Terminologija 17.6.1.AGNOSTICIZAM- : nespoznatljivo miljenje da se objektivni svijet ne moe spoznati, da nema apsolutne istine. T.Huxley (biolog 1869) Agnosticizam je bitno povezan s pozitivizmom i empirizmom, koji se temelje na postulatu da svekolika ljudska spoznaja mora biti istorodna i podjednako jasna poput osjetilne. [potrebno razlikovat od skepticizma i fideizma] drugi naziv je teorijski ateizam2.APSOLUTNO- absolutus: potpun - metafiziki temelj cjelokupne zbiljnosti, za razliku od relativnoga, spoznajnoga, subjektivnoga, pojavnog bia, Cjelokupna zbiljnost nije nita drugo do horizont samoozbiljenja i samooitovanja duha.3.ATEIZAM-: bez boga - odricanje postojanja Boga; skup razliitih teoretskih naela ili praktinih stavova to nijeu ili ne poznaju Boga, kao bie koje je stvorilo svijet i njime upravlja, a istodobno u razliitim oblicima prihvaaju najvie naelo bezline sile ili samostvarajuega svjetskog poretka. Ateistiki su filozofski sustavi: materijalizam i materijalistiki monizam (antiki atomisti), cinici, epikurejci, od modernijih najpoznatiji su prosvjetitelji na elu s Voltaireom.4.AUTORITET - auctoritas: ugled, dostojanstvo - osoba ili institucija koja uiva opi ugled i ima velik utjecaj, Prema M. Weberu, autoritet moe biti tradicionalan, karizmatski i racionalan5.BIOETIKA - grana etike koja se bavi prouavanjem ljudskoga ponaanja na podruju biomedicinske znanosti, s osobitim naglaskom na moralne vrijednosti i naela. 6.BIOLOGIZAM - U sociologiji, smjer po kojem je drutvo sastavljeno i razvija se poput organizma (H. Spencer)7.BOG - apsolutno i potpuno bie, uzrok i smisao svega to postoji. spominju se tri odluujua momenta: logiki, etiki i osjeajni8.INJENICA factum - ono to je uinjeno, dogoeno; suprotnost: miljeno (cogitum) ili kazano (dictum). injenica oznauje zateeno stanje stvari, a u uem smislu neki predmet koji je u svojoj danosti suprotstavljen od strane subjekta, zbog ega injenica u tom pogledu ne moe znaiti i zbiljsku predmetnost predmeta.9.DARVINIZAM - teorija Ch. Darwina o uzrocima nastanka i promjena ivotinjskih vrsta. Evolucija se prema Darwinu ostvaruje na temelju triju initelja: varijacija, nasljeivanja i prirodne selekcije10.DEDUKCIJA deducto : odvoenje - u logici, zakljuivanje iz opega na posebno i pojedinano; postupak kojim se iz jedne ili vie tvrdnji kao premisa izvodi nova tvrdnja koja nuno slijedi iz tih pretpostavki.11.DEKONSTRUKCIJA - franc. dconstruction (J.Derrida) Umjesto Heideggerova unitavanja metafizike tradicije ide se u dekonstrukciju. Derrida predlae dvostruku gestu raz-gradnje, pomno itanje previenog teksta filozofije, znanosti i knjievnosti te propitivanje primjerenosti jezinih struktura za reprezentacijske svrhe12.DEMOKRACIJA - : vladavina naroda - politika ideja o vladavini u kojoj sudjeluju svi lanovi zajednice (narod), izravnim odluivanjem ili posredno putem izabranih predstavnika.13.DEONTOLOGIJA - : dunost + - - pojam koji je u filozofiju uveo J. Bentham kao oznaku za svoju utilitaristiku etiku, koja se zasniva na odnosu dunosti i osobne koristi. Danas se deontologijskima nazivaju svi oni smjerovi u etici koji normativnost i kakvou udorednoga djelovanja izvode iz dunosti, neovisno o izvanjskim svrhama i posljedicama djelovanja.14.DETERMINIZAM - determinare: omeiti - stajalite da je svaki dogaaj, ljudsko htijenje i djelovanje odreeno prijanjim uvjetima i stanjima. (prola stanja svijeta uzrokovala su dananje stanje)15.DIJALEKTIKA - : umijee u raspravljanju - oblik govorenja i miljenja u kojem nije sve jednoznano i jasno odreeno ni strogo dokazano, nego sadri proturjenost. Za Platona je dijalektika ( ) vrhunska znanost koja nastaje dijalektikim mijeanjem ideja iz analiza i suprotstavljenih rasprava kao sintetika spoznaja bia poimanjem ideja. Hegel misli da su