8/14/2019 G - IKT

1/514

GNOSTIKA

IZVORNI

KOPTSKI

TEKSTOVI

Nag Hammadi Codicesi

Papyrus Berolinensis

THE NAG HAMMADI LIBRARY IN ENGLISHTRANSLATED AND INTRODUCED BY MEMBERS OF THE

COPTIC GONSTIC LIBRARY PROJECT OF THE INSTITUTEFOR ANTIQUITY AND CHRISTIANITY CLAREMONT, CALIFORNIA - James M. Robinson, General EditorTHIRD, COMPLETELY REVISED EDITION WITH AN AFTERWORD BY Richard Smith, Managing Editor Harper San Francisco

1990.

E Q @ 2 0 0 9

8/14/2019 G - IKT

2/514

8/14/2019 G - IKT

3/514

8/14/2019 G - IKT

4/514

Sadraj

Predgovor Oznake u tekstu

UVOD

MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)

JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)

EVANELJE ISTINE(I,3 i XVII,2)RASPRAVA O USKRSNUU (I,4)

TRIPARTITNI TRAKTAT (I,5)

IVANOV APOKRIF(II,1,III,1, IV,1 i BG8502,2)

EVANELJE PO TOMI(II,2)EVANELJE POFILIPU (II,3)HIPOSTAZA ARHONATA (II,4)O PODRIJETLUSVIJETA (II,5 i XII,2)EGZEGEZA DUE(II,6)

KNJIGA TOME ATHLETESA (II, 7)EVANELJE PO EGIPANIMA (III,2 i IV,2)EUGNOST BLAENI(III,3 i V,1) iSOFIJA ISUSA KRISTA (III,4 i BG8502,3)DIJALOG SPASITELJA (III,5)OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2)

(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3)

(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4)

OTKRIVENJE PO ADAMU (V,5)

DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI,1)

6

10

11

39

41

49

61

66

138

159

167

185

193202

212

235

246

250

258

266

275

107

124

8/14/2019 G - IKT

5/514

GROM: SAVREI UM (VI,2)KONANO UENJE(VI,3)POJAM NAE VELIKE MOI(VI,4)PLATON, DRAVA 588A-589B (VI,5)RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM(VI,6)MOLITVA ZAHVALNOSTI (VI,7)

ASKLEPIJE 21-29 (VI,8)EMOVA PARAFRAZA (VII,1)DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA (VII,2)OTKRIVENJE PO PETRU (VII,3)SILVANOVO UENJE (VII,4)TRI SETOVE STELE (VII,5)ZOSTRIJAN (VIII,1)PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)MELKISEDEK (IX,1)MISAO NOREJE (IX,2)SVJEDOANSTVOISTINE (IX,3)MARSANES (X,1)

TUMAENJEZNANJA (XI,1) VALENTINIJANSKO TUMAENJE(XI,2) te O POMAZANJU,O KRTENJUA i B

i O EUHARISTIJI A i B ALOGEN (XI,3)HIPSIFRONA (Xl,4)IZREKE SEKSTOVE(XII,1)FRAGMENTI(XII,3)TRIMORFNA PROTENOJA (XIII,1)EVANELJE PO MARIJI (BG 8502,1)DJELO PETROVO (BG 8502,4)POGOVOR: MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA

283

292

298

304

307

313

315

323

343

352

358

374

379

406

412

418421

431

442

450458

468

470

476

479

488

492

496

8/14/2019 G - IKT

6/514

PREDGOVOR

Ova je knjiga temeljito revidirano izdanjeKnjinice Nag Hammadi na engleskom. Prvo izdanje, objavljeno 1977., oznailo je kraj jedne ipoetak druge faze znanstvenog izuavanja Nag Hammadija. U prvojse fazi ilo za tim da ova zbirka tekstova postane dostupna; drugu su fazu obiljeile rasprave i tumaenja tih tekstova.

Zbirka papirusnih rukopisa iz etvrtog stoljea sastoji se od dvanaest kodeksa i osam listova iz trinaestog kodeksa, te sadri pedeset i dvaodvojena traktata, odnosno, etrdeset i pet naslova izuzmemo li duplikate. Kako veina traktata iz knjinice potjee od helenistiih sekti kojedanas zovemo gnosticima, i to u koptskom prijevodu, zbirka je dobilanaziv Koptska gnostika knjinica. Znanstvenika rivalstva, te situaci

ja u Egiptu u godinama nakon otkria knjinice 1945., znatno su omelirad na rukopisima. Dvadeset godina nakon otkria obraen je i preveden samo mali broj tekstova, i to uglavnom od strane europskih znanstvenika, a na engleski je jezik prevedeno manje od deset posto zbirkeGodine 1966., tim ljudi odgovornih za nastanak ove knjige po prvi putse okupio u sklopu "Projekta koptske gnostike knjinice" ("The Coptic Gnostic Library Project"), iji je pokrovitelj bio Institut za antiku ikranstvo iz Claremonta u Kaliforniji.

Ureivanje i prevoenje knjinice moglo se nastaviti tek nakon tosu rukopisi postali dostupni. Godine 1970. Ministarstvo kulture Arapske Republike Egipta imenovalo je, u suradnji s UNESCO-om, Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Za tajnika je izabranpredstavnik Sjedinjenih Drava, James M. Robinson. Primarni je zadatak odbora bio nadgledati izdavanje fotografiranih pretisaka. Cjelokupna je knjinica tako objavljena izmeu 1972. i 1977. u serijiPretisak kodeksa iz Nag Hammadija(The Facsimile Edition of the Nag Hammadi Codices), izdava E. J. Brill iz Leidena. Uslijedilo je izdavanjeKar-tonae 1979., a potom i Uvoda 1984., ime je dvanaestsveano izdanje Pretiska kompletirano. Tom su izdavakom poduhvatu potpomogli

8/14/2019 G - IKT

7/514

lanovi 'Projekta koptske gnostike knjinice', koji su izmeu 1971. 1979. u Koptskom muzeju u starom Kairu radili na rekonstrukciji i kon-zervaciji rukopisa.

Godine 1977., u isto vrijeme kad je cjelokupan sadraj zbirke postaodostupan u obliku pretisaka, E. J. Brill i Harper & Row objavili su pr

vo izdanjeKnjinice Nag Hammadi na engleskom.Jednosveani engleski prijevod izaao je u trenutku kad je projekt iznjedrio svoje pr vo znaajno znanstveno djelo, potpuno kritiko izdanje pod naslovomKoptska gnostika knjinica(The Coptic Gnostic Library). To vieto-mno djelo sadri redigirane koptske tekstove sa engleskim prijevodimauvode, biljeke, te indekse. U izdanje je ukljuena cjelokupna knjinica

Nag Hammadi, kao i tri slina rukopisa pohranjena u Berlinu, Londonui Oxfordu. Koptska gnostika knjinica(The Coptic Gnostic Library),u izdanju E. J. Brilla, sadri sljedee tomove:Nag Hammadi Codex I (The Jung Codex), sv. 1: Introduction, Texts and Translation; sv. 2: Notes, uredio Harold W. Attridge, 1985;Nag Hammadi Codices 11,1 and IV,1: The Apocryphon of John, Long Recension,uredio Frederik Wis-se, pred izlaenjem;

Nag Hammadi Codex 11,2-7, together with XIII,2*,Brit. Lib. Or. 4926(1) and P. Oxy. 1,654,655, sv. 1: Gospel of Thomas,Gospel of Philip,Hypostasis of the Archons, Indexes; sv.2:On the Ori

gin of the World, Exegesis on the Soul, Book of Thomas, Indexes,uredioBentley Layton, u tisku;Nag Hammadi Codex 111,1 and Papyrus Bero-linensis 8502,2: The Apocryphon of John, Short Recension,uredio Peter Nagel, urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem;Nag Hammadi Codices 111,2 and IV, 2: The Gospel of the Egyptians (The HolyBook of the Great Invisible Spirit),uredili Alexander Bohlig i Frederik Wisse u suradnji sa Pahorom Labibom, 1975;Nag Hammadi Codices III, 3-4 and V, 1 with Papyrus Berolinensis 8502,3 and OxyrhynchusPapyrus 1081: Eugnostos and The Sophia of Jesus Christ,uredio i pre veo Douglas M. Parrott, u tisku;Nag Hammadi Codex 111,5: The Dialogue of the Saviour,urednik izdanja Stephen Emmel, 1984;Nag Hammadi Codices V,2-5 and VI with Papyrus Berolinensis 8502,1 and 4,urednik izdanja Douglas M. Parrott, 1979;Nag Hammadi Codex VII,urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem;Nag Hammadi CodexVIII, urednik izdanja John Sieber, pred izlaenjem;Nag Hammadi Codices IX & X,urednik izdanja Birger A. Pearson, 1981;Nag Hamma-

8/14/2019 G - IKT

8/514

di Codices XI, XII and XIII,urednik izdanja Charles W. Hedrick, u tisku; Nag Hammadi Codices: Greek and Coptic Papyri from the Car-tonnage of the Covers,uredili J. W. B. Barns, G. M. Browne i J. C.Shelton, 1981; Pistis Sophia, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i biljeke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978;The

Books of Jeu and the Untitled Text in the Bruce Codex,tekst uredioCarl Schmidt, prijevod i biljeke Violet MacDermot, urednik izdanjaR. McL. Wilson, 1978.

Depno izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskomobjavljenoje1981., izdava Harper & Row, te 1984. godine, izdava E. J. Brill. Ovaizdanja ukljuuju dodatak prijevoduDijalog Spasitelja koji se temelji

na fragmentima (144, 15-146,24) koje je Stephen Emmel pronaao uknjinici Beinecke na sveuilitu Yale.Kada je, prije vie od desetljea, objavljenaKnjinica Nag Hamma

di na engleskom, izdan je bio samo jedan naslov iz serijeKoptska gno- stika knjinica. Sada, kada se rad na seriji blii kraju, ova je knjiga temeljito revidirana kako bi se prijevodi uskladili sa konanim prijevodima kritikog izdanja. U sluaju svezaka koji su ranije objavljeni, u kritikom je izdanju izvedeno gdjekoje poboljanje. Istraivanje na poljugnosticizma, uvelike potaknuto djelovanjem 'Projekta koptske gnosti-ke knjinice', u proteklih je deset godina takoer uznapredovalo. Napisani su novi uvodi traktatima, kao potvrda da diskusija i dalje traje.Budui da se nekoliko naslova u knjinici pojavljuje u vie od jedne verzije, bilo je mogue kombinirati fragmentarne verzije nekih teksto va da bi se dobio to potpuniji prijevod. Dva naslova iz srodnog berlinskog gnostikog papirusa takoer su ukljuena.

Budui da su originalni rukopisi iz knjinice na mnogim mjestimafragmentarni, trima su tokama (...) oznaena mjesta na kojima se nalaze praznine, no ne i njihov razmjer . U tu su svrhu, kao pokazatelj tete, u prijevodu ostavljeni brojevi stranica i redaka papirusnog kodeksa.Potpuni je prikaz fizikog stanja rukopisa naveden uPretisku, te u kritikom izdanju Koptska gnostika knjinica.Tekstovni znaci koji se koriste u Knjinici Nag Hammadi na engleskompreuzeti su iz kritikogizdanja; za dodatnu znanstvenu grau, itatelj se upuuje na to izdanje.Za sve iru bibliografiju s polja gnostikih studija pobrinuo se David MScholer, Nag Hammadi Bibliography 1948-1969, svezak prvi iz seri-

8/14/2019 G - IKT

9/514

jeNag Hammadi Studies, objavljene 1971., izdava E. J. Brill, uz godinje auriranje u asopisuNovum Testamentom. Svi bi ti dodaci uskorotrebali biti sakupljeni i objavljeni u novom tomu serijeNag Hammadi Studies, pod naslovomNag Hammadi Bibliography 1970-1985. Izda va Harper & Row u posljednje je vrijeme objavio dvije knjige raspr

o drevnom gnosticizmu i njegovu suvremenu znanstvenom izuavanjGnosis: The Nature and History of Gnosticism Kurta Rudolpha, 1983.;i The Jesus of Heresy and History: The Discovery and Meaning of theNag Hammadi Gnostic Library Johna Darta, 1988.

