F. Kasumović

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

OSMANSKAAGRARNAPOLITIKAINADMETANJEZAZEMLJUUJUGOISTONOJEVROPI

OttomanAgrarianPolicyandRivalryforLandinSouthEastEurope

byFahdKasumovi

Source:AnnalsoftheGaziHusrevbeyLibrary(AnaliGaziHusrevbegovebiblioteke),issue:35/2014,pages:93150,onwww.ceeol.com.

93ANALI GHB 2014; 43 (35)

332.02(497.6)"15/18"Izvorni nauni rad

Fahd KasumoviFilozofski fakultet Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu

OSMANSKA AGRARNA POLITIKA I NADMETANJEZA ZEMLJU U JUGOISTONOJ EVROPI

(analiza ifluk u Bosanskom sandaku od uspostavljanja osmanske vlasti do poetka 17. stoljea)

Saetak

Rad predstavlja nastojanje da se na osnovu analize podataka o iflucima koji su se nalazili u rukama vojnika i ostalog primarno nepoljoprivrednog stanovnitva ispi-taju uvjeti pod kojima su navedeni slojevi mogli stei pravo posjeda nad odreenim dravnim zemljitima uz preuzimanje obaveze plaanja daa koje su bile ustanov-ljene prema zakonu i defteru. ifluci koji su uzeti kao predmet navedene analize nalazili su se na podruju Bosanskog sandaka, a analiza se odnosi na period od uspostavljanja osmanske vlasti do poetka 17. stoljea. Nastojanje primarno neproi-zvodnog stanovnitva da doe do prava posjeda nad zemljom posmatrano je u irem kontekstu koji je oznaen kao fenomen nadmetanja i borbe za zemlju. Budui da je problem nastanka i akumulacije ifluk u rukama navedenih slojeva stanovnitva od strane razliitih autora bio tumaen na naine koji se, u najmanju ruku, mogu ocijeniti kao diskutabilni, to se u ovom radu ispituju mogunosti reinterpretacije odreenih ustaljenih predodbi o iflucima i tzv. procesu ifluenja. Znaajan prostor posveen je kritikom sagledavanju razliitih neutemeljenih generalizacija i predodbi koje je historiografija naslijedila iz junoslavenskih (posebno srpskih) narativa 19. stoljea, kao i zastarjelim historicistikim postavkama i marksistikim uenjima koja su zna-ajno utjecala na shvatanje osmanskog drutva i drave.

Kljune rijei: Osmansko carstvo, agrarna politika, ifluk, zemljini odnosi, rani novi vijek, Bosanski sandak, jugoistona Evropa.

Zemlja se u ranom novom vijeku ubrajala u osnovna bogatstva; obinim seljakim porodicama sluila je za preivljavanje, krupnim posjednicima donosila je prihode koji su im omoguavali lagodniji stil ivota, dok je dravi bila podloga za nametanje poreza i rente te sredstvo za finansiranje brojnih vojno-administrativnih slubi i razliitih poslova koji su openito smatrani korisnim i potrebnim. Ako uzmemo u obzir injenicu da su vlasnitvo nad zemljom, ali i samo posjedovanje iste, mogli donijeti znaajne prihode, onda

Fahd Kasumovi

94 ANALI GHB 2014; 43 (35)

je razumljivo da su postojali rivalitet, konkurencija i, openito, razliiti vidovi borbe za stjecanje prav na zemlju, to je posebno ostavilo traga u predindu-strijskim drutvima.

Osmanski historijski kontekst imao je u vezi s ovim pitanjem odreene specifinosti. Na prvom mjestu treba imati u vidu da je najvei dio obradive zemlje bio u dravnom ili mirijskom vlasnitvu, to praktino znai da je drava za sebe zadrala vrhovno pravo kontrole nad dotinim zemljitem te da su osobe koje je ona postavljala za posjednike nekog vojnikog dirlika1 davale saglasnost za stjecanje prava posjeda nad zemljom koje je donosila zemljina tapija. Stoga, iz perspektive vlasti, bilo kakva borba s dravom oko prava vlasnitva na mirijskoj zemlji nije dolazila u obzir, a pretvaranje zemlje u privatno vlasnitvo se po zakonu nije moglo samovoljno postii, odnosno za promjenu statusa zemlje bilo je potrebno stei posebnu carsku dozvolu u vidu tzv. mulk-name ili temlik-name. Meutim, u ovom radu ne namjeravamo se primarno baviti privatnim zemljitima, niti nastojanjima pojedinaca da od drave dobiju zakonito pravo vlasnitva nad zemljom, kao ni zloupotrebama i uzurpacijama koje su se eventualno mogle desiti u odreenim specifinim okolnostima. Osnovni predmet izuavanja su nastojanja pojedinaca, prven-stveno vojnika i drugih primarno neproizvodnih slojeva drutva, da dou do zakonitog prava posjedovanja na odreenim komadima mirijske zemlje, kao i politika osmanske vlasti koja im je to omoguavala. Stoga, moe se rei da je u fokusu razmatranja jedan vid borbe, ali ne za vlasnitvo koje je neosporno dravno nego borbe za stjecanje prava posjeda i koritenja u skladu s vae-im dravnim propozicijama. Naime, inspiraciju za naslov koji smo dali nali smo u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1542. u kojem se u uvodnoj kanun-nami spominje da se one zemlje koje su puste, bez raje i nisu do tada bile upisane u defter, daju u vidu ifluka zainteresiranim osobama uz tapiju te da se na licitaciji potvrde onome ko bude nudio vie.2 Na terenu su u istom defteru zabiljeeni konkretni sluajevi registriranja prava na ifluk uz biljeke iz kojih se vidi da je konana registracija uslijedila nakon to je ifluk, prije toga, vie puta prelazio iz ruke u ruku, naizmjenino izmeu izvjesnog diz-dara i ene koja je bila supruga jednog preminulog bega; pri tome, nadleni povjerenik carskog hasa svaki put je potvrivao pravo na ifluk onoj strani koja je ponudila vei iznos tapijske pristojbe, da bi, zatim, navedeno pravo

1 Dirlik je osmanski izraz kojim su oznaavana sredstva za izdravanje pripadnika voj-nikog sloja drutva koji su vrili neku od slubi u korist drave, a pod tim se u ovom kontekstu podrazumijevaju prihodi koje su donosili timari, zeameti i hasovi.

2 Babakanlk Osmanl Arivi [Dalje: BOA], TD 211, str. 10-11; Grupa autora, Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski san-dak [Dalje: Kanuni i kanun-name], Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1957., str. 64, 69.

Access via CEEOL NL Germany

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

95ANALI GHB 2014; 43 (35)

bivalo ponitavano, a pravo posjeda priznavano je drugoj strani budui da je ona nudila vie.3 Ovo nas, izmeu ostalog, navodi na zakljuak da je oprav-dano govoriti o rivalitetu i nadmetanju za zemlju, koje je proizlazilo iz toga to je posjedovanje zemlje bilo interesantno i isplativo pripadnicima vojnike klase, kao i zbog toga to su dravni zakoni, kao izraz ope osmanske agrarne politike, i upravna praksa to dozvoljavali. Meutim, ne elimo se u ovom radu ograniiti na formalni opis licitiranja za ifluke, kao ni na puko evidentiranje izvora u kojima je bio prikazan konkretni tok i ishod pojedinanih nadmetanja za zemlju i tapiju. Umjesto toga, smatramo da je nadmetanje rije kojom se u irem smislu moe opisati bilo koji konkurentski odnos izmeu pripadni-ka istog ili drugog drutevnog sloja u nastojanju da se doe do zemljinih posjeda, ak i kada se ne radi o licitacijama. Stoga, pitanje uea primarno nepoljoprivrednih slojeva drutva u posjedovanju zemlje uz tapiju openito posmatramo kao dio ireg problema nadmetanja za zemlju, radi ostvarivanja vlastitih interesa, ili moe se, takoer, rei kao dio borbe za posjedovanje zemlje.4

3 U selu Mratinii, koje je pripadalo Visokom, nalazio se ifluk Korkuda, sina Ali-begovog, koji je od ranije bio u njegovom posjedu. Prilikom popisa iz 1540.-1542. bila je izvrena kontrola te je ustanovljeno da je spomenuti umro, a da nije ostavio iza sebe mukog potom-stva. Zbog toga, njegova zemlja je potpala pod tapiju (apuya mstaa), odnosno trebalo je, u skladu sa zakonom, navedeni ifluk dati drugim osobama uz naplaivanje tapijske pristojbe. Pojavio se izvjesni dizdar Muruvvet te je on dao 5000 aki tapijske pristojbe u korist carske blagajne (zne-i mire), a navedena zemlja njemu je bila ubiljeena (ayd). Nakon toga, dola je Elifa, majka spomenutog Korkuda, i pokazala huddet prema kojem je ona ranije od Sinana-elebije, povjerenika carskog hasa, uzela navedeni ifluk uz tapiju. Dala je 500 aki vie od dizdara Muruvveta na ime tapije te je taj viak (ziyde) uzet i ifluk je ubiljeen na spomenutu Elifu. Nakon toga, od strane Muruvveta i njegovog sina Husreva doao je njegov drugi sin Dafer i dao 500 aki vie na ime tapije te je i to pri-hvaeno i ifluk je upisan u njihovu obavezu (uhdelerine). Zatim je u ime Elife doao neki Ejnehan i dao 300 aki vie, koje su uzete za carsku blagajnu, te je ifluk ponovo, i ovaj put konano, ubiljeen na Elifino ime. Bilo je navedeno da je on sada u njenom posjedu, da ga ona obrauje (odnosno ima pravo da ga obrauje, to ne znai da ga je zaista svojom rukom i obraivala) te da prema zakonu daje desetinu i salariju. Ukupni dravni prihod od desetine, salarije i pristojbe na mlin iznosio je ukupno 579 aki. BOA, TD 211, str. 33.

4 Primarno nepoljoprivredno stanovnitvo u ovom tekstu je ono stanovnitvo za koje se prema titulama i drugim biljekama moe zakljuiti da su bili pripadnici vojnikog, ulemanskog, a ponekad i trgovako-zanatlijskog sloja drutva. Svjesni smo da su se i oni ponekad mogli baviti poljoprivredom, ali smatramo da to nije bilo njihovo primarno zani-manje te da je ta mogunost postojala prvenstveno kod sitnijih posjednika, dok je jasno da osobe kao to su, recimo, Rustem-paa i Gazi Husrev-beg, kao i niz drugih vojnika i administrativaca, nisu sami obraivali zemlju, ve su njeno obraivanje osiguravali u pogodbi sa zemljoradnicima ili, ak, i pomou robovske radne snage. Osim ovoga, kada govorimo o proizvodnom i neproizvodnom stanovnitvu, onda mislimo na poljoprivred-nu proizvodnju i osobe koje su uestvovale ili nisu uestvovale u njoj, a ne na osobe koje su povezane s bilo kojim drugim oblikom proizvodnje.

