FIZIOLOGIJA MIŠIĆA
description
Transcript of FIZIOLOGIJA MIŠIĆA
EDUKACIJSKI FAKULTET U TRAVNIKU
-Postdiplomski studij-
Opća kineziologija
Predmet : Fiziološki aspekti učenja
Tema : Fiziologija mišića
Student: Musić Kenan Doc.dr.sci.med. Farid Ljuca
Travnik 2014-03-07
SADRŽAJ
1.UVOD..................................................................................................................................... 3
2.FIZIOLOGIJA MIŠIĆA...............................................................................................................4
3.1. Fiziološke odlike glatkih mišića.......................................................................................7
3.2. Snaga mišića...................................................................................................................8
3.3. Rad mišića.......................................................................................................................9
3.4. Zamor mišića................................................................................................................ 10
4.OBLIK I VRSTE MIŠIĆNE KONTRAKCIJE (UPALE)....................................................................12
5.ZAKLJUČAK...........................................................................................................................14
6.LITERATURA......................................................................................................................... 15
1.UVOD
Mišićno tkivo je odgovorno za većinu interakcija sa vanjskim svijetom. Ove interakcije
obuhvataju kretanje, govor i niz drugih svakodnevnih aktivnosti. Veoma važna uloga mišića
je i unutrašnjosti organizma, jer oni omogućavaju transport hrane, krvi i drugih materija.
Kontrakcija mišića je ćelijski fenomen koji podrazumjeva skraćivanje pojedinačnih ćelija, a
sila koju mišići proizvode je suma svih sila koje proizvode pojedinačne ćelije. Mišići se
anatomski i fiziološki razlikuju,ali bez obzira na to osobine i mehanizmi kontakcije su veoma
slični.
Prema klasičnoj teoriji u fiziologiji, faktori vezani uz dopremu i utilizaciju kisika u mišićnim
stanicama limitiraju izdržljivost sportaša. Novija istraživanja ipak, ukazuju kako i anaerobne,
te živčano-mišićne karakteristike sportaša predstavljaju važne determinante njihove
izdržljivosti. Drugi često proučavan problem u fiziologiji odnosi se na koncept anaerobnog
praga (AP) i metode njegovog određivanja.
Mišićno tkivo je odgovorno za većinu interakcija sa vanjskim svijetom.Najveći dio te mase
(40%) čine poprečno-prugasti (skeletni) mišići, dok ostalih 10% čine srćano mišićno tkivo i
glatki mišići.
2.FIZIOLOGIJA MIŠIĆA
Osnovna funkcionalna odlika mišićnog tkiva (bilo to poprečno-prugasto ili glatko, bijelo ili
crveno) jeste njegova razdražljivost. Ta razdražljivost se ispoljava najčešće skraćivanjem,
grčenjem (kontrakcijom) mišićnih vlakana, koje nastaje pod dejstvom spoljašnjih ili
unutrašnjih draži. Pod normalnim uslovima, prirodne draži za kontrakciju čovječijih mišića
jesu impulsi koji u svaki mišić dolaze preko njegovog motornog nerva, a ti impulsi nastaju u
centralnom nervnom sistemu, pod uticajem promjena unutrašnje i spoljašnje sredine, koje se
primaju preko receptora. Drugim rečima, razdraženje nastalo u receptorima prenosi se i preko
senzitivnih nerava stiže u centralni nervni sistem, gdje se prenosi na motorno nervno vlakno i
preko njega u mišić, koji po prijemu dovoljno jakog impulsa odmah prelazi u stanje
razdražljivosti, tj. kontrahuje se.
Slika 1. Mišićna stanica 1
Sama kontrakcija skeletnog mišića javlja se kao odgovor na nervne impulse, koji dolaze u
mišić preko specijalnih nervnih ćelija - motoneurona. Mišići zajedno sa nervima, koji ih
inervišu, čine nervno-mišićni aparat čoveka. Funkcionalna veza motoneurona sa mišićima
sprovodi se preko aksona motoneurona, tako da se svaka od krajnjih grana aksona završava na
jednom mišićnom vlaknu - obrazujući nervno-mišićnu sinapsu ili tzv. završnu ploču. Prema
1 Fiziologija - Mišićna stanica (2011) . Dostupno na : www.fiziologija-misica.com
tome, svaki motoneuron inerviše onoliko mišićnih vlakana koliko ima krajnjih ogranaka.
