finansijski pokazatelji

FAKULTET za poslovne i finansijske studijeOdjeljenje: BIJELJINA

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................1

2. ANALIZA PUTEM FINANSIJSKIH POKAZATELJA .............................................2

2.1. POKAZATELJI LIKVIDNOSTI ...............................................................................3

2.2. POKAZATELJI ZADUŽENOSTI .............................................................................5

2.3. POKAZATELJI AKTIVNOSTI .................................................................................8

2.4. POKAZATELJI EKONOMIČNOSTI ......................................................................10

2.5. POKAZATELJI PROFITABILNOSTI .....................................................................11

2.6. POKAZATELJI INVESTIRANJA ...........................................................................12

3. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................14

4. KORIŠTENA LITERATURA .......................................................................................15

0


UVOD

Tema mog seminarskog rada je „Analiza finansijskih izvještaja pomoću finansijskih pokazatelja“.

Finansijski izvještaji čine glavni izvor informacija o poslovanju firme. Prema Međunarodnim

računovodstvenim standardima (MRS) i Međunarodnim revizijskim standardima (MRevS), svrha

finansijskih izvještaja je da pruže korisnicima realne i objektivne informacije o djelotvornosti

poslovanja preduzeća, koje su velikom broju korisnika značajne pri donošenju poslovnih odluka.

Analiza finansijskih izvještaja je procjena prošlih finansijskih rezultata firme i njihovih izgleda u

budućnosti.

Analiza finansijskih izvještaja može se provoditi sljedećim metodama:

Komparativnom analizom

Analizom trenda

Analizom putem pokazatelja

Finansijski pokazatelji pokazuju finansijsko stanje promatranog subjekta, odnosno preduzeća te

utvrđuju smjer kretanja s obzirom na postavljene ciljeve. Izračunavaju se na temelju podataka iz

finansijskih izvještaja. Korisnici finansijskih izvještaja trebaju znati da pokazatelji imaju nekoliko

ograničenja. Na primjer, menedžment može ući u transakcije na kraju godine koje će privremeno

popraviti glavne pokazatelje i dati bolju sliku finansijskog stanja promatranog subjekta nego što

ona uistinu jest.

Jedna od čestih klasifikacija finansijskih pokazatelja je sljedeća klasifikacija:

Pokazatelji likvidnosti (liquidity ratios)

Pokazatelji zaduženosti (leverage ratios)

Pokazatelji aktivnosti (activity ratios)

Pokazatelji ekonomičnosti

Pokazatelji profitabilnosti (profitability ratios)

Pokazatelji investiranja (investibility ratios)

1


2. ANALIZA PUTEM FINANSIJSKIH POKAZATELJA

Analiza putem finansijskih pokazatelja je jedna od najpoznatijih i najčešce korištenih analiza

finansijskih izvješća i može dati dobar pregled preduzeća i naglasiti njegove slabosti i snage.

Analiza putem pokazatelja predstavlja prvu fazu finansijske analize. Povezivanjem stavki iz

jednog ili iz dvaju izvješca, odnosno knjigovodstvenih i/ili tržišnih podataka, ona pokazuje

povezanost izmedu racuna u finansijskim izvješćima i omogućuje vrednovanje finansijskog stanja

i poslovanje tvrtke.

Važno je istaći da korisnost i upotrebljivost finansijskih pokazatelja o točnosti finansijskih

izvješća i predvidanja na osnovu kojih su izračunati ovi pokazatelji. Finansijski pokazatelji su

dobri u onoj mjeri u kojoj su dobre pretpostavke na kojima se oni temelje.