Fahd Kasumovi

96 ANALI GHB 2014; 43 (35)

Prostor koji je izabran za ovu analizu je Bosanski sandak, kao nama zanimljivo pogranino podruje na kojem je od uspostavljanja osmanske vlasti registrirano postojanje ifluka u rukama pripadnika vojnike klase, dok se razmatranja zavravaju s prikazom situacije u agraru na poetku 17. stoljea, kada je nastao posljednji klasini opirni popis Bosanskog sandaka izvor koji e zadugo ostati vaei osnov za fukcioniranje timarskog sistema na navedenom podruju. Radi dijaloga s literaturom na nekoliko mjesta smo napravili izuzetke te smo izali iz postojeeg prostornog i vremenskog okvira. Napominjemo da su ifluci o kojima je rije u ovom radu prvenstveno ona zemljita koja su s tom statusnom naznakom bila navedena u katastarskim popisnim defterima, odnosno radi se o zemljitima koja se mogu oznaiti kao defterski ifluci ili u defteru ubiljeeni ifluci. Bitno je to napomenuti da bi se napravila razlika u odnosu na ifluke koji su karakteristini za period koji je uslijedio nakon popisa s poetka 17. stoljea, to jest u odnosu na zemljita koja su u vaeem defteru bila registrirana kao batine, dok su na terenu, ali i pred vlastima, ona oslovljavana izrazom ifluk, s tim da takvo to nije moglo biti unijeto u defter, jer i da se to htjelo uiniti, novih i auriranih popisa kla-sinoga tipa tada vie nije ni bilo.5 Osim ovoga, uzeti su obzir i posjedi koji su u defterima bili navedeni kao batine, a koje su drale osobe iz ijih se zvanja i zanimanja vidi da se radilo o primarno nepoljoprivrednom stanovnitvu.6

5 Naveemo primjer ovakog ifluka u selu Krupa. Banjaluki kadija Omer uputio je 1754. bosanskom namjesniku arzuhal u kojem je tvrdio da je u nevedenom selu na nain ifluka posjedovao nekoliko batina (ber-vech-i iftlik mutaarrf oldumuz bir a a btineler), kao i da je u kopiji vaeeg katastarskog popisnog deftera (ret-i defter-i n) za te batine bila upisana filurija (GHB, A-4855/TO-89). Ne treba zaboraviti da je kopija deftera koja se spominje u navedenom arzuhalu kadije Omera u to vrijeme, ustvari, predstavljala izvod iz posljednjeg mufessal-deftera iz 1604. Kada se konsultiraju podaci na odgovarajuem mjestu u popisu Bosanskog sandaka iz 1604., vidi se da je u selu Krupa bio evidentiran niz batina s filurijom, ali ne i neki ifluk (Adem Handi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2, Sarajevo: Bonjaki institut Zrich - Odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, 2000., str. 442-443 [Dalje: A. Handi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2]). Moe se zakljuiti da je, po svoj prilici, navedeni ifluk kadije Omera nastao u nekom nepoznatom trenutku nakon poetka 17. stoljea te on, zbog toga, i nije mogao biti ubiljeen u mufessal-deftere, jer, jednostavno, novih popisa tog tipa vie nije ni bilo. Zbog toga, u izvodu iz deftera navodi se stari status dotinih zemalja, dok se u drugim dokumentima iz 18. stoljea govori o ifluku i batinama od kojih se on sastojao.

6 Na primjer, u jednom defteru s kraja Kanunijeve vladavine nalazilo se u selu Miurica pola batine Jakuba koje je sada drao janjiar Murat (BOA, TD 379, str. 113). U mufe-ssal-defteru iz 1604. u selu Biljeevo nalazila se batina Veselina, koja je iza toga bila u rukama Nesuha Radojeva, a u vrijeme ovog popisa posjedovao ju je spahija Hasan (A. Handi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/1, str. 120). Navedeni posjedi su specifini po tome to je na njih plaan resmi-ift, koji je bio registriran u obavezu dotinih vojnika. Navedena pojava je olakana time to je ovu dau ejhu-l-islam


97ANALI GHB 2014; 43 (35)

Navedena analiza potrebna je iz najmanje nekoliko razloga. Naime, do sada tapu tahrir-defteri nisu u dovoljnoj mjeri iskoriteni za provoenje ovakve analize te postoji nezanemarljiv prazan prostor za obraivanje ovog pitanja koje je izuzetno znaajno za poznavanje ukupnosti druteveno-eko-nomskih odnosa u Bosanskom sandaku. Moe se rei da su mnogi autori u diskusijama o iflucima koji su bili u posjedu primarno neproizvodnog stanovnitva neopravdano zanemarili 15. i 16. stoljee obraajui vie panje na kasniji period osmanske vlasti. S druge strane, navedena tema potrebna je i zbog toga to u postojeoj historiografskoj literaturi i meu obraenim pitanjima postoje mnogi problematini stavovi, oprene i diskutabilne tvrd-nje koje je mogue reinterpretirati. Moda to i ne treba uditi ako uzmemo u obzir da su historiari i drugi strunjaci koji su se bavili ovim pitanjem imali razliite obrazovne vizure i razumijevanje zemljinih odnosa, polazili su s divergentnih teorijskih pozicija, a, osim toga, raspolagali su kvalitativno i kvantitativno razliitim podacima o iflucima. Da se naslutiti ve iz ovih uvodnih napomena da je literatura o iflucima i tzv. ifluenju relativno broj-na te nemamo namjeru praviti detaljan popis svih radova i miljenja koja su se u javnosti pojavila, ali, ipak, istiemo da su nam kao uvod u ovu problematiku posebno bili korisni radovi Nedima Filipovia, Avde Sueske i Ahmeda S. Aliia, bez obzira to u odreenim kljunim pitanjima ne dijelimo njihovo miljenje.7 Stoga, dalje izlaganje o mjestu ifluka u osmanskoj agrarnoj i finansijskoj politici poet emo kratkim predstavljanjem rairenih ideja o iflucima i tzv. procesu ifluenja uz poseban osvrt na pitanja koja su spor-na ili neuvjerljivo argumentirana nakon ega emo ukazati na mogunosti njihove reinterpretacije, odnosno na potrebu njihovog sagledavanja iz druga-ijeg ugla. Osim toga, nastojat emo ustanoviti i koji od postojeih stavova u historiografiji mogu izdrati kritiku analizu, a koja miljenja, s druge strane, treba djelimino revidirati ili u potpunosti odbaciti.

* * *

Rije ifluk (iftlik) dolazi od turske rijei ift (ift), to doslovno znai par, a u agrarnom pravu ovim izrazom prvobitno je bio oznaavan kompleks obradivog zemljita koje je bilo mogue obraditi jednim parom volova. Ovakva dobra neposredno su drale i obraivale rajinske seljake

Ebussuud-efendija protumaio kao erijatski zemljini porez, a ne kao otkup za razliite line radne slube, kao to je to bilo uinjeno u kanunnamama iz vremena Mehmeda II. Na taj nain, resmi-ift je lake nametan vojnicima koji su uz tapiju drali nekadanju rajinsku zemlju.

7 Takoer, bibliografske podatke o dotinim radovima navest emo kasnije na odgovaraju-im mjestima.

Fahd Kasumovi

98 ANALI GHB 2014; 43 (35)

porodice zbog ega se oni mogu oznaiti i kao rajinski ifluci a, prema pojedinim kanunnamama, povrina im se kretala u rasponu od 60 do 150 dunuma, zavisno od zemljinog mjesta i plodnosti tla.8 Rajinskim iflucima bile su pojmovni ekvivalent rajinske batine, pa se na nizu mjesta, ukljuu-jui i sandake na podruju zapadnog Balkana, ova vrsta seljakog posjeda9 esto u slubenim izvorima naziva izrazom batina, nezavisno od toga da li se nalazio u rukama muslimana ili nemuslimana.10 Meutim, termin ifluk u osmanskoj praksi nije bio koriten iskljuivo za opisane seljake posjede.

8 U jednoj opoj kanunnami iz vremena sultana Selima I stoji da se od dobre zemlje kao ifluk rauna 60 dunuma, od srednje zemlje 80 i 90, a od slabe zemlje 130 i 150 dunuma. Na osnovu konteksta moe se zakljuiti da se ovdje radilo o rajinskom ifluku. Ahmed Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri ve Hukuk Tahlilleri [Dalje: A. Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri], 3, stanbul: Fey Vakf, 1991., str. 96.

9 Seljaci koji su drali rajinske ifluke uz tapiju su bili njihovi posjednici, jer im je tapija osiguravala pravo posjeda (a- taarruf). Meutim, u dijelu literature susreu se i neodrive teze o koritenju izraza posjed i posjednik koje ovo dovode u pitanje. Alii smatra da je potpuno neprihvatljivo oznaiti posjednikom nekoga ko nema kmetova, tj. koji svoju zemlju obrauje sam. Na ovo je dodao i da je jasno da je neko takav bio slobodni seljak (Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1996., str. 72 [Dalje: A. Alii, Pokret za autonomiju]). Ne moemo se sloiti s ovim konstatacijama. Osmanski pravnici su definirali pravo posjeda te su odredili ta ono, u osnovi, znai za odnos osobe u ijoj se ruci ono nalazi prema posjedovanom zemljitu. Pravno gledano, posjed ne zavisi od toga da li neko sam obrauje zemlju ili ne, ve od toga da li ima pravo posjeda nad dotinom zemljom. Brojne su ifluk-sahibije imale pravo posjeda, ali zemlju nisu sami obraivali, ve su je ustupali prema nekoj vrsti pogodbe ifijama ili obraivaima. Niko od njih nije imao vlasnika prava koja su pripadala dravi.

10 Primjeri za ovu praksu mogu se, izmeu ostaloga, pronai u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604., gdje muslimani masovno dre posjede koji su oznaeni kao batine, kao i nemuslimani (Adem Handi et al, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I-III, Sarajevo: Bonjaki institut - Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, 2000.). Zbog toga, potrebno je uzeti s rezervom generalizirajue i rairene tvrdnje koje se susreu u historiografskoj literaturi, a prema kojima su muslimanski seljaci drali ifluke, a nemuslimanski batine. (Avdo Sueska, Istorija drave i prava naroda SFRJ, Sarajevo: Svjetlost - Univerzitet u Sarajevu, 1971., str. 96 [A. Sueska, Istorija drave i prava]; Branislav urev, Prilog pitanju razvitka i karaktera tursko-osmanskog feudalizma timarsko-spahijskog ureenja, Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1949., str. 121, 140, 141 [B. urev, Prilog pitanju razvitka]). Alii je 1996. ponovio tvrdnju da je u balkanskim zemljama, pa i Bosni, ift (ifluk) bio naziv posjeda u rukama muslimanana, dok su batine posjedovali krani. (A. Alii, Pokret za auto-nomiju, str. 47). Oito je ovo bio rezultat utjecaja starije historografske literature te je pomalo iznenaujue da je i Alii zastupao navedenu tezu budui da je decenijama prije ovoga radio na katastarskim popisnim defterima. Bilo kako bilo, isti autor je 2000. dobro primijetio da su defteru iz 1604. posjedi i muslimana i nemuslimana nazivani izrazom batina, ali se, pri tome, nije kritiki osvrnuo na svoje teze od prije nekoliko godina, kao ni na radove onih pod ijim je utjecajem bio (Ahmed S. Alii, Uvod, u: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/1, str. xxvi-xxvii).


99ANALI GHB 2014; 43 (35)

Njime su oznaavana i zemljina dobra razliite veliine, pa, ak, i ona ija se povrina protezala na vie mezri i na kojima su vremenom mogla nastati itava sela.11 Pri tome, iflucima su nazivana zemljita kako u dravnom tako i u privatnom i vakufskom vlasnitvu, a na nominaciju ovakvih posjeda nije utjecala vjerska orijentacija posjednika, niti njihova klasna pripadanost i socijalni status, odnosno naziv ifluk je, u tom sluaju, bio upotrebljavan bilo da su posjed drali muslimani, nemuslimani, vojnici, ulema, gradsko stanovnitvo ili zemljoradnici.12 S druge strane, uvjeti pod kojima su ifluci drani mogli su biti razliiti od sluaja do sluaja.13 ifluci u posjedu primar-

11 Prema jednom dokumentu o obnovi Gazi Husrev-begove mulkname, navedeni bosanski sandakbeg je, izmeu ostalog, uvakufio u blizini tvrave Jajce prilino velika podruja koja je posjedovao u vidu ifluka (iftlik ar ile), a koja su, prema itanju Munibe Spaho, obuhvatala mezre Dnoluku, Diviane, Bekri (?), Gornju i Do(l)nju Sjenicu (?). (Muniba Spaho, Mukarer-nama Husrev-begove mulk-name, Prilozi za orijentalnu filologiju, X-XI/1960-61, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1961., str. 208, 212). Navedene mezre se spominju i u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1542, s tim da se navodni lokalitet Bekri prije moe itati kao Bistrica Gora, a umjesto o Sjenici, jasno se vidi da se radilo o Gornjoj i Do(l)njoj ibenici. (BOA, TD 211, str. 138.) Na navede-nim podrujima u kasnijim defterima se spominju itava sela. A. Handi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2, str. 405-416.

12 Posebno istiemo da su posjed pod imenom ifluk mogli drati i nemuslimani, o emu, izmeu ostalog, svjedoi i podatak da se u popisu Bosanskog sandaka iz 1468-69. spominje ifluk nekog kneza Matije. Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468./69. godine, Mostar: Islamski kulturni centar Mostar, 2008., str. 54 [Dalje, A. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna].

