Feniks br.8

Nemanja Đukić, učenik prvog razreda naše škole, još od ranog djetinjstva je pokazao sklonost ka likovnoj umjetnosti. Svoju prvu nagradu dobio je sa samo pet godina, međutim, dobitnik je velikog broja priznanja, nagrada i riječi hvale za svoja djela. To ipak nije jedino polje u kojem se Nemanja ističe, to je samo jedno od mnogih njegovih interesovanja i hobija. Pored slikarstva, bavi se fotografijom i novinarstvom. Ipak, svi ti hobiji ga ne sprečavaju da i u školi postiže zavidne rezultate. Prije nekoliko nedjelja, Nemanja je osvojio drugo mjesto na likovnom konkursu koji je bio namijenjen svim srednjim školama na teritoriji Crne Gore, što me je i podstaklo da uradim intervju sa njim. ...str.2

Mladi umjetnik

R U B R I K E

INTERVJU 1

RADOVI UCE-

NIKA

4

STRIPOVI 24

C E T I N J S K A G I M N A Z I J A Feniks O S M O I Z D A N J E

S P E C I J A L

INTERVJU SA DR

JOVANOVIC

NAJAVA OLIMPI-

JSKIH IGARA U

NASOJ SKOLI

NA KONCERTU

“METALIKE”

S T R A N I C A 2

Mladi umjetnik

● Prije nekoliko nedjelja si osvojio drugo mjesto na likovnom konkursu koji je bio namijenjen svim srednjim školama u Crnoj Gori, što je veoma veliko postignuće. Da li će to možda uticati na tebe kao neka dodatna motivacija? - Da, sigurno. Za mene to je veliki uspjeh. Motiviše me da i dalje nastavim sa slikanjem i da nađem više vremena za to, jer u tome najviše uživam.

● To, naravno, nije prva nagrada koju si osvojio za slikanje. Već dugi niz godina si dobijao razne nagrade kao i pohvale za to. Da li je sa fotografijom ista situa-cija? -Tek sam se u posljednjih mjesec dana fokusirao na fotografske konkurse. Mislim da imam talenta, pa možda i tu ostvarim dobre rezultate.

● Mnogi ljudi doživljavaju slikarstvo i fotografiju kao suprotnosti. Slikarstvo kao bijeg od stvarnosti, a fotografiju kao nešto što zabilježi određeni trenutak života. Da li si saglasan sa ovom tezom ili drugačije gledaš na to? - Apsolutno, mada fotografija i ne mora da označava trenutak života. Mis-lim da su fotografije kao fizički oblik sjećanja na neki trenutak. Ne foto-grafišem ljude ili nešto u vezi svog života, ali sam saglasan sa tom tezom. Slikarstvo je kao i fotografija odličan način da se ,,ubije'' vrijeme, ali i veoma opušta.

● Kada si počeo da se baviš fotografijom? - Prije dvije godine i vrlo brzo sam ste-kao veliko interesovanje.

● Da li sebe u budućnosti vidiš kao foto-grafa, slikara, Ili bi se ipak odlučio za neko drugo zanimanje? - Mislim da ću se tome vraćati kao ho-biju. Rado bih učio arhitekturu.

● Zdravo Nemanja, prije svega želim da ti zahvalim što si pristao na intervju. - Hvala tebi na intervjuu. ● Pošto imaš vrlo širok spektar interesovanja, da li bi mogao da izdvojiš neka koja tebi predstavljaju prioritete? - Pa u posljednje vrijeme me najviše zanima fotografija, tu su mogućnosti neograničene. Tu je naravno i slikanje, ali zbog prevelikih školskih obaveza rijetko imam malo slobodnog vremena.

F E N I K S

S T R A N I C A 3 O S M O I Z D A N J E

● Pošto si odličan đak, imaš mnogo školskih obaveza. Da li ti je nekada teško da se fokusiraš na hobije koje voliš zbog školskih obaveza, ili ipak uspijevaš da pronađeš vrijeme za sve?

- Nalazim vremena za sve. Na-

ravno, ponekad je teško usk-

laditi školu i slobodno vrijeme,

ali uspijevam. Ono što čovjek

voli nikad nije teško.

● Ne sumnjam da ti roditelji

pružaju najveću podršku u životu,

za sve što radiš,

● U čemu pronalaziš in-spiraciju? - Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. Ponekad je to nevjerovatno teško, a nekad dođe samo od sebe. ● S obzirom na činjenicu da vrlo često pišeš za školski časopis, da li se može reći da ti je novinarstvo jedan od ho-bija? - Dobro mi ide pisanje, ali to nije nešto što me pretjer-ano interesuje.

ali da li je možda bilo trenutaka

kada su smatrali da su neki lošiji

uspjesi u školi proizvod preve-

likog fokusiranja na hobije ?

- Ne, nikada. Ne govore mi što treba da radim i kako. Uvi-jek daju dobre savjete, ali mi ne uskraćuju to što volim. ● Nemanja, hvala još jednom što si izdvojio vrijeme za ovaj in-tervju. Imaš vrlo svijetlu budućnst i želim ti puno uspjeha u daljem radu. - Nema na čemu. Hvala i tebi, bilo je zanimljivo razgovarati sa tobom.

Doktorice Jovanovic, koja su Vasa sjecanja na vrijeme provedeno u srednjoj skoli? Sjecate li se svojih pro-

fesora?

-Rado se sjecam tih dana,i svoje generacije i svojih profesora. U obrazovnom smislu, bilo je to neocekivano novo

iskustvo, dosta naporno, nov sistem edukacije. Ipak su to najljepse i najbezbriznije godine svakog covjeka.

2. Skloni ste pracenju savremenih trendova u stomatologiji. Zeljeli bismo da otkrijemo citaocima da

li je izbjeljivanje zuba stetno i na koje nacine se sve moze sprovesti?

-Izbjeljivanje zuba, u okviru indikacionog podrucja nije stetno. Radi se, naime, o uklanjanju pigmenta iz

gledji, koji cini zub tamnijim, oksidacijom. Postoji nekoliko nacina za izbjeljivanje zuba,a najsavremniji

nacin za to jeste izbjeljivanje laserom koje nije stetno ako se ne koristi cesto.Prije lasera koristili su se pro-

izvodi na bazi vodonik -peroksida za koje se smatra da su stetni za zube.

INTERVJU SA DR JOVANOVIC

Marina Ćetković, I-3

S T R A N I C A 4

3. Koliko su Cetinjani

odgovorni kada je u

pitanju briga o zdravlju

zuba?

