Filozofski fakultet, Rijeka Stambeno-najamno graditeljstvo ... · arhitektura nespojiva s...

171

Rad. Inst. povij. umjet. 26/2002. (171–191) J. Lozzi Barkovi}: Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke izme|u dva svjetska rata

Julija Lozzi Barkovi}Filozofski fakultet, Rijeka

Stambeno-najamno graditeljstvo Rijekeizme|u dva svjetska rata

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper

predan 4. 11. 2002.

Sa‘etak

U razdoblju me|ura}a u Rijeci stambeno-najamnoj izgradnji najvi{edoprinose razli~ite udruge za izgradnju ekonomi~nih i radni~kih ku-}a, a zatim dr‘avna poduze}a koja skrbe o primjerenom smje{tajusvojih uposlenika. Na~ela rada udru‘enja za izgradnju najamnihku}a ve}inom zadovoljavaju arhitekti slobodne profesije i modernogopredjeljenja. Slu‘beni in‘enjeri i savjetnici dr‘avnih zavoda za sta-nogradnju tako|er promptno prihva}aju moderni stil, budu}i da utome nisu onemogu}avani od svojih poslodavaca. Po inventivnosti imodernom izrazu ipak prednja~e pojedina~ne stambene vi{ekatniceprivatnih naru~itelja, proiza{le tako|er iz djelokruga samostalniharhitektonskih ateljea, dok vrhunac u postignu}u standarda stanova-nja i avangardnosti vanjskog izgleda ~ine stambeno-poslovni objekti

u sredi{tu grada. Kontinuitetu stambene izgradnje u to doba dopri-nosi i gradski Tehni~ki ured, koji razvija koncepciju primorske arhi-tekture, utje~u}i na djelokrug doma}ih in‘enjera. Program se izvrsnouklopio i u aktualne nove~entisti~ke nazore, koji tako|er promi~utradicionalne oblike graditeljstva na Mediteranu.U cjelini na podru~ju me|uratne stambeno-najamne izgradnje u Ri-jeci dvadesetih godina u stilskom pogledu prevladava tradicionalanizraz s oslonom na povijesne stilove. Tridesetih godina prihva}ena jemoderna, i to bez obzira na naru~itelja, {to ne isklju~uje kontinuitetneoklasicizma. Stilski pluralizam me|uratnoga stambenog graditelj-stva u Rijeci uklapa se kao univerzalna pojava u {iri nacionalni ieuropski kontekst.

Klju~ne rije~i: Rijeka, stambena arhitektura, 20. stolje}e

Povijesni okvir

Jo{ prije raspada Austro-Ugarske Monarhije, Hrvatski saboru listopadu 1918. godine progla{ava odcjepljenje hrvatskihkrajeva, do tada u sastavu dvojne Monarhije, i njihov ulazaku novoosnovanu Dr‘avu Srba, Hrvata i Slovenaca, ~ijim di-jelom postaje i Rijeka. Istovremeno u talijanskim vladaju-}im krugovima sve vi{e sazrijeva misao da se ona pripojiItaliji, ~emu, nakon ulaska talijanskih trupa u grad, poma‘e iGabriele D’Annunzio, koji u rujnu 1919. godine uspostavljau Rijeci svoju vlast. Slijedi potpisivanje Rapalskog ugovoraizme|u kraljevina SHS i Italije 1920. godine te priznanjepotpune slobode i nezavisnosti Dr‘ave Rijeke (Fiume). D’An-nunzio i njegovi legionari, nakon »krvavog Bo‘i}a« i pro-testnog ru{enja mostova Rijeka–Su{ak i Rijeka–Zagreb, usije~nju 1921. godine neslavno napu{taju Rijeku.

Dolazak fa{ista na vlast u Italiji krajem 1922. godine ponovoohrabruje iredentisti~ke i fa{isti~ke snage u Rijeci, koja je27. sije~nja 1924. godine sporazumom Rima i Beograda anek-tirana Italiji. Osnovana je Kvarnerska provincija s tri kotara(Rijeka, Volosko–Opatija i Ilirska Bistrica) sa sjedi{tem uRijeci, koja tada broji ne{to manje od 50 000 stanovnika.Blag porast broja stanovni{tva tijekom me|uratnih godinaodr‘ava se umjetno: subvencijama iz Rima i naseljavanjemstanovni{tva, prvenstveno Talijana iz ju‘ne Italije.

U razdoblju me|ura}a u Rijeci su me|u najstabilnijim indus-trijskim pogonima Rafinerija nafte, Tvornica torpeda, osobi-to zbog vojne industrije, zatim Tvornica duhana i Brodogra-dili{te, te Ljevaonica i tvornica Matteo Skull. Graditeljskaaktivnost poticana je javnim radovima, a mnoga gra|evin-ska poduze}a djeluju »na visokoj umjetni~koj razini te svrhunskim tehni~kim mogu}nostima«, poput Società Ano-nima Case Economiche, La Cemenzie Fiumane Mareschi iprivatnih rije~kih arhitektonskih ateljea.

Usprkos naporima Rima, talijanska Rijeka po~inje gospo-darski stagnirati pa i nazadovati, a od 1926. godine, kada suu Italiji zabranjene sve politi~ke grupacije osim Fa{isti~kestranke, intenzivira se proces fa{izacije i denacionalizacijesvih doma}ih poduze}a, organizacija i institucija.1

Stilska previranja

Posebnosti koje karakteriziraju me|uratnu talijansku arhi-tektonsku scenu, a ~iji je sastavni dio i Rijeka, odre|ene suutjecajem aktualne dr‘avne politike. Tri su dominantna pok-reta u talijanskoj arhitekturi toga razdoblja. Klasi~ni Nove-cento metafizi~kog je predznaka, a njegov je za~etnik arhi-tekt Giovanni Muzio. Stambena zgrada Ca brutta podignuta

172

J. Lozzi Barkovi}: Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke izme|u dva svjetska rata Rad. Inst. povij. umjet. 26/2002. (171–191)

u Milanu 1923. godine, koju potpisuje Muzio, po~etak jetalijanskog racionalizma, ali i Piacentinijeva liktorskog stila(Stile Littorio). Tim projektom Giovanni Muzio ukazuje nauniverzalnost Nove tradicije, tvrde}i da }e klasi~ne shemepro{losti uvijek biti i ostati u potpunosti upotrebljive. Ra-cionalisti~ki pokret predvo|en avangardnom Gruppom 7, ~ijije osniva~ Giuseppe Terragini, najaktivniji je na podru~justambenoga graditeljstva. Pod dominantnim je utjecajem es-prit nouveaua, koji se temelji na purizmu, na apsolutnom, naproporcijama, matematici, kao i na gr~kom duhu, rije~ju, naautenti~nome modernom klasicizmu. Premda Muzio i Terra-gini nisu bili na kontraponiranim pozicijama te usprkos nji-hovoj vjeri u tradiciju, prvi radovi racionalista, posebno Ter-raginijevi, pokazuju ve}u sklonost izazovu modernog doba.Giuseppe Terragini afirmira se 1928. godine izgradnjom stam-benog kompleksa Novocomum u Comu, koji je, osim Rima iMilana, jo{ jedno va‘no sredi{te talijanskog racionalizma, arije~ je o prvome graditeljskom ostvarenju u Italiji osmi{lje-nom u duhu me|unarodnog modernizma. U projektu je mno-go toga preuzeto od ruskog konstruktivizma, primjerice odGolosovljeva Radni~kog kluba u Moskvi, premda Terraginina mjestu ugaonoga ostakljenog cilindra sa stubi{tem smje{-ta elitne salone zaobljenih staklenih zidova. Jo{ jedan Terra-ginijev moderni projekt iz iste godine je Casa del Fascio uComu. Ta ku}a od stakla izvrsno korespondira s Mussolini-jevom koncepcijom »il fascismo e una casa di vetro in cuitutti possono guardare«, gdje je nadila‘enje dihotomije vanj-skoga i unutra{njeg prostora rije{eno u cijelosti efikasno i

jasno. Stile Littorio s klasicisti~ki nastrojenim MarcellomPiacentinijem na ~elu tvrdi, naprotiv, da je racionalisti~kaarhitektura nespojiva s retori~kim zahtjevima fa{izma, iako isam nalazi pomirbu izme|u metafizi~kog tradicionalizma no-ve~entista i avangarde racionalista. Liktorski stil postaje na-pokon i slu‘benim stilom Fa{isti~ke partije 1932. godine.2

Udaljenost Rijeke od sredi{ta navedenih zbivanja imat }esvoje pozitivne strane u stvaranju doma}ih, ali i inozemnihautora koji navedena strujanja interpretiraju primjereno lo-kalnoj sredini.

Autori-projektanti

Doma}i projektanti koji u razdoblju me|ura}a djeluju u Ri-jeci {koluju se, dakako, u Padovi i Milanu, vode}im sredi{ti-ma talijanske racionalisti~ke arhitekture, te na politehni~-kim fakultetima Be~a, Münchena i Budimpe{te, gdje je tra-dicionalno usmjerena ve}ina rije~kih graditelja starije i sred-nje generacije poput Andree Bayera i Giovannija Rubinicha,Vittorija Angyala i Giulija Duimicha te Arriga Comadinija.Od mla|ih autora, koji su {kolovanjem orijentirani Italiji,nezaobilazni su Nereo Bacci i Raoul Puhali, koji zajedno sTr{}aninom Umbertom Nordiom pripadaju generaciji racio-nalisti~kog pokreta Gruppo 7, ~iji pripadnici tako|er sredi-nom dvadestih godina zavr{avaju studij graditeljstva na mi-lanskoj Politehnici (Giuseppe Terragini). U Rijeci je aktivan

Stambene zgrade u Laginjinoj ulici 31 i Tizianovoj ulici 1 i 3, pro~eljaResidential buildings in 31 Laginjina street and 1, 3 Tiziano street, façades

Radni~ke ku}e u Laginjinoj ulici 25, 27, 29, 31 i Tizia-novoj ulici 1 i 3, situacijaWorkers’ houses in 25, 27, 29, 31 Laginjina Streetand 1, 3 Tizian Street, situation

173


i Giuseppe Poso iz Pule, koji graditeljstvo diplomira u Pado-vi 1925. godine, kao i Ugo Lado, Enea Perugini te EdouardoStipanovich, koji pak Vi{u industrijsku {kolu poha|a u Tr-stu. Susretat }emo i Lorenza Valentinija, Ermanna Gandolfa,Dantea Wilda, Amedea Slavicha, Costantina Padovanija, Luig-gija Parmeggianija i druge.3

Od gostuju}ih arhitekata neizbrisiv trag u rije~kom gradi-teljstvu izme|u dva svjetska rata ostavili su spomenuti Um-berto Nordio, poznat kao autor Rektorata Sveu~ili{ta i Casea torre u Trstu, koja prethodi njegovu projektu Rije~kog ne-bodera, te Anglodomenico Pica iz Padove, ali s diplomommilanske Politehnike iz 1931. godine, koji u Rijeci ostvaru-je stambeni blok Oberznier-Zampieri.