'Projekt koptske gnostike knjinice' velikoduno su tijekom godna potpomagale mnoge organizacije, kojima bi ovom prigodom elje

zahvaliti: Egipatska organizacija za starine, UNESCO, Ameriki centaza istraivanje u Egiptu, Nacionalna zaklada za humanistiku, Memori jalna zaklada John Simon Guggenheim, Ameriko filozofsko drutvZaklada Smithsonian i Fakultet za postdiplomski studij Claremont. Uzavrnoj bi rijei zahvale trebalo istaknuti da je pripremu ovog temeto revidiranog novog izdanja, svojim trudom u pripremanju prvog izdnja, uvelike olakao njegov glavni urednik, Marvin W. Meyer.

Richard Smithglavni urednik

8/14/2019 G - IKT

10/514

OZNAKE U TEKSTU

[ ] Zagrade koje oznaavaju mjesta u rukopisu na kojima nedosta je dio teksta. Gdje tekst nije bilo mogue rekonstruirati, unutar zagrada stavljene su tri toke, bez obzira na veliinu praznine; etvrta tokau tom sluaju oznaava kraj reenice. Izuzetak je od ovog pravila mjestimina upotreba manjeg ili veeg broj toaka, kao procjene nedostat

ka slova nekog imena. U nekoliko sluajeva tri toke stavljene su bezzagrada, i to na mjestima gdje niz koptskih slova nije tvorio prevedivusmislenu cjelinu. Zagrada nije stavljana na pola rijei, osim u sluajevima imena ili rijei odvojenih crticom. Sve ostale rijei u potpunosti suostavljene unutar ili izvan zagrada, ovisno o itljivosti odreenih koptskih slova, ili razumljivosti odreene rijei.

< > Zagrade koje oznaavaju ispravak pisarskog ispusta ili pogreke. Prevoditelj je na tim mjestima nadopisao slova koja je pisar nehotice ispustio, ili zamijeno slova koja su grekom upisana.

{ } Zagrade koje oznaavaju suviak slova ili rijei, nastao grekompri prepisivanju.

( ) Zagrade koje oznaavaju grau koju je u tekst inkorporirao ured

nik ili prevoditelj. Iako se nuno ne nadovezuje na tekst, ta graa pruaitatelju korisne podatke.

8/14/2019 G - IKT

11/514

UVOD

JAMES M. ROBINSON

1. Smisao tekstovaKnjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pi

tanjima autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike razlikuju. Razlike postoje ak i u gleditima, i to do te mjere da je nemogue sa sigurnou ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ilpokreta. Pa ipak, taj je raznoliki materijal morao imati neka zajednika obiljeja koja su potaknula sakupljae da ih odaberu za ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalaze-i u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i nisu bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova,Evanelje po Tomi,i zapoinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt"Tekstovi se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju jeizvorni autor vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tumaenja koja su proizala iz te poruke.

Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovjeanstva, sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav poznajemo, te radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je ukljuivao odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnueka konanom osloboenju. Nema tu nekog htijenja za agresivnom re volucijom, ve prije odbijanja sudjelovanja u zagaivanju koje unita va jasnou vienja.

Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kranstvomi istonjakim religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vremena, i sekularnijim ekvivalentima dananjice, kao to su, primjerice, sub-kulturni pokreti iz ezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potroakog drutva, povlaenje u komune istomiljenika daleko od guve iuurbanosti velikih gradova, neprihvaanje kompromisa politikih pro-

8/14/2019 G - IKT

12/514

cesa, dijeljenje internih ideja o neminovnoj propasti kulture i o idealnoj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to iu moderno doba onaj stvarni izazov, korijene kojeg nalazimo u izvorima poput knjinice Nag Hammadi.

No koliko god zadivljujui i provokativni, ti su korijeni esto zbu

njujui i izazivaju frustraciju, ne samo kod pojedinca koji nije sasmaupoznat sa njihovom porukom, ve i kod boljeg poznavatelja, koji nastoji slijediti traak svjetla to se nazire izmeu rijei. Jer, tijek povi

jesti otetio je i fragmentirao samu bit knjinice Nag Hammadi, i u tak vom je obliku ona konano ugledala svjetlo dana. Da bi se ta bit danasuope shvatila, na mnogim su razinama potrebni temeljiti zahvati. Primjena filozofske i religijske tradicije, odnosno mitologije antikog do

ba, bila je jedini nain na koji se moglo izraziti jedno, u sutini, netra-dicionalno gledite. To je gledite, tovie, bilo i suvie radikalno da bizaivjelo unutar organiziranih religija i filozofskih kola onoga dobapa nije stoga ni imalo prilike iskoristiti prednost obrazovnih ustanovatih kultura u razvijanju i boljem objanjavanju svih svojih implikacijaGnostike su se kole poele javljati unutar kranstva i neoplatonizma,koji su ih kasnije odbacili zbog "hereze" gnosticizma. Iz tog su razlogsmisleni i elokventni mitovi i filozofske formulacije tog radikalnog gledita postali iskrivljene i zbrkane predaje, dodatno razvodnjene i zamuene intervencijama kasnijih, opskurnijih autora, ije verzije sainjava

ju vei dio sauvanog materijala ... iako u knjinici Nag Hammadi moemo nai i nekoliko "klasika".

Tekstovi su sa grkog na koptski jezik prevoeni zasebno, pri emu neki prevoditelji nisu sasvim uspjeli shvatiti dubinu i sveobuhvatnost teksta kojeg su prevodili. Prevoditelj kratkog odlomka PlatonoveRepublike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prevoenja i redakture. Veina je tekstova, sreom, bolje prevedena, premdase tek u onim sluajevima gdje postoje dvije prevedene verzije jedno

teksta mogu vidjeti razlike izmeu dobrog i loeg prijevoda - to otvara pitanje o kvaliteti prijevoda veine tekstova koji postoje samo u jednoj verziji.

Sline su dvojbe prisutne i u pogledu transmisije tekstova, koje suna temelju iskvarenih prijepisa kopirale generacije i generacije prepisi- vaa, prvo na grki, a potom i na koptski jezik. Teko je procijeniti broj

8/14/2019 G - IKT

13/514

nehotiminih pogreaka, budui da ne postoji izvornik za usporedbu; ane postoji niti, kao u sluaju Biblije, vie verzija istog teksta koje jedna drugu nadopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samokad se kao takva prepozna u jedinom prijepisu kojim raspolaemo. Uzto, zadatak je otean i injenicom da se knjige nalaze u stanju raspada.

Proces je nedvojbeno zapoeo i prije nego su zakopane oko 400. g., nastavio se kroz razdoblje u kojem su bile pod zemljom, a na nesreu, ni je pravodobno zaustavljen niti u periodu od otkria rukopisa 1945. g. dotrenutka kad su konano konzervirani, tridesetak godina kasnije. U sluajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu odgo

varajue popuniti, no u sluaju veih cjelina, u tekstovima jednostavnomora ostati praznina.

Sve ove zapreke ipak ne bi smjele odbiti itatelja od ozbiljnog razmatranja sri ovih eseja. Naprotiv, problemi o kojima je ovdje rije -razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spramdrutva - zasluuju ozbiljan pristup i vrijedni su panje svakoga tko seikad osjetio sposobnim i spremnim uhvatiti se u kotac sa posljednjimpitanjima. Temeljna su stajalita tih tekstova dosad u pravilu bila poznata samo putem ogranienog vienja lovaca na heretike, koji su tetekstove najee navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgli rugluObjavljivanje knjinice Nag Hammadi otvorilo je, stoga - posve neoekivano - pristup gnostikom nauku u obliku u kojem su ga predstavljali sami gnostici.Svemu onome to je bilo iskorijenjeno, ovime je moda pruena nova ansa.

Sakupljai ove knjinice bili su krani, kao i mnogi od autora izvornih tekstova. To i ne iznenauje u tolikoj mjeri, budui da je prvobitno kranstvo i samo bilo radikalni pokret. Isus je pozivao na korjenito preispitivanje ustaljenih vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvopoznajemo, i dolazak novog, utopijskog ivota u kojem bi ono idealno bilo stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno svemu to su za

stupali autoriteti onog doba ... i nije im trebalo dugo da ga zbog togauklone. Pa ipak, njegovi su sljedbenici potvrdili sve za to se on zalagao- i Isus je za njih postao personifikacija ultimativnog cilja. No, meusljedbenitvom je postojao i krug onih praktinijih, koji su slijedili i zagovarali neto konvencionalniji nain ivota. Taj je krug postupno prerastao u vrstu organizaciju sa posve prirodnom brigom za ouvanjem

8/14/2019 G - IKT

14/514

reda, kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. Ta je briga, meutim, postupno prerasla u brigu za ouvanjem statusa quo, ime se sve vie odmicalo od prvotne udnje za konanim ciljem, veim od nekog pojedinanog ili sveukupnog uspjeha. Oni koji su slijedili radikalni san, posljednju nadu, smatrani su nelojalnima i prijetnjom za organizaciju.

Kako se tijekom vremena kulturna situacija mijenjala, mijenjao se isam jezik kojim se izraavala takva radikalna transcendencija. Svijet misli Isusa i njegovih prvih sljedbenika bio je u stvari jednostavan poboan svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen naobred Ivana Krstitelja, obred prijelaza sa starog u novi idealni svijet, i

ji je dramatian dolazak tek predstojao. Po tom vjerovanju, zao sustav

koji prevladava nije prirodno stanje stvari. U naelu, iako ne u praksi,svijet je dobar. Zlo koje prevladava kroz povijest je pokora, u konanicstrano svijetu kao takvom. Za neke je, meutim, pogled na ivot bivaosve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, zlo po tome nije samo uzurpator, ve vrhovni vladar svijeta. Jedina jenada, stoga, leala u bijegu, jer ljudi, ili barem neki ljudi, nisu u svojojsutini proizvod takvog apsurdnog sustava, ve po samoj svojoj prirodpripadaju onom konanom. Njihova je pokora u tome to su obmanuti i namamljeni u zamku da pokuavaju pronai zadovoljstvo u takvomnemoguem svijetu, daleko od svog pravog doma. Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan vanjskim utjecajima, postao jedininain postizanja mira, jasnog vienja, i konanog stapanja u Sveukupno, to je sudbina boanske iskre u ovjeku.

Kranski se gnosticizam, dakle, razvio kao reafirmacija - iako u poneto drukijem obliku - izvorne transcendencije koja je bila kljuna zaprvobitno kranstvo, i koja je krane inila kranima, a gnostiki suse krani - uzevi u obzir promijenjene okolnosti - zasigurno smatralinjezinim jedinim vjernim sljedbenicima. No ti "poneto drukiji okviri"i "promijenjene okolnosti" u sebi su sadravali i stvarne razlike, zbogega su ostali krani smatrali gnosticizam izdajom izvornih kranskihpostavki. Ovakav stav nisu zauzimali samo oni koji su zagovarali status quo, ve bez sumnje i mnogi koji su se svom snagom drali izvornog protesta i ultimativne nade. Udaljavanje od izvornog jezika moglose iskoristiti za pomirenje svih razliitosti unutar crkve, i crkva je stogaizopila gnostike, oznaivi ih hereticima.

8/14/2019 G - IKT

15/514

U Novome zavjetu spominju se dva takva gnostika kranina, kojihse crkva odrekla poetkom drugog stoljea (2 Tim 2, 16-18):

Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e vie provaljivati prema bez bonosti i rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet,koji zastranie od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraa-

ju vjeru.

U knjinici Nag Hammadi nalazimo ak tri teksta -Rasprava o uskrs-nuu, Egzegeza due i Evanelje po Filipu- u kojima se zagovara gledi-te da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost!

