(FVIIETHItll CINGRARIAEFOLIU.il)

NAPISAO

IE5. H . . B I A I T K I I T I

Sa jednom grafinom tablicom,

Ciena novia 40.

U ZadruBrzotiskom Narodnoga Lista*

1889.

Pisac izdavatelj.

BF\A TU JUF\JU

Predgovor prvom izdanju.Dosad vrtilo se je gospodarstvo obrtnitvo u

nas jedino oko vina i ulja. Slabom gojitbom, slabo rode maslinel a ulje se pravi tako zlo, da je u trgovini svim drugim zapostavljeno. Ostalo je sve na vinuj ali je i vino jako spalo u cieni, jer se pravi malom pomnjom, i jer mora da uzmie pred drugim vinim, osobito magjarskim, taljanskim i njemakim. Ta danas na Lloijdovim parobrodim, koji du nae obale plove, pije semagjarsko vino!

Dalmacija po svojem poloaju, po svojem blagom, umjerenom podnebju, po naravi svojeg zemljita, moe gojiti ne ramo maslinu i lou, ve svaku drugu bilinu. Ta od svih cvietan naa je najbogatija. June pokrajine Francuske, koje ne- imadu polovicu podnebnih blagodati] koje ima- de Dalmacija, dobivaju na milijune forinti za mirisave biline. asto se kod nas negoji vie po- vrca, vie mirisavog bilja, vie voa, vie bilja predivnog, krmnog, trgovakog ? Dva su razloga: a>) jer na narod teko puta to je izkusio, emu se je naviko; b) jer se neda novosti dok ju zorno neizkusi.

Opasani smo sa svih strana trsnom ui, pa je nemogue, da nepodre i u nae vinograde i da nam jih neuniti. ta onda, kad nebude vina? Buha! svak e na glas. Buha da, ali uz buha i voku, i okopavinu, i itaricu, i so- ivnicu, i mirisavog, i krmnog, i trgovakog bilja.

Zato ide buha u sviet!ibenik, u rujim 1881.

e?i $act

Predgovor drugom izdanju.

Ovo drugo izdanje je popravljeno i poveano. Kada sam godine 1881 napisao knjiicu Buha, imao sam samo tri godine izkustva o buhacu, ali je moje dananje izkustvo desetgodinje. Zadnjih sedam godina mnogo se je toga promjenilo, ali aliboe sve kako sam prcdvidjao godine 1881. Neki du- brovardn, u jednim zadarskim taljanskim novinaru 9 naao je onda (1881) da prigovara mojoj razsudi o cienam, sadanjosti i budunosti buha- a, ali je vrieme dokazalo da je moja tvrdnja bila temeljita, te e se iz jednog poglavja ove knjiice moi svak lako uvjeriti\ da je buha ostao uvjek u trgovini poput ive u toplomjeru, koja se die i pada na najmanju promjenu topline u zraku Bez sumnje buha je pomogao svakog gospodara, koji ga je gojio, ali je istobodno dao estokih udaraca mnogom trgovcu. Ima trgovaca\ koji su se buhaem obogatili, ali ti se mogu na prste brojiti, . . . . ,

ibenik, 1 sienja 1889.

S itae

uha (Pyrethrum Cinerariaefolium Trev.), spa- J H M 1 red supranica (Syngenesia), cviet ima Vg kao kotur, a cvietita je plievna.

Buha je jedna od onih bilina, kojimise odlikuje naa bogata cvjetana. Samonikao, u divljem stanju, raste kod nas od pamtivieka. 0 buhaevoj povjesti baja se puno toga, istina je ali samo to, da su i u najstarija vremena poznavali njegovu mo ili snagu, te brali, suili ga i rabili u kuanstvu, i da ga se je uvjek nalazilo u trgovini, naravski samo malo, ali se je buhaem trgovalo i u najstarija vremena.

Buha razlikuje se od ramana i ivanskoga cvie- a po svojemu listu i mirisu, premda im cviet nalii skoro sasvim.

List buhaev je sivo-zelenkast, a nalii listu od pelima. Cviet buhaev je bielo-ut; latice vienia su biele, doim su pjestii i pranici ute boje. aska je sivo-zelene boje.