U graditeljskom obrazovanju op}a usmjerenost doma}ih in-‘enjera mla|e generacije i arhitekata koji u Rijeku dolaze izdrugih, uglavnom sjevernotalijanskih gradova, prema nacio-nalnim sredi{tima moderne arhitekture, Milanu, Padovi i Ri-mu, rezultira njihovom izjedna~enom anga‘irano{}u na pod-ru~ju rije~koga me|uratnog graditeljstva, osobito kada su upitanju bile narud‘be u okviru najopse‘nije stambene iz-gradnje.

Stambeno graditeljstvo

Zona centra Rijeke urbanisti~ki je definirana ve} po~etkom20. stolje}a, te se u vremenu izme|u dva svjetska rata izgrad-

nja u povijesnoj jezgri uglavnom svodi na interpolaciju po-jedina~nih objekata. Izvan uskoga sredi{ta grada valja iz-dvojiti slobodnu urbanu zonu nasuprot ‘eljezni~kom kolod-voru i ne{to sjevernije ~etvrt Potok, formiranu u zavalini pre-su{enog korita [kurinjskog potoka, koji se nekada slijevao umore. Udaljavanjem od centra Rijeke prema okolnim uzvisi-nama na sjeveru (Belveder i Kozala) ili prema zapadu (Pod-murvice, [kurinje) otvara se vi{e prostora i mogu}nosti zarealizaciju ve}ih stambenih cjelina. Ti su pravci {irenja gra-da zacrtani regulacijskim planom Rijeke iz 1904. godine, teje njihova urbanizacija u razdoblju me|ura}a samo nastav-ljena. Zatvaranjem stambenih blokova i dovr{enjem posto-je}ih nizova ku}a upotpunjuju se cjeline poput dana{nje Ti-zianove i Laginjine ulice, Ulice Nikole Cara i Viktora CaraEmina, zatim Osje~ke ulice, Ulice Fiorella la Guardia, Kre{i-mirove ulice te Ulice Nikole Tesle. Na {irem gradskom pod-ru~ju, ponajvi{e na potezu Kantrida–Costabella, grade se re-kreacijski objekti, vile i obiteljske ku}e za imu}nije slojevedru{tva, poput tada aktivnih rije~kih in‘enjera, koji postajuvlastiti naru~itelji.4

Opsegu i kontinuitetu izgradnje, prije svega stambeno-na-jamne, ponajvi{e doprinose razli~ite udruge za podizanje rad-ni~kih i ekonomi~nih ku}a, a zatim dr‘avna poduze}a i za-vodi koji skrbe o smje{taju svojih slu‘benika i op}enito upos-lenih gra|ana, {to je nerijetko bilo uvjetovano pristupnicomFa{isti~koj partiji. Populacijski program vladaju}ega fa{is-ti~kog re‘ima vezan uz stambena pitanja bio je socijalnoorijentiran, a s namjerom da u Rijeci zadr‘i {to vi{e radnika

Sistematizacija stambene ~etvrti nasuprot ‘eljezni~kom kolodvoru Rione del Littorio Fiume, perspektivaSystematisation of the residential district opposite to railway station Rione del Littorio Fiume

174


te da privu~e talijanske useljenike. Tako Istituto Nazionaleper le Case degli impiegati dello stato krajem dvadesetihgodina realizira ogromni stambeni blok u sklopu gradske~etvrti Potok, a sa~uvana je i nekolicina neostvarenih proje-kata koje je zavod namjeravao financirati. U Rijeci je zatimaktivno »Unione« – Società Anonima Fiumana per costru-zione, koje ula‘e u stanogradnju po cijelome gradu, zatimIstituto Fascista autonomo per le case popolari della provin-cia di Fiume te Capo reale del Genio Civile, zavodi djelatniosobito na podru~ju sjeverozapadnih ~etvrti: Belvedera, [ku-rinja i Podmurvica. Ente Autonomo Case Economiche e Po-polari5 i Società Anonima Veneta Edile ostaju zapam}eni posvojim ulaganjima u najamne zgrade u sredi{tu grada.

Masovna izgradnja

Blokovi radni~kih ku}a izgra|eni u me|uratnom razdobljuu Rijeci izdvajaju se u kvantitativnome smislu masovno{}uizgradnje, a vanjskim izgledom uklapaju se u karakteristiketada{nje stambene tipologije u cjelini. U odnosu na kvadra-turu stanova opravdavaju, naprotiv, kategorizaciju case eco-nomiche, budu}i da su stanovi ve}inom znatno skromniji uodnosu na ostale najamne zgrade namijenjene, primjerice,dr‘avnim uposlenicima.

Bruno Angheben, predstavnik starije generacije rije~kih in-‘enjera, stambeni blok EACEP-a na Belvederu osmi{ljava sizrazito neostilskim zna~ajkama, premda na~elima rada ud-

ru‘enja za izgradnju ekonomi~nih i radni~kih ku}a udovo-ljavaju i mla|i arhitekti slobodne profesije i modernog op-redjeljenja poput Nerea Baccija, Lorenza Valentinija ili Arri-ga Comadinija. I slu‘beni in‘enjeri i savjetnici dr‘avnih za-voda za stanogradnju, primjerice Andrea Bayer i FrancescoAllegri, tako|er promptno prihva}aju stilske novosti na pod-ru~ju arhitekture, budu}i da ih njihovi poslodavci u tomenisu sputavali.

Kako je na Potoku, unato~ intenzivnoj stambenoj izgradnjipo~etkom 20. stolje}a, ostalo jo{ dovoljno slobodnog pros-tora, INCIS na prolje}e 1927. godine odlu~uje financiratizahtjevni projekt stambenog zbrinjavanja djelatnika rije~-kog Brodogradili{ta, podupiru}i realizaciju ~etiri peterokat-nice u nizu na gra|evinskim parcelama koje tada obodnoodre|uju Via Goldoni, Gallina i Toricelli (danas Ulice Niko-le Cara 6 i Rikarda Katalini}a Jeretova 1 i 3 te Ulica ZoranaPetranovi}a 5 i 7). Projekt je povjeren spominjanom BruniAnghebenu, a sama izgradnja poduze}u Società AnonimaVeneta Edile, koje radove dovr{ava za osamnaest mjeseci.

Dostojanstvena stambena krivulja, tlocrtno u obliku slovaC, skretala je pa‘nju na svoj otmjen i suzdr‘an vanjski iz-gled, {to je proizlazilo iz dobro zasnovane moderne koncep-cije kao i raspolaganja prostorom za ure|enje unutra{njegdvori{ta s perivojem. Pro~elja, iako veoma jednostavna, nisubila »monotona i siroma{na« jer se brojne nadstre{nice s pod-no‘jem razli~ito raspore|uju, {to objektima daje »gra|anskiizgled« te im zajedno s polukru‘nim prozorskim oknima ibalkonskim balustradama priskrbljuje dovoljno arhitekton-

Stambeni objekt u Ulici Nikole Tesle 1, nacrt glavnog pro~eljaResidential building in 1 Nikola Tesla Street, design of the mainfaçade

175


skog ritma. Na velikoj sjevernoj fasadi s pogledom na spo-redne ulice navedeni elementi izostaju, a dvori{na pro~eljatako|er su jednostavno oblikovana dostojno doprinose}i lje-poti zdanja.

Svaki od ~etiri objekta sadr‘i prema projektu deset dvosob-nih, petnaest trosobnih, petnaest ~etverosobnih i pet petero-sobnih stanova te u prizemlju stanove za domare. Vodi sera~una o ju‘noj orijentaciji prostorija, a kada to nije bilomogu}e u cijelosti provesti, sobe se okre}u dvori{tu, ~ime seujedno za{ti}uju od dominiraju}eg vjetra. Stanovi, njih de-vet po katu, opskrbljuju se s pet prostranih stubi{ta kako sena svakom odmori{tu ne bi susretale vi{e od dvije obitelji,radi {to boljeg komoditeta i po{tivanja intimnosti stanara.Karakterisika zdanja bila je i ekonomska cijena izvedbe uodnosu na slobodno tr‘i{te, te se i u tome isticala va‘nostkorisne i bri‘ljive aktivnosti javne skrbi vlade preko INCIS-a, a u korist »zaslu‘ne klase« dr‘avnih slu‘benika.

U neposrednoj blizini Ente Autonomo Case Economiche ePopolari 1928. godine ostvaruje prema projektu GiuseppeaPosoa drugi stambeni blok s tri stambene jedinice, koji sprethodnim ima zajedni~ko untra{nje dvori{te, dostupno krozotmjene ‘eljezne dvjeri te uz mogu}nost slobodnog pristupavozilima stanara (danas Ulica V. C. Emina br. 6 i 6 a, UlicaNikole Cara br. 2 i 4 te Ulica Z. Petranovi}a br. 1 i 3).

U vanjskom izgledu jo{ jedne dostojanstvene krivulje, tlocr-tno u obliku nepravilnog slova U, monumentalno{}u oblikaizdvajaju se ulazni portali opremljeni bo~nim polustupovi-ma i mo}nim arhitravima s dekorativnom plastikom, {to izvr-

sno korespondira sa secesijskim stambenim blokovima na-suprot.6

Dva opse‘nija graditeljska zahvata, koja poduzima isti za-vod, realiziraju se i na podru~ju Belvedera 1929. i 1931.godine. Prvi se odnosi na tri radni~ke ku}e u nizu podignuteu Via Michelangelo Buonarotti, ~iji je projekt vjerojatno po-tekao iz djelokruga rije~koga Tehni~kog ureda (danas Lagi-njina ulica br. 25, 27, 29). Impozantne {esterokatnice jo{ uvi-jek imaju historicisti~ki vanjski izgled s naglaskom na verti-kalnim prozorskim osima i njihovu lu~nom zaklju~ku, a neizostaju profilacije razdjelnih vijenaca i okvira portala.

Jo{ tri nova objekta u nizu, svaki sa 78 stanova, nadovezujuse na prethodni na spoju Via Buonarroti i Via Tiziano 1931.godine, a zamisao potpisuje Lorenzo Valentini (danas Lagi-njina ulica br. 31 te Tizianova ulica br. 1 i 3). Okomiti akcentiulaznih pro~elja triju {esterokatnica odnose se na stubi{neerkere, od kojih se bo~no raskriljuju balkoni. Motiv polukru‘-nog luka tako|er se pojavljuje kao zavr{nica vertikalnih osite u uobli~avanju svjetlarnika nad ulazima s isturenim nad-stre{nicama. Blokovsku monolitnost kompleksa olak{avajuprozorske horizontale s me|uprozorskim ispunama od ope-ke i mnogobrojni balkoni zaobljenog ugla, na koje se otva-raju spava}e sobe. Krovi{ta su dvovodna, pokrivena kanali-cama, a pro~elja zastrta betonskim strehama. Na svakomekatu raspore|ena su ~etiri stana (dvosobni i trosobni), odkojih su dva u cijelosti okrenuta prema jugu, a dva premasjeveru. Prostorije se ni‘u uz duga~ak i uzak hodnik, izuzevkupaonice s wc-om, smje{tene na kraju hodnika nasuprot

Ku}a Permutti, Kre{imirova ulica 52, nacrt pro~eljaPermutti House, 52 Kre{imir Street, design of the façade

176


ulazu.7 Ova krajnje neinventivna i ekonomi~na tlocrtna kon-cepcija ponavlja predlo‘ak s obli‘njih radni~kih ku}a reali-ziranih 1929. godine.

