GEOGRAFIJA AZIJE

GEOGRAFSKI POLOŽAJ, REGIONALIZACIJA

Površina: 44 391 000 km2

Broj stanovnika: oko 3 900 000 000

Gustoća naseljenosti: 88 st./km2

Azija je najveći i najnaseljeniji kontinent. Obuhvaća gotovo 1/3 svjetskog kopna i 3/5

svjetskog stanovništva. Gotovo cijelom površinom nalazi se na sjevernoj hemisferi. Naziv

potječe od asirske riječi asu = istok

Na sjeveru je omeđena Sjevernim ledenim morem, na istoku Beringovim prolazom i Tihim

oceanom, na jugu Indijskim oceanom, na jugozapadu Crvenim i Sredozemnim morem,

a na zapadu Europom. Granica s Europom ide duž planine Ural, rijeke Ural, Kaspijskog

jezera i Kavkaza do Crnog mora.

Mnogi geografi kopnenu masu koju čine Europa i Azija nazivaju Euroazijom. Kontinentska

masa se proteže od Malajskog poluotoka na jugu do rta Čeljuskin (Sibir) na sjeveru te od rta

Baba (sjeverozapadna Turska) na zapadu do rta Dežneva (sjeveroistočni Sibir) na istoku.

Najveća širina u smjeru zapad-istok iznosi 8 500 km.

Azija je po mnogočemu specifičan kontinent: proteže se od ledenog Arktika do vrućih

tropa, u Aziji se nalaze neke od najdužih svjetskih rijeka, najvećih pustinja, najgušćih

prašuma, najvećih i najmanjih država, najviša i najniža točka Zemljine površine (Mt. Everest

8 848 m iznad morske razine i Mrtvo more 395 m ispod morske razine). Jugoistočno od

kopnene mase kontinenta nalazi se niz arhipelaga i otoka.

U Aziji danas postoji 49 nezavisnih država i 3 područja pod stranom upravom. Zbog svoje

veličine i posebitosti, Azija se dijeli u nekoliko regija međutim, postoji nekoliko regionalnih

podjela.

1) CENTRALNA AZIJA - vanjska Kina (Tibet, Sinkjang i Unutrašnja Mongolija),

Mongolija, 5 država bivšeg Sovjetskog saveza.

2) JZ AZIJA - poistovjećuje se s pojmom Bliskog istoka bez Egipta (prostor od Istanbula na

zapadu do Kabula na istoku te od zakavkaskih država na sjeveru do Adena na jugu.)

3) JUŽNA AZIJA - poistovjećuje se s Indijskim poluotokom/potkontinentom

(Pakistan, Indija, Nepal, Butan, Šri Lanka).

4) JI AZIJA - Indokina, Indonezija i Filipini.

5) ISTOČNA AZIJA - “prava” Kina, Koreja, Japan.

A) BLISKI ISTOK - JZ Azija

B) SREDNJI ISTOK - Iran, Afganistan, Indijski poluotok

C) DALEKI ISTOK - Indokina, Indonezija, Filipini, Kina, Koreja i Japan.

Ovo su tradicionalni nazivi iz 19. st., iz doba kolonijalizma. Na osnovu klimatskih

karakteristika i dominantne uloge monsuna uveden je pojam monsunska Azija koja obuhvaća

Južnu, Jugoistočnu i Istočnu Aziju.

1) JI AZIJA ili monsunska Azija - Indijski poluotok, Indokina, Indonezija, Kina, Japan,

Koreja.

2) BLISKI ISTOK - od Istanbula do Kabula

3) BIVŠI SOVJETSKI SAVEZ - Rusija, Kavkaz, centralna Azija

Jugoistočna Azija se izdvaja na temelju: jedinstvenih klimatskih obilježja, malo dominirajućih

alohtonih elemenata, šarolike kulturno-povijesne fizionomije i rubnog položaja (Rimland) u

odnosu na euroazijski kontinent.

U angloameričkoj literaturi česta je podjela na:

a) Azijski dio bivšeg SSSR-a (uključuje Sibir, zapadni dio Središnje Azije i Kavkaz).

b) Istočnu Aziju - Kina, Tibet, Mongolija, Sjeverna i Južna Koreja, Japan, Tajvan.

c) Jugoistočnu Aziju - Mijanmar (Burma), Tajland, Kambodža, Laos, Vijetnam, Malezija,

Singapur, Indonezija, Brunej, Filipini, Istočni Timor.

d) Južnu Aziju - Indija, Bangladeš, Pakistan, Šri Lanka, Nepal, Butan.

e) Jugozapadnu Aziju - Afganistan, države Bliskog Istoka i Arapskog poluotoka.

JUŽNA AZIJA: Indija, Pakistan, Nepal, Šri Lanka, Maldivi, Bangladeš, Butan.

JUGOISTOČNA AZIJA: Mijanmar (Burma), Tajland, Laos, Vijetnam, Kambodža,

Indonezija, Malezija, Singapur, Brunej, Istočni Timor, Filipini.

ISTOČNA AZIJA: Kina, Mongolija, Japan, Tajvan, Sjeverna Koreja, Južna Koreja.

JUGOZAPADNA AZIJA: Turska, Cipar, Libanon, Sirija, Izrael, Jordan, Irak, Iran,

Afganistan, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman,

Jemen.

CENTRALNA AZIJA I AZIJSKE ZEMLJE BIVŠEG SSSR-a: Mongolija, Kazahstan,

Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Gruzija, Armenija, Azerbajdžan.

JUŽNA AZIJA

4,44 mil. km2, najveći dio regije, točnije . zauzima Indija. Ostale zemlje: Pakistan,

Bangladeš, Butan, Nepal, Šri Lanka i Maldivi. Jedno od najnaseljenijih područja. Najveća

naseljenost na sjeveru u nizinskom dijelu Indije i u velikim gradovima – Kalkuta (Kalikata)

42 000 st./km2, Dhaka 74 000 st./km2.

Ima dosta obradivih površina, velikih gradova, ali i dosta siromaštva. Brz porast stanovništva,

prenapučeni dijelovi i teška borba protiv siromaštva. Najveći dio stanovništva J Azije živi u

Indiji. Najveće grupe su Indo-arijska (na sjeveru) i dravidska (na jugu). Hindusi i muslimani -

sukobi. Podjela na kaste - danas preko 3 000 kasti. Najveći dio stanovništva živi na selu i bavi

se poljoprivredom. Najveći gradovi: Mumbai, Karachi.

JUGOISTOČNA AZIJA

4,45 mil. km2. Obuhvaća 10 nezavisnih država: Kambodža, Laos, Mijanmar, Tajland i

Vijetnam nalaze se na Malajskom poluotoku, Malezija dijelom na poluotoku, a dijelom na

Borneu; Bruneji se također nalaze na Borneu; Indonezija i Filipini obuhvaćaju tisuće otoka, a

Singapur oko 50 otoka. Bogatstvo prirodnih izvora: šume, mineralne sirovine, voda, plodno

tlo. Najvažnija religija na poluotoku je budizam, islam prevladava u Indoneziji, Maleziji i

Bruneju, a kršćanstvo na Filipinima. U mnogim ruralnim područjima prevladava animizam.

Većina stanovništva živi na selu i bavi se poljoprivredom. Gotovo sve države imaju barem

jedan veliki grad. Najveći grad je Jakarta.

ISTOČNA AZIJA

6,6 mil. km2. Gotovo 90% Istočne Azije obuhvaća Kina. Ostale zemlje su Japan, Sjeverna

Koreja, Južna Koreja i Tajvan. Političke razlike, komunizam. Glavne religije: budizam u

kombinaciji s učenjima konfucijanizma i taoizma. Značajan broj velikih gradova, npr. u Kini

ima oko 35 gradova s više od milijun stanovnika.

Veliki gospodarski uspon Japana te u novije vrijeme Kine i azijskih tigrova: Južne Koreje,

Tajvana, Singapura i Hong Konga.

JUGOZAPADNA AZIJA

Obuhvaća 7 mil. km2, sedam država na Arapskom poluotoku (Saudijska Arabija, Bahrein,

Kuvajt, Oman, Katar, UAE i Jemen) i 12 država sjeverno i istočno od poluotoka (Afganistan,

Armenija, Azerbajdžan, Cipar, Gruzija, Iran, Irak, Izrael, Jordan, Libanon, Sirija i Turska).

Prevladava pustinja, mala količina padalina, bezvodnost, malo obradivog zemljišta,

naseljenost uz morsku obalu i uz riječne doline. Nedostatak velikih industrijskih gradova, slab

gospodarski razvoj, nafta je najvažniji prirodni izvor.

Većinu stanovništva čine Arapi. Arapi i Židovi pripadaju semitskoj grupi naroda. Glavne

religije: kršćanstvo, islam i judaizam. Najveći gradovi: Bagdad, Teheran i Istanbul, a na

Arapskom poluotoku Rijad.

CENTRALNA AZIJA

9 mil. km2. Najveća regija u Aziji (bez Rusije). Obuhvaća Tibet, Qinghai i Xinjiang (Zapadna

Kina), Kazahstan, Kirgistan, Mongoliju, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan. Sastoji se

od visokih platoa i planina, pustinja i stepa. Nedostatak poljoprivrednih površina,

stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom.

Narodi: Tibetanci, Mongoli, Kazaki, Kirgizi, Tadžiki, Turkmeni i Uzbeci.

Većinu stanovništva čine muslimani. Islam je glavna religija u Xinjiangu, lamaizam (grana

budizma) u Mongoliji, Tibetu i Qinghaiju.

Najveći grad je Taškent.

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI PREGLEDAzija se smatra kolijevkom civilizacije. Na tom prostoru razvilo se nekoliko velikih

civilizacija prije otprilike 5500 godina.

Osim u starom Egiptu, najstarije poznate civilizacije javile su se u dolinama rijeka u

jugozapadnoj Aziji, sjeverozapadnoj Indiji, Pakistanu i sjevernoj Kini. Iako su ove civilizacije

bile dosta različite, ipak su imale neke zajedničke karakteristike. Sve su ovo bila

poljoprivredna društva koja su poznavala navodnjavanje zemljišta i obranu od poplava. Pod

navalom nomadskih plemena iz centralne Azije ovo stanovništvo bilo je prisiljeno graditi

obrambene zidine oko gradova.

Pronalaskom pluga otprilike 3000 g. pr. Kr. smanjena je potreba za radnom snagom u

poljoprivredi te se javljaju prvi obrtnici. Povećanjem poljoprivredne proizvodnje i

intenziviranjem obrta javila se potreba za razmjenom dobara među različitim kulturama.

Mezopotamija se prostire između rijeka Eufrat i Tigris i često naziva kolijevkom civilizacije.

