FILOZOFIJA ( PRO MANUSCRIPTO )1. POJAM I PREDMET FILOZOFIJE

Rije filozofija grkoga je podrijetla. Glagol philos znai voljeti, a sophia znai mudrost. U doslovnom prijevodu filozofija bi znaila ljubav prema mudrosti. Pitagora je prvi rabio rije filozofija.

Filozof je ovjek koji je eljan znanja i koji je sav usmjeren ka tom cilju. SOKRAT je za sebe tvrdio da nije mudrac, nego ljubitelj mudrosti.

PLATON kae da se samo Bog moe nazvati mudrim, a ljude je prikladno zvati filozofima. ARISTOTEL kae da je filozofija Boanska nauka, pa su i ljudi koji to postignu sretni i blaeni.

Predmet filozofije nalazimo u otkrivanju naravi i traenju smisla svega. Filozofija istrauje svu stvarnost, trai joj poelo i izvor. Sredstvo kojim filozofija istrauje stvarnost jest razum. Filozofija je kritiko razmiljanje o svemu to jest. Otac najnovije filozofije , RENE DESCARTES, filozofiju definira kao studij mudrosti. Koncem 19. i poetkom 20. stoljea u Njemakoj i Francuskoj oblikovala se ANTROPOLOKA I IVOTNA FILOZOFIJA.

2. IZVORI FILOZOFIJEKao izvor filozofije, filozofi se uglavnom slau da je to uenje. uditi se znai teiti znanju. Osim uenja tu je i dvojba. Kao trei izvor javlja se i potresenost ljudskog bia. ivotne situacije koje ovjeka potresaju, a on ne moe na njih utjecati. Osim ovih izvora, neki autori spominju jo i : religiju, umjetnost i znanost.

3. ODNOS FILOZOFIJE I ZNANOSTI

U doba svog nastanka, filozofija je bila istovjetna sa znanou. Prvi filozofi bili su i prvi znanstvenici. S vremenom, pojedine su se znanstvene struke odvajale od filozofije i postale samostalne discipline.

4. ZNANOST

Znanost je skup svih metodiki steenih i sustavno sreenih znanja o nekom predmetu. Znanstvena se spoznaja razlikuje od obine trima oznakama: openitou, metodom i preciznou. Svaka znanost ima svoj predmet koji prouava.

5. ZNANSTVENE METODE

Metoda je planski postupak ispitivanja i istraivanja neke pojave. Razlikujemo dvije vrste metoda:METODA ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA: analiza, sinteza, dedukcija, indukcija, analogija, apstrakcija, generalizacija, teorija, eksperiment i hipoteza.

METODA ZNANSTVENOG SISTEMATIZIRANJA: definicija, divizija, dokazivanje i opovrgavanje.

6. ANALIZA

Je postupak znanstvenog istraivanja i objanjavanja stvarnosti putem ralanjivanja sloenih misaonih tvorevina na njihove jednostavnije, sastavne dijelove. Analizom postiemo JASNOU.

7. SINTEZA

Je postupak znanstvenog istraivanja i objanjavanja stvarnosti putem spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u sloene, iz sloenih u jo sloenije. Sintezom postiemo PREGLEDNOST.

8. INDUKCIJA

Nain zakljuivanja od partikularnog ka univerzalnom u kojem se na temelju pojedinanih ili posebnih injenica dolazi do zakljuka o opem sudu. Razlikujemo vie vrsta indukcija, a najvanije su potpuna ili ne potpuna. Zakljuak potpune indukcije temelji se na potpunom nabrajanju svih pojedinanih sluajeva. Nepotpuna indukcija stvara zakljuak na temelju ogranienog broja pojedinanih pojava. Ova je metoda od velikog znaaja za empirijske znanosti ( najvaniji elementi induktivne metode su: analiza, sinteza, apstrakcija, generalizacija i specijalizacija ).9. DEDUKCIJA

Postupak pomou kojeg se iz opih postavki dolazi do konkretnih zakljuaka. Klasini i najbolji oblik dedukcije je SILOGIZAM. Uvijek pretpostavlja poznavanje opih stavova, naela na temelju kojih se shvaa posebno ili pojedinano.10. APSTRAKCIJA

Je misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni, ali istiu bitni elementi i osobine odreenog predmeta. Ova se metoda primjenjuje u svim znanostima jer oblikuje openite pojmove.

11. GENERALIZACIJA

Je logiki postupak zakljuivanja indukcijom od pojedinanih sluajeva na openitu spoznaju. esto se stvaraju preopeniti zakljuci i neodgovorna primjena zahtjeva oprez u uopavanju jer se primjenjuju pojedinani sluajevi na sve sluajeve.