EACEP na Belvederu gradi i skromnije ku}e, primjerice, pre-ma projektima Amedea Slavicha i Arriga Comadinija te An-dree Bayera iz 1933.–1935. godine.8 Mogu}nost ve}e slobo-de u projektiranju davali su upravo stambeni objekti manjihdimenzija, poput samostoje}e vi{ekatnice koju za radnikeBrodogradili{ta podi‘e Capo Reale del Genio Civile. Izdvaja-mo oblikovanje sredi{nje osi njezinoga ulazna pro~elja s us-kim uvu~enim prozorima sanitarija, gdje je dubina ni{a istak-nuta slijepim kolonadama uz bo~ne zako{ene bridove, kao iprostrano stubi{te, koje se na unutra{njem spoju krila penjeunutar ostakljenog polukru‘nog prostora (danas Omladinskaulica br. 10). U dvori{tu je izgra|ena i zasebna prizemnica ufunkciji zajedni~ke praonice i gla~aonice rublja, kojima su sevjerojatno koristile obitelji talijanskih useljenika.9

Krajem dvadesetih godina EACEP interpolira nekoliko stam-benih ku}a u zoni centra grada, primjerice, na dijelu prverije~ke obilaznice, u blizini gradske tr‘nice na Brajdi. Rije~je o peterokatnoj neorenesansnoj gradskoj pala~i istaknutihprofilacija i prozorskih osi lu~noga zaklju~ka.10 Prizemljezgrade koja definira postoje}i stambeni niz nasuprot Trgo-va~koj akademiji (danas Pomorski fakultet) namjenjuje sedr‘avnoj zdravstvenoj slu‘bi, {to je tradicionalno ostalo dodanas (Ulica F. la Guardia br. 2). Druga stambena ~etverokat-nica istoga vlasnika, polukru‘nih prozorskih otvora u obli-ku bifora i slikovitih balkonskih balustrada, izrasta pak napo~etnom dijelu rije~ke obilaznice 1936. godine, prilago|u-

ju}i se svojim gra|anskim izgledom urbanom kontekstu sre-di{ta grada (danas zgrada MUP-a u Ulici ‘rtava fa{izma). Uneposrednoj blizini INCIS je po~etkom ~etrdesetih godinanamjeravao izgraditi dvije izdu‘ene peterokatnice, ali do os-tvarenja sre}om nije do{lo zbog nastupanja rata. Zdanja, os-mi{ljena prema projektu Francesca Allegra, in‘enjera na ~elugra|evinskog odsjeka naru~itelja, svojim bi linearnim obri-sima, ravnim krovi{tima plo{nih zavr{nih vijenaca i tipizira-nih pro~elja s dominacijom prozorskih poteza naru{avalaokolni urbani kontekst s reprezentativnim secesijskim i his-toricisti~kim objektima te vrhunskom uli~nom opremom spo~etka 20. stolje}a.11

Jedinstveni primjer cjelovite i stilski ujedna~ene mikrourba-ne zone nasuprot ‘eljezni~kom kolodvoru, izgra|ene izme-|u 1933. i 1936. godine, zaslu‘uje poseban osvrt (danas iz-me|u Kre{imirove ulice i Ulice Viktora Cara Emina te izme-|u Cambierijeve ulice i Ulice Nikole Tesle).

Ugaoni objekt u vlasni{tvu EACEP-a, koji me|u prvima sta-sa na sjeci{tu Viale del Littorio i Via della Vittoria, u samomesredi{tu ~etvrti, primjer je modernog, ali tipiziranog obliko-vanja stambenih vi{ekatnica s istaknutim prozorskim hori-zontalama te me|uispunama od opeke. Projektant LorenzoValentini nagla{ava plitak ulazni rizalit, od kojeg se simet-ri~no razdvajaju betonske nadstre{nice nad otvorima prosto-rija u prizemlju, a pro~elna plastika u formi fascia littoriajedini je autorov ustupak ideolo{koj opredijeljenosti naru~i-telja (danas Ulica Nikole Tesle br. 1).12

EACEP financira i zahtjevniji projekt Nerea Baccija vezanuz blok ~etverokatnih radni~kih ku}a koje se poput meandra

Ku}a Justin, Tizianova ulica 5, nacrt ulaznog pro~eljaJustin House, 5 Tizian Street, design of the entrance façade

177


nadovezuju jedna na drugu jo{ prije sistematizacije Vialedella Vittoria, prema kojoj }e ubudu}e biti orijentirane (da-nas Cambierijeva ulica br. 5, 7, 9).13 Da bi razbio monotonijuvodoravnog slijeda prozorskih otvora na vijugavom uli~-nom pro~elju, Bacci uklapa tri vertikale polukru‘nih erkera,a ispred krila uvu~enog od prometnice smje{ta dje~ji dispan-zer. U to vrijeme uvo|enjem razli~itih javnih djelatnosti uslu‘bi gra|ana, poput tr‘nica, dispanzera, {kola, vrti}a i do-mova za majku i dijete, ali i rekreativnih sadr‘aja, primjericesportskih igrali{ta i teniskih terena, podi‘e se dru{tveni stan-dard novih stambenih kvartova, koji postaju zaokru‘ene isadr‘ajne mikrourbane cjeline. U istoj ulici vrlo aktivniEACEP 1935. godine podi‘e jo{ jednu ~etverokatnicu pre-ma zamisli Amedea Slavicha, ~ija je ostakljena stubi{na ver-tikala, za razliku od preostalih standardiziranih najamnicaunutar ~etvrti, okrenuta glavnoj prometnici (danas Cambie-rijeva ulica br. 3).14

Peterokatnicu u vlasni{tvu Società Anonima Veneta Edile,koja na sjeci{tu Viale Benito Mussolini i Viale del Littorioizrasta 1934. godine, projektira Lorenzo Valentini, koji napro~eljima predvi|a pravokutne ugaone balkone punih og-rada i s usporednim ‘eljeznim rukohvatima. Izvedena ina~i-ca Lea Peteanija iz 1935. godine usugla{ava polukru‘ne bal-kone i plitki pro~elni rizalit, ~ime je vra}eno oblikovno je-dinstvo u vanjskome izgledu stambenih objekata tretirane~etvrti (danas Ulica Nikole Tesle br. 2).15 Sa~uvana je jo{jedna Valentinijeva zamisao iz 1934. godine za uglovnu pe-terokatnicu koja se izdi‘e na sjeci{tu Via Mussolini i Viadella Vittoria, jedinstvenu po simetri~no raspore|enim {este-rokutnim erkerima (danas Kre{imirova ulica br. 36 i Cambie-

rijeva ulica br. 1a).16 Ku}a pak u dana{njoj Kre{imirovoj uli-ci br. 34 izdvaja se rje{enjem zavr{ne, {este eta‘e, gdje sestanovi opremaju ugaonim verandama staklenih zidova.

Dvije ku}e izme|u Via della Vittoria i Viale del Littorio, nasjevernom dijelu ~etvrti, tlocrtno u obliku plitkoga slova U,za razliku od ranije navedenih, grade se 1935. godine nara~un njihovih projektanata, Lorenza Valentinija i RomolaAncone. Ulazno pro~elje presijecaju dvije balkonske verti-kale konveksnih konzola, a oplemenjuju ga simetri~no pos-tavljena i vrhunski izvedena dvoja ‘eljezna vrata s multipli-ciranim motivom segmenta kru‘nice unutar pravokutnih po-lja (danas Ulica M. Butkovi}a br. 2 i 4).17

^etverokatnica Marija Deren~ina na sjeci{tu Viale del Litto-rio i Via Francesco Petrarca, projekt autora Guida Ladoa iziste godine, jedinstvena je po smje{taju ulaza na zaobljenomuglu, {to je u domeni stambenog graditeljstva u Rijeci tadavrlo rijetko (danas u Ulica Nikole Tesle br. 15).

U cjelini graditeljsko oblikovanje ~etvrti nasuprot ‘eljez-ni~kom kolodvoru podrazumijeva planiranu samostoje}u iliblokovsku izgradnju najamnih vi{ekatnica (peterokatnice i{esterokatnice), ~iji se parteri namjenjuju javnim djelatnos-tima te se od stambene zone razlu~uju {irokim plo{nim vi-jencima. Stambene eta‘e obiluju polukru‘nim ugaonim bal-konima, koji vizualno razbijaju monolitnost blokova te is-tovremeno doprinose kvaliteti stanovanja u smislu vidokru-ga i insolacije interijera. Simetri~no raspore|eni erkeri tako-|er su u funkciji ubla‘avanja blokovske monotonije i pro{i-renja prostornosti interijera. Aktivnu ulogu u pro~elnom kom-poniranju ima fasadna boja, pogotovo u isticanju prozorskih

Ku}a Terzi, Ra~i}eva ulica 2, nacrt pro~eljaTerzi House, 2 Ra~i}eva Street, design of the façade

178


horizontala, a od strukturalnih pojedinosti koje se pridru‘u-ju nagla{avanju njihova vodoravnog slijeda me|uprozorskisu prostori ispunjeni opekom. Prozorski otvori ve}ih dimen-zija primjenjuju sustav okomitog preklapanja, gdje je donjidio pomi~an, kao i u primjerima Puhalijevih stambeno-pos-lovnih objekata na potezu prve gradske obilaznice. Tradi-cionalna dvovodna krovi{ta prikrivena su isturenim beton-skim strehama, koje ujedno funkcioniraju kao za{tita pro~e-lja od sunca i ki{e, budu}i da prozorske nadstre{nice izosta-ju. U tlocrtnom rasporedu stanova dominira gra|anska kon-cepcija njihove organizacije, strogoga prostornog i dru{tve-nog odvajanja, unato~ tome {to ve}inu zgrada financiraEACEP, udru‘enje za masovnu i ekonomi~nu izgradnju, arazlog je vjerojatno bila atraktivna pozicija kvarta u blizinisredi{ta grada. Detaljna sistematizacija ulica opisane grad-ske ~etvrti, koja dobiva slu‘beni naziv Rione del Littorio-Fiume, dovr{ena je 1937. godine.18

Zapadno od urbane zone, nasuprot kolodvoru nastavlja serahla izgradnja pojedina~nih objekata, gdje nailazimo na za-nimljivu samostoje}u trokatnicu Permutti sa {esterokutnimugaonim balkonima, ~ije su betonske ograde uz gornji rubperforirane, {to se kao motiv ponavlja i u zavr{nici krovnoga

vijenca. Ostakljeni svjetlarnik stubi{ta u sredi{tu objekta tre-bao je, prema projektu Enee Peruginija iz 1935. godine, pro-bijati njegovo ravno krovi{te.19

U sklopu gradske ~etvrti [kurinje, a u gornjem dijelu VieValscurigne (danas Osje~ka ulica), formiraju se tako|er ~ita-va naselja radni~kih ku}a, a i uli~ice razgranate sjeverno odnjezina zavr{nog poteza, nekada{nje Via Trento, Via Bolza-no i Via Gorizia, pred po~etak Drugoga svjetskog rata urba-niziraju se naseljima Casa popolari, koje ponajvi{e naru~ujeIstituto Fascista autonomo della provincia di Fiume.

