Gentlemen’s - WordPress.com...godište 1. broj 8. prosinac 2011. UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH...
Transcript of Gentlemen’s - WordPress.com...godište 1. broj 8. prosinac 2011. UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH...
-
godište 1.
broj 8.
prosinac 2011.
UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI I NOVIH MEDIJA
political and economic consulting group
issn 1848-1353
Gentlemen’s Agreementpolitičko-ekonomski mjesečnik
Preko izbora do novih oligarhija
Pro et contra Europske unije
Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad
Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja
-
Riječ urednika 2
Preko izbora do novih oligarhija 3
Pro et contra Europske unije 7
Slovenija pred najnepredvljivijim izborima dosad 16
Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja 21
Politea book choice 27
sapere aude
Impressum
Glavni urednik: Blagoja MirčevskiIzvršni urednik: Višeslav RaosZa izdavača: Vedran ObućinaISSN: 1848-1353Političko-ekonomski mjesečnik Gentlemen’s Agreement izdajePolitea, udruga za promicanje društvenih znanosti i novih medija.Sve fotografije su korištene pod Commons licencom ili su vlasništvo udruge.
Politea - udruga za promicanje
društvenih znanosti
i novih medija
Jarnovićeva 3
10000 Zagreb
http://politeathinktank.wordpress.com
Zadovoljstvo mi je pozdraviti cijenjene čitatelje prosinačkog broja Gentlemen’s Agreementa. Hrvatska će u nedjelju 4. prosinca održati parlamentarne izbore. Sve ankete predviđaju izraženu pobjedu oporbene ko-alicije. Nakon katastrofalnog trećeg kvartala u kojem je Hrvatska ostvarila samo 0,6 posto rasta bit će uspjeh ako i ove godine ne bude pada BDP-a. Za podsjetnik, BDP je prošle godine umanjen za 1,2 posto, dok je 2009. godine pao za 6 posto. Stoga će buduća vlada morati brzo i aktivno djelovati za oporavak gospodarstva, a populistička i nevjerodostojna obećanja zaboraviti odmah nakon izbora.
Prvi tekst obrađuje izborne procese i komunikaciju stranaka s biračima. U drugom se tekstu prikazuju argumenti za i protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Jedan od najznačajnijih trenutaka od hrvatske neovisnosti prolazi bez javne rasprave o pred-nostima i nedostatcima članstva. U trećem tekstu, slovenski gost komentator obrađuje i prikazuje prijevremene izbore u Slo-veniji, koji će se također održati 4. prosinca. U intervjuu s profesorom Anđelkom Milardovićem prezentiramo nekonformističko poimanje politike i pristupa njenih aktera građanima.
Nakon otpisa dugova tržište CDS-ova je izgubilo svrhu. Čemu služi instrument osiguranja rizika ako ga se ne može na-platiti? Europska se dužnička kriza dodatno pojačala. Za to vrijeme vodeći političari glavnih država Europske unije pokušavaju iznaći rješenje za spas eurozone i opstanak ideje ujedinjenja Europe. Pritom, najava dolaska kineskog izaslanstva za ulag-anje u Europu te najava da žele kupovati imovinu, a ne državne obveznice, pokazuje veličinu europske krize te strateške poteze Kine. Pojačana američka diplomatska aktivnost na jugoistoku Azije te uspostavljanje prisnijih diplomatskih odnosa s kineskim saveznicima pokušaj je zaustavljanja kineskog utjecaja na regiju. Sporazum o stacioniranju američkih vojnika u Australiji poka-zuje značaj te svjetske regije. Gomilanje ratnih brodova u istočnom Sredozemlju te napeta situacija sa Sirijom dodatno produ-bljuje nestabilnost Bliskog istoka. Preliminarni rezultati izbora u Egiptu gdje Muslimanska braća osvajaju četrdesetak posto glasova, a Islamistički pokret salafista oko 25 posto glasova, potvrđuje navedenu tezu.
Srdačan pozdrav,Blagoja Mirčevski
RIJEČUREDNIKA
SADRŽAJ
-
Parafrazirajući Roberta Michelsa, koji je 1911. u pred-
govoru svoje knjige Sociologija političkih stranaka slav-
no zapisao željezni zakon oligarhije, u kojem stoji da je
svaka organizacija oligarhija, a što je veća i pripremljenija
organizacija, to je i veća opasnost od oligarških nastojanja,
tako možda možemo reći da je i pretjerano duga vlast bilo
koje stranke uvod u oligarhiju. Prema nekim mišljenjima,
stranka ili koalicija koja je u dva mandata na vlasti, trebala
bi biti zamijenjena svježinom i novim ljudima – poželjno no-
vom vladajućom strankom ili koalicijom.
U Hrvatskoj se odvija dodatan proces koji određuje
značaj svakih, pa tako i predstojećih izbora. Prije svega,
hrvatsko višestranačje staro je svega dvadesetak godi-
na, čime se zapravo tek sada može smatrati konsolidira-
nim, ali koje nije oskudno iznenađenjima. S druge strane,
politička je kultura na niskim participativnim granama, a u
nekim krajevima je iznimno parohijalna, što pogoduje onim
političarima i dužnosnicima koji ne shvaćaju nepovezanost
obnašanja njihovih dužnosti s drugim interesima, kao ni
preuzimanje odgovornosti za tu dužnost. Tako se u povijesti
hrvatske stranačke scene dogodilo svega nekoliko puta da
su određeni ministri dali ostavku (Ana Stavljenić-Rukavina
i Kolinda Grabar-Kitarović, primjerice), iako su te ostavke
više iznuđene nego dane iz osjećaja odgovornosti. Zbog ta
dva razloga, iznimno je važno utjecati na stranke, poseb-
no u današnje vrijeme, kada je stranačko članstvo zapravo
zanemarivo, osim u nekim velikim strankama, poput HDZ-a.
Naime, politolozi pokušavaju utvrditi radi li se o gubitku in-
teresa građana za učlanjenjem u političke stranke ili čelnici
stranaka ne smatraju da je potrebno ulagati u povećanje
stranačkog članstva. Sigmund Neumann je tako smatrao
da demokratske stranke s velikim članstvom pružaju nadu
za preživljenje moderne demokracije, jer su one jedine koje
mogu održati vezu pojedinca sa širom zajednicom (Neu-
mann, 1956). Maurice Duverger također smatra da je de-
mokratska stranka s velikim članstvom dominantna snaga
u politici (Duverger, 1955). Oba autora pisala su pod utjeca-
jem Drugog svjetskog rata. Drugi istraživači prikazivali su
promjene u stranačkim sustavima koje nisu ostavljale ve-
liku važnost stranačkom članstvu. Otto Kirchheimer, prim-
jerice, smatra da catch-all stranke imaju izbornu strategiju
koja nema potrebe za velikom stranačkom organizacijom
(Kirchheimer, 1996). Sa strane potražnje, vodstvo stranke
gubi interes za organiziranom podrškom jer organizirano
članstvo smatra komparativno bespotrebnim izbornim resur-
som. Naime, nove informacijsko-komunikacijske tehnologi-
je, a posebno mediji, omogućuju strankama da zaposle
malen i učinkovit broj profesionalaca koji obavljaju posao
koji je nekoć bio povjeren stranačkim volonterima. Stranke
više ni ne ovise o financijskoj podršci svojih članova, jer je ci-
jena stranačkog natjecanja toliko porasla da svaka stranka
mora tražiti primarne izvore financiranja izvan stranačkog
okruženja. I sa strane ponude postoje velike razlike između
nekoć klasnih i interesnih stranaka i današnjih masovnih
i catch-all stranaka. Mosei Ostrogorski u svom klasičnom
djelu Demokracija i organizacija političkih stranaka je na-
veo kako stranke s dobrom izvanparlamentarnom orga-
nizacijom nisu poželjne, jer one ne mogu vladati u ime cijele
nacije; prije su državama upravljali neovisni predstavnici, a
danas ju kontroliraju stranački vođe.
Pojedinci koji nemaju doticaj s pojedinim političkim
strankama, a oni čine većinu glasačkog tijela, dobivaju po-
datke o političkim programima tijekom izbornih kampanja
preko masovnih medija u širem smislu. To uključuje kako
novine, radio, televiziju i internet, tako i plakate, blogove,
društvene mreže i niz drugih načina doticaja političara s
građanstvom, a tako se formira i srž demokratskog proce-
sa - glasovanje. Pojednostavljeno, to znači da stranka koja
u kampanji troši više novaca na komunikacijske strate-
gije postiže veću izlaznost na birališta. Ipak, ne slažu se
svi s takvom ulogom medija. Libertarijanski klasici poput
Politea political and economic consulting group
3Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Preko izbora do novih oligarhija
-
Lockea i Miltona smatrali su da sloboda tiska nema breme
vlasti nad sobom, već samo slobodno širenje ideja. Teo-
rija društvene odgovornosti govori drugačije, odnosno da
bi vlast trebala igrati važnu ulogu u tom procesu kako bi
bolje brinula o demokratskom građanstvu. Novije studije,
ipak, pokazuju da masovni mediji, a pogotovo oni komerci-
jalizirani, stvaraju među građanstvom političku otuđenost,
cinizam i manjak orijentacije. To se posebno vidi u kon-
tekstu opće transformacije političkih stranaka koja u
sebi uključuje deideologizaciju stranaka i programsko
približavanje stranačkih obitelji, promjenu stranačke orga-
nizacije, kao i promjene na razini stranačkih sustava, ali,
što je posebno važno, i promjene na razini birača. Kako
to objašnjava njemački politolog Klaus von Beyme, među
biračima se javlja slabija identifikacija sa strankama, opa-
da sudjelovanje u izborima i pojavljuje se sve veća vola-
tilnost, odnosno fluktuacija glasova birača. U takvom je
okruženju svačiji glas važan, pa se pojavljuju stranke koje
svoju mrežu bacaju među sve, nadajući se da će uhvatiti
što veći broj glasova, tzv. catch-all stranke.
Te stranke stvaraju strukturu političke poruke koja
utječe na glasačku izlaznost. Ta politička poruka često se
prevodi u slogane i kratke poruke po kojima se pojedine
stranke prepoznavaju, pa čak i brendiraju. Koliko god se
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) trudila novim slog-
anima, njezina je prepoznatljivost bila i ostala krilatica „Zna
se!“. Bliženjem parlamentarnih izbora započela je plejada
izbornih slogana koje bi trebale u sebi sadržavati čitav niz
asocijacija na stranačke programe, ideje i usmjerenja.