Obuhvaćala je današnju istočnu Siriju, jugoistočnu Tursku i velik dio Iraka. Točnije, protezala

se od planina Taurus na sjeveru do Perzijskog zaljeva na jugu, te planina Zagros na

istoku do Sirijske pustinje na zapadu.

Nastanjivali su je Sumerani, koji su već 3000. g. pr. Kr. navodnjavali svoja polja putem

kanala, koristili broncu, obrađeno kameno oruđe, izrađivali tkanine, gradili hramove i palače

te koristili kola i jedrenjake. Imali su precizne kalendare, svoje pismo i pisane zakone.

Iako su Sumersko carstvo osvojila plemena sa zapada oko 2300. g pr. Kr., Mezopotamija je

ostala centar zapadnoazijske civilizacije sve do 6. st. pr. Kr. U razdoblju od 2300. g. do 539.

g. pr. Kr. ovim područjem vladali su među ostalima i Babilonci i Asirci.

539. g. pr. Kr. Mezopotamija je postala dio Perzijskog carstva, koje je 331. g. pr. Kr. osvojio

Aleksandar Veliki. Kasnije su ovim prostorom vladali Rimljani, Arapi, Mongoli, zatim je bio

u sklopu Otomanskog carstva, pod britanskom okupacijom tijekom I. svj. rata, a od 1921.

najveći dio ovog prostora je u sastavu Iraka.

U dolini rijeke Ind na sjeverozapadu Indije i Pakistanu živjeli su narodi koji su se također

bavili poljoprivredom, poznavali su sustav navodnjavanja, uzgajali pamuk i proizvodili tekstil

te trgovali s Mezopotamijom. Također su imali svoje pismo, koristili kola te su imali

razvijene razne obrte. Dva najvažnija grada ove civilizacije bili su Mohenjo Daro i Harapa.

1500.-1200. g. pr. Kr. indo-europski narodi iz centralne Azije (Arijci) porušili su gradove u

dolini Inda te se naselili u dolini Gangesa u sjeveroistočnoj Indiji. Ovi narodi imali su svoj

jezik - Sanskrt i između 900. i 500. g. pr. Kr. osnovali su gradove-države. Bavili su se

uzgojem riže, a njihova vjera, hinduizam, bila je osnova za raslojavanje društva i stvaranje

kasti.

U Kini su se prve civilizacije također razvile uz rijeke. Između 3000. i 1600. g. pr. Kr. u

dolini rijeke Huang Ho živjele su zajednice zemljoradnika koji su uzgajali svilce, proizvodili

svilu i tkanine, kojima su trgovali (Put svile).

Prvi pisani izvori o ovoj civilizaciji datiraju iz 16. st. pr. Kr. za vrijeme dinastije Shang.

Zbog navale nomada sa sjevera, gradovi-države bili su ograđeni zidovima.

Dinastiju Shang zamijenila je dinastija Zhou (11. st. B.C. - 3. st. B.C) i Qin (3. st. B.C.)

pod čijom je vladavinom Kina zabilježila značajan politički, kulturni i društveni napredak.

Kinezi su koristili željezno oružje, usavršili su navodnjavanje te su gradili ceste i kanale da bi

poboljšali komunikacije i trgovinu.

Kineski teritorij se značajno proširio te je uključivao i dolinu rijeke Jangce. Na ovom

područji živjela je tada najveća koncentracija stanovništva.

Postojale su i snažne trgovačke veze s Europom. Izvozili su se kineska svila i indijski

pamuk, a uvozilo staklo, razne rukotvorine i zlato. Na taj način elementi europske kulture

širili su se po Aziji.

Zbog navale nomadskih plemena sa sjevera došlo je do brojnih migracija i raseljavanja

stanovništva. Sve ove civilizacije su se proširile i imale međusobne kontakte. Do 500. g.

najveće svjetske religije i filozofije proširile su se na ostala područja.

Invazijom nomada uništene su antičke civilizacije u svim dijelovima Azije nakon 300.

g. U 4. st. Huni su osvojili sjevernu Kinu i krenuli na zapad u osvajanje Europe.

Od 7. do 12. st. u istočnoj Aziji vladao je relativan mir zahvaljujući slabljenju invazije

normada i vjerskih ratova. U Kini su izumljeni barut, tisak, papirnati novac i porculan.

1206. g. Džingis kan je ujedinio mongolska plemena i osvojio sjevernu Kinu, sjevernu Indiju,

Perziju i dijelove Europe. Mongolsko carstvo pružalo se od Kine i Koreje do Dunava.

Carstvo je trajalo do 1368. g., ali najveću važnost imalo je tijekom 13. st. za vrijeme

vladavine Kublaj Kana (osvojena i južna Kina).

Nakon propasti Mongolskog carstva, dinastija Ming preuzela je vladavinu u Kini i proširila

svoj utjecaj u istočnoj Aziji.

U 7. st. muslimani su osvojili jugozapadnu Aziju i izgradili carstvo koje je uključivalo još i

sjevernu Afriku i velik dio Španjolske. Došlo je do širenja islama i u ostale dijelove Azije

(npr. Indiju).

Europa je ušla u period kulturnog i gospodarskog napretka i Europljani su privučeni

bogatstvima Azije početkom 16. st. polako počeli osvajati njezine dijelove.

Portugalci su preuzeli kontrolu nad Indijskim oceanom i tijekom 16. st. Macao je postao

njihova trgovačka luka. Španjolci su počeli trgovati s Filipinima oko 1565. g. Britanci i

Nizozemci su se tek kasnije (u 17. st.) uključili u trgovinu s azijskim zemljama. Godine 1619.

Nizozemci su osvojili Javu, a 1641. g. su preuzeli Maleziju od Portugalaca da bi mogli

kontrolirati trgovinu začinima.

Japan i Kina su se nešto uspješnije othrvali europskim osvajanjima tako da su se Britanci i

Nizozemci orijentirali na južnu i jugoistočnu Aziju – Britanci su postupno osvojili veći dio

Indije, a Nizozemci Indoneziju.

U 19. st. Europljani su kontrolirali najveći dio Azije. U to vrijeme Kina i Japan su počeli

nešto jače trgovati s Europom i SAD.

Započela je sve snažnija borba među zapadnim zemljama osvajanjem Azije i jačanjem

trgovine. Britanci su postali najača kolonijalna sila u jugozapadnoj Aziji, Indiji i južnoj Kini.

Rusija se proširila na centralnu Aziju i Mandžuriju, Francuzi su okupirali Indokinu, dok su

SAD nakon američko-španjolskog rata 1898. g. dobili Filipine.

Do početka 20. st. Zapad je utjecao na mnoge promjene u Aziji – uklonjene su neke barijere

koje su dijelile istočnu i zapadnu civilizaciju, a došlo je i do značajnih promjena u

ekonomskom i političkom životu Azije. Kolonijalne sile ubirale su veliki profit dok su brojni

stanovnici Azije živjeli u siromaštvu. Kao rezultat, javili su se brojni nacionalistički pokreti

za oslobođenje.

Ovi pokreti posebice su ojačali nakon 2. svj. rata. Između 1943. i 1949. Kolonijalne vlasti

oslobodili su se Burma, Indija, Indonezija, Jordan, Libanon, Pakistan, Filipini i Šri Lanka.

Mnoge zemlje Jugoistočne Azije također su prestale bili prekomorski teritoriji i postale

samostalne države.

Godine 1948. formirana je država Izrael koju su najvećim dijelom nastanili europski Židovi.

Godine 1949. Indokina je bila jedini dio Azije gdje su još uvijek postojale kolonije, ali pet

godina kasnije i ovo područje je dobilo svoju samostalnost.

Godine kolonijalne vladavine u Aziji ostavile su dubok trag u gospodarskom životu

kontinenta. Naime, Azija je u tom pogledu dosta zaostajala za Europom.

Razvojem industrije u Europi javila se potreba za sirovinama, koje su se potom uvozile

iz Azije. Dakle, Azija je bila samo izvor sirovina i kolonijalne sile nisu ulagale u njenu

industrijalizaciju. Poljoprivreda je također značajno zaostajala u odnosu na Europu. Nakon

raspada kolonijalnog sustava Azija se morala suočiti s brojnim gospodarskim, društvenim i

političkim problemima.

Nakon 2. svj. rata došlo je do širenja komunizma u Aziji (Rusija, Kina, Sjeverna Koreja).

Korejski rat (1950.-1953.).

Komunizam se proširio i na Jugoistočnu Aziju tako da je u razdoblju 1946.-1954. g. U

Indokini pod vodstvom komunista i njihovog vođe Ho Ši Mina trajao rat za oslobođenje od

francuske vladavine. Nakon rata Indokina je podijeljena na četiri samostalne države:

komunistički Sjeverni Vijetnam i nekomunistički Južni Vijetnam, Laos i Kambodžu.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih na ovom području vodile su se brojne borbe i ratovi (Vijetnamski

rat). Godine 1976. Sjeverni i Južni Vijetnam su ujedinjeni.

FIZIČKO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKEPRIRODNA OSNOVA AZIJE

Geološka građa i sastav

Za nastanak Azije važni su prekontinentski blokovi s prekambrijskom i paleozojskom

osnovom: Angara i Sibirska ploča, Arapska i Indijska ploča (dijelovi prakontinenta

Gondvane), te Sjevernokineska i Južnokineska ploča u Kini.

Mezozoik: Između Gondvane na jugu, Angare, sibirske i Sjevernokineske ploče na sjeveru

prostiralo se more Tetis - glavne orogenetske promjene u tercijaru; sedimentacija.

Neumayr (1883) prvi spominje Paleomediteran koji se proteže od Indije do centralne

Amerike, a na temelju jurske faunalne biogeografije daje mu naziv Tetis (Juračić).

Du Toit (1937) iznosi pretpostavku da je Tethys dijelio Lauraziju od Gondwane od sredine

paleozoika nadalje.

Na južnom rubu Angare u Pz (silur i devon) nastaje Sajansko gorje i gorje oko Bajkalskog

jezera, a potkraj paleozoika Altaj. Krajem paleozoika Sjevernokineska ploča postaje dijelom

Azije.

Južnokineska ploča vjerojatno je bila dio Gondvane od koje se odvojila u devonu.

Na zapadu se od karbona do perma Ruska ploča sudarala sa sibirskom pločom - nastanak

gorja Ural

U mezozoiku se od Gondvane odvojio indijski potkontinent; kretao se prema sjeveroistoku i

sudario se prije cca 50 mil. god. s Euroazijskom pločom → izdizanje visokih planinskih

sustava južne Azije

Kretanje indijske ploče prema sjeveru prisutno je i danas (6 cm/god.) - održava visinu

Himalaja i Tibeta.

