DIANA GABALDONTUINKASerijal Tuinka - knjiga prvaU sjeanje na moju majku,Jacqueline Sykes Gabaldon,koja me nauila itati.Ljudi neprestano nestaju. Pitajte bilo kojeg policajca. Ili, jo bolje, pitajte novinara. Nestanci su novinarima svakodnevna hrana.Mlade djevojke pobjegnu od kue. Mala se djeca udalje od roditelja i oni ih vie nikad ne vide. Kuanice dou na izmak snaga, uzmu novac za namirnice i odvezu se taksijem na kolodvor. Meunarodni financijeri promijene ime i nestanu obavijeni dimom uvoznih cigara.Mnoge od nestalih osoba naposljetku se ipak pronae, mrtve ili ive. Na kraju krajeva, nestanci se mogu objasniti.Obino.Prvi dioInverness, 1945.1.Novi poetakNije to bilo ba vjerojatno mjesto za nestanak, barem ne na prvi pogled. Pansion gospoe Baird bio je poput tisua drugih prenoita s dorukom u kotskom gorju 1945. godine;ist i miran, s izblijedjelim cvjetnim tapetama, blistavim podovima i bojlerom nanovi u kupaonici. Sama gospoa Baird bila je debeljukasta i tolerantna ena, pa se nije bunila to je Frank njezinu malu primau sobu, oblijepljenu tapetama s uzorkom ruinih granica, ispunio desecima knjiga i referata s kojima je uvijek putovao.Gospou Baird srela sam u predsoblju dok sam izlazila. Zaustavila me spustivi punanuaku na moju ruku i potapala me po kosi.Joj meni, gospoo Randall, ne moete tak izai! Dajte da vam popravim ovaj pramen. Evo!Sad je ve bolje. Znate, jedna moja roakinja rekla mi je da je isprobala novu vrstu trajne. Ispada prekrasno i dri kao san; moda biste i vi idui put trebali isprobati tu vrstu.Nisam joj imala srca rei da je neurednost moje kovrave svijetlo-smee kose prirodnamana, a ne posljedica propusta proizvoaa trajni. Njezini uredni umjetni uvojci nisu patili od takvih nastranosti.Hou, probat u je, gospoo Baird, slagala sam. Ba sam krenula u selo da se naem s FrankVratit emo se na aj. mugnula sam kroz vrata i udaljila se puteljkom prije no to je ona stigla otkriti jo koji nedostatak u mojoj neurednoj vanjtini. Nakon to sam etirigodine provela radei kao medicinska sestra u kraljevskoj vojsci, sada sam uivala ubijegu od odora i oskudnog racioniranja, stalno nosei lagane pamune haljine jarkih boja, potpuno neprikladne za naporne etnje po vrijesku.Nisam tako planirala od poetka. Vie sam matala o tome da ujutro spavam dokasno, i da provodim duga, dokona popodneva u krevetu s Frankom, ne spavajui. Ali nije nambilo lako zadrati odgovarajue raspoloenje romantine dokolice dok gospoa Baird neumorno usisava prainu pred vratima nae sobe.To je zacijelo najprljaviji sag u itavom kotskom gorju, primijetio je Frank dok smojutros leali u krevetu i sluali estoko zujanje usisavaa na hodniku.Prljav je gotovo kao i misli nae gazdarice, sloila sam se. Moda smo ipak trebali otiiBrighton. Odluili smo provesti praznike u kotskom gorju prije no to Frank preuzme mjesto profesora povijesti u Oxfordu, zato to je kotska bila neto manje pogoena fizikim uasima rata nego preostali dio Britanije, pa je bila manje sklona grozniavom poratnom veselju koje je zahvatilo popularnija izletnika odredita.I premda to nismo spomenuli, vjerujem da smo oboje smatrali kako je to simbolinomjesto za obnovu naeg braka; vjenali smo se i proveli dvodnevni medeni mjesec u kotskom gorju neposredno prije izbijanja rata prije sedam godina. Mirno utoite u kojem emo se ponovo zbliiti, mislili smo, ne shvaajui da je, dok su golf i ribolov najpopularniji kotski sportovi pod vedrim nebom, ogovaranje najpopularniji sport pod krovom. A kad kia pada tako esto kao to je to sluaj u kotskoj, ljudi provode mnogo vremena pod krovom.Kamo si krenuo? upitala sam Franka kad je gurnuo noge iz kreveta.Ne bih htio razoarati nau dobru staru gazdaricu, odgovorio je. Sjedei na rubu prastarog kreveta, stao ga je njeno drmusati gore-dolje, proizvodei ritmiko kripanje koje je paralo ui. Usisavanje na hodniku naglo je prestalo. Nakon minutu-dvije drmusanja, Frank je teatralno zastenjao i sruio se na lea uz prosvjedno trzanje opruga, aja sam se bespomono zahihotala zagnjurivi glavu u jastuk kako ne bih prekinula grobnu tiinu u hodniku.Frank je podigao obrve. Ti bi trebala ekstatino jeati a ne hihotati se, opomenuo me aptom. Inae e gospoa Baird jo pomisliti da nisam dobar ljubavnik.Ako oekuje ekstatino jeanje, morat e se malo vie potruditi, odgovorila sam. Dvije me zasluuju nita vie od hihota.Bezobraznice! Zar si zaboravila da sam ja ovamo doao na odmor?Ljenjive! Ako se malo vie ne potrudi, nikad nee dodati novu granu na svoje obiteljskostablo.Frankova strast prema genealogiji bila je jo jedan razlog zato smo odluili otii u kotsko gorje. Prema jednom prljavom komadu papira koji je vukao sa sobom amo-tamo,jedan njegov dosadni predak imao je neke veze s ovim krajem sredinom osamnaestog- ili moda sedamnaestog? - stoljea.Ako zavrim kao suha grana bez djece na svom obiteljskom stablu, to e nedvojbeno biti krivica nae neumorne domaice u hodniku. Na kraju krajeva, u braku smo ve gotovo osam godina. Mali Frank junior bit e posve zakonito dijete, ak ako ga i ne zanemo pred svjedocima.Ako ga ikad zanemo, maloduno sam odvratila. Tjedan dana prije odlaska u ovo gorsko utoite doivjeli smo jo jedno razoaranje.Uza sav ovaj okrepljujui svjei zrak i zdravu prehranu? Kako bismo ovdje mogli zakazati? Juer smo veerali prenog slea. Ruali smo usoljenog slea. A otar miris koji se sadio stubama snano je nagovjetavao da emo danas dorukovati dimljenog slea.Ako ne razmilja o ponovnoj izvedbi za dobrobit gospoe Baird, predloila sam mu, bit eje da se odjene. Zar nema zakazan sastanak sa upnikom u deset sati? Veleasni doktor Reginald Wakefield, vikar lokalne upe, obeao je donijeti neke jako zanimljive matineknjige Franku na uvid, da se i ne spominje sjajna mogunost da je moda otkrio nekepljesnive vojne depee u kojima se spominje onaj Frankov zloglasni predak.Podsjeti me, kako se ono zvao onaj tvoj daleki predak? upitala sam. Onaj koji se vrzmao ovim krajevima u doba jednog od ustanaka? Ne mogu se sjetiti je li se zvaoWilly ili Walter?Zapravo se zvao Jonathan. Frank je mirno prihvaao moj posvemanji nedostatak zanimanja za povijest njegove obitelji, ali uvijek je ostajao na oprezu, spreman upotrijebiti i najmanji znak mog zanimanja kao izliku da me upozna sa svim injenicama koje je dosad prikupio o ranim Randallima i njihovim vezama. Dok je zakopavao koulju, u oima mu se pojavio grozniav sjaj fanatinog predavaa.Jonathan Wolverton Randall - Wolverton po majinu ujaku, vitezu nieg reda iz Sussexa - bio je poznat po prilino slikovitu nadimku Crni Jack, koji je dobio u vojsci, vjerojatno u vrijeme kad je bio stacioniran u ovom kraju. Skljokala sam se na krevet licem nadolje i odglumila hrkanje. Ne obazirui se na mene, Frank je nastaviosvoje ueno izlaganje.Kupio je vojni in sredinom tridesetih godina - tridesetih godina osamnaestog stoljea - i sluio kao satnik draguna. A sudei po onim starim pismima to mi ih je poslalateta May, prilino se dobro snaao u vojsci. To je dobar izbor zanimanja za drugog sina, zna; njegov mlai brat takoer je slijedio obiteljsku tradiciju i postao kapelan, ali o njemu jo nisam mnogo toga otkrio. U svakom sluaju, Jacka Randalla pohvalioje sam vojvoda od Sandringhama, za njegove aktivnosti prije i tijekom drugog jakobitskog ustanka 45. godine, zna, naglasio je za dobrobit neznalica u publici, naime za mene. Zna, Zgodni princ Charlie i to drutvo?Nisam ba sigurna da koti shvaaju kako su tu bitku izgubili, prekinula sam ga pridigavise na krevetu i pokuavajui ukrotiti kosu. Sino sam jasno ula da nas je pipniar u pabunazvao Sasima.Pa, zato ne bi? mirno je odvratio Frank. Na kraju krajeva, kotima to naprosto znai Engez ili u najgorem sluaju tuinac, a mi smo i jedno i drugo.Znam to ta rije znai. Ali nije mi se svidio ton kojim ju je izrekao.Frank je stao prekapati po ladici komode traei remen. Samo se uzrujao zato to sam murekao da mu svijetlo pivo ne valja. Objasnio sam mu kako pravo gorsko pivo zahtijeva da se u bavu doda stara izma, a da se zavrni proizvod procijedi kroz iznoeno donje rublje.E pa, to objanjava visinu rauna.Malo sam paljivije odabrao rijei, ali samo zato to u gelskom ne postoji rije za gae.Zaintrigirana, posegnula sam za svojim gaicama. Kako to? Zar stari Kelti nisu nosili donje rublje?Frank se nacerio. Zar nikad nisi ula onu staru pjesmu o tome to koti nose ispod kilta?Vjerojatno ne nose duge gae, suho sam odvratila. Dok se ti bude druio s vikarom, ja uoda potraiti nekog mjetanina u kiltu da ga to upitam.Samo pazi da te ne uhite, Claire. To se nimalo ne bi svidjelo dekanu koleda St. Gile.Pokazalo se da se nijedan mjetanin u kiltu ne vrzma mjesnim trgom niti kupuje u okolnim duanima. Ali zato je ondje bilo mnogo drugih ljudi, uglavnom kuanica nalikna gospou Baird, koje su obavljale dnevnu kupovinu. Bile su to brbljave ene skloneogovaranju, a njihove krupne figure u arenim haljinama ispunjavale su duane ugodnom toplinom, titei ih od hladnoe maglovita jutra.Budui da se ja jo uvijek nisam morala brinuti o vlastitom kuanstvu, nisam mnogo toga morala kupiti, pa sam uivala vrludajui izmeu novopopunjenih polica, iz ista uitka toopet vidim mnotvo stvari u trgovinama. Mnogo smo vremena proveli u racioniranju,snalazei se bez tako obinih stvari kao to su sapun i jaja, a jo dulje bez sitnih ivotnih luksuza poput kolonjske vodice LHeure Bleu.Pogled mi je zapeo za izlog ispunjen kuanskim potreptinama -izvezenim stolnjacimai navlakama za ajnike, vrevima i aama, hrpom vrlo lijepih limenih posuda za pite i kompletom od tri vaze.Ja nikad nisam posjedovala vazu. Dakako, ratne sam godine provela u odjelu za medicinske sestre, prvo u bolnici Pembroke, a zatim u poljskoj bolnici u Francuskoj. Ali ak i prije toga, nigdje se nismo zadrali dovoljno dugo da bismo imali razloga kupiti takvu stvar. Da sam posjedovala takvu vazu, pomislila sam, stric Lambispunio bi je komadiima lonarije mnogo prije no to bih ja stigla staviti u nju kiticu tratinica.Quentin Lambert Beauchamp. Q za studente arheologije i prijatelje. Doktor Beauchamp za uene krugove u kojima se kretao, kojima je predavao i pripadao svim svojim biem. Ali za mene je uvijek bio stric Lamb.Jedini brat mog oca i u to doba moj jedini ivui roak, postao mi je staratelj kad mije bilo pet godina, nakon to su mi roditelji poginuli u automobilskoj nesrei. Onse u to doba ba spremao otputovati na Bliski istok, ali odgodio je pripreme da organizira sprovod, rasproda imovinu mojih roditelja i upie me u prikladan djevojakiinternat. Koji sam ja glatko odbila pohaati.Suoen s nunou da moje bucmaste prste odvoji od kvake na automobilskim vratima i da me protiv moje volje odvue do kolskih stuba, stric Lamb, koji je mrzio bilo kakve osobne konflikte, rezignirano je uzdahnuo, slegnuo ramenima, odustao od svoje odluke i bacio moj tek kupljeni slamnati eiri kroz prozor.Prokleta stvar, promrmljao je gledajui u retrovizoru kako se eiri veselo kotrlja u daljini, dok smo buno jurili niz kolni prilaz. Ionako sam uvijek mrzio eire na enama. Spustio je pogled na mene i estoko se namrtio.Jedno neka ti bude jasno, rekao mi je groznim glasom. Ne smije se igrati mojim figuricama iz perzijske grobnice kao da su lutkice. Sve drugo smije, ali to ne. Jasno?Zadovoljno sam kimnula glavom. A onda sam otputovala s njim na Bliski istok, u Junu Ameriku i na desetke drugih arheolokih nalazita diljem svijeta. Nauila