Otprilike na sredini uspona Via Valscurigne spomenuti za-vod 1938. godine realizira dvojnu peterokatnicu, rje{enjeAndree Bayera, koja u cijelosti ostavlja dojam modernogzdanja zbog dominacije armiranobetonske konstrukcije, ~et-verokrilnih i peterokrilnih otvora te izostanka ambijentalno-ga gra|evinskog materijala u strukturaciji pro~elja (danasOsje~ka ulica br. 22–24).20 U istoimenoj ulici, ne{to sjever-nije, IFACP podi‘e i tri tipske stambene peterokatnice premaprojektu svoga slu‘benog in‘enjera Quarantotta, svaka s dva-deset stanova. Pro~elja obiluju kvadrati~nim balkonskimkonzolama, budu}i da su na svakome katu raspore|ena ~etiristana, jednosobni i dvosobni, uobi~ajeno u cijelosti orijenti-

Casa nave, Laginjina ulica 19, nacrt ugaonog i ulaznog pro~eljaCasa nave, 19 Laginjina Street, design of the corner and entrance façade

179


rani prema jugu ili sjeveru (danas Osje~ka ulica br. 30, 32,34/36, 38). Me|u tipskim projektima susre}emo se i s ~etiridvojne radni~ke ~etverokatnice izme|u Via Bolzano i ViaTrento, ~ija su krovi{ta ~etverovodna a strehe drvene, kao i uprimjerima prethodno opisanih ku}a. Radi se vjerojatno oprojektu rije~koga Tehni~kog ureda iz 1940. godine, gdjekamena rustika prizemlja i pojasovi opeka isti~u koordinat-nu kompozicijsku koncepciju (danas Osje~ka ulica br. 31–33 i 35–37).21 Valja primijetiti da dr‘avni zavodi i ostaleudruge za izradnju ekonomi~nih i radni~kih ku}a po{tujuideju primorske arhitekture koju razra|uje i njeguje rije~kiTehni~ki ured, a pogotovo u tradicionalnom oblikovanju kro-vi{ta i primjeni ambijentalnog materijala u strukturaciji pro-~elja, priklanjaju}i se ujedno i gra|anskom ukusu stanara,koji su se u kompromisno oblikovanim stambenim objekti-ma zasigurno osje}ali ugodnije.

Uz radni~ke najamnice prisutna su i naselja samostoje}ihku}a izgra|enih, primjerice, za djelatnike rije~kog poduze}aRaffineria di Olii Minerali na Podmurvicama. Konfiguracijaterena pretpostavljala je komunikaciju stubama i uspored-nim uskim ulicama, ~ine}i zonu isklju~ivo pje{a~kom. Dvoj-ni objekti s dva ili ~etiri stana okru‘eni su vrtovima, {to ide u

prilog humanom tretiranju radni~kog stanovanja, a svojimuposlenicima to su mogla priu{titi materijalno bolje stoje}apoduze}a ili dr‘avni zavodi, koji ula‘u i u izgradnju vrtnognaselja modernih obiteljskih ku}a ravnih krovova na sun~a-noj strani gradskog bre‘uljka Kozala.22

Stambeno-najamni objekti

Nakon dovr{enja monolitnih nizova radni~kih ku}a u ViaBuonarotti i Via Tiziano na obroncima stambene zone Bel-veder definiraju se i blokovi u obli‘njim ulicama Via Tinto-retto, Andrea Doria i Galvani (danas Rendi}eva ulica, Omla-dinska ulica te Ulice Ljudevita Mate{i}a i Mo{e Albaharija).Ambicioznost graditeljskih zahvata oko izgradnje radni~kihku}a, a vezana prvenstveno uz njihovu kvantitativnu kom-ponentu, temeljila se na materijalnim mogu}nostima naru~i-telja (dr‘avni zavodi), dok je inventivnost projekata, osobi-to u unutra{njem rasporedu, ipak zaostajala za rje{enjimastambenih objekata koje podupiru pojedinci.

U produ‘etku stambenih nizova u Via Tiziano 1940. godinegradi se samostoje}a ~etverokatnica Justin, gdje se u projek-

Casa nave, Laginjina ulica 19, tlocrt kataCasa nave, 19 Laginjina Street, floor plan

180


tu Nerea Baccija utjecaj primorske arhitekture o~ituje u raz-vedenom tlocrtu, zatim u ~etverovodnom krovi{tu s dubo-kim strehama te u primjeni primorskoga kamena u vanjskojoplati parterne eta‘e i razizemlja (danas Tizianova ulica br.5). Modernom arhitektonskom jeziku priklanjaju se motivipolukru‘nih ugaonih balkona i ostakljena stubi{na vertikalauvu~ena unutar duboke lu~no definirane ni{e u sredi{tu uli~-nog pro~elja. Tlocrt ku}e Justin ima oblik slova T: ju‘ni krakje u‘i i du‘i kako bi pogled s ugaonih balkona popre~nogakraka zgrade bio tako|er nesmetan. Prepoznatljivost autor-skog izraza Nerea Baccija jasna je, dakako, u njegovoj sklo-nosti ambijentalnom promi{ljanju, ali i u zanatskoj kompo-nenti izvedbe: inzistiranju na plemenitome materijalu u op-remi ulaznih ve‘a i stubi{ta.23

U obli‘njoj Via Milano, ne{to ranije, ni~e peterokatnica Ter-zi, u vrijeme izgradnje samostoje}a (danas Ra~i}eva ulica br.2). Eduardo Stipanovich, autor projekta, harmoni~nost nje-zinoga valoriziranog pro~elja posti‘e simetri~nim raspore-dom otvora i kubi~no{}u sredi{njeg istaka, koji slobodnoprobija zavr{ni vijenac te se bo~no rastvara u lo|e, ~ime se, uskladu s kompozicijskim na~elima moderne, posti‘e dema-terijalizacija uglova. Pro~elna kompozicija podsje}a na ob-likovanje rezanog ugla vi{ekatnice u Via Fabio Severo u Tr-stu, rje{enje Giuseppea Paganija iz 1936. godine, a znamo daje Stipanovich bio tr{}anski |ak. Nadalje, prizemlje i prvikat ku}e Terzi oblo‘eni su travertinom, dok u sklopu ulaznezone ne izostaje dekorativna plastika u formi fascia littoria(uklonjeno).24 Krajem 1937. godine, na suprotnoj strani uli-

ce, stasaju dvije standardizirane ~etverokatnice sa zajedni~-kim ulazom za slu‘benike Dr‘avnih ‘eljeznica, a na sjeci{tuVia Milano i Via Bunarrotti, u produ‘etku ku}e Terzi, doj-mljiva stambena sedmerokatnica s prizemljem i suterenom.U projektu nazvana casa civile, a u puku, zbog svojega iz-gleda poput ~amca, casa nave, izdvaja se uskom isto~nomosi, gdje se prostornost i osun~anost posti‘e njezinim kon-kavnim uvla~enjem (danas u Laginjinoj ulici br. 19). Svojimimenom casa nave izra‘ava ne{to toplo, lokalno, bez prog-ramatske osnove prisutne u projektima podru‘nih fa{isti~-kih okupljali{ta u Rijeci, koji svojom prostornom koncepci-jom tako|er podsje}aju na plovilo, izra‘avaju}i pokret, ali ikompromitiran neofuturisti~ki duh »stremljenja u bolju bu-du}nost«.

Nereo Bacci, autor projekta casa nave, njezina tri slobodnapro~elja prepoznatljivim postupkom ra{~lanjuje razdjelnimvijencima od primorskog kamena, ~ime posti‘e ‘eljeni u~i-nak u isticanju horizontala kao i kontrast strukture prirod-nog materijala i glatke obrade fasade bez dekoracije i pro-zorskih okvira. Kamena rustika, kao i u primjeru ku}e Justin,pojavljuje se i u oplati prizemlja, a primje}ujemo i ~etvero-stre{ni krov s dubokom drvenom strehom. Ku}a se isti~e at-raktivnim trosobnim stanovima: predsoblje, garderoba, ku-paonica i wc te kuhinja s pomo}nim prostorijama, salon idvije spava}e sobe. Radi bolje iskoristivosti i ugodnosti kre-tanja hodnik i kupaonica su poligonalni, a rije~ je o zna~aj-nom pomaku u prostornom razmi{ljanju, svojstvenom tlocr-tnim rje{enjima projektanata koji se {koluju na milanskoj

Stambena zgrada (casa nave), crte`Residential building (casa nave), drawing

Stambena zgrada (casa nave), Laginjina ulica 19,isto~no pro~eljeResidential building (casa nave), 19 Laginjinastreet, east façade

181


Politehnici. Valja napomenuti i to da su balkonom opremlje-ne spava}e sobe, {to je u razdoblju me|ura}a novum u podi-zanju udobnosti stanovanja.25

Nadovezuju}i se pak na zapadnu stranu ku}e Terzi, u ViaMilano, nailazimo na jo{ jednu dr‘avnu narud‘bu iz 1940.godine, ugaonu {esterokatnicu, koju rje{ava Ermanno Gan-dolfo, zatvaraju}i stambeni blok koji je pred po~etak Prvogasvjetskog rata ostao nedovr{en (Ulica I. Rendi}a br. 10). Au-tor interpretira motive ugaonih balkona, uvu~enih lo|a ineprekinutih prozorskih poteza, a ku}a je zanimljiva i zbogdrvene krovne strehe, {to nije nerijetko u upotrebi u domenistambene izgradnje u razdoblju me|ura}a u Rijeci.26

Isto~no od gradske zone Potok stambena izgradnja nastavljase na obroncima s obje strane usjekline nekada{njega [ku-rinjskog potoka (Via Carlo Gozzi, Alfieri, Fratelli Branchettai Pasubio) te donjim dijelom Vie Valscurigne (danas Ulica 1.maja), koja se tridesetih godina napokon definira interpola-cijama u sklopu sjevernoga stambenog niza. S ju‘ne strane,shodno prilikama na terenu, 1937. godine gradi se samo je-dan objekt, urbana vila Duimich-Chlerici, orijentirana pre-ma strmoj padini (danas Ulica 1. maja br. 3 i 5). Giulio Dui-mich i Ivone Clerici, naru~itelji zdanja, ujedno su i autorinjezina projekta. Trokatnica s prizemljem i dvije ulazne ve-‘e (svaka s ~etiri stana) oblikuje se usugla{avanjem dvajukubusa, a njihove stroge obrise zakriljuju vanjska stepeni{-ta, terase i pergole nad stepeni{tem i ravnim krovi{tem, za-tim veliki polukru‘ni ugaoni balkoni okrenuti prema jugu ijugozapadu kao i asimetri~no raspore|eni prozorski otvori.