12. ANALOGIJA

Je zakljuivanje od jednog posebnog sluaja na drugi poseban sluaj. Njezina je vanost u znanostima gdje se ne moe eksperimentalno zakljuivati. Analogijski je zakljuak onaj u kojem se od slinosti predmeta u nekim svojstvima, zakljuuje na njihovu slinost u nekim drugim svojstvima.

13. HIPOTEZA

Je pretpostavka koja pokuava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne zajednike zakone, te tako zadovoljiti opravdanu tenju za suvislou. Bez stvaranja hipoteze nemogue je proiriti znanja na bilo koja podruja. Hipoteza moe biti nauna, radna i fiktivna.

14. TEORIJA

Je hipoteza vieg tipa tj. Pretpostavka primijenjena na itavo jedno podruje fenomena. Teorija se sastoji od niza hipoteza koje su u skladu s iskustvom, odnosno koje su verificirane. Dijele se na: teoriju jedinstva fizikih sila i teoriju jedinstva materije.

15. EKSPERIMENT

Je umjetno izvoenje neke pojave radi njezinog sustavnog promatranja i prouavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza. Njegova odlika je u tome to se pomou njega mogu proizvoditi pojave onoliko puta koliko je to potrebno.16. DEFINICIJA

Je logiki postupak pojmovnog odreivanja sadraja nekog predmeta, tono mu odreujui narav i bit.

NOMINALNA objanjava znaenje rijei

VERBALNA jednu rije zamjenjuje drugom poznatijom, DESKRIPTIVNA njome se navode oznake po kojima se stvari razlikuju jedne od drugih, POKAZNA ukljuuje pokazivanje predmeta, KONCEPTUALNA je ona kojom se odreuje sadraj pojmaGENETIKA ona kojom se izlae nain na koji odgovarajui predmet nastaje.

17. KLASIFIKACIJA ILI DIVIZIJA

Je logiki postupak kojim se mnotvenost u stvarnosti skuplja odreenu zajedniku cjelinu prema kriteriju njihove slinosti ili razliitosti.

PRAVILA KLASIFIKACIJE

pojam ili predmet koji se klasificira mora biti jasno odreen

klasifikacija se mora obaviti na temelju jedinstvenog naela

mora biti potpuna i tona

bitna je jer se njome dobiva pregled materijala

18. DOKAZIVANJE

Je logiki postupak kojim se obrazlae i utvruje istinitost nekog suda. Bitni elementi dokaza su:

teza stav koji treba dokazati

naelo logiki zakljuci na temelju kojih se izvodi cjelokupan postupak dokazivanja

argument injenice, stavovi, sudovi koji se iznose u prilog tezi

demonstracija

razlikujemo: DIREKTNE dokaze dokazuju da neke istine nuno slijede iz ve poznatih istina

INDIREKTNE dokaze pobija se suprotna teza ( utvrditi valjanost vlastite teze )

19. OPOVRGAVANJE

Je logiki proces kojim se neki iskaz dokazuje kao laan20. AKSIM

Slui za zakljuivanje i dokazivanje, dok se sam ne moe dokazati

21. POSTULAT

Naelo koje se bez dokaza smatra valjanim.

22. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI

Omoguava organiziranje i umreavanje znanstveno nastavnih i znanstveno istraivakih organizacija.

3. GLAVNE POV. RAZVOJNE FAZE ZNAN. I NJEZINE KVALIF.

- prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti ( antiko doba i rani srednji vijek )

- druga faza poinje proces diferencijacije znanosti ( 15. do 18. st )

- od 19. st. Poinje trea faza, a karakterizira je integracija pojedinih znanstvenih disciplina u znanstvena podruja

ARISTOTEL je podijelio znanosti na :

teorijske cilj im je upoznati nas sa stvarima i rastumaiti ih

praktine cilj im je dati ovjeku orijentaciju u privatnom, politikom i drutvenom ivotu

poetske stvaranje literarnih dijela

HERBERT SPENCER klasificirao je znanosti prema njihovom formalnom objektu na: apstraktne prouavaju forme stvari bez obzira na njihov sadraj

konkretne prouavaju konkretna bia

apstraktno konkretne prouavaju realne pojmove

Danas se uglavnom razlikuju: formalne ( matematika.. ) istauju samo isti oblik

Realne su uvijek empirijske, tematski reducirane i metodiki apstraktne ( kulturne duhovne povijesne, religijske, jezine-drutvene i gospodarske ;; i prirodne:fizika, kemija, biolog. )

23. FILOZOFIJA I ZNANOST

Od svog poetka pa do danas filozofija je doivjela dramatian obrat, od kraljice svih znanosti do omalovaavane discipline ije je mjesto u znanstvenom svijetu ne definirano. Filozofija iskustvenu zbilju promatra cjelovito, pa moemo rei da je univerzalna znanost. Moemo je nazvati fundamentalnom znanou jer pita o krajnjim temeljima.24. ODNOS FILOZOFIJE PREMA RELIGIJI

Religiju moemo definirati kao skup vjerovanja i kultnih ina kojima se izraava ovjekov odnos prema svetom i Boanskom. Veza izmeu filozofije i religije prvenstveno je u njihovom predmetu. Zagonetka svijetla i ivota stoji pred filozofijom i pred religijom. Za filozofiju posljednji kriterij je um, dok je za religiju to objava. Odnos filozofije i religije opisujemo kao odnos religije i znanja. Imaju i isti cilj, otkrivanje istine o ovjeku i svijetu.