Goji se jedino radi njegova cviea, jer u cvietu krije mo, koja imade svojstvo, da onesvjesti i ubije njekoje vrsti zareznika (insekta), osobito domau gamad.

Ta mo, nerazvija se samo za cvatnje, niti je posljedica same cvatnje, ve je ona naravski ivotni proizvod samo biljke. Stvara se u svim zelenim sta- nicam biline. S toga, i drki (vlatje) ili struje i lie imadu u sebi reenu mo, premda u maloj mjeri.

Iz esa se sastoji ta mo buhaa? Koja je njena narav? Na ova pitanja, ne dade se odgovoriti Mnienja uenjaka svietskoga glasa, koji su buhaev cviet iztraivali, nisu se mogli sloiti o naravi i sa- stojinam buhaeve moi.

Prvi koji je analizirao buha bio je Hanaman. On je god. 1863 naao u prahu od buhaa jednu smjesu od eterinih (hlapljivih) ulja, bliedo-ute boje, a mirisa nalik onome ravana (kamomila), koja je posve lako omantovala, odnosno ubijala zareznike.

Joussel de Bellesme analizirao je buha godine 1877, te tvrdi, da je naao jedan alkoloid, te da je taj alkoloid tvar, koja daje mo buhau.

Rother analizirao je buha 1877. On tvrdi da je napravio iz buhaa tri kiseline; jednu uljusto smolaste naravi, a zelenkasto ute boje, vonja poput praha buhaeva, a gorka teka. Ovu kiselinu prozvao je Persicein. Drugu od tih kiselina nazvao je Persiretin, ona je jasno smedje boje. Treu kiselinu nazvao je Persicin; ona je boje jasno crvene, poput vinske crvene boje, a mirisa poput meda, te se djelovanjem kiselina razpada u slador i Persiretin. Ova sladorna (glycosidna) tvar t. j. Persicin, da ima mo u sebi, da ubija zareznike, doim su one dvi druge t. j. Persicein i Persiretin ne djelatne.

Godine 1882 analizirao je buha kemiar Textor. On tvrdi da je naao u buhau neku meku smolu, te da ta meka smola sadri mo.

Jo mnogi drugi uenjaci molili su nas da im poaljemo pravog cviea od buhaa, ali nisu nigda ni nami, ni drugim priobili posljedice analize.

Nije ni od potrebe, da gospodar poznae narav i sastavine tvari, koja daje buhau mo ili snagu; ono to je njemu potreba da znade, naime: kada se ta snaga u buhau stvaraj kada je buhaev cviet ima najvie; kako i do kad se ta snaga uzdri; kako se gubi, ao tom se je na istu. Opetovane kunje, dovele su do toga, da svaki gospodar samo ako hoe, moe da uzgaja najjae, najfinije, najljepe, odnosno najskuplje buhaevo cviee.

One tvari, koja daje cvieu mo ili snagu, stvara se u bilini najvie za cvatnje.

Sva je prilika, da se ta tvar spaja sa tekui-nalaze, pa prolazi joj vie ili manje

moi ili snage.Zato je cviee jae moi nego li struje i lie?Odgovor je sasvim lak: jer u cvietu zbog raz

vitka spolnih ustroja, odnosno, zbog oplodjenja i razvitka ploda, djelatniji je ivot. Tamo kolaju svi sokovi, tim nainom dopire tamo najvie dotine tvari, koja daje snagu, te se lako spaja sa nienom stanievinom cvieta.

Zato pupovi imadu vie moi, nego li ocvalo cviee ?

Razlog je sasvim jednostavan. U pupu je sakupljen skoro vas sok, potrebit razvitku cvieta; a njegova povrina je mala, te je malo izloena u- plivu svjetla i zraka (izhlapljivanju). Kada se cviet sasvim raztvori, naime kad se razcvate, onda su svi pjestii i svi pranici razviti; povrina na koju djeluje zrak i svietlost postostruena je ; a im je vea povrina, tim je vee izhlapljivanje. Iz razcvana cvieta, izvjetriti e razmjerno mnogo vie moi ili snage, nego to iz cvieta u pupu. A ono fco izvjetri, izgubljeno je. Snaga ili mo buhaeva cvieta raste dozrievanjem, a pada prezrievanjem.