Debele naslage popunile su područje podvlačenja (Indo-gangeska dolina). Arabijska ploča

sudarila se s azijskom prije cca 13 mil. god.; i danas se sudaranje nastavlja (4 cm/god.)

izdižući planine i visoravni Turske i Irana.

Podvlačenje tihooceanske i filipinske ploče pod Euroazijsku → nastanak dubokomorskih

jaraka i izdizanje Kurila, japanskih otoka, Tajvana i Filipina, uz vulkanizam i česte potrese.

Na JI Azije dodiruju se Euroazijska, Tihooceanska i Indijsko-australska ploča.

Sastav stijena JI Azije veoma je složen kao i njezin reljef i građa. To je mozaik po starosti i

petrografskom obilježju zemljišta - od prastarih (prekambrijskih) do najmlađih (kvartarnih)

naslaga.

Stijene prekambrijske starosti relativno su najzastupljenije na poluotoku Dekanu u Indiji

(prastari eruptivi i metamorfne stijene), u vanjskoj Kini, SZ Kini, Koreji, Borneu i Novoj

Gvineji (Irijan).

Stijene paleozojske starosti (kambrij, silur, devon, karbon i perm) prevladavaju u Indokini,

užoj ili pravoj Kini, Malaji i na Sumatri, dok su Himalaji najznačajnija područja tercijarne

starosti (paleogen, neogen).

Kvartarni sedimenti (pleistocen, holocen) zastupljeni su u gotovo svim rubnim predjelima

planinskih krajeva i oko rijeka (prigorja, pleistocenski ravnjaci i aluvijalne nizine).

Relativno velikog prostranstva su i eruptivne stijene starijeg (Dekan, istočno kinesko

primorje) i mlađeg postanka (Indonezija, Filipini i Japan).

Golema područja u unutrašnjosti (Tibet, Tarim, Sinkjang, Gobi) i na otocima (Borneo,

Celebes, Irijan) još su nedovoljno istražena.

RELJEF

Glavne reljefne cjeline:

1. STARIJE GORJE CENTRALNE AZIJE:

Altajsko, Sajansko i Jablonsko gorje, Tien Shan, Kunlun Shan, Nan Shan

2. VISORAVNI:

Dekan, kazaška, iranska, unutarnjemongolska, Anatolija, Tibet

3. MLADO NABRANO GORJE:

a) HIMALAJSKO NABRANO PODRUČJE:

mlade nabrane planine Pamira, Hindukuša, Karakoruma, Himalaje i burmanskoga gorja;

b) JUGOZAPADNE PLANINE:

mlado nabrano gorje Afganistana, Irana, Turske i Kavkaza

c) SJEVEROISTOČNE PLANINE

mlado nabrano gorje (Verhojansko i Kolimsko gorje te planine Kamčatke)

4. STARE PLOČE:

ARAPSKA PLOČA, SJEVERNA I JUŽNA KINESKA PLOČA - prekambrijska osnova

5. JUGOISTOČNI OTOČNI POJAS

mladi vulkansko-seizmički rub Indonezije, Filipina i Japana.

6. PROSTRANE NIZINE I NAPLAVNE RAVNICE:

a) Indogangeška nizina (Ind, Ganges, Brahmaputra)

b) Mezopotamija (Eufrat, Tigris)

c) Mandžurska nizina (Amur, Sungari)

d) Velika kineska nizina (Huang-Ho, Jangce)

e) Mekonška nizina (Mekong, Menam)

f) Turanska nizina

7. ZAVALE:

Tarimska zavala, Džungarija, Qaidam

8. PUSTINJE:

Takla Makan, Gobi, Tar, Kavir, Lut.

U reljefu dominiraju planinski lanci, visoravni i zavale. Razmjerno su niža gorja

hercinske i kaledonske orogeneze, najčešće na rubovima prastarih ploča. Visoki planinski

lanci alpske orogeneze (najintenzivnije nabiranje u tercijaru) protežu se od Male Azije i

Kavkaza preko Armenskog i Iranskog gorja, Hindukuša, Pamira, Himalaje, Kine do Indokine

u dva glavna niza koji se od zapada prema istoku spajaju najprije u Armenskom visočju,

zatim u Pamiru, te na jugoistoku Tibeta.

Između visokih planinskih lanaca nalaze se prostrane visoravni (Anatolija, Iranska visoravan,

Tibet). Visina lanaca i visoravni raste od zapada prema istoku. Za vrijeme alpinske orogeneze

pomlađeni su Altaj te južnije Tien Shan i Kunlun Shan (hercinska orogeneza).

Mlađa nabrana gorja zatvaraju sa starijima (Tien Shan, Kunlun Shan, Altun Shan, Bei Shan,

Nan Shan, Altaj, Sajan) velike unutarnje zavale (Tarimska zavala, Qaidam, Džungarija,

Gobi).

Alpinskoj orogenezi pripadaju i Verhojansko i Kolimsko gorje te Kamčatka, a na mladost i

aktivnost upozoravaju česti potresi i vulkanizam.

Nizine u Aziji zauzimaju oko . ukupne površine; najveće su Zapadnosibirska nizina na SZ

Azije, Turanska nizina u središnjoj Aziji, Mezopotamija u JZ Aziji, Indo-gangeska nizina

u južnoj Aziji, nizina rijeke Mekong u jugoist. Aziji te Istočnokineska nizina u istočnoj Aziji,

uz rijeke Huang He i Chang Jiang.

- Velike površine karbonatnih stijena (krša) - osobito u Kini (prekambrijska osnova -

paleozojske karbonatne stijene)

- Tajland, Vijetnam, Jave (od Indokine do Tibeta)

- poznato je krško područje Yunnan u Kini

- Tajland, Vijetnam, Jave (od Indokine do Tibeta.

- u Himalajima su karbonati manje zastupljeni, ima više kristalina, melanža, fliša

- u Iranu krš je razvijen u Elbrusu i u Pontskom gorju. U gorju Zagros postoje čak dva

tipa orogenskih krševa (akumulirani orogenski i borani orogenski krš → tzv. Iranske bore s

normalnim reljefom.

- Mala Azija (Tauridi) su primjer akumuliranog orogenskog krša iako stijene nisu tako

jako okršene. Njihov su nastavak Helenidi, Dinaridi, Alpski borani pojas.

KLIMA

Bitno obilježje podneblju J, JI i I Azije daju monsuni, pa se često cijeli taj prostor naziva

monsunskom Azijom. Ljeti se u području najjačeg zagrijavanja, od južne Sahare preko

Arabije i sjeverne Indije razvija područje niskog tlaka, prema kojem s mora na kopno struji

vlažan i topao zrak - ljetni monsun.

Obalama i privjetrini gorja J i JI Azije donosi obilne padaline (u prigorju Himalaje i više

od 10 000 mm/god. - Cherapunji). Ljetni monsun u I Aziji puše iz sjevernopacifičkog

područja visokog tlaka zraka kao jugoistočnjak s Tihog oceana.

Monsunsko ljeto praćeno je jakom naoblakom, pa su najviše temperature u kasno proljeće,

neposredno prije provale monsuna.

Zimi se sjeverna Azija jako ohladi pa nastaje područje visokog tlaka zraka (Sibirski max) iz

kojeg hladan i suh zrak struji prema moru; to je zimski monsun. Južna i JI Azija zaštićene su

od zimskog monsuna Tibetom i Himalajom, pa je mnogo jači u istočnoj nego u južnoj Aziji.

U doba izmjene monsuna pojavljuju se tropski cikloni (sjeverni dio Indijskog oceana,

Istočnokinesko i Južnokinesko more, južni Japan, Filipini).

Indokina i veći dio Indijskog poluotoka imaju tropsku kišnu klimu, uglavnom monsunsku

savansku, dok prašumsku klimu ima južna Šri lanka, jugozapadno indijsko primorje, Malajski

poluotok i veći dio Malajskog otočja i Indonezije.

Umjereno tople kišne klime pod monsunskim utjecajem ima pojas od sjeverne Indije preko

unutrašnjosti Indokine, sjevernog Vijetnama, najvećeg dijela Kine južno od 350N, južne

Koreje do južnog Japana.

U južnom Japanu, južnoj Koreji i Kini između sjeverne obratnice i rijeke Chang Jiang to

je umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom, a drugdje topla klima sa suhom zimim

(sinijska klima) i vrućim ili toplim ljetom.

Na S i SI Kine (Mandžurija), u sjev. Koreji i Mongoliji prevladava područje suhih snježno-

šumskih (borealnih) klima, gdje većinu padalina donosi ljetni monsun s Tihog oceana.

Prema sjeveru i unutrašnjosti zime su sve hladnije, duže i suše, a godišnja količina padalina se

smanjuje; suha borealna klima s vrućim ljetom (mandžurijska klima) prelazi u vlažnu

varijantu s toplim ili svježim ljetom (amurska klima, Hokkaido, Kavkaz, najviši dijelovi

planinskih lanaca Turske, Iraka i Irana).

Klima tundre rasprostranjena je u najvišim planinskim područjima i visoravnima (Himalaja,

Tibet).

Razni tipovi suhih klima (pustinjskih i stepskih) nalaze se u JZ i središnjoj Aziji.

Sredozemnu klimu ima samo uzak pojas JZ dijela Azije (uz Sredozemno more).

Na klimu Azije veliki utjecaj ima reljef - izloženost padina (osunčanost, padaline),izoliran

položaj zavala (kišna sjena, temperaturna inverzija), promjena temperature s visinom.

VODE

Oko 1/3 površine Azije je endoreična, tj. rijeke završavaju u pustinjama i stepama (Helmand,

Tarim) ili se ulijevaju u zatvorena jezera; među njima su i najveća u Aziji:

Kaspijsko, ujedno i najprostranije jezero na Zemlji, Aralsko (rijeke Amu-Darja, Sir-Darja),

Balhaško (rijeka Ili) i Bajkalsko (rijeke Selenga, Angara), vodom najbogatije slatkovodno

jezero na Zemlji.

Velika područja nemaju površinskog otjecanja, posebno u središnjoj i JZ Aziji.

Slijev Sredozemnog mora zauzima oko 1,4% površine Azije; to su uglavnom tekućice s

Male Azije i zapadnog Kavkaza s najvišim vodostajem zimi.

Slijevu Indijskog oceana pripada oko 17%, a slijevu Tihog oceana oko 22% površine Azije.

Ovdje su plodni i najnapučeniji dijelovi Azije područja uz rijeke. U JZ Aziji doline Tigrisa i

Eufrata dio su tzv. plodnog polumjeseca.