13 O pitanjima vezanim za ifluke vidjeti u: mer Ltfi Barkan, iftlik, u: slam Ansiklopedisi, III, stanbul: Milli Eitim Basmevi, 1977., str. 392-397; Halil nalck, iftlik, u: The Encyclopaedia of Islam, New Edition, II, Leiden: E. J. Brill, , 1991., 32-33; nalck, The Emergance of Big Farms, iftliks: State, lanlords and tenants, u: Contributions lhistoire conomique et sociale de lEmpire ottoman, Collection Turcica, III, (ur.: Jean-Louis Bacqu-Grammont, Paul Dumont), Louvain: Peeters, 1983, str. 10526 [Dalje: H. nalck, The Emergance of Big Farms] ; Avdo Sueska, O nastanku ifluka u naim zemljama, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVI, Sarajevo, 1965., str. 37-57 [Dalje: A. Sueska, O nastanku ifluka]; Avdo Sueska, Popis ifluka u rogatikom kadiluku iz 1835. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, XIV-XV (1964-65.), 1969, str. 189-272 [Dalje: A. Sueska, Popis ifluka u rogatikom kadiluku]; A. Alii, Pokret za autonomiju, 1-440; Nedim Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam (sa naroitim obzirom na agrar-ne odnose), Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1952., str. 5-146 [Dalje: N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam]; Nedim Filipovi, Odakluk timari u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugo-slovenskih naroda pod turskom vladavinom, V (1954-55), Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1955., str. 251-274 [Dalje: N. Filipovi, Odakluk timari]; Nedim Filipovi, Bosna i Hercegovina, u: Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb: kolska knjiga-Zagreb, 1959., str. 115-151 [Dalje: N. Filipovi, Bosna i Hercegovina, HNJ]; Nedim Filipovi, O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i ifluenja: neke implika-cije islamizacije u Bosni i Hercegovini, Prilozi, XVII/18, Sarajevo: Institut za istoriju,

Fahd Kasumovi

100 ANALI GHB 2014; 43 (35)

no neproizvodnog stanovnitva na podruju Bosanskog sandaka susreu se jo od poetka osmanske vlasti na ovim prostorima.14

S terminom ifluk u uskoj je vezi i izraz ifluenje, konstrukt-pojam15 koji se obino predstavlja kao oznaka za navodni zakonomjerni16 proces prijelaza rajinske zemlje u ruke neproizvoake klase,17 odnosno naziv za uspostavljanje i akumulaciju iflukih dobara,18 izvlaivanje seljaka i stva-ranje velikih posjeda u rukama veleposjednike klase,19 ubacivanje treeg lica izmeu spahije i seljaka/raje,20 ili u drugoj verziji izmeu drave i stvarnog obraivaa ili nominalnog nosioca tapije, ime se, u konanici, stvarala neka vrsta meuposjeda koji je pripadao ifluk-sahibiji (posjedniku

1981., str. 25-44 [Dalje: N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije]; Vladislav Skari, Postanak i razvitak kmetstva u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, III, ur.: Milorad Ekmei, Sarajevo: Veselin Maslea, 1985., str. 89-96 [Dalje: V. Skari, Postanak i razvitak kmetstva]; Radmila Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku u XVIII veku, Zbornik Filozofskog fakulteta, XI-1, Beograd: Beogradski univerzitet, 1970., str. 525-549 [Dalje: R. Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku]; Dimitar Pop-Georgiev, Sopstvenosta vrz iflicite i ifligarskite agrarno-pravni odnosi vo Makedonija do Balkanskata vojna 1912, Skopje: Institut za nacionalna istorija, 1956., str. 1-188.

14 Na tzv. bosanskom krajitu jo 1455. spominju se hssa-ifluci, to oznaava posjede koje su za razliku od rajinske zemlje (raiyyetli yer) timarnici mogli obraivati u vlastitoj reiji ili su ih, pak, davali na obraivanje zainteresiranim stranama prema odreenoj pogodbi (Hazim abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia: Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1964, str. 23 [Dalje: H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia]). S druge strane, ifluci koje su uz tapiju drali vojnici (dakle: izvan hssa-zemlje) i ostalo primarno neproizvodno stanovnitvo pojavljaju se u prvom popisu Bosanskog sandaka iz 1468-69 (A. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna, str. 53, 66, 68, 71). Slino ovome, ifluci u rukama vojnik susreu se i u katastarskim popisnim defterima Bosanskog sandaka iz 1485. i 1489. godine (BOA, TD 18, str. 4-15; BOA, TD 24, str. 237, 833).

15 Svi pojmovi u jeziku su konstruirani u odreenom povijesnom trenutku. Ovdje posebno istiemo da je takav i pojam ifluenje, uz napomenu da se radi o konstruktu koji nije doslovno preuzet iz osmanskih izvora, ve se zasniva na pojmu ifluk koji postoji u osmanskim izvorima.

16 ifluenje je zakonomjeran proces, izmeu ostalih, i za Aliia (A. Alii, Pokret auto-nomiju, str. 50), Suesku (A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 37) i Filipovia (N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije, str. 25). urev je ifluenje smatrao za dio tzv. turskog feudalizma, pa tako i za pojavu koja je bila podvrgnuta navodnim zako-nitostima razvitka (B. urev, Prilog pitanju razvitka, str. 156-160).

17 A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 37.18 N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije, str. 25. 19 A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 99; A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 41.

Radmila Trikovi, takoer, spominje izvlaivanje raje iz njenih batina (R. Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku, str. 525).

20 A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 100; N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262. Filipovi navodi da se u nedostatku adekvatnijeg izraza za ovaj proces koristi termin ifluenje.


101ANALI GHB 2014; 43 (35)

ifluka).21 Nema konsenzusa u literaturi o tome kada je ovaj proces zapoeo: po jednima to se desilo, tek, u 17., po drugima, krajem 16. stoljea; neki autori predlau sputanje te granice do prve polovine 16. stoljea, a postoje i oni koji smatraju da je ifluk dio osmanske historije od najstarijih vremena osmanske drave, a ne, tek, od 17. stoljea.22 ifluenje se u literaturi obino posmatra kao proces koji je negacija timarskog sistema, formalno zakoni-ta, ali generalno tetna pojava, a postoje i radovi u kojima su iznijeti neto smjeliji stavovi te se govorilo o nezakonitom ifluenju. Navedene teze su generalizirane u historiografiji, esto neopravdano. ifluki sistem i ifluki odnosi koji su ukljuivali odnose ifluk-sahibij i njihovih ifija nazi-

21 A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 48, 61. 22 Primijetili smo da su razliiti autori zagovarali oprena rjeenja ovog problema, kao i da

se u opusu jednog te istog autora mogu pronai neujednaena, pa, ak, i kontradiktorna miljenja. Sueska je u svom radu o iflucima iz 1965. znao da je, sporadino, ifluka bilo jo od poetka osmanske vlasti u Bosni, ali mu to nije bilo dovoljno i da, istovre-meno, govori o tako ranom ifluenju. Piui o iflucima i ifluenju u Bosni, koristi, izmeu ostalog, i dokumente iz 60-ih godina 16. stoljea te, na osnovu njih, tvrdi da su se bosanske spahije vrlo rano sluile razliitim sredstvima da stvore nove i poveaju granice starih ifluka. Osim toga, koristio je i podatke kanunnama iz prve polovine 16. stoljea, iz vremena sultana Sulejmana Kanunija, te je, zahvaljujui njima, nastojao argumentirati tezu da su spahije mogle stvarati ifluke proirivanjem svoje hssa-zemlje (A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 46-55). Bez obzira na ove primjere, on je 1971. u udbeniku za studente Pravnog fakulteta u Sarajevu govorio o pojavi ifluenja krajem 16. i na prijelazu u 17. stoljee, pri emu je to, prema njemu, oznailo drugu etapu u razvoju osmanskih agrarnih odnosa. Ova tvrdnja je jednim dijelom bila rezultat toga to je Sueska u navedenom djelu poetak ifluenja dobrim dijelom vezivao za navodno ivlje uee tzv. feudalnih slojeva u prometu seoskim dobrima, mada je bio svjestan i drugih naina na koje se moglo doi do ifluka. (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 99-100). Alii je 1996. tvrdio da su se ifluci poeli javljati u drugoj polovini 17. stolje-a. tavie, on to neoprezno naziva injenicom, mada to nije mogao niim potkrijepiti (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 66). Zanimljivo je da je isti autor 2008. govorio o genezi ifluka u Bosni od 15. do 19. stoljea te je, tako, poetak jednog vida iflukih odnosa smjestio u mnogo raniji period nego u svojim prethodnim radovima (A. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna, str. XXIII, 260). Skari je zametak docnijeg itlukog sistema vidio jo u prvoj polovini 16. stoljea, pozivajui se na pojedine fetve u kojima se govori da se teakov hakki karar moe i prodati. Konkretne podatke o sluajevima prodaje naao je u sidilima sarajevskog suda iz 60-ih godina 16. stoljea. (Vladislav Skari, Iz prolosti Bosne i Hercegovine XIX vijeka, u: Izabrana djela, III, prir.: Milorad Ekmei, Sarajevo: Veselin Maslea, 1985., str. 28 [V. Skari, Iz prolosti Bosne i Hercegovine]). Nedim Filipovi smatrao je 1955. da su ispravne Skarieve pretpostavke da poetak ifluenja treba staviti u prvu polovinu 16. stoljea. On je znao za postojanje ifluka u Bosni u rukama vojnike klase jo u 15. stoljeu, pa se iz ovog vidi da on nije smatrao da su pojam ifluenje i postojanje ifluka u rukama neproizvodne klase nuno morali biti povezani (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 255). abanovi je istakao da su ifluci u Turskoj postojali od najstarijih vremena njene historije, a ne tek od 17. st. s tzv. ifluenjem (H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 123).

Fahd Kasumovi

102 ANALI GHB 2014; 43 (35)

vaju se substrukturnim u odnosu na pretpostavljenu osnovnu strukturu koja je, izmeu ostalog, nazivana osmanskim klasinim agrarnim odnosima.23 Suprotstavljena miljenja ne zavravaju se na gore navedenim pitanjima.

23 Alii je tvrdio je da je ifluki sistem sistematski naruavao odnose na timaru, kao i da je objektivno (?!) znaio negaciju timarskog sistema. Neko tree lice izmeu timar-nika i rajetina nije moglo koristiti timarniku i samo mu je moglo donijeti tetu, jer je objektivno slabilo materijalnu mo rajetina. ifluki sistem je nazvao substrukturnim, s tim da je u kontekstu u kojem je to upotrijebio podrazumijevao da se u okviru klasinih agrarnih odnosa bio poeo razvijati i drugi vid agrarnih odnosa ifluki odnosi. Pored toga, pod Filipovievim utjecajem on govori i da je bosansko drutvo substrukturno drutvo globalnog osmanskog sistema. ifluke odnose je oznaio kao nezakonito remeenje sistema tapija (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 16, 45, 46, 47, 49, 61). Na drugom mjestu govorio je o iflukom sistemu kao o pojavi koja je, navodno, u potpunoj koliziji s timarskim sistemom te o pojavi nezakonitog i prikrivenog procesa ifluenja, za koji kae da je znaio propadanje timarskog sistema, ali i propadanje seoskog posjeda i osiromaivanje ratara (Ahmed S. Alii, Sidili kadije kaze Novi Pazar: od 1766. do 1768. godine, Novi Pazar: Istorijski arhiv Ras, Sarajevo: Historijski arhiv Sarajevo, 2012., str. 199). Sueska je tvrdio da je ifluki sistem razarao mirijsku zemlju i da je, zajedno s vojnim porazima, Osmansko carstvo doveo na rub propasti tokom 18. stoljea, to shvatamo kao prilino neumjerenu i neutemeljenu ocjenu (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 103). Filipovi je smatrao da je proces ifluenja negacija mirijske zemlje, da je on razarao mirijsku zemlju, ali i da je on, s druge strane, formalno i pravno bio usa-glaen sa sistemom mirijske zemlje (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262). Ustanovu ifluka i odakluk-timare u Bosni je oznaio kao neku vrstu domae, bosanske substruk-ture u sferi feudalnog posjeda, koja se, po njemu, stvarala ispod povrine osmanskog feudalnog poretka u Bosni. Dopunjava to iskazima da su bosanski ifluci bili pod svodom osmanske ustanove ifluka i da je reena substruktura formalno bila u skladu s osmanskom strukturom (N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije, str. 33). Na ovom mjestu on ustanovu timara i ifluka razumijeva u kontekstu odnosa lokalnog bosanskog, i opeg osmanskog. Znai, bosanski ifluk posmatra u okviru strukture osmanskog ifluka, a bosanski timar u okviru strukture osmanskog timara, kao to i bosansko dru-tvo posmatra kao substrukturu u okviru strukture osmanskog drutva. Meutim, ovakvu terminologiju nije prihvatio veliki broj sljedbenika u nauci. Filipovi u navedenom radu preferira razvijanje ideje o substrukturnom drutvu budui da nastoji shematski iskoristiti strukturalistiki rjenik, to nije radio 1955. piui o istim problemima u radu o odakluk-timarima. Ne osjeaju se strukturalistiki utjecaji kod Filipovia samo u isforsiranom traenju struktura i substruktura, ve i u izrazu binarizam koji je on na vie mjesta u ovom radu koristio govorei o tzv. bosanskom substrukturnom binarizmu. Naime, izuavanje tzv. binarne suprotstavljenosti spada meu kljune koncepte strukturalizma. Drimo da je to radio zbog toga to su razne varijante strukturalizma jedno vrijeme bile u modi u brojnim naunim oblastima. Meutim, treba imati u vidu da strukturalni odnosi nisu neto to postoji de facto, kao oevidan poseban entitet, ve su to formalne reprezentacije i konstrukcije koje dio naunika koristi kako bi pokuao spoznati i objasniti neku kulturnu ili drutvenu pojavu. Pravo pitanje jeste: da li svaki takav pokuaj pomae pri lakem definiranju i tumaenju odreenih pojava - ili ne, odnosno da li se neke stvari mogu jednostavnije iskazati. Drimo da mogu i da je uvoenje pojma substruktura mogue, ali ne i nuno za razumijevanje osmanskih drutvenih i posjedovnih odnosa u Bosni, kao ni drugdje.