sam itatii pisati iz njegovih skica za novinske lanke, iskapati poljske zahode, prokuhavati vodu i obavljati mnotvo drugih stvari koje ne prilie mladoj dami iz ugledne obitelji - sve dok nisam upoznala zgodnog, tamnokosog povjesniara koji se doao posavjetovati sa stricem Lambom o nekoj stvari iz francuske filozofije u vezi s egipatskim vjerskim obiajima.ak i nakon vjenanja, Frank i ja ivjeli smo nomadskim ivotom mladih visokokolskih nastavnika, podijeljenim izmeu konferencija na kontinentu i privremenih stanova, svedok izbijanje rata njega nije odvuklo na obuku za asnike u obavjetajnoj jedinici MI-6, a mene na obuku za medicinske sestre. Premda smo bili u braku ve gotovo osamgodina, nova kua u Oxfordu trebala nam je postati prvi pravi dom.vrsto stegnuvi torbicu pod rukom, umarirala sam u duan i kupila vaze.Nala sam se s Frankom na krianju Ulice High i Gereside Roada, pa smo zajedno krenuli Geresideom. Kad je vidio to sam kupila, Frank je podigao obrve.Vaze? Nasmijeio se. Ba lijepo! Moda mi sad vie nee stavljati cvjetove u knjige.Nisu to cvjetovi nego uzorci. Uostalom, ti si mi predloio da se ponem baviti botanikom, podsjetila sam ga. Kako bih se imala ime baviti, sada kad vie ne radim kao medicinska sestra.Istina, dobroudno je kimnuo. Ali tada jo nisam shvaao da e mi komadii biljaka padatirilo svaki put kad otvorim neki prirunik. Kako se zove ona grozna drobljiva biljka koju si mi stavila u Tuscuma i Banksa?Sedmolist. Dobar je protiv hemoroida.Sprema se za moju skoru starost, je li? Ba lijepo od tebe, Claire.Otvorili smo dvorina vrata smijui se, a Frank je stao u stranu da me propusti do uskih prednjih stuba.Iznenada me uhvatio za ruku. Pazi! Nemoj stati u ovo!Oprezno sam zaobila veliku crvenkasto-smeu mrlju na gornjoj stubi.Ba udno! rekla sam. Gospoa Baird isti stube svakog jutra; vidjela sam je. to misli,to moglo biti?Frank se sagnuo nad mrlju i oprezno je onjuio.Na prvi pogled, rekao bih da je krv.Krv? Povukla sam se prema ulaznim vratima. ija? Nervozno sam pogledala u kuu. Misli de neto dogodilo gospoi Baird? Nisam mogla zamisliti da bi naa besprijekorna gazdarica dopustila da joj se na pragu sui krvava mrlja ako se nije dogodila kakva katastrofa, pa sam se naas zapitala ne skriva li se moda u kui neki ubojica, koji se upravo u ovom trenutku sprema skoiti na nas s krikom od kojeg se ledi krv u ilama.Frank je odmahnuo glavom. Propeo se na none prste i pogledao preko ivice u susjedni vrt.Ne vjerujem. Ista takva mrlja nalazi se i na pragu Collinsovih.Doista? Prila sam mu blie, i da pogledam preko ivice i da se osjetim sigurnijom. Nisam ba vjerovala u to da bi se neki serijski ubojica skrivao u kotskom gorju, ali sdruge strane, ne bih rekla da takvi tipovi biraju poprita za zloine po logikim kriterijima. To je prilino... neugodno, primijetila sam. U susjednoj kui nisu se vidjeliznakovi ivota. to misli, to se dogodilo?Frank se zamiljeno namrtio, a onda se u bljesku nadahnua lupnuo rukom po hlaama.Mislim da znam! Priekaj me asak. Pohitao je prema dvorinim vratima i otrao cestom, ostavljajui me samu na kunom pragu.Ubrzo se vratio, sav ozaren zbog potvrde svojih slutnji.Da, to je to, mora biti. Isto je sa svakom kuom u ulici.to? Posjetio ju je manijakalni ubojica? upitala sam pomalo napetim glasom, jo uvijekuzrujana to me tako naglo ostavio samu s velikom krvavom mrljom.Frank se nasmijao. Ne, obavljeno je obredno rtvovanje. Fascinantno! Spustio se na ruke i koljena u travu i sa zanimanjem stao prouavati mrlju.To jedva da mi je zvualo bolje od manijakalnog ubojice. unula sam do njega i namrtila se od smrada. Bilo je prerano za muhe, ali nekoliko krupnih gorskih muica sporoje oblijetalo mrlju.Kako to misli, obredno rtvovanje? upitala sam ga. Gospoa Baird redovito odlazi u crkva i svi njezini susjedi. Nije ovo Druidov brijeg, zna.Ustao je i otresao vlati trave s hlaa. To je sve to zna, draga moja, rekao je. Ne postoji ni jedan kraj na svijetu s vie starog praznovjerja i magije od kotskog gorja.Moe gospoa Baird odlaziti u crkvu koliko god hoe, ali ona ipak vjeruje u Stari narod, a i svi njezini susjedi. Vrhom ulatene cipele pokazao je mrlju. To je krv crnogpijetla, objasnio je sa zadovoljnim izrazom na licu. Vidi, ovo su nove kue. Montane.Hladno sam ga pogledala. Ako misli da mi to ita govori, grdno se vara. Kakve veze ima starost ovih kua? I, za Boga miloga, kamo su svi otili?Vjerojatno u pab. Hajde da provjerimo, moe? Uhvatio me pod ruku, pa smo izali kroz dvorina vrata i krenuli niz Gereside Road.U starim danima, objasnio je dok smo hodali, to ba i nije tako davno, kad bi ljudi gradili kuu, imali su obiaj da neto ubiju i zakopaju pod temelje, kako bi udobrovoljili lokalne zemne duhove. Zna onu izreku: U temelje e ugraditi prvoroeno dijete, a najmlaeg e sina zakopati pod dvorina vrata. To je vjerovanje staro poput bregova.Zadrhtala sam uvi citat. U tom sluaju, valjda je jako moderno i prosvijetljeno umjesto toga zaklati koko. Misli rei da pod ovim kuama nije nita pokopano jer su prilino nove, pa su stanari odluili ispraviti propust?Da, tono to. Frank me potapao po ramenu kao da je zadovoljan mojim napretkom. Ako jevjerovati vikaru, mnogi mjetani smatraju da je do rata dolo djelomice i zato to suse ljudi udaljili od svojih korijena i propustili poduzeti potrebne mjere opreza, kao to je primjerice zakapanje rtava pod temelje, to jest, paljenje ribljih kosti na ognjitu - osim koljaka, dakako, veselo je dodao rastresenim glasom. Nikad ne smije zapaliti kosti koljaka - jesi li to znala? - inae vie nikad nee nijednog uhvatiti. Uvijek mu umjesto toga zakopaj kosti.Imat u to na umu, odvratila sam. Samo mi jo reci to da uinim ako nikad vie ne elim vi slea, pa u to smjesta uiniti.Zavrtio je glavom i utonuo u jedan od svojih napadaja prisjeanja, kratki trenutakkolnike strasti, kad bi izgubio dodir s okolnim svijetom i potpuno se predao crpljenju znanja iz svih raspoloivih izvora.Ne znam kako je sa sleom, odsutno je odvratio. Ali to se mieva tie, mora naokolo objei hrpu majinih suzica - zna ono: Ako ne eli da mi te gnjavi, majine suzice u kuu staviAli, to se tie zakopavanja tijela pod temelje - odatle potjeu mnogi lokalni duhovi.Zna Mountgerald, onu veliku kuu na kraju Ulice High? Tu kuu salijee jedan duh, bivizidar kojeg su ubili i zakopali pod temelje. Negdje u osamnaestom stoljeu, to zapravo i nije tako davno, zamiljeno je dodao.Pria kae da je vlasnik kue prvo dao sagraditi jedan zid, a zatim su s njegova vrha bacili kameni blok na jednog od zidara - pretpostavljam da su odabrali nekog neugodnog tipa - i zakopali ga u podrumu, a ostatak kue sagradili su preko njega. Onsalijee podrum u kojem je pokopan, osim na godinjicu svoje smrti i na etiri Stara dana.Stara dana?To su drevni blagdani, odgovorio je, jo uvijek zadubljen u svoje mentalne biljeke. Hogmanay, odnosno Nova godina, Ivanje, Beltane i Svi sveti. Koliko znamo, i druidii narod pokala i rani Pikti, svi su oni odravali svetkovine ljeta i vatre. U svakom sluaju, za tih svetih dana duhovi slobodno lutaju, inei dobro ili zlo, to im jeve drae. Zamiljeno je protrljao bradu. Pribliava se Beltane - uskoro e proljetna ravnonevica. Bolje pripazi kad idui put bude prolazila crkvenim dvoritem. Uto sam mu u oima ugledala bljesak i shvatila da je izaao iz transa.Nasmijala sam se. Ima li ovdje mnogo duhova?Slegnuo je ramenima. Ne znam. Kako bi bilo da zapitamo vikara kad ga idui put sretnemo?Na to nismo morali dugo ekati. Nali smo ga u mjesnom pabu, gdje je zajedno s veinommjetana proslavljao blagoslivljanje kua pijui svijetli lager.Izgleda da mu je bilo prilino neugodno to smo ga zatekli u inu podravanja poganskihobiaja, da tako kaem, ali pokuao je umanjiti vanost tog dogaaja opisujui ga kao lokalni obiaj s povijesnom notom, poput noenja odjee u zelenim tonovima.To je zapravo prilino zanimljivo, znate, povjerio nam se, a ja sam prepoznala, uzdahnuvi u sebi, pjev znanstvenika, to je jednako karakteristian zvuk kao i glasanje drozda. Frank se smjesta odazvao pozivu srodne due i upustio u ljubavni ples akademije, pa su njih dvojica ubrzo do grla zaglibili u raspravu o arhetipovima i paralelama izmeu drevnih praznovjerja i modernih religija. Slegnula sam ramenima, probila se kroz gomilu ljudi do anka i vratila se s po jednim velikim razvodnjenimbrendijem u svakoj ruci.Iz iskustva sam znala koliko je teko odvui Frankovu panju od takvih rasprava, pa sam ga jednostavno uhvatila za ruku, stisnula mu prste oko drka ae i ostavila ga da se sam snalazi.Zatekla sam gospou Baird kako na dubokoj klupi pokraj prozora pije kriglu piva udrutvu postarijeg mukarca kojeg mi je predstavila kao gospodina Crooka.Ovo je gospodin kojeg sam vam spomenula, gospoo Randall, rekla mi je dok su joj oi blistale od alkohola i drutva. Onaj koji se razumije u sve vrste biljaka.Gospou Randall jako zanimaju biljice, povjerila se svom prijatelju, koji je nagnuo glavu s mjeavinom pristojnosti i nagluhosti. Prea ih u knjigama.Ma nemojte? Gospodin Crook je sa zanimanjem podigao upavu obrvu. Ja imam neke pree hou rei, prave pree - za preanje biljaka i slinih stvari. Darovao mi ih je neak kad jedoao s fakulteta na praznike. Budui da ih je kupio, nisam mu imao srca rei da menitakve stvarice ne trebaju. Biljke treba objesiti, znate, ili ih moda osuiti na kaminu i onda zamotati u komadi gaze ili staviti u lonac, ali nemam pojma zato bi ih ovjek preao.Pa, moda da ih moe gledati, ljubazno je predloila gospoa Baird. Gospoa Randall izradije neke prekrasne komadie od sljezovih cvjetova i ljubiica. Mogli biste ih uramitii objesiti na zid.Mmmphm. Izborano lice gospodina Crooka kao da je priznavalo dvojbenu mogunost te sugestije. Pa, ako vam moje pree ikako mogu posluiti, gospoo, ja u vam ih rado dati. Nisam ih htio baciti, ali moram priznati da meni ne trebaju.Uvjerila sam gospodina Crooka da bi mi njegove pree dobro dole, a da bi mi bilo jodrae kad bi mi pokazao gdje rastu neke od ovdanjih rjeih biljaka. Naas me otro pogledao i nagnuo glavu u stranu poput postarije vjetrue, ali onda je valjda zakljuio dase ne alim, pa smo se dogovorili da me sutradan ujutro povede u obilazak lokalnog biljnog svijeta. Znala sam da Frank namjerava provesti cio dan u Invernessu kako bi pogledao neke dokumente u gradskoj vijenici, pa mi je bilo drago to sam nalaizliku da ne poem s njim. Ako mene pitate, svi su dokumenti isti.Ubrzo nakon toga Frank se oprostio s vikarom, pa smo krenuli u pansion u drutvu gospoe Baird. Ja sam se ustruavala spomenuti pijetlovu krv na kunom pragu, ali Franknije patio od slinih inhibicija, pa se stao znatieljno raspitivati o pozadini togobiaja.Pretpostavljam da je prilino star? upitao je mlatei ibom raslinje uz cestu. Bijela loboda i petoprsta ve su bile procvale, a vidjela sam da su pupoljci utilovke nabrekli; procvjetat e za tjedan dana.O, da. Gospoa Baird gegala se otrim tempom, ne zahtijevajui od naih mlaih udova da uspre korak. Stariji od pamtivijeka, gospodine Randall. Stariji ak i od doba divova.Od doba divova? upitala sam.Da. Fionna i njegovih ratnika, znate.To su likovi iz keltskih narodnih pria, sa zanimanjem mi je objasnio Frank. Junaci,zna. Vjerojatno imaju nordijske korijene. U ovim krajevima osjea se snaan nordijskiutjecaj, sve do zapadne obale. Imena nekih mjesta uope nisu keltska nego nordijska, zna.Zakolutala sam oima oekujui jo jedan