U južnoj Aziji teku velike rijeke Ind, Ganges i Brahmaputra. U JI Aziji najvažnije rijeke teku

s istočnog ruba Tibeta i Himalaje: Irrawady, Mekong, Chao Praya i Salween.

U istočnoj Aziji, također s Tibeta i dalje preko Kine, teku Huang He i Chang Jiang (najduža

azijska rijeka, 6275 km).

U južnoj Kini glavna rijeka je Xi Jiang. Rijeke monsunske Azije najviši vodostaj imaju u

doba ljetnog monsuna.

Goleme zalihe vode na Tibetu - jedan od glavnih interesa kineske nazočnosti na toj visoravni,

izvoru najvećih azijskih rijeke

Tibet je strateško područje - kontrola nad Tibetom daje Kini pristup golemim rezervama

minerala i vode

S klimatskim zagrijavanjem koje pogoršava probleme s vodom u Aziji, kontrola nad Tibetom

omogućuje Kini da od pitanja vode napravi moćno političko oružje. Na tibetskoj visoravni

izviru Ind, Mekong, Jangce, Brahmaputra, Sutlej i druge rijeke; od većih regionalnih rijeka

jedino Ganges izvire na indijskoj strani Himalaje.

Dok kontrolira Tibet, može se upustiti u gradnju velikih hidroenergetskih projekata,

neophodnih za kineski gospodarski razvoj, posebice u pokrajini Yunnan. Opterećenje

problemom zagađenja zbog dva desetljeća brzog gospodarskog rasta – Kina je postavila cilj:

do 2020. godine 15 posto potrošnje energije treba dolaziti iz obnovljivih izvora.

Izdašne vodene rezerve tibetskog platoa i brane nisu jedini izvor hidroenergije – Kina

razmišlja i o skretanju tokova rijeka zbog navodnjavanja, što izaziva veliku zabrinutost

Tibetanaca, Indijaca i zaštitara okoliša.

Moguće je da program od 100 milijardi yuana (10 milijardi eura) kojeg je Kina u ožujku

2007. najavila za Tibet podrazumijeva pripreme za tu ''Veliku rutu'' od zapada za dopremu

vode.

Rijeka Jangce najduža je azijska rijeka i sa 6300 km treća na svijetu, iza Nila i Amazone.

Izvire na tibetanskoj visoravni Qinghai i na putu do Istočnoga kineskog mora u blizini

Šangaja prolazi kroz 8 kineskih provincija.

Porječje rijeke Jangce najnaseljenije je kinesko područje i u njemu živi približno trećina

kineskog stanovništva. Ima površinu od 1,8 milijuna četvornih kilometara

Protok vode u sekundi je 31,055 m3, → godišnje u more odvodi 1000 milijardi m3 vode.

Ukupni pad je 5800 m, pa se snaga hidroenergije procjenjuje na 288 milijuna kW. Od tog se

golemog potencijala dosad iskorištavalo tek 6 %

Iako je rijeka slavljena kao hraniteljica Kine, njezine su katastrofalne poplave uništavale

ljetine, gradove I sela, a računa se da se je samo u 20. stoljeću u poplavama utopilo više od

300.000 Kineza. Poplave su vrlo učestala pojava, a od davnine se pojavljuju uglavnom svakih

desetak godina. Razina se vode zna podignuti 6-17 m pa su obale zaštićene nasipima ukupne

duljine 33.000 km

Ideja o regulaciji rijeke Jangce odavno prisutna, a prvi ju je javno iznio 1918. dr. Sun Yat Sen,

prvi predsjednik Kine nakon višetisućljetne vladavine careva.

Three Gorges Dam (Brana tri klanca)

Oduvijek je ideja o iskorištavanju vodnog potencijala rijeke Jance bila vezana uz riječni

predio u središnjoj Kini, između istočnog dijela pokrajine Sečuan i zapadnog dijela pokrajine

Hubei. Taj predio nazvan je Tri klanca (gudure, klisure), gdje je Jangce najuži. Tu su na

prostoru dugom 200 km, između gradova Fengji i Yichang, idući nizvodno smještena tri

klanca: Qutang, 8 km (najkraći i najuži), Wu, 40 km i Xiling, 80 km (najopasniji zbog pličina

i brzine vode).

Brana se gradi u predjelu Sandouping u blizini Yichanga. Mjesto gradnje smješteno je

neposredno uz klanac Xiling; 38 km uzvodno od Gezhouba (brana u predgrađu Yichanga).

Prednosti tog velikog projekta: energetska dobit, zaštita od poplava. Brana će nizvodno

zaštititi sva područja od poplava koje se pojavljuju jednom u 100 godina, a pravovremenim je

ispuštanjem viška voda u stanju spriječiti katastrofalne posljedice koje se pojavljuju jednom u

1000 godina. Značajna je dobit i u povećanju plovidbe te, kako se predviđa, velikom

smanjivanju (procjene se penju i do 40 posto) prometnih troškova.

Značajna je prednost projekta i navodnjavanje okolnih i nizvodnih poljoprivrednih površina te

pokušaj opskrbe vodom sjevernih i sušnih krajeva Kine - rijeka Jangce je 23 puta bogatija

vodom od glavnoga sjevernog vodotoka Žute rijeke (Huang He) koja je 1993. Gotovo

presušila. Nedostatak: povećanje zagađenosti kao velik problem.

Smatra se da u rijeci Yangce završi 12 milijardi m3 otpadnih voda, koje će većinom biti

zadržane branom. Osim toga uz rijeku djeluje 56.000 tvornica zastarjele i "prljave"

tehnologije. Vjeruje se da bi nakon otvaranja brane golemi Chongqing mogao za samo 5

godina završiti u mulju i smradu. Potapanje površina - raseljavanje stanovništva, uništavanje

ekosustava.

TLA

U Aziji postoje brojne i različite vrste tla:

a) Laterit - zauzima velika područja jugoistočne Azije.

b) Tropska crnica (indijski regur) - najzastupljenija je u Indiji i na njoj se uglavnom uzgaja

pamuk. To je vrlo plodno tlo nastalo trošenjem bazaltnih stijena.

c) Naplavna (aluvijalna) tla - nalaze se oko svih većih riječnih tokova. To su izuzetno dobro

obrađeni prostori, vrlo napučeni i na njima se uzgaja riža. Ova tla su nastala radom rijeka i to

su prostori koji su najugroženiji poplavama.

d) Močvarna tla – nalaze se na ušćima rijeka. Najveća prostranstva ovog tla su u području

bengalske nizine i neplodna su.

e) Les (prapor) – velike naslage nalaze se u dolinama rijeke Hoang-Ho

f) Stepska crnica – karakteristična je za Mandžuriju (SI Kina) i središnju Aziju.

g) Skeletna tla – nalaze se u aridnim krajevima.

h) Podzolasta tla – nalaze se u područjima s kontinentalnom klimom.

i) Crvenica – nalazi se u vapnenačkim područjima (JZ Kina, Bliski Istok).

BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET

Prirodni krajolik najmanje je izmijenjen u rijetko naseljenoj sjevernoj Aziji, kao i u najvišim

dijelovima južne i centralne Azije (visoke planine i visoravni). Najsjeverniji pojas raslinja jest

tundra (lišajevi, mahovine), te grmolke polarne vrbe i breze kojih je više na prijelazu prema

južnijoj tajgi. Karakteristične životinje su leming, polarna lisica, polarni zec; za kratka ljeta

komarci i ptice.

Tajga je šumski pojas u kojem su važne četinjače (ariš i bor, u manjoj mjeri jela i smreka).

Izvan područja s vrlo hladnom zimom rasprostranjene su miješane šume s bjelogoričnim

vrstama (jasika, breza). Karakteristične životinje su smeđi medvjed, vuk, sibirski sob, ris, zec,

vjeverica.

Travnjaci umjerenog pojasa - stepe

Glavne karakteristike:

• količina oborina: između 250 i 800 mm

• dominiraju biljke iz porodice trava

• povremeni požari i ispaša neophodni za održavanje

Stepski pojas proteže se centralnom Azijom: od Kazahstana na zapadu preko Altaja i

Mongolije do gorja Hingan u Mandžuriji. Tipične životinje su razni glodavci, antilope, divlji

konj, šakal, dvogrba deva. Na ovaj pojas nastavljaju se područja kontinentalnih pustinja

(Karakum, Takla Makan) i polupustinja (Kyzil-kum, Džungarija, Gobi) središnje Azije, s

rubno položenim riječnim oazama; hladna stepa na visoravnima; na planinama tundra, goleti i

ledenjaci. Karakteristične životinje su divlja ovca, divlja koza, jak.

Karakteristike pustinjskih područja:

• vrlo niska količina oborina, visoka evaporacija

• nastanak kao posljedica utjecaja klime, reljefa kao i udaljenosti od mora

• vegetacija može gotovo potpuno nedostajati

• jednogodišnje zeljaste biljke i višegodišnje kserofitne biljke

I u U JZ Aziji raširene su prostrane pustinje i polupustinje koje se preko južnog Pakistana

nastavljaju do zapadne Indije (Thar); u oazama važna je datulja; vlažnija su područja uz rijeke

i u gorju gdje uspijevaju drveće i travna vegetacija. Zapadni primorski krajevi imaju

sredozemnu vegetaciju (maslina, cedar). Karakteristične životinje su divlji magarac onager,

jednogrba deva, antilopa adaks.

U južnoj i JI Aziji prirodno raslinje je slabo očuvano; bliže ekvatoru to su tropske kišne

šume s obiljem drvolikih paprati, palmi, bambusa, mnoštvom epifita i lijana.

U monsunskim krajevima prirodno raslinje je monsunska šuma u čijem se sastavu ističe

sandal, cedar i tikovo drvo; u sušnijim dijelovima savanska šuma i savana. U obalnom pojasu

i deltama rasprostranjena je vegetacija mangrova.

Bogatstvom flore odlikuju se osobito neki dijelovi Himalaje: vazdazeleno drveće i grmovi

(magnolija, rododendron, kamelija i dr.).

Karakteristične životinje su azijski slon, indijski nosorog, indijski bivol, mungos, bengalski

tigar, crni leopard, istočnoindijski tapir.

U JI Aziji žive uskonosni majmuni, gibon, javanski makaki, orangutan. Suptropski i

tropski krajevi obiluju gmazovima - varani, macaklini, kobra, gavijal, aligator.

Istočna Azija odlikuje se bogatom florom s mnoštvom relikata iz tercijara (npr. ginko).

Veliki prostori su iskrčeni, a prvobitne šume očuvane su u Japanu, Koreji i u slabije

pristupačnim dijelovima Kine.

U umjerenom podneblju Ist. Azije uspijevaju hrast, javor, lipa, orah i druge vrste, a u

ropskom magnolija, kamforovo drvo, cedar, katalpa. U južnoj Kini rasprostranjen je bambus

i palma, na višim područjima četinjače.