103ANALI GHB 2014; 43 (35)

Po jednima ifluenje je, uglavnom, vreno silom, dok drugi istiu da nije poifluavano starosjedilako stanovnitvo24 i da nije bilo nasilnog iflue-nja.25 Osim ovoga, postoje tvrdnje da timarnici nisu pravili ifluke na svojim vojnikim posjedima, jer to kako se smatra zakon nije dozvoljavao, dok drugi dre da je upravo formiranje ifluka na svojim spahilucima jedna od znaajnih osobina ifluenja u Bosni.26 Zanimljivo je da autori koji su pisali

24 Ukoliko se, ve, izabere koristiti tradicionalno upotrebljavane tranzitivne glagole poi-fluavati i ifluiti (ili: poitluavati i itluiti), ini se prihvatljivijom varijanta da se oni odnose na poifluavanje zemlje, a ne stanovnitva, koliko god je stanovnitvo bilo povezano sa zemljom u datim historijskim okolnostima. ifluk je zemljina katego-rija i ima vie smisla da se zemlja pretvara u ifluk, dok se stanovnitvo pretvara u ifije ili postaje ifijama. Meutim, injenica je da pojedini historiari, kao to su, izmeu ostalih, Alii i Sueska, govore i o poifluavanju stanovnitva (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 62; A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 54). Drimo da je navedena pojava posredan ili neposredan rezultat utjecaja pojedinih srpskih pisaca iz prve polovine 19. stoljea. Naime, Karadi je u svom rjeniku tvrdio da je Ali-paa Vidai [tj. Fidahi] itluio Jadrane, a prije toga je govorio da su daije poitluile svu Srbiju. Vuk Stefanovi, Srpski rjenik: istolkovan njemakim i latinskim rijema, Be, 1818., str. 903 [V. Stefanovi, Srpski rjenik].

25 Alii je obino zastupao tezu da nije bilo nasilnog ifluenja, i to, naizgled, prilino vrsto. On to na nekim mjestima u svojim radovima izriito kae, i to kao kategorinu i, prije svega, generalnu izjavu. Bez obzira na ovo, na drugim mjestima (u istom radu, ali, ipak, odvojeno od mjesta na kojima iznosi primarnu tezu!) iznosi miljenje koje je suprotno ovome, pa tako spominje i pokuaje da se neko silom uvede u ifluki odnos te istie da se to deavalo na podruju Zvornikog sandaka, kao i u Hercegovini. Nastoji to protumaiti utjecajem iz Srbije. Meutim, o Bosanskom sandaku na taj nain ne govori. (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 62, 68). Sueska otvorenu i grubu silu prvenstveno vidi u Srbiji, dok za Bosnu navodi da su u osobenim historijskim uvjetima domae spahije veinom pretvarali svoje spahiluke u ifluke naseljavajui na njih kasnije ifijsko stanovnitvo. Na to dodaje i odreene sluajeve nasilnog ifluenja u dijelovima Bosanske krajine, Posavine i Podrinja, navodei da su oni bili slini onima u Srbiji, kao i da su dovodili do buna i otpora seljaka. Dosta panje je posvetio stvaranju ifluka na pustoj zemlji te pojanjavanju naina na koji je zemlja mogla ostati pusta. Primjetno je da uzima u obzir i razliite poreske i druge pritiske koji su mogli utjecati na raju da napusti zemlju, ali, ipak, u osnovi on prilino razlikuje temeljne faktore u nastanku ifluka i ope stanje u Bosni od situacije u Srbiji (A. Sueska O nastanku ifluka, str. 55). S druge strane, u znaajnom dijelu neto starije historiografske literature uglavnom se izdvaja i naglaava otvoreno nasilje kao primaran faktor u nastanku ifluka. Na primjer, Vasilj Popovi tvrdio je da su ifluci u Bosni u najveem broju sluajeva nastali tako to bi beg prinudio raju da mu odstupi zemlju. Nije uspjeno pojasnio ta mu daje legitimitet za tvrdnju da to vai u najveem broju sluajeva, a oslonac pronalazi u razliitim novinskim lancima i srpskim narativima iz 19. stoljea [Vasilj Popovi, Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog reima Abdul-medida (1839-1861), Beograd: Srpska akademija nauka, 1949., str. 24] [Dalje: V. Popovi, Agrarno pitanje u Bosni ].

26 Sueska je smatrao da su bosanske spahije u specifinim uvjetima pretvarali svoje spa-hiluke u ifluke (A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 50-52). Alii je, s druge strane, smatrao da spahije nisu pravili ifluke na svojim vojnikim posjedima, jer, kako tvrdi,

Fahd Kasumovi

104 ANALI GHB 2014; 43 (35)

na engleskom jeziku, uglavnom, nisu koristili neki izraz koji bi bio ekvivalent terminu ifluenje; umjesto toga, oni radije koriste ifluk kao temeljni izraz i jednostavno govore o formiranju ifluka i karakteristikama razliitih vrsta ifluka.27 S druge strane, u turskoj historiografiji se ponekad susree izraz iftlikleme, koji se moe shvatiti kao svojevrstan ekvivalent naem izrazu ifluenje.28

* * *

Brojna neslaganja izmeu razliitih autora mogua su, izmeu ostalog, i zbog toga to je ifluenje - kao to smo ranije istakli - konstruirani termin, to razliitim autorima omoguava manipulaciju istim, u skladu s njihovim shvatanjima pojednih historijskih pojava i procesa. Ovim ne elimo rei da je svaki konstrukt nuno negativan, jer se u nauci koristi itav niz konstrukata radi lakeg opisivanja pojedinih sloenijih pojava i procesa. Bitno pitanje jeste da li su termini koji su skovani povezani sa stvarnim dogaajima, zatim koliko nam koriste u pisanju povijesti te da li unose zabune u historiografiju koje bi se drugaijim pristupom mogle izbjei. Naime, ifluenje je, upravo, termin koji moe s vremena na vrijeme izazivati odreene nedoumice budui da nema opeprihvaene definicije, a njegovi konstruktori i promotori su ga u historiografiji upotrebljavali na razliite naine iznosei gledita koja se ponekad meusobno ne podudaraju.29 Navedeno je, na koncu, rezultiralo

to zakon nije dozvoljavao (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 62). Filipovi navodi da bar u prvo vrijeme nisu mogli ifluiti na svojim timarima, jer bi to predstavljalo flagran-tan sukob s ustanovom timarske organizacije (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262).

27 McGowan, ipak, spominje i izraz chiftlicization. Navedena rije konstruirana je pod utjecajem literature na slavenskim jezicima, ali je i sam autor rijetko koristio u svom radu. Bruce McGowan, Economic Life in Ottoman Europe: Taxation, Trade and Struggle for Land 1600-1800, Cambridge: Cambridge University Press, 1981., str. 207 [Dalje: B. McGowan, Economic Life in Ottoman Europe].

28 Meu turskim autorima koji koriste izraz iftlikleme, a koju su pisali i o Bosni i Hercegovini su, na primjer, T. Gran i A. Uzun. Tevfik Gran - Ahmet Uzun, Bosna-Hersekte Toprak Rejimi: Eshb- Alka ve iftiler Arasndaki likiler (1840-1875), u: Belleten, LXX/259, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 2006., str. 869.

29 Sam glagol itluiti koristio je jo 1818. Karadi u Srpskom rjeniku navodei da to to je Ali-paa Vidai itluio Jadrane znai da ih je apsio i nagonio da mu prodadu svoju zemlju i da budu njegov itluk (V. Stefanovi, Srpski rjenik, str. 903 ). Upravo u smislu koji mu je Karadi dao ifluenje ili itluenje ulazi kasnije i u nauku, s tim da vremenom prolazi i odreene modifikacije sadraja termina, kao i konteksta u kojem se upotrebljava. Meutim, zanimljivo je da u nauci svaki ifluk u rukama vojnika i drugih pripadnika neproizvodnog stanovnitva nije uvijek bio oznaen kao rezultat ifluenja od strane nekih historiara. ini se da je to, po svoj prilici, bio rezultat toga to su pojedini autori ifluenje tradicionalno i dalje vezivali dobrim dijelom za prijelaz rajinske zemlje u ruke neproizvodne klase u vidu kupoprodajnih transakcija ili, pak, za otimanje zemlje


105ANALI GHB 2014; 43 (35)

zanimljivom situacijom u kojoj bilo koja upotreba termina ifluenje i poi-fluavanje neovisno od volje onoga koji ga je upotrijebio donosi sa sobom niz dodatnih asocijacija i predstava koje ukazuju na neopravdanu generali-zaciju ovog pitanja, kao to su, izmeu ostalog, ranije spomenuti: nasilje, nezakonitost, opa tetnost za dravu i proizvodno stanovnitvo, izvlaivanje seljaka te pretjerano vezivanje nastanka ifluka za kupoprodajne odnose i otimanje zemlje, a zanemarivanje drugih naina nastanka ifluka. Dosadanja historiografija preuzela je iz junoslovenskih narativnih izvora 19. stoljea izraze ifluenje i poifluavanje te je nastojala dopuniti tradicionalne per-cepcije nastanka i akumulacije ifluka u rukama neproizvodnog stanovnitva novim sadrajima koji su nekada utemeljeni na prvorazrednim izvorima, dok su drugi ponekad bili i ideoloki kontaminirani. Meutim, promjena kon-teksta, pa i nekih kljunih postavki, uz zadravanje starog izraza ifluenje, jednim dijelom moe donijeti promjene i prihvatljiva rjeenja, ali se sa starim terminom obino provuku i predodbe koje su problematine ukoliko se shva-

i nasilno stjecanje tapije. Skari je, piui o agrarnim prilikama u Bosni, rekao da se dosta rano - kako kae, jo od prve polovine 16. stoljea - uvodi praksa da se teakov hakki karar moe i prodati, to nastoji potkrijepiti odreenim fetvama, a onda konkretno navodi jedan sluaj takve prodaje iz 1566. On u ovome vidi zametak docnijeg itlukog sistema. (V. Skari, Iz prolosti Bosne i Hercegovine XIX vijeka, str. 28). Filipovi je smatrao je 1955. da su ispravne Skarieve pretpostavke da poetak ifluenja treba staviti u prvu polovinu 16. stoljea, to znai da i on kupoprodaju vezuje na ovom mjestu s poetkom ifluenja. On je u drugom radu dokazao da su brojni vojnici imali ifluke u Bosni jo u drugoj polovini 15. stoljea, pa se iz ovog vidi da on nije smatrao da su pojam ifluenje i postojanje ifluka u rukama neproizvodne klase nuno morali biti povezani. (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 255; N. Filipovi, Pogled na osmanski feudali-zam, str. 118-119). Navedene stavove o ovom pitanju isti autor zastupao je i u sintetskom osvrtu koji je objavio u okviru projekta Historija naroda Jugoslavije: ifluenje se ne spominje kada se govori o 15. stoljeu, ve se samo govori o iflucima, dok se u dijelo-vima koji se odnose na 16. stoljee koristi izraz iftluenje i iftluk (N. Filipovi, Bosna i Hercegovina, HNJ, str. 114-151). Zanimljivo je i Sueskino stanovite. Naime, on je u jednom radu tvrdio da od momenta kada poinju da ivlje uestvuju ti slojevi [i.e. slojevi feudalne klase] u prometu seoskim dobrima zapoinje proces ifluenja (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 100). Oito je on ovdje forsirao vezu ifluenja i kupoprodajnih transakcija, ali u drugim radovima, suprotno tome, uvodi u opticaj i tezu da su spahije u Bosni naseljavale na pustu zemlju koloniste, kao i da su pod specifinim uvjetima spahije zahvatile raniju rajinsku zemlju, a spominje i nasilno poifluavanje u odreenim dijelovima Bosne. Bez obzira na ovo, injenica je da u ranije navedenom radu poetak ifluenja, ipak, nije vezao za te druge naine nastanka ifluka. Znao je da su ifluci u Bosni postojali jo od poetka osmanske vlasti, ali je tvrdio da su oni predstavlja-li sporadina pojavu (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 102, 103; A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 37-56.). S druge strane, Alii govori o ifluenju i poifluavanju te je nastanak ifluka primarno vidio u dovoenju ifija na opustjela zemljita na kojima je od ranije osigurana tapija, mada je znao znao i za druge mogunosti za nastanak ifluka koje, ipak, ne istie u prvi plan. (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 63-63).