napadaj, ali gospoa Baird ljubazno se nasmijeilai ohrabrila ga rekavi kako je to istina, jer ona je bila na sjeveru i vidjela Kamen dva brata, a taj je kamen nordijskog podrijetla, zar ne?Nordijci su posjetili tu obalu na stotine puta otprilike izmeu 500. i 1500. godinenae ere, objasnio je Frank i sneno se zagledao prema obzoru, kao da u vjetrom noenim oblacima prepoznaje oblike brodova sa zmajevom glavom. Vikinzi, zna. A oni su sa sobom donijeli mnotvo mitova. Ovaj je kraj plodno tlo za mitove. ini se da stvari ovdje lako puste korijenje.To sam mu spremno povjerovala. Pribliavao se sumrak i spremala se oluja. Na zlokobnoj svjetlosti ispod oblaka, ak su i posve moderne kue uz cestu izgledale jednakodrevno i zlokobno kao i izbrazdani piktski kamen koji je stajao tridesetak metara dalje, straarei na krianju koje obiljeava ve tisuu godina. Pomislila sam da je ovakvu no najpametnije provesti u kui, iza vrsto zatvorenih prozorskih kapaka.Ali, umjesto da ostane u ugodnoj sobi gospoe Baird i da se zabavi stereoptikonskim slikama luke u Perthu, Frank je odluio otii na dogovoreni eri s gospodinom Bainbridgeom, odvjetnikom koji se zanimao za lokalne povijesne dokumente. Sjetivi se prethodnog susreta s gospodinom Bainbridgeom, ja sam odluila ostati u pansionu i pogledati slike pertske luke.Pokuaj se vratiti prije oluje, rekla sam Franku i poljubila ga na odlasku. I pozdravi gospodina Bainbridgea.Hm, hou. Naravno, hou. Oprezno izbjegavi moj pogled, Frank je navukao ogrta, dohvatiokiobran sa stalka pokraj vrata i izaao.Zatvorila sam za njim vrata, ali ostavila sam ih otkljuana kako bi mogao ui kad sevrati. Otila sam natrag u sobu, pretpostavljajui da e se Frank pretvarati da nema enu - to e gospodin Bainbridge spremno prihvatiti. A nisam ga mogla previe kriviti zbog toga.Kad smo juer popodne posjetili gospodina Bainbridgea, isprva je sve dobro ilo. Jasam bila rezervirana, pristojna, inteligentna i samozatajna, lijepo i neupadljivo odjevena - ba onakva kakva bi morala biti savrena ena sveuilinog profesora. Sve doknije posluen aj.Podigla sam desnu ruku i potiteno pogledala mjehur od opekline koji mi se protezao dlanom ispod sva etiri prsta. Na kraju krajeva, nisam ja kriva to se gospodin Bainbridge, udovac, mora zadovoljiti jeftinim limenim ajnikom umjesto pravim porculanskim. Niti zato to me, trudei se da bude pristojan, zamolio da natoim aj u alice. Ani zato to je ajnik koji mi je dodao imao oteenu navlaku, pa je dotrajali i do usijanja crveni drak doao u izravan doticaj s mojom rukom kad sam ga podigla.Ne, zakljuila sam. Isputanje ajnika bila je posve normalna reakcija. A to to je ajnikpao gospodinu Bainbridgeu u krilo bio je puki sluaj; nekamo je morao pasti. Tekje moja reakcija - uzviknula sam U vraju mater! nadjaavi bolni krik gospodina Bainbridgea - nagnala Franka da me prijekorno pogleda preko ajnih kolaia.Nakon to se oporavio od prvog oka, gospodin Bainbridge bio je posve galantan. Staoje petljati oko moje ruke, ne obazirui se na Frankove pokuaje da se ispria zbog moje nepristojnosti, objanjavajui mu da sam gotovo dvije godine provela u poljskoj bolnici. Bojim se da je moja ena usvojila izvjestan broj, ovaj, sonih izraza od Amera i drugih, objasnio je s nervoznim smijekom.Istina, odvratila sam steui zube dok sam umatala ruku u vodom natopljen ubrus. Mukarcise katkad vrlo sono izraavaju kad im vadite komadie rapnela iz tijela.Gospodin Bainbridge obzirno je pokuao skrenuti razgovor na neutralne povijesne teme, rekavi da su ga oduvijek zanimale varijacije u izrazima koji su se u raznim razdobljima smatrali profanim. Uzmite primjerice psovku Gorblimey, to je odnedavno iskvareni oblik izraza Neka me Bog oslijepi.Da, naravno, odvratio je Frank, sa zahvalnou prihvaajui promjenu teme. Hvala ti, Clair, ja neu eer. A to je s Gadzook? Gad oito znai Bog, ali to znai zook...Pa, znate, ubacio je odvjetnik, katkad mi se ini da bi to zapravo moglo biti iskrivljeno od jedne stare kotske rijei - yeuk, to znai svrbe. To bi imalo smisla, zar ne?Frank je kimnuo glavom, dopustivi da mu jedan pramen neakademski padne na elo. Makinalno ga je zagladio na tjeme. Cijela ta evolucija profanih izraza vrlo je zanimljiva stvar, odvratio je.Da, a jo uvijek se zbiva, dodala sam i oprezno hvataljkama podigla kockicu eera.Da? ljubazno je odvratio gospodin Bainbridge. Jeste li uli neke zanimljive varijacije za svojih, ovaj, ratnih godina?O, da, odgovorila sam. Najvie mi se svidjela psovka koju sam ula od jednog Amera. Zvao se Williamson i mislim da je bio iz New Yorka. Izgovorio bi je svaki put kad bih ga presvlaila.A kako glasi? Sveti Isuse Roosevelte Kriste, odgovorila sam i precizno ubacila kockicu eera u Frankovu alicu aja.Nakon mirnog i nimalo neugodnog druenja s gospoom Baird, otila sam na kat da se dotjeram prije no to se Frank vrati. Znala sam da on ne moe podnijeti vie od dvije aice erija, pa sam ga oekivala uskoro.Uto je zapuhao vjetar, a zrak u spavaoj sobi postao je otar od elektriciteta. Kadsam provukla etku kroz kosu, kovre su mi zapucketale od statike i skvrile se u vorove i bijesno zapetljale. Zakljuila sam da e mi kosa morati preivjeti dananju veer bezstotinu poteza etkom. Po ovakvom vremenu zadovoljit u se pranjem zuba. Pramenovi kose vrsto su mi se slijepili uz obraze i tvrdoglavo se drali za njih kad sam ih pokuala ponovo izravnati.Vr za vodu bio je prazan; Frank je potroio svu vodu ureujui se za sastanak s gospodinom Bainbridgeom, a ja se nisam potrudila da ga ponovo napunim vodom iz slavineu kupaonici. Uzela sam boicu parfema LHeure Bleu i natoila obilnu lokvu na dlan. Brzo sam ga protrljala rukama prije no to miris ishlapi i hitro nanijela tekuinu nakosu, a zatim sam izlila jednu kap na etku i zaeljala uvojke iza uiju.Tako. Sada je malo bolje, pomislila sam, okreui glavu lijevo-desno kako bih u zamrljanom zrcalu provjerila rezultate. Vlaga je rastjerala statini elektricitet iz kose, pa su mi gusti, sjajni uvojci sada lebdjeli oko lica. A isparavanje alkohola ostavilo je vrlo ugodan miris. Franku e se to svidjeti, pomislila sam. LHeure Bleu bio mu je najdraa kolonjska vodica.Iznenada je negdje u blizini sijevnula munja. Ubrzo zatim zauo se udar groma, a sva su se svjetla pogasila. Tiho sam opsovala i stala opipavati oko sebe traei ladice.Negdje sam bila vidjela svijee i ibice; kratki je spoj u kotskom gorju tako esta pojava da su u svim pansionskim i hotelskim sobama svijee neophodan pribor. Viala samih ak i u najelegantnijim hotelima, gdje su bile namirisane kozjom krvi i utaknute u svijenjake od bruenog mlijenog stakla sa svjetlucavim privjescima.Svijee gospoe Baird bile su praktinije - obine bijele parafinke - ali bilo ih je mnogo, a uz to i tri kutije ibica. Nisam bila sklona izbirljivosti u ovakvom trenutku.Na svjetlu sljedee munje utaknula sam svijeu u plavi keramiki svijenjak na toaletnomstoliu, a onda sam obila sobu i upalila ostale svijee, sve dok itavu sobu nije obasjao blag, lelujav sjaj. Vrlo romantino, pomislila sam, i donekle pribrana, iskljuila prekida kako iznenadni povratak struje ne bi pokvario ugoaj u nekom neprikladnom trenutku.Svijee nisu izgorjele vie od centimetar-dva kad su se vrata otvorila, a Frank je uletio u sobu. Doslovce je uletio, jer zapuh koji ga je slijedio uza stube, ugasio je tri svijee.Vrata iza njega zatvorila su se s treskom koji je ugasio jo dvije svijee, a on jezakiljio u iznenadnom mraku i provukao prste kroz raskutranu kosu. Ustala sam da ponovo zapalim svijee i blago ga prekorila zbog tako naglog ulaska. Tek kad sam zapalila sve svijee i okrenula se da ga upitam je li mu pie prijalo, primijetila samda je prilino blijed i uznemiren.to ti je? upitala sam ga. Jesi li vidio duha?Pa, zna, odgovorio je, uope nisam siguran da nisam. Rastreseno je dohvatio moju etku zkosu i podigao je da se poelja. Kad mu je iznenadni daak LHeure Bleua dopro do nosnica, namrtio se i spustio etku, zadovoljivi se svojim depnim eljem.Bacila sam pogled kroz prozor. Vani su se brijestovi povijali naprijed-natrag poput mlatova. Jedan osloboeni prozorski kapak klopotao je negdje na drugoj stranikue, pa mi je sinulo da bismo moda morali zatvoriti nae prozorske kapke, premda jebilo prilino zanimljivo promatrati vanjske dogaaje.ini mi se da je malo previe vjetrovito za duhove, rekla sam. Nisu li njima drae mirne,maglovite veeri na groblju?Frank se pomalo pokunjeno nasmijao. Valjda sam jo pod dojmom Bainbridgeovih pria, apopio sam i malo vie erija no to sam namjeravao. Vjerojatno nije nita.Sada sam postala znatieljna. to si to zapravo vidio? upitala sam ga i sjela ispred toaletnog stolia. Malo sam podigla obrvu i pokazala prema boci viskija, a Frank jesmjesta otiao da nam natoi pie.Pa, zapravo samo jednog ovjeka, zapoeo je, natoivi jedan prst viskija u svoju i dva umoju au. Stajao je na cesti pred kuom.Misli, pred ovom kuom? Nasmijala sam se. Onda nema sumnje da je duh. Ne mogu zamisliti da bi neko ivo bie stajalo vani u noi poput ove.Frank je nagnuo vr nad au, a kad je shvatio da je prazan, prijekorno me pogledao.Nemoj mene gledati, odvratila sam. Ti si potroio svu vodu. Ali nemam nita protiv togada ga popijem istog. Srknula sam iz ae da potvrdim svoje rijei.inilo se da je Frank u napasti da otri do kupaonice po vodu, ali onda je odustao inastavio s priom, srui oprezno kao da mu je u ai otrov, a ne najbolji Glandfiddichovviski od jemenog slada.Da, stajao je uz ogradu vrta na ovoj strani kue. Pomislio sam... Pokolebao se i spustio pogled na au. Uinilo mi se da promatra tvoj prozor.Moj prozor? Ba udno! Nisam mogla suzbiti blagi drhtaj, pa sam otila na drugu stranu sobe da zatvorim prozorske kapke, premda se inilo da je prekasno za to. Frank me slijedio preko sobe jo uvijek govorei.Da, i ja sam te mogao vidjeti. etkala si kosu i malo opsovala jer ti se nakostrijeila.U tom sluaju, taj se tip vjerojatno dobro nasmijao, zlovoljno sam odvratila. Frankje odmahnuo glavom, ali se nasmijeio, i pogladio me po kosi.Ne, nije se nasmijao. Zapravo, uinilo mi se da je iz nekog razloga jako nesretan.Nisam mu mogao dobro vidjeti lice; zakljuio sam to po nainu kako je stajao. Priao sam mu odostraga, a kad se nije pomaknuo, pristojno sam ga upitao mogu li mu kakopomoi. Pretvarao se da me nije uo, pa sam pomislio da moda doista i nije, uza svubuku vjetra. Ponovio sam pitanje i ispruio ruku da ga potapem po ramenu kako bih mu privukao panju, zna. Ali prije no to sam ga stigao dodirnuti, on se iznenada okrenuo, proao pokraj mene i udaljio se ulicom.To zvui malo nepristojno, ali ne i sablasno, primijetila sam i ispila au do dna. Kakoje izgledao?Krupan momak, odgovorio je Frank namrtivi se od prisjeanja. I kot, u potpunoj gortakori, sve do konate torbice i prekrasnog broa s likom jelena u trku na ogrtau od pleda. Htio sam ga pitati gdje ga je nabavio, ali otiao je prije no to sam stigao.Prila sam stoliu i natoila si jo jedno pie. Pa, to u ovom kraju zacijelo i nije ba takneobian izgled? Tu i tamo sretala sam tako odjevene mukarce u selu.Neee... inilo se da Frank nije uvjeren u to. Nije mi njegova odjea bila udna. Ali kadje proao pokraj mene, mogao bih se zakleti da je bio dovoljno blizu da mi se oee orukav, ali nije. To me zaintrigiralo, pa sam se okrenuo da ga promatram dok odlazi. Otiao je niz Gereside Road, ali kad je ve stigao gotovo do ugla... odjednom jenestao. U