Od životinja poznatiji su: sibirski tigar, panda, japanski crni medvjed, divlja goveda gaur i

banteng, nekoliko vrsta jelena (mošus, sambar).

STANOVNIŠTVO AZIJE

Azija je najnaseljeniji kontinent s oko 3,8 mlrd. stanovnika (3/5 svjetskog stanovništva) i

gustoćom naseljenosti od oko 90 st/km2.

Nejednaka naseljenost – najveća gustoća naseljenosti je u Južnoj i Istočnoj Aziji – Bangladeš,

Hong Kong, Singapur, istočna Kina, velik dio Indije, Japana, otok Java, a najmanja na sjeveru

i unutrašnjosti kontinenta te u velikim dijelovima JZ Azije.

Najrjeđe naseljena država na svijetu je Mongolija s manje od 2 st./km2. Naseljenost u

oazama, uz Transsibirsku željeznicu. U I, JI i većini J Azije stanovništvo je koncentrirano na

relativno malim površinama, uz riječne nizine, gdje gustoća naseljenosti prelazi 4 000st./km2.

Najgušće naseljena zemlja jest Singapur s preko 7 000 st./km2. Čak 90% stanovništva Kine

živi na 1/3 površine na istoku zemlje.

EKSPLOZIJA BROJA STANOVNIKA U 20. ST.

Sredinom 20. stoljeća gotovo sve su kolonije u Aziji stekle neovisnost (raspad europskog

kolonijalnog carstva).

Azija se okrenula poboljšanju životnog standarda kroz razvoj industrije, usavršavanje

poljodjelstva i usporavajući rast broja stanovnika. Gospodarstvo teško prati eksplozivan rast

broja stanovnika - dolazi do problema sa opskrbom stanovništva i osiguravanjem naobrazbe i

zdravstvene zaštite.

Novija genetička istraživanja: činjenice koje mijenjaju predodžbu o kretanjima stanovništva u

neolitiku.

Stanovništvo koje je na području JI Europe obitavalo u doba neolitika (od 9500. p.n.e.) živjelo

je od lova i skupljanja plodova. U dolini rijeke Jordan oko Jerihona, a kasnije u Turskoj,

Mezopotamiji i Siriji ljudi su se u to vrijeme bavili ratarstvom i stočarstvom, što im je

omogućavalo skladištenje hrane, ali i zadržavanje velikih skupina ljudi u naselju.

Znanstvenici su tražili odgovor na pitanje jesu li se u velikim migracijama ti ljudi, stočari i

ratari s Bliskog istoka, preko šire balkanske regije proširili europskim tlom pokorivši i

istrijebivši autohtono stanovništvo - istraživanje objavljeno u časopisu European Journal of

Human Genetics: nije bilo velikih migracija i osvajanja područja jugoistočne Europe.

Starosjedioci jugoistočne Europe, pa time i prostora današnje Hrvatske, BiH, Srbije, Crne

Gore, Albanije, Grčke postupno su prilikom različitih dodira s "kulturno i tehnološki

razvijenijim" stanovništvom središnje Azije preuzimali njihova znanja i vještine nužne za

razvoj ratarstva i stočarstva.

Znanstveni rad skupine znanstvenika iz Italije, Sjedinjenih Američkih Država, Estonije,

Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije i Hrvatske: u to vrijeme nisu se događale velike

migracije, odnosno neolitska doseljavanja - nije bilo zamjene starosjedilaca došljacima.

Nekadašnji lovci podučeni ratarstvu i stočarstvu bili su ključ širenja tih znanja i vještina

prema sjeveru Europe, što su sugerirala i ranija istraživanja (primjerice u Hrvatskoj Danilo

kod Šibenika, Panonska nizina i Vinča u Srbiji

Stanovništvo i kvaliteta života

Mnogi statistički podaci o stanovništvu - procjene, jer je do točnih podataka gotovo nemoguće

doći.

Gustoća i prostorni raspored stanovništva uvjetovani su prirodnim uvjetima i povijesnim

naslijeđem. Mnoge zemlje danas potiču preraspodjelu svog stanovništva iz gusto naseljenih u

slabije naseljena područja.

Neki od osnovnih pokazatelja kvalitete života: očekivano trajanje života, smrtnost male djece,

neuhranjenost djece, dostupnost pitke vode, obrazovanost i pismenost stanovništva,

dostupnost zdravstvenih usluga itd.

Mnoge zemlje imaju izrazito velike stope nataliteta i mortaliteta (visok mortaliet - slabije

razvijene države).

U slabije razvijenim zemljama posebice su izražene visoke stope infantilnog mortaliteta

(djeca do 1 god. starosti) i mortaliteta male djece (1-5 godina starosti). U većini zemalja,

posebice slabije razvijenima, prevladava mlado stanovništvo, a očekivani životni vijek je

kratak. Zbog visokih stopa nataliteta, prirodnog prirasta i povećanja broja stanovnika,

pojedine države su uvele restriktivne populacijske politike i uvele ograničenja u pogledu broja

djece u obitelji.

Velike su razlike između muškaraca i žena. Žene nemaju iste šanse za školovanje,

zapošljavanje, jednake plaće, a u nekim društvima nemaju ni mogućnost donošenja vlastitih

odluka u životu. Puno manje pažnje poklanja se ženskoj djeci, nisu neuobičajena ni ubojstva

ženske djece, a zahvaljujući modernizaciji ni selektivni pobačaji.

Jedna od osnovnih zadaća mnogih visokonatalitetnih država jest destimuliranje rađanja.

Neke od azijskih država već su 1970-ih imale razrađene programe planiranja obitelji. Osnovni

pokazatelj uspješnosti ovih politika i programa jest totalna stopa fertiliteta (TFR), odnosno

prosječan broj djece po ženi.

Kina, Malezija, Tajland, Indonezija i Bangladeš uspjeli su smanjiti TFR, npr. U Bangladešu

se ta stopa smanjila sa 7,0 tijekom 1970-ih na 3,6 krajem 1990-ih. Međutim, neke zemlje i

dalje bilježe visoke stope. Osnovni razlog visokih stopa rađanja su tradicija te slaba

obrazovanost žena.

Problem prenaseljenosti nekih područja uključuje i nedostatak hrane. Stanovništvo se

povećava brže nego poljoprivredna proizvodnja. Proizvodnja hrane ograničena je nosivošću

tla, prirodnim nepogodama, erozijom tla, slabim navodnjavanjem. Smanjenjem proizvodnje

povećava se cijena proizvoda.

Poseban problem u Aziji predstavlja širenje zaraznih bolesti, posebice AIDS-a, trgovina

ljudima i prostitucija.

U mnogim siromašnim zemljama trgovci robljem kupuju ili otimaju djecu te ih prodaju i

ona uglavnom završe na ulicama velikih gradova ili kao radna snaga. Stvaranje slamova oko

velikih gradova.

Urbanizacija

Stanovništvo većim dijelom živi u ruralnim krajevima, ali proces urbanizacije naglo se

ubrzao posljednjih nekoliko desetljeća (>40% urbanog stanovništva 2010.).

Urbano stanovništvo većinom prevladava u Japanu, Tajvanu, Južnoj Koreji, Singapuru,

Hong Kongu, Jordanu, Siriji, Izraelu, Iranu, Iraku, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i UAE.

Visok udio urbanog stanovništva imaju još i Filipini i Malezija.

Osim u dijelovima JZ i Centralne Azije, veliki su se gradovi počeli razvijati tek početkom

ekspanzije europske kolonizacije od početka 16. st.

Na rubovima J i JI Azije razvili su se brojni veliki gradovi za potrebe europskih kolonizatora,

npr. Karachi, Bombay, Colombo, Chennai, Kalkuta, Rangoon, Kuala Lumpur, Singapur,

Jakarta, Surabaya, Manila, Ho Shi Min, Phnom Penh, Hanoi itd.

Pod utjecajem arapske kulture razvili su se gradovi u JZ Aziji – Teheran, Bagdad, Damask,

Jeruzalem, Istanbul.

U Aziji živi više od 50% urbanog stanovništva svijeta - taj će se udio povećavati - azijski

gradovi rastu dva puta brže od ukupnog stanovništva.

Najzastupljenije religije u Aziji:

Hinduizam

Islam

Budizam

Kršćanstvo

Judaizam

Ostale Religije

U Aziji su nastale sve veće svjetske religije – judaizam, kršćanstvo i islam u JZ Aziji,

budizam i hinduizam u Indiji, konfucionizam i daoizam u Kini.

Najzastupljenija religija u Aziji je hinduizam, a zatim islam. Budizam je raširen u JI i I Aziji

(theravada budizam u Mijanmaru, Tajlandu, Kambodži i Laosu; mahajana budizam u Japanu,

Vijetnamu i Kini); lamaizam u Mongoliji i dijelu Centralne Azije; konfucijanizam i taoizam u

Kini, šinto u Japanu; kršćanstvo na Cipru, Filipinima te u Libanonu, Armeniji, Gruziji, Rusiji;

judaizam u Izraelu; islam u JZ Aziji, Pakistanu, Bangladešu i Indoneziji.

Jezici u Aziji

U Aziji se govori izuzetno velik broj jezika, npr. u državi Madhya Pradesh u Indiji govori se

više od 375 jezika i dijalekata.

Jezici se dijele u 9 porodica i svi osim afričke grupe jezika govore su u Aziji:

afro-azijska porodica: arapski i hebrejski;

indoeuropski jezici: u Rusiji, Afganistanu, sj. Indiji, Iranu, Pakistanu i Šri Lanki;

dravidski jezici - na jugu Indije;

proaltajski: Kazahstan, Mongolija, Sibir, Turska, Turkmenistan i Uzbekistan, Japan

sino-tibetanski: kineski, burmanski, laoški, thai i tibetanski, vijetnamski;

australonezijski i australoazijski: otočni dio JI Azije, indonezijski, malajski i filipinski,

mon-kmerski

japansko-korejski: japanski i korejski.

Rase u Aziji:

- Mongoloidna

- Indoeuropska

- Negroidna (Malajska I Papuanska)

Narodi Azije - bogate i različite kulture i podrijetlo. U Aziji postoje brojne i različite etničke

grupe od kojih su najveće: Arapi na JZ i Kinezi na istoku. Između pojedinih etničkih grupa

prisutne su brojne napetosti koje često prerastaju u sukobe.