No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da jeodbacivanje bilo uzajamno; krani koji se ondje nazivaju "hereticima posvoj su prilici oni koje smatramo "ortodoksnima".Otkrivenje po Petrustavlja u Isusova usta rijei kritike upuene glavnoj struji kranstva:

Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e tako postati isti. No, okaljat e se i pasti u ime pogreke, past e u ruke zlog, lukavog ovjeka i viestruke dogme, past e pod vladavinu hereze. Jer neki e od njih huliti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv drugih ... A mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoje zakone usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da do bro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trguju mojom rijeju ... A bit e i onihkoji su izvan naeg broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da susvoju vlast od Boga primili. Klanjaju se svojim vladarima. Ti su ljudi kao presuena korita.

Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u njegovu konvencio-nalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikog kranstva - onakvog,primjerice, kakvog nalazimo u knjinici Nag Hammadi - znatno su sesmanjili. Ciparski biskup Epifan, ije je najznaajnije djelo svojevrsn"kutija prve pomoi" u sluajevima hereze, opisuje svoj prvi susret sgnosticizmom koji se odigrao u Egiptu, i to otprilike u doba nastajanjazbirke Nag Hammadi:

Naiao sam na ovu sljedbu sam, ljubljeni, i osobno sam ove stvari uo izustiju gnostika. Ne samo da su mi te zabludjele ene otkrile svoj nauk, ve sume u svojoj besramnoj smjelosti pokuale i zavesti... No, milostivi me Bogspasio od njihove zloe - proitavi i njih i njihove knjige, te shvativi njihovprave nakane, nisam se dao zavesti i navui na mamac. Pobjegao sam, i ne gu- bivi asa odmah obavijestio tamonje biskupe, te pronaao one koji su se krili unutar crkve. I tako su protjerani iz grada, njih otprilike osamdesetero, i grad

je naposlijetku oien od toga korova.

8/14/2019 G - IKT

16/514

Kranski se svijet u konanici rijeio gnosticizma, izuzmemo li po vremene pojave tajnih gnostikih pokreta, izvjesna gnostika naginjanja unutar srednjovjekovnog misticizma, te povremene krotke odjeke uknjievnosti, primjerice u engleskom romantizmu:

Roenje je nae tek san i zaborav:Dua koja se s nama budi, Zvijezda naeg ivota,Nastade na drugom mjestuI Dolazi izdaleka.

Svijet je i suvie jak u nama; od poetka pa do kraja,Dobivanjem i troenjem, mi rasipamo svoje moi.

Odreeni oblici gnosticizma uspjeli su se ouvati van granica preo- braenog Rimskog Carstva. Na nemirnim podrujima Iraka i Irana i danas postoji mala sekta "mandejaca", u prijevodu "znalaca" iliti "gnostika".

Isto to povlaenje u unutarnji svijet ili oajavanje nad svijetom, odkojeg nastaje gnostika misao, nije se samo proirilo ranim kranstvom i stvorilo kranski gnosticizam, ve je openito dominantno ukasnom antikom razdoblju, stvarajui oblike gnosticizma i van kranstva. Meu povjesniarima religije jo uvijek traju rasprave treba li sgnosticizam shvatiti iskljuivo kao pokret nastao unutar kranstva, ilikao mnogo iri, samim time neovisan pokret, koji je moda ak i stari

ji od kranstva. Zahvaljujui zbirci Nag Hammadi ta je debata modana pragu razjanjenja, i to u korist shvaanja gnosticizma kao fenome

na mnogo ireg nego to je to kranski gnosticizam kakvog su dokumentirali hereziolozi.Tu je, za poetak, pitanje idovskog gnosticizma. ini se da postoji

izvjesna povijesna utemeljenost tvrdnji hereziologa po kojima neke kranske hereze vuku korijen iz idovskih sekti. Konano, i samo se kranstvo razvilo unutar judaizma, i bilo bi neobino da u sebi nije reflektiralo razliite struje onodobne judaistike misli. Ni samo prvotno kranstvo nije bilo jedinstven pokret. Prva generacija idovskih kranau Galileji, koja je razvila zbirku izreka ukljuenih u Evanelja po Ma-teju i Luki, vjerojatno je smatrana heretikom od strane Pavla i helenis-ta, a mogue je i daje osjeaj bio obostran. Pavao je jasno odbacio kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici prvog stoljea razliite struje idovskog kranstva iskljuene su iz judaizma, a u isto vrije

8/14/2019 G - IKT

17/514

me nastaje "normativni" judaizam kao odgovor na prijetnju idovskomidentitetu nakon pada Jeruzalema 70. godine n. e.

Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kransku predaju, ve se nastavljaju na Stari zavjet, koji je, naravno, iidovska Biblija. No i sama ideja idovskog gnosticizma ponekad seodbacuje kao pojmovna kontradikcija. Kako bi idovi mogli smatrati svog Boga zlom silom koja je jednim krivim potezom stvorila svijeBoga koji ne posjeduje znanje o skrivenom dobrom Bogu iznad sebe?Budui da krani tuju istog Boga kao i idovi, ovaj bi se argumenmogao iskoristiti i protiv same ideje kranskog gnosticizma. No, budui da su ranokranski lovci na heretike jasno identificirali gnostike

kao krane, iako, naravno, heretike krane, koncept kranskog gnosticizma vrsto je ustolien. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan odnajranijih poznatih gnostika, vukao je porijeklo iz Samarije, iako su seSamaritanci, na svoj nain, klanjali istom Bogu kao i idovi i krani. Shvatljiv je, stoga, koncept idovskog gnosticizma, ak i ako se saodreenog normativnog gledita moe osporiti valjanost upotrebe termina idovski, kranski ili samarianski za takvu jednu osobu ili tekstNisu nam, naravno, poznati gnostici koji su svoj nauk oslanjali na idovsku ili starozavjetnu tradiciju na bilo koji drugi nain nego kroz tekstove samih tih tradicija, tako da, pri razmatranju pojma idovskog gnosticizma, u stvari govorimo o idovskim kulturnim tradicijama bez vidljivih kranskih atributa, i time praktiki iscrpljujemo daljnju identifikaciju nositelja tih tradicija.

Otkrie svitaka sa Mrtvog mora ve je skrenulo pozornost na injenicu da je judaizam u 1. stoljeu bio prilino pluralistian u svojim teolokim pozicijama i da je obuhvaao veliki broj razliitih grupa ili sekti. Prije otkria svitaka s Mrtvog mora eseni su se nalazili u istoj situaci

ji kao i gnostici prije otkria knjinice Nag Hammadi: smatralo ih se pokretom o kojem se premalo zna da bi se pristupilo ozbiljnijem proua- vanju. Danas znamo da su eseni bili idovska sekta koja je raskinula saslubenim judaizmom jeruzalemskog hrama, i koja se povukla u pusti-nju pokraj Wadi Qumrana. Svoj su poloaj tumaili antitezom svjetlosti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje porijeklo vue iz perzijskogdualizma i protee se sve do gnosticizma. Povijest gnosticizma, kako je biljei knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava povi

8/14/2019 G - IKT

18/514

jest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvog mora. Kasnije idovske mistike predaje, koje je uglavnom prikupio Gershom Scholem, pokazale su da su gnostike struje, koliko god to djelovalo inkonzistentnosvoj tajni ivot nastavile unutar konteksta normativnog judaizma.

Knjinica Nag Hammadi razotkrila je izvorno nekransko porijeklo

nekih znaajki koje su se ranije tumaile kao karakteristino kransko--gnostike, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej predstavlja Barbelo kao vodeu mitoloku figuru u kransko-gnostikoj grupnazvanoj "Barbelo-gnostici". No,Tri Setove stelegnostiki je tekst bezkranskih elemenata, koji bez obzira na to dodjeljuje Barbeli istaknuto mjesto. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kransko-gnosti-

ki tekst. No, vrlo slian tekst u zbirci Nag Hammadi,emova parafra za, ne sadri kranski element. Shvatljivo je da su kranski hereziolozi bili prvenstveno zaokupljeni poricanjem kranske forme gnostikimtekstovima i pokretima. No to ne bi trebalo koristiti kao indiciju da jekranski oblik izvorni oblik, naroito zato to samo otkrie zbirke NagHammadi prua dokaze da su posrijedi nekranski oblici.

Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki u ovom sluaju, mitoloka je pripovijest o roenju u Otkrivenju 12, koju komentatori i uz naj vee napore teko povezuju sa ijednom verzijom prie o roenju IsusaNo, Otkrivenje po Adamusadri seriju nekranskih pripovijesti o dolasku spasitelja koji imaju otprilike isti oblik, i stoga pokazuju zajedniku mitoloku pozadinu koja nije kranska.

Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi jo snanije svjedoe onekranskom gnosticizmu koji ranije nije bio tako jasno dokumentiran. Taj korpus tekstova prikazuje prijelaz iz nekranskog u kranskgnosticizam, a prema rijeima jednog od vodeih strunjaka za setija-nizam: "Veina zapisa ove grupe tekstova ne sadri niti jedan kranski element(Tri Setove stele, Allogenes, Marsanes, Misao Noreje);neki sadre tek natruhe kranskih motiva(Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje poEgipanima); dok se samo nekoliko njih (Hipostaza Arhonata, Mel-kisedek, Ivanov apokrif) pribliava onome to nazivamo kranskomgnozom."

Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadranih mitologija ne moemo traiti u kranskoj tradiciji, jer kranski je element toliko stran sre-

8/14/2019 G - IKT

19/514

8/14/2019 G - IKT

20/514

zbirke, kao primjerice Trimorfna Protenoja i Marsanes. Plotinov napad na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda j bio usmjeren upravo na himnike tekstove poputTri Setove stele.Knjinica Nag Hammadi daje, stoga, vrlo znaajan doprinos ne samo povi

jesti religije, ve i povijesti filozofije.

Knjinica Nag Hammadi takoer ukljuuje i materijal nastao na religijskim predajama koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Tu,primjerice, spadaju hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskimpredajama. Rije je najee o inicijacijskim dijalozima izmeu boanstava Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata.Rasprava o Osmomi Devetom iz knjinice Nag Hammadi jedan je takav, ranije nepoznat

hermetiki tekst, i premda je mogue raspravljati jesu li odreeni tekstovi iz knjinice doista gnostiki ili ne, ovisno o tome kako definiramo gnosticizam i interpretiramo tekstove, nekoliko njih, kao na primjer Izreke Sekstove,posve oito nisu gnostiki. No, kao to je mogua gnos-tika interpretacija Biblije, moe se pretpostaviti da se i te moralistikemaksime mogu smjestiti u gnostiku orijentaciju.

Budui da je zbirka Nag Hammadi po svemu sudei sastavljena kaokransko-gnostiki korpus, teko je ponekad zamisliti da su se nekimtekstovima, primjerice onim hermetikima, sluili ljudi koji su sebesmatrali kranima. Jedan se tekst ak poziva na zoroastersko nasljee, budui da se pripisuje njegovu djedu (ili moda ujaku) Zostrianu, iu kriptogramu spominje Zaratustru. Pa ipak, gnostiki je stav spram re

ligijskih predaja, za razliku od ortodoksnog kranskog, bio vie ekumenski i sinkretiki, dokle god je u njima nalazio ideje srodne svojima Ako su Seta mogli izjednaiti sa Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti kristijanizirane interpretacije Hermesa i Zaratustre.

Ne ini se, stoga, da je gnosticizam u svojoj sutini bio samo alternativni oblik kranstva, ve prije radikalna struja koja je teila oslobo

enju od vladavine zla i unutarnjoj transcendenciji, struja koja se proirila u razdoblju kasne antike i poela bujati unutar kranstva, judaizma,neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio sinkretian i oslanjao se na razliite religiozne tradicije, ana okupu ga je drala vrlo vrsta ideja. Upravo je ona klju za razumi

jevanje jedinstva unutar tolike raznolikosti.