Medu prvim studijama koje su identificirale problematiku vezanu za razliku izmedu vrijednosti

finansijskih koeficijenata neuspješnih i uspješnih preduzeca bile su studije Ramsera i Fostera iz

1931.godine kad su analizirali jedanaest omjera iz 173 preduzeca s ciljem predvidanja poslovnih

teškoca,zatim iste godine Paul Fitzpatrick u radu u kojem je promatrao tri do pet godina unazad

trendove trinaest omjera za dvadeset preduzeca s teškocama, a potom ih je slijedeće godine

usporedio s devetnaest preduzeca bez teškoca, potom studija Charlesa Merwina iz 1942. godine

kada je objavio prvu rafiniranu i usavršenu studiju predvidanja poslovnih poteškoca uporabom

omjera i ona je do Beaverovog istraživanja zapocetog 1965. god. bila unatoc godinama najbolja

studija sposobnosti predvidanja poslovnih poteškoca korištenjem finansijskih omjera, i ciji su

rezultati još uvijek uvjerljivi.William Beaver 1966. godine objavljuje rad u kojem prvi puta

koristi znanstvenu metodologiju u proucavanju omjera u svrhu predvidanja…

Izracunati pokazatelji sami za sebe ne govore mnogo. Da bismo mogli ocijeniti jesu li velicine

nekih pokazatelja zadovoljavajuce ili ne, potrebno je usporediti te pokazatelje s odredenim

velicinama, koje,u stvari predstavljaju bazu usporedbe.

Najcešce korištene veličine za usporedbu tih pokazatelja su:1

1) Planirani pokazatelj za razdoblje koje se analizira,

2) Kretanje veličine odredenog pokazatelja tijekom odredenog vremena u istom preduzecu,

1 Žager Katarina,Žager Lajoš:„Računovodstveni standardi,finansijski izvještaji i revizija“,Inženjerski biro, Zagreb ,1996. godina,str.233.

2


3) Velicina tog pokazatelja u slicnom preduzecu koji pripada istoj grupaciji,

4) Prosjecna vrijednost odredenog pokazatelja koji pripadaju istoj grupaciji.

Prednost pokazatelja u odnosu na apsolutne vrijednosti pokazatelja je njihova neovisnost o

velicini preduzeca.Primjerice, velicina preduzeca može se udvostruciti u roku od nekoliko

godina, ali ce pokazatelji u vremenski razlicitim finansijskim izvješcima još biti usporedivi.

Buduci da su moguca preklapanja informacija koja nam pružaju pokazatelji, potrebno je biti

selektivan u njihovoj primjeni i odabrati pokazatelje koji imaju najvecu eksplanatornu moc.

Jedna od čestih klasifikacija finansijskih pokazatelja je sljedeća klasifikacija:

Pokazatelji likvidnosti (liquidity ratios)

Pokazatelji zaduženosti (leverage ratios)

Pokazatelji aktivnosti (activity ratios)

Pokazatelji ekonomičnosti

Pokazatelji profitabilnosti (profitability ratios)

Pokazatelji investiranja (investibility ratios)

2.1. POKAZATELJI LIKVIDNOSTI:

Pokazatelji likvidnosti se koriste za procjenu sposobnosti preduzeca da udovolji kratkorocnim

obvezama. Dobavljaci proizvoda i usluga preduzecu, kao i vjerovnici koji odobravaju preduzecu

kratkorocne kredite zainteresirani su za procjenu sposobnosti preduzeca da udovolji obvezama

koje dospijevaju na kratak rok (obveza s rokom dospijeca do godinu dana). Likvidnost je

pokazatelj koji je najranije počeo biti korišten u analizi finansijskih izvješca.

Najcešci pokazatelji likvidnosti su:

1) Tekuca likvidnost

2) Ubrzana likvidnost

3) Finansijska stabilnost

Pokazatelj tekuce likvidnosti dobije se kao omjer kratkorocne imovine i kratkorocnih obveza.

3


Tekuca likvidnost = Tekuca imovina/Tekuce obveze

Za pretpostaviti je da veća vrijednost pokazatelja tekuce likvidnosti osigurava bolju poziciju

dužniku.Promatrajuci sa stajališta pozajmitelja veća vrijednost pokazatelja tekuce likvidnosti

trebala bi pružati zaštitu od eventualnih drasticnih gubitaka prouzrocenih poslovnim promašajima

dužnika. Znacajna prevaga kratkorocne imovine nad kratkorocnim obvezama trebala bi zaštititi

potraživanja pozajmitelja ukoliko bi zalihe morale biti likvidirane uslijed prisilne prodaje i

ukoliko bi se kod dužnika pojavili znacajni problemi u naplati potraživanja.Sagledavajuci

problematiku iz drugog kuta, preveliki iznos pokazatelja tekuce likvidnosti mogao bi signalizirati