Pitanja 1. Kolokvij

1. Površina Azije? 44 391 000 km22. Između kojih rijeka se razvila Mezopotamija? 3. Koje stanovništvo je naselilo Mezopotamiju?4. U kojem stoljeću su Arapi osvojili JZ Aziju?5. Koje dvije zemlje su se oduprle europskim osvajanjima?6. Kad su ojačali pokreti u 2. Svjetskom ratu?7. Što je važno za nastanak Azije?8. Kad su bile glavne orogenetske promjene?9. Nastanak gorja Ural?10. Podvlačenjem ploča pod Euroazijske nastaju?

11. Kako se dijeli mlado nabrano gorje?12. Geostrateški položaj Tibeta?13. Poznato krško područje Kine?14. Ljetni monsun?15. Oko 1/3 površine Azije je___________?16. Koje rijeke pripadaju južnoj Aziji?17. Koje vrste tla postoje u Aziji?18. Glavne karakteristike stepa?19. Najveća gustoća naseljenosti Azije? (područja)20. Najmanja gustoća naseljenosti Azije? (gdje)21. Koje zemlje imaju visok udio urbanog stanovništva?22. Najzastupljenija religija?23. Azijski tigrovi?24. Najveće nalazište nafte i plina?25. Zelena revolucija?

Odgovori: 2. Između Eufrata i Tigrisa3. Naselili su je Sumerani,zatim Babilonci i Asirci.4. U 7. Stoljeću5. Kina i Japan6. Nakon drugog svjetskog rata.7. Za nastanak Azije važni su prekontinentski blokovi s prekambrijskom i paleozojskom osnovom: Angara i Sibirska ploča,Arapska i Indijska ploča( dijelovi prakontinenta Gondvane), te sjeverno-kineska i južno-kineska ploča u Kini.8. U mezozoiku-pramore Tetis,tercijaru(sedimentacija),paleozoiku-Sajansko Gorje i gorja oko Bajkalskog jezera. Potkraj paleozoika-Altaj,od karbona do perma-gorje Ural.9. Na zapadu se od karbona do perma Ruska ploča sudarala s Sibirskom pločom,nastanak gorja Ural. 10. Dubokomorski jarci,izdizanje Kurila,Japanskih otoka,Tajvana i Filipina uz vulkanizam i česte potrese.

11. Himalajsko nabrano područje- mlade nabrane planine Pamira, Hindukuša, Karakoruma, Himalaje i burmanskoga gorja; b) JUGOZAPADNE PLANINE:mlado nabrano gorje Afganistana, Irana, Turske i Kavkazac) SJEVEROISTOČNE PLANINEmlado nabrano gorje (Verhojansko i Kolimsko gorje te planine Kamčatke)12. U Tibetu izviru i brojne azijske rijeke, npr. Mekong, Salween, Brahmaputra i dr. Na Tibetskoj visoravni postoje brojna slatkovodna i slana jezera (najveće Qinghai Hu, 4583 km2). Dok kontrolira Tibet,Kina se može upustiti u gradnju velikih hidroenergetskih projekata. 13. Yunan14. Ljeti se u području najjačeg zagrijavanja od Južne Sahare preko Arabije i sjeverne Indije razvija područje niskog tlaka,prema kojem s mora na kopno struji vlažni i topao zrak-ljetni monsun. Obalama i privjetrini gorja Južne i Jugoistoče Azije donosi obilne padaline. 15. Endoreička16. Ganges, Ind, Brahmaputra17. Laterit, tropska crnica ili indijski regur, naplavna ili aluvijalna tla,močvarna tla, les(prapor), stepska crnica, skeletna tla, podzolasta tla, crvenica.18. Količina oborina između 250 i 800mm, dominiraju biljke iz porodice trava, povremeni požari ispaša neophodni za održavanje19. Južna i jugoistočna Azija- Bangladeš, Hong Kong, Singapur, Istočna Kina, velik dio Indije,Japan, otok Java,20. To je Mongolija, 2st/km2.

21. Japan,Tajvan,Južna Koreja, Singapur, Hong Kong, Jordan, Sirija, Izrael, Irak, Iran,Saudijska Arabija, Kuvajt22. Hinduizam23. Južna Koreja, Singapur, Hong Kong, Tajvan24. najveće rezerve nafte i plina nalaze se u Perzijskom zaljevu, Rusiji, dijelovima Indonezije, u sjevernoj i unutrašnjoj Kini, na obalama Kaspijskog jezera i Zapadnosibirskoj nizini.25. Uvođenje 1960.-ih, nove sorte biljaka,koje su otpornije,umjetna gnojiva,mehanizacija.Drugi kolokvij:

1. Ukratko opišite geografske značajke Tibeta.Čine ga planinski hrptovi sa smjerom pružanja od Z prema I i zavale bez otjecanja u more

između njih. Središnji dio visoravni doseže visinu 3000-4000 m, a sa svih strana okružena je višim planinama, Himalajena jugu, na sjeveru Kunlun Shan. U Tibetu izviru i brojne azijske rijeke, npr. Mekong, Salween, Brahmaputra i dr. Na Tibetskoj visoravni postoje brojna slatkovodna i slana jezera (najveće Qinghai Hu, 4583 km2). 2. Po čemu je značajno Junansko visočje u Kini?

Na JZ je teško prohodno i rijetko naseljeno Junansko visočje s uskim planinskim hrptovima orijentiranim na J i s dubokim kanjonima, dok su prema JI i I većinom vapnenačka gorja – najveće krško područje na na svijetu (oko 600 000 km2).

- poznato je krško područje

3. Koji su uzroci čestih i katastrofalnih poplava u nizinama Hoanghoa i Jangcea? Zbog velikog kolebanja razine vode i nasipavanja, osobito su u nizinama Hoanghoa i Jangcea česte katastrofalne poplave.

4. Gdje se u Kini nalazi najveće lesno područje i koje su njegove značajke? Vrlo su plodna i praporna tla (više od 1 mil. km2, najveće područje prapora na svijetu). Obrađena su do n.v. od 1900 m, ali ih ugrožava erozija. Hoang Ho.

5. Koje su glavne značajke klime južne Kine? Južna Kina ima vlažnu monsunsku klimu sa 1500-2000 mm padalina na. Količina padalina

smanjuje se prema zapadu i sjeveru. I na sjeveru prevladava monsunska klima, ali s manje padalina (500-1000 mm, većinom između lipnja i kolovoza) i nižom temperaturom.

Zbog sibirske anticiklone ondje su zime hladne. Hladne zračne mase iz unutrašnjosti imaju otvoren put iznad ravnica na istoku, dok ih gorje Qin Ling djelomično zaustavlja na putu prema jugu.

Na zapadu je klima izrazito kontinentalna, u nižim dijelovima pustinjska, a u višim planinska s vrlo hladnim zimama (srednja temp. siječnja do -25°C), vrućim ljetima i vrlo malo padalina (50-500 mm).

6. Koliki je apsolutni godišnji porast stanovništva Kine? a) 8-9 mil. st./god. b) 10-11 mil. st./god. c) 12-13 mil. st./god.

7. Zašto je udio gradskog stanovništva u Kini malen?Zbog administrativnog ograničavanja doseljavanja u prošlosti. Pedesetih godina (“Veliki

skok”) u gradove se preselilo oko 40 mil. ljudi, a ujedno je zbog velikih industrijskih projekata iz gradova otišlo oko 8 mil. radnika i stručnjaka.

8. Opišite ukratko glavne značajke kineskog gospodarstva Izrazito centralistički plansko (deseta petoljetka 2001.-2005.), pod jakim utjecajem središnje i lokalnih političkih vlasti.Devedesetih nastao i novi, privatni sektor, u kojem je krajem 1996. bilo zaposleno već više od 20 mil. ljudi.

Kina je 1990-ih gospodarski vrlo brzo napredovala. Početkom 1990-ih prosječni realni porast BDP-a bio je nešto viši od 10%, zatim se nešto usporio, a priključenjem Hong Konga kineski se BDP povećao za gotovo 25%.Veliki dotok stranog kapitala (41% iz Hong Konga, 2007.)Od 1979. do danas BDP se učetverostručio, te je Kina 2003. imala treći najveći BDP na svijetu, nakon SAD-a i Japana (1400 mlrd USD). 2006. - 2.671 mlrd USD. Danas godišnji porast BDP-a iznosti izuzetnih 9,2%.Sudjelovanje pojedinih gosp. grana u BDP-u: poljoprivreda 11.3%, industrija i građevinarstvo 48.6%, uslužne djelatnosti 40.1% (2007.).

9. Navedite najznačajnija poljodjelska područja u Kini Najvažnija poljodjelska područja su Velika kineska nizina uz Hoangho – ondje uspijevaju tri

žetve u dvije godine (ozima pšenica, kukuruz, sirak, proso i pamuk); nizine i pobrđa uz srednji i donji tok Jangcea s dvije žetve na godinu (jara pšenica, kukuruz, sirak, proso, soja i šećerna repa); suptropska južna Kina s dvije do tri žetve godišnje.

10. S gospodarskog i socijalnog aspekta, usporedite obalne kineske provincije i unutrašnjost.od 90-ih produbljivanje razlika između obalnih provincija u koje se slijeva glavnina stranog

kapitala i unutrašnjosti koja sve više zaostaje. Zaostajanje je posebno jako u Tibetu i Sinkiangu. Zbog vrlo loših socijalnih prilika ondje vlada dosta jako protukinesko raspoloženje.

11. Koje vrste stijena prevladavaju u Japanu i zašto?U stijenskoj strukturi prevladavaju erozijski neotporne mlade vulkanske strijene, a samo

Šikoku, južni i sjeveroistočni dijelovi Honšua te istočni dijelovi Kjušua građeni su od starijih metamorfnih stijena.

12. Navedite značajke japanskih rijeka i njihove posljedice na stanovništvo i gospodarstvo. Rijeke su uz ušća nataložile prema opsegu relativno male naplavne ravnice, u kojima su

smješteni svi veći gradovi. Najveća je nizina Kanto s glavnim gradom Tokyom, gdje na oko 10 000 km2 živi više od 25

mil. ljudi. Veće su nizine još Nobi s gradom Nagoyom, te Okayama, Osaka i Sendai s istoimenim

gradovima, Echigo s gradom Niigatom na zapadnoj obali Honšua te nizina Ishikari s gradom Sapporom na Hokkaidu.