Fahd Kasumovi

106 ANALI GHB 2014; 43 (35)

te kao opa odlika svih ifluka, a upravo je to ponekad sluaj. Stoga, umjesto o ifluenju, preferiramo razgovor o iflucima i uestvovanju nepoljoprivred-nih slojeva stanovnitva u posjedovanju dravne/mirijske zemlje, pa, ak, i ako to znai da e biti upotrijebljena koja rije vie prilikom opisivanja neke povijesne situacije zbog izostavljanja navedene rijei. Drimo da je to jedno-stavnije i upotrebljivije te da kombinacija konktesta i pravnog termina ifluk osiguravaju mnogo vie preciznosti nego koritenje termina ifluenje, koji je brojnim tumaenjima na neki nain kompromitiran.30

Uspostavljanje i akumulacija iflukih dobara u rukama primarno nepo-ljoprivrednog stanovnitva se moe prihvatiti kao proces pod kojim podra-zumijevamo skup radnji koje su se postupno odvijale, ali upitna je tobonja zakonomjernost tog procesa, koja se susree u radovima marksistikih histo-riara: Nedima Filipovia, Branislava ureva, Avde Sueske, kao i kod Ahmeda S. Aliia, koji, dodue, ne spada u marksistike historiare, ve je od velikana nekadanje jugoslavenske historiografije naslijedio pojedine his-toricistike pojmove, ukljuujui i zakonomjernost nastanka ifluk.31 Cijeli koncept zakonomjernosti ili zakonitosti povijesnog kretanja/razvitka snano je prisutan u marksizmu, kao i kod mnogih autora razliitih usmjerenja i ide-olokih pripadnosti, ali treba znati i da je on doveden u pitanje od strane utje-cajnih kritiara i teoretiara, kao to je, na primjer, Karl Popper.32 U skladu s

30 Filipovi je govorio da koristi izraz ifluenje, u nedostatku adekvatnijeg izraza (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262). ini se da i sam osjea da postoji i neko adekvat-nije rjeenje, ali, ipak, nije napravio korak dalje te, slijedei tradiciju, nastavlja koristiti izraz ifluenje. Prema naem miljenju, raskid s tom tradicijom je to adekvatnije rjee-nje, i to na nain koji smo opisali u osnovnom tekstu ovog rada.

31 Filipovi, urev i Sueska oznaeni su kao marksistiki historiari zbog toga to su, u teoretskom smislu, zagovarali kljune marksistike ideje, kao to su, na primjer, materija-listiko shvaanje drutva i povijesti, drutveno-ekonomske formacije, dijelektiki razvoj, klasna borba, eksploatatorski proizvodni odnosi etc. Alii dijeli neke koncepte s njima, ali to, ipak, nije evidentno u tolikoj mjeri da bi ga mogli smatrati marksistom, mada se njegova pozicija zbog zakonomjernosti moe oznaiti kao historicistika, u popperovskom smislu te rijei. Meutim, bez obzira na navedeni termin, ne ini se da on vjeruje u zakonitost na isti nain kako su to inili naunici 19. stoljea. E. H. Carr bi rekao da se izraz zakon esto koristi u ime starih dobrih vremena, ali se, zapravo, u njega vie ne vjeruje na jednak nain kao i ranije. Na koncu, u jugoslavenskoj socijalistikoj historiografiji navedeni model bio je institucionalno promoviran i podravan te je on primjetan u ovoj ili onoj mjeri kod velikog broja historiara koji su stvarali u dotinom periodu ili koji su obrazovani u njemu.

32 Karl R. Popper, The Open Society and Its Enemies, II, The High Tide of Prophecy: Hegel, Marx and the Aftermath, London: Routledge, 1947., str. 1-352. Odbacivanje povijesnih zakonitosti primjetno je i u odreenim prirunicima i raspravama o historijskoj nauci koje su sastavili profesionalni historiari, kao to je, na primjer, What is History? E. H. Carra. Navedeno djelo imalo je veliki utjecaj na razliite generacije historiara: tampano je vie puta u razliitim dravama i na razliitim jezicima - prvi put 1961. godine. Edward Hallet Carr, What is History?, Penguin Books, 1987., str. 1-188.


107ANALI GHB 2014; 43 (35)

tim, smatramo da je nenauno uvjerenje da su otkriveni odreeni povijesni zakoni i ekonomske nunosti koje upravljaju ukljuivanjem neproizvod-nih slojeva stanovnitva u posjedovanje ifluka, odnosno ne osporavamo ideju da su ekonomske prilike imale znaajnu ulogu u drutvu, ali drimo da su zakon i nunost prejaki termini za neto to je, u osnovi, samo jedan od niza historiografskih naina pomou kojih su reprezentirana i interpretirana povijesna deavanja u osmanskom periodu historije Bosne i Hercegovine. Ne negiramo ni da postoje odreeni uzroci i pojave koje obino proizvo-de odreene posljedice, ili od kojih se to, u najmanju ruku, oekuje, ali ne i nuno, niti po strogoj zakonitosti.

Slino ovome, nekadanja predstava o tzv. ifluenju kao o negaciji mirij-ske zemlje, ili kao o negaciji timarskog sistema, ima korijen u Marksovom i Engelsovom razumijevanju dijalektike. Naime, oni su poimali mijenu i kretanje u povijesti kroz dijelaktiku trijadu teze, aniteteze i sinteze, pri emu je aniteza bila prva negacija, dok je sinteza prestavljala negaciju negacije. Ovo praktino znai da se u povijesti trae zakonitosti koje odreuju kretanje i dinaminost, to je, na koncu, od strane Engelsa izraeno kroz tri zakona koji upravljaju povijesnim tokom: zakon o prijelazu kvantiteta u kvalitet, zakon o jedinstvu i borbi suprotnosti i zakon o negaciji negacije.33 Odrazilo se ovo i u marksistikoj historiografiji te se poelo tragati za suprotnostima u osmanskoj historiji, a kao jedne od temeljnih nale su se klasne suprotnosti, kao i suprotnost tzv. ifluenja s mirijskom zemljom i timarskim sistemom. Meutim, kao to je pokazao Popper, vrijednost metoda koji se zasniva na dijalektikom postupku najbolju primjenu moe imati na polju misli i ideja, mada on i to kritizira, a posebno je problematino dijalektiko objanjavanje historije i razvoja fizikih realnosti.34 U svjetlu ovih podataka treba razumjeti i to kako se dolo do teza o procesu ifluenja kao o navodnoj ekonomskoj negaciji mirijske zemlje i timarskog sistema, to je kako pojedinci tvrde na koncu, trailo i njihovu politiku negaciju.35 Naime, shema s dvije negacije je oita i rezultat je stalnog marksistikog, i esto isforsiranog traganja za raznoraznim negacijama i suprotnostima koje su pretjerano naglaavane, a posljedice pojedinih povijesnih dogaaja su promovirane u nune inove koji su morali uslijediti zbog djelovanja univerzalnih ekonomskih sila i nunosti koje upravljaju povijeu. Meutim, upitno je koliko je, uope, opravdano

33 Friedrich Engels, Dialektik der Natur, u: Karl Marx: Friedrich Engels: Werke, Band 20, Berlin: Institut fr Marxismus-Leninismus beim ZK der SED- Dietz Verlag Berlin, 1975., str. 348.

34 Karl R. Popper, What is dialectic?, Mind, New Series, vol. 49, no. 196 (oct, 1940), Oxford University Press, str. 403-426.

35 Navedeni stav izrekao je Nedim Filipovi nastojei primijeniti ideje Marksa i Engelsa na osmanski timarski sistem. N. Filipovi. Odakluk timari, str. 262.

Fahd Kasumovi

108 ANALI GHB 2014; 43 (35)

openito rei da su svi ifluci i batine u posjedu primarno nepoljoprivred-nih slojeva stanovnitva negirali mirijsku zemlju i timarski sistem, a, isto tako, ne vidimo dobitak i prednosti u shematskoj, dijalektikoj formulaciji da je timarnik koji je uestvovao u tzv. procesu ifluenja bio svoja vlastita negacija. Dotini ifluci su nastajali na mirijskoj zemlji i kao integralni dio onoga to oznaavamo kao timarski sistem; bili su uklopljeni u postojea pravila o posjedovanju mirijske zemlje, a njihovi posjednici su bili zakonski priznati te je navedena pojava kao takva opstala stoljeima.36 Poto je najve-i dio obradive zemlje u Osmanskom carstvu bio u mirijskom ili dravnom vlasnitvu, to je i najvei dio ifluk bio na dravnoj zemlji, a pored njih, u manjoj mjeri, postojali su i privatni ifluci te se za njih, zapravo, moe rei da su predstavljali pravu suprotnost miriji.37 S tim je povezano i pitanje da su svi ifluci iznutra razarali mirijsku zemlju ili timarski sistem. Ako je tvrdnja o razaranju tana, onda bi to znailo da su osmanske vlasti osmislile neto to je unaprijed ekonomski tetilo dravi i timarima, a da toga nisu bili svjesni vie stotina godina, niti su to pokuavali promijeniti. Smatramo da to nije bio slu-aj. Ustupanje prava posjeda nad iflucima i batinama vojnicima i ostalom neproizvodnom stanovnitvu bilo je pravno mogue i javno, te je to u nizu sluajeva raeno zbog toga da bi se zadrao nivo obraenosti zemlje, odno-sno kako bi drava i timarnici, kao njeni predstavnici i slubenici, finansijski opstali i kako bi, uope, imali bilo kakav prihod.38 Moe se, tavie, rei da su takvi ifluci bili korisni za dravu i timarnike, a ne tetni. Stoga, neutemeljena

36 Dokaz da su ifluci zakoniti nalazimo u tome to se ifluk kao kategorija susree u kanu-nima, kao i u katastarskim popisnim deferima, pri emu je bilo zakonito da vojna lica mogu uivati odreene ifluke uz tapiju. S druge strane, neki ifluci su mogli biti usta-novljeni koritenjem nezakonitih sredstava, to je drava nastojala sankcionirati, ukoliko je imala pouzdane informacije o tome.

37 Bostandibaa Abdullah-beg imao je 1489. na podruju sandaka Bosna ifluk koji se nalazio u njegovom privatnom vlasnitvu (ber-vech-i mlkiyyet ve mufiyyet ve mse-llem deftere sebt olnd). BOA, TD 24, str. 599.