25. ODNOS FILOZOFIJE PREMA UMJETNOSTI

Umjetniko tumaenje svijeta ima svoje podrijetlo u doivljaju i intuiciji dok je filozofska refleksija iskljuivo razumska. Umjetnost je slobodna, za filozofiju je bitna openitost teorije, a za umjetnost ljepota.

26. PODJELA FILOZOFIJE

propedeutika logika

teorijska gnoseologija, metafizika, kozmologija, antropologija

praktina etika i estetika

27. TEMELJNE FILOZOFSKE DISCIPLINE

Su logika, teorijska filozofija, etika i estetika

28. LOGIKA

Ima zadau osposobiti ovjeka da bolje misli. Nastala je na podruju Grke u 4. st.pr.Kr. Aristotel je najzasluniji tvorac.za razvoj logike zasluni su i filozofi megarsko stoike kole, koji su prouavali deduktivno zakljuivanje pa se njihova logika naziva deduktivna. Logika je filozofska disciplina koja se bavi oblicima i zakonima valjane misli i metodama spoznaje.

29. POJAM

Je najjednostavniji oblik ljudske misli. Svaki pojam ima 3 karakterisitke:

sadraj skup bitnih oznaka nekog predmeta

opseg skup niih pojmova koje obuhvaa jedan vii

doseg skup svih predmeta koji se odnosi na neki pojma

30. SUD

Je logika tvorevina koja sadri spoj pojmova. Sud je spoj pojmova kojima se neto tvrdi ili porie. Moe biti istinit ili neistinit, tree mogunosti nema. Sudove dijelimo po: kvaliteti, kvantiteti, relaciji i modalitetu. Svaki sud ima 3 elementa: pojam subjekta, pojam atributa ili predikata, sama tvrdnja ili negacija.31. ZAKLJUAK

Je oblik valjane misli. Zakljuak je spoj sudova iz kojih izvodimo zakljuni sud ili konkluziju. Sudovi od kojih zakljuivanje polazi nazivaju se premise, a sud koji se izvodi iz jedne ili vie premisa naziva se zakljuni sud ili konkluzija ( conclusio ). Ukoliko zakljuak slijedi iz premise nazivamo ga valjanim. Ovisno o broju sudova iz kojih se izvodi zakljuak moemo podijeliti na posredni i neposredni.Neposredni je onaj koji se izvodi samo iz jednog suda i sastoji se samo od jedne premise i konkluzije, a posredni je onaj koji se izvodi iz dva ili vie sudova. Zakljuak koji se sastoji od tri suda, dvije premise i konkluzije naziva se SILOGIZAM, a kada ima vie od dvije premise naziva se POLISILOGIZAM.

32. SILOGIZAM

Je deduktivan posredan zakljuak koji se sastoji od 3 suda, dvije premise i konkluzije. Ima 3 pojma. Pojam koji je predikat konkluzije naziva se vei pojam i oznaava se slovom P, a pojam koji je subjekt konkluzije naziva se manji pojam i oznaava se slovom S, a pojam koji se javlja u obje premise naziva se srednji pojam i oznaava se slovom M.OPA PRAVILA SILOGIZMA:

pravilo za raspodijeljenost pojmova srednji pojam mora biti raspodijeljen bar u jednoj premisi, krajnji pojam koji nije raspodijeljen u premisi ne moe biti raspodijeljen ni u konkluziji.

Pravilo za kvalitetu i kvantitetu bar jedna premisa mora biti afirmativna, bar jedna univerzalna, ako je prva premisa partikularna, druga ne smije biti negativna

33. Pravilo za kvalitetu i kvantitetu konkluzije iz dvije afirmativne premise slijedi afirmativna konkluzija, a ako je jedna premisa negativna i konkluzija je negativna.

34. LOGIKE POGREKE

Tijekom procesa zakljuivanja mogu se javiti odreene pogreke koje se zovu logike pogreke. Moemo ih podijeliti na logike pogreke u irem smislu, odnosi se na svaki nevaljan zakljuak i svaku nevaljanu misao ; i logike pogreke u uem smislu, nevaljan zakljuak koji je slian valjanom zakljuku. Logike pogreke dijelimo na PARALOGIZME ne namjerne, nesvjesne logike pogreke koje inimo unato naoj namjeri da mislimo valjano i bez namjere da bilo koga prevarimo. SOFIZME svjesne i namjerne logike pogreke koje inimo da nekog dovedemo u zabludu. Razlikujemo 3 vrste sofizma :rogati, pokriveni i sorit.