Marketinška ideja bi, prema raznim teorijama komunikolo-
ga, trebala imati ključnu ulogu ponajprije kod neodlučnih
birača, koji ne znaju čak ni hoće li izaći na izbore ili ostati
kod kuće. Poruke koje vidimo na ovim izborima odveć su
mlake da bi ikoga navele na prosinački izlazak na birališta,
jer su iznimno slabe, dvoznačne i ne nose u sebi nikakav
značaj koji bi imalo pretkazivao što će stranke učiniti po
dolasku na vlast. HDZ prije svega počiva na porukama što
je učinio u osmogodišnjem mandatu. „Zaštitili smo dječji
doplatak i rodiljne naknade“, „Zaštitili smo mirovine i vra-
tili dug umirovljenicima“, „Završili smo pregovore s EU“,
„Zaštitili smo dostojanstvo hrvatskih branitelja“, sve su
poruke koje počivaju na prošlosti, umjesto na iskazivan-
ju plana za budućnost, a čak i ako to znači da će HDZ-
ova vlada, i unatoč krizi, nastaviti zaštićivati te kategorije
stanovništva, postoji lagan odgovor rodilja, umirovljenika i
branitelja koji nisu zadovoljni i koji bi rekli „nećete, jer niste
ni prije“. Nezgodno je i što je slogan „Čuvajmo Hrvatsku“
postavljen iznad kratice HDZ, jer se već pojavljuje između
Vedran Obućina: Preko izbora do novih oligarhija
4Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Predizborni plakat HDZ-a
-
ta dva natpisa dodatak „od“, čime se sloterdajkovskom
kinovštinom poručuje da Hrvatsku treba čuvati od HDZ-a.
Ipak, HDZ je izašao sa sloganom „Najbolji kada je
najteže“ kojih pola mjeseca prije kraja kampanje, što je
taktički vrlo mudro, a i slogan je među boljima, jer je dubok
i emotivan. Naime, HDZ time želi dati do znanja da je up-
ravo ta stranka bila na vlasti u najtežim trenutcima za
Hrvatsku; u vrijeme Domovinskog rata, u vrijeme kada se
trebalo suočiti s kriminalom, u vrijeme kada Hrvatska pris-
tupa NATO-u, i u vrijeme kada se potpisuje pristupni ugov-
or Europskoj uniji. HSS-ovsku vjeru u Boga i seljačku slogu
prati također sukus učinjenoga, od 325 poduzetničkih
zona do niza lokalnih ostvarenja koje je vlast ostvarila uz
pomoć HSS-a, s time da HSS prirodno koalira s regional-
nim i zelenim strankama, unatoč svojim konzervativnim
stavovima i dovođenju poznatih imena poput Miroslava
Rožića.
Oporba ne zaostaje daleko za vladajućima. Program
Kukuriku koalicije zvan Plan 21 za svoju je vizualno-slo-
gansku inicijativu odabrao narodni deseterac: „Plan za
novi dan“ tako poručuje da će Kukuriku koalicija osigurati
„U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače“, kao i niz
drugih lako pamtljivih krilatica koje u biti ništa posebno ne
govore.
HDZ obećava da je protiv novih poreza, što je u skladu s
proklamiranim svjetonazorskim usmjerenjem stranke, ali i
za zaštitu radnih mjesta javnih djelatnika, koje se ne može
micati na temelju političke podobnosti. I dok je posljed-
nja opaska izravan protunapad na ideju Kukuriku koalicije
da bi se trebala raditi promjena kadra u javnim službama,
osiguravanje radnih mjesta i izostanak novih poreza je di-
jametralno suprotno onome što je HDZ-ova vlada govorila
protekle dvije godine. Premijerka je, naime, upozoravala
na rezanja, pa i nužnost novih poreza i smanjenja ionako
glomaznog državnog aparata. Četiri stranke, jedan plan,
pokazuje da su četiri stranke Kukuriku koalicije složne,
pa makar u skidanju HDZ-a s vlasti, što je ponavljanje po-
vijesti. Njihovi plakati nude i nadljudsku budućnost, pa
obećavaju „Dug život, a ne život na dug“, a pomalo pretjer-
ana otvorenost i poziv građanima da predlažu, pitaju i
komentiraju ne mora biti samo imidž Kukuriku koalicije
kao plenumaško-demokratske skupine stranaka, već i ko-
alicije koja zapravo ne zna što treba raditi, pa pita narod,
ponovno se vraćajući u primordijalno stanje gdje je „narod
uvijek u pravu“.
Ovi će izbori biti zanimljivi i zbog predizbornih koalici-
ja. HDZ je sklopio koaliciju s Hrvatskom građanskom
strankom splitskog gradonačelnika Željka Keruma; HSS je
Vedran Obućina: Preko izbora do novih oligarhija
5Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Predizborni plakat Kukuriku koalicije
-
možda prirodno, a možda i ne koalirao sa Zelenom strank-
om i Strankom umirovljenika; HSP dr. Ante Starčević, kojeg
vodi Ruža Tomašić, uspio je stvoriti pravašku koaliciju pod
nazivom Pravaški kišobran; a Ljubo Jurčić se nada uspje-
hu uz potporu Bloka Umirovljenici zajedno, Primorsko-go-
ranskog saveza i Hrvatske radničke stranke. Nakon dugo
godina, u aktivnu politiku, nakon Adalberta Rebića, koji je
služio u prvoj hrvatskoj vladi, ulazi opet jedan svećenik,
Ivan Grubišić. To pokazuje da, i uz navalu neovisnih lista,
u Hrvatskoj i dalje vlada partitokratsko ozračje. Zapravo,
i oni kandidati koji izlaze samostalno, kao Ljubo Jurčić,
primjerice, imaju potrebu da ih podupiru stranke. Time ide-
ja, koja se provlači već godinama u hrvatskom političkom
prostoru, a to je da se politika personalizira i da građani
biraju ljude, a ne liste, i dalje nalazi neostvarenom.
Istovremeno se nalazimo u predizbornoj kampanji koja
kao da lebdi u zrakopraznom prostoru. Populistički potezi
vlasti i nesadržajno kritiziranje iz redova oporbe ispunili
su javni diskurs, a da se nisu dotakli ključnih događaja
današnjice. Izuzev HSLS-a i Ljube Jurčića, nitko se za-
pravo nije detaljno dotaknuo postizbornog gospodarsk-
og programa razvoja i izlaska iz financijske krize. Ni oni
sami nisu ponudili višestruke scenarije, u inače bogatim
predizbornim programima, o hrvatskom načinu nošenja s
krizom u svijetu. Pitanje nacionalnog identiteta dotaknuto je
samo u euroskeptičnim strankama, dok je vanjska politika
praktično nepostojeća u programima hrvatskih stranaka.
Pitanje svjetskih trendova, od prosvjeda na Wall Streetu,
do zahtjeva za promjenom društveno-političkih sustava,
kao i pitanja kako ostvariti dobro upravljanje (governance)
potpuna su nepoznanica hrvatskih političkih stranaka.
Taj vakuum se možda mogao do sada uzimati kao po-
luizolacionizam stranačke scene, koja je dobro živjela u
okvirima svojih stranačkih interesa, ali stvari su se promi-
jenile. Stranke koje će sastaviti novu vladu morati će od-
govoriti koji je hrvatski stav prema gore spomenutim pi-
tanjima, a morati će definirati i hrvatski interes u svom
odgovoru. Kakav je stav Hrvatske prema krizi eurozone i
koje korake Europska unija bi trebala napraviti u tom smje-
ru? Ako Sirija uđe u krvavi rat, hoćemo li povući naše UN-
ove snage na Golanu i što će biti s najvećim postrojenjima
i uredima koje INA ima izvan Hrvatske? Kako utjecati na
zaustavljanje ksenofobije i islamofobije s pozicije jedne
zemlje koja zna i razumije različite kulture?
Naravno, možemo šutjeti. Možemo se slagati s odluka-
ma iz Bruxellesa. Ne može se poreći da postoje zemlje u
Europi koje to rade, i koje ne gube mnogo. Pitanje je ipak,
koliko je to korisno za Hrvatsku, koja je to cost-benefit
analiza u kojoj Hrvatska premoćno dobiva?
Vedran Obućina: Preko izbora do novih oligarhija
6Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Vedran Obućina
-
Pro Europske unije
Hrvatska je svakako europska zemlja s više od tisuću oto-ka, no nije, ne može i ne smije biti otok usred Europe. Hrvatska je neosporno europska zemlja, svojom poviješću,
kulturom, ali i političkim uređenjem i praksom. Naša zemlja
je kroz dugogodišnje, stroge, ali pravedne pregovore s Eu-
ropskom komisijom sebi, ali i našim europskim partnerima u
drugim zemljama, pokazala i dokazala da je postigla visoke
standarde europskog vladanja, pravosuđa, znanosti, gospo-
darstva, prometa, telekomunikacija, zaštite okoliša i drugih
vitalnih polja koja čine korpus javnih politika relevantnih za
proces europskog integriranja i prožimanja. Doista, niti jedna
druga država nije prošla tako trnovit i dugačak put do praga
članstva u Europskoj uniji kao Hrvatska, no baš ta činjenica
omogućava našoj zemlji da bude izrazito spremna za sve iza-
zove europskih integracija. U tom smislu je Hrvatska za Uniju
puno veći dobitak i puno uspješnija priča (success story) nego
li su to, primjerice, bile Bugarska i Rumunjska čiji su nedostat-
ci u pravosuđu i neučinkovita borba protiv korupcije bili zane-
marivani tijekom pristupanja EU, a kasnije su ti problemi izašli
na vidjelo. Kao i kod svakog članstva u nekoj organizaciji, pa
bila to i supranacionalna tvorevina kao što je to Europska uni-
ja, članovi stječu prava i obveze. Ne možemo biti autistična
i samoživa nacija koja bi htjela samo uživati prava (benefici-
je, novac iz razvojnih fondova i slično), a da ne preuzmemo
i obveze (otvaranje našeg tržišta rada, kapitala i nekretnina
drugim državljanima i poduzećima iz zemalja članica Unije te
dijeljenje suverenosti na zajedničkoj, europskoj razini).
Kada već govorimo o odgovornosti, moramo naglasiti i kako
Hrvatska ima odgovornost kao aktivna članica međunarodne
zajednice. Kao zemlja koja je prošla težak rat i razaranja, ali i
fazu relativne međunarodne izolacije, vrlo dobro znamo što to
znači ne biti u mogućnosti sjediti za pregovaračkim stolom s
inozemnim partnerima i što to znači biti sustavno zaobilažen u
svim bitnim političkim i gospodarskim procesima. Kao europ-
ska zemlja, Hrvatska ima zadaću dati svoj doprinos izgradnji
mira, stabilnosti i prosperiteta na našem zajedničkom, europ-
skom kontinentu. Želim da se glas naših građana čuje u Eu-
ropi, a to će biti najučinkovitije ukoliko budemo samosvjesna,
dosljedna i poštena članica Europske unije.
Također, ne trebamo smetnuti s uma kako projekt europsk-
Politea political and economic consulting group
7Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Pro et contra Europske unije
Republika će Hrvatska 9. prosinca 2011. godine potpisati pristupni ugovor s ostalim članicama Europske unije.
Dana 1. prosinca Europski je parlament s 564 glasova ZA, 38 glasova PROTIV te 32 SUZDRŽANA glasa izglasovao
rezoluciju o primanju Republike Hrvatske u punopravno članstvo. Dana 5. prosinca, Vijeće Europske unije
formalno će potvrditi donošenu rezoluciju. Nekoliko dana nakon toga najviši predstavnici Republike Hrvatske
potpisat će pristupni ugovor. Dana 1. srpnja 2013. godine Hrvatska će službeno postati punopravna članica
Europske unije. Kako u Hrvatskoj nije bilo adekvatne javne rasprave o prednostima i nedostatcima članstva,
razlozima ulaska, odnosno neulaska u Uniju, a smatramo da je bila potrebna, pokušali smo prikazati argumente
pro et contra pristupanju Europskoj uniji. U prikazivanju argumenta pokušali smo obuhvatiti sve zainteresirane
skupine s njihovim argumentima. Tekstovi i izrečena stajališta ne predstavljaju nužno stajališta autora.