Ta fiziološka cjelina motoneurona, njegovog aksona i svih mišićnih vlakana koje inerviše,
čini motornu jedinicu. Ona predstavlja osnovnu morfofunkcionalnu jedinicu nervno-mišićnog
aparata, i u organizmu čovjeka se razlikuje po veličini motoneurona, kao i po broju mišićnih
vlakana. Tako, male motorne jedinice imaju relativno mali motoneuron, sa malim brojem
mišićnih vlakana (do nekoliko desetina), i one su u sastavu svih sitnih mišića lica, prstiju ruke
i noge, šake, a djelimično i u sastavu velikih mišića trupa i ekstremiteta.Velika motorna
jedinica ima krupan, veliki motoneuron, koji sa svojim ograncima aksona inerviše i do
nekoliko hiljada mišićnih vlakana. One se nalaze u sastavu velikih mišića trupa i ekstremiteta.
Svaki skeletni mišić izgrađen je od velikog broja mišićnih snopova, a snop - od hiljade
mišićnih vlakana. Kod čovjeka se broj tih vlakana formira već od 4. do 5. mjeseca života i
praktično se ne mijenja. Međutim, njihova debljina se znatno mijenja - pri rođenju njihov
dijametar iznosi 1/5 debljine vlakna odraslog čovjeka; pod uticajem treninga, taj dijametar se
može kod odraslih znatno povećati.
3.MIŠIĆNI SISTEM
Sve pokrete tijela, od treptaja oka do skoka u visinu, omogućuju mišići. Od mišića zavisi, čak,
i varenje hrane kao i protok krvi kroz organizam. Mišićna masa našeg tijela sastoji se od tri
grupe mišića. U prvu grupu spadaju poprečno - prugasti mišići kojima upravlja mozak. Ova
grupa zajedno sa skeletom i tetivama odgovorna je za sve vrste pokreta, počevši od osmijeha
do trčanja uz stepenice.
U drugu grupu spadaju glatki mišići - zovu se tako zbog njihovog izgleda pod mikroskopom -
a njihovu funkciju predstavljaju pokreti unutrašnjih organa kojih nismo svijesni, kao što su
utroba ili bešika.Treću grupu predstavlja kardijalni mišić koji čini glavni dio srca.
Mišićni sistem zajedno sa skeletnim čini aparat za kretanje; osim toga on učestvuje u mnogim
fiziološkim procesima:
ishrani;
disanju;
cirkulaciji krvi.
Mišići se za kosti spajaju snopovima vezivnih vlakana – tetivama. Kraj tetive, najbliže
centralnom dijelu tela, naziva se korijen mišića i obično je kraći od vezivnih dijelova na
drugom kraju. Obično je korijen na jednoj strani zgloba, a vezivni dio na drugom udaljenom
kraju, tako se grčenjem mišića pomjera i zglob. Veza sa nervnim sistemom je ostvarena tako
što je svaki mišić inervisan posebnim nervom. Tako jedan mišić može da vrši samo jednu
vrstu pokreta pa su zbog toga mišići udruženi u funkcionalne grupe koje djeluju antagonistički
(npr. dvoglavi mišić na prednjoj strani nadlakta kod čovjeka savija ruku, a troglavi na zadnjoj
strani je opruža). Osim određenih kožnih mišića, koji potiču od ektoderma, svi ostali su
mezodermalnog porijekla. Muskulatura kičmenjaka sastoji se iz:
- glatkih i
-poprečno - prugastih mišićnih vlakana.
Poprečno - prugasti mišići prostiru se po cijelom
tijelu, čineći veoma veliki dio ukupne mase tijela –
i do 25 %, čak i kod novorođenčeta. Dakle,
poprečno - prugasta vlakna izgrađuju mišiće
tijelesnog zida, glave, udova, očnih mišića i
dijafragme. Kontrolišu pokrete raznih dijelova
skeleta, uključujući i ušni mišić (stapedijus)
koji radi na bubnju, sićušnoj ušnoj kosti kao i
najveći butni mišić - gluteus maksimus, koji
pored svoje funkcije na butini, kontroliše i
zglob kuka.
Glatka vlakna grade mišiće unutrašnjih organa,
crijeva, bubrežnih i polnih odvoda, zida krvnih
sudova i kožnu muskulaturu. Tijelesni mišići
kolousta i riba, kao i mišići u toku embrionalnog
razvića viših kičmenjaka, predstavljeni su sa
dvije uzdužne trake na bokovima tijela. Ove
trake su podijeljene poprečnim pregradama (mioseptama) na veći broj segmenata (miomera).