sve stvari o sebi samima proturjene i da dijalektika proturjenost pripada njihovu samoodreenju16.DUALIZAM- dualis: dvojan. U filozofiji oznauje nauk o dvojstvu koji, za razliku od monizma, istie zbiljski opstojee bitne suprotnosti izmeu kontingentnog i apsolutnog bitka (svijet i Bog), a u samome kontingentnom podruju suprotnosti izmeu spoznavanja i bitka (nasuprot Parmenidu), izmeu tvari i duha, bitka i supstancije, supstancije i akcidencije itd. Antropoloki dualizam zrcali se u Descartesovu razdvajanju due (res cogitans) i tijela (res extensa), ime se zapravo ukida mogunost jedinstvenoga nauka o ovjeku, a time i mogunost filozofske antropologije uope.17.EGZISTENCIJA - exsistentia: opstojanje. Pojam izveden od latinskoga glagola ex-sistere, to u doslovnom smislu znai iz-stajavati. Time se oznauje da neto jest na temelju ili iz samoga toga jest, tj. da je bivstvujue u svojoj egzistenciji, ovisno o svojem bitku (ontologijska diferencija). Dok u tradicionalnoj metafizici, i posebice u skolastikoj filozofiji, bit (esencija) prethodi egzistenciji kao njezin temelj, u filozofiji egzistencije bit se konstituira tek u inu izvrenja same egzistencije, tj. ne postoji neka vjena i nepromjenljiva bitnost (J.-P. Sartre).18.EMPIRIZAM - : iskustvo. filozofski smjer koji temelji spoznajnoteorijsko stajalite na iskustvu kao osnovnom izvoru spoznaje, a to odreuje njegove mogunosti i granice. Senzualistiki empirizam utemeljuje se u filozofskoj tvrdnji da nita nije bilo u razumu to prije nije bilo u osjetu (I. Kant). Metodoloki empirizam gradi znanstvenu metodu na injenicama iskustva ne izvodei ih iz istoga miljenja kao to ini metafiziki empirizam. Antiki filozofi, stoici i epikurejci, uili su da je izvor nae spoznaje iskustvo steeno putem osjeta. Suprotstavljajui se filozofiji racionalizma empirizam je svoj procvat doivio u XVI. i XVII. st. u filozofiranju J. Locka, G. Berkeleya i D. Humea.19.ESENCIJA : bit unutranji pristup bia, ono po emu je bie upravo ono to jest 20.ESHATOLOGIJA -: posljednji + - - sredinji nauk o kraju povijesti, propasti sadanjega svijeta (kraj svijeta), o buduem novom svijetu i ispunjenju vjerskih nadanja: udesnoga svijeta (Zaratustra), mesijanskoga kraljevstva (judaizam), dolaska kraljevstva Bojega (kranstvo), raja (islam) i dr. Poseban oblik eshatologije ini apokaliptika.21.FALSIFIKACIJA falsus: laan . logiki proces kojim se neki iskaz dokazuje kao laan. Popper- naelo opovrgljivosti (princip falsifikacije) - neki iskaz je smisaon onda kada moe biti definitivno opovrgnut iskustvom. 22.FEMINIZAM- femina: ena. drutv. pokret i svjetonazor koji se zalae za unaprjeenje poloaja en uklanjanjem spolne dominacije i diskriminacije (seksizma) i promicanjem rodne jednakosti u svim podrujima ivota23.FENOMENOLOGIJA- + . nauk o fenomenima; filozofski pokret koji je utemeljio E. Husserl. fenomenologija je teorija o priinu i njegovu sprjeavanju radi dospijevanja ljudske spoznaje do ispravnosti i istine. Husserla ju razvija kao znanost o fenomenima, ali ne kao pukim fenomenima ili pojavama, pogotovo ne kao pukim priinima ili prividima, nego kao znanost o samim stvarima, dakako ne kao stvarima o sebi, nego svagda s obzirom na nain kako su nam stvari dane i kako se u svijetu one pokazuju na sebi samima.24.HERMENOUTIKA- : vjetina tumaenja . nauk o razumijevanje, pravilnom tumaenju ili interpretaciji osobito starih tekstova, pismenih dokumenata i pismenih izvora. Opopularizirao ju je Gadamer25.HILOZOIZAM- : tvar i : ivot - , u filozofiji, pripisivanje ivotnih, osobito psihikih obiljeja cijeloj prirodi; miljenje da je sva tvar proeta ivotom. Kao prirodofilozofijska teorija, potekla vjerojatno iz animizma, hilozoizam se javlja u grkoj filozofiji kod Jonjana (Talesa, Anaksimandra, Anaksimena, Heraklita), a zatim