-
og povezivanja i integriranja predstavlja jedan veliki povijesni
iskorak, jedan aktivni, samoprijegorni i samokritični političko-
ideativni korak naprijed europskih društava i politički sus-
tava. On predstavlja neviđeni modernizacijski proces. Hrvats-
ko društvo razvijalo se i napredovalo uvijek u simbiotičkom
odnosu s modernizacijskim strujanjima iz kulturnih i znanst-
venih središta u europskim gradovima. Kroz europske inte-
gracije možemo sami upravljati modernizacijskim tokovima,
bez da oni budu popraćeni hegemonijskim odnosom. Sveu-
kupna modernizacijska hrvatskog društva pružit će novu
perspektivu mladim, obrazovanim generacijama, zaštiti će
ranjive slojeve društva kroz podizanje društvene tolerancije i
prihvaćanja različitosti te omogućiti stasanje istinski pluralnog
i demokratskog građanstva.
Hrvatska ima izrazito negativna iskustva s višenacionalnim
državnim tvorevinama. Međutim, potrebno je naglasiti kako
niti jedna od tih država nije bila ustrojena na demokratskim
principima. Također, u niti jednu od njih hrvatski građani nisu
ušli svojom voljom, već je državno uređenje bilo dogovorena
na razini političkih elita ili je pak proizlazilo iz vojno-političkih
međunarodnih odnosa i konstelacija. Upravo kako bi nadišla
negativno, nedemokratsko, ekonomski izrabljivačko naslijeđe
jugoslavenske federacije, Hrvatska treba voljom građana na
referendumu iskazati potporu projektu europskoj povezivanja
te stupiti u članstvo u Europskoj uniji. Europska unija nije fed-
erativna država (iako postoje i zagovornici takvog rješenja, no
tek u dalekoj budućnosti kada bi sva europska društva bila
spremna na takav korak), već supranacionalni politički sustav
sui generis koji uključuje nacionalnu, internacionalnu (multilat-
eralnu) i nadnacionalnu razinu odlučivanja i kreiranja politike.
Bitno je naglasiti kako će hrvatska suverenost i mogućnost
samostalnog odlučivanja upravo biti više zaštićena unutar
jedne velike supranacionalne zajednice, nego što bi to bilo
da kao mala zemlja vodimo unilateralnu i autističnu van-
jsku politiku i pokušavamo biti otok u Europi i svijetu. Upravo
kada bismo bili izvan europskih integracija velike bi sile lakše
mogle nanositi štetu našoj suverenosti i ugrožavati naše vi-
talne nacionalne interese. Usprkos fenomenima kao što su
birokratizacija i demokratski deficit, područje Europske unije
spada među najprosperitetnije i najdemokratičnije dijelove
svijeta te omogućuje da se kroz politiku dijaloga i konsenzusa
(što, doduše, ne mora uvijek značiti i jednoglasno donošenje
odluka) zajamči poštivanje glasa i velikih i malih zemalja
članica, ograniči moć (budući da se dijeli, a dijeljenjem se pak
umnožava te tako zajedno, kao Europljani, postajemo snažniji
faktor u međunarodnim odnosima) te na taj zaštiti interese
svih sudionika ovog povijesnog europskog projekta.
Europski je kontinent bio ishodište obaju svjetskih ratova,
kao i nebrojenih drugih oružanih sukoba. U Europi se dogodio
Holokaust, smišljeni su fašizam, nacionalsocijalizam i komu-
nizam, provođene su čistke, ljudi zatvarani u gulage i koncen-
tracijske logore, obilježavani kao drugi i drugačiji samo zato
što su imali krivo prezime, krivu vjersku, etničku ili seksual-
nu pripadnost. Na ruševinama stare Europe izrasla je, prvo
kao interesna zajednica koja je trebala potpomoći ekonom-
sku obnovu kroz regulaciju tržišta ugljena i čelika, nova Eu-
ropa, ujedinjena Europa slobodnih nacija koje jedna drugu
potpomažu, zajednički odlučuju, ali i kroz zdravo natjecanje
uvijek izabiru najbolje, najuspješnije i najupornije kako bi
svijetu dali znanstvene, kulturne, tehnološke, umjetničke i
športske odličnike. Hrvatska je iskusila strahote Domovinsk-
og rata, zna koliko je teško ponovno uspostavljati odnose s
nekadašnjim ratnim neprijateljima, koliko je teško izgrađivati
ponovno porušene domove i gospodarske objekte, koliko je
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
8Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Logotip hrvatske kandidature za članstvo u EU
-
teško ponovno uspostaviti povjerenje. Europska unija stasala
je upravo na stvaranju povjerenja i suradnji nekadašnjih po-
vijesnih neprijatelja i suparnika, Francuske i Njemačke. Njihov
primjer trebao biti misao vodilja svima onima u našoj zemlji
koji priželjkuju gradnju dugotrajnog mira u našem neposred-
nom okruženju. Dakako, izgradnja mira i povjerenja nije
moguća bez aktivnog prevladavanja ratne prošlosti. Upravo
kao članica Europske unije, lakše će moći zahtijevati pravdu
i obeštećenje za sve svoje žrtve rata, vojne i civilne stradal-
nike. Upravo kao predstavnica europskih integracija u ovom
dijelu Europe, Hrvatska će biti u puno snažnijoj poziciji koja
će joj omogućiti da ostvari svoje interese na način koji će
zadovoljiti hrvatske građane, posebice one izravno pogođene
Domovinskim ratom, a pritom neće ugroziti druge države niti
im naštetiti. Još jednom moramo ponoviti kako Europska
unija, usprkos svim svojim problemima i nedostatcima (od
kojih njeni čelnici ne bježe, nego se s njima odlučno nose),
predstavlja najuspješniji projekt međunarodnog povezivan-
ja, suradnje i izgradnje demokracije i prosperiteta u cijeloj
povijesti čovječanstva. Biti članicom Europske unije čast je i
privilegija, ali i odgovornost, izazov i šansa za svaku europsku
državu koja želi svojim građanima ponuditi visoki životni stan-
dard i očuvati i promicati njihova ljudska i građanska prava
te omogućiti ravnomjerni i ravnopravni razvoj svih segmenata
društva i svakog dijela zemlje.
Pogledamo li u kojoj se mjeri Hrvatska gospodarski preobra-
zila i napredovala u posljednjih deset godina, od Zagrebačkog
summita 2000. godine kao prvog sastanka na vrhu Europ-
ske unije koji je održan u glavnom gradu neke zemlje koja
se ne nalazi unutar Unije, uvidjet ćemo kako je napredak i
rast koincidirao upravo s otvaranjem procesa europskih inte-
gracija naše države. Životni standard i kupovna moć građana
značajno su se povećali s približavanjem Europskoj uniji i stu-
panjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te
početkom pregovora o članstvu 2005. godine. Pritom valja
naglasiti kako su strukturni problemi hrvatskog gospodarst-
va kao što su visoka nezaposlenost, niska produktivnost,
niska razina zaposlenosti radno sposobnog stanovništva,
visoki proračunski deficit, nelikvidnost poduzeća te visoka
zaduženost svih pravih subjekata posljedica neracionalnih
odluka domaćih političkih i gospodarskih aktera, a ne utjecaj
Europske unije. Upravo suprotno, stroga pravila Europske uni-
je postavljena u okviru pregovaračkog procesa i preuzimanja
zajedničke pravne stečevine Europske unije pridonose stabi-
lizaciji hrvatskog gospodarstva, podizanju razine učinkovitosti
pravosuđa kao ključnog preduvjeta povoljne ulagačke klime
te modernizaciji i informatizaciji javnog sektora. Dakle, Europ-
ska je unija faktor jačanja hrvatske nacionalne ekonomije, a
ne njenog slabljenja.
Među glavne uvozne i izvozne trgovačke partnere naše
zemlje spadaju upravo zemlje članice Europske unije, poput
Njemačke, Italije, Austrije, Slovenije i Mađarske. Postoji vi-
soka razina ekonomske međuovisnosti hrvatskih gospodar-
skih subjekata i onih u navedenim zemljama, tako da jedino
zajedničkim snagama svi možemo graditi bolju i konkurent-
niju europsku ekonomiju i tržište, dok uskogrudni i sebični
privredni interesi štete ne samo našim europskim partneri-
ma, već i nama samima. Potrebno je reći i još ponešto o eu-
ropskim fondovima koje se ponekad nekritički mistificira. U
njih uplaćuju sve članice, ali i sve članice od njih mogu imati
koristi. Oni nisu nikakva zamjena za naša vlastita sredstva,
ali su dobar model povoljnog financiranja razvoja i poticanja
izvrsnosti. Isključivo o našoj sposobnosti, a ne o nekakvom
dobročinstvu (budući da nam kao stabilnoj, čvrstoj europskoj
državi ono nije niti potrebno), ovisit će u kolikoj ćemo mjeri
znati ih iskoristiti. Europski strukturni i kohezijski fondovi
svakako mogu smanjiti pritisak osjetljivih gospodarskih sekto-
ra i manje razvijenih krajeva naše zemlje na državni proračun,
budući da će se otvoriti alternativni izvori financiranja razvoja i
rasta. Nadalje, članstvom u Europskoj uniji šalje se dugoročna
pozitivna poruka investitorima, uz očekivanu stabilizaciju
kreditnog rejtinga. Iako je eurozona trenutno u velikoj krizi,
očekuje se njeno preživljavanje i stabilizacija, no uz stanovite
promjene i reforme. Sve tranzicijske zemlje koje su do sada
postale članice Europske unije doživjele su ulaskom u Uniju
značajan rast povjerenja ulagača i porast izravnih inozemnih
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
9Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
investicija (FDI, foreign direct investment). Premda Hrvatska
neće odmah po ulasku u Uniju biti spremna uvesti i euro kao
službeno platežno sredstvo, naša je ekonomija već izrazito
eurizirana tako da je taj prelazak logičan i prirodan. Kao od-
govorna europska ekonomija imamo zadaću i ulogu također
doprinijeti stabilizaciji zajedničkog europskog gospodarskog
prostora i monetarne unije. Odbijanjem članstva u Uniji pos-
lali bismo svijetu destabilizacijsku poruku o Europskoj uniji te
Europskoj monetarnoj uniji, ugrozili opravak, srušili vrijednosti
na europskim i svjetskim burzama te tako i svoje europske
partnere i sebe gurnuli u novu recesiju, stagnaciju i krizu. Ne
samo kroz prisutnost eurske štednje i kreditnih plasmana
među poduzećima i građanima, već i putem tržišnih trendo-
va, organizacijske strukture tvrtki, vrsta ponude i potražnje na
domaćem tržištu, Hrvatska je orijentirana prema zajedničkom
europskom tržištu, prati sve njegove promjene te je sastavni
dio njega. Odbijanjem članstva u Uniji odbili bismo naš gospo-
darski napredak u proteklom desetljeću te pogazili sve mod-
ernizacijske trendove u našoj ekonomiji. Ne treba smetnuti
s uma da je udjel kapitala iz zemalja članica Europske unije
koji je prisutan u Hrvatskoj izuzetno visok, tako da povezivanje
s Unijom predstavlja logični nastavak suradnje. Kako bismo
se ravnomjerno povezali s cijelim svijetom, dakako, trebamo
biti otvoreni i za kineske, ruske, indijske i brazilske investicije
i poslovne odnose, no treba u tom kontekst nešto znati – pro-
tok kapitala i usluga na relaciji Hrvatska – zemlje Europske
unije jamči nam pravnu sigurnost, zaštitu radničkih prava i
demokratsku legitimaciju u poslovanju, dok su poslovi s dru-
gim dijelovima svijeta često opterećeni njihovim autoritarnim
režimima. No, upravo kao članica Europske unije, Hrvatska
će moći značajnije biti prisutna na rastućim tržištima zemalja
skupine BRIC te na taj način afirmirati svoju ulogu u svjetskom
gospodarstvu. Turizam predstavlja jako bitan segment hrvatsk-
og gospodarstva i nacionalnog dohotka. Velika većina naših
turističkih posjetitelja, posebice oni koji dolaze redovito i imaju
ustaljene navike provođenja svojih godišnji odmora u našim
destinacijama, državljani su Europske unije. Kroz članstvo u
Uniji i sudjelovanje na zajedničkom europskom tržištu dodat-
no se možemo promovirati kao poželjna destinacija i postići
da naši gosti još više svojom potrošnjom pridonose prihodima
naših poduzeća, ali i države kroz porezna davanja i razvojne
multiplikatore koje turizam stvara (porast zaposlenosti, porast
potražnje). Ne samo u ekonomskom smislu, veći u akadem-
skim i umjetničkim krugovima, naša je zemlja već u visokoj
mjeri integrirana u projekte i tokove Europske unije. Neulazak
Hrvatske u Uniju ugrozio bi postignute mreže kontakata, ust-
aljene prakse suradnje i međusobnog prožimanja i poticanja
na kreativnost i izvrsnost.