38 U nauci je dobro poznata osmanska politika naseljavanja i kultivacije pustih zemalja, kao i njeno utemeljenje. Primjeri koji svjedoe o ovome mogu se pronai i u Bosanskom sandaku. Naime, u opirnom popisnom defteru iz 1542. spominje se da je Husrev-beg zatraio od vlaha uraina, sina Vukosava, da oivi i naseli mezru Brvenik i da dovede na nju izvana osobe (odnosno tzv. aymne) koji e se tu naselili. (BOA, TD 211, str. 353). Navedeni primjer govori o interesu Osmanlija da se pojedina podruja nasele, a slino se rezonovalo i kad su bili u pitanju ifluci. Na podruju Posavine nalazio se 1542. ifluk Nesuh-vojvode, koji je pripadao Kobau. Ovdje se radilo o mjestima koja su se nalazila na izrazitim pograninim podrujima koja je bilo potrebno naseliti da bi se mogla uspo-staviti proizvodnja. Navodi se da ih je Nesuh-vojvoda naselio i oivio (eneldp iysna sebeb olup), o emu su kadija Kobaa i Murad-beg, sandakbeg Klisa, poslali izvjetaj centralnoj vlasti te su dotina zemljita i prilikom ovog popisa bila ostavljena u posjedu istog uz plaanje novanog ekvivalenta (bedel) za desetinu i salariju. BOA, TD 211, str. 733.


109ANALI GHB 2014; 43 (35)

je generalizacija39 tvrditi da su svi ifluci razarali mirijsku zemlju. Meutim, ne treba otii ni u drugu krajnost. Dugotrajni proces brojanog smanjivanje sloja raje koja je imala tapije za zemlju koju obrauje mogue je posmatrati kao pojavu kojom su na terenu iz stoljea u stoljee mijenjani tradicionalno preovladavajui odnosi u okviru agrarnog sistema i koja je u jednom dijelu sluajeva imala i tetne posljedice za dravu i drutvo, to je konstatacija koja, u naem diskursu, i dalje ne znai nuno posmatranje svakog ifluka u rukama vojnika kao rak-rane osmanskog drutva. Takoer, treba rei da su se znale deavati i odreene uzurpacije u vidu otimanja zemlje od stanovni-tva, kao i pokuaji stvaranja ifluka putem neovlatenog prisvajanja mirijske zemlje, te se ovi oblici nelegalne borbe za zemlju, nesporno, mogu posma-trati kao neto to je tetno za dravu i direktan pokuaj razaranja mirije.40 Za razliku od ovoga, to to su pojedine ifluk-sahibije inile zloupotrebe u vidu pretjeranog ubiranja daa i zahtijevanja kuluka u mnogim sluajevima je, zbog iscrpljivanja stanovnitva, moglo tetiti opim dravnim interesima, ali to, ipak, ne znai da je na taj nain bila razarana sutina mirijske zemlje.41 Mirijska zemlja i ifluci su nadivjeli timare, ali smatramo da se to ne moe iskljuivo svesti na ekonomske razloge i postojanje navodne ope suprot-nosti izmeu tzv. procesa ifluenja i timar. Umjesto da slijepo slijedimo pretjerano simplificirani i generalizirani dijalektiki kod, da bismo razumjeli kako je dolo do kraja timara u Osmanskoj dravi, smatramo da treba uzeti u

39 Kritiziramo neutemeljene generalizacije, a ne svaku generalizaciju kao metodoloki postupak.

40 U carskoj adaletnami, upuenoj 1596. kadiji Revana, spominje se da su odreene osobe koje su dolazile u ime spahijskih sinova, silahdara, janjiara, debedija, topija, kapid-ija, beglerbega, sandakbega i subaa silom doli u posjed (cebren taarruf) niza njiva, bai, vinograda i kua, kao i da su raju tjerali da ih obrauje i anje. Zabranjeno je ovo carskom naredbom. U drugoj adaletnami, upuenoj 1609. beglerbegu Anadolije navodi se da su mnoga sela ostala pusta (arb ve vrn), jer ih je raja napustila. Navedena zemljita su poput svog privatnog vlasnitva (mlk-i mevrslar gibi mutaarrf olup) poeli koristiti pojedini pripadnici sljedeih slojeva: beglerbezi, begovi, kadije, muderri-si, muteferrike, aui, tzv. narod iz buljuka (blk al = naziv za pojedine odrede centralne osmanske vojske), janjiari, kapidije, ostali koji su pripadnici tzv. robovske skupine (ul ifesi = robovi kao carske sluge i podlonici koji su, zapravo, esto razliita istaknuta lica), timarnici te razni monici (aib-i udret) meu stanovnitvom dotinog lokalnog podruja. Napravili su od njih svoje ifluke, a raja se iz straha nije mogla vratiti. Nareeno je da se ovakvi ifluci ukinu. (Halil nalck, Adletnmeler, u: Belgeler, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1993., str. 90, 91, 121, 122, 126, 127 [Dalje: H. nalck, Adletnmeler]).

41 Na osnovu dokumenata iz kasnijeg vremena znamo da su ifluk-sahibije, a nekad i spahije, u Bosni u prvoj polovini 19. stoljea imali zahtjeve od raje/ifija koje je, ak, i osmanska vlast oznaila kao pretjerane (rey-y merme l ve taammlerinden efzn virgler ve anarya idmetler ve sir bunlara mmasil eyler teklf ve tamliyle) i koje je ona pokuala dovesti u red 1843. GHB, Sidil 79, str. 237-239.

Fahd Kasumovi

110 ANALI GHB 2014; 43 (35)

obzir konjukturu razliitih faktora, od politikih do ekonomskih, ukljuujui i razne suprotnosti, kao i ope, sloene historijske okolnosti u prvoj polovini 19. stoljea. Na koncu, mistina sila ekonomskih proturjenosti nije ukinula timar, nego odluka osmanske vlasti, koja je iz raznoraznih razloga smatrala da timar vie ne odgovara potrebama Osmanske drave.

Govorei o prijelazu rajinske zemlje u ruke neproizvodnog stanovnitva marksistiki su historiari obino isticali da se tree lice ubacilo izmeu spahije i seljaka, to, takoer, moe izazivati odreene nedoumice te je takvu generaliziranu formulaciju potrebno dodatno pojasniti. Naime, sporna je nominacija tree lice za ifluk-sahibiju i meuposjed za ifluk. Prema naem poimanju osmanskih agrarnih odnosa, ifluk, u pravnom pogledu, nije nezgrapno imenovani i iskonstruirani meuposjed, ve osnovni posjed, iji uivalac ima tapiju koja mu osigurava pravo stalnosti na zemlji (a- arr) te pravo njenog neometanog posjedovanja i uivanja (a- taarruf) uz plaanje zakonom i defterom propisanih daa. On moe dotinu zemlju sam obraivati, ali je, isto tako, mogao i na drugi nain organizirati njeno obraivanje, ukljuujui i dovoenje obraivaa/ifija42 uz meusobni dogo-vor o nainu raspodjele zemljinih prihoda. Ako je ifluk-sahibija uspio osi-gurati tapiju za odreeno zemljite uz obavezu da timarniku plaa zakonom predviene dae, i ako je, nakon toga, doveo seljake/ifije koji e dotinu zemlju obraivati, zato bi tu ifluk-sahibija bio tree lice koje se ubacilo.43

42 ifija (ifti) u ovom radu podrazumijeva poljoprivrednog radnika koji obrauje odre-eno zemljite prema odreenom dogovorenom aranmanu te ga razlikujemo od pravnog posjednika dotinog ifluka koji je posjednik zemlje (mutaarrf- er), posjednik iftlika (iftlik aibi), a nekad se naziva i iflukija (iftliki). U nekim kanunima iz 15. i 16. stoljea osobe koje su obraivale spahijinu hssa-zemlju kao i pustu rajinsku zemlju (raiyyetli yerler) ije je obraivanje preuzeo na sebe sam spahija nazivaju se izrazom ortak, to je rije koja, openito, oznaava ortaka ili sauesnika u bilo kojoj vrsti posla. U sandaku Ajdin spahiji je na hssa-zemlji davana jedna etvrtina prihoda (A. Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri, 2, str. 49, 157). Navedenu katagoriju treba razlikovati od tzv. ort ili ort ul, napoliara koji su, obino, potjecali od ratnih zarobljenika (N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam, str. 60). U jednoj carskoj naredbi iz 1618. spominje se da je neka raja u Hercegovakom sandaku za sebe tvrdila da su bili ifije (biz bir iftiyz. 82 Numaral Mhimme Defteri (1026-1027 / 1617-1618), Ankara: T.C. Babakanlk Arivleri Genel Mdrl, 2000, str. 220 [Dalje: 82 Numaral Mhimme Defteri]). Neki obraivai ifluka ponekad se u dokumentima nazi-vaju izrazom sluge ili idmet-kr (H. nalck, Adletnmeler, str. 126, 127). U pojedi-nim dokumentima govori se o ifijama koji slue na ifluku (iftligi zerinde idmet iden iftilerimz.... (GHB, Sidil 20, str. 93). Nekada se jednostavno koristi izraz irat iden ili onaj koji obrauje (A. Sueska, Popis ifluka u rogatikom kadiluku, str. 202).

43 Dobar primjer za ovo je ranije spominjani ifluk vovjode Nesuha, koji je bio registriran u defteru Bosanskog sandaka iz 1542. Navodi se da je on navedeni ifluk posjedovao, kao i da ga je naselio i oivio. On je imao tapiju za taj ifluk te je on prema defteru bio u


111ANALI GHB 2014; 43 (35)

Ovdje se on nije ubacio, ve je tree lice dovedeno u vidu ifije. Meutim, obraivai na ifluku nisu nuno morali biti novodoseljeno stanovnitvo, pa postoje i sluajevi u kojima su ifije bile osobe koje su tu istu zemlju ranije drale uz tapiju, ali su na neki nain doli u situaciju da je obrauju pod nepo-voljnijim okolnostima, uz preuzimanje dogovorenih obaveza prema novom posjedniku zemlje (ifluk-sahibiji) te plaanje ranijih, zakonskih naturalnih i novanih daa u korist spahije ili nekog drugog gospodara zemlje.44 Ovo bi se, u neku ruku, moglo prihvatiti kao ubacivanje treeg lica. Meutim, jasno je iz svega ovoga da, prema pravnom kriterijumu,45 ubacivanje treeg lica moe biti odgovarajui opis samo u jednom dijelu sluajeva. Marksistika historiografija ne oslanja se kod ovih postavki na pravni kriterij, odnosno ne

njegovom posjedu. Stoga, ljudi koje je on naselio tu i koji obrauju taj ifluk pod odree-nim uvjetima mogu biti trea strana u odnosu na njega samog i gospodara zemlje, a ne on koji je osnovni posjednik tog ifluka i kome pravo posjeda garantira tapija koju ima u rukama. BOA, TD 211, str. 733.

44 Navedeno se moglo desiti na razliite naine. Na podruju nahije Grahovo zabiljeen je bio jedan sluaj o kojem je neki Abdullah, ehaja au u Bosanskom ejaletu, tvrdio da neke zimmije u odreenim selima nisu obraivali zemlju koja je bila u njihovom posjedu/taarruf. Zbog toga, njegova je supruga uzela, uz plaenu tapijsku pristojbu, od nadlenog zaima navedenu zemlju te je o tome dobila i odgovarajui dokument. Nakon toga, pojavila se raja koja ih je ranije posjedovala te ih je nastojala povratiti u svoj posjed. Meutim, nije im to uspjelo; vratili su na svoja mjesta, ali ovaj put su preuzeli obavezu da za njihovo koritenje plaaju na ime zakupnine (icre) jednu petinu od prinosa supruzi spomenutog ehaje au, koja je bila novi posjednik dotine zemlje. Meutim, vrlo brzo pobunili su se i protiv toga. (BOA, A.DVNS.AHK.BN.d 1, str. 233). Navedeni sluaj je, ak, i zakonski bio mogu, jer, ako navedena raja bez valjanog razloga nije obraivala zemlju due od tri godine, tada je dotini beg mogao, bez problema dati uz tapiju zain-teresiranim osobama. ini se da je u vrijeme kad je porastao interes vojnika za posjedo-vanje zemlje malo trebalo da se takve batine njima i ustupe. Bilo kako bilo, zanimljivo je da se raja tu vratila u novom i za njih znatno nepovoljnijem statusu. Osim ovoga, postojale su i druge mogunosti da stari posjednici zemlje postanu ifije na istoj. Srpski autori iz 19. stoljea navode da su janjiari i drugi vojnici na podruju Srbije krajem 18. i poetkom 19. stoljea silom tjerali raju da im ustupa i prodaje zemlju. Pri tome je raja mogla ostati na njoj u statusu ifije, a, ako su htjeli, mogli su se i odseliti u drugo mjesto. V. Stefanovi, Srpski rjenik, str. 903; Vuk Stef. Karadi, Geografiesko-Statistiesko opisanije Srbije, Danica: zabavnik za godinu 1827, Be, 1827., str. 80-81 [Dalje: V. Karadi, Geografiesko-Statistiesko opisanije Srbije].