Slobodno usugla{avanje geometrijskih tijela, smjenjivanjepunih volumena i praznina definiranih mre‘om pergola teuklju~ivanje vanjskog stubi{ta kao dodatnog volumena is-pred uli~ne fasade postupci su pro{irivanja konzervativneideje o zgradi kao kompaktnoj cjelini, ~emu se pridru‘uju iprimorski motivi (pergole i balkoni) interpretirani moder-nim postupkom (betonom).27

Od interpoliranih objekata izdvaja se peterokatnica Superi-na, projekt Giulija Duimicha iz 1934. godine, na kojoj se uzju‘nu ugaonu os uli~nog pro~elja ni‘u polukru‘ne verande,koje se prema njegovu sredi{tu, na prvom i drugom katu,pretvaraju u erkere te potom u otvorene balkone (danas Uli-ca 1. maja br. 30). Na svakome katu nalaze se dva dvosobnastana, a onaj s verandom ima obje sobe orijentirane premaprometnici. Istupanjem ugaone kule u prostor iznad uliceDuimich omogu}ava interijeru {iri vidokrug te ulazak isto~-noga, jutarnjeg svjetla u unutra{njost.28

Pri vrhu Vie Valscurigna (danas Osje~ka ulica), osim naseljaradni~kih najamnica, grade se i pojedina~ni objekti, poputuglovnice in‘. Luigija Posoa, koja u pojedinostima svojegavanjskog izgleda podsje}a na rukopis Nerea Baccija, osobi-to zbog primorskog kamena u oblikovanju rustike prizemljai prozorskih klup~ica. Poso poput Perugginija, Ladoa ili Pu-halija studira u Padovi, pa uglovnica u njegovu vlasni{tvu,koje zapravo nema jer je ugao izveden samo u razini prizem-lja, ipak u cjelini odi{e utjecajem sjevernotalijanskih gradi-teljskih {kola. Stanovi su, naprotiv, tradicionalno gra|anskiraspore|eni: salon i sobe s uvu~enim lo|ama otvaraju se

Stambena zgrada (casa nave), Laginjina ulica 19,detalj balkonaResidential building (casa nave), 19 Laginjina street,detail of balcony

182


prema pro~elju uz prometnicu, pa su od kuhinje i sobe zaslu‘avku, smje{tenima na suprotnoj strani izdu‘enog hodni-ka, prostorno i dru{tveno razdvojeni.29

Stambeno-poslovni objekti

U zoni centra grada Rijeke interpolirano je nekoliko kvali-tetnih stambeno-poslovnih objekata, poput peterokatne ug-lovnice »Unione« – Società Anonima Fiumana per costru-zione s poslovnim prostorom u prizemlju, koja 1928. godinedovr{ava graditeljsko oblikovanje izvori{ta prve rije~ke obi-laznice, s njezine sjeverne strane (u vrijeme izgradnje Via XXsettembre, a danas Ulica ‘rtava fa{izma br. 4). Giovanni Ru-binich, autor projekta, pod ~ijim je nadzorom objekt i izve-den, nastavlja akademsko pro~elno komponiranje s naglas-kom na prozorskim okomicama i ukrasnim parapetnim plo-~ama te blago istaknutim bo~nim erkerima. Dva stana, kojina katovima zauzimaju svaki svoje krilo, trosobni su ili ~et-verosobni, povr{ine do dvjesto kvadrata. Poligonalno pred-soblje je parketirano, a hodnik, tlocrtno u obliku slova L, udoticaju je s dvije spava}e sobe okrenute glavnoj prometni-ci, zatim s kupaonicom izme|u njih te kuhinjom, spremi{temi wc-om kao i sobom za ku}nu pomo}nicu. Nusprostorije seokre}u i ozra~uju prema stra‘njem dvori{tu, kamo je na unut-ra{njem spoju krila gurnuto stubi{te stambene zone. U pros-tornu sastavnicu stana uvodi se tinello, blagovaonica s bal-konom, dostupna neposredno iz predsoblja i u komunikaciji

sa salonom, na koji se nadovezuje ugaona soba s balkonom,ako je stan ~etverosoban. Uz ku}u su ve} od 1927. godine ufunkciji mehani~ke radionice za obradu drva.

Na sredi{njemu rije~kom {etali{tu, Corsu Vittorija EmanuelaIII, Giacomo Linden u produ‘etku secesijskih ku}a Schittari Milchenich iste godine podi‘e dvokatni stambeno-poslov-ni objekt prema rje{enju Vittorija Angyala (danas Korzo br.29).30 Novogradnja se izvodi u armiranom betonu, a stati~kiprora~un izra|uje projektant, budu}i da se za to specijalizi-rao. Ku}a Linden jedinstveni je primjer Art decoa u Rijeci, sdubokim pothodnikom u prizemlju te bo~no uklopljenimizlozima trgovine koja zauzima manji dio partera i mezanin,dostupan unutra{njim zavojitim stubi{tem. Pojedinosti re-ducirano dekorativnoga karaktera odnose se na kaneliraniokvir pravokutnog otvora pothodnika i istaknutu betonskustrehu s geometriziranim motivom rombova u plitkome re-ljefu.

Tridesetih godina u Rijeku se vra}a Raoul Puhali po zavr{et-ku politehni~kog studija graditeljstva u Milanu. Nakon vi-{egodi{nje prakse u arhitektonskom ateljeu »Angyal« prih-va}a se samostalnog projekta za stambeno-poslovnu {este-rokatnicu u sklopu Vie Parini, zavr{nog poteza gradske obi-laznice. U osnovnom gabaritu objekt prati postoje}i niz sta-rijih zgrada, ali ne i njihovu visinu, kojom se, zapravo, iz-dvaja (danas F. La Guardia br. 14a). Naglasak je na plasticite-tu njezina jugozapadnog ugla s otvorenim balkonima u kom-binaciji s erkerima, ~ija je svrha upijanje popodnevnog sun-ca u interijere blagovaonice i salona. Ova vi{ekatnica, tlocr-

Ku}a Duimich-Chlerici, Ulica 1. maja 3 i 5, nacrt uli~nog pro~eljaDuimich-Chlerici House, 3, 5 1st May Street, design of the façade to the street

183


tno u obliku slova L, na ~ijem se vrhu pojavljuje ugaonakrovna terasa, primjer je elitnoga gra|anskog stanovanja sjednim stanom na katu. Raspored prostorija za rije~ke je pri-like neuobi~ajen: poligonalni hol, iz kojeg se ulazi u rodi-teljsku i dje~ju sobu, zatim wc, kupaonicu te i sobu za poslu-gu, produ‘uje se prema zapadu u hodnik koji u slijedu ko-municira s blagovaonicom i salonom te prema sjeveru s ku-hinjom i spremi{tem.31

Sedmerokatnica u istoj ulici, najvjerojatnije tako|er projektRaula Puhalija iz 1938. godine, izdvaja se rje{enjem ostak-ljene stubi{ne vertikale zarotirane prema popre~nome uspo-nu, s usporednim betonskim nadstre{nicama pri vrhu (poput~e{lja), premda se motiv ~e{}e primje}uje nad ulaznim vrati-ma (danas Ulica Bla‘a Poli}a br. 12). Puhali je bio upoznat sradom Gruppe 7, koja aktivno izla‘e na arhitektonskim Bien-nalima i Triennalima, primjerice u Torinu 1928. godine, gdjeje predstavljen Sartorisov paviljon agrikulture sa sli~no ob-likovanim ulazom, ili u Monzi 1930. godine elektri~na tran-sformatorska stanica s detaljem usporednih nadstre{nica nadulazom. Nadalje, stambena ve‘a Puhalijeve sedmerokatniceoblo‘ena je sme|im travertinom, uostalom kao i oplo{je pri-zemlja namijenjena trgova~kim djelatnostima u sklopu pret-hodnog objekta, dok ogradu stubi{ta uobli~uju jednostavnirukohvati, koji se na uglovima zaobljuju. Na vrhu zdanja, nanjegovu sjeverozapadnom uglu, ure|ena je krovna terasa sjednostavnom ‘eljeznom ogradom, asociraju}i na palubu bro-da, dok asimetri~nim postupkom jugozapadni ugao zastireisturena betonska streha. I ovom modernom zgradom jedanod postoje}ih nizova secesijskih i historicisti~kih ku}a ak-

centuiran je visinski, ali i obujmom, budu}i da izvan ravnineobaju slobodnih uglova istupaju zaobljeni balkoni. Puhalio~ito nije bio optere}en stilskom prilagodbom akademskojdimenziji okolnih zgrada, {to mu je dopu{tao duh modernogdoba kao i novi Gra|evinski pravilnik iz 1937. godine usvojim odrednicama o izgradnji vi{ih ili visokih ku}a u sre-di{tu grada.32

Puhalijev projekt iz 1939. godine odnosi se na stambeno-poslovni objekt koji na spoju Via Carducci i Via Firenzeprati oblik gra|evinske ~estice u obliku nokta. Kosina nakojoj je niknuo i prilaz uzbrdicom omogu}ili su dobre pre-dispozicije njegovoj prostornoj dominaciji, premda je zbognagiba ulice ipak vizualno suspregnuta njegova visina, a io{trina isto~nog ugla ubla‘ena je potezima duga~kih polu-kru‘nih balkona, koji se poput prstenova ni‘u jedan iznaddrugoga su‘avaju}i se prema vrhu. I ta ku}a svoj naziv casad’abitazione all angolo duguje puku, koji osje}a da je te-meljni arhitektonski problem kojim se bavi autor projektaupravo ugao ku}e (danas Ciottina ulica br. 20).

Prema neostvarenoj ina~ici projekta nad posljednjim, dese-tim katom, ku}a je trebala zavr{avati dodatnim valjkom unu-tar kojeg bi bile smje{tene zavojite stube za unutra{nji pris-tup iz ugaone prostorije stana na posljednjem katu na privat-ni dio krovne terase. Osim deset stambenih katova, ku}a uprizemlju sadr‘i trgova~ki prostor, dvosobni stan ku}epazi-telja i zajedni~ke pomo}ne prostorije stanara, poput praoni-ce i su{ionice rublja. U podrumu je, osim drvarnica i spremi{-ta za ugljen, opremljena protuavionskim skloni{tem.