Naposljetku, ne smijemo zaboraviti da se sudjelovanje
Hrvatske u Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (CFSP)
funkcionalno nadovezuje na naša članstvo u NATO-u. Hrvats-
ka se nalazi u nestabilnom susjedstvu (Bosna i Hercegovina,
Kosovo, Sandžak) te kroz zajedničko europsko očuvanje mira
i stabilnosti pridonosi i miru na vlastitim granicama. Kada
spominjemo Bosnu i Hercegovinu, trebamo naglasiti da će se
članstvom u Europskoj uniji poboljšati i status hrvatske zajed-
nice u toj zemlji, budući da će naši državljani biti i državljani Eu-
ropske unije te će im pripadati sva prava koja proizlaze iz toga.
Hrvatska će kroz projekte prekogranične suradnje moći puno
bolje utjecati na podizanje životnog standarda i gospodarske
aktivnosti u dijelovima Bosne i Hercegovine s većinskim hrvats-
kim stanovništvom. Članstvo u Europskoj uniji je dvostruko
jamstvo sigurnosti Hrvatske u nestabilnom jugoistočno europ-
skom susjedstvu – Hrvatska može i mora biti stabilizator sus-
jednih zemalja, a naše članstvo u Uniji služit će i kao jamac
protiv ekspanzionističkih, revizionističkih i destabilizacijskih
tendencija pojedinih političkih aktera u susjednim zemljama
(Srpska radikalna stranka, Srpska napredna stranka, Milorad
Dodik). Na kraju, članstvo u Europskoj uniji otvara perspektivu
članstva u Schengenskoj zoni koja omogućava učinkovitiji i
jeftiniji nadzor hrvatskih granica koji je ključan u dugoročnoj
zaštiti naše zemlje od ilegalne imigracije te trgovine drogom
i ljudima. Iz svega navedenog, smatramo kako je jasno kako,
usprkos brojnim izazovima, pozitivni učinci članstva u EU pre-
vladavaju te stoga pozivamo građane da na referendum daju
svoj glas za Hrvatsku kao dio ujedinjene Europe.
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
10Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
Contra Europske unije
Hrvatska je nakon višestoljetne borbe protiv raznih neprijatelja, kolonizatora i negatora hrvatskog nacio-nalnog bića postala slobodna i samostalna. U tom krat-
kom periodu samostalnosti hrvatski građani nisu doživjeli
blagostanje, prosperitet i sigurnost koja se očekivala od
neovisnosti. U tom su periodu uništene i privatizirane
strateške i profitabilne kompanije kao što su banke, INA
– Industrija nafte, Pliva, Hrvatske telekomunikacije, te dru-
ge manje značajne tvrtke. Hrvatski su vojni uspjesi relativ-
izirani, a obrambeni je rat izjednačen s agresorskom JNA i
paravojnim milicijama. Podaničke su i korumpirane vlade
izvršile naloge stranih sila i moćnika te uništili čitavu eko-
nomiju, a građanima Hrvatske oduzeli svako dostojanst-
vo. Sada je na djelu zadnja faza oduzimanja potpunog
suvereniteta, slobode i legitimnosti Hrvatske i svih njenih
građana u sumnjivom procesu pristupanja nadnacionalnoj
tvorevini poznatoj kao Europska unija.
Hrvatski su branitelji dali svoje živote za stvaranje
neovisne, samostalne i suverene Hrvatske, a sada, dvade-
set godina nakon konačne samostalnost, ti se ideali izda-
ju za imaginarnu ideju zajedništva svih europskih nacija
što je nonsens. Kroz čitavu su povijest europski narodi
međusobno ratovali i natjecali se u koloniziranju ostatka
svijeta. Plansko ujedinjenje Europe je historijski prese-
dan nezabilježen u povijesti i sigurno neće uspjeti. Argu-
menti o dijeljenju suverenosti i očuvanju iste u multipo-
larnom, globaliziranom i korporativnom svijetu su paravan
za dominaciju jačih nacija nad slabijima. Suverenost kao
politološki pojam ne podrazumijeva dijeljenje nego apso-
lutnu dominaciju. Samo nacionalna država sa vlastitim
monetarnim, političkim, ekonomskim i vojnim snagama
može očuvati suverenost u korporativnom i globaliziranom
svijetu.
Revidiranjem povijesti, optužnicama protiv hrvatskih
branitelja i generala Bruxelles dodatno blati hrvatsku državnost
i samobitnost. Sve bitne odluke donose anemični brisel-
ski birokrati koji ne poznaju hrvatsku kulturu, tradiciju
niti specifičnosti i način života hrvatskih građana. Nam-
etanjem i uvoženjem globalističkih, antikršćanskih, ne-
humanih i devijantnih obrazaca ponašanja te uspostavl-
janjem normi (poželjnog) ponašanja kao što je primjerice
homoseksualnost, raspadanje obitelji u ime imaginarne
slobode izbora i emancipacija i općenito otuđenje od tradi-
cionalnih vrijednosti siluju stoljećima ustaljeni vrijednosni
sustav. Zato Hrvatska treba jasno reći ne ulasku u umjet-
nu tvorevinu koja služi sumnjivim partikularnim interesima
pojedinih moćnih grupa i lobija.
Sredinom prvog desetljeća 21. stoljeća, referendum
o Ustavu je proveden u Francuskoj i Nizozemskoj u koji-
ma je odbijen. Isti se slučaj dogodio i s Irskom. Stoga se
pristupilo drugom rješenju. Stvoren je Lisabonski ugovor,
a za njegovu je legitimnost potrebna samo ratifikacija
parlamenta koje je puno jednostavnija nego referendum
građana. Humanistička je ideja demokracije i slobode
građana srušena jednim potezom. Na perfidan je način
izbjegnuto glasovanje građana europskih država na ref-
erendumu o prihvaćanju Lisabonskog ugovora a odluka
o cjelokupnom životu i djelovanju stanovnika europskih
država prepuštena šačici birokrata. Višestoljetnost nacio-
nalne države time je dovedena u pitanje jer se Lisabonskim
ugovorom implicira gubitak ovlasti nad vanjskom politikom
i oružanim snagama. Nadalje, recentna pravna tumačenja
govore da ne postoji mogućnost izlaska iz Unije. Hipotetski
izlazak Grčke iz eurozone i Unije dočekan je sa skepsom,
jer se očekuje povratak svih dobivenih sredstava iz Unije
što u konačnici podrazumijeva rasprodaju čitave države
s obzirom da Grčka toliko novaca jednostavno nema. Po-
jedine odluke Europske komisije nisu podložne ratifikaci-
ji nacionalnih parlamenata te stoga suverenost države
predstavljena kroz narod u predstavničkoj formi dolazi
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
11Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
u pitanje. Javne će politike donositi nadnacionalne insti-
tucije koje nisu dobile mandat građana. Samim time nisu
legitimne. Ako se takve odluke prihvaćaju kao legitimne,
detronizira se ideja demokracije što je neprihvatljivo. Ta-
kav je proces po svim karakteristikama retrogradan. Unija
stvaranjem takozvanih regija i decentralizacijom tobože
u svrhu jačanja i razvoja lokalnih zajednica na perfidan
način oduzima izvršnu vlast legitimno izabranim vladama
stvarajući refeudalizaciju za lakši nadzor i kontrolu korpo-
racija nad stanovništvom.
Pristupanjem Europskoj uniji izvršit će se dodatna otimačina
hrvatskih tvrtki, sirovina, nacionalnih i prirodnih blaga,
a kupovinom poljoprivrednih i obradivih površina te prio-
balnih područja bit će izvršena eksproprijacija hrvatskih
građana pod krinkom slobode protoka kapitala i ljudi a u
zamjenu je ponuđena nerealna mogućnost reciprociteta za
hrvatske građane. Ulazak u Uniju je uvjetovan privatiziran-
jem strateških kompanija. Kako su pojedini ugovori još uvi-
jek tajni i nedostupni javnosti postoji osnovana sumnja u
partnerske i poslovne namjere novih vlasnika. Na primjeru
je drugih država vidljivo gospodarenje privatiziranim kom-
panijama, bankama i poljoprivrednim zemljištima. Obrazac
je sljedeći: prvo slijedi takozvano restrukturiranje što je
eufemizam za uništavanje proizvodnje odnosno domicilne
konkurencije njihovim vlastitim kompanijama na način
da se otpusti preko polovice zaposlenih, a proizvodnja
odnosno plasman proizvoda na tržištu prepolovi. Daljnjim
sustavnim neulaganjima kompanija postaje nekonkurenta
na tržištu zbog zastarjele tehnologije i manjka stručnih
kadrova. To je čak vidljivo na našem primjeru s INA-om.