3.1. Fiziološke odlike glatkih mišića
Glatki mišići se nalaze u unutrašnjim organima i u zidovima krvnih sudova. Ti mišići se, po
mnogim svojim morfološkim i fiziološkim karakteristikama, znatno razlikuju od skeletnih
mišića, koji ostvaruju kretanje pojedinih dijelova tijela. Prije svega, kontraktilni aparat glatke
muskulature i pored toga što sadrži i tanke (aktinske) i debele (miozinske) niti, nema
poprečno-prugasti karakter u mikroskopskoj strukturi; zato se i naziva "glatka" muskulatura.
Posebno morfo-fiziološka karakteristika ove muskulature je u tome što dvije susjedne ćelije
glatkih mišića ostvaruju dva tipa kontakta jedna između druge: prvi-tijesno, prisno
dodirivanje membrana kontrahujućih ćelija na relativno velikim površinama, i drugi-
sjedinjavanje tih dvaju ćelija preko protoplazmatičkih mostića. Oba vida ovih kontakata
obezbeđuju rasprostiranje procesa razdraženja od jedne mišićne ćelije na drugu.
Slika 2. Prikaz izgleda mišićnih tkiva2
Zbog toga mreža takvih glatkih mišićnih ćelija djeluje kao jedna cjelina: proces razdraženja
koji se javi u jednoj grupi ćelija rasprostire se i na druge ćelije mreže (sincicijuma).Po svojim
fiziološkim karakteristikama, glatki mišići se dijele na dva tipa: visceralne (tj. unutrašnje,
utrobne) glatke mišiće, koji se nalaze u zidovima digestivnog trakta i urogenitalnog trakta, i
unitarne glatke mišiće, koji su smješteni u zidovima krvnih sudova, u oku (zjenica, sočivo),
kao i u korenu dlake kožnog pokrova.Nervna regulacija glatkih mišića sprovodi se preko
simpatičkih i parasimpatičkih vlakana centara vegetativnog nervnog sistema. Osim toga, pri
pojavi akcionog potencijala, u bilo kojoj grupi mišićnih ćelija, u procesu nadraženja, od njih
se rasprostire ka susjednim ćelijama i njihovo uključivanje ("uvlačenje") u kontraktilni
proces. Sve to uslovljava da poslije kontrakcije jednog sloja glatke muskulature slijedi
kontrakcija drugog sloja. Sama brzina sprovođenja procesa razdraženja po mreži glatkih
mišićnih ćelija je vrlo spora - ne prelazi više od 3 - 5 cm/s.
2 Biologija – mišićni sistemi (2011). Dostupno na: http://www.biologija.rs/misicni_sistem.html
Posebna fiziološka odlika visceralne muskulature je spontana aktivnost, koja je djelimično u
vezi i sa svojstvom mišićnih ćelija da se razdražuju na stezanje. Usljed rastezanja nastaje
depolarizacija membrane i pojava akcionog potencijala, a poslije toga slijedi kontrakcija
ćelija. Rastegnut hranom, mišićni zid crijeva se kontrahuje, i na taj način pomjera sadržaj u
neradni, sljedeći segment crijeva. Samo rastezanje ovog segmenta dovodi do kontrakcije
njegovog mišićnog aparata, što opet obezbjeđuje dalje pomjeranje - transport hranljivog
sadržaja u digestivnom traktu. U nervnoj regulaciji kontrakcije glatkih mišića učestvuju dva
medijatora: acetilholin (ACH) i noradrenalin. Mehanizam dejstva ACH u glatkim mišićima je
isti kao i u skeletnim: ACH povećava jonsku propustljivost membrane i time dovodi do
depolarizacije. Međutim, neurofiziološki mehanizam noradrenalina je još nepotpuno ispitan.
Osim toga, skeletna tzv. voljna muskulatura, odnosno vlakna, reaguju na dejstvo medijatora
samo u oblasti "krajnje ploče", tj. nervno-mišićne sinapse, dok vlakna glatke muskulature
reaguju (odgovaraju) na dejstvo medijatora nezavisno od mjesta njegove aplikacije. I zbog
toga, na glatke mišiće mogu da djeluju i medijatori koji se nalaze u krvi (npr. noradrenalin),
izazivajući dugotrajno dejstvo na glatke mišiće, odnosno dugotrajne kontrakcije.I na kraju,
posebna fiziološka odlika ove glatke muskulature je u tome što njihova kontrakcija nije
praćena velikim utroškom energije i ne ispoljavaju se fiziološki znaci.