Ku}a Duimich-Chlerici, Ulica 1. maja 3 i 5, tlocrt prvoga kataDuimich-Chlerici House, 3, 5 1st May Street, first floor plan

184


Od prvoga do osmoga kata raspore|uju se po dva stana nasvakoj eta‘i: jedan se u cijelosti pru‘a uz ju‘no, a drugi uzisto~no pro~elje. U ju‘ni stan, koji prelazi dvjesto kvadrata,ulazi se kroz trokutasti hol, slijedi izdu‘eni hodnik uz kojise paviljonski nadovezuje pet soba (salon je u sredini). Nazapadnom kraju hodnika, prema unutra{njem dvori{tu, uk-lopljena je kuhinja s balkonom i soba za ku}nu pomo}nicu,a na isto~nom sanitarije s garderobom. Jedna od dviju spa-va}ih soba predvi|ena je kao polukru‘na ugaona prostorija,a obje sobe otvaraju se na zaobljeni balkon (u isto~nomstanu jedna soba pro{iruje se erkerom, a druga izlazi na bal-kon). Deveti i deseti kat su elitni s jednim stanom s dvaulaza, koji je dodatno opremljen s dvije prostrane terase.Prostorije se tako|er pru‘aju obodno oko hola i hodnika, ave}ina ih je okrenuta prema jugu. Orijentacijom dviju valo-riziranih fasada prema istoku, odnosno jugu, te zaobljiva-njem pro~elnog ugla autor posti‘e maksimalnu insolaciju,jer se sun~eva svjetlost kontinuirano upija od ranih jutar-njih sati do posljednjih ve~ernjih zraka.33 Puhalijeva se »u-gaona ku}a« na osebujan na~in koristi jezikom moderne,prilago|uju}i ga svome mediteranskom okru‘enju te, doi-maju}i se gotovo poput broda, kao uspjelo arhitektonskorje{enje doista putuje u sigurnu i sretnu budu}nost.

Budu}i da se u gra|evinskom pravilniku s kraja tridesetihgodina navodi mogu}nost izgradnje vi{ih ili visokih ku}a ugradskome sredi{tu, {to se zbog nedostatka i skupocjenosti

gra|evinskih ~estica dopu{ta iz sasvim pragmati~nih razlo-ga, takvi objekti zbog svoje visine postaju novi urbani zna-kovi, s kojima se postupno poistovje}uje lokalno stanovni{-tvo (kao nekada s reprezentativnim gradskim trgovima okru-‘enima monumentalnim gra|evinama). Stoga je sasvim lo-gi~no i drugo ime koje Puhalijeva uglovnica spontano dobi-va nakon zavr{etka rata: Mali neboder.

Jedan od najpoznatijih rije~kih urbanih znakova, Rije~ki ne-boder, izvorno stambeno-poslovni objekt Arbori, projekt jeUmberta Nordija u suradnji s tr{}anskim arhitektom Vittori-jem Frandolijem. U vrijeme izgradnje najvi{a i najmodernijazgrada u gradu izdvajala se ~isto}om arhitektonskog jezika:strogim kubi~nim volumenom, pravim kutovima i o{trim bri-dovima. Njezina stati~nost, sklad proporcija i visinska domi-nacija (53 metra) nad historicisti~kim objektima uokrug dopri-nosili su i definiranosti urbanog konteksta na kojem se smjes-tila: Piazze Regina Elena (danas Jadranski trg), koja je ujed-no i zavr{nica glavne {etali{ne zone u sredi{tu grada, rije~ko-ga Korza. Kompaktnost volumena gra|evine razbijena je nafrontalnoj fasadi prema trgu jednoli~nim rasterom lo|a, u~ije {upljine uranjaju duboke sjene isti~u}i kontrast svijetlo-tamnog. Parterna trgova~ka zona u intimnijoj je komunika-ciji sa {eta~em, {to simboli~no nazna~uje {iroka obodna nad-stre{nica nad prizemljem. Mezanin je u cijelosti namijenjenposlovnicama javnih djelatnosti, ~iji prozori prate {irinu par-ternih izloga. U skladu s tada suvremenim propisima u pod-

Ku}a Superina, Ulica 1. maja 30, nacrt pro~eljaHouse Superina, 30 1st May Street, design of the façade

185


zemnim podrumskim prostorima ure|eno je protuavionskoskloni{te, a zatim i lo‘ionice za centralno grijanje i spremi{ta.

Od prvoga do petoga (visina pridodanoga sjevernoga krila)te od sedmoga do dvanaestoga kata raspore|ena su po dvastana na svakoj eta‘i. Jedan je gotovo u cijelosti orijentiranprema sjeveru, izuzev dnevnog boravka, koji se okre}e pre-ma trgu. Jugozapadni je stan prostraniji (preko dvjesto kvad-rata) te uklju~uje hodnik koji se prema rezidencijalnim sas-tavnicama stana: dnevnom boravku, salonu i blagovaonici sbalkonima i peterokrilnim otvorima prema trgu te dvjemaspava}im sobama, {iri u prostrano predsoblje s posebnim ula-zom. Pomo}ne prostorije neinventivno zauzimaju sjevero-zapadni ugao, te su u odnosu na cjelokupnu kvadraturu sta-na tek njegov manji dio, uostalom, kao i kupaonica uba~enaizme|u dviju spava}ih soba. [esti je kat elitni, s jednim sta-nom, koji osim navedenih prostorija uklju~uje radnu sobu tedvije kupaonice.34

Nordijev stilski izraz u osmi{ljenju Rije~kog nebodera bli-zak je njegovu istovremenom rje{enju sjedi{ta Sveu~ili{ta uTrstu (nastalo u suradnji s Rafeallom Fagnonijem). GianniContessi, autor teksta Umberto Nordio u knjizi Guida criticaall architettura contemporanea Friuli Venezia Giulia,35 dr‘ida rje{enje zgrade Tr{}anskog sveu~ili{ta ima monumenta-lan ton, dakako prilago|en vremenu, te da je istovremeno i»prolazno« moderan. Pogotovo se to, po mi{ljenju teksto-

pisca, odnosi na interijer (atrij), gdje se o~ituje srednjoeurop-ska funkcionalisti~ka tradicija, ali i zanos liktorskim stilom.U Nordijevu se cjelokupnom arhitektonskom djelu osje}ajutalijanski uzori, no njegova su ostvarenja uvijek odmjerena iprilagodljiva, a dvojakost koju je analizom sjedi{ta Rektora-ta Tr{}anskog sveu~ili{ta uo~io Contessi prisutna je i u rje{e-nju Rije~kog nebodera, kojemu prethodi Nordijeva Casa atorre, izgra|ena u Trstu 1935.–1936. godine. Neboder natr{}anskom Largo Riborgo ima sli~an polo‘aj kao i rije~ki,naime, pozitivno akcentira trg. Osim toga, i Rije~ki nebodertretira se u vrijeme izgradnje kao Casa a torre po uzoru nasrednjovjekovnu terminologiju takvih tornjeva podizanih ugradovima Veneta i Toskane. To i jest razlogom da je monu-mentalizam gra|evine i odre|ena klasi~na strogost nadvla-dala kli{e internacionalnog stila, jednako koliko i liktorskog,tvrdi i Radmila Matej~i}.36 I Nordijeva Casa del Combaten-te i Sacrario Oberdan u Trstu tako|er potje~u iz 1935. godi-ne, a osmi{ljeni su u jo{ izrazitijem u medievalnom duhu,poput plemi}kih gnijezda talijanskih patricija s velikom ivisokom kulom. Primje}ujemo da se sljedno tim uzorima i uprimjeru rije~ke Casa a torre (kao i tr{}anske) sa sjevernestrane i bo~no izdvaja {esterokatna prigradnja, iz koje, u stvari,izvire toranj. Budu}i da u rije~kom okviru za nju nije preos-talo mnogo prostora, njezin korpus ne naru{ava kompaktno-st i dominantnost vertikale.

Ku}a Superina, Ulica 1. maja 30, tlocrt kataHouse Superina, 30 1st May Street, floor plan

186


Nordijev senzibilitet blizak je i Piacentinijevim postavka-ma o materijalima, o talijanskom duhu i podneblju. Primje-rice, tr{}anski neboder oblo‘en je tamnocrvenom pro~el-nom opekom autenti~nom za Veneto, prozori su obrubljeniokvirima od bijeloga kamena, ~emu uzor tako|er nalazi usrednjovjekovnoj arhitekturi, a uglovi su zaobljeni. Rije~kije neboder vitkiji, odmjerenijih proporcija, te je, primjerenorije~kom podneblju, svjetliji (svijetloru‘i~asta opeka).37 Ono{to je bli‘e talijanskom duhu jest obloga od travertinskogmramora do visine me|ukata, dok je unutra{njost stambeneulazne zone oplemenjena bijelim kararskim mramorom. Uzto, u odabiru slikara-suradnika Nordio je trajno naklonjenCarlu Sbisi pokazuju}i svoj tradicionalni ukus, vi{e talijan-ski nego europski, odnosno »tr{}anski«, kako isti~e Contes-si. Tu se valja referirati i na detalj polukru‘noga luka uklju-~enog u motiv freske kao i u arkadama ophodne terase nakrovi{tu. Carlo Sbisa sura|uje s Nordijem i u rje{enju vi{e-katnice Zelco u Trstu 1936. godine, a ta moderna ku}a, ra|e-

na u skladu sa zahtjevima funkcionalizma, imala je presudanutjecaj na Raula Puhalija i njegovo osmi{ljenje Malog nebo-dera u Rijeci.

Stambeni blok na tr‘nici, ~iju izgradnju financira milanskatvrtka (sa sjedi{tem u Rijeci) Oberziner-Zampieri u nekada{-njoj Via Vittorio de Marco 1935. godine, rje{ava jo{ jedangostuju}i arhitekt, ovoga puta iz Milana, AnglodomenicoPica, koji se arhitekturom bavi i teorijski, pi{u}i rasprave i~lanke te postavljaju}i izlo‘be poput Triennala u Milanu1936. godine. Prema projektu trebao je biti realiziran cijeliblok, ~ime tvrtka skrbi o primjerenom stanovanju svojih nam-je{tenika, ali i od dobiti od prodaje stanova. Zbog izbijanjarata ostvarena je samo jedna peterokatna jedinica s dvije ulaz-ne ve‘e, tlocrtno u obliku slova L, gdje osim na polukru‘nimstubi{nim tornjevima s uskim okomitim ostakljenjem, kojiistupaju izvan gornjega ruba dvori{nog pro~elja, zaobljenihobrisa vi{e nema. Zanimljivo je da balkoni ju‘ne (i dvori{ne)

Stambeno-poslovna zgrada u Ulici Bla`a Poli}a 12, zapadno pro~eljei jugozapadni ugaoResidential-office building, 12 Bla` Poli} Street, west façade and south-west corner

Stambeno-poslovna zgrada (Mali neboder) u Ulici Giovannija Ciotte20, jugoisto~ni ugaoResidential-office building (Little skyscraper), 20 Giovanni CiottaStreet, south-east corner

187


fasade obiluju kovano‘eljeznim ogradama u obliku gustogamre‘astog rastera, {to je o~ita autorova prilagodba rije~komeprimorskom podneblju (danas Zagreba~ka ulica br. 9 i 13).38

Zaklju~ak

U razdoblju me|ura}a u Rijeci kontinuitetu izgradnje, prijesvega stambene, najvi{e doprinose razli~ite udruge za izgrad-nju ku}a, a zatim i dr‘avna poduze}a, koja skrbe o primjere-nom smje{taju svojih slu‘benika. Blokovi radni~kih ku}aizdvajaju se u kvantitativnom smislu masovno{}u izgradnje,a stilom se ve}inom uklapaju u karakteristike rije~ke stam-bene tipologije u cjelini. U odnosu na veli~inu stanova op-ravdavaju, naprotiv, kategorizaciju case economiche, budu-}i da im je kvadratura znatno skromnija u odnosu na najam-ne ku}e u vlasni{tvu privatnih naru~itelja. Isto se mo‘e re}i i

za kvalitetu stanovanja glede insolacije interijera, koja jezbog maksimalne iskoristivosti prostora jednostrana, a sta-novi u cijelosti ju‘ni ili sjeverni (Laginjina br. 25, 27, 29, 31,Tizianova br. 1 i 3, Osje~ka br. 30, 32, 34/36, 38).