-Briga o oralnom zdrav-

lju u cijeloj populaciji je

na jako niskom nivou

uprkos cinjenici da je

zdravlje usta I zuba usko

povezano s opstim

zdravljem. Sustina prob-

lema je nedostatak edu-

kacije, motivisanost ro-

ditelja nasih malih paci-

jenata I nedovoljno pok-

lanjanje paznje preven-

tivnim I profilaktickim

mjerama. Ali, naravno da

ima ljudi koji vode

racuna o zdravlju svojih

zuba.

4.Poznato je da je poziv

ljekara ili stomatologa

veoma zahtjevan, tezak

i stresan. Opisite nam

jedan vas radni dan.

-Stomatologija je jako

stresan, ali I veoma za-

nimljiv posao. Narocito

raditi sa djecom, pomoci

im da usvoje vjestine,

zdrav stil zivota, pomoci

im da smanje ili uklone

strepnju I strah, posma-

trati njihov rast I razvoj

je izuzetan posao. Tu se

gubi granica izmedju

pacijenta I terapeuta I

vremenom postajemo

drugari. Uglavnom je

uvijek slicno,s tim sto se

ponekada desi da se po-

javi neki komplikovaniji

slucaj zbog cega moram

uvijek biti u pripravnosti.

5.Kako bi glasila poruka za citaoce naseg skolskog lista, mozda vase buduce kolege?

-Svim djacima porucujem da uzivaju u srednjoskolskim danima, a sto se tice zdravlja zuba

da ga redovno odrzavaju,da idu na kontrole i da se zdravo hrane.

F E N I K S

Putovanje u Bari je bilo veoma zanimljivo...U pocetku su se pojavili problemi jer sam

maloljetan,sam sam putovao ali zahvaljujuci razumnosti nasih carinika sve je proslo u

najboljem redu.

U petak ujutro brod,kojim sam putovao,je uplovio u luku. Istorijske gradjevine su mi

odmah skrenule paznju. U meni se probudio „istrazivacki“ duh. Jedva sam cekao da krenem u

obilazak i upoznam taj za mene strani grad i njegove stanonike.Najjaci utisak na mene su

ostavili Italijani,veoma gostoljubivi i srdacni (kao i mi). Evo i nekih mjesta koji su na mene

ostavili utisak....

Putovanje

BALSA RAKOVIC I-3

Palazzo Mincuzzi


Istorijska gradjevina koja se nalazi u centru Barija. Sagradjena je 1923 godine a u gradji preovladavaju veliki

prozori .

Teatro Petruzzelli je najveci kulturni centar u Bariju i cetvrta gradjevina po

velicini u Evropi. Nalazi se u privatnom vlasnistvu porodice Messeni .

Najljepse setaliste u Bariju.Nalazi

se blizu centra uz samo more.

Crkva Sv.Nikole(zastitnika grada

Barija) je simbol grada Barija.

Nalazi se u Starom

gradu.Sagradjena je izmedju 1087. i

1197. god

Lungo mare

Università Aldo Moro

Ovo je jedna od vaznijih institucija u

Bariju. Drzavni universitet,koji je

osnovan 1925 godinei na kojem se

izucava 14 nauka i oblasti iz zivota i

umjetnosti.

Teatro Petruzzelli

Basilica di San Nicola di Bari

Park 2. Jun je najveci park u kojem

se svakodnevno okupljaju mladi i

ljudi koji slobodno vrijeme provode

uz muziku lokalnih bendova.

Parco 2 giugno

I za kraj moram Vam preporuciti da probate „spaghetti carbonara“ po kojima cu ovo putovanje dugo

pamtiiti.

Jovićević Dimitrije I1

S T R A N I C A 6

Frizure tinejdţera Većina mojih vršnjaka smatra da je najvaţnije od svega da kosa bude zdrava i

ĉista. Samo sjajna i ĉista kosa moţe da bude ukras neke osobe.

Tinejdţeri sa kosom mogu da rade šta hoće. Moţemo da je šišamo, pustimo da

raste, da je uvijamo, ispravljamo, farbamo, danas da imamo šiške, sjutra da ih

nemamo, pravimo razne punĊe, pletenice, kike... Postoje male razlike u tipovima

kose: suva, masna, normalna. U zavisnosti od tipa kose prilagoĊavamo joj razne

vrste šampona, kojih danas na trţištu ima i na pretek. Najviše treba voditi raĉuna o

oštećenoj kosi jer se ona teško fenira i oblikuje. TakoĊe treba paziti na stvaranje

peruti. To je mrtva koţa koja se pojavljuje u obliku ljuspica i ponekad izaziva

svrab. Taj problem se javlja ĉešće kod osoba koje imaju masnu kosu. Srećom da

postoje šamponi koji uspješno rešavaju i taj problem.

Takvi tretmani ĉesto mogu da oštete kosu, posebno krajeve. Ako kosa trpi ĉesto feniranje i

farbanje postaje krta, slaba i nejednake duţine tj. iskrzana. U tom sluĉaju moramo skraćivati

oštećene krajeve.

Tinejdţeri ĉesto vole da eksperimentišu,

pa da nam se ne bi desilo da

nezadovoljni izaĊemo iz salona, vaţno

je da prije nego što tamo odemo dobro

razmislimo kakvu frizuru ţelimo.

TakoĊe je veoma vaţan i pribor za

kosu. Mladi danas najviše vole ravnu,

dugu kosu, ali ta frizura podrazumijeva

takozvano peglanje kose pomoću

posebne prese ili specijalnog fena.

F E N I K S

Moţda je najbolje da tinejdţeri budu

tinejdţeri i da odloţe farbanje, jer je za naš

uzrast prirodna boja kose neobavezna frizura i

to je recept za dobar osjećaj.

Kavaja Nikoleta I-2

MAKE UP- mladacki prirodno


Korišćenje kozmetiĉkih proizvoda, kao što su šminka i parfemi,

kao i mnogi drugi ritualni obredi za ljepotu, predstavljaju dio živ-

ota svake djevojĉice i njene transformacije iz djeteta u ženu. Ipak,

u današnjem svijetu, izgleda da djevojĉice odrastaju mnogo brže

nego što je to bio sluĉaj sa njihovim majkama. Mnogi roditelji se

pitaju kada je pravo vrijeme za njihove ćerke da poĉnu da nose

šminku, kakvu šminku da stavljaju, i koliko šminke treba da stave,

a da ne bude previše i izgleda vulgarno?