tom trenutku osjetio sam marce niz kraljenicu.Moda ti je neto drugo naas odvuklo panju, a on je samo zakoraio u sjenu, predloila saa tom je uglu mnogo drvea.Mogao bih se zakleti da ni trenutka nisam skinuo pogled s njega, promrmljao je Frank, a onda je iznenada podigao pogled. Znam! Sad sam se sjetio zato mi je tako udnoizgledao, premda to tada nisam shvatio.Zato? Ve mi je pomalo dozlogrdio taj duh; htjela sam prijei na zanimljivije stvari, kao to je krevet.Puhao je vraki jak vjetar, ali njegova odjea - kilt i ogrta od pleda, zna - uope se nije njihala, osim u ritmu hoda.Zgledali smo se. Pa, napokon sam rekla, to je doista malo jezivo.Frank je slegnuo ramenima i iznenada se osmjehnuo kao da sve to odbacuje. Barem uimati to priati vikaru kad ga sljedei put vidim. Moda je to neki glasoviti lokalni duh, pa e mi vikar ispriati njegovu groznu priu. Bacio je pogled na sat. Ali mislim daje sada vrijeme za krevet.I ja bih rekla, promrmljala sam.Gledala sam u zrcalu kako skida koulju i posee za vjealicom. Usred raskopavanja, iznenada je zastao.Jesi li njegovala mnogo kota, Claire? naglo me upitao. U poljskoj bolnici, ili u Pembrokeu?Naravno, odgovorila sam pomalo zbunjeno. Kroz poljsku bolnicu kod Amiensa proao je prilian broj Seaforthsa i Camerona, a malo poslije, nakon Caena, imali smo mnogo Gordona. Dragi momci, veina njih. Openito su vrlo stoiki prihvaali stvari, ali groznekukavice kad su morali primati injekcije. Prisjetila sam se jednog od njih i nasmijeila se.Imali smo jednog - prilino naprasitog, zapravo - gajdaa iz Tree jedinice Seaforthsakoji nije mogao podnijeti ubod igle, osobito ne u kuk. Satima bi trpio grozne bolove prije no to bi dopustio da mu itko prie s iglom, a ak nas je i tada pokuavao nagovoriti da mu dademo injekciju u ruku, premda smo mu je trebale dati u mii. Nasmijala sam se prisjetivi se porunika Chisholma. Ako ve moram leati na trbuhu s golom guzicom, rekao mi je, elim da cura bude poda mnom, a ne iza mene s iglom.Frank se osmjehnuo, ali pomalo nelagodno, kako je esto inio kad bih mu pripovijedala manje delikatne ratne prie. Ne brini, stala sam ga uvjeravati vidjevi mu izraz lica. Neu tu priu pripovijedati u fakultetskoj zbornici.Osmijeh mu se nato razvedrio. Priao je toaletnom stoliu i poljubio me u tjeme.Ne brini, rekao mi je. Svi e te profesori oboavati, ma kakve da im prie bude priala.m. Kosa ti prekrasno mirie.Znai, svia ti se? Spustio je dlanove preko mojih ramena i uhvatio mi dojke preko tanke spavaice. U zrcalu sam vidjela kako naslanja bradu na moje tjeme.Svia mi se sve na tebi, promuklo je odgovorio. Prekrasno izgleda na svjetlosti svijea,zna. Oi su ti poput erija u kristalnoj ai, a koa ti sja poput slonovae. Uz svijee izda kao prava vjetica. Moda bih trebao trajno iskopati struju.Onda bi nam bilo teko itati u krevetu, odvratila sam, a srce mi je bre zakucalo.U krevetu se mogu raditi i bolje stvari, promrmljao je.Doista? odvratila sam. Ustala sam i okrenula se da ga zagrlim oko vrata. Kao na primjer?Malo poslije, dok smo leali vrsto zagrljeni iza zatvorenih prozorskih kapaka, podigla sam glavu s njegova ramena i upitala ga: Zato si me ono pitao? O tome jesam linjegovala kojeg kota - sigurno zna da jesam; kroz te bolnice prolaze sve vrste mukaraca.Pomaknuo se i njeno me pomilovao po leima.Mmm. Oh, nita vano. Kad sam vidio onog tipa vani, palo mi je na pamet da je moda - zastao je i malo stegnuo aku - ovaj, zna, da je to moda neki tvoj bivi pacijent... modaje uo da si odsjela ovdje, pa te doao vidjeti... tako neto.U tom sluaju, praktino sam odvratila, zato ne bi uao i zamolio da me vidi?Pa, odgovorio je Frank vrlo nehajnim tonom, moda nije htio nabasati na mene.Pridigla sam se na lakat i zabuljila se u njega. Bili smo ostavili jednu upaljenu svijeu, pa sam ga dovoljno dobro vidjela. Okrenuo je glavu i zagledao se, toboeposve nehajno, u kromolitografiju Zgodnog princa Charlieja, kojom je gospoa Bairdukrasila zid nae sobe.Uhvatila sam ga za bradu i okrenula mu glavu prema sebi. Razrogaio je oi glumei iznenaenje.eli li rei, upitala sam ga, da smo ja i taj ovjek kojeg si vani vidio, u nekakvoj, nekkvoj... Zastala sam traei pravu rije.Vezi? usluno mi je predloio.Romantinoj vezi? dovrila sam.Ne, ne, dakako da ne mislim, neuvjerljivo je odgovorio. Skinuo mi je ruke s lica ipokuao me poljubiti, ali sada je na mene doao red da okrenem glavu u stranu, pa se zadovoljio time da me opet spusti na krevet pokraj sebe.Samo... poeo je. Pa, zna, Claire, to je trajalo est godina. A vidjeli smo se samo triput, posljednji put samo na jedan dan. Ne bi bilo neobino kad bi... hou rei, svi znaju da su lijenici i medicinske sestre za vrijeme hitnih intervencija pod velikimstresom, i... pa... samo hou rei... imao bih razumijevanja, zna, ako se ita, ovaj, spontano...Prekinula sam tu tiradu naglo se oslobodivi iz njegova zagrljaja i skoivi iz kreveta.eli rei da sam ti bila nevjerna? upitala sam. To misli? Jer ako je tako, moe smjestastiti ovu sobu. I itavu kuu! Kako se samo usuuje takvo to i nagovijestiti? Kiptjela sam od bijesa, a Frank se uspravio i ispruio ruku da me pokua smiriti.Nemoj me dirati! obrecnula sam se. Samo mi reci ovo - misli li ti doista, samo zato to je jedan udan ovjek sluajno gledao u smjeru mog prozora, da sam imala ljubavnu aferu s nekim od svojih pacijenata?Frank je ustao iz kreveta i zagrlio me. Ostala sam skamenjena kao Lotova ena, alion je ustrajao, milujui mi kosu i masirajui mi ramena onako kako je znao da volim.Ne, ne mislim nita slino, odgovorio je vrstim glasom i privukao me, pa sam se malo opustila, premda ne toliko da ga zagrlim oko vrata.Nakon duge stanke, promrmljao mi je u kosu: Ne, ja znam da ti nikad ne bi uinila takvo to. Samo sam htio rei da, ak kad bi to ikad i uinila... Claire, za mene to nitane bi promijenilo. Ja te jako volim. Nita to bi ti ikad mogla uiniti ne bi me natjeralo da prestanem. Uhvatio mi je lice rukama - bio je samo deset centimetara vii od mene, pa me bez problema mogao pogledati u oi - i njeno upitao: Oprata mi? Njegov dah, s jedva osjetnom primjesom Glenfiddicha, grijao mi je lice, a njegove su me usne mamile, uznemirujue blizu mojima.Vani je jo jedna munja oznaila nagli svretak oluje, a onda je po krovnim crepovimastala buno pljutati kia.Polako sam ga zagrlila oko struka.Milosre po naravi ne trpi sile, izrecitirala sam. S nebesa ono rosi kao blaga kia...1Frank se nasmijao i podigao pogled. Mnotvo vlanih mrlja na stropu nije obeavalo da emo cijelu no prespavati na suhom.Ako je ovo primjer tvog milosra, rekao je, ne bih volio vidjeti kakva si kad se osveuje. Kao da odgovara na njegove rijei, uto je prasnuo grom, pa smo se oboje nasmijali i ponovo opustili.Tek poslije, sluajui Frankovo pravilno duboko disanje pokraj sebe, poela sam si postavljati neka pitanja. Kao to sam rekla, ne postoje nikakvi dokazi u prilog mojojnevjeri. Mojoj nevjeri. Ali kao to je on rekao, est godina nije malo.2.Uspravni kamenoviGospodin Crook doao je po mene sutradan ujutro tono u sedam sati, kako smo se i dogovorili.Da stignemo vidjeti rosu na zlatici, ha, curo? rekao je namignuvi mi staraki galantno. Motocikl kojim je doao da nas odveze u prirodu bio je otprilike isto toliko star koliko i on. S obje strane te goleme maine leale su vrsto svezane biljne pree, poput branika na tegljau. Dokono smo lutali kroz tihu prirodu, koja se u usporedbis tutnjavom motocikla gospodina Crooka inila jo tiom, iznenada svedena na muk. Otkrila sam da starac doista mnogo zna o lokalnom bilju. Ne samo o tome gdje ga se moe nai, nego i o njegovoj upotrebi u medicini i o tome kako ga treba pripremati. Poalila sam to nisam ponijela sa sobom biljenicu da sve to zapiem, ali dok sam slagala uzorke u teke biljne pree, paljivo sam sluala njegov napukli staraki glas i trudilase zapamtiti sve to mi govori.Zaustavili smo se da pojedemo zapakiranu uinu u podnoju udnog brijega s ravnim vrhom. Bio je zelen poput veine svojih susjeda, a imao je i iste izboene stijene i litice, ali je imao i jednu razliku: dobro utabanu stazu koja se uspinjala jednom njegovom stranom i naglo nestajala iza granitne stijene.ega ima tamo gore? upitala sam pokazujui sendviem od unke vrh brijega. Ne izgleda mi bkao zgodno mjesto za piknik.Ah. Gospodin Crook bacio je pogled prema brijegu. To je Craigh na Dun, curo. Namjeravao sam vam ga pokazati poslije uine.Doista? Je li to neko osobito mjesto?O, da, odgovorio je, ali nije elio podrobnije objasniti; samo mi je rekao da u vidjeti kad stignemo.Gajila sam izvjesne dvojbe oko njegove sposobnosti da se uspne tako strmom stazom, ali one su se rasprile kad sam ustanovila da ga slijedim teko diui. Naposljetku je gospodin Crook ispruio kvrgavu ruku i povukao me na vrh.Evo ga. Zamahnuo je rukom s nekom vrstom posjednike geste.Pa to je kameno svetite, oduevljeno sam uzviknula. Minijaturno kameno svetite.Zbog rata, prolo je ve nekoliko godina otkako sam posljednji put posjetila Salisburyjsku nizinu, ali Frank i ja posjetili smo Stonehenge ubrzo nakon vjenanja. Poput svih drugih posjetitelja koji su zadivljeno lutali izmeu golemih uspravnih kamenih blokova, zinuli smo od uda pred Kamenim oltarom (na kojem su drevni druidski sveenici prinosili grozne ljudske rtve, zvonkim je glasom objasnio koknijevski vodi talijanskim turistima iz dupkom punog autobusa, koji su svi odreda marljivo fotografirali prilino neugledan kameni blok).Iz iste one strasti za tonou koja je Franka tjerala da popravlja kravatu na vjealicikako bi vrhovi visjeli precizno poravnati, ak smo obili obod kruga, brzo prevalivirazdaljinu izmeu rupa Z i rupa Y, brojei nadvratnike u Krugu Sarsen, vanjskom krugu udovinih kamenih blokova.Tri sata poslije, tono smo znali koliko rupa ima u krugu Y i Z (pedeset i devet,ako vas zanima, mene nije), ali svrha cijele graevine ostala nam je jednako zagonetna kao i desecima amaterskih i profesionalnih arheologa koji u posljednjih petsto godina hrle na ovo mjesto.Dakako, nije nedostajalo mnijenja. ivot meu znanstvenicima nauio me da, kad je rijeo profesionalnom napredovanju, dobro sroeno mnijenje obino vrijedi vie od loe sroene injenice.Hram. Groblje. Astronomski opservatorij. Stratite (odatle neprikladno nazvano Kamen za klanje, koji lei na boku, napola uronjen u svoju rupu). Trnica pod vedrim nebom. Ta mi se teorija svidjela; zamiljala sam kako kuanice iz megalita eu izmeu nadvratnika s koarama u ruci, kritiki procjenjujui glazuru na najnovijoj poiljci vreva od crvene gline i skeptino sluaju tvrdnje pekara iz kamenog doba i prodavaa lopata od jelenjih kostiju i jantarnih perli.Sve to sam mogla suprotstaviti toj hipotezi bila je prisutnost trupala ispod Kamenog oltara i kremiranih ostataka u rupama Z. Osim ako to nisu ostaci zlosretnihtrgovaca optuenih za varanje muterija, inilo mi se da bi sahranjivanje ljudi na trnici bio pomalo nehigijenski postupak.U minijaturnom kamenom svetitu na vrhu ovog brijega nisu se vidjeli tragovi sahranjivanja. Kad kaem minijaturnom, time mislim rei da je krug uspravnih kamenova ovdjemanji nego u Stonehengeu; ali svaki je kamen jo uvijek bio velik, dvaput vii od mene.Od jednog turistikog vodia u Stonehengeu ula sam da se takvi kameni krugovi mogu naidiljem Britanije i Europe - neki su uuvaniji od drugih, neki se neznatno razlikuju po poloaju i obliku, a podrijetlo i svrha svih nepoznati su.Gospodin