Na~ela rada udru‘enja za izgradnju stambenih objekata ve-}inom zadovoljavaju arhitekti slobodne profesije i moder-nog opredjeljenja, poput Lorenza Valentinija, Amedea Sla-vicha, Nerea Baccija i drugih. I slu‘beni in‘enjeri i savjetnicidr‘avnih zavoda za stanogradnju, kao Francesco Allegri iAndrea Bayer, promptno prihva}aju moderni stil, budu}i dau tome nisu onemogu}avani od svojih poslodavaca. Po in-ventivnosti i modernom izrazu ipak prednja~e pojedina~nistambeni objekti u vlasni{vu privatnih naru~itelja, proiza{litako|er iz djelokruga privatnih rije~kih arhitektonskih ate-ljea. Vrhunac u postignu}u standarda stanovanja i avangar-dnosti vanjskog izgleda privatne su stambeno-poslovne pa-la~e u sredi{tu grada.

Stambeno-poslovna zgrada (Rije~ki neboder), Jadranski trg 4, isto~nopro~eljeResidential-office building (Rijeka Skyscraper), 4 Jadranski trg, eastfaçade

Stambeno-poslovna zgrada (Rije~ki neboder), Jadranski trg 4, sjever-no pro~eljeResidential-office building (Rijeka Skyscraper), 4 Jadranski trg, northfaçade

188


Kontinuitetu stambene izgradnje u to doba doprinosi i Teh-ni~ki ured grada Rijeke s ravnateljem Pietrom Baccijem, kojirazvija koncepciju primorske arhitekture i za{tite njezinihambijentalnih svojstvenosti, ali i cjelokupnoga rije~kog gra-diteljskog naslje|a, utje~u}i na ostale djelatnike ureda te nadjelokrug samostalnih doma}ih in‘enjera i arhitekata. Prog-ram se izvrsno uklopio i u aktualne nove~entisti~ke nazore,koji su tako|er nastojali vrednovati tradicionalne oblike gra-diteljstva na Mediteranu.

Kao autor stambenih ku}a, stilski ponajvi{e otvoren izazovi-ma moderne, isti~e se Giulio Duimich u rje{enjima ku}a Su-perina i Duimich-Clerichy na [kurinjama, a od mla|e gene-racije, koja se {kolovala u Italiji, Nereo Bacci, zapa‘en porje{enju vi{ekatnica Justin i Case nave, te Raoul Puhali, kojise iskazao kao autor vrhunskih primjera me|uratne stambe-ne arhitekture u Rijeci, primjerice Malog nebodera. NereoBacci i Raoul Puhali dvadesetih i po~etkom tridesetih godi-na zavr{avaju Milansku politehniku, a rije~ je o sredini kojarazvija i osloba|a njihovu inventivnost i sklonost pomaci-ma, pogotovo u tlocrtnim rje{enjima najamnih stanova i po-dizanju razine njihove udobnosti (kupaonice u neposrednojkomunikaciji sa spava}im sobama), proto~nosti kretanja (uvo-|enje hola i predsoblja) kao i insolacije interijera: osim te-meljne ju‘ne orijentacije rezidencijalnih sastavnica stana ka-rakteristi~na je i isto~na orijentacija spava}ih soba s balko-nima, a zatim salona i blagovaonica, koje polukru‘nim ve-randama, erkerima ili otvorenim balkonima istupaju nad pros-torom ulice prema istoku ili zapadu.

Od inozemnih arhitekata u Rijeci su na planu stambeno-pos-lovne izgradnje svoj trag ostavili Anglodomenico Pica i Um-berto Nordio, autor Rije~kog nebodera, jednog od najzna~aj-nijih ostvarenja me|uratnog graditeljstva u Rijeci uop}e, naj-poznatijega rije~kog urbanog znaka, koji svojim kubi~nimvolumenom i visinom dominira nad okolnim objektima, dop-rinose}i definiranosti urbanoga konteksta u sredi{tu grada.

Govore}i u cjelini, na podru~ju rije~ke stambene izgradnjedvadesetih godina u stilskom pogledu jo{ uvijek prevladavatradicionalan izraz s oslonom na povijesne stilove. Tridese-tih godina prihva}ena je moderna, i to bez obzira na naru~i-telja, {to ne isklju~uje kontinuitet neoklasicizma, a stilskipluralizam me|uratnoga stambenog graditeljstva u Rijeci uk-lapa se kao univerzalna pojava u {iri nacionalni i europskikontekst.

Premda se ve} od po~etka 20. stolje}a funkcionalisti~ki pris-tup arhitekturi temelji na svrhovitosti i opravdanosti svako-ga graditeljskog postupka glede upotrijebljenog materijala,odabrane konstrukcije i shodno namjeni gra|evine, mnogiprojektanti ne ‘ele napustiti klasi~nu tradiciju i prihvatitiisklju~ivo principe moderne arhitekture. S vremenom nalazerje{enja kojima pomiruju ova dva prividno nespojiva ekstre-ma: neoklasicizam i modernizam.

Klasika, koju obilje‘ava gravitacija i te‘ina, odnosno zatvo-rena forma, i moderna, ~ije su svojstvenosti antigravitacija idematerijaliziranost, odnosno otvorena forma, u me|uratnose doba sjedinjuju u slobodnoj kompozicijskoj osnovi. Takoje, na primjer, sredi{nja zona ulaznog pro~elja stambenih vi-{ekatnica u Rijeci obi~no najstati~nija, te predstavlja njihovnaklasi~niji dio. Ve}inom je rije~ o zoni stubi{ta, koje je kaookomiti akcent modernim postupkom u cijelosti ostakljeno.

Sredina pro~elja monumentalizira se i istacima (erkerima),od kojih se raskriljuju otvoreni balkoni, {to iskazuje vi{urazinu modernizma (Tizianova br. 1 i 3). Horizontalnost idematerijaliziranost posti‘e se i pomo}u ugaonih prozora(Cambierijeva ulica br. 5, 7 i 9) i isturenim polukru‘nim bal-konima na uglovima, a njihova primjena u skladu je sa suv-remenim na~elima {to bolje osun~anosti interijera te pru‘a-nja mogu}nosti {irega vidokruga u napu~enim urbanim sre-dinama (Kre{imirova ulica br. 34, Ulica Nikole Tesle br. 2).Uvo|enje krovne terase dodatno omogu}uje doticaj s atmos-ferom i pru‘anje neograni~enih vizura, a tu su i utilitarnirazlozi, kao smje{taj su{ionica, spremi{ta i sun~ali{ta (Fiorel-la la Guardia br. 14). Te‘nja prema horizontali, dematerijali-zacija staklom, osobito ugla, korodiraju jedinstvo gra|ev-nog bloka, koji se postupno kompromitira pluralitetom mo-gu}ih vizura (ku}a Justin). Tlocrt kao nokat, nova forma uve-

Stambeno-poslovna zgrada u Ulici Fiorella la Guardia 14, nacrt za-padnog pro~elja (neizvedena ina~ica)Residential-commercial building in 14 Fiorella la Guardia Street,design of the west façade (unperformed modification)

189


dena u organizaciju objekta i u njegov odnos s prostorom,zanimljiv je pak zbog mogu}nosti maksimalne iskoristivostigra|evinskih ~estica koje su u sredi{tu grada jo{ bile na ras-polaganju (Mali neboder). Upotreba kamena, naj~e{}e tra-vertina, ponovno nagla{ava monumentalan ton kojim se od-likuju parteri, ulazi i portali (ku}a Terzi, Rije~ki neboder).Glede materijala ilustrativna je i casa nave, koja predstavljaskladan spoj modernog i ambijentalnog izraza, koji se o~itu-je u uporabi primorskoga kamena u vanjskoj oplati parternezone i razdjelnih vijenaca. I dr‘avni zavodi te ostale udrugeza izradnju ekonomi~nih i radni~kih ku}a tako|er po{tujukoncepciju primorske arhitekture, koju razra|uje i njegujerije~ki Tehni~ki ured, primjerice u tradicionalnom oblikova-nju krovi{ta. Nadalje, zaobljeni ugao kao sredi{te objekta,koji se javlja tijekom 19. stolje}a nasuprot renesansnom ibaroknom frontalizmu, predstavlja rje{enje u nadila‘enjuproblema o{trog ugla kao sjeci{ta pro~elja, a u razdoblju me-|ura}a zaobljeni se ugao isti~e na tome dijelu (ku}a Deren-cin). Po uklapanju cilindra na uglu jedinstvena je pak petero-katnica Superina, a njegovim istupanjem u prostor iznad uli-ce interijeru se tako|er omogu}ava {iri vidokrug i ulazaksvjetla u unutra{njost. Motiv ugaone kule potje~e jo{ iz go-ti~kog doba, a u modernoj morfologiji predstavlja kontrastvolumena i strukturalnih rje{enja (oblaganje staklom). Prim-jer isklju~ivanja oblih obrisa (osim na stubi{noj vertikali)stambeni je blok Oberziner-Zampieri, gdje se inzistira na rav-nim linijama i pravome kutu, uostalom kao i u primjeru Ri-je~koga nebodera, koji opredme}uje autorovu sklonost ra-cionaliziranju arhitektonskog izraza. Nadalje, primjena pro-

zora u traci, premda tek u za~etku u obliku ~etverokrilnihotvora dnevnog boravka, tako|er radi bolje osun~anosti ividokruga, kao i me|uprozorskih ispuna od opeke, u Rijecisu na podru~ju stambenog graditeljstva gotovo redovita po-java. Redanjem opeke jo{ se vi{e nagla{ava horizontalno kre-tanje, a smjenjivanjem punog (ispune) i praznog (prozorskiotvori) posti‘e se efekt reljefa te uklanja strah od monotonijeravnih poteza (Laginjina br. 31, Nikole Tesle br. 1). Modernooblikovan stambeni objekt potvr|uje se i u odnosu premastroju i industrijskim proizvodima, izra‘avaju}i pokret, a iz-me|u razli~itih ina~ica arhitekture kretanja, koju simbolizi-raju stroj, vlak ili brod, u Rijeci je, shodno podneblju, naj~e{-}i oblik broda (Mali neboder).

Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke iz razdoblja me|ura-}a mo‘emo okarakterizirati kao arhitekturu svakodnevnice,39

koja se prilago|uje prilikama lokalne sredine, a rezultat je dje-lovanja manje poznatih doma}ih, a dijelom i afirmiranih ino-zemnih autora. Arhitektura kompromisa, koja se manifestirapodila‘enjem ukusu njezinih korisnika, svojstvena je Rijecijednako kao i susjednom Su{aku. Inzistiranje na plasticitetupro~elja uporabom erkera i balkonskih konzola te mno{tvooblih formi utjecaj su pluralisti~kih strujanja unutar moderne,osobito roterdamske {kole arhitekture i J. J. Pietera Ouda, {to uRijeku dolazi posredno preko Milana i Padove. Istovremenihostvarenja poput Ostrogovi}eve vi{ekatnice Kauzlari}, ili ur-banih vila Radoni} i Prosen u Su{aku, gdje je rije~ o neposred-nom utjecaju zagreba~ke {kole arhitekture i dominantnih pu-risti~kih nazora, u razdoblju me|ura}a u Rijeci ne nalazimo, apojavljuju se tek poslije Drugoga svjetskog rata.

Stambeno-poslovna zgrada u Ulici Fiorella la Guardia 14, tlocrt kataResidential-commercial building in 14 Fiorella la Guardia Street,floor plan

Stambeno-poslovna zgrada Arbori (Rije~ki neboder), situacijaResidential-commercial building Arbori (Rijeka Skyscraper), situa-tion

190


Bilje{ke:

1Povijest Rijeke, Rijeka 1989., str. 292–301; Opere Pubbliche, Roma1936., str. 240–241.

2K. Frampton, Moderna arhitektura, kriti~ka povijest, Zagreb 1992.,str. 220; V. Fontana, Profilo di architettura italiana del Novecento,Venezia 1999., str. 133, 135–136.

3ALBO degli achitetti della provincia del Carnaro (sindacato profe-sionale Fascista ingegnieri Provincia del Carnaro), Fiume 1931.;Guida generale di Fiume e provincia del Carnaro, Fiume 1940., str.122–123.

4J. Todorovi}, Stambena arhitektura rije~ke moderne, u: Modernaarhitektura Rijeke, Rijeka 1996., str. 58; Piano di zonizzazione dellacitta di Fiume, Regolamento edilizio, Fiume 1937.

5Inspiriraju}i se jednom od temeljnih zamisli fa{isti~kog re‘ima, onomo osiguranju prikladnih i udobnih stanova manje imu}nome dru{tve-nom sloju, Ente autonomo case economiche e popolari di Fiume »iz-vr{avao je opse‘nu zada}u koja je davala zna~ajne plodove«. Talijan-sko zakonodavstvo o radni~kom stanovanju protegnulo se na Rijeku1926. godine, premda je Rije~ka op}ina navedeni zavod osnovala jo{ranije radi priskrbljivanja zdravih i jeftinih stanova za radni{tvo, {to jeujedno potaknulo i cjelokupnu graditeljsku aktivnost u gradu. Zavodje imao i podr{ku vlade, a njegova kompleksna aktivnost rezultirala jeu deset godina izgradnjom 22 ku}e i 9 skupina vila, ~ime je osiguransmje{taj za 562 obitelji. Sveukupni tro{ak prelazio je 16 milijuna lira(Dieci anni di attivita dell Ente Autonomo Case Economiche e Popo-lari di Fiume, u: Opere Pubbliche, n. dj., str.188–192).

6Dr‘avni arhiv Rijeka, Fond Tehni~kih ureda grada Rijeke ?–1948.(JU 51), kutija br. 170.

7DAR, JU 51, kut. 172/3; EACEP 1936. godine gradi u Via Galvani(danas Ulica Mo{e Albaharija) dvije stambene peterokatnice, projektAmedea Slavicha.

8DAR, JU 51, kut. 175/114.

9DAR, JU 51, kut. 173/67.

10DAR, JU 51, kut. 171.

11DAR, JU 51, kut. 108.

12DAR, JU 51, kut. 173/20.

13DAR, JU 51, kut. 173/62; Viale del Littorio, nova cestovna arterijaotvorena nasuprot ‘eljezni~kom kolodvoru, povezivala je neke odglavnih kvartova grada Rijeke. Ulica je bila {iroka 22, a duga 270metara, te se postupno popunjavala »prekrasnim« i modernim objek-tima. Ure|ena je uz tro{ak od ~etiristo tisu}a lira (Opere pubbliche...,n. dj., str. 169).

14DAR, JU 51, kut. 176/55.

15DAR, JU 51, kut. 174/39.

16DAR, JU 51, kut. 175/7.

17DAR, JU 51, kut. 175/34. 18. DAR, JU 51, kut. 170; kut. 106/37 –Sistemazione del Rione del Littorio, Fiume (vedetta prospettica), 25.03. 1937.

18DAR, JU 51, kut. 177/4.

19DAR, JU 51, kut. 179.

20DAR, JU 51, kut. 179/113, kut. 180/10.

21J. Todorovi}, Stambena arhitektura..., n. dj., str. 68; Istituto Fascistaautonomo per le case popolari della provincia di Fiume 1938. godinegradi jo{ dvadeset i pet obiteljskih ku}ica na gradskom podru~ju S.Nicolo (danas Podmurvice) prema projektu Costantina Padovanija.Zavod financira i tipski projekt Tehni~kog ureda za ~etiri te potomdeset radni~kih ku}a u Via Trieste (danas Vukovarska ulica) kao idviju radni~kih ku}a u Via Monte Grappa i Via Valscurigne 1941.godine. Izgradnju radni~kih obiteljskih ku}ica zavod nastavlja na pod-ru~ju Borgomarine (danas Kantrida), a objekti nemaju izra‘ena stilskaobilje‘ja i ne isti~u se prostornom organizacijom.

22DAR, JU 51, kut. 181/42.

23DAR, JU 51, kut. 175/102.

24DAR, JU 51, kut. 177/99.

25DAR, JU 51, kut. 177/7.

26DAR, JU 51, kut. 176/26, kut. 177/3.

27DAR, JU 51, kut. 175/49.

28DAR, JU 51, kut. 179/113.

29DAR, JU 51, kut. 1.

30DAR, JU 51, kut. 179/88.

31DAR, JU 51, kut. 181; Regolamento edilizio, Fiume 1937.; G. Ciuc-ci, Gli architetti e il fascismo, Architettura e citta 1922–1944., Torino1989., str. 156–160.

32DAR, JU 51, kut. 180/ 40.

33J. Todorovi}, Stambena arhitektura..., n. dj., str. 92; DAR, JU 51,kut. 180/ 2.

34Guida critica all architettura contemporanea, Friuli Venezia Giulia,Venezia 1992., str. 120–122.

35R. Matej~i}, Kako ~itati grad, Rijeka 1990., str. 437.

36E. Dubrovi}, Dva nebodera – nacionalno i internacionalno u arhi-tekturi tridesetih godina u Rijeci i Su{aku vi|eno u {irem kontekstu,»Peristil« 31–32, Zagreb 1988./1989., str. 332.

37DAR, JU 51, kut. 176/ 69.

38L´ architettura del quotidiano 1930./1940., Salerno 1986., str. 15.

191


Summary

Julija Lozzi Barkovi}

Residential Rent-Architecture in Rijekabetween the Two World Wars

In the period between the two wars various associations forconstructing houses, followed by national business concernsproviding suitable accommodation for state officials, mostlycontributed to the continuity of construction works in Rije-ka, residential ones in the first place. Blocks of workers’ hou-ses are distinguished by their quantity, i.e. massive scale con-struction, corresponding to, in terms of their style, the featu-res of residential typology of Rijeka as a whole. However,considering their size, they justify being called case econo-miche, as their floor area is considerably more modest in rela-tion to rent-houses owned by private orderers.

Principles of associations for constructing residential objectsmostly allow freelance architects of modern orientation suchas Lorenzo Valentini, Amedeo Slavich and Nereo Bacci towork for them. Official engineers and counsellors from natio-nal institutions for housing construction, namely FrancescoAllegri and Andrea Bayer, also eagerly embrace modern style,as their employers didn’t obstruct them. Yet, there are stillcertain residential objects owned by private orderers thatexceed the others with their inventiveness and modern featu-res, they too being a product of private architectural ateliersof Rijeka. The ultimate achievement in upgrading the stan-dard of living and avant-garde exterior is found in privateresidential-commercial palaces in the city centre.

A contribution to the continuity of residential constructingat the time came from the Technical office of the city of Rije-ka with its manager Pietro Bacci who developed the conceptof coastal architecture, thereby influencing other office wor-kers, and the field of activity of independent domestic en-

gineers and architects as well. The program outstandinglyfitted into current novecento conceptions, which also insis-ted on evaluation of traditional architectural forms in theMediterranean.

A prominent designer of residential houses and the one beingthe least reluctant to embrace the challenges of modernism isGiulio Duimich in his design for the house Superina andDuimich-Clerichy on [kurinje. Among the members of youn-ger generation, oriented towards Italy in terms of education,it is important to single out Nereo Bacci, known for his solu-tions for the multi-storey Justin and Case nave, and RaoulPuhali earning recognition as the author of superior exam-ples of residential architecture between the two wars in Rije-ka, such as Little skyscraper. At the end of the 1920’s, NereoBacci and Raoul Puhali finished the Milanese technicalschool, a milieu that encouraged and allowed their inventi-veness and affinity to make breakthroughs, particularly inplan designs of rent-apartments and improvement in the stan-dard of convenience, and insolation of the interior.

Among foreign architects who greatly contributed to resi-dential-commercial constructing in Rijeka, one should cer-tainly mention Umberto Nordio for his design of RijekaSkyscraper, one of the most significant achievements of theconstructing between the two wars in Rijeka in general, andthe most well-known urban symbol dominating the surroun-ding objects, contributing to the defining quality of the ur-ban context in the city centre. Furthermore, there is Anglodo-menico Pica, the author of the residential object of Milanesecompany Oberziner-Zampieri.

Speaking on the whole, in the field of residential construc-ting in Rijeka in the 1920’s in terms of style traditional featu-res nevertheless prevail, relying on historical styles. Duringthe 1930’s modernism was widely embraced, regardless ofthe orderer, without excluding the continuity of neo-classi-cism, with style-pluralism of residential constructing in Rije-ka in the period between two wars, fitting as universal pheno-menon into broader national and European context.

Keywords: Rijeka, residential architecture, 20th century

Filozofski fakultet, Rijeka Stambeno-najamno graditeljstvo ... · arhitektura nespojiva s...

Documents

Transcript of Filozofski fakultet, Rijeka Stambeno-najamno graditeljstvo ... · arhitektura nespojiva s...