Djevojĉice ili djevojke? Savremeno doba pomjerilo je ovu granicu, pa ispred osnovnih škola ĉesto možete vidjeti

tinjedžerke sa veĉernjom šminkom na licu. Ipak, nije lako nauĉiti. Potrebno je strpljenje, maštovitost i upućenost u

neke od tajni profesionalaca.

Diskretan make-up koji izgleda kao da nemaš ništa na licu neće nikome smetati. Osim toga, u posljednje vrijeme

sve se više govori o trendu make-upa koji se naziva 'nude' jer lice izgleda kao da nije našminkano, tj. daje look

'jedva da imam šminke'.

Ĉule ste već da postoje dnevna i veĉernja šminka, kao i to da je

veĉernja šminka upadljivija od dnevne i kao takva znak lošeg

ukusa ukoliko je nosite danju.

Kod srednjoskolki suština je u godinama. Radi se o tome da je

njihov glavni adut njihova mladost, sto je uvijek IN, pa je u

suštini potrebno veoma malo šminke kako bi se istakle. Ako

budete imale isuviše šminke na sebi, izgledaće napadno.

Moze li prirodno lijepo ukljucivati i nesavrsenosti,

tipa mala usta ili veliki nos, ali u skladu s proporci-

jama lica? Je li apsolutni sklad i savršenstvo

zapravo vjestacka ljepota? Jer priroda nikoga ne

napravi kao da je izašao iz fotosopa. Svi imaju

neke nedostatke.

Ljepotu bas vidim u toj ljudskoj razlicitosti. Razlic-

itim visinama, gradjama, oblicima lica, bojama,

rasama. U tome sto kad nekog zavolis, jasno ga

mozes razaznati od ostalih, upravo po tome sto ga

cini drugacijim od ostalih. Cesto su mi ljudi lagano

asimetricne face simpaticniji i ljepsi od simetricnih.

S T R A N I C A 8

Cesto mi osobe prosjede kose i izrazenijih crta lica izgledaju ljepse od napum-

panih "baby-face" lica natecenih usana, i "slame" na glavi koja je vec potpuno

izgubila sjaj od farbe. Face puno botoxa su mi dosadne, jer nijesu u stanju izraza-

vati emocije i misli izrazima lica.

A s druge strane, estetska industrija nas sve zeli uciniti prosjecnim i opsjednutim

mladoscu i mladolikoscu. To cesto ne izgleda ni ljepse, ni bolje, a neko na tim

ljudima jos dobro i zaradjuje.

JELENA OJDANIC I2

F E N I K S

Virus ulazi u organizam preko gornjih respira-

tornih puteva.On pokazije afinitet prema pa-

rotidnoj žlijezdi ,ali može da ima afinitet i

prema meningama,žlijezdanom tkivu do-

jke ,štitnoj žlijezdi,testisima ,jajnicima i

prostati.Inkubacija traje dvije do tri ned-

jelje.Najĉešće je upaljena parotidna žli-

jezda.Bolest poĉinje sa povišenom tempera-

turom,malaksalošću,bolovima u mišićima i

gubitkom apetita,a potom se javlja otok jedne

ili obje parotidne žlijezde .Otok se javlja ispred

i iza uha.Otok je blijed i bolan,najviše je iz-

ražen trećeg dana bolesti poslije ĉega nastaje

lagana regresija bolesti.Bolest traje oko deset

dana.Prognoza je dobra.Terapija je simptomat-

ska: skidanje temperature antipireti-

cima ,mirovanje.Profilaksa redovna vakci-

nacija.

Mumps je akutna zarazna bolest ĉiji je uzroĉnik Myxovirus parotidis.Odlikuje se najĉešće upalom glan-

dule parotis ali mogu biti zahvaćeni i drugi or-

gani:meninge,testisi,ovarij,pankreas.Javlja se sezon-ski,od njega najĉešće obolijevaju djeca školskog i

predškolskog uzrasta,rjeĊe odrasli.

Nikola Perazić I-2

MUMPS(zaušci,parotitis epidemica)

Tinejdžeri i sport


Zar postoji rijeĉ koja bolje stoji uz sport od rijeĉi tinejdžeri ili omladina. Neko voli kolektivne, neko individualne sportove. U našem gradu tinejdžeri baš i nemaju puno izbora. Fudbal, košarka, rukomet, stoni tenis, džudo i još ne-

koliko sportova koji, u svakom sluĉaju, više idu na ruku djeĉacima nego djevojĉicama.

Vjerujem da ima puno onih koji bi rado trenirali ples, balet, klizanje, gimnastiku, plivanje, tenis… ali su

ograniĉenih mogućnosti. Nemaju izbora, osim svakod-

nevnog putovanja u Podgoricu. Trebao bi ovaj grad da se više bavi našim potrebama. Apeluje se da se što

manje vremena provodi pored kompjutera, a on je

ponekad jedini izbor.

Sport je zdrav izbor bilo da je iz ljubavi, ili potrebe za bol-jim izgledom. Djevojĉice uglavnom biraju folklor, fitnes ili

vožnju bicikla. Ponekad organizuju duže šetnje.

Pa zar nije sport i fiziĉka aktivnost vazan segment u životu

svakog ĉovjeka. U zdravom tijelu zdrav duh.

Kavaja Nikoleta I-2

P A G E 1 0

Najava Olimpijskih igara u našoj školi

Tribina je i medijski vrlo dobro propraćena o ĉemu svjedoĉe tonski izvjestaji na Radiju Crne

Gore, Radio Cetinju i izvještaj u dnevnim novi-

nama “Dan”. U dogovoru sa partnerima u ovom projektu, u

prvom redu COK-om, već su dogovorene sliĉne

tribine na Rijeci Crnojevica i na Njegušima kako

bi i uĉenici iz ovih mjesta mogli da se ukljuĉe u popularisanje olimpizma u Crnoj Gori.

Prva tribina održana je 20. aprila 2012. godine u Cetinjskoj Gimnaziji a gost je

bio Nebojša Šofranac, sportski komen-

tator Televizije Crne Gore. Ideja organizatora je bila da se tribina

organizuje za osnovce i srednjoškolce

kako bi se, upravo medju najmladjom

populaciom, razvijao olimpijski duh. Predavanje je pratilo oko pedeset uĉe-

nika iz raznih škola koji su pokazali

veliko interesovanje za temu Olimpi-jskih igara. Komentarišuci snimke vez-

ane za pojedine olimpijske sportove i

nastupe vrhunskih takmiĉara, uĉenici su razvijali misao o tome da je moguće

pomijerati sopstvene granice i obarati

rekorde, koliko god oni bili visoko

postavljeni.

