8/3/2019 feminizam-epistemologijski

1/3

9. 5. 2002. broj 80

TEMA BROJARavnopravnost znanjaenski/rodni studiji na

sveuilitu

Feminizam kao epistemologijski projekt

Kako se suoiti s temeljnim misaonim prijeporom unutar kojeg su eneistodobno odsutne i suvie prisutne, goli negativ bez ikakve vlastite forme iisti monstrum kao prototip ekscesapar excellence, premalo i suvie,

jednom rijeju, ne (samo) drugi spol, ve (i) privilegirana figura drugoga

Eva Bahovec

Poznat je stav da postoji puno feminizama puno vrsta, razliitih pristupa, teorijskih smjerova,pravaca ili kola. Stoga umjesto samo jednog, monolitnog, na prvi pogled neproturjenog ineproblematinog, mogue je govoriti o pluralistikom mnotvufeminizama u otvorenom drutvudananjice: od radikalnog do socijalistikog, od francuskog do amerikog, od poststrukturalizma dokiborg-feminizma, od akademskog do aktivistikog feminizma, i, naposljetku, od enskih studija do

feministike teorije. Ovoj ideji, ideji o ovakvupluralizmu feminizma koja se moe nizati ubeskonanost, eljela bih suprotstaviti ideju o feminizmu kao u prvom redu i prije svega epistemologijskom projektu.

to jest feminizam kao epistemologijski projekt?

Mogue ga je i potrebno najprije definirati polemiki,per negationem, na osnovi kritike feministikogmainstreama. Najvie u uporabi i uope najrasprostranjenija je definicija feminizma kao politikogprojekta: tj. projekta, vezanog uz borbu za ukidanje podreenosti i nejednakosti ena, zanediskriminiranost, za enska ljudska prava na svim podrujima drutvenog ivota (obrazovanju,zaposlenju, politici, znanosti i umjetnosti itd.). U tom kontekstu feministika teorija znaiteoretiziranje feminizma kao drutvenog projekta.

Nasuprot njoj, feminizam kao epistemologijski projekt jest na prvi pogled sukob za znaenje zakoncepte, za misaonu tradiciju. To jest opozicijsko, potencijalno(subverzivno) znanje koje sesuprotstavlja vladajuim idejama, preispituje literarni, filozofijski, povijesni kanon, preoblikuje

zvanino znanje i, jednom rijeju, dovodi u pitanje sve to se predaje na fakultetima. U tom sesmislu, na primjer, u aktualnom meunarodnom istraivanju Employment and Womens Studies inEurope, koji se izvodi u devet evropskih zemalja (u Finskoj, Francuskoj, Italiji, Madarskoj,Nizozemskoj, Njemakoj, Sloveniji, panjolskoj i Veliki Britaniji), enski studiji istrauju kao model,case study, za uvoenje radikalnih promjena u sveuiline kurikulume.

Pritom je od osobite vanosti upravo to da je ovakav proces epistemologizacije pozicija

8/3/2019 feminizam-epistemologijski

2/3

autorefleksivnosti; drugim rijeima,primjena osnovnih feministikih principa na sam feminizam, ada, uz ovo, imamo na umu osnovni zahtjev za epistemologizacijom historije i historicizacijomepistemologije (...). Interdisciplinarni program enske tudije in feministina teorija na Filozofskomfakultetu u Ljubljani, uveden u 1997. godini, mogli bismo navesti kao primjer pokuaja u pravcuovakvog epistemologijsko zasnovanog feminizma (a isto tako i ureivaku politiku naeg asopisa zaenske studije i feministiku teoriju Delta, a ini mi se, da ne bih pogrijeila, ako bih stavila uovakav kontekst i asopis Trea (op. p. asopis Centra za enske studije iz Zagreba).