8/14/2019 G - IKT

21/514

2. Rukopisi

Znaaj je knjinice Nag Hammadi u tome to sadri mnoga izgubljena grka djela u koptskom prijevodu. Ona osvjetljava i proces nastanka samih koptskih knjiga, to nam otkriva poneto o ljudima koji su ihprepisivali, itali i naposljetku zakopali.

Knjinicu Nag Hammadi sainjava dvanaest knjiga, te jo osam listova koji su odstranjeni iz trinaeste knjige u kasnoantikom periodu, da bi kasnije bili umetnuti u prednje korice este knjige. Ovih osam listo va sadri cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz knjige sabranih eseja. Ustvari, sve se knjige, osim desete, sastoje od zbirki relativnokratkih djela. Ukupno je rije o pedeset i dvije rasprave. Budui da jed

na knjiga sadri nekoliko rasprava, moglo bi se zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, ovi tekstovi bili predodreeni za mali format, no d je u razdoblju kada su nastali postojei prijepisi ipak upotrijebljen vei format. Razlog tomu mogao bi se objasniti kratkim uvidom u povi

jest izrade knjiga.Svitak je bio uobiajen oblik knjige sve do prvih stoljea nove ere

kada ga poinje zamjenjivati ekonominiji format koji je omoguavaopisanje na obje strane, odnosno oblik suvremene knjige odvojenih listova. Struno reeno, knjigu u obliku valjka nazivamo "svitak" ili "volumen" (od latinske rijei za glagol "kotrljati"), dok knjigu u suvremenom obliku zovemo "kodeks", (lat. codex, pl. codices), prema latinskom nazivu za set drvenih tablica premazanih voskom i svezanih poput crtaeg bloka, pretee kasnijih knjiga sastavljenih od listova papirusa, pergamenta ili papira.

I premda su se knjievna djela nastavila pisati u otmjenijem oblikusvitaka, krani (ali ne i idovi) vrlo su brzo usvojili ekonominije kodekse. Kodeks je bio i praktiniji od svitka, kao to vjerojatno zna svatko tko je ikad radio sa mikrofilmom. Potekoe pri koritenju svitka,i njegovo troenje pri svakom odmotavanju i namotavanju kada se eli

nastaviti s itanjem ili potraiti neki podatak, dovele su do njegove postupne zamjene kodeksom, isto kao to se i danas javlja trend zamjenemikrofilma u rolama filmom u arcima.

U Egiptu se kao materijal za pisanje najee koristio papirus. Trokutasta stabljika papirusa ispunjena je vlaknastom srikom koja se moe guliti ili rezati u duge tanke trake. Te su se trake polagale jedna po-

8/14/2019 G - IKT

22/514

8/14/2019 G - IKT

23/514

Od ukupno pedeset i dvije rasprave, njih est su duplikati (III,1;IV,1 i 2; V,1; XII,2; i XIII,2) i nisu ukljuene u ovu knjigu, budui da

je pri uvrtavanju odabran bolji prijepis. est drugih rasprava postojalo je i prije otkrivanja knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI,5 i 7, te XII,1), bilo u latinskom (VI,8) ili koptskom prijevodu

(II,1 i III,4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnog kodeksa podnazivom BG 8502, trenutno pohranjenog u Berlinu. Kodeks u tom pogledu ima slinosti sa knjinicom Nag Hammadi, pa su iz tog razloga idruge dvije rasprave koje sadri ukljuene na kraju ove knjige. Da bismo dobili dojam o koliini tekstova koji su sauvani iskljuivo krozknjinicu Nag Hammadi, mogli bismo oduzeti ukupno dvanaest duplikata unutar ili izvan korpusa knjinice Nag Hammadi, i usprkos tomedobiti brojku od ak etrdeset novootkrivenih tekstova. Nekoliko fragmenata tri teksta iz tog korpusa postojalo je i ranije, jedan na grkom(II,2) i dva na koptskom (II,5 i VII,4 ), no oni nikad nisu bili identificirani kao takvi sve dok sa zbirkom Nag Hammadi nije postao dostupancjelovit tekst. Sada kada nam je dostupna itava knjinica, mogue jeidentificirati i fragmente nekih drugih tekstova. No, takvi nam sauvani

dijelovi rasprava zadaju vie muke nego koristi. Ozbiljniji problem vrstom odreivanju brojke od etrdeset novih tekstova predstavlja injenica da su i neki od tih tekstova prilino fragmentarni (VIII,1; IX,1,2 i3; XI,1, 2, 3 i 4; i XII,3 ). Najsigurnije bi stoga bilo ustvrditi da knjinica Nag Hammadi ukupnoj koliini knjievnih tekstova koji su preivje-li iz starog vijeka doprinosi sa trideset relativno cjelovitih i deset fragmentarnijih tekstova.

Iako je knjinica Nag Hammadi na koptskom, tekstovi su izvorno bili sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su otkriveni u GornjemEgiptu moe nas, stoga, navesti na pogrean trag. Neki su, naravno, bili napisani u Egiptu, jer nekoliko ih sadri specifine aluzije na Egipat: Asklepije naziva Egipat "odrazom nebesa";O podrijetlu svijetapozi- va "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; aRas

prava o Osmom i Devetomdaje naputak sinu da "napie ovu knjigu zahram u Diospolisu (Magni pokraj Luxora ili Parvi pokraj Nag Hamma-dija) hijeroglifskim pismom". Pa ipak, pisci na grkom jeziku moglisu se u starom vijeku pronai bilo gdje gdje se govorilo grki, u samoGrkoj (VI,5), Siriji (II,2) ili Jordanu (V,5). Slian je sluaj i sa Bibli

jom te drugim drevnim tekstovima napisanima u razliitim dijelovima

8/14/2019 G - IKT

24/514

staroga svijeta, i sauvanima u "suhom egipatskom pijesku". Knjinica Nag Hammadi ukljuuje stoga zbirku izvorno grke literarne produkcije, meusobno najee nepovezanih i anonimnih autora ratrkanih diljem istone polovice staroga svijeta, i pokriva razdoblje od goto vo pola tisuljea (ili vie, ako u obzir uzmemo kratak odsjeak Plato

nove Republike, VI,5).Izuzev onoga to moemo zakljuiti iz samih knjiga, gotovo se nitane zna o ljudima koji su prevodili rasprave na koptski, ili onima koji suih prepisivali, koristili i zakopali. Egipatsko je itateljstvo toga doba bilo prilino dobro upoznato s grkim jezikom, i grka se knjievnost uznatnoj mjeri uvozila i prepisivala. Grad Diospolis Parva, rimska voj

na baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije koje su govorile grki, nalazio se na drugoj obali Nila, nasuprot lokaciji gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi. Grki natpis "Za [dobru] sreu cara [ce-zara] Trajana Hadrijana [Augusta]" pronaen je u Chenoboskiji, na desnoj obali Nila, blizu mjesta zakapanja. Grke molitve upuene ZeusuSerapisu u kojima se spominje Antiohija, pronaene su u dvjema spiljama na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grkitekstovi, kao to su Biblija i knjinica Nag Hammadi, sve su ee bilprevoeni i na domai, egipatski jezik. Na podruju gdje je knjinica sakupljena, itana i zakopana, i to u priblino istom vremenskom razdoblju, tu tendenciju moe ilustrirati djeloivot Sv. Pahomija. Taj tekst,koji postoji u grkoj i u koptskoj verziji, kazuje kako je neki grki redovnik iz Aleksandrije pohodio Pahomija, "koji ga je smjestio na stan sa jednim starijim bratom koji je poznavao grki", dok je taj redovnik uiodomai jezik. Pahomije u meuvremenu "poduze svakojake napore damilou Bojom naui grki, kako bi iznaao nain da mu prui utjehu.Pahomije ga potom postavi za kunog upravitelja aleksandrijskoj i drugoj stranoj brai koja su dola nakon njega".

Egipatski jezik zapisan grkim alfabetom (uz nekoliko slova za glasove koje Grci nisu poznavali) naziva se koptskim. Knjinica NagHammadi napisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovimaprevedenima na isto narjeje, neka manja odstupanja upuuju na vei broj prevoditelja, koji ne odgovara broju prepisivaa zaslunih za sau vane prijepise. U sluajevima duplikata radilo se o vie prevoditelja ko ji su se sluili razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja vjerojat

8/14/2019 G - IKT

25/514

no se odvijao diljem velikog podruja to ga je inio Egipat, i vjerojatno je trajao vie od stoljea.

Svaki je kodeks bio uvezan u kou. Skica eljenih dimenzija knjige esto se urezivala u kou, dok se unutarnja strana skicirane povrineoblagala rabljenim papirusom slijepljenim u debeli karton, takozvanom

kartonaom, to je nalikovalo tvrdom ukorienju. Taj se rabljeni papirus sastojao od grkih i koptskih pisama i poslovnih dokumenata, iz ko jih doznajemo imena ljudi i mjesta, kao i datume koji pomau odrediti vrijeme i mjesto izrade korica. Nakon to bi se uvez obloio kartonaom, presavijao bi se uski pojas pri vrhu i dnu prednjih i stranjih korica, te okomiti vanjski rub stranjih korica. Budui da se linija ivo

tinjske kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, suenje koe prema repu moglo se sauvati u obliku zaklopca koji se protezao odokomitog vanjskog ruba prednjih korica. Na njega se privrivao remen koji je vodoravno opasavao zatvorenu knjigu. Ta je praksa modapreuzeta iz proizvodnje papirusnih svitaka, gdje su se pergamentni ovitak i remen tradicionalno koristili kako bi se svici zatitili i drali zatvorenima. Remen je takoer bio potreban kako bi se kodeks drao zatvorenim. Svaka od knjiga iz knjinice Nag Hammadi sastoji se iz jednog bloka od etiri lista, presavijenih po sredini da bi se dobila povrina za pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok nadopunjen i dvama manjima). Takvi veliki blokovi esto su se rastvarali na vanjskim rubovima ako nisu bili vrsto povezani. Kako bi kodeks ostao zatvoren, vezivali su se i krai, pomoni remeni koji su se protezali od vrha do dnaprednjih i stranjih korica.

Na dva uveza (IV i VIII) nedostaje zaklopac na vanjskom rubu prednjih korica, iako imaju uobiajene remene, no na treem uvezu slineizrade (V) takav zaklopac postoji. Te su tri knjige, kako se ini, bileizraene od manjih koa, a na tednju upuuje i loa kakvoa papirusa unjihovim blokovima. Drugi uvezi ukljuuju kono pojaanje koje obla-e hrbat knjige, i tako titi korice i listove od pritiska remena koji prolazi kroz sredinji pregib knjige, te od dva horizontalna potporna remenastijenjenih izmeu konog pojaanja i korica. Tri su uveza takve izrade (VI, IX, X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim slino izraenim uvezom (II), kojemu obloga, kakvu god da je ve imao,nedostaje. Karakteristina je za ovu grupu ne samo spomenuta napred-

8/14/2019 G - IKT

26/514

na metoda izrade, nego i vea estetska kvaliteta. Doista, uvez KodeksaII veoma je lijepo ukraen i obojen. Ostala etiri uveza (I, III, VII, XI)ne dijele neke znaajke zbog kojih bi se mogli svrstati u jednu grupuizuzmemo li zajedniku im grubu izradu.