S obzirom na to da je 2012. godina, godina Olim-pijskih igara, Udruženje novinara Cetinja odluĉilo

je da organizuje niz tribina i predavanja na temu

Olimpijskih igara. Poseban podsticaj tom projektu predstavljala je ĉinjenica da se ove godine obil-

ježava pet godina od osnivanja Crnogorskog olim-

pijskog komiteta pa tribine nose naziv “Pet olim-

pijskih krugova – pet godina COK-a”. Planom realizacije poĉetka projekta predvidjena je posjeta

Prijestonici i većim naseljima na ruralnom

podruĉju budući da je, zahvaljujuci savremenim komunikacionim tehnologijama, moguće pratiti

sportska dešavanja na selu, jednako kao i u gradu.

F E N I K S

Vujanović Nenad II2

S T R A N I C A

Na koncertu “Metalike”

uz muziku Enija Morikonea, koji je okonĉan natpisom: „Prvih 30 godina”. Džejms, Kirk, Lars i

Robert su krenuli u žestoku svirku – koncert je otvoren numerom „Hit the Lights”, a odmah

zatim su izveli svoj veliki hit „Master of Puppets“, uz koji je publika horski pjevala. Ĉlanovi „Metalike“ su od impresivne bine na dva nivoa, uz dvije piste, koje su sezale duboko u pub-

liku, napravili svoju „igraonicu“.„Metalika je sa vama, da li ste vi sa Metalikom“, upitao je

Džejms Hetfild obožavaoce, dodavši skromno kako se „nada da se dobro zabavljaju“, zbog

ĉega je nagraĊen ovacijama. Bura oduševljenja nije izostala ni kada su se svi zajedno „vratili“ u 1990. i `91 godinu, jer su se na video bimovima mogle vidjeti scene sa snimanja „Crnog al-

buma“, kakva je potražnja vladala za tom ploĉom u prodavnicama i kako su tada izgledali nji-

hovi koncerti. Naravno, to je bio prava uvertira u izvoĊenje pjesama sa te ploĉe, od kojih su dvije tek drugi put u karijeri svirali te veĉeri. Hitove kakvi su „Nothing Else Matters“, „The

Unforgiven“, ili „Wherever I May Roam“ publika je pjevala sa ĉlanovima benda. Iako su se

tokom većeg dijela koncerta oslonili uglavnom na svoju znalaĉku i zapaljivu svirku, ne potpo-mažući se grandioznim pirotehniĉkim sredstvima, kada su izveli poslednju numeru u okviru

regularnog dijela koncerta „Enter Sandman“ Ušće je eksplodiralo! Nevjerovatni specijalni

efekti, laseri i vatromet, koji su ostavili i za prvi bis, uz sjajnu svirku nije bilo dovoljno publici

na Ušću. „Beograde, hoćete još?“ Potvrdan odgovor se nije dovodio u pitanje, i fantastiĉan bend je publiku nagradio je i drugim bisom, uz poruku: „Vidimo se opet“!

Koncert Metalike u Beogradu pratio je veliki broj ljudi sa Cetinja a medju njima desetak

uĉenika iz naše Gimnazije koji nijesu krili oduševljenje i koji su najavili da će i drugi put doći na neki veliki koncert kada im god to mogućnosti budu dozvoljavale. “Nadamo se da će i u

Crnoj Gori uskoro biti urganizovan sliĉan koncert” kazali su gimnazijalci.

. Za to vrijeme, ĉlanovi „Metalike“ upoznavali su se sa

odabranim fanovima koji su

dobili priliku da se rukuju i kratko popriĉaju sa njima.

Poznati ameriĉki sastav „Mašin

hed“ zagrijao je publiku pred

izlazak zvijezda na binu. A onda, huk publike, uzvici,

aplauzi... Nekoliko minuta posi-

jle 21 ĉas, ugasila su se svijetla i na video bimovima se zavrtio

insert iz špageti vesterna

„Dobar, loš, zao“

Slavni losanĊeleski bend „Metalika“ nastupio je 8. maja, po drugi put u karijeri u Beogradu, pred više od 30.000 ljudi u parku „Ušće”. Došli su u okviru turneje na

kojoj slave 20 godina od objavljivanja svog najuspješnijeg „Crnog albuma”. I kao i

2004. godine na stadionu „Partizana”, održali su svirku za pamćenje! Program na Ušću poĉeo nešto posle 18.30, nastupom francuskog benda „Gojira”, pred ne pret-

jerano brojnim auditorijumom.

F E N I K S

Nenad Vujanović II2

S T R A N I C A 1 2

Titanik “Titanik” je ameriĉka epska romansa i film katastrofe koji je režirao James Cam-

eron 1997.godine.Tema filma je priĉa o momku i djevojci iz razliĉitih društvenih

slojeva koji se srijeću i zaljubljuju na ''nepotopljivom'' brodu.

Brod ne uspijeva zaobići veliku santu leda jer se kretao ogromnom brzinom pa je snažno

udara.Nastaje masovna panika kada svi shvataju da je i ovaj takozvani ''nepotopivi brod''

zapravo potopiv.U svom tom ludilu,Džek biva uhvaćen a Rouzin vjerenik pokušava ubiti i

Džeka,i Rouz.Nakon toga spasava sebe praveći se da je otac jedne siromašne djevojĉice,bend će

nastaviti da svira a Džek i Rouz ostaju na “Titaniku” do samog kraja.

“Titanik” je drugi film u istoriji koji je osvojio jedanaest Oskara.

Rouz pokušava da se ubije želeći da se baci sa

krĉme broda.Iznenada nailazi Džek koji je po-

kušava da je spasi.Nakon toga,Džek i Rouz su

se sprijateljili ali to prijateljstvo ubrzo preraste u

ljubav nakon što Džek crta Rouz sa ogrlicom

Srce okeana koju je dobila od vjerenika na po-

ĉetku putovanja.Nekoliko sati nakon što su

Džek i Rouz doživjeli najromantiĉnije trenutke

na “Titaniku”,prijeti velika opasnost: santa leda

usred Atlanskog okeana.