Odsutne ene

Nulti dapae neizgovoriv, i zato potencijalno zavodljiv stupanj feminizma kao takvaprivilegiranog polja opozicijskog znanja jest rasprava o odsutnim enama: to jest konstatacija da suene u povijesti zapadne civilizacije skrivene, hidden from history. Ovo je na prvi pogledjednostavan projekt, pun feministikog oduevljenja i oduevljenja novim otkriima (novih enskihimena), ali zacijelo trebamo biti vrlo paljivi: rije je, upravo, o odsutnosti, koju treba vrednovati naistoj razini kao prisutnost, koja ima ekvivalentno znaenje kao i prisutnost otprilike kao upoznatom vicu o ovjeku, koji naveer uzme u spavau sobu jednu punu i jednu praznu au vode(jer ne zna dale bit edan il nee). (..).

Ovdje je rije o teorijskom, konceptualnom ekvivalentu problema, koji je na svoj specifini nain

istaknula ve Virginija Woolf, kad je govorila o imaginarnoj, fantazijskoj Shakespeareovskoj sestriJudith kao, u najboljem smislu, odsutnom pretku enskog spola. Umjesto prethodnika, ili tonije i uepistemologijskom kontekstu, umjesto virusa prethodnika, imamo dakle prazninu, odsutnost,nitavnost (...) i njezin stav: She will be born. Rije je, ukratko, o interpelacijis tiinom,odsutnou, prazninom, koja nas nagovara, u kojoj se prepoznajemo, koja nas, u parafraziAlthusserova iskaza, preoblikuje iz osobe enskog spola u subjekte koja nas nagovara kao ene, unaem kolektivnom projektuza ene (ali u projektu prepoznavanja u mconaissance, koji dakle, sdruge strane, nije imun za opasnost govora u imenu /drugih/ ena, umjesto ena, za dobro /svih/

ena, itd.)

Drugim rijeima, rije je o stvaranju nove, matrilinearne tradicije, ali tradicije, koja je usmjerenaupravo na nemogunost prisutnosti ena i enskoga u zapadnoj misaonoj tradiciji (u kojoj, dakle,nemamo pretke), nunu odsutnost, outsiderstvo, poziciju izvanjskosti s obzirom na uvjetepatrijarhata. A to znai, u prvom redu, radikalnu dekonstrukciju cjelovite misaone tradicije iznutra,od filozofije do literarne teorije, od historije do svih takozvanih -posties, od metafizike do krajnihepistemologijskih posljedica prirodnih znanosti.

Sukob sa zdravim razumom i idejom kontinuiteta

Teoretiziranje ove misaone nemoi (...) prvo je znaenje rijei epistemologijskiu kontekstufeminizma. U ovoj kratkoj raspravi eljela bih samo jo istaknuti osnovnu dualnost: na jednoj stranizahtjev za otkrivanjem, pokazivanjem, injenjem vidljivijim, a istodobno, na drugoj strani vizualnogspektra, zahtjev za prekrivanjem svega to je bilo suvie izloeno pogledu, to je biloobjekt(mukog) pogleda, i potom objekt ili uinak vlasti. (..)

Poetak feminizma kao epistemologijskog projekta jest dakle neto novo novum, koji prekida kakos jednoumljem mizoginije, tako i s jednoumljem njezine zrcalne suprotnosti (ili mrnje prema

mukarcima ili glorifikaciji ena, ili pak jednog i drugog zajedno). U tom kontekstu mogli bismokazati da je posrijedi poetak nove misaone tradicije, koju je u razdoblju prosvjetiteljstva (koje je,usput, dugo vaio za poetak feminizma) nastavila Mary Wollstonecraft, a koja se u proteklomstoljeu vee prije svega uz ime Simone de Beauvoir. Sve ove velikezagovornice ena, nisu naeprethodnice u smislu Canguilhemovih prcurseurs. Mogli bismo ak rei da ono to intelektualkeenskog spola ujedinjuje, nije feminizam kao ovakav ili drukiji pozitivan projekt, ve istrajavanje unapetosti, u dvosmislu, u ambivalentnosti: za ene, ali ne za takve kakve onu jesu nastale i kakvemogu nastati u uvjetima patrijarhata. Drugi spolSimone de Beauvoir upravo predstavlja posljednjiin u ovakvu lancu: njegovu kulminaciju i krajnu toku, koja iznosi na vidjelo, promilja,podie na

8/3/2019 feminizam-epistemologijski

3/3

razinu pojma ambivalentnost kao unutarnju istinu feministikog projekta.