Pisare koji su sudjelovali u izradi trinaest kodeksa razlikujemo po

njihovom rukopisu. Malo je jasnih primjera iz kojih bi se vidjelo da je jedan pisar radio na vie kodeksa: jedan je pisar tako prepisao veinuKodeksa I, ali je drugi pisar prepisao raspravu 4 u Kodeksu I; taj drugipisar prepisao je i rasprave 1 i 2 Kodeksa XI. Trei je pisar drukijimnarjejem prepisao rasprave 3 i 4 Kodeksa XI, te Kodeks VII. Dakle, triod etiri knjige koje se ne ine povezane s obzirom na nain izrade uve

za, dovode se ipak u meusobnu vezu preko pisara koji su ih napisali.Ranije se smatralo da je jedan pisar prepisao Kodekse IV, V, VI, VIII iIX, to bi znailo da su dvije grupe uveza koje se razlikuju po konomuvezu povezane pisarovim rukopisom. Novija su istraivanja, meutim, pokazala da se ipak radi o razliitim, premda slinim, rukopisima.Razlike su najjasnije ondje gdje nalazimo i razlike u uvezu, ime se sazakanjenjem potvruje, umjesto da se relativizira, podjela u grupe ko

ja se prvotno temeljila samo na konatom uvezu.Postojanje dviju grupa slinih uveza uz dodatna etiri razliita uve

za, te jedne grupe pisane rukopisom jednog pisara uz dodatne rukopiserazliitih pisara, moglo bi ukazivati na to da je knjinica Nag Hammadinastala spajanjem niza izvorno manjih knjinica ili zasebnih knjiga. Tomoda potvruje i raspodjela duplikata. Nijedan kodeks ne sadri dvi

je kopije istog djela, niti postoji duplikat traktata meu knjigama iz istegrupe uveza, a ne postoje, osim jedne iznimke, niti dva prijepisa istogteksta pisana rukom jednog pisara. Ta jedna iznimka su prijepisi II,4 iXII,2, gdje je jedan te isti tekst napisan istim rukopisom, i gotovo identinim izborom rijei. Pa ipak, drugi je prijepis odbaen kad je KodeksXIII razderan, i samo je jedan traktat (XIII,1) sauvan unutar prednjihkorica Kodeksa VI - zajedno sa nekoliko uvodnih redaka XIII,2 na poleini zadnjeg lista, koji nije mogao biti izbaen bez da se unakazi tekstkojeg se eljelo sauvati (XIII,1). injenica da je ovaj pisarov duplikaponiten odvajanjem XII,2 (izuzev neizbjenih uvodnih redaka) svjedoi moda o svijesti da je takvo dupliciranje smatrano nepotrebnim.Biljeka u Kodeksu VI izraava zabrinutost prepisivaa da ne izazove

8/14/2019 G - IKT

27/514

negodovanje naruitelja teksta dupliciranjem onoga to ovaj ve posjeduje. Kad se u okviru itave knjinice, stoga, naie na duplikat, nameese zakljuak da knjige sa kopijama nisu bile predviene za knjinicu odtrinaest knjiga. Obje se rasprave iz Kodeksa IV nalaze i u Kodeksu IIItako da je Kodeks IV posve suvian u sadanjoj knjinici. Uz to, uIva

novom apokrifupostoje ukupno tri kopije (II,1; III,1 i IV,1), po jedne usvakoj kategoriji uveza. Moe se stoga zakljuiti da sadanja knjinicproizlazi iz barem tri manje zbirke.

Datiranje koptskih knjievnih rukopisa, kao primjerice tekstova ko ji su pred nama, mnogo je tee od datiranja grkih knjievnih rukopisa,ili kurzivnih poslovnih rukopisa i dokumenata iz onoga doba. Jo nije

provedena temeljita studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iakose razmatraju mogui datumi u razdoblju od ranog do kasnog etvrtogstoljea nove ere. Sami tekstovi uglavnom ne sadre datume niti povi

jesne reference koje bi omoguile datiranje. No u tekstuRazumijevanjeNae Velike Moi postoji jedna referenca koja bi mogla posluiti kaopolazna toka za datiranje Kodeksa VI: "Odvratite se od zlih pohota iudnji, i (uenja) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!" Kadase aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samostanima sredinom 4. stoljea nove ere, "anomejska" je hereza proivljavala kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Ovaj tekst vjerojatno nije zado bio svoj konaan oblik prije tog datuma.

Papirusu koji se upotrebljavao za pisma i poslovne dokumente, i kojise potom nanovno upotrijebio za podebljavanje konog uveza, lake jeodrediti vrijeme i mjesto nastanka nego listovima koji sainjavaju knjigu unutar tih korica. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su tako godine 341., 346. i 348. To ukazuje na injenicu da korice Kodeksa VIIizraene najranije 348. godine, a moda i nekoliko desetljea kasnije.Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] blizuChenobos[kije]". U kartonaama ostalih korica spominju se i neki drugi lokaliteti na istom irem podruju. Dio kartonae iz korica Kodeksa VII pripadao je, ini se, redovniku po imenu Sansnos koji je bio zaduen za stoku u samostanu, to bez sumnje objanjava njegovu povezanost sa izradom konih uveza. Sjedite samostana Pahomijeva reda uPabau, gdje je bila smjetena bazilika Sv. Pahomija, te trei pahomijskisamostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije zapoeo svoj kran-

8/14/2019 G - IKT

28/514

ski ivot kao pustinjak, udaljeni su samo 8,7 odnosno 5,3 kilometra odmjesta gdje je knjinica bila zakopana. Iz tog se razloga porijeklo kodeksa iz Nag Hammadija esto povezivalo sa pahomijskim monakimredom, koji je, izmeu ostalog, imao razgranat literarni program u vri

jeme nastanka kodeksa iz Nag Hammadija. No, objavljivanje ove karto

nae 1981. g. potaknulo je kritiko preispitivanje dokaza, koji su se pokazali manje sigurnima nego to se to ranije smatralo. Povezanost kodeksa iz Nag Hammadija i pahomijskog pokreta ostaje i dalje zamamnamogunost, jer, iako je ta veza konkretnija od svih drugih ponuenih,ipak je jo uvijek daleko od provjerene.

S obzirom na ortodoksiju pahomijskih samostana koja je vidljiva u ivotu Sv. Pahomijai drugim redovnikim legendama, neki znanstvenici oklijevaju povezati knjinicu Nag Hammadi i te samostane, osimako se tekstovi nisu prepisivali u svrhu borbe protiv hereze. No branitelj kranskog pravovjerja ne bi se trudio sakupljati nekranske tekstove koje nalazimo u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi nisu eksplicitno "heretiki", pa je malo vjerojatno da bi bilukljueni na takovu crnu listu. Sama injenica da je knjinica vjerojatno

nastala spajanjem nekoliko manjih zbirki, upuuje na individualne kranske gnostike ili samostane koji su pojedine knjige ili manje zbirkstvarali za potrebe vlastita duhovnog prosvjetljenja, prije nego na prepisivaku kampanju lovaca na heretike. Budui da je poznata anti-here-tika knjievnost na grkom jeziku, sa rezervom bi se trebala uzeti pretpostavka o tako rairenoj anti-heretikoj aktivnosti i na koptskom jeziku. Tu je takoer i injenica da je pahomijska knjievnost koja se prenosila putem samostana mnogo nezanimljivija.

Vrlo je vjerojatno da je izrada knjiga u to doba bila jedan od uobiajenih samostanskih obrta kojima se proizvodila roba za razmjenu iliprodaju da bi se namaknula sredstva za ivot. Mogue je stoga zakljuiti da su se neispisane knjige izraivale u samostanima, a zatim prodavale gnosticima (ili bilo kome drugome) da ih ispisu po elji. No, postojeneki dokazi da su se u to doba knjige prvo ispisivale, a potom uvezivale, to se vidi u sluajevima gdje linija pisanja prelazi preko pregiba nhrptu. Osim toga, u knjigama iz Nag Hammadija mrlje se najee nalaze na prvim i zadnjim stranicama, ali ne i drugdje, to se moda moeobjasniti vlanou ljepila u kartonai u trenutku uvezivanja, a to opetupuuje da su papiri bili ispisani prije uvezivanja.

8/14/2019 G - IKT

29/514

Niti brinost i pobona revnost kojom je stvarana knjinica NagHammadi ne upuuju na mogunost da su knjige izraivane iz osjeajaantagonizma ili nezainteresiranosti spram njezina sadraja, ve naprotiv, odraavaju duboko tovanje kakvo i prilii iskazivati svetim tekstovima. Koni uvezi nisu pretjerano kieni, naroito ako za usporedbu

uzmemo opise manihejskih knjiga koje su navodno bile optoene draguljima (iako su sauvani drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medi-net Madija izuzetno jednostavni, jednostavniji ak i od uveza knjinice Nag Hammadi). Pahomijskim bi samostanima bila primjerena jednostavnost. ivot Sv. Pahomija kazuje: "Brau je takoer uio da neobraaju panju na draest i ljepotu ovoga svijeta, bilo da je posrijedkakvo krasno jelo ili odjea, soba ili knjiga zavodljivih korica". Jednostavni ukrasi na konim uvezima ukljuuju, meutim, krieve (II, IV, VIII). Hijeroglif ivotaankh postaje kranski kriansata na prekrasnoizraenom uvezu Kodeksa II i na krajuMolitve apostola Pavla. Akro-stihni simbol "ribe" u znaenju sintagme "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj", pojavljuje se u dvjema pisarskim biljekama (u kodeksima III VII). U prvom je sluaju ime pisara sauvano u komentaru "moje tjelesno ime jest Gongessos", vjerojatno latinsko ime Concessus. Duhovnomu je ime ili naslov bilo Eugnostos, to znai da je imao neku vrst du-hovnikog statusa, budui spominje "svjetla srodna mu u nepropadlji- vosti". Unutar tog duhovnog kruga, tekst je opisao rijeima "napisan odBoga". ak i ako tu biljeku nije sastavio pisar koji je prepisao sauvani kodeks ve neki njegov prethodnik, autor starije verzije istog teksta

ipak se pisar Kodeksa III nije osjetio pozvanim da biljeku ukloni, nekmoli da je zamijeni upozorenjem protiv hereze u tekstu. Za neke se pisarske biljeke, zapisane na kraju sauvanog kodeksa, ipak moe pretpostaviti da ih je sastavio upravo prepisiva tog kodeksa, a u njima jeodraena pobonost koju je pisar pronaao (pronala) u onome to jeprepisivao (prepisivala). Kodeks II zakljuen je sljedeom biljekom

"Sjetite me se, moja brao, (u) molitvama svojim: Mir svetima i onima koji su duhovni". Kodeks VII zavrava u slinom tonu: "Ova knjiga pripada oinstvu. Sin je taj koji ju je napisao. Blagoslovi me, oe. Jatebe blagoslivljam, oe, u miru. Amen". Ove biljeke, i brinost kojomsu pisari ispravljali pogreke, upuuju na to da su njihova vjerska opredjeljenja bila bliska sadrajima koje su prepisivali.

8/14/2019 G - IKT

30/514

Moda je uobiajena predodba redovnikog pokreta iz 4. st. n. ekao pouzdano ortodoksnog zapravo anakronizam, i moda vie govori o stanju kasnijeg monatva, koje je i zabiljeilo legende o ranijemrazdoblju. Kada bi se pustinjak povukao iz civilizacije u pustinju, onuglavnom nije bio u doticaju sa Crkvom, sa, primjerice, crkvenom bra

om, sakramentima, sa njezinim autoritetom. U ranom je etvrtom stoljeu na podruju delte ivio sveenik imenom Hierakas, pisar po zvanju i ueni tuma Biblije, iji su pogledi bili toliko asketski da je tvrdikako je brak ogranien na stari zavjet, te da nitko vjenan "ne moe naslijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog toga proglaen heretikomto ga nije sprijeilo da pokrene sljedbu.Svjedoanstvo istineiz knjinice Nag Hammadi zastupa slino gledite:

I nitko tko je pod zakonom nee moi upraviti oi ka istini, jer nee moi sluiti dva gospodara. Jer, oskvrnue Zakona je oito, no neoskvrnutost pripada svjetlu. Zakon ljudima nalae da se udaju (ili) ene, da raaju i mnoe sekao morski pijesak. Ali strast koja im predstavlja uitak sapinje due onih ko

ji su na ovome mjestu roeni, onih koji oskvrnjuju, onih koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio proveden. A oni pokazuju da pomau svijetu; i otuuju se od svjetla, oni koji ne mogu [proi] kraj arhonta [tame] dok ne plate iposljednji [novi].

ivot Sv. Pahomija pripovijedakako je "filozof iz Panopolisa (Ak-hmima), mjesta gdje je Pahomije podigao samostan samo 108 km niz vodno od mjesta ukopa knjinice Nag Hammadi, doao da provjeri re-dovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svog pomonika Teodora da ga doeka:

Filozof mu postavljae pitanja na koja nije bilo teko dati odgovor, "Tko senije rodio, ali je umro? Tko se rodio ali nije umro? Tko je umro a da nije vo-njao po raspadanju?" Teodor odgovori da se Adam nije rodio ali je umro, Enohse rodio ali nije umro, a Lotova ena je umrla, no pretvorivi se u stup soli, ni

je vonjala po raspadanju. Filozof prihvati te odgovore i ode.