U filmu se osim Rouz,nesrećne djevojke koja se ne snalazi u svom društvenom

sloju,pojavljuje njena majka i vjerenik,koji će otplatiti sve dugove njenog pokojnog oca.U isto

vrijeme,mladi Đzek Doson osvaja kartu za “Titanik” na pokeru i sa svojim prijateljem u

zadnjem trenutku stiže da se ukrca na brod.

Radnja filma poĉine 1996. godine kada Brok

Lovert,lovac na blago,zaranja duboko u Atlanski

okean da bi u olupini Titanika pronašao ogrlicu

Srce okeana.U sefu pronalazi crtež djevojke koja

nosi oglicu i objavljuje u medijiama kako bi je

pronašao.Zatim se javlja starica koja tvrdi da je

ona djevojka sa slike.Pomoću naracije,stara Rouz

vraća gledaoce u 1912 godine,u luku Sautempton

odakle “Titanik” kreće na svoje prvo putovanje.

F E N I K S

S T R A N I C A 1 3 O S M O I Z D A N J E

U Vesterosu bitno je oĉuvati ĉast, upravo, to je povod mnogih bitaka i sukoba. U centru zbivanja srijećemo plemićku porodicu Stark, oni ţive na samom sjeveru gdje tragovi magije još uvijek mile u vazduhu i ljudima. Edard

Stark, gospodar grada Zimovrela je jedna veoma zanimljiv lik, on je otac šestoro djece, muţ i ĉastan ĉovjek. Na

drugoj strani Deneris Targarjen, posljedni ĉlan loze Targarjenovih bjeţi iz Vesterosa u Vas Dotrak, zemlju divljaka, gdje se udaje za Droga, kralja divljaka. Tamo pronalazi sigurnost koju u Vesterosu nije imala. Njen cilj, kao i

mnogim drugima, je da zauzmu gvozdeni prijesto. Njena porodica se uvijek povezivala sa zmajevima dok nisu

izumrli. Deneris dolazi u vlasništvo tri jajeta zmaja, i uspijeva da ih probudi iz hiljadugodišnjeg sna planirajući da se

domogne trona i osveti smrt porodice. U igri prijestola se pobjeĊuje ili gubi, nema sredine. Prinĉevi, princeze bore se za pravo dolaska na tron, što dovodi do spletki, mrţnje i bitaka. Zima dolazi , a trajaće decenijama. TuĊini i svi

uţasi, koje veliki zid od leda odvaja od Vesterosa, ubrzo će doći, smrt će plesati sa ţivima. Knjiga je nevjerovatno

napisana, pripovijedanje je savršeno . Ovoj knjizi neću dati ni jednu zamjerku. Knjiga je savršena za lagano ĉitanje koje će vas sigurno zaokupirati mjesecima. Veoma je laka za ĉitanje, a ĉita se u jednom dahu. Pravi izbor za one

izbirljivije. Iako je uspješno ekranizovana u obliku serije, ĉini se da ova priĉa najbolje funkcioniše na papiru.

Igra prijestola je jedan od onih romana koji vas do kasnih sati drţi

budne. Podsjeća na Gospodara prstenova, ali meni djeluje nekako

van tog ţanra fantastike, ali ne u potpunosti. Moţe se reći da je Martin jedan od rijetkih pisaca koji je uspio da

stvori jedan potpuno nov mitološki svijet oĉaravši milione ĉitalaca.

Za razliku od Gospodara prstenova, igra prijestola je nešto

kompleksnija u sadrţaju, pomalo intimnija. Radnja je smještena u izmišljenoj zemlji Vesteros u kojoj ljeta i zime mogu trajati

decenijama. Na tom ogromnom kontinentu, kraljevi, seljaci, vitezovi

i ubice ţive pod upravom kralja Roberta Barateona koji sjedi na gvozdenom prijestolu izgraĊenom od stotina maĉeva palih vitezova.

Zanimljivosti Brod u filmu je vjerno izgraĊen po stvarnom brodu “Titanik”.

Za poslednju scenu potapanja broda,iskorišćeno je 120 tona vode.

Gloria Stuart, koja je u vrijeme snimanja filma imala 86 godina, za ulogu starije Rose, pomoću šminke,

postarana je na 101 godinu.

Film “Titanik” je u bioskopima zaradio preko 1 milijarde dolara širom svijeta.

Kritika: ,,Igra prijestola’’

Lipovina Ana II-3

Dţordţ R. R. Martin

Nemanja Đukić I-2

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gloria_Stuart

S T R A N I C A 1 4

Lovac na Zmajeve [Haled Hoseini]

Tako Amir,ohrabren ocevim rijecima,pobjedjuje u Borbi Zmajeva koje su se svake zime odrzavale na ulicama Kabula,grada u kojem Amir odrasta.Nakon pobjede Hasan obecava

Amiru da ce mu donijeti zmaja kojeg je zadnjeg oborio.Te zime,1975.desava se nesto sto

ce u potpunosti promijeniti Amirov zivot.Pocev od njegovog druzenja sa Hasanom do od-laska u San Francisko(SAD).

Knjiga budi mjesavinu osjecanja,teskih I onih veselih.Lako je za shvatiti I mogu sa sigur-

noscu da tvrdim da kad jednom pocnete sa citanjem necete stati sve do

kraja.Velicanstvena je.

Amir,djecak koji odrasta sa ocem u bogatom okruzenju nalazi srecu u dru-

zenju sa svojim slugom

Hasanom,djecakom njegovih godina,I u citanju knjiga koje je citala njegova ma-

jka,koja je umrla nakon sto je njega doni-

jela na svijet.Amirov

otac,Baba,nezadovoljan time sto njegov sin ne ide njegovim stopama trudi se da

to ispravi I ne poklanja puno paznje

Amiru.To ostavlja utisak na Amira I sve sto radi,radi u nadi da ce uciniti njegovog

oca ponosnim.

Cak iako niste mozda procitali ili odgledali film koji je snimljen po ovoj knjizi sigurna sam da ste barem jednom culi za Haleda Hoseinia I njegovog “Lovca na

Zmajeve“.Knjiga govori o prijateljstvu,ljubavi I teskom zivotu u Avganistanu za

vrijeme okupacije ruske vojske.

F E N I K S

Vujovic Andrea I-2

Seoski zivot


Zivot na selu za njih nije bio mnogo interesantan,zivjeli su u maloj trosnoj kucici teskim seosim zivotom,bio je to razlog za odlazak . Svo troje djece se pitalo kako da napuste baku koja se godinama nesebicno brinula o njima , kao i

drugove iz sela.