Pritom, postoje i takozvani „svijetli primjeri“. U tim prim-
jerima također slijedi otpuštanje zaposlenih i stvaranje do-
datnih socijalnih poteškoća državi. Djelomično je ulaganje
ili saniranje proizvodnih pogona te uža specijalizacija za
pojedini sektor. Kompanija na domaćem tržištu postaje
lider a u međunarodnom segmentu djeluje u smanjenom
obujmu. Pritom, strani vlasnici dobit izvlače pomoću is-
plate dividendi na koju su posebnim zakonom oslobođeni
plaćanja poreza. Imamo i domaće primjere, a još nismo
ušli u Europsku uniju. To su prvenstveno banke, Pliva te
Zagrebačka pivovara koja je u potpunosti privatizirana u
jeku najveće krize. Zakon dopušta najvećem pojedinačnom
dioničaru prisilno izvlaštenje i isplatu preostalih dioničara
(po čak manjoj cijeni od ponuđene (sic!)) kada prijeđe
95 posto vlasništva. Daljnji su primjer šećerane. U vri-
jeme potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
šećerane su bile opterećene gubitcima, a proizvodnja je
bila beznačajna. Bezlični su briselski birokrati dopustili
neograničen bescarinski izvoz šećera na europsko tržište.
Međutim, danas nakon što su se šećerane oporavile isti ti
birokrati utvrđuju kvote u visini dvije trećine proizvodnje
šećera štiteći druge nacionalne proizvođače odnosno na-
cionalne ekonomije. To se stručnim jezikom zove lobiranje
što zapravo predstavlja ispunjavanje zahtijeva moćnijim
i bogatijim interesnim skupinama. Nažalost ima odviše
primjera koji pokazuju dvostruka mjerila. Što li nas čeka
kad postanemo punopravna članica to vjerojatno znaju oni
koji su dobivali provizije za prodaju nacionalnog blaga i oni
koji skrivaju pravu istinu o Europskoj uniji. Zato treba reći
ne Europskoj uniji jer ćemo samo tako očuvati hrvatsko
gospodarstvo i bogatstvo.
Mogućnost povlačenja sredstava iz pojedinih fondova
EU u odnosu na davanja članarine proizvest će negativ-
ni saldo. Izračuni govore da će Hrvatska u prvih 5 godi-
na članstva više dati nego što će dobiti. U hrvatskim se
medijima takve vijesti prešućuju što daje bitno iskrivljenu
sliku o Europskoj uniji i koristi za Hrvatsku. Nadalje, svaki
euro cent kojeg Hrvatska „dobije“ ima povratni reciproc-
itet. Prisilnim je sporazumima Hrvatska postala još jedno
u nizu tržišta za strane proizvode. Uništenjem domaće
proizvodnje i nekonkurentnošću preostale osuđeni smo
na uvoz i ovisnost o stranima kompanijama. Zahtijeva se
privatizacija i potpuno otvaranje tržišta velikim stranim
kompanijama koje uništavaju domaće konkurentne tvrtke.
Onemogućavanjem subvencioniranja i protekcije domaće
industrije, proizvodnje i trgovine konkurentnije i financijski
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
12Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
jače kompanije iz Unije stječu nenadoknadivu prednost
pred domaćim tvrtkama. Dampinškim cijenama i koordini-
ranom propagandom koja se naziva marketingom, strane
kompanije osiguravaju potrošačku ovisnost te time građani
i država postaju neslobodni. Od proglašenja neovisnosti
Europska unija nije nastupala prema Hrvatskoj partner-
ski ni u jednoj sferi. Politički i ekonomski se postavljala (i
još uvijek se postavlja) superiorno i imperativno. Ukupni
zbroj koristi i šteta od pristupa Europskoj uniji prevladava
na kontu šteta. Zato Hrvatska treba reći ne Europskoj uniji
i ostati samosvjesna nacionalna država.
Neokolonijalizam je vidljiv u odricanja cjelokupnog djela
suvereniteta: političkog, ekonomskog, financijskog. Hrvats-
ka je politička elita bespogovorno i bezuvjetno prista-
la na sve postavljene uvjete Bruxellesa. Na taj su način
hrvatska država, njeni građani i domaće tvrtke dovedeni
u neravnopravan položaj u odnosu na iste aktere iz ze-
malja EU. Ulaskom u europsku monetarnu zajednicu i gu-
bitkom takozvane četvrte vlasti (središnje narodne ban-
ke) Hrvatska će izgubiti monetarnu suverenost. Gubitkom
monetarnog suvereniteta nećemo moći ekspanzivnom ili
restriktivnom monetarnom politikom utjecati na turbulen-
cije u gospodarstvu što je vidljivo na nedavnom primjeru
Grčke. Grčka, nije mogla devalvirati euro i time doživjeti
manju štetu. Monetarna je suverenost ključna, to vidimo
po britanskoj funti koja je na početku europske krize de-
precirala te su time britanski proizvodi postali konkurent-
niji na svjetskom tržištu. Nadalje, pristup eurozoni podra-
zumijeva i žrtvu za „slabije“ članice koje imaju kreditnih
i fiskalnih poteškoća. Hrvatski građani ne žele plaćati
za rastrošne i korumpirane nacije. Kao što vidimo druge
članice eurozone moraju iz svojih proračuna izdvajati ve-
lika financijska sredstva za dugove, primjerice Grčke, iako
su neke od tih članica siromašnije i imaju manji standard
od Grčke, ali su discipliniranije u financijskim rashodima.
U ekonomskoj se politici nameću čudna i kontraproduk-
tivna „rješenja“. Primjerice, agresivnim inzistiranjem priva-
tizacije brodogradilišta stvara se dodatni socijalni prob-
lem u primorskim krajevima jer vrlo vjerojatno da će novi
(strani) vlasnici otpustiti većinu zaposlenih. Na taj se način
sigurno ne pomaže hrvatskom gospodarstvu. Na temelju
zajedničke poljoprivredne politike Unija svojima članicama
nameće kvote za pojedine poljoprivredne kulture. Hrvats-
koj zasigurno ne treba Unija koja će određivati koliko ćemo
imati zasada maslina ili drugih kultura. Imamo dovoljno
stručnih ljudi koji mogu stvarati razvojne planove kako
u poljoprivredi tako i u drugim sferama gospodarstva.
Nadalje, Hrvatska se pod ucjenama i prijetnjama morala
odreći gospodarskog pojasa da bi snažnije i bolje oprem-
ljenije ribarske flote, kao što je primjerice talijanska, mogle
nesmetano izlovljavati i eksploatirati hrvatsko ribolovno i
pomorsko dobro.
Hrvatska bi u Europskom parlamentu imala 12 za-
stupnika. Prema Lisabonskom ugovoru broj zastupnika
ne može biti manji od 6 odnosno veći od 96 neovisno o
veličini države. Maksimalni broj zastupnika Europskog par-
lamenta može biti 750 zastupnika plus predsjednik Par-
lamenta. Iz same strukture i unaprijed određenog broja
zastupnika Europskog parlamenta vidljiv je demokratski
deficit. Zastupnik iz pojedine države nema jednaku snagu
glasova građana. Stoga taj parlament nema niti legitim-
nost. Parlament kao tijelo koje predstavlja narod (u ovom
slučaju građane, jer ne postoji europska nacija) nije istin-
ski odraz volje naroda odnosno građana Europske unije jer
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
13Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Logotip euroskeptične stranke Volim Hrvatsku - Ne u EU
-
nije biran po osnovnim demokratskim načelima da jedan
glas jednako vrijedi. Sve su ključne ovlasti prebačene na
Europsku komisiju koja zastupa uskogrudne i partikularne
interese pojedinih skupina. Ne postoji zajednički europski
identitet. Sve jača i izraženija ksenofobija eklatantan je
primjer navedenog. Europska je unija nakupina raznih na-
cionalnih država sa svojim specifičnostima. Stoga ne post-
oje preduvjeti za stvaranjem čvršće političke tvorbe koja bi
objedinila zajedničke nacionalne interese. Nadalje, kako
gotovo svaka članica Unije ima svoj vlastiti jezik, osim
kulturološke postoji i lingvistička prepreka. Time se ponov-
no pokazuje obmana o slobodnom protoku radne snage.
Svi statistički podaci govore da je najveća mobilnost radne
snage isključivo u prekograničnim mjestima. Radna sna-
ga ostaje lokalna, samo kapital postoje globalan. Na taj
način, socijalni problemi otpuštanjem radne snage ostaju
lokalnim i nacionalnim vlastima na teret, a istima je prit-
om oduzeta moć donošenja odluka jer su prenijete nad-
nacionalnim institucijama. Odlučivanje je lokalnih i nacio-
nalnih vlasti samo deklarativno, odnosno slijedi naputke
nadnacionalnih institucija. Te iste institucije obično vode
birokrati iz najsnažnijih zemalja Unije što baca sumnju da
djeluju ili mogu djelovati za interese zemlje iz koje dolaze.
Europske su nadnacionalne institucije bez legitimiteta jer
ih građani nisu izabrali niti povjerili mandat za donošenje
takvih odluka.
Globalizacijske se vrijednosti nameću dok su univer-
zalne i humanističke u sutonu. U tom se kontekstu nalazi
i Europska unija, ne pozivajući se na kršćanske korijene.
Time se identitet Europe i europskih naroda gubi u kako-
foniji ostalih svjetskih kulturoloških stečevina. Hrvatska je
sastavni dio Europe, stoga njen mogući ulazak u Europsku
uniju kao političku, odnosno ekonomsku zajednicu mora
biti temeljen na studiji korisnosti, partnerskom uvažavanju
i zaštiti nacionalnih interesa, a ne bespogovornom srljanju
s premisom „nema alternative“. Alternativa uvijek postoji,
pitanje je isplativosti iste te političke volje za istom. Pre-
ma tome, Europskoj uniji treba pristupati kao savezu su-
verenih država u kojoj se poštuje načelo jednake vrijed-
nosti svih članica, a sam ulazak treba uvjetovati zaštitom
suvereniteta i ključnih nacionalnih interesa. Ulaskom u EU
treba se postići blagostanje i sigurnost, a ne depriviranost
i nesamostalnost u donošenju odluka. Pritom, ulazak ne
smije biti pod svaku cijenu a sigurno ne po cijenu gubitka
suverenosti i neovisnosti. U tom se procesu i djelovanju
Hrvatsku mora uvažiti kao partnericu, a ne kao podređenu
članicu.
Ali, pod pretpostavkom da je Europska unija poželjna
politička nadnacionalna tvorevina Hrvatska iz više razloga
nije spremna ući u istu. Javna uprava nije kompetentna
niti prilagođena pravilima i propisima Europske unije te
stoga ne može biti adekvatan javni servis. Stranci će pok-
upovati sva poljoprivredna, građevinska, šumska i druga
zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske jer su financijski
konkurentniji od hrvatskih građana. Zemljišne knjige nisu
sređene pa hrvatski poljoprivrednici neće moći konkuri-
rati projektima iz EU fondova. Ribarska je flota premala,
zastarjela i nekonkurentna prema ostalim ribarskim flo-
tama iz drugih članica. Pojedine se odluke u europskim
institucijama donose netransparentno i bez sudjelovanja
javnosti te stoga postoji realna bojazan ispravnosti i nam-
jere takvih odluka. Hrvatski građani ne posjeduju dovoljno
znanje o povlačenju sredstava iz EU fondova te će stoga
biti na financijskom gubitku s obzirom na cijenu članarine.