35. FILOZOFIJA SPOZNAJE

Je filozofska disciplina novijeg datuma. Osniva joj je JOHN LOCKE. Kao samostalna disciplina javlja se u novom vijeku. Obrauje problem ljudske spoznaje i to pitanje njezina izvora,dosega, sigurnosti, granica spoznavanja. Ima jos naziva za f.s. kriteriologija, epistemologija, noetika

36. MOGUNOSTI LJUDSKE SPOZNAJE

Filozofija kao znanost za istraivanje nema drugih instrumenata osim razuma, pa je tako prvi problem koji se javlja u f.s. jest pitanje o ovjekovoj sposobnosti spoznavanja istine.- SKEPTICIZAM istie da spoznaja nije mogua, da je jedini ispravan stav uzdravanje od bilo kakvog suda, da nema niti jedne sigurne i istinite spoznaje. Neto noviji pravci u skepticizmu subjektivizam i relativizam istiu da nema spoznaje koja bi vrijedila za sve. Suprotan stav mu je

DOGMATIZAM kod njih je unaprijed prihvaena veza izmeu subjekta i objekta,subjekt jasno spoznaje svoj objekt. Ne vole postavljati pitanja, ve smatraju da u ljudskom umu postoje uroeni principi na kojima se gradi naa spoznaja istine.

KRITICIZAM u svojim tvrdnjama doputa pitanja. Posredan je stav izmeu sk. I dog. Ima naelno uvjerenje da je mogue izvriti provjeru svake stvari koja nas izaziva na promiljanje.

37. IZVOR LJUDSKE SPOZNAJE

EMPIRIZAM zastupnici empirizma tvrde da je jedini izvor ljudske spoznaje osjetno iskustvo. Predstavnik je J. Locke tabula rasa

RACIONALIZAM R. Descartes oni tvrde da u spoznavanju glavnu ulogu igra razum odnosno miljenje, a glavni izvor spoznaje jesu uroene ideje, zaetnik je Platon.

PANTEIZAM B. de Spinoza, najvii stupanj spoznaje je neposredno zrenje, to znai spoznaja Boga kao najveeg dobra.

INTELEKTUALIZAM je stav koji nastoji pomiriti E i R. za njega izvor spoznaje nije samo razum ve i iskustvo. Tvrdi da je spoznaja rezultat iskustva i miljenja. Najznaajniji predstavnik je Aristotel. KANTOV APRIORIZAM tvrdi da rezultat spoznaje ini iskustvo i miljenje skupa.

38. DOMET LJUDSKE SPOZNAJE

S obzirom na domet ljudske spoznaje imamo 2 stava: IDEALIZAM I MATERIJALIZAM, problem se javlja zato to se nastoji premostiti jaz izmeu svijesti ( spoznajnog subjekta ) i materijalnog svijeta ( objekta spoznaje ). Idealizam taj problem nastoji rijeiti i samoj svijesti, dok materijalizam to ini izvan nje. Posredan stav izmeu I i M je REALIZAM, a on istie da su predmeti spoznatljivi samo u mogunosti.

39. VRSTE SPOZNAJE

Ako se u procesu spoznavanja predmeta ( spoznati predmet znai shvatiti ga doslovno ) sluimo razliitim misaonim procesima: indukcija, dedukcija, analogija, apstrakcija, generalizacija onda taj proces spoznavanja zovemo DISKURZIVNA ili INDIREKTNA spoznaja, a ako neposredno promatramo predmet govorimo o INTUITIVNOJ spoznaji.

40. ISTINA I KRITERIJ ISTINE

Istinu moemo definirati kao slaganje uma i stvarnosti. Kriterij istine mora biti neko mjerilo koje e ovjeku posluiti kao sredstvo razlikovanja istinitih od ne istinitih spoznaja. EVIDENCIJA najvii kriterij istine.

41. METAFIZIKA

Je istraivanje onoga to je iznad iskustva. Predmet metafizike moe se spoznati samo razumom. Za metafiziku moemo rei da je znanost o temeljima bia i njegovoj totalnosti. Najstariji i sredinji dio filozofije. Dijelimo je na opu i posebnu.42. ONTOLOGIJA

Je znanost o biu. Konkretno bie ine dva unutarnja principa:

BIT je unutarnji princip bia po emu je bie upravo to to jest

BITAK je ono po emu jest sve to jest

43. SUPSTANCIJA I AKCIDENSSvaka je promjena u svojoj biti prijelaz iz mogunosti u zbilju tj. Iz POTENCIJE u AKT.

-POTENCIJA je sposobnost nekog egzistentnog bia da dobije neku savrenost. Odnosi se na mogunost ostvarenja, na nepotpunost i nesavrenost. Postoji aktivna i pasivna potencija.