Rije je, po svoj prilici, o blijedom odjeku pahomijskih debata sa kranskim gnosticima prije sredine 4. st. n. e. U isto je to vrijeme Epifanu Egiptu poduzimao napore da protjera kranske gnostike iz grada.

Godine 367. n. e. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu koja osuuje heretike i njihove "apokrifne knjige kojima oni pripisuju drevnost, te ih nazivaju imenima svetaca". Teodor, tad ve glavarpahomijskih samostana, dao je prevesti poslanicu na koptski, i "pohra-

8/14/2019 G - IKT

31/514

nio je u samostanu da im slui za primjer", to nam ukazuje da je u todoba jo bilo heretika ili heretikih knjiga koje su utjecale na pahomij-ski red, i zbog kojih bi bila opravdana nunost ovakvoga ina. Naravno,mnogi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi doista su napisani pod pseudonimom, odnosno, pripisani u svojim naslovima nekom "svecu" iz

prolosti. U jednoj se drugoj pahomijskoj legendi iz neke od "tih knjiga koje piu heretici" ali se "navode pod imenima svetaca", citira sljedee: "Nakon to je prevarena i nakon to je pojela plod drveta, Eva saavlom zae Kajina".Hipostaza Arhonata iz knjinice Nag Hammadisadri pripovijest koja ide upravo u tom smjeru:

Vladari tad prioe svome Adamu. I kad vidjee njegovu druicu kako

njime razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se zaljube. I govora-hu jedan drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme", i proganjahu je. A onaim se smijala zbog njihova bezumlja i njihove sljepoe; i u njihovim kandama ona posta drvetom, i ostavi im svoj sjenovit odraz koji bjee nalik njoj; i oni[ga] gnjusno oskvrnue. - I oskvrnue biljeg njezina glasa, i po obliju kojesu oblikovali, skupa sa [svojim] (vlastitim) likom, izloie sebe osudi.

Poetkom 5. st. n. e. enut, opat Bijelog samostana u onom istom

Panopolisu gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane, i odakle je 'filozof bio doao, u oblinjem je hramu Pneueita napao skupinu koja senazivala "beskraljevskom", koja je tovala "demijurga", i nije prihvaala irila, aleksandrijskog nadbiskupa, kao svog "prosvjetitelja" ("iluminatora"). Ovi termini, koje enut izgleda posuuje od te skupine, dote su mjere uvrijeeni u knjinici Nag Hammadi da je mogue da je upitanju bila kransko-gnostika, moda ak setijanska skupina, premda ih u svojoj polemici enut naziva poganskim hereticima. Njihove'"knjige prepune odvratnosti" i "svakakovih vrsti magije" enut je zaplijenio. Doista, i u samoj knjinici Nag Hammadi nailazimo na nizo ve samoglasnika i nerazumljivih maginih rijei (koje je Plotin nazi vao "siktanjem"). Zapravo, i sam je Pahomije pisao glavarima samostana koristei kod kojeg nisu uspjeli deifrirati ak ni njegovi nasljednici! Knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve "knjige duhovnih slova"moda stoga ni same nisu izgledale puno drukije od onoga to bi enut nazvao knjigom magije. enut je hereticima zaprijetio: "Natjerat u vas da priznate ... nadbiskupa irila, ili e ma sasjei veinu vas, a oni. k tomu, koji budu poteeni, biti e izgnani". Kao to su i svici saMrtvoga mora pohranjeni u upove da bi se sauvali i sakrili od nadola-

8/14/2019 G - IKT

32/514

8/14/2019 G - IKT

33/514

Biblija spominje zakopavanje u upu kao nain da se knjiga ouva, aspaljivanje kao nain da je se uniti (Jr 32,14-15; 36,23).ivot Sv. Pa-homija pripovijeda da se Pahomije rijeio knjige Origenove, kojeg jesmatrao heretikom, tako to ju je bacio u vodu, i dodao kako bi je biospalio da se u njoj nije nalazilo ime Gospodnje. Kransko spaljivanje

najvee knjinice staroga vijeka u Aleksandriji, krajem 4. st. n. e., sugerira nam da se jedno tako prikladno rjeenje ne bi previdjelo da je namjera uistinu bila unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su kodeksi bilidio pahomijske knjinice, vjerojatno ih nisu uklonili lovci na heretike,

ve odani pristae koji su ih dovoljno cijenili da bi ih radi ouvanja zakopali u upu, moda za budue narataje.

Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi spominju njihovu pohranu uplanini, radi ouvanja do kraja vremena. U zakljukuEvanelja po Egip-anima stoji:

Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je u planini zvanoj Charaxio, da bi, na kraju vremena i era,... izala i otkrila ovu neunitivu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji s njima prebiva

ju u ljubavi, i velik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina...

Pri kraju Allogenapojavljuje se slina ideja:Zapisi [ono to] u ti [ispripovijedati], i na to u te podsjeati zbog onih

koji e biti dostojni poslije tebe. I ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uvara: "Doi, Strani".

Sa obje strane doline Nila litice se strmo uzdiu do pustinje povrhnjih. Dio litica na desnoj obali koji oznaava granicu doline Nila i plodnog tla izmeu Chenoboskije i Pabaua zove se Jabal al-Tarif. Jedna str-ea stijena, oblikom poneto nalik stalagmitu, odlomila se u prethistorijsko vrijeme s prednje strane litice, i pala na talus (nagnutu ravan po-padalog kamenja koja tijekom vremena formira svojevrstan potporanj upodnoju litice.) Zakopan ispod sjeverne strane jednog od velikih, ba- vastih komada te razlomljene stijene, skriven je leao up sa knjinicom Nag Hammadi.

U samoj litici, tono u visini vrha talusa na koji se moe popeti beznekih tekoa, u davna su vremena opljakane grobnice iz razdoblja es-te dinastije, iz vremena vladavine Pepija I. i II. (2350-2200. p. n. e.).Time nastadoe hladne, samotne spilje u kojima su pustinjaci nalazi-

8/14/2019 G - IKT

34/514

li svoju eliju, a redovnici svoje duhovno utoite, kao to je to iniosam Pahomije. Po stijenkama spilja crvenom bojom ispisane grke mlitve Zeusu Sarapisu, uvodni reci biblijskih psalama na koptskom te nrisani kranski krievi, dokazuju da su one doista tako i koristile. Mgue je da su spilje koristili i oni koji su sauvali knjinicu Nag Ha

madi, to bi objasnilo zato je upravo ovo mjesto odabrano za njezukop. up je ondje leao tisuljee i pol...

3. Otkrie

U prosincu, seljaci iz regije Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu gnojsvoju zemlju prenosei u bisagama svojih deva nitrate iz talusa Jabal-Tarifa. Dva brata, Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, svojsu deve tako privezali s june strane leeeg kamenog bloka, i, kopaji oko njegova podnoja, otkrili su up. Muhamed 'Ali priznao je kakse isprva bojao razbiti up iji je poklopac moda bio zapeaen smlom, iz straha da je u njemu zatoen zloduh. No im mu je na um palda se u upu moda nalazi zlato, hrabrost mu se povratila i on ga je ra bio svojom motikom. Zrakom su se razletjele svjetlucave estice -zlodusi, ni zlato, ali moda komadii papirusa. Knjige je umotao u svo

ju tuniku, tuniku prebacio preko ramena, odvezao devu, te odnio knjge kui, u svoju kolibu u seocetu al-Qasr, neko drevnoj Chenoboskgdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.

Pola godine ranije, u noi 7. svibnja 1945., otac dvojice brae 'Aubio je jednog razbojnika dok je kao noni uvar straario nad oprmom za navodnjavanje polja, da bi ve sljedeeg jutra i sam bio ub

jen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana nakon otkria knjiga, selnin imenom Ahmed zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu blikue Muhameda 'Alija, stavivi uza se vr melase od eerne trske k

ju je kanio prodati. Jedan je susjed prepoznao u njemu ubojicu Muhmedova oca i odmah mu to dojavio. Muhamed je smjesta otrao kuipriopio vijest svojoj brai i obudovjeloj majci, koja je sedmorici sv

jih sinova naloila neka naotre svoje motike. Obitelj se potom stula na svoju rtvu, komad po komad odsjekla mu sve udove, te iupai proderala srce kao ultimativni in krvne osvete.

Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanog ovjeka postavlnog za poglavara al-Qasra. Husein je pripadao plemenu Hawara, i

8/14/2019 G - IKT

35/514

ji su lanovi u tolikoj mjeri izdvojeni iz drutva da se niti ne smatra ju Arapima, iako za se tvrde da porijeklo vuku izravno od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabal al-Tarifa, i Muhamed 'Ali se bojao vratiti na mjesto otkria iz straha da ga ne stigneodmazda za njegovu osvetu. Ahmedov je brat nedugo potom doista iproveo svoju osvetu, ubivi dva lana klana al-Samman. Puno desetljee kasnije Ahmedov je mlai sin, tada ve adolescent, nauo da e jedne veeri al-Qasrom prolaziti pogrebna povorka obitelji Muhameda'Alija. Svoju je muevnost dokazao time to je kradomice uao u gradi pucao na povorku, ranivi ili ubivi dvadesetak ljudi. Muhamed 'Alponosno je kasnije pokazivao ranu tik iznad srca, dokaz da je pokuajosvete bio neuspjean. Pa ipak, uporno je odbijao vratiti se na liticu ipokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanja o prikrivanju identiteta,osiguranoj vladinoj pratnji i, naravno, odreenom novanom iznosu, nisu navela da promijeni miljenje.

Seljanima al-Qasra odgovaralo je to su se rijeili erifova sina i ni jedan se oevidac nije mogao nai da svjedoi na sasluanju. Tijekomtog razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda

'Alija u potrazi za orujem. Kako mu je reeno da su knjige koje je naao kranske, nedvojbeno zbog koptskog pisma, Muhamed 'Ali je zamolio koptskog sveenika u al-Qasru, Bazilija 'Abd al-Masiha, da pohrani knjige kod sebe, budui da policija ne bi pretraivala sveenikovdom. Koptski se sveenici ene, a ena tog sveenika imala je brata,Raghiba Andrawusa, koji je obilazio okolna sela poduavajui englesk

jezik i povijest u upnim kolama koptske crkve. Jedanput tjedno kada bi poduavao u al-Qasru, odsjedao bi kod svoje sestre. Vidjevi jednomprilikom jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu potencijalnu vrijednost i uvjerio je sveenika da mu je da. Knjigu je odnio u Kairo i pokazao koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, prouavatelju koptskog jezika. Ovaj je odmah pozvao strunjake iz Odjela za starine kojsu preuzeli knjigu, sloivi se da e za nju Raghibu platiti 300 funti. Na

kon mnogih otezanja, Raghib je konano primio 250 funti, i to tek nakon to se sloio darovati dar u protuvrijednosti 50 funti Koptskom muzeju, gdje je knjiga i pohranjena. U muzejskom je registru kao datumpredaje zabiljeen 4. listopada 1946.