Zivjeli su u maloj kucici : otac,baka i troje djece :Marko , Sanja i Milos.Kako su bili djeca bez majke, baka je pokusavala da im u svemu zamjeni majku .

U potpunosti je uspijevala .Otac je bio jako strog i tmuran ,ali je baka bila tu kao odbrana i podrska.

Jednog jutra otac je posao da radi na njivu . Djeca su odlucila da odu jer je za njih takav zivot bio nemoguc. Dogovorili su se da kazu baki .

Sa suzama u ocima djeca su se teska srca oprostila od bake.

Baka nije zeljela da idu , ali znala je da oni to zele.Zamolili su je da ne kaze nista ocu ,jer su znali da njoj mogu reci sve . Pjesacili su dva dana do velikog i dalekog grada . Napokon su dosli u grad , za njih ocaravajuci . Bili su i tuzni i

srecni.Tuzni su zbog bake , a srecni zbog grada.Lutajuci naidjose na jednu veliku kucu , sa prelijepim vrtom.

U vrtu je sjedela gazdarica te kuce . Oni su gledali kucu i divili joj se .

Zena ih primjeti i shvati da su zalutali . Voljela je jako djecu , posto nije imala svoju . Pozvala ih je da sjednu i saznala sto ih je zadesilo .Prihvatila ih je kao svoju djecu i ispunila im sve zelje . Postali su

vazni i obrazovani ljudi.Baka i otac vise nikad nijesu culi za njih , kao da nijesu postojali .

Djeca su imala svoje drustvo u selu.Bila je to najsiromasnija porodica u selu,djecu je to pogadjalo,ali su morali dalje

tako.Svakog dana morali su da pomazu ocu na njivi koja ih je

hranila.Isli su u skolu, u kojoj nije bilo uslova za ucenje . Mila je bio jedini nastavnik u skoli .On je za Marka , Sanju i Milosa

bio blkazi i bolji od njihovog rodjenog oca .Oni su zeljeli da idu

u neku veliku skolsku zgradu u lijepom i dalekom gradu ,

daleko od tmurnog i ljutog ocevog pogleda. Svo troje su voljeli da uce . Zeljeli su lijep , raskosan i bogat zivot bez oca koji ih

ne razumije.Ali kako ostaviti baku koja je bila dobra prema

njima, sve sto je mogla, ona im je uradila , bila je za njih kao majka .

Imali su dobar i raskosan zivot i obrazovanje . Zivjeli su sa zenom koja im je pruzila sve , ali ne

i onu ljubav koju im je pruzala njihova baka.

Ivana Kapa I-1

S T R A N I C A 1 6

Prava porodica Kad si mali, sve izgleda savršeno. Od dana kada dodješ na svijet, roditelji su tu,uz tebe. Mala Ana je svake noći slušala priĉe o prekrasnim pricezama i zlim maćehama, a

nije ni sama slutila kakvu će vijest uskoro saznati. Oduvijek je bila miljenica ĉitave

porodice, i nikad joj ništa nije nedostajalo. Ana je imala mlaĊu sestru, koja je je bila potpuno drugaĉija od nje. Njih dvije su se razlikovale kao noć i dan. Nina je bila sim-

patiĉna crnokosa djevojĉica, nestašna i uvijek spremna za igru. Mnogo je liĉila na ma-

jku. Ana je imala predivnu plavu kosu i plave oĉi. Bila je mirna i povuĉena, a svojim

izgledom nije liĉila ni na majku ni na oca. Kad je imala deset godina, poĉela je da se pita kako to da ona uopšte nema nikakvih sliĉnosti sa svojom porodicom. Divila se

Nini, koja je bila komunikativna i rado sklapala prjateljstva, ali osjećala je da ona jed-

nostavno ne može biti takva. Po glavi joj se pocela vrtjeti misao, koja bi sve mogla promijeniti. Ona, Ana, koja je oduvijek bila u centru pažnje od strane ĉitave porodice,

je usvojena. Ali, neki glas u njenoj glavi joj je govorio da to nije istina, tako da je od-

luĉila da roditeljima ne govori ništa, sigurno je sve umislila. Neko vrijeme sve je bilo kao i prije. Istog dana sledeće godine, saznala je vijest koja je nije toliko iznenadila. Sve njene sumnje su bile istinite – usvojena je. Naĉin na koji su joj roditelji to saopštili bio je

veoma obziran prema njoj. Poĉeli su da joj priĉaju o svemu, ali njoj to više nije bilo

važno. Znala je da su pored nje ljudi koji je vole, podržavaju i koji će uvijek biti tu

za nju. Saznala je da su je njeni biološki roditelji ostavili u domu za napuštenu djecu,

jer je nisu željeli. A sad odjednom se pojavljuju kad je prekasno, i više joj nisu pot-

rebni. Odluĉila je da ostane kod svojih sadašnjih roditelja.

Po nagovoru svojih pravih roditelja, koji su bili presrećni što je njihova plavokosa

djevojĉica postupila tako razumno, i spokojni zato što znaju da će ostati s njima, Ana je

odluĉila da upozna biološke roditelje, ali da ne održava komunikaciju sa njima, jer oni

to nijesu zaslužili.

Roditelj nije onaj ko te rodi, pa ostavi. Pravi roditelj je uvijek tu za tebe, najveća po-

drška na koju uvijek možeš raĉunati.

F E N I K S

Paraĉa Vanja I1

,,Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi ,,


Ljudi se radjaju i umiru . Situacije se mijenjaju, vrijeme prolazi , ali ĉovjekova narav uvijek ostaje ista.

Postoje ljudi za koje ne znamo da su živi , a oni su tu , žive, dišu, hrane se u našoj blizini , ali mi ne osje-

ćamo njihovo prisustvo . Ti ljudi ni sa kim ne dijele ni srecu ni tugu , oni to ĉuvaju za sebe i oni ne

ţele da neko zna za to. Ţive kao sjenke . Plaše se da će nekim svojim djelom , ili pak svojim prisustvom,

narušiti životni mir ostalih ljudi. Te osobe su nenametljive i njih rijetko kad i primijetimo , ali su ipak vr i-

jedni pažnje. Svima njima je teško jer se plaše da , ako to kažu nekome, taj će ih neko izdati , ismijati.

To je jedna životna sudbina koje smo mi tek svjesni kad vidimo da ih više nema meĊu nama. Mnoge mrzimo bez

ikakvog razloga ,a da ih zavolimo tražimo ĉvrste razloge .