u razliitim oblicima u cijeloj povijesti filozofije (G. Bruno, Paracelsus) sve do naega doba (E. Haeckel).26.HUMANIZAM humanus: ljudski - Sustav intelektualnih i moralnih uvjerenja koja ovjeku, ljudima i ovjeanstvu pridaje najviu vrijednost. Po tome se razlikuje od teizma, gdje sredinje mjesto zauzima Bog ili priroda, i individualizma, gdje sredinje mjesto zauzimaju interesi i srea pojedinca neovisno o drugim pojedincima ili ljudskoj zajednici. U razdoblju renesanse, od sredine XIV. st., a pogotovo u XV. st., humanistika se misao napajala izvorima i uzorima klasine (antike) batine s pomou kojih je osporavala teoloku sliku svijeta. Procvat zanimanja za upoznavanje i prouavanje klasinih jezika i knjievnosti oitovao se kao sredstvo duhovnog uzdizanja, koje je dobilo naziv studia humanitatis.27.IDEALIZAM- za polazite u tumaenju svijeta i ivota uzima neko nadosjetilno naelo, ideju, svijest, misao ili Boga; svaka filozofija koja negira neovisnu opstojnost materijalne stvarnosti ili ju smatra tek izvedenom (suprotno materijalizam) S obzirom na ontoloku problematiku, postoje dva osnovna oblika idealizma: objektivni i subjektivni. Objektivni idealisti tvrde da postoji misaona, duhovna stvarnost (a neki i materijalna) izvan subjekta; za njih je samo ta duhovna stvarnost primarna, ona je izvor i bit svijeta (Platonove ideje, Aristotelova forma, Hegelov duh).28.IDENTITET identitas - identitet je jedinstvo znaenja, onoga miljenoga, nasuprot viestrukosti nain miljenja i predoivanja koji se odnose na isti (realni ili idealni) predmet. Dok se materijalni identitet odnosi na konkretno (pojedinano) bie, kvalitativni identitet obuhvaa svojstva koja su zajednika sveukupnomu podruju predmet. Aristotelovo naelo identiteta glasi: nije mogue da jedan te isti predikat, u istom vremenu i u istom pogledu, pripada i ne pripada jednomu te istomu predmetu.29.IDEOLOGIJA + - izvorno, nauk o idejama; u marksizmu, iskrivljena i lana svijest koja izraava interes vladajue klase ili politike skupine; u suvremenome funkcionalizmu, sustav ideja i vjerovanja koje pruaju orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i drutveno djelovanje. Ideologija ima vie funkcija: pridonosi razvijanju osobnog osjeaja identiteta, osigurava perspektivu i orijentaciju, motivira na djelovanje, olakava odvijanje procesa odluivanja te omoguuje jedinstvo neke skupine ili cijele zajednice.30.IMANENCIJA in-manens = ono to ostaje unutra . oznaka svakog djelovanja koje ostaje u djelatniku , npr ivotne funkcije31.INDIVIDUUM individuus: nedjeljiv - U filozofiji, pojedinano, nedjeljivo bie, ono to se ne moe dijeliti, a da time ne izgubi svoju osobitost i znaajke koje su neodvojive od cijele njegove egzistencije i koje ga time na jednokratan i neponovljiv nain upravo razlikuju od svih drugih bia. U ontologijskom smislu individuum je svako nedjeljivo bie ( : bezdjelak, M. T. Ciceron preveo je na latinski kao individuum32.INDUKCIJA - inductio: uvoenje - Vieznaan pojam filozofije i znanosti koji oznaava logiki plan prijelaza u zakljuivanju od pojedinanoga na ope; proces kojim se stvaraju poopenja, te znanstvena metoda kojom se, polazei od elementarnih i drutvenih podataka, oblikuju njima odgovarajue veze, zakoni i predvianja dogaaja. Opa je znaajka indukcije prijelaz od poznatoga na nepoznato. Zasluga otkria indukcije kao metode ispitivanja pojmova pripisuje se Sokratu, ali je njezin odreeniji spoznajno-logiki status razradio Aristotel.33.INTUICIONIZAM - svaka filozofska teorija koja za polazite spoznaje uzima intuiciju. H. Bergson, jedan od glavnih predstavnika suvremene intuicionistike filozofije, suprotstavljao je intuitivnu spoznaju racionalnoj, drei da se u intuiciji oituju i instinktivne snage duha, a ne samo njegova inteligencija. Filozofski pokret