- AKTIVNA potencija je sposobnost proizvoenja akta

- PASIVNA potencija je sposobnost prihvaanja akta

( akt oznaava sve to je perfekcija, potpunost. Akt je realizacija potencije)

44. UZROCI

Su poelo koje utjee na bitak neega.To je ono, ijim utjecajem neto jest ili nastaje. Mogu biti unutarnji i vanjski. Unutarnji su materija i forma, a vanjski su tvorni, egzemplarni i finalni.45. BOJA EGZISTENCIJA

Trajno je filozofsko pitanje moe li se dokazati Boje postojanje i je li ga uope nuno dokazivati.

-ONTOLOGIZAM dri da ovjek posjeduje neposrednu i izravnu intuiciju Boga. Ontologisti tvrde da nije nuno dokazivati Boju postojanost jer je Boja egzistencija neposredno evidentna.

-INATIZAM nauava da ovjek ima uroenu ideju Boga, neovisnu o svakom iskustvu.

- FIDEIZAM tvrdi da Boju postojanost ne moemo spoznati prirodnim putem, nego samo vjerom

- AGNOSTICIZAM nijee mo razuma i svijetlo vjere, prema A razum ne moe spoznati ono to nadilazi osjetnu stvarnost, pa se tako ni Bog i njegova egzistencija ne mogu dokazati

- ONTOLOKI DOKAZ moemo saeti ovako Bog je najvee bie. Kad on ne bi egzistirao, ne bi bio najvee bie. Dakle, on egzistira.

46. KOZMOLOGIJA

Filozofska disciplina koja se bavi prirodom.

47. FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

Naziv antropologija je grkog podrijetla i znai govoriti o ovjeku, a pa tako f.a. nastoji obuhvatiti cjelinu ovjeka elei odgovoriti na pitanje to je on u svojoj biti.

48. ETIKA

Je filozofska disciplina koja pruava ljudsko djelovanje i norme po kojima se to djelovanje usklauje ili bi se trebalo usklaivati. Pojam etike je uveo Aristotel.

49. SLOBODNA VOLJA

Pitanje slobodne volje prvi je problem moralne filozofije.

INDERTERMINIZAM tvrdi kako je nasa volja slobodna i sama od sebe stvara odluke.

DETERMINIZAM tvrdi da su nai voljni ini samo jedan lan u lancu cjelokupnog zbivanja. Posljedica su naeg podrijetla i tradicije.

50. MORALNA ODLIGACIJA

Moralni zakon ima svoj izbor u Bogu. Zakon je svaka norma koja prisiljava neko bie da djeluje na saasvim odreen nain. Postoje fiziki zakoni koji su priroeni svim biima te tehniki ili umjetni zakoni koji reguliraju ponaanje slobodnog subjekta. Moralni zakon koji potie subjekta da djeluje na odreeni nain i moralno ga obvezuje.

51. SAVJEST

Je sposobnost razlikovanja dobra i zla. Subjektivan je stav o moralnosti ina to ih ovjek ini. Postoje razliita stajalita o podrijetlu i virjednosti savjesti. Zagovornici INATIZMA tvrde da se ovjek raa s moralnim principima, za EMPIRISTE savjest je samo produkt odgoja.

ETIKI RELATIVIZAM tvrdi da ne postoje objektivne vrijednosti.

LAKSIZAM doputa labavost u moralu,

AMORALNOST je djelovanje koje se ne obazire na postojanje bilo kakvih normi. EGOIZAM- je tenja pojedinca da sve stvari usmjerava prema sebi, HEDONIZAM se javlja kao posljedica egoizma, on poistovjeuje dobro sa uzitkom.

52. PLATONOVA TEORIJA ODGOJA

Svoju odgojnu teoriju je Platon izloio u dijalozima Drava i zakoni. Kod njega odgoj zasluuje najznaajnije mjesto u dravi. Za njega je dobro ono obrazovanje koje e afirmirati mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost. Tvrdi da se dobrim i prevodobrim odgojem moe postii to dal judi postanu plemenita karaktera, istinoljubivi, pravedni, hrabri, mudri, a isto tako mogu postati zli i ravi jer je ljudska dua besmrtna i moe u sebe primiti sva zla, jednako kao i sva dobra.53. ESTETIKA

Je filozofska disciplina koja pruava lijepo i vrijedno u umjetnosti, izraujui kriterije umjetnikog i umjetnosti uope. Postoje dva usmjerenja u estetici: ESTETIKA ODOZGO- polazi od pojma, ideje i preko njih pokuava prodrijeti u bit estetskog.

ESTETIKA ODOZDO polazi od konkretnih estetskih predmeta i nastoji iz njih izvui njihovu bit. Estetski problem lei u tome to je zapravo lijepo, gdje su izvori ljepote...