Mislei da su knjige bezvrijedne, moda ak i izvor nesree, 'Alijev je udovica dio njih spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojeg je sa

8/14/2019 G - IKT

36/514

uvano samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni su muslimanskisusjedi trampili ili kupili ostatak za neznatne iznose. Jedna je knjiga tako zavrila kod Nashida Bisadaha, koji ju je povjerio trgovcu zlatom iNag Hammadija kako bi je ovaj prodao u Kairu, nakon ega su podijelili zaradu. Druga je navodno zavrila kod trgovca itom koji ju je pro

dao u Kairu po tako visokoj cijeni da je ondje ubrzo otvorio trgovinuSeljani al-Qasra tvrde da je posrijedi Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Trgovine Nag Hammadi" u Kairu; on, meutim, vrsto porie bilo kakvu

vezu, iako priznaje da je s priom upoznat. Bahij 'Ali, jednooki bandiiz al-Qasra, doepao se veine knjiga, i u pratnji poznatog trgovca antikvitetima iz tog kraja, Dhakija Baste, otputio se u Kairo. Njih su dvojica knjige najprije ponudili trgovini Mansoor u hotelu Shepherds, a potom trgovcu Phokionu J. Tanu, koji je kupio cijelu njihovu zalihu, a potom i osobno otiao u Nag Hammadi kako bi pribavio ostatak.

Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama iKaira, Albert Eid. Godine 1949. pokuao ga je prodati u New Yorku i Ann Arboru, no bez uspjeha. Eidova je udovica Simone prodala Kodeks I 10. svibnja 1959. Institutu Jung iz Zuricha, nakon ega je prei

menovan u "Jungov kodeks". Nakon objavljivanja, dio po dio je vraenu Kairo, gdje je naposlijetku i pohranjen u Koptski muzej. U meuvremenu, Tanovu je zbirku, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje,preuzeo egipatski Odjel za starine. Poslije Naserova dolaska na vlastzbirka je nacionalizirana uz kompenzaciju od 4000 funti. Zbirka NagHammadi danas je kompletirana i pohranjena u Koptskom muzeju.

U doba otkria knjinice, direkor Koptskog muzeja bio je Togo Mina, bivi pariki student opata Etiennea Driotona, kasnijeg direktoraegipatskog Odjela za starine. Togo Mina bio je kolski kolega suprugJeana Doressea, mladog francuskog znanstvenika koji je u Egipat doao prouavati koptske samostane. Togo Mina mu je sa zadovoljstvomomoguio pristup Kodeksu III. Zajedno su planirali preteno francuskoizdanje zbirke, no realizaciju te ideje sprijeila je Minova smrt 1949Godine 1956. sastanak nekoliko lanova meunarodnog odbora u Kairu doveo je do objavljivanjaEvanelja po Tomi 1959. godine, te postupnog objavljivanja Jungovog kodeksa u est svezaka, od 1956. d1975. U meuvremenu, novi je direktor Koptskog muzeja Pahor Labibisplanirao objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakimznanstvenicima Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.

8/14/2019 G - IKT

37/514

Poetkom 1960-tih generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu izFrancuske, sklopio je sporazum sa ministrom kulture i nacionalnog vodstva Ujedinjene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju kompletnog izdanja putem Meunarodnog odbora kojeg bizajedniki izabrali Egipat i UNESCO. No kada je ustanovljeno da su

mnogi izabrani tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-asveo se na izdavanje pretiska. Projekt je mirovao sve dok krajem 1970godine nije imenovan Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hamma-dija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija objavio je izdava E. J. Brillu dvanaest tomova, od 1972. do 1974. Do danas su izali i brojni tekstovi ranije odreeni za objavljivanje, a trenutno se pripremaju cjelovi

ta izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz sedamnaestsveanog engleskog izdanja naslovljenog Koptska gnostika knjinica(The Coptic Gnostic Library).

ObjavljivanjeKnjinice Nag Hammadi na engleskom(The Nag Ham-mady Library in English) predstavlja tek prvi korak, i oznaava novpoetak u prouavanju gnosticizma. Prije vie od stotinu godina ue

njaci su zapoeli sa izuavanjem gnosticizma kako bi doznali o emusu to govorili crkveni oci - lovci na heretike. Na prijelazu stoljea, kola povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za korijenima gnosticizma diljem drevnog Bliskog istoka. Izmeu dva svjetskarata, Hans Jonas ponudio je filozofsko tumaenje gnosticizma, ime jegnosticizam po prvi put predstavljen kao jedan od moguih naina da seshvati postojanje. Rudolf Butmann dao je potom novo tumaenje No vog zavjeta u kontekstu interakcije sa gnosticizmom, podjednako njihovih meusobnih prisvajanja i sukobljavanja. Pa ipak, rezultati dvade-setostoljetnog istraivanja porijekla, prirode i utjecaja gnosticizma, naodreeni su nain ambivalentni, kao da se iekuje neto to tek slijedi.Teko je ostati ravnoduan nad uenom intuicijom, pronicavosti i konstruktivnosti znanstvenika koji su, iz ogranienih i sekundarnih izvora, uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja zapravo vrlo dobro funkcionira. Tek je otkrie knjinice iz Nag Hammadija skrenulo pozornost nainjenicu koliko su oskudni i nedostatni ti izvori u stvarnosti bili. Jer,iako je otkrie knjinice Nag Hammadi bilo sluajno, a njezin sadrajponeto arbitraran, priliv novog izvornog materijala svojim znaajemuvelike nadmauje sve konstrukcije ranijih znanstvenika. Kako je nov

8/14/2019 G - IKT

38/514

izvorni materijal u najboljem sluaju dolazio kap po kap, iekivanjerezultiralo stagnacijom, i znanstvena je zajednica ekala i ekala. Bdui da nam je cjelokupna knjinica Nag Hammadi sad dostupna, pra vo je vrijeme da se povijest gnosticizma zajednikim naporima na vo ispie, te da se konano spozna njegov pravi znaaj, i naravno, p

stave neka nova pitanja. Rijetko je kojem narataju izuavatelja pruna takva prilika!

8/14/2019 G - IKT

39/514

MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)

Uvod:DIETER MUELLER

Molitva apostola Pavlazauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod imenom Jun-gov kodeks. Prepisiva je, ini se, dodao ovu molitvu zbirci traktata u kodeksu nakonto je zavrio s prepisivanjemTripartitnog traktata (I,5). Naslov, popraen kratkim

kolofonom, nalazi se na kraju molitve. Naslov na grkom jeziku odaje da je bez sumnje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj kratki tekst nepoznatog jeporijekla, a gnostika su mu obiljeja jasno izraena. Pojedinosti kao to je referencana "duevnog Boga" (A, 31) ukazuje na moguu poveznicu sa Valentinom. Ta namasocijacija zauzvrat sugerira datum porijekla, smjetajui ga izmeu druge polovicedrugog i kraja treeg stoljea.

Formom i sadrajem Molitva apostola Pavla oponaa razna druga djela. Upadljiva je slinost ne samo sa molitvama uCorpusu Hermeticumu(1.31-32; 5.10-11; 13.16-20), ve i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je poetak vrlo slian poetku himne Prve stele izTri Setove stele(VII,5). Mogue je da oba dokumenta dijele istu predaju. Postoje, takoer, i slinosti saEvaneljem po Filipu(II,5). Molitva apostola Pavla, openito gledano, mnogo toga duguje Psalmima i Pavlovim poslanicama. Najjai apostolov odjek, a istovremeno i jasan ukazatelj na gnostiku orijentaciju, molba je za onim to "aneoske oi ne vidjee i vladarsko uho ne u, i to u srce ovjeje ne ue" (usp. 1 Kor 2,9).

MOLITVA APOSTOLA PAVLA

I A, 1-B, 10

(Nedostaju otprilike dva retka.) [tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [milost! Moj] Iskupitelju, iskupi me, jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz teb

iznikao. Ti si [moj] um, iznjedri me! Ti si moja riznica; otvori mi se! T[si] moja punina; uzmi me k sebi! Ti si [moj] mir; podaj mi [ono] savreno to se ne da pojmiti!

Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvieno nad imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kraljanad vjekovima; darove svoje, kojih se ne kaje, podari mi kroz Sina ov

8/14/2019 G - IKT

40/514

jejeg, Duh i Paraklet [istine]. Svojom me vrstom rukom vodi, [kada]te zamolim; tijelo moje izlijei kada te, kroz Evanelista, zamolim; [i]iskupi moje vjeno svjetlo duu i moj duh; i Prvoroenog od Pleromemilosti - razotkrij ga mome umu!

Udijeli ono to aneoske oi nisu vidjele, niti vladarske ui ule, i tonije ulo u ljudsko srce, koje ispade aneosko i (oblikovano) po uzoruna duevnog Boga kad je stvoreno u poetku, jer imam vjere i nade. Iobasjaj me svojom ljubljenom i izabranom, blagoslovljenom uzvienou, Prvoroenim, i [prekrasnom] tajnom doma svoga; [jer] tebi pripadamo [i] slava, hvala i uzvienost, za sve vijeke vjekova. [Amen.]

Molitva apostola Pavla.

U miru.Krist je svet.

8/14/2019 G - IKT

41/514

JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)

Uvod:FRANCIS E. WILLIAMS

Jakovljev apokrif djelo je nepoznatog autora koje je na koptski prevedeno sa grkog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upuuje - napisao Jakov, Gospodinov

brat. Ime navodnog primatelja je neitljivo, ali mogue je da se radi o ranokranskom

heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili "apokrif' - odatlei na naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini izabranih - ak i meuuenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obeano onima koji prime poruku.

"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, i spominje jedan jo tajniji apokrif kojeg je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatnumetnute zbog dramatinosti.

Po apokrifu, koji zauzima veinu naeg traktata, Isus se ukazao svojim uenicima550 dana poslije uskrsnua, i povukao na stranu Petra i Jakova da bi ih "ispunio" i daoim, u seriji govora, svoje konano i definitivno uenje koje je do tada iznosio samo "uparabolama". Potom uzlazi do Oeve desne ruke, a Jakov i Petar neuspjeno ga pokuavaju slijediti. Apokrif time zavrava a poslanica se nastavlja, navodei da izneseno otkrivenje nije namijenjeno Isusovim uenicima, ve "djeci" koja e se tek "roditi". Iako su uenici povjerovali otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja tek doi, i Jakov ih je stoga razaslao u druge zemlje. To bi vjerojatno trebalo posluiti kao objanjenje zato na traktat nije postao dijelom apostolskih propovijedi (ili kanonskog pisma?).

Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali ukljuuju stariji materijal koji je, kako se ini, produkt sloene usmene, a moda i pismene predaje; odreeni dio materijala se moe usporediti sa tekstovima koji ine osnovu kanonskih evanelja. U govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa kako bi spasio "voljene" sinove Boje, i kako bi ih pozvao da ga slijede natrag do mjesta odakle je doao (odakle su oni doli?). Snano ih uvjerava u spasenje, a istovremeno i poziva naustrajnost i revnost, upozoravajui ih da bi se mogli izgubiti. Prvi i najdui govor, me

utim, na pune dvije stranice uzdie muenitvo. Specifian stil, oblik i tematika toggovora upuuju da je moda rije o kasnijoj interpolaciji.Oito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upuen sebe razlikovale od ire kran

ske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja; svakako su odbacivali drugKristov dolazak i sveope uskrsnue, i nadali se kako e uzai, u dui ili duhu, u kra-ljevstvo nebesko, za koje su ionako vjerovali da je unutar njih samih. Takvo gledite, uz estu upotrebu tipino gnostike terminologije, navela je veinu istraivaa nazakljuak da je djelo kransko-gnostiko, usprkos nedostatku valentinovske ili neke

8/14/2019 G - IKT

42/514

druge poznatije gnostike teologije. Svjedoanstvo o posebnom Isusovom ukazanjuposlije njegova uskrsnua, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i nadmone tradici

je, sredstva su kojima su se gnostici esto sluili kako bi legitimirali svoju poruku.Uzdizanje muenitva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja uenicima,

moda su od sekundarnog znaaja; ova i druga pitanja koja se odnose na knjievnupovijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju daljnja istraivanja. Traktat je, istie se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine n.e., dok je jo postojala mogunost "prisjeanja" usmeno iznesenih Isusovih izreka i njihova zapisivanja, jer takav se izriaj, po svoj prilici, ne bi koristio nakon uspostave Evanelja. Brojne slinosti sa "oprotajnim diskursom" iz etvrtog evanelja takoer mogu pomoipri datiranju ovog apokrifa, no u tom bi sluaju trebalo odluiti radi li se o aluzijamana konkretan tekst iz etvrtog evanelja, ili o neovisnim raspravama o istim pitanjima. Traktat, u svakom sluaju, nije mogao nastati poslije 314. g. n. e., kada su okonani progoni crkve, a samim tim i rizik muenitva.