Crook stajao je s dobroudnim smijekom na licu dok sam ja vrludala meu kamenovima, zastajkujui tu i tamo da ih njeno dodirnem, kao da bi moj dodir mogao ostaviti otisak na velianstvenim blokovima.Neki od uspravnih kamenih blokova bili su proarani prugama zagasite boje. Drugi su bili posuti mrljama tinjca koji je veselo svjetlucao na jutarnjem suncu. Svi su se znatno razlikovali od domaih stijena koje su posvuda naokolo virile iz bunja.Tko god da je sagradio ove kamene krugove, i s kojom god namjerom, smatrao ih je dovoljno vanima da odlomi, oblikuje i preveze posebne kamene blokove za podizanje svog svetita. Da ih oblikuje - kako? Da ih preveze - kako, i s koje nezamislive daljine?Moj mu bio bi oduevljen, rekla sam gospodinu Crooku kad sam zastala da mu zahvalim tomi je pokazao ovo mjesto i biljke. Dovest u ga poslije da ih pogleda. Koati starac galantno mi je ponudio ruku na vrhu staze. Prihvatila sam je, zakljuivi nakon jednog pogleda niz strmi spust da je, unato starosti, on vjerojatno sigurniji na nogama od mene.Popodne sam krenula cestom do sela da se naem s Frankom u vikarijatu. Dok sam prolazila pokraj ratrkanih seoskih kua, s uitkom sam udisala gustu gorsku mjeavinu vrijeska, kadulje i utilovke, tu i tamo zainjenu dimom iz dimnjaka i dakom prenog smua. Selo se ugnijezdilo u maloj udolini podno jedne od onih visokih litica koje takostrmo izranjaju iz gorskih pustopoljina. Kue pokraj puta bile su vrlo lijepe. Poratno blagostanje proirilo se i do novih fasada, pa je ak i velika gospodska kua, zacijelo barem sto godina stara, imala jarkouti ukras oko dotrajalih prozorskih okvira.Vrata mi je otvorila vikarova domaica, visoka i ilava ena s tri niske umjetnih bisera oko vrata. Kad sam se predstavila, pozvala me da uem i odvela dugim i uskim mranim hodnikom, krcatim grafikama u sepiji koje su prikazivale ljude to su svojedobno moda bili slavni ili voljeni roaci sadanjeg vikara, ali po onome to sam u polumraku mogla razabrati od njihovih lica, mogli su isto tako biti i lanovi kraljevskeobitelji.Za razliku od hodnika, vikarova soba kupala se u zasljepljujuoj svjetlosti koja je ulazila kroz goleme prozore to su se na jednom zidu protezali gotovo od stropado poda. tafelaj pokraj kamina, na kojem je stajala napola dovrena uljena slika crnih litica na veernjem nebu, otkrivao je razlog za te prozore, koji su zacijelo dodani dugo nakon to je kua sagraena. Frank i niski, debeljukasti ovjek sa sveenikim ovatnikom, udobno su se zadubili u gomilu papira razbacanih po pisaem stolu uz udaljeniji zid sobe. Frank jedva da je podigao pogled kako bi me pozdravio, ali vikar je uljudno prekinuo objanjenja, a oblo mu se lice ozarilo od drueljubive radostidok je pourio preko sobe da mi stisne ruku.Gospoo Randall! srdano je rekao i zatresao mi ruku. Ba mi je drago to vas opet vidim.tigli ste ba na vrijeme da ujete novosti!Novosti? Bacivi pogled na izlizani poutjeli papir na stolu, zakljuila sam da su se spomenute novosti vjerojatno dogodile negdje oko 1750. godine. Dakle, nije ba postojala potreba da se zaustavi tiskanje dananjih novina.Da, novosti. Pokuavamo doznati neto vie o jednom pretku vaeg mua, Jacku Randallu, na temelju vojnih depea iz onog vremena. Vikar mi se unio u lice i progovorio kutom usta poput gangstera iz amerikih filmova. Ja sam, ovaj, posudio originalne depee iz arhiva lokalnog povijesnog drutva. Hoete li biti tako dobri da to nikome ne kaete?Veselo sam se sloila da ne odam njegovu opasnu tajnu i osvrnula se oko sebe traei neki udobni stolac na koji bih mogla sjesti da sasluam vijesti o najnovijim otkriima iz osamnaestog stoljea. Fotelja najblia prozoru uinila mi se prikladnom, ali kadsam posegnula da je okrenem prema stolu, shvatila sam da je ve zauzeta. Jedan djeaisa bunom sjajne crne kose leao je sklupan u dubini fotelje i vrsto spavao.Roger! Kad je priao da mi pomogne, vikar se iznenadio jednako kao i ja. Djeak se prenuo iz sna i hitro uspravio razrogaivi oi boje mahovine.to ti ovdje radi, vragolane mali? njeno ga je prekorio vikar. Opet si zaspao itajui spove? Skupio je jarko obojene stranice i dodao ih djeaku. Hajde sada, Roger, ja imam posla s Randallovima. Oh, ekaj, zaboravio sam te predstaviti - gospoo Randall, ovo je moj sin Roger.To me malice iznenadilo jer se veleasni Wakefield doimao kao zakleti neenja. Ipak,pristojno sam prihvatila ispruenu ruku i toplo je zatresla, oduprijevi se iskuenjuda otarem izvjesnu preostalu ljepljivost o suknju.Veleasni Wakefield je s ljubavlju odveo djeaka do kuhinje.Roger je zapravo sin moje neakinje, povjerio mi se. Ali oca su mu sruili iznad La Manchea, a majka mu je poginula u Blitzu, pa sam ga posvojio.Ba lijepo od vas, promrmljala sam sjetivi se strica Lamba. I on je poginuo u Blitzu,kad je bomba pogodila auditorij Britanskog muzeja u kom je drao predavanje. Poznajui ga, smatrala sam da je njegov osnovni osjeaj vjerojatno bio olakanje to bomba nije pogodila perzijske antikvitete u susjednoj sobi.Nije to nita! Vikar je nelagodno odmahnuo rukom. Lijepo je imati malo mladosti u kui.A sad, molim vas, sjednite.Frank je progovorio prije no to sam uspjela spustiti torbicu. Imali smo nevjerojatnu sreu, Claire, oduevljeno mi je rekao prelistavi gomilu otrcanih papira. Vikar je pronaao itavu hrpu vojnih depea u kojima se spominje Jonathan Randall.Pa, ini se da je za dobar dio svoje slave sam zasluan, primijetio je vikar uzimajui nekoliko papira iz Frankove ruke. Bio je zapovjednik garnizona u Fort Williamu otprilike etiri godine, ali ini se da je dobar dio vremena proveo napastujui kotsku provinciju iznad granice po nalogu krune. U ovoj hrpi - oprezno je odvojio hrpu papira i poloio je na stol - nalaze se izvjetaji o pritubama raznih obitelji i zemljoposjednika, koji se ale na sve od mijeanja garnizonskih vojnika s njihovim slukinjamado krae konja, da i ne spominjem raznorazne sluajeve nespecificiranih uvreda.To me razveselilo. Dakle, ti ima u obitelji pravog pravcatog konjokradicu? upitalasam Franka.Frank je neuznemireno slegnuo ramenima. Bio je to je bio, ja tu nita ne mogu. elim samo doznati neto vie o njemu. Takve albe u ono doba nisu ba bile neuobiajene; Engleziopenito, a osobito vojnici, nisu ba bili bogzna kako omiljeni u kotskom gorju. Ne,neto je drugo udno s tim albama; izgleda da one nikad nisu urodile nikakvim plodom, ak ni one ozbiljne.Ne mogavi dulje ostati na miru, vikar mu je upao u rije. Tono tako. Dodue, asnici se uono doba nisu morali ponaati u skladu s modernim standardima; u sitnijim stvarima mogli su raditi to god su htjeli. Ali evo to je udno. Te se albe nisu provjerile iodbacile, nego se jednostavno vie nisu spominjale. Znate to ja mislim, Randall? Bit e da je va predak imao zatitnika. Nekoga tko ga je mogao tititi od kazne pretpostavljenih.Frank se poeao po glavi i zakiljio u poruke. Moda imate pravo. Ali to je morao biti netko vrlo moan. Netko na visokom poloaju u vojnoj hijerarhiji, ili moda neki pripadnik plemstva.Da, a moda... Vikarove teorije prekinuo je ulazak domaice, gospoe Graham.Donijela sam vam neto za popiti, gospodo, objavila je i bez oklijevanja spustila posluavnik s ajem nasred stola, s kojeg je vikar u posljednji as sklonio svoje dragocjene poruke. Gospoa Graham pogledala me mudrim oima, primjeujui moj nemir i malo staklast pogled.Donijela sam samo dvije alice jer sam pomislila da bi mi se gospoa Randall moda voljela pridruiti u kuhinji. Imam komadi... Ne ekajui da dovri misao, ustro sam skoila nage. Kad smo izale kroz mimokretna vrata koja su vodila u kuhinju, zaula sam kako iza mojih lea ponovo poinju teorije.aj je bio zelenkast, vru i mirisan; komadii listova okretali su se u tekuini.Mmm, rekla sam sputajui alicu, odavno nisam kuala Ulong.Gospoa Graham kimnula je glavom, blistajui zbog mog zadovoljstva njezinim ajem. Oitose potrudila; stavila je podmetae od rukom izraene ipke ispod jajolikih alica i ponudila mi gusto vrhnje s pogaicama.Da, za vrijeme rata nisam ga mogla nabaviti, znate. Ali, najbolji su ajevi kao stvoreni za gatanje. Bilo mi je grozno s onim Earl Greyom. Listovi se tako brzo raspadnu da je iz njih teko ita proitati.Oh, vi se bavite gatanjem iz ajnih listova? upitala sam s blagim interesom. Nitko ne bi mogao biti udaljeniji od uobiajene slike o gatari od gospoe Graham, s njezinom kratkom, sijedom trajnom i kratkom ogrlicom, triput omotanom oko vrata. Vidjela sam kako se gutljaj aja sputa dugim, ilavim vratom i nestaje ispod sjajnih perli.Pa jasno da se bavim gatanjem, draga moja. Tono onako kako me baka nauila, a njezina baka nju. Popijte aj da pogledam talog.Dugo je utjela, povremeno naginjui alicu ili je polako okreui meu mravim dlanovima kakbi je pogledala iz drugog kuta.Zatim ju je paljivo odloila, kao da se boji da bi joj se mogla rasprsnuti u lice.Bore s obje strane usta produbile su se, a obrve su joj se zbunjeno skupile.Pa, napokon je rekla, ovo je jedna od najudnijih alica koje sam ikad vidjela.Da? Jo uvijek sam se zabavljala, ali poela sam biti znatieljna. Hou li na putovanju prko mora upoznati visokog, tamnokosog stranca?Moda. Gospoa Graham nije previdjela ironian ton u mom glasu, pa se malo osmjehnula iodvratila na isti nain. A moda i neete. To je udno s vaom alicom, draga moja. Sve je unjoj proturjeno. Tu je jedan svinuti list koji znai putovanje, ali na njemu lei smrvljeni list koji znai ostanak. A nedvojbeno, ima tu i stranaca, i to nekoliko. Ako sam ispravno protumaila listove, jedan vam je od njih mu.Moje je veselje poneto splasnulo. Nakon est godina odvojenog ivota i est mjeseci zajednitva, moj mi je mu u izvjesnom smislu doista jo uvijek bio stranac, premda nisamshvaala kako se to moe vidjeti iz listova aja.Gospoa Graham jo uvijek se mrtila. Dajte da vam pogledam dlan, dijete, rekla je.Ruka koja mi je pridravala dlan bila je koata ali iznenaujue topla, a iz uredno razdijeljene sijede kose koja mi se nagnula nad dlan irio se miris lavandine vodice. Prilino mi je dugo zurila u dlan, tu i tamo pratei neku od linija prstom, kao da slijedi zemljovid iji putovi svi odreda nestaju pod valovima na pijesku i u naputenim pustopoljinama.Dakle, to je? upitala sam trudei se da zadrim nehajan ton. Ili me moda eka previe studbina da mi je odate?Gospoa Graham zbunjeno je podigla pogled i zamiljeno mi se zagledala u oi, ali nijemi ispustila ruku. Zatresla je glavom i stisnula usne.Oh, ne, draga moja. S dlana ne moete proitati sudbinu nego samo njezino sjeme. Zamiljeno je nagnula ptiju glavu u stranu. Crte na dlanu s vremenom se mijenjaju, znate.Jednoga bi dana mogle biti prilino drukije nego to su sada.Nisam to znala. Mislila sam da ostanu iste od roenja. Obuzdavala sam se da ne istrgnem ruku. U emu je onda smisao gatanja iz dlana? Nisam eljela biti nepristojna, ali ovo me gatanje malo uznemirilo, osobito nakon itanja ajnih listova. Gospoa Grahamneoekivano se nasmijeila i sklopila mi aku.Crte na dlanu pokazuju tko ste, draga moja. Zato se mijenjaju, ili bi se barem trebale mijenjati. Nekim ljudima ostanu iste; onima koji su dovoljno nesretni da se ne mijenjaju, ali takvih nema mnogo. Stegnula mi je aku i potapala me po njoj. Nevjerujem da ste vi jedna od njih. Za nekoga tako mladog, va dlan pokazuje mnogo promjena. Dakako, to je vjerojatno zbog rata, dodala je, kao za sebe.Opet me obuzela znatielja, pa sam dragovoljno rairila prste.Pa