54. VRSTE I PLAN ODGOJA

Cilj odgoja trebao bi biti postii sklad due i tijela. Tako odgoj moemo podijeliti na MUZIKI odgoj i due i GIMNASTIKI odgoj tijela. Ako panju posvetimo iskljuivo muzikom odgoju, ovjek e se pretvoriti u slabog borca, a ako se pretjera s gimnastikim odgojem ovjek e se brinuti samo o izgledu vlastita tijela. Platon zastupa stav da je potreno prvo zapoeti sa odgojem due, pa tek onda sa tjelesnim odgojem. Kad je rije o planu odgoja Platon predlae osnivanje kole i izradu kolskog odgoja. Sredinji dio odgoja je obrazovanje kojim stjeemo naobrazbu. Svoju odgojnu teoriju Platon je izloio i Dravi.

55. ODGOJ U ARISTOTELOVU PROMILJANJU

Od svoj odgojni sustav izlae u Politici. Smatra da je ljudska dua sastavljena od dva dijela RAZUMNOG I VEGETATIVNOG. Jedan dio posjeduje razumnost, a drugi se tek treba nauiti pokoravati razumu. Smatra da je briga drave odgoj njenih dravljana.

56. SUVREMENA TEORIJA O ODGOJU

Prvi pravi pokuaj zasnivanja znanosti o odgoju kao samostalne znanstvene discipline nalazimo poetkom 19. stoljea u djelu J.F. Herberta. S njim zapoinje novo razdoblje promiljanja odgoja koje traje sve do danas. Razlikujemo dvije vrste PEDAGOGIJE:

-NORMATIVNA svaka ona koja postavlja neke odgojne ciljeve i norme. Normativno shvaanje pedagogije kao znanosti poiva na uvjerenju da je odgojno djelovanje mogue zasnovati na znanstvenim premisama, ali i na vrhovnim normama.- DESKRIPTIVNA ona koja opisuje i analizira odgoj, ne postavljajui pri tome nikakve ciljeve ili norme. Najizrazitiji oblik deskriptivne pedagogije je BIHEVIORISTIKA ZNANOST O ODGOJU koja poiva na 3. temeljna naina:

1. predmet znanosti o odgoju su vidljive manifestacije ponaanja djece, a ne njihovi unutarnji stavovi.

2. ponaanje se objanjava pomou ope vaeih iskaza zakonitosti

3. na temelju istih mogue je oblikovati tehnoloke naputke s ciljem da se izmjeni ponaanje djece.

Istu bihevioristiku znanost optereuju tri problema:

kompleksnost odgojne prakse

problem subjektivne teorije

problem vrijednosne naturalnosti

58. PEDAGOGIJA KAO HERMENAUTIKA IDEJA

Utemeljitelj hermeneutike je W. Dilthey. Zadaa ove discipline je razumjeti ljudski duevni ivot, na temelju vanjskih znakova spoznati nutrinu, iz ponaanja djeteta dokuiti njegove misli i namjere. Hermeneutika se bavi problemom razlaganja, tumaenja, razumijevanja tekstova.59. ODGOJ

Pitanje o odgoju, pitanje je o nainu ovjekova opstanka, o smislu ovjekova poloaja u cjelini bitka, odgoj je briga oko svega to se smatra vrijednim, za razliku od UZGOJA koji je usmjeren na podizanje i jaanje onog to neki ivot ve jest. Sredinji dio odgoja je obrazovanje kojim stjeemo naobrazbu. OBRAZOVANJE je temeljna odgojna djelatnost kojom se u okviru odreene kulture razvijaju djetetove umne sposobnosti. Obrazovanje je samo jedan od djelatnosti kojim se vri odgoj i odnosi se prvenstveno na intelektualnu razinu. Odgoj povezuje uzgojne, obrazovne i moralne ovjekove snage te ih podvrgava krajnjoj svrsi, a to je formiranje kompletne zrele osobe.60. ODNOS FILOZOFIJE I PEDAGOGIJE

Kao i sve druge znanosti i pedagogija je proizala iz filozofije i vrsto su povezane. Ipak uz sve slinosti F. I P., filozofski pristup odgoju ima svoje posebnosti. Filozofija najprije pita to je odgoj uope, iz ega proizlazi i koja mu je osnovna pretpostavka. Filozofske discipline etika i estetika su jako vane za moralni i estetski odgoj, a bez logike ne bi bilo didaktike. vrste veze kao izmeu F. I P. Nema meu drugim disciplinama i znanostima.