loša postupanja manadžmenta. Izuzetno visok pokazatelj tekuce likvidnosti može znaciti i

neiskorištenu gotovinu, preveliki nivo zaliha u odnosu na stvarne potrebe te loše upravljanje

potraživanjima, rezultat kojeg su prevelika potraživanja. U isto vrijeme, navedena situacija može

znaciti da se ne koriste dovoljno mogucnosti kreditiranja od strane dobavljaca.Prema gruboj

procjeni, koju ponekad koriste tradicionalni bankari, smatra se da je omjer kratkorocne imovine i

kratkorocnih obveza od 2:1 optimalan za vecinu preduzeca, jer pruža dovoljnu zaštitu pokricu

kratkorocnih obveza, uz uvjet da se vrijednost kratkorocne imovine smanji do 50%. Kao i kod

svih ovakvih procjena, njihova primjena ovisi o mnogo cinitelja kao što su grana industrije i

njezina daljnja perspektiva. Ako preduzece ima brz obrt zaliha i može naplatiti svoju realizaciju

bez problema,prihvatljivi odnos tekucih sredstava i tekucih obveza može biti i niži. Medutim

nikako ne bi trebao biti ispod 1:1. Problem ovog koncepta sastoji se u cinjenici da pokazatelj

tekuce likvidnosti mjeri u biti staticko stanje i procjenjuje poslovanje pod pretpostavkom

likvidacije, a ne uzima u obzir "going concern koncept"2 koji treba biti glavni prioritet

manadžmenta.

Pokazatelj ubrzane likvidnosti se koristi za procjenu može li preduzece udovoljiti svojim

kratkorocnim obvezama upotrebom svoje najlikvidnije imovine. Ovaj pokazatelj izuzima zalihe

iz izracuna i stoga je precizniji kao mjerilo likvidnosti.

Ubrzana likvidnost = Tekuća imovina – zalihe/Tekuće obveze

2 Going concern vrijednost - (engl. going-concern value) je varijanta ekonomske vrijednosti koja predstavlja koncept vrednovanja tvrtke i njezinih instrumenata finansiranja za profitabilna preduzeća s pretpostavljenim vremenski neograničenim (infinitnim) kontinuitetom poslovanja. IZVOR: www.limun.hr.

4


Ovaj pokazatelj bi trebao iznositi minimalno 1 ili više, odnosno tekuce obveze ne bi smjele biti

vece od zbroja iznosa novca i potraživanja, premda ima izuzetaka, ovisno o industriji. Ako je

pokazatelj visok,znaci da je potrebno unaprijediti upravljanje gotovinom radi smanjenja suviška

gotovine, pooštriti kreditnu politiku ili smanjiti kratkotrajnu u korist dugotrajne imovine. Ovaj

pokazatelj uglavnom koriste banke i drugi kreditor, a služi kao upozorenje na opasnost da dužnik

nece moci izmiriti svoje obveze u roku dospijeca.

Slijedeci pokazatelj je pokazatelj financijske stabilnosti, za koga se smatra da bi trebao iznositi

najviše 1 ili manje od 1. Racuna se na slijedeci nacin:

Finansijska stabilnost = Dugotrajna imovina/Kapital + dugoročne obveze

Smanjenje pokazatelja finansijske stabilnosti je pozitivna tendencija, jer to znaci da se sve veci

dio kratkotrajne imovine finansira iz dugorocnih izvora finansiranja cime se stvaraju pretpostavke

za finansijsku stabilnost promatranog preduzeca.

2.2. POKAZATELJI ZADUŽENOSTI:

Pod dugom se podrazumijevaju izvori finansiranja koji se moraju otplatiti, i to na kratak rok (do

godinu dana) ili na dugi rok.Pokazatelji zaduženosti koriste se za procjenu finansijskog rizika

preduzeca, odnosno pokazatelji mjere stupanj zaduženosti preduzeca.

U analizi zaduženosti važne su dvije vrste pokazatelja zaduženosti (finansijske poluge):

1) Pokazatelji na temelju stavljanja u omjer racuna bilance radi utvrdivanja razmjera u kojem

se imovina finansirala posudenim sredstvima,

2) Pokazatelji na temelju racuna bilance uspjeha radi utvrdivanja koliko su puta fiksne

naknade pokrivene dobitkom.