Cvietni pupi, koji su obrani dne 16 svibnja (u nezrelom i nerazvitom stanju), osueni i sameljeniu prah, nisu imali nikakove estine; a tako isto bio je bez estine i prah od ocvana cviea (ubrana dne 8 lipnja). estina cviea raste i umanjuje se postepeno. Nezrelo puplje neima nikakove estine, doim zrelo imade najvie. Razcvan cviet stane gubit estinu, a ocvano cviee izgubi ju sasvim.

Prah od cviea ubranog dne 19 svibnja, bio je mnogo jai od onog, koji je bio ubran dne 16 svibnja; a prah od cviea, obranog dne 20 svibnja, bio je opet jai od onog koji je bio ubran dne 19 svibnja; i ta estina rasla je postepeno, svakog dana.

nam i soKovim, k o j i se u muni tako u svaki dio biline i podieli

Najei bio je prah, od cviea ubrana dne 26 svibnja. Ovo cvietno puplje, imalo je podpuno razvite latice vienia, ali nije bilo razcvateno. Latice drale su se jo spojene nad pjestiim i pranicim.

Od dana 26 svibnja, gubio je postepeno svakog dana buhaev cviet snagu. Taj gubitak nije se opaao na friku cvieta, ve na posuenu i samlivenu; dapae, friki se je cviet priinjao jaeg mirisa.

Prah od cviea, ubranog dne 24 svibnja bio je iste estine, kao i prah od cviea ubranog dne 28 svibnja; a prah od cviea ubranog dne 8 lipnja (o- cvatenaj, imao je jednaku estinu, kao i cviee ubrano dne 16 svibnja. estina se je kuala stranom nosom, a veim dielom muham i drugim zareznicim u za- epljenim staklenicam.

Nosom je teko opredieliti estinu buhaevu cvietu, jer tim kusanjem lako da se ovjek prevari; priini mu se estoki buha slabim, a slab estokim, pa kad se zasebice kua vie vrstih buhaeva praha, otupe nosni ivci, te se svaki buha priinja jednake estine. Najbolje je rabiti muhe. Uzme se staklenih cievih (eprouvette), napune se do polovice buhae- vim prahom, metne se unutri muha, pa se dobro zaepi. im se prije onesvjesti muha, tim je jai buha.

Buhaev prah od cviea ubrana dne 26 svibnja ubio je muhu u tr6n od oka. Buhaev prah od cviea ubrana dne 28 svibnja ubio je muhu u 3 asa. Buhaev prah od cviea ubrana dne 30 svibnja ubio je muhu u 5 asa. Buhaev prah od cviea ubrana dne 8 lipnja ubio je muhu u l/2 sata

Prah od velikog divljeg cvieta i onaj od velikog pitomog cvieta, bili su jednake estine, doim je prah od malog divljeg cvieta bio mnogo jai od praha malog pitomog cvieta.

2 Vrsti buhaoa.

Buhaa imade vise vrstih. Sve vrsfci dadu se se skupiti u tri skupine:

A. Pravi buha ili dalmatinski buha (Pyrethrum cinerariaefolium Trev. ili Chrysanthemum cinerariaefo- Hum Vis.) Mjestimice zogu ga: buharica, u dubrovakom krste ga pogrjeno peljen*), u Istri divlji cviet zovu: brmnjina.

B. Persijanski buha.Pod ovim imenom razumjevaju se tri vrsti bu

haa, naime:1. Pyrethrum roseumj Bieb. (Buharica);2. w carneum) Bieb ;3. Caucasicum, Willd.

0. Ne pravi bulia ili ino cviee srodno buhan, kojim se patvara pravi i persijanski buha:

1. Pyrethrum corymbosum ili Usac,2. | inodorum ili Divinik,3. r Parthenium ili Brati,

*) Peljen, pelini, itd. zov