Epistemologijskiu tom kontekstu znai prije svega sukob s kategorijom samorazumljivosti, skategorijom common sense, sa svim, to se iskazuje kao dano, naravno, nepromjenjivo a u stvarito nije (samo se, u ideologijama i mitologijama, pokazuje kao takvo). Ali treba dodati, da se ovdjeradi, upravo, o dvostrukom sukobu: na epistemologijskoj razini o sukobu s kategorijom zdravograzuma, a na povijesnoj razini s idejom o kontinuitetu, razvoju, progresu, itd.

Ovo, ovakav dvostruki sukob s common sense, u kome je enski spol u epistemologijskom smislu(bilo kao priroda, karakter, stereotip, esencija, itd.) viak, jest, dakle, drugo znaenje rijeiepistemologijski u kontekstu feminizma.

Dosad smo bili usmjereni, dakle, prvo, na problem epistemologizacijeodsutnosti, i drugo, naproblem specifinosti feministikog sukoba s common sense o enama i enskosti te njihovoj naravi,

posebnosti, esenciji itd. (...)

Spol s velikim S

Pridodala bih k tomu jo jednu, treu i posljednju definiciju feminizma kao epistemologijskog

projekta. Pritom moemo polaziti od nekog na prvi pogled paradoksalnog stanja. Naime, osnovnafigura ene, s kojom se moramo uvijek iznova boriti, jest ideja o eni kaodrugom spolu, eni kaone-mukom bilo kao posve negativna slika ili preslika mukog, koji mu vraa njegovu vlastitu sliku,bilo kao njegova izopaena slika. Na jednoj strani imamo dakle problem odsutnih ena, takoodsutnih u povijesti, realnosti, svakodnevnoj zbilji, kao i odsutnih na razini koncepta. (...)

A na drugoj strani imamo pretjeranu obiljeenost, optereenost ene i enskosti, kao neeg, to jestili ega ima suvie, kao neki konstitutivni viak oznaenog spola, Spola s velikim S jednog oddva dijela upravo onog pola koji je vie spolnego drugi(odnosnoprvi) spol. O enama se uvijek, odstarogrke filozofije sve do suvremene teorijske psihoanalize, raspravljalo kao o vrstama,plemenima, rodovima ena (od Hezioda i Semonidesa do Lacana i njegova interpreta Jacques-AlainMillera), dakle o neem specifinom, dodatnom, markiranom, patolokom, i zakljuno, neempretjerano negativnom u smislu istog izvora zla. (...)

Tree i posljednje znaenje rijei epistemologijskiu kontekstu feminizma(koji u isto vrijemepovezuje prva dva) bilo bi: kako se suoiti s temeljnim misaonim prijeporom unutar kojeg su eneistodobno odsutne i suvie prisutne, goli negativ bez ikakve vlastite forme i isti monstrum kaoprototip ekscesapar excellence, premalo i suvie, jednom rijeju, ne (samo) drugi spol, ve (i)privilegirana figura drugoga. Koncept enskoga, dakle, unosi u misaonu tradiciju jedan posebankoncept razlike, razlike koje ne moemo ni ne smijemo reducirati na bilo kakvu drugu (politiku, usmislu ne-epistemologijsku) razliku.

Zato mislim da je, na mjestu i umjesto zakljuka, sasvim legitimno pledirati (slijedom, a istodobnousprkos Mary Wollstonecraft, ni za sebe, ni za svoj spol, ve) za ovakvo rekla bih, feministiko razumijevanje prosvjetiteljskog Sapere aude! Za feminizam kao epistemologijski projekt, dakle, unajboljem smislu te rijei!

Prevela i priredila za objavu: Biljana Kai