JAKOVLJEV APOKRIF

I I , 1-16,30

[Jakov] pie [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi[milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!

Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koja je meni i Petruotkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve[sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kakosi ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj teksdrugima - ovo to Spasitelj nije elio razotkriti ni svima meu nama,dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spaeni kroz vjeru u ove rijei.

Prije deset mjeseci poslao sam ti jo jednu tajnu knjigu koju mi Spasitelj bijae razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tuknjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova2 [neprevedivi fragmenti] dvanaestorica [su] uenika sjedila zajedno, prisjeajui se to je Spasitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujuito] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono to je bilo u [mojoj knjizi] gle, Spasitelj se ukaza [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledalza njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz mrtvih,rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam doao. Ako elite poi sa mnom, poite!"

8/14/2019 G - IKT

43/514

Svi odgovorie i rekoe: "Ako nas poziva, poi emo."On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo ne

besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jako va i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavi tu dvojicu, onih odvede na stranu i ree ostalima neka se nastave baviti svojim po

slom.Spasitelj ree: "Primili ste milost3 [neprevedivi fragmenti] Ne eli

te li biti ispunjeni? Vae srce je opijeno; ne elite li biti trijezni? Stiditse! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina ovjejegrazgovarali s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovje

jeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i koji se nisu druil

njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji nisu od njega nita uli; va je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio kad ste bili bolesni, da bistmogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer oboljeti e opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su za olakanje znali i prije nego su oboljeli; vae je kraljevstvo Boje. Govorim vam, stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u sebi praznim jer onaj koji dolazi moe vas ismijati'".

Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali]mi smo ispunjeni."

[Spasitelj odgovori] i ree, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne biste [udjeli. No, oni koji ude] nee [biti spaeni]. Jer, dobro je bitiispunjen, a udjeti je loe.

Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da ste ispunjeni, tako onaj koji je ispunjen udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kaoto ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvkako i valja. Morate, stoga, udjeti da biste mogli biti ispunjeni, i buditeispunjeni da biste mogli udjeti, i da biste tako [ispunili] sami sebe jo

vie. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom jer razum dui; njegova je [narav ona] due."

No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako toeli, jer, ostavismo svoje oeve i majke i sela kako bismo te slijedili. Uslii nas, stoga, i ne dopusti da padnemo u iskuenje avola, onoga koji je zao."

Gospodin odgovori i ree, "Kakva je vaa zasluga ako vrite voljOca koju vam on nije darovao dok vas iskuava Sotona? No, ako vas

8/14/2019 G - IKT

44/514

Sotona ugnjetava i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu)5 volju, [kaem] vam da e vas voljeti, i uiniti vas jednakima meni, i postat [eljubljeni kroz njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar nete, stoga, prestati voljeti tijelo i strahovati od patnji? Ili jo ne znate vae muke tek slijede, da e vas lano optuiti, i zatvoriti u tamnic

nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i pokopati, kao je i meni to uinio onaj koji je zao? Zar ete tedjeti tijelo, vi koje Dokruuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo svijet postojao p

je vas, i koliko e jo dugo postojati nakon vas, shvatit ete da je va vot samo jedan dan, a da su vae patnje samo jedan sat u tom danu. Jdobro nee ui u svijet. Prezrite, stoga, smrt i mislite na ivot! Sjetite mog kria i moje smrti, i ivjet ete!"

Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji kri i smrt, jto je daleko6 od tebe."

Gospodin odgovori i ree, "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen tko ne vjeruje u moj kri. No, onima koji su vjerovali u moj kri ppada kraljevstvo Boje. Traite, stoga, smrt, kao mrtvi koji trae iv

jer onima koji trae, otkrit e se. Kakvog im jada to moe zadati? A kada budete istraivali smrt, ona e vas nauiti izboru. Zaista, kae vam, nitko tko strahuje od smrti nee nai spas; jer kraljevstvo

8/14/2019 G - IKT

45/514

8/14/2019 G - IKT

46/514

"O vi jadni; O vi nesretni; O, laci; O krivotvoritelji znanja; O vi grenici protiv Duha: moete li jo sluati, kad vam je otpoetka doliilogovoriti? Moete li spavati, kada vam je od poetka doliilo biti budnima, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti?10 Zaista je, kaem vam, lake istome u kal pasti, i ovjeku svjetlosti pasti u tamu, nego

vama vladati ili ne vladati."Vaih sam se suza sjetio, vaih jadikovki i vae boli, (kad kaete

'Daleko su iza nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plaite kad je potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin uzlazi kako mu i prilii. Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima ko

ji me sluaju, i da sam s njima govorio, nikada na zemlju ne bih siao

Sramite se zbog toga."Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie ostati s vama, kao toni vi to niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam go vorim, 'zbog vas sam siao'. Vi ste voljeni; vi ste oni koji e u drugma potaknuti ivot. Prizivajte Oca, usrdno se i esto molite Bogu, i one vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s Njime, kad je On bi

proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Radujte se i budite sretni kao11 sinovi Boji. uvajte volju njegovu da bistemogli biti spaeni; prihvatite moj prijekor i spasite se. Zauzimam se za vas kod Oca, i on e vam oprostiti."

Kad smo uli te rijei, ispuni nas zadovoljstvo, jer, alili smo zbogrijei koje ranije spomenusmo. No, im nas je vidio radosne, on ree,

"Jao vama koje nitko ne zagovara! Jao vama koji udite za milouBlagoslovljeni oni koji otvoreno progovorie i sami zasluie milostUsporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaeg grada? Zbog ega ste uznemireni kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svoggrada? Zato svojom voljom naputate svoje prebivalite, ostavljajuga onima koji u njemu ele prebivati? O, vi otpadnici i bjegunci, jao vama, jer bit ete uhvaeni! Ili mislite moda da Otac ljubi ljudski rod, ilida ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje otpust u korist drugoga, ili da usliava onoga koji trai? - On poznaje udnju i potrebu ti

jela! - (Ili mislite moda) da ovo (tijelo) ne udi za duom? Bez due ti jelo ne grijei, kao to12 ni dua nije spaena bez duha. No, ako je dua spaena (kad je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tad tijelo postaje slobodno od svih grijeha. Jer, duh je taj koji die duu, a tijelo je

8/14/2019 G - IKT

47/514

ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on dui nee zaboraviti nikakvog grijeha, niti tijelu njegove krivnje; jer, tko tko je od krvi i mesa nee biti spaen. Mislite li da su mnogi nakraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvga na nebu!"

Kada smo posluali te rijei, obuze nas nemir. Ali, vidjevi da smuznemireni, on ree, "Govorim vam ovo da biste sami sebe spoznaJer, kraljevstvo nebesko je poput klasa penice koji nikne u polju. Nkon to sazori, razbacuje svoje sjeme uokolo, i nanovo puni polje kla

jem za sljedeu godinu. Vi, isto, urite ponjeti klas ivota da bisteispunili kraljevstvom!

"Dok god sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali kad odeod vas, sjeajte me se. Sjeajte me se zbog toga to me, dok sam bi vama, niste poznavali. Blagoslovljeni oni koji13 nisu vidjeli, [pa ipak vjeruju]!

"Jo jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradkue, veoma korisne, jer u njoj nalazite utoite, i ona e ostati stajati pored kue vaeg susjeda, kad zaprijeti uruavanjem. Zaista, kae vam, jao onima zbog kojih sam ovamo poslan; blagoslovljeni oni ke uzai do Oca! Jo jednom vas opominjem, vi koji jeste; postanite koni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.

"Ne inite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosnzbog svjetlosti koja obasjava, ve prema sebi budite onakvi kakav s

ja prema vama. Jer, radi vaeg sam spasenja pristao biti proklet."Na te rijei Petar odgovori i ree, "Gospodine, as nas svesrdno upu

uje na kraljevstvo nebesko, as nas od njega odvraa; as nas uvrava i pribliava vjeri, i obeava nam ivot, a onda nas izbacujekraljevstva nebeskog."

No Gospodin odgovori i ree nam, "Mnogo sam vam puta dao vjeru; tebi sam se,14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali. Sada vas opet vidim kako se radujete; i pored ushienosti nad obeanjeivota, jeste li tuni, alite li to ste upueni u kraljevstvo? Kroz vje[i] znanje vi ste primili ivot. Prezrite, stoga, odbacivanje kad ga uje

ve se tim vie radujte kad zaujete obeanje. Zaista, kaem vam, ontko primi ivot i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ako ga Otac poeli istjerati.

8/14/2019 G - IKT

48/514

8/14/2019 G - IKT

49/514

EVANELJE ISTINE (I,3 i XII,2)

Uvod:HAROLD W. ATTRIDGE i GEORGE W. MACRAE

Evanelje istine gnostiki je kranski tekst blizak Valentinovoj koli, koji se naistanan i dirljiv nain dotie lika i djela Isusa Krista. U izvornom rukopisu traktat nema naslov, i poznat je po svomincipitu. Slino su po svojim uvodnim rijeima identificirana i mnoga druga djela starog vijeka, kao primjerice "evanelje" po Marku "otkrivenje" Ivanovo. Valentinovo djelo naslovljeno "Evanelje istine" spominje se Irenejevom djeluAdversus Haereses(3.11.9). Hereziolog, na alost, ne otkriva mnogo o sadraju samog djela, osim da se znaajno razlikuje od kanonskih evanelja. Sobzirom na izraeno valentinska obiljeja teksta iz Kodeksa I, sasvim je mogue da jposrijedi ba djelo kojeg spominje Irenej. Ako je tomu doista tako, djelo bismo vremenski mogli smjestiti u sredinu drugog stoljea (izmeu 140. i 180. g. n. e.) Uzevu obzir literarne i konceptualne slinosti izmeu ovog teksta i rijetkih sauvanih Va-lentinovih fragmenata, pretpostavka je nekih strunjaka da je mu je autor sam gnosti

ki uitelj. I premda se ne moe sa sigurnou potvrditi, ta mogunost i dalje postoji.No, bez obzira na datum nastanka i autorstvo, djelo je, na grkom jeziku i u dotjeranom retorikom stilu, u svakom sluaju sastavio vrstan knjievnik.

Usprkos svom naslovu, ovo djelo nije od vrste evanelja kakvo susreemo u No vom zavjetu, budui da ne iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima, uenjima, muci i uskrsnuu. Rije "evanelje" uincipitu valja tumaiti u njezinu prvotnuznaenju kao "dobru vijest". Ona, dakle, definira temu teksta, a ne anr, koji je najbolje shvatiti kao homiliju. Poput ostalih ranokranskih homilija, kao to je PoslanicaHebrejima, Evanelje istinenaizmjence parenezama dopunjava doktrinarno izlaganje(npr. 32, 31-33,32), te, poput kanonskog teksta, razmatra znaaj Isusova spasiteljsko-ga djela s posebnog teolokog stajalita.

Identifikacija djela kao homilije ne govori mnogo o njegovoj literarnoj ili teolokoj dinamici. Poprilino neshvatljiv diskurs, koji kombinira aluzije na poznate elemente ranokranske tradicije, ponekad u neobinom kontekstu, sa referencama naneke manje poznate pojmove, znatno oteava analizu povrinske strukture i osnovnekonceptualne sheme teksta. Slino je labilan i referencijalni okvir teksta, koji posvelako otklizi iz kozmike u povijesnu, a potom osobnu ili psiholoku perspektivu. Mogue je da ta svojstva teksta indiciraju njegovu izvornu namje