13. Opišite klimatske značajke područja uz zapadnu obalu Honshua. Na zapadu od centralnog uzvišenja, i u sjevernom dijelu otoka su uobičajene oštre zime, sa značajnim snijegom. Topla Kurošio (Japanska) struja donosi blaže zime istočnim obalskim regijama i centralnoj otočnoj zoni. Zbog zapadnog monsuna, ljeta su obično vlažna i vruća, sa najvišim temperaturama do 35° C. Sezona tajfuna je obično u rujnu i listopadu, i oni donose velike kiše koje često uzrokuju teške poplave

14. Koje su značajke prostornog rasporeda stanovništva Japana? Prema popisu iz 2000. u Japanu je živjelo 126 925 843 st.; 2008.: 127.7 mil. st.Gusta ali neravnomjerna naseljenost; prosječna gustoća st.: 336 st./km2

Postoje velike razlike između rijetko naseljenih planina u unutrašnjosti otoka i vrlo gusto naseljenih nizina oko ušća većih rijeka (90% stanovništva na 20% površine).

Najgušće su naseljene nizine na pacifičkoj strani Honšua, između Tokija i Kobea (gustoća oko 1 200 st./km2).

15. Što su Ainu? Uglavnom su asimilirani i govore japanski jezik, koji pripada altajskoj skupini jezika, a srodan

je s korejskim.

16. Zašto je razdoblje Meiji bilo značajno za Japan?

Car Meiji je nakon ustanka 1877. ukinuo feudalni sustav i kastu samuraja i uz pomoć europskih savjetnika modernizirao državnu upravu i vojsku

17. Koji su glavni razlozi uspješnosti japanskog gospodarstva?velik udio sredstava za ulaganja (oko 20% BDP-a) brzo prihvaćanje i upotreba novih tehnologijavisoko kvalificirana i školovana radna snagastabilni odnosi između poslodavaca i posloprimaca (doživotno zaposlenje),vrlo liberalno radno zakonodavstvo i bankarstvo niska stopa inflacijevrlo raširena štednja stanovništva (do 20% osobnih primanja) mali izdaci za vojne potrebe

18. Navedite četiri glavne industrijske regije JapanaViše od 50% vrijednosti u industriji donose četiri glavne industrijske regije:

1. Tokio – Yokohama2. Osaka – Kobe3. Nagoya4. Sjeverni Kyushu.

19. Zašto je automobilska industrija jedna od najuspješnijih industrijskih grana u Japanu? Jedna od najuspješnijih industrijskih grana jest automobilska industrija. Razvila se pogotovo nakon naftne krize 1973. proizvodnjom visokokvalitetnih manjih

automobila s manjom potrošnjom goriva. U automobilskoj industriji predvodi šest velikih proizvođača koji imaju brojne pogone i

drugdje u svijetu (Toyota, Nissan, Mitsubishi, Mazda, Honda, Suzuki i dr.). Osim osobnih automobila proizvode i dostavna vozila, kamione, autobuse i motocikle. Glavna su središta Tokio, Yokohama, Nagoya, Hiroshima, Osaka, Ikeda i dr.

20. Navedite najvažnije značajke japanskog željezničkog prometa. Ponos japanskih željeznica brzi su vlakovi Shinkansen, koji voze brzinom do 300 km/h i

poznati su po velikoj sigurnosti. Mrežu čine pruge Tokaido (Tokio-Osaka, 553 km), Sanyo (Osaka-Hakata, 623 km), Tohoku (Tokio-Morioka, 535 km) Joetsu (Tokio-Niigata, 304 km), Yamagata (Fukushima-Shinjo) i Akita (Morioka-Akita).

Na njima vozi više od 250 vlakova na dan. Najbrži je vlak Hikari, koji udaljenost od 1176 km između Tokija i Hakate prijeđe za 7 sati (podmorski tunel ispod prolaza Kanmon između Honšua i Kjušua).

Treći kolokvij: 1. Sličnosti Indokine i Indonezije

Geografski položaj na prijelazu iz indijskog u kineski kulturni krug, iz Indijskog oceana u Pacifik i iz Azije u Australiju.

Unutarnja heterogenost, etnička, populacijska i prometno-gospodarska.

2. Tri orografsko-geografska pružanja smještaja planina u JI Aziji.Tri su dijela velikog i mladog orografsko-geotektonskog luka uže JI Azije:

1. meridionalni i lučni u Indokini, 2. lučni i zonalni u Indoneziji i 3. meridionalni na Filipinima.

3. Kada, zašto i gdje su se naselili Europljani u JI Aziji?Prodor Europljana u JI Aziju započeo je kasnije nego u Indiju. Najprije su Portugalci (1511.),

Nizozemci (1641.) zaposjeli važnije dijelove zapadne obale Malaje zbog prometnog položaja i mogućnosti nadzora nad malačkim plovnim putem. Kasnije su ih potisnuli Britanci (1795.) - podjela interesne sfere s Francuzima. Burma (Mjanmar) i Malaja pripala je Britancima a Kambodža, Laos i

Vijetnam Francuzima (Tajland je ostao u sredini kao nekolonizirani granični teritorij). Nizozemci su se uspjeli održati u Indoneziji, dok su se Portugalci (slično kao i u Indiji) uspjeli održati samo u manjim i izdvojenim enklavama (ist. Timor i Macao u južnoj Kini) Španjolci - zauzeli Filipine u 16. st. i držali ih do kraja 19. st. - preuzima ih SAD (nakon američko-španjolskog rata) → jaki španjolski utjecaj, oaza katolicizma u JI Aziji.

4. Kineske karakteristike kolnizacije JI Azije.Značajnija kineska kolonizacija počinje od 2. polovine 19. st. → povezano s organizacijom

kolonija koje su stvorili Britanci (Burma, Malaja), Francuzi (Kambodža, Laos, Vijetnam), Nizozemci (Indonezija) i Španjolci (Filipini) danas su Kinezi zaposleni kao rudari, radnici na plantažama, u ugostiteljstvu, kao lučki radnici, poduzetnici, poslovni ljudi i bankari. U nekim područjima su u većini (npr. Singapur).

5. Karakteristike tropska maritimne klima Indokine.Tropska maritimna monsunska klima - primorski krajevi Indokine i Filipini. Opće karakteristike: male godišnje amplitude temperature, velike amplitude padalina. Padaline su obilne (1500 - 2000 mm) ali je vrijeme njihovog maksimuma različito u pojedinim

dijelovima primorja (Da Nang: prosječna godišnja temperatura 25,60C, amplituda 80C, 1900 mm kiše u 140 kišnih dana). dvije su varijante: varijanta zapadnog (mjanmarskog) primorja i varijanta istočnog (vijetnamskog) primorja.

Zapadno primorje izloženo je ljetnom monsunu, dok je istočno primorje ljeti zaklonjeno Malajskim i Anamskim gorjem - istočno primorje najviše padalina dobiva u doba zimskog monsuna jer je izloženo sjeveroistoku, odakle preko Južnokineskog mora puše monsun• to utječe na pomak poljodjelskog kalendara u Anamskom primorju (u odnosu na Mjanmarsko primorje). Sjeverni dijelovi istočnog, Anamskog primorja izloženi su čestim i jakim jesenskim tajfunima.

6. Razlozi heterogenosti JI AzijeRaznolik i složen - posljedica dodira triju rasnih i kulturnih krugova: indoarijsko,

mongoloidno i negrioidno rasno područje sve države JI Azije izrazito su polietničke, s izrazitijom plemenskom nego nacionalnom heterogenošću

7. Rasprostranjenost stanovništva JI Azije.Razmještaj stanovništva JI Azije nije ravnomjeran - velike su regionalne razlike

Četiri skupine država prema gustoći naseljenosti:1. 200 i više st./km2 (Singapur, Filipini, Vijetnam)2. 100 - 200 st./km2 (Tajland, Indonezija)3. 30 - 100 st./km2 (Kambodža, Mijanmar, Malezija, Brunei)

4. manje od 30 st./km2 (Laos, Ist. Timor)Još su veće regionalne razlike: od subekumene unutrašnjeg Laosa, Tajlanda, Sumatre,

Kalimantana, Celebesa i Irijana s manje od 10 st./km2 do superpopulacijske koncentracije u deltama Iravadija, Salweena, Menama, Mekonga, Crvene rijeke, otoka Jave, dijelova Filipina i Singapura, s više od 200 st./km2.

Izrazite razlike unutar jedne države: - npr. Kambodža - 2/3 teritorija imaju manje od 3 st./km2 a dijelovi uz Mekong više od 150 st./km2 - Indonezija - diferencijacija između Jave (oko 1000 st./km2) i ostalih otoka

Mnogi rjeđe naseljeni krajevi JI Azije (unutrašnji krajevi Indokine, dijelovi Indonezije) temelj su njihovim potencijalnim mogućnostima → povoljni fizičko-geografski uvjeti (ekvatorijalna i tropska prirodna sredina s dovoljno padalina i s povoljnim tlima)

Problem prenaseljenosti - Anamsko primorje, Java i donekle delte velikih rijeka. Rast stanovništva JI Azije - osobine kretanja stanovništva koje su svojstvene i većini ostalih zemalja u razvoju u svijetu. Prirodni priraštaj - uglavnom bez većih razlika između pojedinih država. PP je svuda visok - rezultat visokog nataliteta i smanjenog mortaliteta - posljedica potiskivanja epidemija tropske groznice, tifusa, kolere i drugih endemnih bolesti tropa• u nekim državama u novije vrijeme PP se smanjuje (npr. u Mijanmaru s 17,5‰ 1997., na 11,9‰ 2002.) značajna je bila i imigracija zbog

intenzivnih kolonijalističkih ambicija s početka 20. st. - privlačenje radne snage iz prenaseljenih područja monsunske Azije (najviše iz južne Kine i Indije)

8. Posljedice (prednosti) pružanja mladog nabranog gorja u JI Aziji.Meridionalni i lučni pravac planina i rijeka Indokine izrazita je posljedica sukoba mladog

(himalajskog) nabiranja i stare kineske (sinijske) mase. tektonika je u velikoj mjeri utjecala na oblikovanje današnjeg površja Indokine kao i na savijanje u Indoneziji (mlado nabrano gorje i vulkanski lanci uklješteni su dijelovima stare tajlandske i australijske mase).

Indokinesko i indonezijsko mlado nabiranje nastavlja se preko filipinskog a isto tako mladi borani luk prati istočnu obalu Azije sve do Kamčatke - prate ga duboki tektonski rovovi i česti podmorski potresi. to je prostor najveće i najlabilnije denivelacije reljefa (planine filipinskog arhipelaga su iznad 3000 m a dubina Marijanske brazde je 11500 m ispod morske površine.

U zapadnom Mjanmaru, na istočnoj Sumatri, Javi, sjevernom Borneu i u zapadnom Irijanu, gdje je mlado gorje praćeno širom zonom tercijarnih sedimenata, značajna su ležišta nafte. u Indoneziji su značajne goleme količine vulkanskog materijala što pridonosi plodnosti aluvijalnih nizina Jave, Sumatre i susjednih gusto naseljenih otoka (Bali, Madura i dr.). Taj su materijal izbacili brojni danas ugašeni vulkani - povremeno ga još izbacuju i živi vulkani - svojom strukturom i obličjem bitna su komponenta Indonezijskog pejzaža.