intuicionizma javio se potkraj XIX. st. kao reakcija na prevlast prirodoznanstvenoga, mehanikoga materijalizma i racionalne spoznaje uope. Bergsonova je intuicija u bti neznanstveno i iracionalistiki usmjerena i poprima u svojoj posljednjoj konzekvenciji mistino znaenje.34.IRACIONALIZAM - skupni naziv za niz filozofskih smjerova koji kao osnovicu za objanjavanje ovjeka i svijeta uzimaju neke neracionalne aspekte duha (npr. volju, intuiciju, ivot). Iracionalizam moe biti usmjeren voluntaristiki (kao u Nietzschea), biologistiki (u H. Spencera), agnostiko-skeptiki (u D. Humea) pa i egzistencijalistiki (u K. Jaspersa) i pozitivistiki (u E. Macha i R. Avenariusa). Ontoloki iracionalizam shvaa zbilju kao neto logiki neodredivo, pa se stavlja u izrazitu suprotnost prema svim shvaanjima o primarnosti logosa, odnosno prema elejskoj i Hegelovoj tezi o identinosti bitka i miljenja.35.ISTINA - Jedan od temeljnih filozofskih (posebno spoznajnoteoretskih) pojmova, koji se u povijesti filozofije razliito definirao, ovisno o razliitim polaznim stajalitima i usmjerenjima pojedinih filozofa. Tako pozitivizam tumai istinu kao koherentnost jednoga miljenja (stava) s drugim miljenjima (stavovima) u odreenom sustavu, pragmatizam kao korisnost u praksi, imanentna teorija kao neposrednu osobnu svijest o logikoj nunosti jednoga miljenja (stava), teorija adekvacije kao slaganje misli i stvari, a teorija korespondencije kao slaganje iskaza i injenica.36.KATEGORIJE razliiti naini na koje govorimo i mislimo o stvarnosti, ali u isto vrijeme i naini na koje sama stvarnost egzistira. Kategorije su najvii rodovi bia, najopenitiji iskaz o biu, najvii pojmovi. Aristotel ih bjelodano naziva i koristi da bi oznaio posljednje i najopenitije predikate koji se mogu pripisati bilo kojoj stvari. 37.KAUZALITET- causa=uzrok. pojam izrie odnos izmeu uzroka i uinka, sve ono to na neki nain pridonosi proizvoenju neke stvari. Metafiziki pristup kauzalnosti : svako kontingeno bie dobiva svoje opstojanje djelovanjem nekog uzroka; fiziki princip kauzalnosti : unutar materijalnog svijeta svako djelovanje tako determinirano da isti uzroci trajno proizvode iste uinke.38.KONTIGENCIJA- contigens=moebitan/ ne nuan nain opstojanja nekog bia koje po svojoj biti moe biti ili ne biti, indiferentno je prema opstojanju ne opstoji nuno. Kriterij kontingencije su promjenjivost i sastavljenost. Na temelju principa kauzalnosti kontingentno bie trai kao dovoljan razlog svog opstojanja djelatni uzrok. 39.KOZMOLOGIJA + Filozofska disciplina koja se bavi istraivanjem vidljivoga fizikog svijeta, njegovim postankom, svrhom i zakonima to njime vladaju. Pojam kozmologija uveo je u filozofiju Ch. Wolff u XVIII. st., kao naziv za posebno podruje metafizike (metaphysica specialis) koje se bavi svjetskom graevinom kao prirodnim sustavom fizikih supstancija.40.KREACIONIZAM creacin: stvaranje knjievni pokret to ga je poetkom XX. st. osnovao ileanski pjesnik V. Huidobro. U manifestu Neu sluiti (Non serviam) iz 1914. on je istaknuo da pjesnitvo treba kreirati novu realnost, a ne samo oponaati postojeu. Pjesnici su prema tomu uzviena bia koja mogu stvoriti apsolutnu stvarnost. Zato u pjesnitvu nema mjesta za opise i anegdotalnost, a naglasak je na estetikim efektima utemeljenima na iznenaenju.41.KRITIKA - : umijee suenja. U filozofiji, postupak ispravnoga prosuivanja, odluivanja ili razdvajanja istinitog i neistinitoga, dobrog i zlog. Ve od Platona sveukupna spoznavajua znanost dijeli se na dva dijela: prvi dio razmatra putove spoznavanja, a drugi, kritiki dio, prosuuje valjanost spoznanoga42.LIBERTARIJANIZAM etiko-socijalna ideologija 17. st. koja se protivila kranskom moralu , zagovarajui slobodu kao odsutnost zakona. 