3.2. Snaga mišića
Klizanje filamenata miosina preko filamenata aktina je kompleksan proces u kojem serije
hemijskih veza nastaje i prekida se. Za to je potrebna energija, koja se dobija sagorevanjem
kiseonika i hrane u mitohondrijama, a čuva se i prenosi kao složeno jedinjenje ATP, bogato
visokoenergetskim fosfatom. Kontrakcija mišića počinje dopiranjem kalcijuma u mišićne
ćelije kroz veliki niz cjevčica, mikrotubula, koje prolaze između miofibrila.
Mišići, takođe, sadrže grupu vlakana, koja registruju snagu kontrakcije i onih, unutar tetiva,
koje vode od mišića do kostiju, koji mjere istezanje. Ova informacija, koja se ponovo upućuje
u mozak, je bitna za kontrolu mišićne aktiivnosti.
Slika 3. Dizanje tegova3
3.3.Rad mišića
Rad mišića, koji obezbeđuje kretanje, kao i vršenje prostih i složenih radnji, izražava se
kilogram-metrima. Rad mišića zavisi od niza uslova (struktura mišića, njegova uvežbanost
itd.) i maksimalan je pri optimalnom opterećenju i optimalnom ritmu kontrakcije. Efektivnost
rada zavisi i od emocija: radost povećava radnu sposobnost i često uspjeva da smanji mišićni
zamor. Što se tiče nervnih uticaja, važno je naglasiti uticaj simpatičkog nervnog sistema na
rad mišića. Taj uticaj je poznat kao trofični uticaj, koji se manifestuje ubrzavanjem procesa
razmjene materije, a time i povećanjem radne sposobnosti mišića. Pri ocjenjivanju rada mišića
obično se ističe njegov "spoljašnji" ili proizvodni rad.
Radi jednostavnijeg izražavanja, rad mišića (W), koji se manifestuje u podizanju odredenog
tereta (P) na određenu visinu (h), može se izraziti u kilogram-metrima formulom: W = P x
3 Biologija – mišićni sistemi (2011). Dostupno na: http://www.biologija.rs/misicni_sistem.html
h/km. Veličina mišićnog rada zavisi od spoljašnjeg opterećenja. Osim toga, sa veličinom
tereta postepeno se smanjuje stepen skraćivanja - sve do nule (kod maksimalne izometrične
sile - snage mišića). Imajući u vidu te činjenice - jasno je da će sa povećanjem opterećenja sve
više da se smanjuje stepen skraćenja, pa se spoljašnji raišićni rad - sa postepenim porastom
tereta, u početku uvećava, a pri većim, i maksimalnim opterećenjima smanjuje. Najveći
spoljašnji mišićni rad mišić proizvodi u uslovima srednjih opterećenja. Taj fenomen se u
fiziologiji definiše kao zakon srednjih opterećenja.
Slika 4. Prikaz aktivnog i neaktivnog mišića4
3.4.Zamor mišića
Zamorom se naziva privremeno slabljenje funkcionalne radne sposobnosti organa, tkiva ili
cijelog organizma, koji nastupa kao posljedica dužeg ili kraćeg trajanja rada, dok isto stanje
iščezava poslije dužeg ili kraćeg trajanja odmora. Pri refleksnoj djelatnosti mišića, zamor se
javlja istovremeno u samom mišićnom tkivu, u nervnim centrima, kao i u završecima
motornih nerava u mišiću. Čak ovo drugo nastupa prije nego zamor u samom mišićnom tkivu
(što se lako eksperimentalno dokazuje). To stanje zamora kod mišića manifestuje se
postepenim smanjenjem veličine kontrakcije. To smanjenje može ići do potpunog izostajanja
kontrakcije mišića, tj. da mišić ne odgovara na primljene draži. Brzina razvoja zamora kod
čovjeka u radu zavisi od ritma rada i od veličine opterećenja.
4 Aktivni i neaktivni mišići-blog spot (2011). Dostupno na : http://skidajkile.blogspot.com/2011/08/aktivni-i-neaktivni-misic.html
Veliko opterećenje ili suviše brz ritam dovodi do brzog nastajanja zamora, usljed čega je i
radni efekat - učinak minimalan. Rad se odvija najbolje pri nekom srednjem, optimalnom (za
odredenog čoveka) ritmu, optimalnom opterećenju, koji je različit ne samo za različite ljude
nego i za jednog istog čovjeka u različitim uslovima. U medicini se za određivanje radne
sposobnosti, u zavisnosti od opterećenja i ritma, primjenjuje metoda koja se naziva
ergografija. Pri tome se koristi dosta jednostavan aparat - ergograf, koji je konstruisao torinski
fiziolog Moso, pa se zato naziva Mosov ergograf.