PREDSTAVNICI MODERNE PEDAGOGIJE 17 ST.61. WOLFGANG RATKE ( 1571 1635 ), osniva didaktike i pedagogijski reformator. U djelu Memorijal iznosi svoje prijedloge o reformi nastave, po njemu se nastanve metode moraju uskladiti s naravi djeteta. To bi znailo da se mora raditi po redu i prema prirodnom razvoju djeteta, da se radi samo jedna stvar od jedanput, zatim da se djecu ne sili da ue napamet stvari koje ne shvaaju, kako se sve treba temeljiti na zapaanju i iskustvu.62. JAN AMOS KOMENSKI (1592 1671 ), nazvan uiteljem naroda zbog svojih pedagokih zasluga. Njegova djela imaju veliki utjecaj na suvremeni odgoj, u njima je iznio ideje o odgoju i organizaciji kole, koja bi trebala obuhvaati etiri razdoblja po est godina, a nastava treba ii od lakeg ka teem, od poznatog ka nepoznatom i od jednostavnog ka sloenom. Cilj odgoja je izgradnja kreposne i pobone osobe. Istie takoer vanost discipline koja ini dijete boljim, privikava ga na rad i poslunost, a to se ne postie silom i strogim kanjavanjem nego nadzorom i panjom.63. JOHN LOCKE ( 1632. 1704. ), svoje stavove o tjelesnom, moralnom i intelektualnom odgoju iznosi u djelu Misli i odgoj. Vodi se naelom Zdrav duh u zdravom tijelu pa tako preporua odravanje tjelesnog zdravlja i kondicije, bavljenje sportom ( jahanje, plivanje, ples, maevanje ), prehranu jednostavnom hranom, izbjegavanje mesa do 3. godine i sl. Zalae se za formiranje moralnih navika, svladavanje instikata...Za nastavu Locke kae da mora biti privlana, da se nastava uskladi sa razvojem i kapacitetom djeteta, da se nova znanja veu na prethodna. Smatra da se dobro ponaanje postie dobrim primjerima i pravilima.Religiozni odgoj treba biti sastavni dio odgoja jer je religija temelj moralnosti. Intelektualni odgoj mora osposobiti djecu za budui ivot i posao. Najbolji nain uenja je kroz igru.

-18 STOLJEE

64. JEAN JACQUES ROUSSEAU (1712.- 1778.), francuski znanstvenik, zvali su ga filozof osjeajnosti. Svoje pedagoke stavove iznosi u djelu Emile. Ima specifian pogled na svijet i kritian stav prema drutvu i kulturi. Smatra da je ovjek u svojoj naravi dobar, slobodan i jednak te da treba uspostaviti i takvu dravu, slobode i jednakosti. Kae da bi idealan odgoj bio prepustiti dijete svom vlastitom razvoju, bez vanjskih utjecaja. Rousseovo uenje esto nazivaju teorijom negativnog odgoja, jer uloga odgojitelja je samo u tome da odstrani ono to bi sprijeilo prirodni razvoj djeteta. Rousseovi stavovi o odgoju: treba biti prirodan, negativan, sukcesivan, privlaan, odgoj iskustvom,a ne itanjem. 20.STOLJECE

65. HOHANN HEINRICH PESTALOZZI ( 1746.- 1827. ), polazite njegove odgojne teorije nalazi se u zahtjevu da se dogoj mora uskladiti s prirodnim zakonima ovjekova razvoja. Kao temeljni princip svake spoznaje, on istie intuiciju. Uenje se triba odvijati po principu koncentrinosti studija, tj. Da se u svakom predmetu koji se studira treba poi od najjednostavnijih elemenata. Veliku pozornost pridaje religioznom odgoju. Za njega je vjera izvor svake mudrosti i svakoga dobra. Zato Boga treba staviti u sredite odgoja i ivota.

66. JOHANN FRIEDRICH HERBART ( 1776.- 1841.), matematiar, filozof, psiholog i pedagog.

5 praktikih ideja:

1. ideja unutarnje slobode ovjek moe slobodno odluivati

2. ideja savrenstva ovjekovo razvijanje u pravcu usavravanja

3. ideja dobrohotnosti spremonst pomaganja drugima

4. ideja prava

5. ideja prikladnosti povezivanje djelovanja i htijenja

Ovih 5 ideja za njega su ujedno i vrhovni ciljevi odgoja. Kad je u pitanju nastavni proces on je formirao 5 stupnjeva:

1. priprema da se uenika uvede u novu temu

2. prikaz novog

3. povezivanje novih sa starim

4. sustav

5. metodika

20.STOLJEE

67. JOHN DEWEY ( 1859.-1952), ameriki filozof i pedagog, osniva instrumentalizma. Odgoj promatra kao proces koji pomae drutvenim grupama da se odre u svom postojanju. Smatra da samo odgoj moe premostiti jaz izmeu uroenih sposobnosti mladih generacija i obiaja starih generacija. Odgoj moe biti formalan i neformalan. Bitne karakteristike i preduvjeti odgoja jest djetetova nezrelost i njegova plastinost. Kad je rije o ciljevima odgoja, oni mogu biti unutarnji proizlaze iz slobodnog razvoja i rezultat su motivacije; i vanjski samo su sredstvo za ostvarivanje tuih ciljeva. Cilj svakog odgoja treba biti razvoj moralne svijesti. Zagovornik je aktivne ili radne kole.