43.MATERIJALIZAM - filozofski nazor prema kojemu je materija temelj sveukupne zbiljnosti, dok su miljenje i svijest njezini proizvodi, odn. oblici njezina pojavljivanja; miljenje, ivotni stav ili stajalite koji u sredite ljudskih pobuda stavlja interes za materijalna dobra. Kao filozofsko shvaanje svijeta materijalizam se javio kad i sama filozofija te prethodi svojoj suprotnosti idealizmu, premda on u svojim prvim poetcima, kod predsokratika, ima izrazito spekulativni znaaj, budui da njihovo pitanje o prvom poelu uope ne smjera na neto tvarno.44.MEHANICIZAM - : umjetni filozofsko i znanstveno gledite prema kojemu se sve vrste gibanja i promjena mogu svesti na mehanike odnose, a cijeli se kozmos moe shvatiti kao stroj. Zbog takve osnovne pretpostavke, mehanicizam je istodobno i apsolutno deterministika, fatalistika doktrina (jer su zakoni mehanike strogo deterministiki). Zamiljajui kozmos kao stroj, a materiju kao tromu masu, mehanicisti su esto bili prisiljeni uvoditi pojam prvoga pokretala (Boga) radi tumaenja podrijetla i poetka kretanja.45.METODA : put istraivanja - planiran ili unaprijed smiljen postupak za postizanje odreenoga teorijskog ili praktinog cilja. U najranijem grkom shvaanju metoda je usmjerenost na ono to je istinito i pravedno na temelju propitujuega istraivanja i umnoga poimanja (Heziod). U pogledu cilja usmjerenosti mogu se openito razlikovati metafizika metoda, kojom se ono to je istinito spoznaje putem oslobaanja od svega osjetilnoga, i empirijska metoda, kojom se ustvruju i provjeravaju injenice osjetilno danoga svijeta i njihovi meusobni odnosi.46.MIT : rije, govor. u tradicionalnom znaenju rijei, pria o nadnaravnim radnjama bogova ili junaka koje su utemeljile neku kulturu. Na mitskim su se svetkovinama svaki put iznova uprizorivali dogaaji nastanka bogova, svijeta, ovjeka, zajednice i zakona te se u dramsko-glazbenim obredima prizivanja osvjeavalo sjeanje na pretke. Kljuna drutvena, vjerska i kulturna uloga mita potie njegovo irenje i ulanavanje u skupine mitova grupirane oko sredinjega lika kakva boga ili junaka.47.MONADA : jedinica. nedjeljiva jedinica. Pitagora i Euklid smatrali su monadom brojnu jedinicu, a Platon ideje. U kranstvu monada je jednostavni, potpuno u sebe zatvoreni prvobitni nositelj supstancijalnoga bitka, ali je istodobno i neto duevno, zato to posjeduje mogunost stvaranja predodbi i tenji na temelju predoenoga. Bog se smatrao monadom monada, tj. beskonanom monadom koja je stvorila svaku konanu monadu. To se shvaanje odralo sve do G. Bruna. Bruno spaja pitagorejsko shvaanje monade s demokritovskom idejom atoma. G. W. Leibniz prvi je razvio sustavno nauavanje o monadama (monadologija). Po njem monada je jednostavno supstancijalno-dinamino bie ili sredite sila, subjekt doivljajnih stanja.48.MONIZAM jedini. metafiziko uvjerenje da postoji samo jedna stvarnost , jedan princip stvarnosti i jedna supstancija. To je uenje zastupao Parmenid, u novijoj filozofiji Spinoza. 49.MORAL - moralis: udoredan. ustav nepisanih drutvenih normi to odreuju nain ponaanja u odreenoj drutvenoj skupini, zajednici, a zasnivaju se na obiajima i na openito prihvaenim mjerilima vrjednovanja postupaka sa stajalita naela dobra ili zla. Moral je povijesno odreen, oblikuje se u izravnoj vezi s uvjetima ivota zajednice, kulturnom tradicijom i religijskim predodbama.50.NAELO - Osnova iz koje neto potjee ili po kojoj se neto zbiva; temeljna postavka.51.NATURALIAM - naturalis: prirodan. Filozofski nazor koji sve pojave nastoji svesti jedino na njihove prirodne uzroke, odbacujui mogunost transcendentalnoga, prekoiskustvenoga temelja svijeta; shvaanje po kojem je priroda primarno ili apsolutno poelo koje lei u osnovi drugih tvorbi i procesa. Tales, Anaksimen, Anaksimandar monistiki naturalizam ; Empedoklo i Anaksagora pluralistiki naturalizam52.