Oni su sigurno jako dobri ljudi. Ali im mi ne dajemo

priliku da pokažu svoju drugu stranu. Mnogi od njih su

sigurno i preživjeli teške trenutke , ali mnogi ljudi ih ne

shvataju ,mnogi ih smatraju ĉudacima ,ali oni to nijesu.

Oni su u duši dobri . Njihova duša je netaknuta i ĉista .

Svakome bi dali priliku , svakome bi pomogli, iako im

na tome niko ne bi zahvalio.

ROGANOVIĆ DEJANA I-3

Ljudi-sjenke

Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi

što kroz život neĉujno i tiho gaze

kao da nogom stupaju po pamuku, a naše oĉi nikada ne opaze

ni njih ni njinu tihu radost ili muku.

Ima ćutljivih patnika na svijetu

što se samo umorno i gorko nasmiješe

na ljude kad se o njih teško ogriješe

i suminu ih nevini, nalik cvijetu.

I ima ljudi usamljenih i bonih,

sa obrazima upalim i žutim,

što ne ĉuje im se ni smijeha ni plaĉa,

što žive kao samotna i divlja draĉa, ali s bodljama unutra okrenutim,

da nijedna nikog ne ogrebe

i da nijednom nikoga ne ubodu

do samo svoje roĊeno srce i sebe.

Njih ne vidi naše oko kad ih srijeta,

kad tiho proĊu u mimogredu mirnu,

jer nikog oni ni laktom ne dodirnu

u vjeĉnoj gužvi i vrevi

ovog svijeta.

I žive oni tako, neĉujni i neveseli,

i mile kao sjenke, kao vrijeme i sati,

i tek kad umru, slomljeni i uveli,

objave crni posmrtni plakati

da su i oni sa nama živjeli.

Aleksandar Leso Ivanović

S T R A N I C A 1 8

Ţelje Svaki ĉovjek ima želje,male i velike.Te male želje se mogu lako ost-

variti,kao da su na dohvat ruke.Za veće želje treba vremena i truda.Od njih pone-

kad odustajemo zbog sopstvene lijenosti,uvjeravajući sebe da su one zapravo

nemoguće.

Ĉesto patimo zbog neostvarenih želja.Razmišljamo kako bi bilo da smo

uspjeli da ih ostvarimo,da li bi nam život bio bolji,da li bi bili srećniji nego što smo

ovako.Mislim da je svaka neostvarena želja krivica samog ĉovjeka.Kada nešto

zaista želiš,borićeš se protiv svega,ne mareći za prepreke.Ako savladamo nesigur-

nost,lako ćemo savladati i ostalo.Nesigurnost je najveća prepreka.Stignemo do nje

i odustanemo,vraćemo se ka dnu.Više ne mislimo o ljepoti vrha.Treba biti jak i

vjerovati u dobro.Imati strpljenje,jer prave stvari vrijedi ĉekati.

Ne postoje želje koje se ne mogu ostvariti,samo se trebamo potruditi,dati

sve od sebe da bi se one i ostvarile.

F E N I K S

Dan je poĉeo sasvim obiĉno, bez pretenzija da bude drugaĉiji. Uobiĉajena vrelina ljeta i prisut-

nost užitka tokom raspusta. Ustaljeni redosled popodneva, partija basketa, a zatim obavezna

partija šaha sa starcem koji se pojavio niotkuda i ušao u naš život. Došao je jednog dana, sjeo na klupu u parku i ćutke nas posmatrao kako igramo. Od tog

trenutka, dolazio je svakodnevno i postao naš prijatelj. Imao je sijedu kosu i tužan pogled, ne-

kako dalek i nedokuĉiv. Ali za nas je uvijek bio tu, kao da smo mu mi, nestašna grupa djeĉaka,

bili sve što je imao. A znao je odgovore na sva pitanja. I Gausov algoritam i mehaniku fluida, citirao nam je ĉitava

poglavlja iz književnih djela, govorio nam o kulturama raznih naroda, ĉak je i o muzici mnogo

znao, jedino nije nikada ĉuo za Harry Potter-a . Naravno da nas je zanimalo ko je on, ĉime se bavio i kako je uspio da stekne toliko znanja.

Zašto je sam i napušten, tako star. Sve smo htjeli da znamo o njemu, ali se nismo usuĊivali da

pitamo. Osjećao je našu radoznalost koju, nesmotreno, nismo mogli sakriti.

Jedne veĉeri, stavljajući svoj pohabani šešir na glavu, rekao je : « Djeco, sjutra ću vam sve

ispriĉati « i umornim korakom otišao.

Ta reĉenica je vinula našu maštu do najvećih visina.

Lipovina Ana I-3

NEDOVRŠEN RAZGOVOR


Da li je ĉudotvorac ili brodolomac, umorni ratnik ili usamljeni nauĉnik. Možda je vjeĉiti buntovnik neshvaćen i ne-pravedno odbaĉen.

A možda je ĉak i došao sa neke druge planete, onako neobiĉan i besmrtan.

Sa nestrpljenjem smo ĉekali sjutrašnji dan, sjutra ćemo otkriti sve tajne tog mistiĉnog života i svu ljepotu posto-janja.

Trĉali smo krivudavom stazom parka, sjeli na našu klupu i ĉekali, ĉekali…

Ali starac nije došao…

Bilo je prekasno za beskrajnu priĉu ! A nismo mu ĉak ni ime znali.

Postoje gradovi veliki i lijepi,

koji imaju svoju tajnu. A moje Cetinje, kolijevka hrabrih,

ima veliku proslost slavnu.

Prica mi Lovcen , sapucu lipe

kako su hrabri bili ti ljudi. Ostani svoja , voli Cetinje,

cestita,hrabra ti uvijek budi.

Cetinje slavno, Cetinje divno,

cuva svoje mjesto u svijetu. A hiljade ljudi svakog ljeta,

vraca se njemu kao pcela cvijetu.

Na mapi jedan maleni kruzic, to je oznaka moga grada.

Manastir,Biljarda i Dvorac slavnih,

Cetinje mojim srcem vlada.

Volim te, grade, i kad lipe mirisu, strasno na ljubav zovu ,

kad sijaju zvijezde s Orlova krsa,

i najavljuju zoru novu.