68. ODGOJ ZA VREDNOTE

Svrha odgoja je uiniti moguim prenoenje na nove generacije svega onog to doprinosi potpunoj realizaciji ljudskog bia. Teoretiari vrijednosti razlikuju osjetne i duhovne vrednote.

OSJETNE mogu biti :hedonike, vitalne, ekonomske

DUHOVNE logike, etike, estetske i religiozne. Duhovne vrednote su na viem stupnju od osjetnih.

Odgoj trajno treba htjeti vrednote, tek onda kada je ovakav pristup prisutan odgajateljska djelatnost dolazi punoe svoga smisla.

69. ODGAJATELJ I ODGAJANIK

Svaka osoba u ulozi uitelja nije nuno odgajatelj. Odgojni proces ne moe se odvijati bez osobnog odnosa, jer svaka odgojna djelatnost predpostavlja odgajatelja s jedne i odgajanika s druge strane. Tek kada se uspostavi osobni odnos ova se djelatnost moe smatrati odgojnom. Osim osobnog odnosa, postoji jo jedan uvjet za odgojnu djelatnost, a to je povjerenje i prijateljstvo. Odnos izmeu odgajatelja i odgajanika pribliit e se savrenome odnosu ukoliko jedan i drugi smjeraju ka istim vrednotama.

70. ODGAJATELJSKA LJUBAV

Da bi se odgajanik slobodno, a ne putem koristoljublja odredio prema vrednotama i zauzeo stav prema njima, potreban je odgajatelj koji ce ga poticati i usmjeravati. Jedino mo duhovne ljubavi moe svladati odgajanikov egoizam.

71. POJEDINAC I ZAJEDNICA

Nema zajednice bez pojednica, niti pojedinca bez zajednice. Da bi zajednica mogla funkcionirati u njoj mora postojati duh zajednitva. Svaka zajednica je ujedno i kulturna zajednica jer ima zajednika moralna naela, vrednote, povijest. Pojedinac je lan neke zajednice ukoliko ima odnos prema kulturi, a kulture nema bez odgoja.

72. PROBLEM KOLEKTIVITETA I INDIVIDUALITETAKolektivitet tei da se pojedinac to bolje podvrguje nekom zajednikom principu po kojem bi svaki pojedinac trebao ivjeti s nekim drugim pojedincima s kojima je jednolik.

Individualitet oslobaa osobu od vaeih vrednota, odgoj koji ide za krajnjim individualitetom stvara pojedinca bez duha ljubavi. Liava ono to ovjeka izdie nad ivotinju. Odgoj koji ide za krajnjim individualiziranjem stvara pojedinca bez duha ljubavi, onog koji nijee zajednicu. Odgoj koji ide za krajnjim socijaliziranjem liava pojedinca slobode, oduzimajui mu tako ljudsko dostojanstvo. Svrha odgoja ne moe biti ni krajnji individualitet ni krajnji kolektivitet, odgoj treba biti voen svijeu pod vidikom kulture i u smjeru univerzalne kulturne prakse.

73. DRAVA I ODGOJ

U politici i odgoju postoje dvije temeljne tendencije koje su po naravi razliite. Politika se moe smatrati dravotvornom funkcijom, a odgoj ima kulturnu funkciju. Ove dvije funkcije se podudaraju u tome jer su oboje socijalna podruja. Politika je takve naravi da se u njoj ne stjee bez borbe, dok je u odgojnom procesu prisutna simpatija i dobrohotnost.

74. OSNOVNE ODREDNICE LJUDSKE NARAVI

Su razum, svijest, volja i sloboda. Ono to ovjeka razlikuje od ostalih ivih bia jest obdarenost razumom, uz razum i vanjska osjetila ovjek ima i svijest o sebi, dakle ovjek je svjesno bie, ima znanje o vlastitom injenju. Kako je gospodar svojih ina moemo rei da ima slobodnu volju.

75. KOEDUKACIJA

Dr. Rijeima SUODGOJ. Pod koedukacijom smatramo potpuni zajedniki kolski i izvankolski odgoj mladei. Koedukacija nastoji nivelirati odnose izmeu muke i enske mladei, razviti neutralne prijateljske simpatije.

76. TEODICEJAJe filozofska disciplina koja se bavi pitanjima o Bogu, zovemo je jo i filozofska teologija. Tri su temeljna teodicejska pitanja:1. pitanje Boje egzistencije

2. pitanje Boje naravi i njegovih atributa

3. pitanje odnosa Boga prema svijetu

PAGE 1