Mladi geološki procesi osigurali su dijelu Indokine i Indoneziji prednosti kakvih u većini ostalih ekvatorijalnih krajeva nema: raščlanjenost reljefa i razvedenost obale i otoka, plodnost tla i izdašna ležišta nekih traženih ruda.

9. Anatolijsko visočjeSredište maloazijskog poluotoka jest 1500 km dugačka i do 600 km široka Anatolska

visoravan, građena od kristalinskih stijena koje prekrivaju neogeni marinski sedimenti i vulkanske stijene.

Ova visoravan na zapadu leži na oko 800 m n.v. i vrlo raščlanjenim rubom spušta se prema Egejskom moru; prema istoku blago se uzdiže do 1500 m n.v.

Na visoravni se nalaze brojne zavale bez otjecanja u more (slana jezera), a nad njima se uzdižu ugasli vulkani (npr. Erciyas Dagi, 3916 m). Na sjeveru visoravan obrubljuje Pontsko gorje, koje se strmo izdiže iznad obale Crnog mora, a na jugu gorje Taurus. U jugoistočnom podnožju Taurusa nalazi se velika i plodna Kilikijska nizina, građena od šljunkovitih i glinovitih nanosa planinskih rijeka.

10. Projekt „JI. Anatolija“, Eufrat i Tigris, zašto je bitan?Za umjetno natapanje i dobivanje električne energije na rijekama su izgrađene brojne brane i

sustavi za natapanje. Najveći je projekt jugoistočna Anatolija na Eufratu i Tigrisu. Čine ga 22 dolinske brane i 19 HE, a trebao bi omogućiti natapanje 1,7 mil. ha površina; najveća brana je Atatürk Barajı (visoka 184 m, dugačka 1820 m).

11. Rusko stanovništvo većinom živi u (zaokruži):a) urbanim sredinamab) ruralnim sredinama

12. Poljoprivredna područja KazahstanaZapošljava oko 1/5 radne snage i ostvaruje oko 8% BDP-a. Najvažnija poljoprivredna

područja su u stepskom pojasu sjevernog Kazahstana gdje se uzgajaju pšenica i ječam (od 1954.-1959. tu je dobiveno 28 mil. ha novih njiva i osnovano 300 velikih kolhoza – negativni utjecaji na okoliš: deflacija, zaslanjivanje tala). Drugo važno poljoprivredno područje je uz rijeku Sir Darja, gdje se uzgaja pamuk zahvaljujući umjetnom natapanju, zatim šećerna repa, riža i duhan. Posljedice: zatrovan okoliš i isušivanje Aralskog jezera.

13. Kulturna i gradska središta Uzbekistana.U podnožju planina uz rijeke nalaze se velike oaze – važna gospodarska i kulturna središta

(Taškent, Samarkand, Buhara).

14. Klima GruzijeU zapadnom dijelu klima je vlažna suptropska s blagim zimama i vrućim ljetima (srednja

siječanjska temp. 6°C, srpanjska 24°C) te obilnim padalinama cijele godine (više od 3000 mm). Istočni dijelovi imaju kontinentalnu klimu s vrućim i suhim ljetima te hladnim zimama.

15. Poljoprivredna središta GruzijeNajvažnije poljoprivredno područje je Kolhidska nizina na zapadu, gdje se uzgajaju

suptropske kulture (čaj, voće, kukuruz, a u sušim istočnim dijelovima i pšenica). Tisućljetnu tradiciju ima vinogradarstvo na južnim padinama Velikog Kavkaza.

16. Geografski smještaj ArmenijeArmenija je smještena u Zakavkazju, u planinama između Crnog mora i Kaspijskog jezera.

Obuhvaća sjeverni dio Armenskog visočja - većinom je planinska zemlja. Prevladavaju visoravni na n.v. 1400-1800 m s međuplaninskim kotlinama (npr. Sevanska), iznad kojih se izdižu ugasli vulkani (Aragac, 4090 m).

Visočje se prema jugu spušta u Araratsku ravnicu uzduž rijeke Araks, ispunjenu riječnim naplavinama, prema sjeveru se pak izdiže u Mali Kavkaz, tektonski izdignut sjeverni rub visočja.

17. Veći dio Turkmenistana, gdje je smješten?Smješten je u Središnjoj Aziji, istočno od Kaspijskog jezera. Obuhvaća JZ dio Turanske nizine

s pustinjom Karakum (Crni pijesak).

18. Smještaj stanovništva KirgistanaZemlja je rijetko naseljena. Najviše stanovništva živi na rubu Ferganske zavale i uz rijeke Ču i

Talas, dok je u gradovima velik udio nekirgiskih doseljenika, ponajviše Rusa.Veći gradovi (1999.): Biškek (nekadašnji Frunze, 619 000), Oš (221 000), Jalal-Abad (74

000), Tokmok (71 000).

19. Azerbajdžan, okosnica gospodarstvaNajvažnija poljoprivredna područja nalaze se u stepskim nizinama uz Araks i Kuru. Glavna

industrijska središta u Baku, Sumqayit te Gäncä. Azerbajdžan ima 1 mlrd. t poznatih zaliha nafte i velike količine zemnog plina, od toga 80%

ispod Kaspijskog jezera. Najvažnija su polja Azeri, Čirag, Gunešli, Šah Deniz i Karabah. Nafta se vadi i na Apšeronskom poluotoku i u okolnim dijelovima jezera.

20. Koja kultura se uzgaja u Turkmenistanu i posljedice uzgoja?Najvažniji je uzgoj pamuka uz rijeku Amu Darju i Turkmenbašijev kanal. Intenzivan uzgoj pamuka ima poguban utjecaj na okoliš (presušivanje Aralskog jezera,

zaslanjivanje i onečišćenje tla, temeljnice i zraka, što se ogledava u visokoj smrtnosti dojenčadi i kraćem očekivanom trajanju života.

Treći kolokvij: 1.Industrijske regije iraka,2.kibuci i mošavi,3.Rude Saudijske Arabije(bez nafte i plina),4.Industrijska obilježja Izraela,5.Poljoprivreda Izraela,6. Reljef Irana,7.Smještaj i reljef Iraka,8.Kulturna i gospodarska središta Uzbekistana,9.Anatolijsko visočje

,10.Projekt JI Anatolija,zašto je bitan? 11. Smještaj i reljef Kazahstana,12. Ekološki problemi Turske,13.Koja se poljoprivredna kultura uzgaja u Uzbekistanu i Turkmenistanu i kakve su posljedice? 14.Kirgistan smještaj 15.Tadžikistan rude, 16. Koliko je i koje su regije Turske? 17. Poljoprivredna područja Kazahstana? 18.Gospodarstvo Saud. Arabije? 19.Kako je Turska naseljena?20.Klima Saudijske ArabijeOdgovori:

1. Bagdad-prehrambena,duhanska, Mosul-tekstilna, Samar-farmaceutska2. Kibuci-skupine dobrovoljaca koji su se odlučili za kolektivni način života. Mošavi- zadruge

manjih posjednika. 3. Velika nalazišta bakra,zlata,olova,cinka,srebra,željezne rude,ugljena. 4. Najindustrijaliziranija država jugozapadne Azije s dvi vrlo različite industrije-industrija robe

široke potrošnje(prehrambena,tekstilna),izrazito izvozno usmjerene grane(zrakoplovna,brusenje dijamanata,oružje). Većina industrije na području Tel-Aviva i Jafe.

5. Jedna od najnaprednijih u svijetu,zbog racionalnog iskorištavanja vode,umjetno se natapa više od 55% obradivih površina,glavna područja:Uz sredozemnu obalu,u dolini Jordana.

6. Od armenskog se visočja na sjeverozapadu prema istoku odvajaju dva mlađe nabrana gorska sustava: a) na sjeveru Elburs b) južni gorski sustav Zagros. Između gorskih sustava smješteno je Iransko visočje.

7. Središnji je dio države Mezopotamija. Na jugozapadu kontinenta. Mezopotamija-sastoji se od 4 dijela,naplavne nizine Eufrat i Tigris, regija al-Gazira,blago valoviti ravnjaci od krednih i tercijarnih vapnenaca i plodno predgorje Zagros. Prema SI brdoviti Kurdistan,duboke doline pritoka Tigrisa.

8. Taškent, Samarkand, Buhara.9. U središnjoj Turskoj, uzdiže se od zapada prema istoku,od 800 do 1500 m,na visoravni se

nalaze brojne zavale bez otjecanja u more(slana jezera). Na sjeveru visoravan obrubljuje Pontsko gorje a na jugu gorje Taurus.

10. Za umjetno natapanje,dobivanje električne energije,izgrađene brojne brane i sustavi za natapanje(22 brane i 19 HE),natapanje 1,7 mil hektara površina.

11. U centralnoj Aziji,nalazi se istočno od Kaspijskog jezera,obuhvaća sjeverne dijelove Turanske nizine, Srednjokazaško visočje,južni dio zapadno sibirske nizine,dio Prikaspijske nizine, i zapadne dijelove srednjoazijskog visokog gorja.

12. Glavni izvori onečišćenja su urbani i ind. Centri, naftni terminali, poljoprivredni i industrijski objekti. Veliki problem je i obalna erozija.

13. Uzgaja se pamuk-posljedice,zbog navodnjavanja presušuje Aralsko jezero. 14. Nalazi se u centralnoj Aziji. U jugozapadnom dijelu gorje Tian Shan. Zauzima dijelove

Ferganske zavale,u gornjem toku rijeke Sir-Darje. Fergansko gorje,najsjeverniji dio Pamira. 15. Olovo,cink,zlato,srebro,uran,na jugu kod Dušanbea nalazišta zemnog plina i nafte. 16. 7 Regija: Trakija, Egejska regija, Središnje Anatolijsko visočje, Istočna Anatolija, Jugoistočna

Anatolija, Sredozemna regija i Crnomorska regija. 17. Uz rijeku Sir-Darju i stepski pojas sjevernog Kazahstana.18. Gotovo u cijelosti ovisi o izvozu nafte i naftnih derivata,dosta se ulaže u poljoprivredu,od

1980.-ih i 90-ih ulaže se u baznu industriju.Potiče se razvoj industrije robe široke potrošnje. Petrokemijska industrija najvažnija.

19. Neravnomjerno raspoređeno,gustoća sta. Smanjuje se od zapada prema istoku,najveća u okolici velikih gradova: Istanbul, Izmir i uz Crnomorsku obalu.

20. Suptropska pustinjska s vrlo vrućim ljetima i blagim zimama te s malo padalina.