DANILO PETRANOVI Ć I1

CETINJE

S T R A N I C A 2 0

Volimo maj

Moj dom MeĊ kamenim liticama, Ċe orao gnijezdo vije, Đe vuk gorski sa izvora najbistriju vodu pije,

Tu Ċe cvijet iz snijega prkosi hladnoći,

Tu Ċe tama strahuje od zore što će doći…

Đe se rijeke i jezera od gore zelene, I Ċe modro more ĉuva najljepše sirene,

Tu Ċe sunce sa istoka najtoplije grije,

I Ċe kamen svaki neku svoju priĉu krije…

Tu pod gordim Lovćenom, tom svetom planinom, Tu Ċe vjetar duva svom svojom silinom,

U nestvarnom prostranstvu kamenoga mora,

Tu je moje gnijezdo, tu je moja Crna Gora!

Komnenić Andrea I1

Proljeće i maj Podsjećaju nas da je

Hladnoćama došao kraj.

Sve cvjeta, blista i miriše

Znamo, prošle su cetinjske kiše.

Najljepše note u maju

Donose ptice svakom kraju.

Svi smo veseli, vedri i nasmijani

Tom raspoloţenju su zasluţni Sunĉani, mirisni dani.

Nije naš grad poseban Samo kada lipe cvjetaju

Poseban je svakog dana

A naroĉito u maju.

F E N I K S

Kavaja Nikoleta I-2

„Suton“


ŠETNJA CETINJEM

Sunce se lagano pomalja,

svjetlost dana nestaje.

Vjetar duva, otpalo lišće valja

i priroda nemirna postaje.

U dalekom zabrĎu,

zraci sunca vire,

dok iza brda ne zaĎu,

dalje i dalje mile.

Posljednje rumene pruge

do sljedećeg jutra pozdravljaju,

dok preĎu pute duge

i drugi dio planete obasjaju.

Kamban Ivan I-3

Šetam mojim gradom, ulice me vode, Ponosito jer sam dijete gnijezda slobode.

Sve je ovdje spomenik, svaka kuća stara,

U vazduhu osjećam duh slavnih vladara.

Prolazeći pored dvora, prije prvog mraka, Pomislih na starog kralja, „cara od junaka“.

Ĉujem zvonik s Manastira, otkucava uru,

Zadnji zraĉak miluje crkvu na Ćipuru.

Odluta mi onda pogled, k'o da nešto traţi, Prema Kršu Orlovome, našoj vjernoj straţi.

Biljarda je već usnula, kamena i tiha

Davno ţeljna uspavanke, Vladiĉinog stiha.

Tad mi vjetar sa Lovćena pomilova lice,

Pa se trgoh i otrĉah ţamoru ulice... Komnenić Andrea I1

S T R A N I C A 2 2

Majka

Proljeće Kad Sunce kroz oblake proviri,

i procvjeta cvijet prvi,

dokaz nam je to,

da će proljeće zavladati gradom. Priroda tada oživi,

ptice pjevaju na glas,

ali je najljepše ĉuti djeĉji smijeh,

što na krilima vjetra putuje do nas. U ranu zoru probudi nas Sunca zrak,

i kroz prozor treba pogledati tad,

I vidjećeš tadai ti, kakve ĉari proljeće sa sobom nosi.

F E N I K S

ALEKSANDRA JOVANOVIĆ I-1

Majko,hvala ti za svaku noć što nada mnom si bdila i za sve što si dosad za mene uĉinila.

Rijeĉi tvojih uspavanki dobro sam upamtila,

jer iz svake rijeĉi ljubav sam osjetila. Tvoja podrška meni je najvažnija,

a tvoj osmjeh me kao Sunce grije.

Svaki dodir tvoj blagoslovom smatram ja,

jer ko me može više voljeti do moja majka.

ALEKSANDRA JOVANOVIĆ I-1

KRAJ ŠKOLSKE GODINE


SJEDIM U SOBI ZAMIŠLJEN SAM

RAZMIŠLJAM KAKAV ĆE

BITI SJUTRAŠNJI DAN.

ŠKOLSKOJ GODINI

BLIŢI SE KRAJ MNOGO JE PITANJA ZNAJ!

OD PISMENIH TEŠKIH FRKA ME HVATA

ŠTA ĆE ZA OCJENE REĆI

TATA!

IZ DANA U DAN

SVE JE TEŢE,ĐACI

S ĈASOVA MASOVNO BJEŢE.

MA PREŢIVJEĆU JA I OVE DANE I NA

KRAJ ŠKOLSKE GODINE SVIMA ĆE DA SVANE!

Mrvaljević Saša I-2.

S T R A N I C A 2 4

F E N I K S

S T R A N I C A 2 6

F E N I K S

S T R A N I C A 2 8

F E N I K S

S T R A N I C A 3 0

F E N I K S

Časopis „Feniks“ je kao pilot projekat pokrenut u elektronskoj

formi od strane prof. informatike Snežane Miletić, uz saradnju mnogih

učenika i nekoliko profesora. Osim dobre volje za realizaciju ovog

projekta nijesu bila potrebna nikakva materijalna sredstva .To je prostor

gdje svako može da prezentuje svoje ideje, talenat i postignute rezultate u

školi i van nje.

Ovaj projekat se pokazao kao višestruko koristan za učenike jer:

upoznaju i primjenjuju informacionio-komunikacionu tehnologiju

otkrivaju i usavršavaju talenat ( pisanje,slikanje i dr.)

razvijaju kreativnost i timski rad

ostvaruju korelaciju sa nastavnim predmetima

stiču novinarske vještine

razvijaju kritičko mišljenje

upoznaju se sa novim razvojnim trendovima

Sve ovo je značajno iskustvo koje će učenici iskoristiti u budućem ličnom

profesionalnom razvoju.

Kao i na svakom početku, pitali smo se da li će imati odjeka, da li će stati i hoće li

zaživjeti ovaj projekat. MeĎutim, naš „Feniks“ je poletio i leti noseći mnogo toga lijepog i

pozitivnog prema Vama. Nadajmo se još dugo, dugo...

Glavna i odgovorna urednica:

Snežana Miletić

Bulevar Crnogorskih junaka 95,

Cetinje

Crna Gora

E-mail: [email protected]

Telefon: +382 41 230 055

Website:

www.mojaskola.me/gimnazija-ct www.cetinjskagimnazija.co.me

Redakcija:

Glavna i odgovorna urednica:

Sneţana Miletić

Lektori:

Biljana Vuksanović

Miloš Tomić

Ljiljana Perišić

Tehniĉki urednik:

Ivan Martinović, uĉenik II1

http://www.mojaskola.me/gimnazija-ct

Feniks br.8

Documents

Transcript of Feniks br.8