Najcešci pokazatelji zaduženosti su:

Pokazatelj zaduženosti

Pokazatelj vlastitog finansiranja

Pokazatelj finansiranja

Pokazatelj pokrica kamata

5


Faktor zaduženosti

Stupanj pokrica I

Stupanj pokrica II

Pokazatelj zaduženosti pokazuje koliki udio sredstava su osigurali vjerovnici (kreditori).

Racuna se dijeljenjem ukupnih obveza s ukupnom imovinom.

Pokazatelj zaduženosti = Ukupne obveze/Ukupna imovina

Pokazatelj zaduženosti pokazuje do koje mjere preduzece koristi zaduživanje kao oblik

finansiranja,odnosno koji je postotak imovine nabavljen zaduživanjem. Što je veci odnos duga i

imovine, veci je finansijski rizik3, a što je manji, niži je finansijski rizik. U pravilu bi vrijednost

koeficijenta zaduženosti trebala biti 0,5 ili manja.

Pokazatelj vlastitog finansiranja je komplementaran koeficijentu zaduženosti i racuna se na

slijedeci nacin:

Pokazatelj vlastitog finansiranja = Kapital/Ukupna imovina

Pokazatelji vlastitog finansiranja govore u kojem omjeru vlastito finansiranje sudjeluje u

poslovanju preduzeca. Pokazatelj je to bolji što je koeficijent veci od 0,50, jer onda to znaci da se

preduzece finansira iz vlastitih izvora s više od 50%. Odnosno, možemo reci što je stupanj

samofinansiranja veci to su vjerovnici sigurniji i rizik poslovanja s tim preduzecima je manji.

Koeficijent finansiranja je takoder jedan od znacajnijih pokazatelja koji govori kolika je rizicnost

ulaganja u doticno preduzece. Racuna se dijeljenjem ukupnih obveza s kapitalom.

Pokazatelj financiranja = Ukupne obveze/Kapital

Pokazatelj finansiranja se naziva još i pokazateljem moguceg zaduživanja, te prema

konzervativnom pristupu trebao bi iznositi 1:1. Medutim, u današnjim suvremenim uvjetima

poslovanja odstupa se pomalo od tako definiranog odnosa: sve veci naglasak se pridaje

3 Finansijski rizik - predstavlja rizik kod fiksnih troškova finansiranja (rizik da se ostvarenim finansijskim rezultatom nece pokriti kamate na dugove preduzeca) i/ili rizik koji proizlazi iz stupnja zaduženosti preduzeca (rizik da preduzece nece biti u mogucnosti vratiti dug). Stupanj rizika se povecava usporedo sa stupnjem zaduženosti preduzeca. IZVOR: www.riječnik.ba

6


rezultatima koji se postižu ukupnim kapitalom, tj. trajnoj snazi prihoda. U tom kontekstu tolerira

se veca zaduženost preduzeca i pomice se odnos vlastitog i tudeg kapitala prema omjeru 30:70, a

u mnogim bankama to predstavlja granicu kreditne sposobnosti preduzeca4.

Pokrice troškova kamata je jedan od pokazatelja koji govori o dinamickoj zaduženosti

preduzeca.Pokazuje razmjer u kojem poslovni dobitak može pasti a da ne dovede u pitanje

placanje kamata,odnosno pokazatelj daje informaciju o tome koliko su troškovi kamata pokriveni

s dobiti prije oporezivanja. Racuna se na slijedeci nacin:

Pokrice troškova kamata = EBIT/Godišnji troškovi kamata

Kod ovog pokazatelja kao sredstva koja se mogu upotrijebiti za podmirenje godišnjeg troška

kamata uzima se dobitak prije poreza i kamata (EBIT), jer su kamate neoporezivi trošak (tj. na

njihovo placanje ne utjece porez), odnosno ukupan EBIT je raspoloživ za placanje

kamata.Poželjnim se smatra što veci odnos, jer je u tom slucaju manja rizicnost podmirenja

obveza po dospjelim kamatama.Ovaj pokazatelj služi kao orijentir za odluku o zaduživanju kod

finansijskih organizacija, tj. da li je preduzece uopce u mogucnosti podmiriti troškove kamata za

kredit koji bi eventualno zatražilo.