45 Kada se spomene pravni kriterij, ne treba misliti da je tree lice neto to spominju osmanski pravni izvori, jer treba biti naistu s tim da je njima u terminolokom smislu to bio nepoznat pojam. Dakle, ako se nastavi upotrebljavati taj izraz, pod tim se jednostavno moe razumijevati da postoje dvije strane koje zakon prepoznaje prilikom sastavljanja tapije, a da se svako izvan njih, ili svi ostali koji imaju neku vezu s dotinom zemljom, mogu eventualno oznaiti kao trei u odnosu na te osobe. Prilikom sastavljanja tapija spominju se gospodar zemlje ili ib-i er, odnosno od drave ovlateno lice koje izdaje tapiju, te osoba kojoj se izdaje tapija - u ovom kontekstu to je posjednik ifluka, mada to drugdje moe biti i posjednik batine.

Fahd Kasumovi

112 ANALI GHB 2014; 43 (35)

vodi se rauna o tome ko je prema zakonu i slubenim dokumentima imao pravo posjeda na odreenom ifluku, a ko je naseljen kao ifija i obraiva. Marksizam, umjesto toga, u skladu sa klasnom teorijom, prepoznaje pripad-nike dvije osnovne suprotstavljene klase; jedan je feudalac-timarnik, koji je eksploatator i pripadnik vladajue klase, a drugi je seljak i obraiva, koji je eksploatiran. Svako ko se pojavi, osim njih, mora biti tree lice, a u ovom sluaju to je ifluk-sahibija, koji se prema opisanim postavkama, takoer, ubraja u klasu eksploatatora. Historiari koji polaze od marksistikih ideja usvajaju ovakav diskurs, nezavisno od toga ta slubeni osmanski dokumenti kau, to ocjenjujemo kao isforsirana tumaenja koja se moraju uklapati u unaprijed postavljene eme i kalupe. Naalost, to je esto vodilo simplifikaci-jama, generalizacijama, pretjerivanjima, a onda i nejasnoama i nesporazumi-ma, koje nastojimo izbjei. Naravno, treba rei da su pojedini autori pisali na ovaj nain poznajui dobro pisanje Marksa i njegovih sljedbenika, dok posto-je i oni za koje se ini da su navedeni diskurs i terminologiju usvojili pukim kopiranjem budui da sami nisu posjedovali dovoljno teoretskog znanja.

U iznoenju navedene kritike fokusirali smo se na sporne take u mar-ksistikoj historiografiji, ali ne elimo da nas se pogreno razumije, niti da odemo u drugu krajnost, te uz sve ovo istiemo da su pojedini marksistiki historiari, pored diskutabilnih tvrdnji, donijeli i niz korisnih i vanih podata-ka i interpretacija koje smatramo za izuzetan doprinos poznavanju socijalno-ekonomskih prilika u Osmanskom carstvu.

* * *

U problematina pitanja vezana za ifluenje spadaju i navodno izvlai-vanje na iflucima, problem podijeljene svojine, zatim, pitanje tzv. faktike svojine teaka i ifluk-sahibije. Prije svega, pogreno je govoriti o izvlai-vanju seljaka, jer seljaci u navedenim sluajevima nisu ni imali vlasnitvo nad mirijskom zemljom, a koritenjem takvog izraza, izmeu ostalog, i to bi se moglo shvatiti;46 oni su zemlju obraivali, posjedovali i, prema osmanskim

46 Sueska koristi izraz izvlaivanje seljaka, mada je svjestan da je zemlja koju su seljaci drali uz tapiju bila mirijska, a toga je svjesna i Radmila Trikovi, koja govori o izvla-ivanju raje iz njenih batina (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 99; A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 41.; R. Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku, str. 525). Njima to, oito, nije bilo problematino, mada se radi o izrazito diskutabilnom pitanju, jer seljaci nemaju vlasnitvo nad dravnom zemljom. Navedeno ne bi, moda, bilo sporno onima koji smatraju da je kod Osmanlija postojala podijeljena svojina koncept koji se koristio da se dokae kako istovremeno vie strana moe imati razliite stupnjeve svojine nad istom zemljom. S druge strane, to nije sporno ni onima koji se slau s M. Niniem i njegovom tvrdnjom da su teaci u stvari drali svojinu zemlje. (Momilo Nini, Istorija agrarno-pravnih odnosa srpskih teaka pod Turcima, I, Beograd: Knjiara Gece Kona, 1920., str. 103 [Dalje: M. Nini, Istorija agrarno-pravnih odnosa]). Bilo kako


113ANALI GHB 2014; 43 (35)

pravnicima, bili su u poziciji jedne vrste zakupnika iste, pri emu su njihova prava na zemlju bila odreena zakonom i posjedovanjem zemljine tapije. Ranije smo istakli da su ifluci u principu mogli biti i na privatnoj i vakufskoj, kao i na mirijskoj zemlji. Meutim, ogromna veina obradive zemlje u Bosni, kao i u ostatku Osmanskog carstva, bila je dravna, to znai da je i veina ifluka bila u dravnom ili mirijskom vlasnitvu, odnosno predmet historijske pojave koja se obino oznaava kao ifluenje bila je mirijska zemlja. Bez obzira na ovo, pojedini autori spominju odreenu vrstu ifluka koji su nastali na mirijskoj zemlji i koji su se, navodno, od seljakog ifluka razlikovali u viem stupnju svojine, irem pravu posjedovanja, i raspolaganja i potpune line neovisnosti ifluk-sahibije od spahije.47 Ovdje je sporan navodni vii stupanj svojine na iflucima, za koje je, ve, ranije reeno da su u mirijskom vlasnitvu. Ovo proizlazi iz uvjerenja o navodnom postojanju podijeljene svojine nad zemljom u Osmanskom carstvu48; navedeni stav nije proistekao

bilo, navedene se ideje ne mogu dokazati na osnovu osmanskih izvora, niti se njima moe ispravno tumaiti osmanski agrarni sistem.

47 Hazim abanovi je, izmeu ostalih, zastupao navedeni stav da su postojali opisani iflu-ci s navodnim viim stupnjem svojine, kao to je naveo u najmanje dvije razliite knjige. H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 122; Hazim abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda, I/1: Katastarski popisi Beograda i okoline 1476-1566, Beograd: Istorijski arhiv Beograda, 1964., str. 642 [Dalje: H. abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda].

48 Govorei o spomenutoj vrsti ifluka za koje je tvrdio da ih odlikuje navodni vii stupanj svojine, abanovi je tvrdio da je svojina na ifluku bila ograniena jedino vrhovnim vlasnitvom (dominium eminens-rekaba) drave. Navedeni citat svjedoi o tome da je abanovi ovdje zastupao ideju o svojini koja je podijeljena izmeu drave i posjednika ifluka, u skladu s rairenim predodbama o karakteru svojine u tzv. feudalnim drutvima (H. abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda, str. 642; H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 122). urev je zastupao tezu da je u Osmanskom carstvu postojala podijeljena svojina budui da je on nastojao uklopiti osmanske agrarne odnose u shemu jedne feudalne drutveno-ekonomske formacije, kojoj se pripisuje i podijeljena svojina. On prvo tvrdi da osmanski pravnici nisu poznavali podijeljenu svojinu, ali se, odmah nakon toga, pita da li im je bila poznata u praksi. Naravno, kod samovoljnog tumaenja prakse, u skladu s ustaljenim stereotipnim predodbama, on u izrazima mutaarrf-i er, ib-i er i raaba (ili kako on navodi: rekaba) prepoznaje navodne termine turskih pravnika za razliite oblike podijeljene svojine na mirijskoj zemlji. (B. urev, Prilog pitanju razvitka, str. 144). Na taj nain, on razliita prava vezana za zemlju i njen prihod promovira u razliite oblike svojine, mada je i sam svjestan da to osmanski pravnici nisu gledali na taj nain. Meutim, odluio je to ignorirati zaboravljajui da je sam pojam svojine u drutvima s izgraenim pravnim sistemima, ipak, pravno definirano pitanje i pravni konstrukt, a ne neto to postoji prirodno i samo po sebi. Stoga, pravno miljenje se ne moe tek tako mimoii budui da ono odreuje normu. Osim ovoga, on je mislio da se ifluenjem razvio novi oblik svojine te istie da su se uslovi za ovaj proces razvili nakon 16. stoljea (B. urev, Prilog pitanju razvitka, str 156, 157). Meutim, nije uspio dokazati kakve bi to bile posebne odlike navodne nove svojine i po emu to

Fahd Kasumovi

114 ANALI GHB 2014; 43 (35)

primarno iz osmanskih pravnih izvora, ve iz analogije sa zapadnoevropskim feudalizmom, za koji mnogi autori smatraju da je karakteristian po diobi

ona zasluuje da se odvoji od svojine koja pripada miriji, ili, pak, od kategorije koja je poznata kao mulk. Nakon ovoga, urev je i u drugim svojima radovima razraivao neke od navedenih teza idui, takoer, u pogrenom pravcu. Naime, on je tvrdio da se posjed raje pribliava pojmu svojine, dok je svojina spahije na rajinskoj zemlji bukvalno nominalna (B. urev, O uticaju turske vladavine, str. 35). Osim ovoga mogu se susre-sti razliite varijante o ogranienoj svojini ifluk-sahibija na mirijskoj zemlji. Naime, on tvrdi da su timarnici svoje timare vrlo esto pretvarali u ifluke i na taj nain faktikim putem postojali ogranieni (mirijski) vlasnici zemlje (ifluk sahibije) (Avdo Sueska, Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima, Prilozi, 4, Sarajevo: Institut za istoriju radnikog pokreta, 1968., str. 44). Oito je da je on kombinirao diskutabilnu ideju fakti-kog stjecanja svojine s, takoer, problematinim iftluk-sahibijinim navodnim ogranie-nim vlasnitvom. Na taj nain, on je zanemario svojinu kao pravnu kategoriju i uao na polje samovoljnog proglaavanja faktinosti svojine, to je esto bio put onih koji nisu mogli da pronau dokaz za svoje teze u zakonima i drugim pravnim tekstovima. Ne bi bilo sporno govoriti o faktikom posjedu, ali jeste sporno govoriti o faktikom vlasnitvu. Posebna vrsta problematinih stavova vezanih za svojinu na mirijskom zemljitu javlja se kod Filipovia. On je zastupao ideju o mirijskoj zemlji kao vladajuem obliku feudalne zemljine svojine u Osmanskom carstvu, te je, u skladu s marksistikim postavkama, iznio miljenje da se sutina mirijske zemlje ogleda u tome to se svojina klase u osmanskom feudalizmu izraava kao svojina klase ostvarena pomou svojine drave nad zemljom. Na drugom mjestu, pak, spominje sintagmu dravna svojina na zemlju kao svojina klase na zemlju, to shvata kao suprotnost mulku, odnosno pojavi izravne svo-jine feudalca nad zemljom (N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam, str. 25, 26). On je svjestan pravnog poimanja mirijske svojine i naglaava da je svojina nad zemlji-tem dravna. Meutim, onda ulazi u problematine pokuaje da, mimo onog to pravni tekst kae, ode u navodnu dublju, drutveno-ekonomsku sutinu mirijske zemlje, koja, naravno, nije neto to je na prvi pogled uoljivo. On je time, zapravo, pokazao sklonost ka jednoj vrsti esencijalizma, kao i tenju da na neki nain uklopi osmanski agrarni sistem u marksistiki teorijski koncept drave kao instrumenta vladajue klase i postojanje svoji-ne feudalne klase nad zemljitem. Moglo bi se rei da se promovira ideja da je svojina drave samo paravan koji pravno postoji i koji obuhvata navodnu svojinu klase koja lei u sutini stvari i koju je on izjednaio s dravnom svojinom. Meutim, pitanje je kako je, uope, mogue pravnu kategoriju svojine izvesti izvan okvira prava, primjenjivati ga kao termin u pravu nepoznatoj kategoriji drutveno-ekonomske sutine, a da on, pri tome, ne izgubi svoje uobiajeno znaenje i smisao koji ima u pravnim tekstovima. Mislimo da nije, te se, zbog toga, o svojini mimo pravnih okvira ne moe raspravljati, odnosno dri-mo da su neprihvatljive ovakve esencijalistike koncepcije koje pretenciozno proglaa-vaju razliite drutveno-ekonomske sutine. Moemo prihvatiti ideju da vladajui slojevi esto kroje dravu po svojoj mjeri, ali je primjerenije govoriti o svojini koju, u skladu s vaeim pravnim okvirom, imaju pojedini pripadnici klase kao realne fizike linosti, nego o svojine klase kao drutvene kategorije. Dodue, dravom kao institucijom mogu upravljati pripadnici vojnike klase, kao u osmanskom sluaju, ali to, ipak, ne znai da je svojina klase ostvarena pomou svojine drave. Spominjanje svojine klase je suvino u ovom kontekstu i bolje je rei da je drutveni poloaj (a ne svojina!) pripadnika vojnike klase bio osiguran zahvaljujui tome to je zemlja proglaena dravnom.


