gdje se nalazi najveća koncentracija rudnih žica, leže na većim kotama Konjuh planine, i izdanci rudnih zona sjeku izvorišne krake potoka, koji su većim dijelom godine bez vode. U ovim terenima nema većih prihranjivanja pa niti uslova za obrazovanje znatnijih akumulacija vode unutar stjenskih masa. Izvori u ovom području veoma su rijetki. Prilikom bušenja samo jedna bušotina nabušila je podzemiu vodu i ona i danas predstavlja izvor. To je B5-Z11 locirana neposredno kraj potoka Župeljeva, oko 5o m nizvodno od izdanačke zone. Voda je nabušena na 61,5 m i to u najnižoj rudnoj žici tj. u podinskom dijelu rudne zone. Unutar rudne zone ovdje se nalazi i glina.Najvjerovatnije je da je rudna zona bila barijera za prikupljanje voda iz njenog zaledja, a moguće da voda tu dolazi i duž nekog rasjeda.Iz toga proizilazi da će priticaj i eventualna akumulacija podzemnih voda zavisiti od položaja samih žica u odnosu na morfologiju terena i povrsinske tokove i svakako će imati uticaja dubina istražnih radova.

Page 17: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

Tako npr. žice sektora Miljevica m-9, 11 i 20 koje se nalaze na zapadnoj padini, visoko iznad korita Miljevice neće biti izložene većem doticaju vode u jamske radove. Žice M-18 i 23 koje idu približno uz samo korito potoka i eventualno Z-2 su nepovoljnije. Žice koje upravno presjecaju potok npr. M-7 i 6 su srednje ugroženosti. Rudne zone sektora Zeničica npr. Z-11 i Z-10 presjecaju više izvorišnih krakova rijeke Župeljeve, mogu biti ugrožene u dubljim nivoima, posebno tamo gdje žice prolaze direktno ispod površinskih tokova. U tim slučajevima rudna zona može da predstavlja barijeru, u čijoj se zaleđini (podinskom dijelu) mogu formirati zavisno od ispucalosti i vodeni rezervoari koji bi mogli ugrožavati jamske prostorije (npr. B5-Z11). Povoljna je činjeaica da se radi o povremenim tokovima koji neće stvarati značajne akumulacije, ali svakako će se bar u dubljim horizontima vršiti koncentracija voda o kojoj će se morati voditi računa kod projektovanja rudarskih radova u ovom sektoru.U toku daljih istraživanja i izvođenja rudarskih radova moraće se obratiti adekvatna pažnja i hidrogeološkim istraživanjima, stalnom mjerenju dotoka vode u jamske prostorije, zatim površinsko osmatranje protoka potoka Župeljeve i Mljevice u toku cijele godine, a posebno ta ispitivanja vršiti u sektoru Zeničica.

INŽENJERSKO-GEOLOŠKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA

Inženjersko-geološka istraživanja stijenskih masa u smislu izučavanja stabilnosti podzemnih rudarskih prostorija nisu vršena. Povremeno su vršena ispitivanja fizičko-mehaničkih osobina pojedinih vrsta stijena iz bliže i dalje okoline rudnih zona kao i same rude, (na žicama M-11 i M-7), ali rudne zone su izgrađene od veoma različitih petrografskih članova, pa izvršena ispitivanja ne reprezentuju u potpunostl ove varijetete. Pogotov što se često radi i o širokim rasjednim rudnim zonama. Izvršena ispitivanja iako govore o fizičko-mehaničkim osobinama pojedinih vrsta stijena od kojih konačno zavisi i ponašanje stijenske mase kao cjeline, ipak su nedovoljna za utvrđivanje njihovog ponašanja prilikom narušavanja prirodne ravnoteže uslijed izvođenja rudarskih radova.U inženjersko-geološkom pogledu ultrabazične stijene su veoma kompetentne sredine, vrlo su stabilne i izdržavaju veća opterećenja. U njima rudarski radovi i šireg profila i velikih dužina izvode se bez podgrađivanja i takvi se mogu održavati nezarušeni i više desetina godina (npr.hodnici u rudniku hromita Duboštica kod Vareša). Međutim, duž resjednih rudnih zona, duž kojih su se kretanja, smicanja i otkidanja dešavala u više faza i duž kojih su ultrabazične stijene kataklazirane, milonitisane i uškriljene, stabilnost stijenskih masa je veoma smanjena i obrnuto je proporcionalna sa debljinom zona.Rudarski radovi, koji prate po pružanju rudno tijelo, odnosno rasjedne zone, zbog niskog stepena stabilnosti moraće se, ako su žice debele podgrađivati ili kod tanjih žica djelimično obezbjeđivati. Radi uvida u fizičko-mehaničke osobine stijena izvršena su ispitivanja po tri uzorka sa žica M-7 i M-11 i to stijena iz dalje krovine i podine, neposredno uz žicu i same rude. Na uzorcima dimenzija 42 mm odredjena je čvrstoća na pritisak 6B , čvrstoća na istezanje Si , ugao unutrašenjeg trenja Y , kohezija c, modul elastičnosti E9 prividni ugao trenja Y , zapreminska težina š . Dobijeni rezultati prikazani su u slijedećoj tabeli.

Peridotit Serpentinit Magnezit

M--7 M-11 M-7 M-11 M-7 M-11

δ 2,92 2,87 2,76 2,65 2,65 2,36

ϭe 1.020,7 1.222,1 1.737,4 2.005,1 470,3 232,8

ϭi 115,9 87,1 168,8 154,3 85,1 31,6

Page 18: GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE LEŽIŠTA MAGNEZITA.doc

Geološke karakteristike ležišta magnezita “Miljevica” Konjuh

Φ 84° 85° 86° 87° 78° 67°

C 200 190 310 315 106 46

ϕ 50° 30’ 60° 00’ 54° 00’ 59° 00’ 44° 00’ 49° 00’

E 798.800 600.000 417.120 320.000 220.000 156.960

Iz tabele se vidi da su analizirani samo lerzoliti jako malo ispucali, ispucali serpentiniti i čvrsti magneziti, ispitivanja treba dopuniti i na ostalim varijetetima.Kod interpretacije inž. geol. karakteristika treba detaljno proanalizirati i geološke karte, rasjedne zone.Iz iskustva u sadašnjim jamama rudnika Miljevica zapaženo je da hodnike koji idu kroz čvrste peridotite ne treba podređivati, izuzimajući kada se nailazi na rasjedne zone i zone pukotina.

Fizičko-mehaničke osobine rude

Jedri i čvrsti magneziti se buše dobro i pri miniranju se dobija odgovarajući odnos zrna i komada po veličini.Pretežno se dobiju frakcije ispod 150 mm. Daljim utovarom i spuštanjem kroz sipke, magnezit se dalje drobi. Ovakvo usitnjavanje ne stvara poteškoće (sem u sipki), jer se inače zrno otvara na 25 mm radi separisanja.