Faktor zaduženosti takoder ukazuje na dinamicki aspekt zaduženosti jer razmatra mogucnost

podmirenja obveza, odnosno pokazuje koliko bi godina trebalo uz postojece uvjete poslovanja i

ostvarivanja dobiti da preduzece podmiri svoje ukupne obveze.

Faktor zaduženosti = Ukupne obveze/Neto dobit + amortizacija

Promatrano s aspekta sigurnosti poslovanja preduzeca podrazumijeva se da manji faktor

zaduženosti znaci vecu sigurnost i obrnuto.Kontrolna mjera za ovaj pokazatelj je 5 godina. To

znaci, ako preduzece može podmiriti sve svoje obveze unutar 5 godina ono je solventno i nije

prezaduženo.

4 Bahtijarević-Šiber Fikreta, Sikavica Pere: "Leksikon menadžmenta", Masmedia, Zagreb, 2001. godina,str.145.

7


Stupanj pokrica I – Zlatno bankarsko pravilo – nalaže rocnu uskladenost dijelova aktive i

pasive,odnosno zahtjeva finansiranje dugotrajne imovine iz dugorocnih izvora, bilo vlastitih

(temeljni kapital,pricuve…) ili tudih (bankarski krediti).

Stupanj pokrica I = Vlastiti kapital/Dugotrajna imovina

„Vrijednost ovog pokazatelja ne bi trebala prelaziti vrijednost 1. Što je vrijednost niža od 1 to je

pokazatelj bolji“5.

Stupanj pokrica II – Zlatno bilansno pravilo – nalaže rocnu uskladenost dijelova aktive i pasive,

odnosno zahtjeva finansiranje dugotrajne imovine iz dugorocnih izvora, bilo vlastitih (temeljni

kapital,pricuve…) ili tudih (bankarski krediti).

Stupanj pokrica II = Vlastiti kapital + dug. tudi kapital/Dugotrajna imovina

Vrijednost ovog pokazatelja bi takoder trebala biti 1. Što je pokazatelj manji od 1 to je

zaduženost preduzeca manja, a likvidnost veca.

2.3. POKAZATELJI AKTIVNOSTI:

Pokazatelji aktivnosti upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu, a računaju se

na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Visok iznos akumulirane amortizacije u odnosu

prema iskazanoj dugotrajnoj imovini može biti indikator zastarjelosti i potrebe unapređenja, a

značajan porast stanja novca može sugerirati da je sredstava previše. Pokazatelji aktivnosti

izražavaju, u različitim oblicima, relativnu veličinu kapitala koja podržava obujam poslovnih

transakcija. Ako je poznat koeficijent obrta, tada je moguće izračunati i prosječne dane vezivanja

sredstava, tj. prosječno trajanje obrta. Svi nabrojani pokazatelji utvrđuju se na temelju podataka iz

bilance i računa dobiti i gubitka, a općenito pravilo govori kako je bolje da je koeficijent obrta što

veći broj, tj. da je vrijeme vezivanja ukupne i pojedinih vrsta imovine što kraće.

5 Horvat Jurječ K.: „Analiza finansijskih izvještaja pomoću finansijskih pokazatelja“, Računovodstvo, revizija i finansije,2011 godina., br. 7/11.

8


Koeficijent obrta ukupne imovine govori koliko puta se ukupna imovina tvrtke obrne u tijeku

jedne godine, odnosno koliko tvrtka uspješno koristi imovinu s ciljem stvaranja prihoda. Ovo je

jedan od najčešće korištenih pokazatelja aktivnosti koji izražava veličinu imovine potrebne za

obavljanje stanovite razine prodaje ili, obrnuto.Računa se prema sljedećoj formuli:

Koeficijent obrta ukupne imovine = ukupni prihod/ ukupna imovina *

*ukupna imovina se može računati kao prosjek vrijednosti imovine na početku i na kraju

razdoblja.