Trenutna je globalna situacija sa Europskom unijom
i eurom sljedeća: Europska unija, a posebno „elitni“ dio
iste – eurozona propada a s njom i cijela ideja europskog
udruženja. Europu trese dužnička kriza kakvu nije doživjela
od Velike depresije prije Drugog svjetskog rata. Kreditni su
rejtinzi članicama smanjeni, a njihovo je zaduživanje post-
alo još skuplje. Realna prijetnja bankrota mediteranskih
država, prestanak vraćanja preuzetih obaveza utjecat će
i na ostale „zdrave“ članice Europske unije. Pritom, eu-
ropske i druge međunarodne institucije pokušavaju spa-
siti sredstva investitora, odnosno vjerovnika, a ne države
i naroda u istima. Veliko je neslaganje među pojedinim
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
14Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
članicama oko rješavanja dužničke krize. Pojedine ideje
zadiru izvan okvira Lisabonskog ugovora, kao što su euro-
obveznice ili daljnje kupovanje nacionalnih obveznica od
strane Europske središnje banke. Stoga je jedina prava
istinska forma za očuvanje demokratskih vrijednosti, bla-
gostanja, sigurnosti i nacionalne suverenosti u svijetu na-
cionalnih država.
Samom činjenicom da nije bilo javne rasprave o prednos-
tima odnosno nedostatcima ulaska u Europsku uniju može
se sumnjati u pozitivne učinke ulaska. Prešućivanjem po-
jedinih vijesti i manipulacijom informacijama preko kontroli-
ranih medija iskrivljuje se percepcija pristupanja i benefici-
ja Hrvatske. Europska je unija pred svojim raspadom koji
je bio očekivan te je stoga paradoksalno da Hrvatska sada
pristupa takvom savezu. Ulazak u Uniju neće razriješiti
hrvatske probleme, posebno ne u okviru europske dužničke
krize, raspada eurozone i nacionalnih protekcija gospo-
darstava, nego će ih još produbiti. Zato je potrebo na ref-
erendumu o pristupanju Europskoj uniji glasno reći NE jer
tako bi glasovale i druge nacije da im je bilo dopušteno.
Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije
15Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Blagoja Mirčevski
Višeslav Raos
-
Politea political and economic consulting group
PROSINAC 2011. 16Gentlemen’s Agreement
Prvi put u dvadeset godina povijesti Slovenije provest će se prijevremeni parlamentarni izbori za Državni zbor. Oni su rezultat sloma koalicije triju lijevih stranaka:
Socijalnih demokrata (SD), Zaresa, i Liberalne demokraci-
je Slovenije (LDS). U Sloveniji izborni zakon počiva na pro-
porcionalnom izbornom sustavu s izbornim pragom od
četiri posto za ulazak u najvišu predstavničku i zakono-
davnu instituciju - Nacionalnu skupštinu (Državni zbor).
Osim Zbora, Slovenija ima i gornji dom - Nacionalno vijeće
(Državni svet), koje predstavlja interese pojedinih interesn-
ih skupina, koji su izabrani u drugom vremenskom razdo-
blju i na drugačiji način. Zajedno čine dva doma sloven-
skog parlamenta. Nacionalno vijeće nema ovlasti koje su
tipične za gornje domove. Među njegove glavne ovlasti
možemo uključiti suspenzivno veto na zakone, koje mora
potvrditi Nacionalna skupština, a pri povratku, za razliku
od prvog glasovanja, zakon mora dobiti apsolutnu većinu
(barem 46 glasova). Također može sazvati zakonodavni
referendum. Izbori za korporativno oblikovano Nacionalno
vijeće temelje se na teritoriju (22 lokalnih predstavnika) i
području interesa (4 predstavnika poslodavaca, četiri za-
poslenika, četiri poljoprivrednika, obrtnika i stručnih za-
nimanja i šest predstavnika negospodarskih djelatnosti).
Izbori za Narodnu skupštinu održavaju se na sličan način
kao i u drugim državama. Birači biraju predstavnike u
osam izbornih jedinica, koji su podijeljeni u 11 izbornih
okruga. Iz svake izborne jedinice bira se 11 zastupnika.
Uz predstavnike mađarske i talijanske manjine u parla-
mentu, kompliciranim izračunom bira se 88 zastupnika. U
prosincu ove godine bit će izabran šesti saziv Nacionalne
skupštine.
Koalicija, na čelu s predsjednikom socijaldemokra-
ta Borutom Pahorom, postavila je temeljno polazište za
izvođenje (neoliberalne) reforme, koje su izazvale žestoko
protivljenje sindikata, studentskih organizacija i najveće
oporbene stranke – Slovenske demokratske stranke (SDS),
na čelu s Pahorovim prethodnikom na mjestu premijera;
Janezom Janšom. Inzistiranje na nepopularnim i sa soci-
jalnim partnerima neusklađenim reformama, dovelo je do
pada potpore vladi i premijeru Pahoru ispod 20%, što je
najniža podrška bilo kojeg premijera u povijesti Slovenije.
Puno nezadovoljstva među mladima zaradio je prijedlog
kojim vlada želi ukinuti studentski rad, koji je uveden u Slo-
veniji prije pedesetak godina kako bi studenti mogli zaradi-
ti nešto novca tijekom studija. Vlada je Zakonom o malom
Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad
Republika Slovenija
Površina: 20.273 km2
Stanovništvo: 2.048.951 (2010., procjena)
Glavni grad: Ljubljana
Političko uređenje: parlamentarna demokracija
Službeni jezik: slovenski
Priznati regionalni jezici: talijanski, mađarski
Etnički sastav: Slovenci (83,1%), Srbi (2%),
Hrvati (1,8%), Bošnjaci (1,1%), ostali (12%)
Vjerski sastav: katolici (58%), muslimani (2,4%),
pravoslavci (2,3%), evangelici (0,8%), agnostici
(33,2%)
Valuta: euro
BDP: 46,4 milijarda $ (2010., nominalno)
BDP per capita: 23.009 $ (2010., nominalno)
BDP: 56,3 milijarda $ (2010., PPP)
BDP per capita: 28.030 $ (2010., PPP)
Glavne gospodarske grane: crna i obojena
metalurgija, elektronika, vojna oprema,
automobilska industrija, prehrambena industrija
-
Matej Klarič: Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad
17Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
radu, po nalogu OECD-a i po uzoru na Njemačku, željela
ograničiti dobit studenata i uvesti mali rad koji obavljaju
studenti, nezaposleni i umirovljenici. Također je ukinula
besplatni topli obrok u srednjim školama i stipendije za
studente, dok se pak za nekoliko postotaka povećao iznos
rodiljne naknade. U Sloveniji je, u europskim razmjerima,
financijski i organizacijski vrlo jaka Studentska organizaci-
ja Slovenije, koja se snažno protivi predloženim promjen-
ama, koje bi osim smanjenja studentskih prava u isto vri-
jeme uvelike smanjila njihove prihode. Otpor za očuvanje
studentskih prava vrhunac je doživio u svibnju 2010. pros-
vjedima na kojima je sudjelovalo čak 15 tisuća mladih
ljudi te koji je kulminirao napadom i razbijenim pročeljem
parlamenta.
Studentska je organizacija kasnije, uz pomoć sindika-
ta, skupila preko 40 tisuća potpisa za referendum o ma-
lom radu, koliko je u Sloveniji potrebno za raspisivanje
referenduma. Na njemu je preko 80 posto ljudi glasova-
lo protiv predlaganih promjena i zadalo prvi veći udarac
vladajućoj koaliciji. Vlada je u lipnju na trojnom referen-
dumu doživjela katastrofalne rezultate, jer je na referen-
dumu za umirovljeničku reformu, radu na crno i zakonu o
arhivskoj građi preko 70 posto ljudi opet glasovalo protiv
predlaganih promjena. Postalo je posve očito da je vlada
izgubila potporu birača i da nikakve reforme od strane te
vlade nisu moguće. Ubrzo potom je iz koalicije istupila
stranka Zares, koja je na prethodnim izborima pod slo-
ganom nove politike doživjela veliki uspjeh i osvojila oko
deset posto glasova. Koalicija je s njihovim odlaskom izgu-
bila većinu u Državnom zboru te je na rujanskom izglasa-
vanju povjerenja vladi Boruta Pahora s 51 nasuprot 36 gla-
sova izglasano nepovjerenje vladi. U roku jednog mjeseca
niti jedna politička stranka nije htjela predlagati novog
mandatara za sastav vlade, za što je bilo potrebno barem
deset zastupnika.
Kako se pokazalo, stranke koje su zbog niske potpore
u javnosti željele nove izbore, opravdano su se bojale da
će novonastale stranke predstavljati veliku konkurenciju.
Unatoč prijevremenim izborima, njihov popis nije bio obja-
vljen jer je još uvijek bilo dovoljno vremena za brzo osniv-
anje novih političkih stranaka i obavljanje svih potrebnih
formalnosti za natjecanje na izborima i vođenje kampanja.
Među prvima je osnovana Stranka za održivi raz-
voj (TRS), pod predsjedanjem Matjaža Hanžeka, bivšeg
pučkog pravobranitelja. Stranka je po prvim procjenama
imala priliku ući u Državni zbor, ali su si najvjerojatnije za-
dali koban udarac. U njima naklonjenom izbornom okru-
gu Ljubljana-Bežigrad greškom su uvrstili jednog ženskog
kandidata manje. U Sloveniji, naime, na snazi je zakon-
ski članak od 2006. godine koji nalaže povećanje ravno-
pravnosti spolova na popisu kandidata. Do 2014. godine
na svakoj listi mora biti najmanje 40 posto muških, odnos-
no ženskih kandidata. Ove je godine na snazi najmanje 35
posto zastupljenosti. Stoga je Državno izborno povjeren-
stvo u ovom izbornom okrugu odbacilo popis 11 kandidata
stranke TRS, jer nisu ispunili uvjete, čime su snažno sman-
jili mogućnost ulaska u Državni zbor.
Svoju je stranku kasnije osnovao i, u Srbiji rođen
gradonačelnik Ljubljane, Zoran Jankovič, koji je osnovao
listu Pozitivna Slovenija, kao i Gregor Virant, nekad naj-
popularniji ministar u vladi Janeza Janše. Samostalni nas-
tup Viranta bio je veliko iznenađenje za najvećeg favorita
ovogodišnjih izbora Slovensku demokratsku stranku (SDS)
Janeza Janše, za koju je Virant čak napisao dio programa
i nekoliko dana prije samostalne kandidature sudjelovao
u izradi izborne strategije. Od njegovog ulaska u političku
arenu, koji je najavljen samo nekoliko sati nakon Jankovića,
pojavila su se nagađanja nije li Virant u dogovoru s Janšom
krenuo u uvjeravanje glasača ljevice i centra kako bi pri-
kupio Jankovićeve glasove te omogućio nastanak Janšine
koalicije. Ipak, prema posljednjim događajima, čini se da
odvojen nastup Viranta nije bio dogovoren.