to onda moj dlan govori o meni?Gospoa Graham se namrtila, ali nije mi ponovo uhvatila ruku.To vam ne mogu rei. A to je udno, jer ruke su uglavnom sline. Dodue, ne kaem da vrijedi ono ako ste vidjeli jednu, vidjeli ste ih sve, ali esto je doista tako - postojeuzorci, znate. Iznenada se neobino zarazno osmjehnula i otkrila vrlo bijele, oito umjetne zube.Gatare tako rade, znate. Ja to radim svake godine na crkvenoj gozbi - ili sam barem radila prije rata, a pretpostavljam da u sada opet poeti. Ali neka djevojka ue uator - a ja je doekam s turbanom na glavi i paunovim perjem koje sam posudila odgospodina Donaldsona, i u odori orijentalnog sjaja - to je vikarov jutarnji ogrta, ut kao sunce i ukraen slikama paunova - u svakom sluaju, dobro je odmjerim dok se pretvaram da joj gledam u dlan, i vidim da nosi duboko dekoltiranu bluzu, jeftinparfem i naunice do ramena. Ne treba mi kristalna kugla da joj kaem kako e nagodinupostati majka. Zastala je, a sive su joj oi vragolasto zasjale. Ali ako vidite dana ruci koju drite nema prstena, pristojno je prvo prorei da e se uskoro udati.Nasmijala sam se, a ona mi se pridruila. Znai, vi im uope ne gledate u dlanove? upitala sam. Osim da provjerite imaju li prsten?Gospoa Graham izgledala je iznenaeno. Oh, naravno da gledam. Hou vam samo rei da znamto u vidjeti i prije no to pogledam. Najee. Kimnula je glavom prema mom ispruenom dl. Ali ovakav uzorak jo nisam vidjela. Imate krupan palac - nagnula se i lagano ga dodirnula - to se nee jako promijeniti. To znai da imate vrstu volju i da se ne datelako prevariti. Namignula mi je. Ali pretpostavljam da vam je to i mu mogao rei. A iovo. Pokazala je mesnati jastui ispod palca.to je to?To se zove Venerin brijeg. vrsto je stisnula tanke usne, premda su joj se kutovi neodoljivo okrenuli nagore. Kod mukarca to znai da voli djevojke. Kod ene je to malo drukije. Da budem pristojna, neto u vam prorei: nije ba vjerojatno da e vam mu pobjeikreveta. Nato se iznenaujue grleno i nepristojno zahihotala, a ja sam se malice zacrvenjela.Postarija domaica opet mi se zadubila u dlan, potkrepljujui tu i tamo svoje tvrdnje ispruenim prstom. Imate vrlo duboku liniju ivota, to znai da vas zdravlje dobro slui, a tako e vjerojatno i ostati. Linija je isprekidana, to znai da vam se ivot znaajnopromijenio - pa, to vrijedi za sve nas, zar ne? Ali vaa je malo isprekidanija odonih koje obino vidim, sva je u komadiima. E sad, linija braka vam se dijeli - opet je zatresla glavom - to nije neobino, znai da ete se dvaput udati...Moja reakcija bila je neznatna i smjesta sam je suzbila, ali gospoa Graham je osjetila trzaj moje ruke i brzo podigla pogled. Zakljuila sam da je ona vjerojatno prilino vjeta gatara. Zatresla je sjedokosom glavom da me utjei.Ne, ne, djevojko! To ne znai da e se vaem dragom muu neto dogoditi. Samo, kad bi se dogodilo - neznatnim stiskom ruke naglasila je posljednje rijei - vi ne biste venulii protratili ostatak ivota tugujui. To samo znai da spadate u onu vrstu ena koje znaju pronai novu ljubav ako im se prva izjalovi.Kratkovidno mi je zakiljila u dlan i njeno povukla kratkim, neravnim noktom po dubokoj liniji braka. Ali kod veine ljudi brana je linija isprekidana - a vaa se dijeli. Podigla je pogled i nestano mi se osmjehnula. Niste valjda potajna bigamistkinja,ha?Zatresla sam glavom i nasmijala se. Nisam. Kako bih nala vremena? Okrenula sam aku ipokazala joj vanjski rub dlana. ula sam da se po sitnim borama na ovoj strani dlana moe znati koliko ete djece imati? Ponadala sam se da mi glas zvui nehajno. Rub dlana bio mi je beznadno gladak.Gospoa Graham je na tu ideju prezirno odmahnula glavom. Pih! Nakon to jedanput ilidvaput rodite, moda ete tu dobiti bore. Ali vjerojatnije ete ih dobiti na licu. Tounaprijed nita ne dokazuje.Doista? uvi njezine rijei, obuzelo me glupavo olakanje. Ba sam je htjela zapitati znai togod duboke linije na dnu zapea (moda sklonost samoubojstvu?), ali uto je u kuhinju uao veleasni Wakefield s praznim alicama i prekinuo nas. Odloio je alice na povrinuza suenje pokraj sudopera i poeo buno i nespretno prekapati po kuhinjskom ormariu,oito s nadom da e mu netko pomoi.Gospoa Graham skoila je na noge da zatiti svetost svoje kuhinje. Spretno je odgurnula veleasnog i poela stavljati alice na posluavnik za radnu sobu, a on me povukao ustranu da joj ne smetamo.Kako bi bilo da doete u radnu sobu i popijete jo jednu alicu aja sa mnom i muem, gospoRandall? Upravo smo doli do sjajnog otkria.Unato izvanjskoj smirenosti, vidjela sam da blista od zadovoljstva zbog otkria, poput djearca koji skriva abu u depu. Oito, nije mi bilo druge nego da poem s njim i daproitam raun za pranje rublja satnika Jonathana Randalla, njegovu potvrdu za popravak izama ili neki drugi dokument slinog stupnja zanimljivosti.Frank se toliko zadubio u rasprostrte papire da je jedva podigao pogled kad samula u radnu sobu. Teka je srca predao papire u vikarovu debeljukastu ruku, a onda mu je stao iza lea kako bi virio preko njegova ramena, kao da ne moe podnijeti pomisao da makar na trenutak izgubi dokumente iz vida.Da? pristojno sam zapitala pokazavi prstom prema komadiima zamrljana papira. Mmmm, da, vrlo zanimljivo. Zapravo, zakuasti rukopis bio je tako izblijedio i cifrast da se jedva inilo vrijednim truda da ga se pokua proitati. Na vrhu jednog papira, boljeuuvanog od drugih, nalazio se nekakav grb.Vojvoda od... Sandringhama, je li? upitala sam zagledavi se u grb sa slikom leoparda koji lei i otisnutim slovima ispod njega, itljivijim od rukopisa.Tono tako, rekao je vikar i jo jae zasjao. Ta titula vie ne postoji, znate.Premda to nisam znala, inteligentno sam kimnula glavom, jer mi povjesniari u groznici otkria nisu bili nepoznati. Najee je dovoljno povremeno kimnuti glavom i u odgovarajuim intervalima rei: Ma nemojte? ili: Jako zanimljivo!.Zatim su se Frank i vikar s oklijevanjem pogledali, a onda je vikaru pripala astda me obavijesti o otkriu. Izgleda da su svi ti razbacani papiri govorili da je Frankov predak, zloglasni Crni Jack Randall, bio ne samo galantan vojnik u slubi krune nego i povjerljivi - i tajni - agent vojvode od Sandringhama.Gotovo agent provokator, ne mislite li tako, doktore Randall? Vikar je velikoduno predao tafetnu palicu Franku, a ovaj ju je zahvalno prihvatio.Tono tako. Dakako, sve je vrlo oprezno sroeno... Kratkim je kaiprstom njeno okrenuo listove papira.Ma nemoj? rekla sam.Ali iz ovih se dokumenata ini da je Jonathan Randall dobio zadau da potie jakobitskeosjeaje, ako postoje, meu lanovima istaknutih kotskih obitelji u ovom kraju, s ciljem da izmami na vidjelo sve baronete i poglavare klanova koji moda potajno ga jetakve osjeaje. Ali to je udno. Nije li Sandringham i sam bio pod sumnjom da je jakobit? Frank se okrenuo vikaru s upitnim izrazom lica, a vikarova glatka, elava glava namrtila se u identian izraz.Da, mislim da imate pravo. Ali ekajte, hajde da provjerimo u Cameronu. - Odjurio jedo polica s knjigama, krcatih svescima uvezanim u korice od telee koe. - On sigurno spominje Sandringhama.Jako zanimljivo, promrmljala sam i dopustila da mi panja odluta na veliku plutenu plou koja je prekrivala jedan zid sobe od poda do stropa.Ploa je bila prekrivena zapanjujuim mnotvom stvari, uglavnom raznim papirima, raunima za plin, pismima, obavijestima vijea biskupije, stranicama ispalim iz romana, biljekama napisanim vikarovim rukopisom, ali i sitnim stvaricama kao to su kljuevi, epovi boca i neim to je nalikovalo na dijelove automobila, privrenim na avlie i uzice.Dokono sam pregledavala to mnotvo, sluajui s pola uha raspravu koja mi se vodila iza lea (vikar i Frank doli su do zakljuka da je vojvoda od Sandringhama vjerojatno doista bio jakobit). Panju mi je privukla genealoka karta koja je osobito briljivo bila prikvaena za jedan kut ploe. Vrh karte bio je krcat imenima i datumima iz ranog sedamnaestog stoljea, ali pogled mi je zapeo za ime napisano na dnu: Roger W. (MacKenzie) Wakefield.Oprostite, rekla sam prekidajui zavrno prtanje rasprave o tome dri li leopard na vojvodinu grbu u api ljiljan ili moda afran? Je li ovo rodoslovno stablo vaeg sina?Ovaj, da, da, jest. Rastresen, vikar mi je urno priao i opet zablistao. Paljivo je skinuo kartu sa zida i rasprostro je na stol ispred mene.Vidite, nisam elio da Roger zaboravi svoju obitelj, objasnio mi je. To je prilino stara obitelj, see unatrag sve do sedamnaestog stoljea. Svojim se debeljukastim prstomgotovo s potovanjem spustio stablom.Budui da Roger ivi ovdje, dao sam mu svoje prezime jer mi se inilo da je tako prikladnije, ali nisam elio da zaboravi svoje podrijetlo. Namrtio se kao da se ispriava. Bojim se da se ja genealoki gledano ne mogu ba hvaliti svojom obitelji. Sve sami vikari i kapelani, tu i tamo pokoji prodava knjiga radi raznolikosti, a moe se slijediti unatrag samo do 1762. ili tu negdje. Prilino traljavo knjigovodstvo, znate, rekao mi je, alosno vrtei glavom nad ravnodunou svojih predaka.Ve je bilo kasno kad smo napokon napustili vikarov dom, nakon to je on obeao da e odmah sutra ujutro fotokopirati pisma u selu. Frank je veinu puta do pansiona proveo veselo brbljajui o pijunima i jakobitima, ali naposljetku je ipak primijetio moju utnju.to ti je, ljubavi? upitao je i njeno me uhvatio za ruku. Nije ti dobro? dodao je s mjevinom zabrinutosti i nade.Ne, dobro mi je. Samo sam razmiljala... Pokolebala sam se, jer o toj smo temi ve raspravljali. Razmiljala sam o Rogeru.O Rogeru?Nestrpljivo sam uzdahnula. Boe dragi, Frank! Ti si katkad tako... zaboravljiv. O Rogeru, sinu veleasnog Wakefielda.Ah, da, naravno, rastreseno je odvratio. Draesno dijete. to je s njim?Pa... samo sam htjela rei da sada ima mnogo djece poput njega... Siroadi, zna.Otro me pogledao i zatresao glavom.Ne, Claire. Doista bih volio, ali ve sam ti rekao to mislim o posvojenju. Stvar jeu tome... da se ne bih dobro osjeao s djetetom koje nije... no, koje nije moja krv. To je bez sumnje smijeno i sebino, ali ja tako osjeam. Moda u s vremenom promijeniti stav, ali zasad.. Nekoliko smo koraka prevalili u napetoj tiini, a onda je Frank iznenada stao i uhvatio me za ruke.Claire, rekao mi je promuklim glasom. Ja elim nae dijete! Ti si mi najvanija osoba nasvijetu. Iznad svega drugog, htio bih da ti bude sretna, ali elim te... no, elim tezadrati za sebe. Bojim se da bih tue dijete, s kojim ne bismo imali pravi odnos,doivljavao kao uljeza i da bih mu to zamjerao. Ali kad bih ti mogao darovati dijete, vidjeti ga kako raste u tebi i kako se raa... tada bih osjeao da je ono vie...produetak tebe, moda. I mene. Pravi dio obitelji. Moleivo je razrogaio oi.Da, u redu. Shvaam. Bila sam spremna odustati od te teme - za sada - pa sam se okrenula da krenem dalje, ali Frank me zaustavio i zagrlio.Claire, volim te, rekao mi je neodoljivo njenim glasom, pa sam spustila glavu na njegovu jaknu i osjetila njegove tople i snane ruke oko sebe.I ja volim tebe. Naas smo stajali u zagrljaju, blago se njiui na vjetru, a onda se Frank iznenada odmaknuo i nasmijeio mi se.Osim toga, njeno je rekao, maknuvi pramenove koje mi je vjetar nanio na lice, jo se nismo predali, zar ne?Uzvratila sam mu osmijeh. Nismo.Uhvatio me za ruku i udobno je smjestio pod svoj lakat, pa smo krenuli prema svojoj unajmljenoj sobi.to misli o jo jednom pokuaju?Da, zato da ne. Ruku pod ruku, odetali smo