Koeficijent obrta dugotrajne imovine,obrt dugotrajne imovine predstavlja omjer ukupnih

prihoda i fiksne imovine a pokazuje koliko uspješno tvrtka koristi dugotrajnu imovinu s ciljem

stvaranja prihoda.Općenito je poželjno postići što veću vrijednost pokazatelja jer to znači da je

manje novca potrebnog za stvaranje prihoda vezano u fiksnoj imovini. Opadajući pokazatelj

može biti indikator preinvestiranja u postrojenja, opremu ili neku drugu stalnu imovinu.

Koeficijent obrta fiksne imovine = ukupni prihod/dugotrajna imovina

Koeficijent obrta kratkotrajne imovine govori koliko puta se kratkotrajna imovina tvrtke obrne

u tijeku jedne godine, odnosno on mjeri relativnu efikasnost kojom preduzeće rabi kratkotrajnu

imovinu za stvaranje prihoda.

Koeficijent obrta kratkotrajne imovine = ukupni prihod/kratkotrajna imovina

Koeficijent obrta zaliha,uobičajeno je za izračun koeficijenta obrtaja zaliha koristiti prosjek

zaliha na početku i na kraju razdoblja, iako tvrtke koje karakterizira brzi razvoj u kojem zalihe

prate nagli rast prodaje, mogu upotrijebiti samo zalihe sa kraja razdoblja.

Koeficijent obrta zaliha I = prihodi od prodaje/stanje zaliha

Koeficijent obrta zaliha pokazuje koliko se puta zalihe obrnu u tijeku jedne godine.Obzirom da su

zalihe najnelikvidniji oblik imovine, poželjna je veća vrijednost koeficijenta. S druge strane,

koeficijent koji je puno veći od prosjeka industrije mogao bi značiti smanjenje prodaje tvrtke

zbog neadekvatne zalihe robe.

9


Potraživanja od kupaca predstavljaju prodaju koja nije naplaćena, stoga se mogu promatrati i kao

oblik kredita koji tvrtka daje svojim kupcima produživanjem roka naplate.Samim time

potraživanja značajno utječu na novčani tok tvrtke.

Koeficijent obrta potraživanja stavlja u omjer prihod od prodaje sa stanjem na kontu

potraživanja. Na temelju dobivene vrijednosti koeficijenta moguće je utvrditi prosječno trajanje

naplate potraživanja. Isto tako moguće je računati koeficijente obrta potraživanja za svakog

pojedinog kupca.

Koeficijent obrta potraživanja = prihod od prodaje/ potraživanja

2.4. POKAZATELJI EKONOMIČNOSTI:

Pokazatelji ekonomičnosti izračunavaju se na temelju računa dobiti i gubitka.Mjere odnos

prihoda i rashoda i pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedninici rashoda. Ukoliko je vrijednost

pokazatelja rentabilnosti manja od 1, to znači da preduzeće posluje s gubitkom.Pokazatelj

ekonomičnosti ukupnog poslovanja stavlja u odnos ukupne prihode i ukupne rashode:

Ekonomičnost ukupnog poslovanja = ukupni prihodi/ukupni rashodi

To je tzv.osnovni pokazatelj ekonomičnosti.Moguće je izračunavati i druge pokazatelje

ekonomičnosti6:

Ekonomičnost poslovnih aktivnosti = prihodi od posl. aktivnosti/rashodi od posl. Aktivnosti

Ekonomičnost financiranja = finansijski prihodi/finansijski rashodi

Ekonomičnost izvanrednih aktivnosti = izvanredni prihodi/izvanredni rashodi

Općenito pravilo za vrijednost pokazatelja ekonomičnosti podrazumijeva da je bolje da

koeficijent ekonomičnosti bude što je moguće veći broj.

2.5. POKAZATELJI PROFITABILNOSTI:

6 Zakić V.,Đukanović S.:“ Finansijsko računovodstvo“, Novi Sad, Visoka poslovna škola strukovnih studija,2008 godina,str.288.

10


Pokazatelji profitabilnosti izražavaju snagu zarade preduzeca, odnosno pokazuju ukupni efekt

likvidnosti, upravljanja imovinom i dugom na mogucnost ostvarenja profita.