Slika 5. Bol u leđima 5
Pojava zamora objašnjava se hemijskim i fiziološkim teorijama zamora. Hemijska teorija
objašnjava nastajanje zamora kao posljedicu smanjivanja energetskih rezervi u mišićnom
tkivu i kao pojavu obilnog nakupljanja produkata metabolizma mišića u radu, koji kao da
"zatrpavaju", guše normalan metabolizam, usljed čega se javlja zamor.Fiziološka teorija
mišićnog zamora polazi od toga da on nastupa zbog promjene fizioloških svojstava
zamorenog mišića (razdražljivost) i fiziološke labilnosti. Jedna i druga teorija se ne iskljućuju
već se, po našem mišljenju, samo dopunjuju.
5 Polleosport (2013). Dostupno na : http://www.polleosport.hr/savjeti/savjeti-strucnjaka/pet-tjelesnih-bolova-koji-signaliziraju-nevolju
4.OBLIK I VRSTE MIŠIĆNE KONTRAKCIJE (UPALE)
Kao rezultat kontrakcije, skraćenja u mišićnim vlaknima, javlja se određeni napon. To je
jedna od osnovnih fizioloških karakteristika mišića. Tako, na primer, troglavi mišić
potkoljena pri hodu čini napor koji je četiri puta veći od težine tijela, a ako bi se sva mišićna
vlakna (oko 300 miliona) razdražila istovremeno i maksimalno i usmjerila se u jednom
pravcu, onda bi ona mogla da razviju snagu oko 25 tona. Sam napon, sila, razvija se različito
pri mišićnoj kontrakciji.
Ako je spoljašnji teret manji od napona mišića koji se kontrahuje, onda se mišić skraćuje i
izaziva kretanje. To je tzv. koncentrični tip, oblik kontrakcije. Ovaj oblik kontrakcije naziva
se i izotonička kontrakcija (isti napon mišića) ili miometrijska kontrakcija. Ako je spoljašnji
teret veći od napona koji razvija mišić za vrijeme kontrakcije, onda se taj mišić rasteže
(izdužuje). To je takozvani ekscentrični ili pliometrični oblik kontrakcije. I koncentrični i
ekscentrični tip mišićne kontrakcije, kod kojih mišić mijenja svoju dužinu, spadaju u
dinamičke forme kontrakcije.
Mišićna kontrakcija, pri kojoj mišić razvija napon ali ne mijenja svoju dužinu, naziva se
izometrijska kontrakcija (ista dužina). To je statička forma mišićne kontrakcije i ona se javlja
u dva slučaja: kada je spoljašnji teret veći od napona mišića; međutim, ne postoje uslovi za
rastezanje mišića pod uticajem tog spoljašnjeg opterećenja.U realnim fiziološkim uslovima
aktivnosti mišića, praktično se ne javlja čista izometrička ili čista izotonička kontrakcija. Ona
praktično uvijek ima mješoviti karakter. Ta mješovita forma kontrakcije, pri kojoj se mijenja i
dužina i napon mišića, naziva se auksotonična kontrakcija.
Slika 6. Prikaz upale mišića na ljudskom tijelu6
6 Zdravlje – upala mišića (2014). Dostupno na : www.fitness-zdravlje/upala-misica.com
U pogledu vrste mišićne kontrakcije, režima kontrakcije, razlikuju se dvije vrste:
- prosta, ili pojedinačna mišićna kontrakcija, i
- složena mišićna kontrakcija, ili tetanus (tetanička kontrakcija).
Kao odgovor na impuls iz motoneurona koji pridolazi mišićnim vlaknima (a u
eksperimentalnim uslovima - kao odgovor na dejstvo jedne, pojedinačne električne draži
mišića ili njegovog nerva) brzo se javlja kontrakcija mišićnih vlakana. Taj proces se definiše
kao prosta, pojedinačna kontrakcija.