natrag na Gereside Road. Pogled na BaraghMohr, piktski kamen na uglu pokraj ceste, podsjetio me na drevne stvari.Zaboravila sam ti rei! uzviknula sam. eljela bih ti pokazati neto uzbudljivo. Frank mepogledao, privukao blie i stisnuo mi ruku.I ja tebi, odvratio je. Kako bi bilo da mi ti svoju stvar pokae sutra?Ali, kako se pokazalo, sutradan ujutro imali smo drugog posla. Posve sam bila smetnula s uma da smo isplanirali otii na cjelodnevni izlet do Great Glena na jezeru Loch Ness.ekao nas je dug put, pa smo krenuli prije svitanja. Nakon urnog odlaska do automobila koji nas je ekao u ledenoj zori, bilo mi je ugodno opustiti se ispod pokrivaai osjetiti kako mi se toplina vraa u ruke i stopala. A s toplinom me uhvatio i vrlo ugodan drijeme, pa sam slatko zaspala spustivi glavo na Frankovo rame. Posljednje ega se sjeam silueta je vozaeve glave, obrubljena crvenom crtom na pozadini jutarnjeg neba.Kad smo stigli ve je prolo devet, a vodi kojeg je Frank bio nazvao ekao nas je na rubu Locha s malim skifom za jedrenje.Ako vam odgovara, gospodine, mislio sam da kratko odjedrimo preko jezera do dvorca Urquhart. Tamo moemo neto prezalogajiti, a onda krenuti dalje. Vodi, mali ovjek mrka izgleda, u iznoenoj pamunoj koulji i hlaama od kepera, paljivo je odloio izletniku kru pod sjedalo i ispruio uljevitu ruku da mi pomogne ui u amac.Dan je bio prekrasan. Propupalo zelenilo na strmim obalama nejasno se odraavalo na nemirnoj povrini jezera. Unato mrku licu, na vodi bio je upuen i govorljiv ovjek; pokazivao nam je otoke, dvorce i ruevine koje su okruivale dugo i usko jezero.A evo i dvorca Urquhart. Pokazao je prstom prema glatkom kamenom zidu koji se jedva nazirao kroz drvee. Ili onoga to je od njega ostalo. Proklele su ga vjetice Glena,pa je trpio jednu nesreu za drugom.Zatim nam je ispripovijedao priu o Mary Grant, keri gospodara dvorca Urquhart, i onjezinu ljubavniku, Donaldu Donnu, pjesniku i sinu MacDonalda iz Bohuntina. Djevojin otac zabranio im je da se viaju zato to je prigovarao obiaju onog drugog da posuuje stoku na koju bi naiao (na nas je vodi uvjeravao da se kraa stoke u kotskom gorjusmatra posve asnim zanimanjem), ali oni su se ipak sastajali. Djevojin je otac todoznao, pa je namamio Donalda na lani randevu i uhitio ga. Kad je osuen na smrt, mladi je zamolio da ga ne objese kao kradljivca nego da mu odrube glavu kao dentlmenu. Molba mu je usliana, pa je odveden na stratite stalno ponavljajui: Vrag e izvui lorda Granta iz njegovih cipela, a Donald Donn nee biti objeen. I nije bio. Legenda kae da je njegova odrubljena glava, kad se otkotrljala s bloka, progovorila: Mary,podigni mi glavu.Zadrhtala sam, a Frank me zagrlio. Sauvan je dio jedne njegove pjesme, rekao mi jetihim glasom. Pjesme Donalda Donna. Evo kako glasi:Sutra na brijegu odrubit e mi glavu.Zar tjerat ete Mary, moju slatku draguda oima njenim promatra tu stravu?Uhvatila sam ga za ruku i blago je stegnula.Dok nam je vodi pripovijedao priu za priom o izdajama, umorstvima i nasilju, uinilomi se da loch zasluuje svoj zlokoban ugled.A to je s udovitem? upitala sam virei preko ruba amca u mutne dubine jezera. inilo mida je udovite posve prikladno za ovakav kraj.Na je vodi slegnuo ramenima i pljunuo u vodu.Istina, ovo je prilino udno jezero. Nedvojbeno, postoje prie o nekom starom i zlom stvorenju koje je neko ivjelo u njegovim dubinama. Ljudi su mu prinosili rtve - katkad krave, a katkad ak i malu djecu, koju bi spustili na vodu u koarama od prua. Ponovo je pljunuo. A neki tvrde da ovo jezero zapravo i nema dna - da u sredini ima rupu koja je dublja od iega u kotskoj. S druge strane - bore oko vodievih oiju produbile su se - prije nekoliko godina ovamo je dola jedna obitelj iz Lancashirea. Uletjeli su u policijsku postaju u Invermoristonu viui da su vidjeli udovite kako izlaziiz vode i skriva se u gustiu. Tvrdili su da je udovite grozno, da mu je itavo tijeloobraslo crvenom dlakom i da ima strane rogove na glavi. Rekli su da mu je krv kapala iz usta dok je neto vakalo. Podigao je ruku da preduhitri moj uasnuti uzvik.Poslali su jednog policajca da provjeri o emu je rije. Kad se vratio, rekao je: Pa,zanemarimo li kapanje krvi, to je vrlo toan opis - zastao je radi boljeg efekta - jedne vrlo lijepe gorske krave koja preiva u bujadi.Nakon to smo preplovili pola jezera, izali smo na obalu da pojedemo kasni ruak. Ondje nas je ekao automobil kojim smo se vratili kroz Glen. Usput nismo vidjeli nitazlokobno osim jedne crvene lisice koja je stajala na cesti s nekom sitnom ivotinjicom koja joj je beivotno visjela iz usta i koja je uplaeno podigla pogled kad smoizjurili iz zavoja. Skoila je s ceste i odjurila obalom, hitro poput sjene.Kad smo se napokon dovukli stazom do pansiona gospoe Baird, ve je bilo vrlo kasno,i zagrljeni smo stajali pred pragom dok je Frank traio klju, jo uvijek se smijui dananjim dogaajima.Tek kad smo se poeli svlaiti za krevet, sjetila sam se spomenuti ono minijaturno kameno svetite na Craigh na Dunu. Frankov umor smjesta je nestao.Doista? I ti zna gdje je? To je sjajno, Claire! Sav se ozario i stao prekapati po svom koferu.to trai?Ovo, odgovorio je i izvukao budilicu.Zato? zapanjeno sam ga upitala.Zato to elim ustati na vrijeme da ih vidim.Koga?Vjetice.Vjetice? A tko ti je rekao da tamo ima vjetica?Vikar, odgovorio je, oito uivajui u ali. A njegova je domaica jedna od njih.Sjetivi se ponosne gospoe Graham, prezirno sam frknula. Ne budi smijean!No dobro, to zapravo nisu vjetice. Vjetica ima diljem kotske stotinama godina - spaljivali su ih na lomaama do dugo u osamnaesto stoljee - ali ovo su drutvo navodno druidi ili tako neto. Ne vjerujem da je to zapravo okupljalite vjetica - ne mislim daje rije o tovanju vraga. Ali vikar mi je rekao da jedno lokalno drutvo jo uvijek obavlja obrede na dane starih svetkovina sunca. Vidi, on si zbog svog poloaja ne moedopustiti prevelik interes za takve stvari, ali previe je znatieljan da bi ih posve zanemario. Nije mi mogao rei gdje se te sveanosti odvijaju, ali ako u blizini postoji kameni krug, onda se zacijelo odravaju ondje. Protrljao je ruke od oekivanja.Kakva srea!Kad ovjek jedanput ustane prije svitanja da ode u pustolovinu, to je zabavno. Kadto uini dvaput u roku od dva dana, to ve mirie na mazohizam.A ovoga puta nije nas ekao ni lijepi, topli automobil s pokrivaima i termosicama.Pospano sam teturala uz brijeg iza Franka, spotiui se o korijenje i udarajui nonim palcima o kamenje. Jutro je bilo hladno i maglovito, pa sam gurnula ruke dublje udepove veste.Jo jedan posljednji napor preko vrha brijega i kameno svetite bilo je pred nama; kamenovi jedva da su se vidjeli na mutnom svjetlu prije svitanja. Zadivljen prizorom, Frank je ostao nepomino stajati, a ja sam zadihano sjela na prikladnu stijenu.Prekrasno, promrmljao je. Tiho se priuljao vanjskom rubu kruga, a onda je njegova sjenovita figura nestala u dubljim sjenama kamenova. Doista su bili prekrasni, iprokleto jezoviti. Zadrhtala sam, i to ne samo zbog studeni. Tko god da je sagradio ovaj kameni krug, ako je htio izazvati divljenje, dobro je obavio svoj posao.Frank se zaas vratio. Jo nema nikoga, iznenada mi je apnuo iza lea, pa sam se trgnula.Hodi, pronaao sam mjesto s kojeg emo moi promatrati dogaaje.Svjetlost je sada dolazila s istoka, samo naznaka blijedosive boje na obzoru, ali dovoljno jaka da ne posrem dok me Frank vodio kroz prolaz u grmlju johe koji jepronaao blizu vrha staze. U unutranjosti skupine grmova nalazila se mala istina, tek toliko velika da moemo stajati rame uz rame. Ali jasno smo vidjeli stazu, a iunutranjost kamenog kruga od kojeg nas nije dijelilo vie od est metara. Ne prvi put, zapitala sam se kakav je tono posao Frank obavljao u ratu. Oito je mnogo znao obeumnom kretanju po mraku.Budui da mi se spavalo, najradije bih se bila sklupala pod neki udobni grm i vratila na spavanje. Ali za to nije bilo dovoljno mjesta, pa sam ostala stajati i viriti niz strmu stazu oekujui dolazak druida. Poela su mi se koiti lea i boljele su menoge, ali nismo morali dugo ekati; zraka svjetlosti na istoku postala je blijedoruiasta, pa sam procijenila da nas od zore dijeli manje od pola sata.Prva figura kretala se gotovo jednako tiho kao i Frank. Zaula sam samo jedva ujni um kad je stopalima pomaknula kamenie na vrhu brijega, a onda je u moj vidokrug polako ula uredna sijeda kosa. Gospoa Graham. Znai, istina je. Vikarova domaica bila jerazumno odjevena, u suknju od tvida i vuneni kaput, a pod rukom je nosila zaveljaj. Kreui se tiho poput duha, nestala je iza jednog od uspravnih kamenova.Nakon toga stazom su stale brzo pristizati druge figure, po jedna, dvije ili tri, s priguenim hihotom i aptom koji se brzo stiao kad su se primakle krugu.Nekoliko sam ih prepoznala. Bila je tu gospoa Buchanan, upraviteljica seoske pote,plavokosa ena s novom trajnom iz koje se irio jak miris parfema Evening in Paris.Suspregnula sam smijeh. Tako dakle izgleda suvremeni druid!Pojavilo se ukupno petnaest figura, sve same ene, u rasponu starosti od gospoe Graham, koja je prevalila ezdesetu, do jedne mlade ene koja je tek zakoraila u dvadesete; prije dva dana vidjela sam je kako gura djeja kolica pred duanima. Sve su bileodjevene za hod po nezgodnom terenu i sve su pod rukom nosile zaveljaje. S minimumom askanja, nestale su iza kamenova i grmlja, a onda su se ponovo pojavile odjevene u posve bijelu odjeu, praznih aka i golih ruku. Kad se jedna od njih oeala o nauskupinu grmova, osjetila sam miris sapuna za pranje rublja i shvatila da su odjevene u krevetne plahte, koje su zaogrnule oko tijela i svezale na ramenu.Okupile su se izvan kruga kamenova, u redoslijedu od najstarije do najmlae, i stale iekivati u tiini. Svjetlost na istoku postala je snanija.Kad je sunce provirilo nad obzorom, kolona ena pokrenula se i polako zaputila izmeu dva kamena. Voditeljica ih je odvela ravno u sredite kruga, a onda ih vodila stalno naokolo. Kretale su se polako i graciozno poput labudova u krunoj procesiji.Zatim je voditeljica odjednom stala, podigla ruke i zakoraila u sredite kruga. Ispruila je ruke prema paru najistonijih kamenova i zazvala visokim glasom. Ne preglasno, ali dovoljno da joj se glas uje diljem kruga. Nepomina magla upila je njezinerijei i podarila im odjek, pa se inilo kao da dolaze sa svih strana, iz samih kamenova.to god da je rekla, plesaice su to ponovile. Jer to je ono to su sada postale. Ne dodirujui se, ispruile su ruke jedna prema drugoj, njihale su se i krivudale, jo uvijek se kreui u krugu. A onda se krug iznenada prepolovio. Sedam plesaica krenulo jeu smjeru kazaljke na satu, jo uvijek se kreui u krugu, a ostale u suprotnom smjeru. Zatim su se dva polukruga stala mimoilaziti sve veom brzinom, oblikujui na trenutke puni krug, a na trenutke dvored. Voditeljica je nepomino stajala u sredini istalno ponavljala onaj visoki zaziv na davno izumrlom jeziku.ovjek bi pomislio da e skupina ena u krevetnim plahtama to paradira u krugovima na vrhu brijega, mnoge od njih bile su debele i ne ba okretne, izgledati smijeno, a moda su tako doista i izgledale. Ali meni se od zvuka njihovih zaziva nakostrijeilakosa na glavi.Zatim su se sve u istom asu zaustavile i okrenule prema izlazeem suncu, stojei u dva polukruga. Izmeu dijelova kruga koji su oblikovale, jasno se razabirala staza.Sunce se diglo iznad obzora, a