Pokazatelji profitabilnosti se mogu podijeliti u dvije temeljne skupine:

1. Pokazatelje koji pokazuju profitabilnost u odnosu prema prodaji

a) Bruto marža profita

b) Neto marža profita

2. Pokazatelje koji pokazuju profitabilnost u odnosu prema ulaganjima.

a) Rentabilnost imovine

b) Rentabilnost kapitala

Bruto marža profita stavlja u odnos dobit prije oporezivanja (bruto dobit) uvecanu za kamate s

prihodima od prodaje preduzeca. Ona oznacuje udio bruto dobiti uvecanu za kamate s ukupnom

prodajom preduzeca, te se može izraziti i postotno. Što je ona veca, preduzece je uspješnije u

ostvarivanju zarade.

Bruto marža profita = Dobit prije oporezivanja + kamate/Prihod od prodaje

Neto marža profita prikazuje odnos izmedu dobiti nakon oporezivanja (neto dobiti), uvecane za

kamate i prihodima od prodaje preduzeca. Razlika izmedu bruto i neto marže, profit je upravo u

poreznom opterecenju u odnosu prema prihodima od prodaje.

Neto marža profita = Dobit nakon oporezivanja + kamate/Prihod od prodaje

Neto marža profita je najprecizniji pokazatelj konacnih ucinaka realiziranih poslova i pokazuje

koliki postotak prihoda ostaje u vidu dobiti kojom se može slobodno raspolagati.

Pokazatelj povrata na ukupnu imovinu (ROA) pokazuje sposobnost preduzeca da korištenjem

raspoložive imovine ostvari dobit.

Pokazatelj neto rentabilnosti imovine = Neto dobit + kamate/Prosjecna ukupna imovina

Pokazuje koliko je preduzece ukupno zaradilo na svaku KM imovine.

Pokazatelj povrata na ukupni kapital (ROE) pokazuje snagu zarade u odnosu na ulaganje

dionicara.

11


Pokazatelj neto rentabilnosti kapitala = Neto dobit/Prosjecni ukupni kapital

Na temelju usporedbe pokazatelja profitabilnosti kapitala i profitabilnosti imovine s kamatnim

stopama na tržištu (koje odražavaju cijenu korištenja tudeg kapitala), moguce je zakljuciti isplatili

se više preduzecu koristiti se vlastitim ili tudim kapitalom. Da su, primjerice, stope profitabilnosti

vlastitog kapitala vrlo visoke, pa cak i više od stope profitabilnosti imovine, preduzecu bi se

isplatilo koristiti tudim kapitalom, i obrnuto.

2.6. POKAZATELJI INVESTIRANJA:

Pokazatelji investiranja služe za mjerenje uspješnosti ulaganja u redovne (obične) dionice

preduzeća. Za izračunavanje ovih pokazatelja, osim podataka iz finansijskih izvještaja, potrebni

su i podaci o dionicama, posebice o broju i tržišnoj vrijednosti dionica.

Najčešće se koriste sljedeći pokazatelji investiranja7:

Dobit po dionici (EPS)

Dividenda po dionici (DSP)

Odnos isplate dividendi (DPR)

Ukupna rentabilnost dionice (P/E ratio)

Dividendna rentabilnost dionice

Dobit po dionici (eng. earnings per share - EPS) prikazuje odnos neto dobiti i broj dionica,

odnosno izražava iznos (u novčanim jedinicama) dobiti ostvarene po jednoj dionici, izračunan

prema formuli:

Dobit po dionici = neto dobit/broj dionica

Dobit po dionici, kao pokazatelj investiranja, predstavlja zapravo atraktivnost ulaganja u

preduzeće, tj. izražava njegovu sposobnost da stvara dobit.

Dobit po dividendi (eng. dividends per share - DPS), slično kao i dobit po dionici,izražava iznos

dividende koji će dioničar dobiti za svaku dionicu koju posjeduje.