U programu svoje liste Virant je zaoštrio SDS-ovo neo-
liberalno stajalište (potpuna privatizacija javnih poduzeća,
smanjivanje poreza na dobit pravnih osoba, liberalizacija
zdravstva itd.), koje je kombinirao s vještim parolama u
-
javnosti (poštenje u politici, ukidanje Nacionalnog vijeća,
debirokratizacija, itd.) Njegov je rejting pri ulasku u kam-
panju naslućivao moguću pobjedu na izborima. Ali uskoro
nakon toga otkrila se afera da je, u vrijeme kada već nije
bio ministar jednu godinu, uzimao naknadu od države na
koju ministri imaju pravo 12 mjeseci nakon isteka man-
data, ako si za to vrijeme ne uspiju naći novo plaćeno za-
poslenje. Time je zaradio 66.175 eura. Do iznosa je Virant
došao tako da je izbjegao redovno zaposlenje na fakultetu,
gdje je prethodno radio na ugovoru o radu i tako zaradio
dodatnih 95.252 eura. Rejtinzi su mu se, posebno zbog
slike nevinog političara, u tjedan dana prepolovili te mu
tjedan dana prije izbora još uvijek padaju. Nakon ovoga
vratio je 18.777 eura kako bi povratio povjerenje, ali neki
značajan preokret na bolje vjerojatno više ne možemo
očekivati. Prije, dok još nije imao mogućnost nepravedno
uživati još jednu godinu na račun poreznih obveznika, čak
bi i osudio takvo ponašanje. Unatoč aferi i smanjenoj pop-
ularnosti moguće je da Virant bude jezičac na vagi koji će
odlučiti da li će vladu oblikovati Janković ili Janša.
Zoran Jankovič, za razliku od Viranta, naglašava važnost
javnog zdravstva i školstva, najavljuje gradnju najamnih
neprofitnih stanova za mlade, ali i kontradiktoran prijedlog
smanjenja socijalnih prava (primjerice na području zdravst-
va, mirovine itd.) dok se zalaže također za mini slovenski
New Deal (gradnja novih trasa Slovenskih željeznica, itd.),
koji bi probudio gospodarski rast od visokih četiri posto.
U neugodnoj ekonomskoj situaciji, u kojoj nije isključena
ni propast eura, takve su projekcije nerealne. Ljubljan-
ski se gradonačelnik pred ovim izborima našao u velikoj
dilemi. Ove je godine nemoguće istovremeno obnašati
dužnost poslanika i gradonačelnika. Ako bude izabran u
parlament, istog trenutka će mu prestati gradonačelnički
mandat. S tim se odlučio na rizičnu igru jer ne želi biti ništa
manje od premijera. Ukoliko mu rezultati ne budu naklon-
jeni, te ako ostane „samo“ zastupnik, bit će nezadovoljan.
Jankovič u Sloveniji slovi za vrlo uspješnog menadžera, koji
je godinama uspješno vodio Mercator. U politiku je zapravo
ušao na nagovor Janeza Janše, njegovog glavnog rivala.
Potonji je 2005. osigurao da se Jankoviča otpusti s mjesta
direktora Mercatora, o čijoj kupovini još uvijek bezuspješno
pregovara hrvatski Agrokor. U predizbornoj se kampanji iz-
bjegla ta tema. Razloge za to valja tražiti u najvećem uspje-
hu Pahorove vlade – zaključenju arbitražnog sporazuma s
Hrvatskom koji je smanjio napetosti među državama. No i
dalje se pokazuje nevoljkost Slovenaca za hrvatski kapital,
ali isto tako se može pratiti situacija u suprotnom smjeru.
Jankovič se zbog Janšinog poteza 2006. odlučio za
nastup na gradskim izborima u Ljubljani, gdje je dva puta
premoćno pobijedio već u prvom krugu. Zaduživanjem se
pobrinuo za brojne projekte koji su proteklih godina posve
promijenili Ljubljanu. Jankovič je također pokušao poprav-
iti rejting zbog afera s njegovim sinovima, koji posluju na
sporne načine putem tvrtki u poreznim oazama uz pomoć
svog oca, koji uvijek ističe da je ponosan na njih. No afere
na Jankoviča, kao i svojedobno na Janšu, ne utječu tako
negativno.
Iznenađujuće veliki preporod svojim je nastupom pri-
premio i Borut Pahor, koji je u predizbornoj kampanji mno-
go odlučniji i agresivniji nego u prošlosti, dok s pravom
ističe da su programi protivnika vrlo slični onome što on
sam namjerava napraviti. Tako je Pahorova SD u prediz-
bornoj kampanji iznenađujuće stekla određen broj glasova
i neće biti iznenađenja ako ih u posljednjem tjednu dobije
Matej Klarič: Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad
18Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Zgrada Državnog zbora
-
još. Ipak će stranka, koja je 2007. dobila 30 posto svih
glasova birača, najvjerojatnije izgubiti sada najveći dio gla-
sova. Ankete im predviđaju rezultat od oko deset posto.
Posljednja istraživanja javnog mnijenja pokazuju da
će Janša najvjerojatnije pobijediti s oko 30 posto glaso-
va birača. Taj je postotak manji od onog 2007., tako da
Janša zapravo neće dobiti puno. Valja upozoriti da zadnji
neopredijeljeni glasovi, koji lako odluče izbore, nisu uzeti
u obzir. U Sloveniji je pred svakim izborima postojeća sku-
pina od oko 300 tisuća glasača koji nisu stalno vezani uz
iste stranke, već se odlučuju pred svakim izborima i na
taj način omogućavaju pobjedu pojedine političke opcije.
Ove je godine situacija još nepredvidljivija jer su se uz ust-
aljene političke stranke pojavile neke nove koje temeljito
mijenjaju ravnotežu snaga unutar Državnog zbora.
Janša se u kampanji ponaša iznimno dobro, priprem-
ljen je i duhovit kao nikad prije. I dok za njim još uvijek visi
sjena korupcijskih skandala vezanih uz Patriju, stranka
predstavlja program 10 + 100 za izlazak Slovenije iz krize.
Kao i sve ostale političke stranke, što je javnosti ugodno,
predstavljaju se smanjenja broja ministarstava i suđenje
gospodarskim kriminalcima. U isto vrijeme zagovara se
ograničavanje javne potrošnje na 45 posto BDP-a, potican-
je poduzetništva i tako dalje. U načelu se radi o radikalnijoj
inačici reformi koje je željela uvesti Pahorova SD.
Svakako se čini da većina stranaka ne shvaća dubinu
krize koja trenutačno potresa euro područje. Rješenja koje
nude političke stranke većinom idu u drugom smjeru od
onih koja se zagovaraju u EU (mirovinska reforma, reforma
tržišta rada u smjeru daljnjeg smanjivanja socijalnih prava
itd.), što dodatno smanjuje standard ljudi. Stoga nakon
izbora nisu isključeni čak niti veći socijalni nemiri, koji bi
lako slijedili nakon nametnutih nepopularnih mjera.
O tome tko će oblikovati koaliciju paradoksalno mogu
odlučiti manje stranke. Sudeći po ispitivanju javnog mni-
jenja lako se mogu na izborima dogoditi najveće promjene
u sastavu Državnog zbora, koji će se usmjeriti najdesni-
je do sada. Ukoliko sudjelovanje bude visoko, stručnjaci
predviđaju nešto veći udio glasova, koji će biti namijen-
jeni ljevici. U Državnom ćemo zboru sigurno vidjeti Janšin
SDS, Jankovičevu Pozitivnu Sloveniju, Pahorov SD, Virant-
ovu listu, umirovljeničku stranku Desus i vjerojatno narod-
njake SLS. Zadnja istraživanja pokazuju da bi se u Državni
zbor mogla opet uvući kršćansko-konzervativna Nova Slo-
venija, koja bi postala prva stranka koja bi se nakon
isključenja vratila natrag u Državni zbor. Njezin dolazak
u Državni zbor donio bi vagu na stranu Janše i omogućio
mu mandat. Veliko je pitanje da li će se u Državni zbor
uspjeti vratiti Jelinčičevi nacionalisti iz SNS-a, čime bi po
prvi puta u povijesti Slovenije ispala iz parlamenta. Čini
se da će teško ući i Liberalni demokrati Slovenije – LDS,
nekad najveća stranka. Veliko razočarenje birača pružila
je i stranka Zares, koja će s gotovo deset puta manjom
podrškom ostati pred vratima Državnog zbora, unatoč pot-
pori koju predsjedniku stranke pruža svjetski poznati filo-
zof Slavoj Žižek. Od njihovih obećanja o novoj polici ostalo
je malo, pa su prije ovih izbora i promijenili ime u Zares
socijalno-liberalna stranka, i time mijenjali staro ime Zares
– nova politika. Možebitno iznenađenje ovih izbora lako
bi mogla biti stranka mladih (SMS), koja je već bila jed-
nom u Državnom zboru i za koju neke ankete predviđaju
ponovni ulazak. Stranka se zauzima za ekološku tematiku
i uvođenje univerzalnog temeljnog doprinosa. Stranci se
pridružio i predsjednik Nacionalnog vijeća Blaž Kavčič, koji
se na svibanjskom kongresu stranke LDS kandidirao pro-
tiv predsjednice Katarine Kresal i izgubio sa 127 nasuprot
216 glasova. Svoju je kandidaturu temeljio na kritici neo-
liberalne usmjerenosti stranke i sada se čini da si je LDS
njegovim porazom zadao sudbonosni udarac glede ulaza
u Državni zbor.
Za slovensku je političku kulturu tipično da predsjednici
rijetko napuštaju svoje položaje svojevoljno. Janša ni na
prethodnim izborima, bez obzira na poraz, nije podnio os-
tavku, što je uobičajeno za zapadne demokracije. Nakon
afera nije htio odstupiti ni Golobič, ni Kresalova. Čak ni
Pahor nakon neuspjelih reformi i pada vlade nije htio otići
Matej Klarič: Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad
19Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
s mjesta predsjednika stranke. Neke stranke su čvrsto
odlučile da se na predstojećim izborima zbog toga osvete.
Sve postaje vjerojatnije da će za sastav vlade najvažnije
biti (ne)ulazak malih stranaka u Državni zbor, jer oni pred-
stavljaju jezičac na vagi. Konačne odluke o potpori listama
nastat će nakon posljednjih predizbornih sučeljavanja. Od-
govor o tome kome su birači namijenili najviše glasova, bit
će poznat, kao i na hrvatskim izborima, nakon 4. prosinca.
Matej Klarič: Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad
20Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Matej Klarič, gost komentator
-
Pred nama su parlamentarni izbori. Vladajući je HDZ
opterećen velikim korupcijskim aferama. Sve ankete daju
izrazitu prednosti Kukuriku koaliciji. Što Vi očekujete i
kako predviđate rezultate izbora?
Prema svim istraživanjima javnog mijenja vodi Kuku-
riku koalicija jer je nakon otkrivenih afera unutar HDZ-a
poremećena ravnoteža na političkom tržištu. Ako je vjerovati
tim anketama, pitanje je kako će izgledati konačna bilanca
neuspjeha HDZ-a. To znači da je pitanje s koliko će postotaka
ići niže u odnosu na prethodna dva mandata, odnosno koliko
će mandata izgubiti. Dakle, uopće ne treba previše rasprav-
ljati hoće li Kukuriku dobiti ili neće, to je izvjesno. Pitanje je
samo s koliko će HDZ izgubiti.