zraka svjetlosti probila se izmeu istonih kamenova,zarivi se poput noa meu dvije polovice kruga i obasjavi veliki rascijepljeni kamenna drugoj strani kamenog svetita.Plesaice su naas ostale nepomino stajati s obje strane zrake svjetlosti. A onda jegospoa Graham neto rekla, na istom onom udnom jeziku, ali ovoga puta normalnim glasom. Zavrtjela se i uspravnih lea krenula stazom svjetlosti dok joj je sijeda kosablistala na suncu, a plesaice su bez rijei krenule za njom. Jedna po jedna, prolesu kroz procjep u glavnom kamenu i nestale u tiini.Frank i ja ostali smo uati u grmlju johe sve dok ene, koje su se sada smijale i normalno askale, nisu pokupile svoju odjeu i u skupini se zaputile niz brijeg da popiju kavu u vikarijatu.Boe dragi! Protegnula sam se pokuavajui istjerati ukoenost iz nogu i lea. Ovo je bilojmljivo, zar ne?Prekrasno! oduevljeno je odvratio Frank. Ne bih to propustio ni za to na svijetu. Izvukao se iz grmlja poput zmije i ostavio me da se sama iskobeljam dok je on pretraivao unutranjost kruga, spustivi nos do zemlje poput lovakog psa.to to trai? upitala sam ga. Ula sam u krug pomalo oklijevajui, ali u meuvremenu se veve razdanilo, pa su kamenovi, premda jo uvijek impresivni, izgubili velik dio onemrane zlokobnosti koju su imali u svitanje.Oznake, odgovorio je puui na rukama i koljenima i napeto promatrajui nisku travu. Kakosu znale gdje moraju stati i kojim putem krenuti?Dobro pitanje. Ja nita ne vidim. Ali kad sam bacila pogled na tlo, u podnoju jednogod visokih kamenova ugledala sam zanimljivu biljku. Je li to potonica? Ne, vjerojatno nije, tamnoplavi cvjetovi ove biljke imali su naranasto sredite. Zaintrigirana, krenula sam prema njoj, ali uto je Frank, koji je imao otriji sluh od mene, skoio na noge, zgrabio me za ruku i urno odvukao iz kruga, trenutak prije no to je unjega, s druge strane, ula jedna od jutronjih plesaica.Bila je to gospoica Grant, niska i debeljukasta ena koja je, u skladu sa svojom figurom, vodila slastiarnicu u Ulici High u selu. Kratkovidno je zakiljila naokolo aonda gurnula ruke u depove traei naoale. Kad ih je nataknula na nos, proetala se krugom, napokon nabasala na izgubljenu ukosnicu po koju se oito bila vratila i stavila je na mjesto u svojoj gustoj, sjajnoj kosi. Nije ostavljala dojam da joj se urinatrag na posao. Umjesto da krene, sjela je na jedan kamen, prijateljski naslonila lea na jedan od kamenih divova i bez urbe zapalila cigaretu.Frank je pokraj mene tiho uzdahnuo od oajanja. Pa, rezignirano je rekao, bit e boljeda krenemo. ini se da bi ona tamo mogla sjediti cijelo jutro. A ja ionako nisam primijetio nikakve oznake.Moda bismo se mogli vratiti poslije, predloila sam, jo uvijek znatieljna u vezi s onomudnom biljkom s plavim cvjetovima.Da, u redu. Ali Frank je u meuvremenu oito izgubio zanimanje za sam krug; sada su gazaokupljale pojedinosti ceremonije. Pri silasku s brijega, neumorno me ispitivao i tjerao da se to tonije prisjetim rijei zaziva i redoslijeda plesova.Nordijski, napokon je zadovoljno zakljuio. Gotovo sam siguran da su osnovne rijei izdrevnog nordijskog. Ali ples? Zamiljeno je zavrtio glavom. Ne, ples je mnogo stariji. to ne znai da ne postoje vikinki kruni plesovi, dodao je strogo podiui obrve, kao dsam ja nagovijestila da ne postoje. Ali to premjetanje s dvoredom, to je... no, to je poput... pa, neki obrasci na grnariji naroda pokala pokazuju dosta slian uzorak, ali s druge strane... hm.Opet je upao u jedan od onih svojih kolnikih zanosa, pa bi s vremena na vrijeme promrmljao neto sebi u bradu. Izaao je iz transa tek kad se nadomak podnoju brijega neoekivano spotaknuo o neku prepreku. Rairio je ruke i iznenaeno uzviknuo, a noge sumu odletjele u zrak, pa se nezgrapno otkotrljao niz nekoliko posljednjih metarastaze i zaustavio u skupini umskih krasuljica.Pojurila sam za njim, ali kad sam stigla u podnoje, on se ve uspravljao pokraj ustreptalih stabljika.Jesi li dobro? upitala sam ga, premda sam vidjela da jest. Mislim da jesam. Oamueno jevratio na tjeme tamne pramenove koji su mu pali na elo. Na to sam se to spotaknuo?Na ovo. Podigla sam konzervu sardina, koju je odbacio neki prijanji posjetilac. Jedna od opasnosti civilizacije.Ah. Uzeo mi je konzervu iz ruke i zavirio u nju, a onda je bacio preko ramena. teta to je prazna. Ovaj me izlet prilino iscrpio. Kako bi bilo da pogledamo to nam gospoaBaird moe ponuditi za kasni doruak?U redu, odvratila sam poravnavajui mu posljednje pramenove kose. S druge strane, mogli bismo umjesto toga pojesti rani ruak. Pogledi su nam se susreli.Ah, opet je rekao, ovoga puta posve drugaijim glasom. Polako me pomilovao po ruci ivratu, a onda me prstom njeno stao drakati po uhu. Mogli bismo.Ako nisi previe gladan, dodala sam. Drugu mi je ruku spustio na lea i njeno me privukao sebi, milujui me prstima sve nie i nie. Malo je otvorio usta i stao vrlo blago disati niz ovratnik moje haljine, kakljajui mi dahom vrh dojki.Oprezno me spustio na travu, pa mi se uinilo da mu paperjasti cvjetovi krasuljicalebde oko glave. Nagnuo se i njeno me poljubio, a onda me nastavio ljubiti dok mi je otkopavao haljinu, jedno dugme za drugim, izazivajui me, zastajui da gurne ruku pod haljinu i poigra se s ukruenim vrhovima mojih dojki. Napokon mi je raskopaohaljinu do struka.Ah, opet je rekao, ponovo drugaijim glasom. Poput bijelog baruna. Glas mu je sada biopromukao, a pramen kose opet mu je pao na elo, ali ovoga puta nije ga pokuao vratiti na tjeme.Otkopao mi je grudnjak iskusnim trzajem palca i sagnuo se da oda vjeto potovanje mojim dojkama. Zatim se povukao i objema mi rukama obujmio dojke, polako sputajui dlanove prema sredini, sve dok se nisu sreli izmeu uzdignutih humaka. Ne zastajkujui, opet ih je njeno povukao van, slijedei rub grudnog koa do lea. A onda opet gore, pa dolje i naokolo, sve dok nisam zastenjala i okrenula mu se. Poljubio me u ustai privukao sebi sve dok nam se bokovi nisu vrsto spojili, a onda je spustio glavu i stao mi polako grickati rub une koljke.Ruka kojom mi je milovao lea sputala se sve nie i nie, a onda je odjednom iznenaeno zastala i provjerila jo jedanput. Podigao je glavu i pogledao me sa smijekom.A to je ovo? upitao je, oponaajui seoskog policajca. Ili bih moda trebao pitati to ovije?Samo sam spremna, dostojanstveno sam odgovorila. Medicinske sestre nauene su predvidjeti razne sluajeve.Doista, Claire, promrmljao je kliznuvi rukom pod suknju pa uz bedro do meke, nezatiene topline meu mojim nogama, ti si najgroznije praktina osoba koju znam.Dok sam naveer sjedila u sobi na stolcu s velikom knjigom u krilu, Frank mi je priao s lea.to radi? upitao me i njeno mi spustio ruke na ramena.Traim onu biljku, odgovorila sam gurnuvi prst izmeu dva lista knjige da ne zaboravimgdje sam stala. Onu koju sam vidjela u kamenom krugu. Pogledaj... Otvorila sam knjigu. Mogla bi biti iz roda campanulacea, gentianacea, palamonicea ili boraniacea- meni se ini da je najvjerojatnije potonica - ali moda je ak i varijanta ove biljke, anemone patens. Pokazala sam mu ilustraciju u boji koja je prikazivala sasu. Nevjerujem da je to bilo koja vrsta gorice, jer latice joj zapravo nisu zaobljene,ali...Zato se onda ne vrati na brijeg i ubere je? predloio mi je. Moda bi ti gospodin Crookistao posuditi onu svoju prastaru motorinu, ili... ne, imam bolju ideju. Posudi automobil gospoe Baird, tako e biti sigurnija. Od ceste do podnoja brijega kratak jeput.A onda jo oko tisuu metara uzbrdo, odvratila sam. Zato te ta biljka tako zanima? Okrenla sam se da ga pogledam. Sobna svjetiljka obrubila mu je lice tankom zlatnom crtom, pa je izgledao poput sveca na nekoj srednjovjekovnoj rezbariji.Ne zanima mene ta biljka. Ali ako ve namjerava otii gore, volio bih da usput pogledavanjski obod kamenog kruga.U redu, posluno sam odvratila. A to da traim?Tragove vatre, odgovorio je. U svim tekstovima o Beltaneu koje znam, u obredima seuvijek spominje vatra, a ipak, ene koje smo jutros vidjeli nisu je upotrijebile.Pitam se jesu li je moda zapalile sino, a onda se ujutro vratile da otpleu svoj ples. Dodue, povijesno gledano, te su vatre navodno palili pastiri. Nisam primijetiotragove vatre u unutranjosti kruga, dodao je, ali otili smo prije no to sam se sjetio provjeriti vanjski dio.U redu, ponovo sam rekla i zijevnula. Rano ustajanje dva dana zaredom uzelo je danak. Zaklopila sam knjigu i ustala. Pod uvjetom da ne moram ustati prije devet.Ali kad sam napokon ula u kameni krug, ve je bilo gotovo jedanaest sati. Bila sammokra do koe jer je padala sitna kia a nisam se sjetila ponijeti kabanicu. Na brzinu sam pretraila vanjski dio kruga, ali ako je ondje ikad gorjela vatra, netko sepotrudio ukloniti sve tragove.Biljku sam lake pronala. Nalazila se na mjestu koje sam zapamtila, u blizini najvieg kamena. Odrezala sam nekoliko cvjetova sa stabljika i privremeno ih pohranilau rupi, s namjerom da se prikladno pobrinem za njih kad se vratim do malog automobila gospoe Baird u kojem sam ostavila teke biljne pree.Najvii kamen u krugu bio je raskoljen; u sredini je imao okomitu pukotinu koja gaje razdvajala na dva golema komada. udno, dva su dijela na neki nain bila odvojena. Premda su se sueljene povrine oito podudarale, bile su meusobno udaljene otprilike tri etvrt metra.Odnekuda iz blizine dopirao je zvuk duboka zujanja. Pomislila sam da se u nekojdubljoj pukotini kamena nalazi konica, pa sam poloila ruku na kamen kako bih se nagnula u pukotinu.U tom trenutku kamen je vrisnuo.Odskoila sam kao opeena, tako brzo da sam se spotaknula o kratku travu i s treskompala na stranjicu. Zabuljila sam se u kamen znojei se.Nikad prije nisam ula da je neki ivi stvor proizveo takav zvuk. Nemogue ga je opisati, moe se samo rei da takav krik ne biste oekivali od kamena. Bio je jeziv.Zatim su i drugi kamenovi poeli vikati. Zaula sam zvukove bitke, krikove umiruih ljudi i uplaenih konja.Snano sam zatresla glavom da razbistrim misli, ali buka nije prestala. Nesigurnosam ustala i oteturala do ruba kruga. Zvukovi su dopirali sa svih strana, od egasu me zaboljeli zubi i zavrtjelo mi se u glavi. Poelo mi se mutiti pred oima.Ne mogu sa sigurnou rei jesam li se namjerno vratila do pukotine u glavnom kamenu ili je to bila posljedica sluaja, nasuminog teturanja kroz maglu buke.Jednom prilikom, kad sam putovala nou, zaspala sam na suvozaevu sjedalu automobilau pokretu, uljuljkana bukom kretanja u iluziju potpunog besteinskog stanja. Vozaje prebrzo izletio na most i izgubio nadzor nad vozilom, pa su me bljetava svjetla i muan osjeaj da padam velikom brzinom prenuli iz sna o lebdjenju. Taj grubi prelazak u stvarnost najvie je to se mogu pribliiti opisu osjeaja koji sam tada iskusila, premda je i on jo uvijek daleko od istine.Mogla bih rei da mi se vidokrug suzio u mranu toku i onda potpuno nestao, ne ostavljajui za sobom tamu nego jarku prazninu. Mogla bih rei da sam imala osjeaj da se vrtim ili da sam se izvrnula. I sve bi to bilo tono, a ipak nita od toga ne bi mogloopisati onaj osjeaj potpunog prekida koji me u tom asu obuzeo, kao da sam se svomsnagom sudarila s neim to ne postoji.Istina je da se nita nije ni pomaknulo ni promijenilo. inilo se da se nita nije dogodilo, a ipak me obuzeo osjeaj elementarnog uasa, tako snaan da vie nisam znala ni tko sam ni to sam, ni gdje se nalazim. Bila sam u sreditu kaosa i nikakva mi tjel