Trajanje proste mišićne kontrakcije je različito kod raznih mišića jedne životinjske vrste. Kod
čovjeka ona traje 0,1 s; ali u prirodnim normalnim uslovima kod čovjeka se ne javljaju
ovakve mišićne, pojedinačne kontrakcije, ma kako kratkotrajno djelovao neki pokret.
Djelatnost u organizmu čovjeka i životinja potpuno je potčinjena centralnom nervnom
sistemu, od koga dobijaju ne jedan već niz impulsa (draži) koji slijede jedan drugog - u
vremenskom razmaku kraćem od trajanja proste mišićne kontrakcije, tako da mišić ne uspjeva
da se opusti, dekontrahuje, a već pridolazi novi impuls.
U mišiću se javlja sumacija skraćivanja, i kao rezultat proizilazi stanje dugog skraćivanja -
kontrakcija mišića, nazvana tetanus.Broj impulsa koji pristižu u mišiće čovjeka pri pokretima,
tj. tetaničnoj kontrakciji, i to iz nervnih centara, iznosi 50 - 60 imp./s, ma-da je optimum 100 -
200 imp./s.U osnovi mišićne kontrakcije su određeni hemijski procesi u samom mišiću, čije
reakcije omogućavaju njegov rad. Te hemijske reakcije u mišiću dijele se na anaerobne - koje
se odigravaju bez učešća kiseonika, i aerobne - sa učešćem kiseonika u reakcijama. Osnovni
dio energije za mišićni rad proizilazi iz oksidativnih procesa, povezanih sa oksidacijom
ugljenih hidrata. Mišići koji se kontrahuju, rade, oslobađaju u obliku mehaničke energije
samo oko 30% energije, a ostali dio oslobođene energije odvaja se u obliku toplotne energije.
5.ZAKLJUČAK
Mišići su djelatni aktivni pokretači našeg tijela, vlaknasto tkivo organizirano u nakupine ili
svežnjeve koji kontrakcijom omogućavaju tjelesni pokret. U ljudskom ih tijelu ima više od
500, a zajedno s kostima oni pokreću ljudsko tijelo te čine sustav organa za kretanje. Oni
opuštanjem i stezanjem pokreću kosti. Radom mišića upravlja središnji živčani sustav. Svi
tjelesni mišići čine oko 40% mase ljudskog tijela, a mišićna masa muškaraca u prosjeku je
oko 15% veća od one kod žena.
Mišićna vlakna spajaju se u snopiće, koje poput odjeće obavija ovojnica od vezivnog tkiva. U
svako mišićno vlakno ulazi ogranak živčanog vlakna kako bi ga potaknuo na rad. Snopićima
hranu i kisik donose sitne žilice (kapilare), usput odnoseći ugljik-dioksid i štetne tvari. Manji
mišić čini nekoliko snopića, a veći mišići mogu imati i stotine snopića. Svaki je mišić
obavijen ovojnicom od vezivnog tkiva na koju se nadovezuju čvrsta i savitljiva tetivna vlakna.
Tetive vežu mišiće uz kosti.
Podjela mišića prema sposobnostima izvršenja je na: mišiće pokreta koji su sastavljeni od
bijelih mišićnih vlakana, koja su eksplozivne snage i brze kontrakcije. Pogađamo ih vježbama
sa relativno velikim težinama i malo ponavljanja. I na tonične mišiće koji su sastavljeni od
crvenih mišićnih vlakana čije su osobine izdržljivost, a sporih su reakcija.
Postoje 3 vrste kontrakcije mišića. Kontrakcija nastaje nakon poslanog signala iz centralnog
živčanog sustava.
6.LITERATURA
1. Fiziologija sporta (skripta-skraćena verzija) Doc.dr.sci.med. Farid Ljuca
IZVORI
2. Fiziologija - Mišićna stanica (2011) . Dostupno na : www.fiziologija-misica.com
3. Biologija – mišićni sistemi (2011). Dostupno na : http : // www . biologija .rs
/misicni_sistem.html
4. Biologija – mišićni sistemi (2011). Dostupno na:
http://www.biologija.rs/misicni_sistem.html
5. Aktivni i neaktivni mišići-blog spot (2011). Dostupno na :
http://skidajkile.blogspot.com/2011/08/aktivni-i-neaktivni-misic.html
6. Zdravlje – upala mišića (2014). Dostupno na : www.fitness-zdravlje/upala-misica.com
7. Polleosport (2013). Dostupno na : http://www.polleosport.hr/savjeti/savjeti-
strucnjaka/pet-tjelesnih-bolova-koji-signaliziraju-nevolju