Biste li se upustili u spekulaciju koliko bi mandata HDZ
mogao osvojiti?
Ne, ne bih se usudio zato što je ovaj izborni sustav
problematičan u mnogim stvarima; od popisa birača do iz-
borne geografije odnosno krojenja izbornih jedinica, iliti iz-
bornog inženjeringa, do sastavljanja lista gdje najposlušniji
dolaze na ključna, gornja mjesta na kandidacijskim lista-
ma. Prema tim kriterijima upitna je priča oko samog izbor-
nog modela kojega bi trebalo mijenjati.
Za koji se Vi izborni sustav zalažete?
Zalažem se za izborni sustav koji bi se mogao temelji-
ti više na izravnom biranju, odnosno predlaganju poje-
dinih kandidata od strane građana, a ne da budu strogo
stranačke liste. Dakle, radi se o modelu otvorenih ili barem
poluotvorenih kandidacijskih lista, za razliku od sadašnjih
zatvorenih, odnosno blokiranih stranačkih lista. Na taj bi
se način trebala dinamizirati i transformirati politika. U tom
slučaju u politiku bi ulazili ljudi koji imaju znanje i volju, a
ne bi kriterij stranačke poslušnosti bio jedina i presudna
determinanta pojavljivanja na kandidacijskoj listi.
Kako komentirate izrazito desno skretanje HDZ-a?
Kao pokušaj spašavanja onoga što se spasiti da. HDZ
je sebe identificirao kao stranku desnog centra, međutim
u ovoj poremećenoj ravnoteži desnom političkom retor-
ikom pokušava uloviti onaj dio biračkog tijela koji pripada
političkoj desnici kako bi mogao kompenzirati izgubljene di-
onice na političkom tržištu. To je rezultat njegovog slabljen-
ja ali i dio političke izborne retorike gdje se predstavnici te
stranke sjete Franje Tuđmana samo uoči izbora. A između
izbornih razdoblja rijetko ga, odnosno samo prigodničarski
spominju. To je samo upotreba desne političke retorike
radi instrumentalizacije u izborne svrhe i ništa više.
Politea political and economic consulting group
21Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja
prof. dr. sc. Anđelko Milardović
-
Koliko im to može štetiti s obzirom da ih se percipira kao
proeuropsku i demokršćansku stranku, a sada se događa
radikalniji zaokret prema politici devedesetih?
Opet bih skrenuo pozornost prema prethodnome. Dakle,
to je politička retorika odnosno diskurs koji se instrumen-
talizira i ništa više. Njega ne treba gledati kao stvarno pro-
gramatsko skretanje stranke prema desnom populizmu jer
to skretanje ne bi bilo dobro primljeno ni kod nas ni u obitelji
demokršćanskih i konzervativnih stranaka u Europi. Dakle,
to je samo prigodničarsko skretanje u vode političke desn-
ice poradi izbornog procesa.
Kako komentirate kampanju? U kojoj je mjeri prevladao
populizam, a u kojoj se mjeri govori o stvarnim problemi-
ma Hrvatske?
Kao prvo, kampanja je dosadna i zaglupljujuća. To je jed-
na od najdosadnijih i najglupljih kampanja koje smo imali
priliku vidjeti u ovih dvadeset godina. Drugo je obilježje kam-
panje da se i dalje vodi na tragu istog političkog socijalnog
populizma i klijentelizma. Kao treće, građanima se ne želi
reći stvarna istina što će biti nakon 1. siječnja 2012. odnos-
no kakve se promjene mogu očekivati s novom vlašću. Nji-
hova je kampanja neiskrena jer nisu išli u komunikaciju s
građanima s otvorenim kartama. Kalkulirali su i vjerojatno
na sljedeći način rezonirali: djelomice ćemo kazati što nas
čeka, ali ne do kraja. Jer bi u tom slučaju mogli izgubiti iz-
bore. Postavlja se pitanje, što je važnije: da jedna stranka
izgubi izbore i da kaže istinu ili dobije izbore, a ne kaže is-
tinu, a da društvo padne u još gore stanje nego ovo sadašnje
stanje. To je moja temeljna primjedba, jer će se nakon kon-
stituiranja nove vlasti s obzirom na okruženje i globalne pri-
like sigurno nova vlast naći u vrlo nezgodnoj situaciji te će
morati plati ceh neiskrene kampanje.
U slučaju, trenutno izglednog, poraza HDZ-a, očekujete
li promjene u vodstvu HDZ-a i ako da, kakve?
Prvo će se dogoditi unutarstranački izbori koji bi trebali,
kako je najavila Jadranka Kosor, biti demokratski izbori s
više kandidata. Jako je dobro da HDZ nakon 16 godina
izgubi vlast. Ne samo HDZ, nego za demokraciju je bitno
da bilo koja stranka nakon 16 godina izgubi vlast. Dobro
je što će otići u oporbu, da provedu unutarstranačke de-
mokratske izbore s više kandidata, gdje će kandidati imati
svoje političke programe. Kandidat koji će proći izbornu
konvenciju vjerojatno će biti novi predsjednik stranke. To
može biti Jadranka Kosor, ali i ne mora biti. Kakav će njezin
rejting biti u stranci, ovisit će o izbornom rezultatu. Za HDZ
bi bilo jako dobro da izvrši unutarstranačku demokratsku
transformaciju jer bi to bio znak i drugim strankama da
se demokratiziraju jer ovakve nedemokratske stranke nisu
u mogućnosti izvesti demokraciju u Republici Hrvatskoj.
Kako mogu političke stranke koje su oligarhijske orga-
nizacije graditi demokraciju u Republike Hrvatske. To je
nemoguća misija. Treba doći do ujednačavanja načela. To
znači da unutarstranačko načelo mora biti demokratsko i
odgovarati demokratskom ustrojstvu Republike Hrvatske.
Sve dok postoji takav disbalans od demokracije neće biti
ništa. To može biti samo simulacija demokracije i ništa više.
Ja u zadnje vrijeme pišem i govorim o konceptu simulirane
demokracije u Hrvatskoj. U budućnosti, za koju godinu će
izaći i knjiga pod tim naslovom: Simulacija i demokracija.
Ovoj političkoj vlasti nije stalo do jačanja participacijskog
potencijala. Demokraciju su zamislili kao jednu anketu
koja se provodi svake četiri godine. Građani stoje i gleda-
ju po strani, a politička oligarhija radi što hoće. Ako se to
zove demokracija onda hvala lijepa, ne treba nam takva
demokracija.
Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja
22Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
Aludirate li na prošlogodišnje prikupljanje potpisa sindi-
kata za raspisivanje referenduma?
Dopunski bi model demokracije bio da se najprije pođe
od izbora na svim razinama kao polazne točke. Na tu se
pak točku trebaju nadograđivati i ostali sadržaji demokraci-
je, kao primjerice da se u Ustavu Republike Hrvatske
ugradi odredba o referendumima. To je jedan tip izravne
demokracije. Nadalje, mora se jačati koncept delibera-
tivne demokracije, odnosno jačanje komunikacije između
građana i političke vlasti putem oslobođenih medija. K tome
bih dodao i digitalnu demokraciju, znači uključivanje novih
medija u koncept deliberativne demokracije. I na kraju u
svakom slučaju bi možda trebalo uvesti obrambeni model
demokracije, kao što je primjerice bio u Saveznoj Republici
Njemačkoj gdje se u slučaju nedemokratskog djelovanja s
lijeve ili desne strane aktiviraju obrambeni mehanizmi da
se demokracija ne bi dovela u pitanje. To je, nazvao bih
ga za naše uvjete, hibridni model demokracije koji bi se
mogao postupno graditi. Iz te hibridnosti ojačao bi se po-
tencijal političke participacije građana. U tom slučaju par-
ticipacija ne bi bila prisutna samo svake četiri godine nego
bi bila svakodnevna praksa. U takvom hibridnom modelu
demokracije ojačali bi komunikacijski kontrolni mehanizmi
građana. U takvom tipu odnosu politička vlast bi svakako
osluškivala što građani misle. Naime, dolazimo do apsurd-
nog odnosa da građani nemaju nikakvog upliva u procese
koji se njih tiču, a vlast se ponaša na način da kaže: mi sve
činimo zbog vas i umjesto vas, jer ste vi nesposobni da bilo
što napravite. To je potpuno infantilni pristup politici gdje
se vlast ponaša kao elita, oligarhija, odnosno kao subjekt
politike, a građani kao puki objekt politike koji se uključuje
jednom u četiri godine i sudjeluje na takozvanom „festi-
valu demokracije“.
Jesu li jednim dijelom krivi i sami građani? Čini mi se
da postoji averzija prema politici odnosno da je na djelu
parohijalni tip političke kulture.
Parohijalni model političke socijalizacije generira paro-
hijalni model političke kulture ali to ne znači da je stanje
nepromjenjivo, može se promijeniti obrazovni sustav. Proiz-
vodi se politička kultura simulirane demokracije. Obra-
zovni sustav i pojedini studiji, uključujući i studij političkih
znanosti aktivno sudjeluju u kreiranju modela simulirane
demokracije. Zašto? Zato što je demokracija konstruirana
na razini objektivne društvene zbilje. Riječ je o konstruktu
na razini norme, zakona o političkim strankama, zakona
o izborima, na ustavnoj razini u semiotičkom smislu. Ona
je konstruirana objektivna društvena zbilja. Ali na subjek-
tivnoj je razini čista simulacija.
Hrvatska je u krizi već nekoliko godina. Rezultati rasta
BDP-a za treći kvartal 2011. u koji ulazi turistička sezo-
na daleko su niži od očekivanja. Koji su po Vama ključni
potezi koje će morati napraviti buduća Vlada Republike
Hrvatske?
Prvi ključni potez Vlade trebao bi biti stvaranje političkog
okvira za nesmetano investiranje. Kad se pokrene in-
vesticijski ciklus pokrenut će se i proizvodnja, a time i
zapošljavanje i tako redom. To je ono što se odnosi na in-
vesticije. Zatim, trebalo bi mijenjati i fiskalnu politiku da se
poduzetnicima olakša poslovanje, jer ako se njima olakša
i oni će sami biti motivirani za ulaganje. Ako ih se zaguši
bit će prisiljeni zatvarati pogone. Vlada ima dvije strategije:
postupati na novi način ili na stari odnosno zadržavati so-
cijalni mir. Ako će nastupati na stari, to nije razvojna kon-
cepcija nego zadržavanje statusa quo.
Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja
23Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.
-
Dana 9. prosinca, nedugo nakon parlamentarnih izbora,
Hrvatska će potpisati pristupni ugovor s Europskom uni-
jom. Pritom, EU, odnosno eurozona, ima velikih dužničkih
problema, ne postoji konsenzus članica oko rješavanja
pojedinih gorućih pitanja. Kakve su mogućnosti da euro
propadne i time se bitno uspori ili čak zaustavi političko
ujedinjenje Europe?
Različita su mišljenja. Međutim, alarmantne vijesti stižu
iz središta moći Europske unije. Euro je na infuziji. O zem-
ljama koje su pogođene krizom kao što su Grčka, Italija,
Portuga