7 Greuning Van Hennie :“Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja“,Mate,Beograd,2006 godina,str.176.

12


Dividenda po dionici = dio neto dobiti za dividende/ broj dionica

Odnos isplate dividendi (eng. dividend payout ratio - DPR) obuhvaća odnos dividende po

dionici i dobiti po dionici. U pravilu je taj pokazatelj manji od 1, upravo zbog ranije navedene

karakteristike politike poslovanja prema kojoj se dio dobiti zadržava.

odnos isplate dividendi = dividenda po dionici/ dobit po dionici

Ukupna rentabilnost dionice Najznačajniji pokazatelji investiranja su pokazatelji ukupne

rentabilnosti dionice (eng.price earnings ratio - P/E) i dividendne rentabilnosti dionice. Ukupna

rentabilnost dionice stavlja u omjer dobit po dionici i tržišnu cijenu dionice, s naglaskom da

vlastiti kapital nije iskazan po knjigovodstvenoj, već po tržišnoj vrijednosti.

Ukupna rentabilnost dionice = dobit po dionici/ tržišna cijena dionice

Dividendna rentabilnosti dionice ili prinos po dividendi pokazatelj je sličan ukupnoj

rentabilnosti dionice. Odnos ova dva pokazatelja ovisi o tome da li su dividende isplaćene iz

zadržane dobiti kumulirane u prethodnim obračunskim razdobljima. Oba pokazatelja se

uobičajeno izražavaju u postotku.

Dividenda rentabilnosti dionice = dividenda po dionici/tržišna cijena dionice

ZAKLJUČAK

13


Pokazatelj je racionalan ili odnosni broj, što podrazumijeva da je jedna ekonomska veličina

stavlja u odnos (dijeli se) s drugom ekonomskom veličinom. Kao što je već bilo naglašeno,

pokazatelji se formiraju kako bi se preduzeću dala što bolja finansijska podloga za donošenje

određenih finansijskih odluka. Zavisno od toga kakva se odluka želi donijeti , naglašava se

važnost pojedinog tipa pokazatelja.

Kroz ovaj rad sam pokušao prikazati najznačajnije pokazatelje poslovanja preduzeca korištenjem

suvremenih metoda analize i sinteze poslovnih rezultata,koji se koriste radi boljeg utvrdivanja

položaja društva na tržištu ali i s ciljem olakšavanja tijelima društva.

U postupku analize finansijskih izvještaja zasigurno najznačajnije mjesto pripada finansijskim

pokazateljima, kako se oni razmatraju kao nosioci sintetiziranih informacija o kvaliteti

poslovanja. Pokazateljima se mjeri kvaliteta poslovanja, gdje su uspješnost i sigurnost kriteriji

dobrog poslovanja. Pokazatelji likvidnosti, zaduženosti i aktivnosti usmjereni su na mjerenje

sigurnosti poslovanja, dok su pokazatelji aktivnosti, ekonomičnosti i profitabilnosti usmjereni na

mjerenje uspješnosti poslovanja. U ovom radu predstavljeni su najznačajniji pokazatelji iz svake

navedene skupine. Međutim, valja naglasiti da se za mjerenje poslovne izvrsnosti preduzeća

trebaju koristiti i drugi finansijski pokazatelji koji nisu bili obuhvaćeni ovim radom, kao i brojni

nefinancijski pokazatelji koji imaju sve veću ulogu kao pomoć menadžerima za donošenje

odluka.

KORIŠTENA LITERATURA

14


1. Bahtijarević Š. Fikreta, Sikavica Pere:"Leksikon menadžmenta",Masmedia,Zagreb,2001. godina.

2. Greuning Van Hennie :“Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja“,Mate,Beograd,2006

godina.

3. Horvat Jurječ K.: „Analiza finansijskih izvještaja pomoću finansijskih pokazatelja“,

Računovodstvo,revizija i finansije,2011 godina.

4. Zakić V.,Đukanović S.:“Finansijsko računovodstvo“,Novi Sad,Visoka poslovna škola strukovnih

studija,2008 godina.

5. Žager Katarina,Žager Lajoš:„Računovodstveni standardi,finansijski izvještaji i

revizija“ ,Inženjerski biro, Zagreb ,1996. godina.

6. Internet izvori: www.limun.hr

www.riječnik.ba

www.wikipedia.org

15

http://www.xn--rijenik-m6a.ba/

http://www.wikipedia.org/

http://www.limun.hr/

finansijski pokazatelji

Documents

Transcript of finansijski pokazatelji