115ANALI GHB 2014; 43 (35)

svojine izmeu feudalnih gospodara i njihovih vazala49, to je, u konanici, ponekad, u literaturi oznaavano i kao dezintegracija svojine.50 Zanimljivo je da postoje i oni koji se suprotstavljaju podijeljenoj svojini u Osmanskom carstvu i, umjesto toga, zagovaraju stupnjevanu svojinu.51 Ovo miljenje je pogreno zbog toga to je kontradiktorno samo po sebi: stupnjevana svojina je, takoer, podijeljena svojina ili preciznije svojina podijeljena u stupnjeve/stepene.

Slino ovome, nema naunog opravdanja ni uporita u osmanskim izvorima, za tvrdnje da je postojala stvarna svojina teaka na zemlji bez obzira na pravno proglaavanje zemlje mirijskom kao i da su ifluk-sahibije vlasnici zemlje, jer su zahvatili sva ranija teakova prava koja su navodno svojinska.52 Faktinost svojine koja se pripisuje teaku prije bi se mogla

49 Analizirajui agrarne odnose u zapadnoevropskim srednjovjekovnim drutvima mnogi pravnici, kao i pravni historiari, umjesto jedinstvene rimske svojine (dominium), para-lelno priznaju posebne oblike svojine razliitim stranama, pri emu se, u osnovi, radilo o stratificiranim i uporednim pravima (ius) razliite prirode koja su teretila isti komad zemlje. S tim u vezi, razvila se i posebna terminologija te strunjaci koji su se bavili feu-dalnim pravom obino navode dominium directum ili svojinu koja feudalnom zemljinom gospodaru omoguava kontrolu i raspolaganje zemljinim dobrom, kao i dominium utile, odnosno svojinu na osnovu koje vazal moe koristiti dotino zemljino dobro. esto se u istom kontekstu spominje i tzv. dominium eminens ili vrhovno pravo svojine koje je pri-padalo vladaru, ali pojedini autori navode da ono ne pripada originalnoj teoriji ili je bilo sinonim za dominium directum (Miroslav Miloevi, Feudalna svojina, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, XLIX/1-4, Beograd, 2001., str. 591-605). Ranonovovijekovni nizo-zemski pravnik Hugo Grotius (1583-1645) dominium eminens posmatra u irem smislu kao vrhovno pravo vladara nad podanicima i njihovom imovinom, ukljuujui i pravo da istu i oporezuje, a ne samo kao pravo nad zemljom (Susan Reynolds, Before Eminent Domain: Toward a History of Exproproation of Land for the Common Good, University of North Corolina Press American Society for Legal History, 2010., str. 91-101).

50 Dezintegraciju svojine u feudalnim drutvima, izmeu ostalih, spominje Kalmet. On je pod tim izrazom mislio na dezintegraciju starog rimskog pojma svojine i postanak razli-itih feudalnih prava koja su istovremeno teretila isti komad zemlje. . Kalmet, Feudalno drutvo, prijevod: Branislav Nedeljkovi, Sarajevo: Veselin Maslea, 1964., str. 12-13.

51 Alii tvrdi sljedee: To, meutim, nije podijeljena svojina, svojina se ne dijeli izmeu obraivaa i vladara drave. To je stupnjevana svojina. (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 54). Zanimljivo je da su i oni koji su zagovarali feudalnu podijeljenu svojinu, u osno-vi, tu podjelu vidjeli u tome to su nad istom zemljom paralelno, i jedna iznad drugih, postojala prava razliite prirode, ili razliito stupnjevana prava.

52 Navedeni stav zastupao je M. Nini prema kojem su ifluk-sahibije bili sopstvenici zemlje, ali ne zbog postojanja neke vrste podijeljene svojine. Umjesto toga, on je tvrdio da je ifluk-sahibija zahvatio sva teakova prava nad zemljom, a poto je, po njemu, seljak imao stvarnu ili faktiku svojinu, to je i ifluk-sahibija koji ga je naslijedio bio sopstvenik zemlje (M. Nini, Istorija agrarno-pravnih odnosa, str. 103). Meutim, ranije smo istakli da seljak nije imao nikakvu svojinu na mirijskoj zemlji te tako ni ifluk-sahibija nije mogao stei vlasnitvo samim uzimanjem zemlje od seljaka. S druge strane, ifluk-sahibija bi mogao biti vlasnik ifluka na pojedinim podrujima, ali se to odvijalo

Fahd Kasumovi

116 ANALI GHB 2014; 43 (35)

ubrojiti u imaginarna nego u stvarna stanja, jer je nema u zakonu, kao ni na terenu, a, osim toga, treba rei i da je svojina, u osnovi, pravna kategorija i pravni konstrukt te se ne moe tek tako zanemariti ko je pravni vlasnik zemlje i umjesto njega instalirati navodni faktiki vlasnik. Nasuprot gore navedenim tvrdnjama, smatramo, pozivajui se na osmanske izvore, da se u Osmanskom carstvu svojina nad zemljom ne dijeli, slino kao i u rimskom pravu, ali se prava nad zemljom mogu dijeliti: drava ima svojinu nad mirijskom zemljom, a od toga je odvojeno pravo posjedovanja i koritenja, koje se daje onima koji imaju tapiju u svojim rukama uz obavezu da plaaju od drave imenovanim vojnicima i drugim osobama zakonske dae, pri emu niko od njih nema svo-jinu nad zemljom. Dakle, ne bi bilo sporno na ovaj nain govoriti o razliitim pravima koja terete istu zemlju, ali je izlino govoriti o razliitim vrstama svojine na istoj zemlji, jer, ukratko, na iflucima sastavljenim od mirijske zemlje svojinu ne moe imati niko drugi izuzev drave.53

u bitno drugaijim okolnostima: na primjer, moglo se desiti da od drave dobije posebnu dozvolu za pretvaranje zemlje u privatno vlasnitvo u vidu tzv. mulkname ili temlikna-me, a do privatnog ifluka se moglo doi i kupovinom zemlje koja je ve bila u neijem zakonitom privatnom vlasnitvu.

53 Osmanski ejhu-l-islam Ebussuud-efendija je pravno protumaio mirijsku zemlju tako to je rekao da na njoj dravi pripada tzv. raaba - pod im se mislilo na vrhovno pravo koje je podrazumijevalo svojinu nad zemljom, kao i pravo kontrole i nadzora nad njom - dok je ona sama bila ustupljena njenim posjednicima (mutaarrf) na nain zakupa (icre tari ile). Prema njemu, radilo se o specifinoj vrsti tzv. defektnog zakupa (icre-i fside); na ovakvu formulaciju se odluio, jer je uoio da nedostaju neki uvjeti potrebni za potpuno identificiranje s ustaljenim erijatskopravnim poimanjem zakupa, kao to je, na primjer, fiksan rok trajanja zakupa. Osoba koja je bila imenovana kao gospodar zemlje (ib-i er) vrila je odreenu slubu u korist drave, a kao naknadu/plau za svoju slubu od navedenih posjednika mirijskog zemljita naplaivala je tapijsku pristojbu i ostale zakonom predviene naturalne i novane dae. Ebussuud je zateenu terminologiju i zemljine odnose koji su obiajnim pravom i dravnom praksom bili od ranije ustanovljeni nastojao uskladiti sa erijatskopravnim propisima te je, stoga, prili-kom donoenja navedenih pravnih eskplikacija koristio i neke klasine islamske pravne pojmove. Njegova tumaenja ne daju zadovoljavajui odgovor na genezu osmanskog agrarnog sistema, kao ni uvid u sve faktore koji su utjecali na njega u periodu njegovog formiranja, ali, s druge strane, daju dobar osnov za razumijevanje naina na koji su pravnici razmiljali o agrarnim odnosima u Osmanskom carstvu, kao i o vaeoj pravnoj normi, koja je bila inkorporirana u osmanske kanunname, to se ne bi trebalo zanema-riti. Naravno, to ne znai da neki dijelovi agrarnog sistema nisu prije Ebussuuda bili i drugaije poimani u zakonskim tekstovima: dokazano je da je resmi-ift u zakonima Mehmeda II Fatiha bio opisivan kao zbir novanih ekvivalenata za razliite rajinske line slube i neke naturalne obaveze, a ne kao erijatski arc- muvaaf, kako ga je protumaio Ebussuud. Halil nalck, An Economic and Social History of the Ottoman Empire, I: 1300-1600, Cambridge University Press, 1999., 1-409 [Dalje: H. nalck, An Economic and Social History]); Halil nalck, Islamization of Ottoman Laws on Land and Land Tax, u: Esseys in Ottoman History, stanbul: Eren Yaynclk, 1998., str. 155-169 [Dalje: H. nalck, Islamization of Ottoman Laws]; Halil nalck, Osmanlilarda


117ANALI GHB 2014; 43 (35)

* * *

Problematinost tvrdnje o plaanju tzv. resm-i iftlika (resm-i iftlik) pri-likom nastanka ifluka odluili smo kandidirati kao poseban problem nakon to smo detaljnije analizirali osmanske izvore i dostupnu literaturu. Hazim abanovi je smatrao da je osoba koju on naziva prvim titularom ifluka, pored tapije, morala dravi platiti posebnu dau, pod imenom taksa na ifluk ili resm-i iftlik te je, nakon toga, odreeni posjed mogao dobiti sta-tus ifluka.54 Osim ovoga, Ahmed S. Alii i Fehim D. Spaho su u prijevodu opirnog popisa Klikog sandaka iz 1550. redovno pogreno shvatali i kori-stili pristojbu na ifluk, kao prijevodni ekvivalent za izraz be-resm-i iftlik, a slina se greka moe pronai i u pojedinim izdanjima na engleskom jeziku. Pri tome, nain na koji su spomenuti prevodioci koristili izraze resmi-ifluk i pristojba na ifluk ukazuje na to da su oni izjednaili tu navodnu dau s godinjom (znai: periodinom) sumom koja se na neke ifluke odsjekom plaala (tzv. mat), odnosno nije je posmatrao kao jednokratnu sumu koja je plaana prilikom uspostavljanja ifluka, kao to je to sluaj kod abanovia.55

Raiyyet Rsmu, u: Osmanl mparatorluu: Toplum ve Ekonomi zerinde Ariv almalar, ncelemeler, stanbul: Eren Yaynclk, 1998., str. 31-65 [Dalje: H. nalck, Osmanlilarda Raiyyet Rsmu]; A. Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri, 1-9, stanbul: Fey Vakf, 1990-1996; C. Imber, Ebus-Suud, str. 115-139.

54 H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 123. Njegovo pogreno shvatanje dovelo je do toga da je pogreno preveo i pojedine dijelove u kanunnami Bosanskog sandaka iz 1542. Naime, on je sporni dio preveo na sljedei nain: A one zemlje koje su puste, bez raje i koje nisu upisane u defter (koje su izvan deftera) i koje nisu optereene pri-stojbama kad se daju interesentima tapijom uz resm-i iftlik, dae se na licitaciju meu interesentima. Odmah iza toga on spominje i sljedei sporni odlomak: ...uzee se nji-hova [resm-i] tapu i [iznos resm-i iftlika] vie puta vrene licitacije da se dostavi carskoj blagajni. (Kanuni i kanun-name, str. 64, 69). Dio koji je problematian u ovom prijevodu odnosi se na izraz resm-i iftlik. U originalu se susree sintagma be-resm-i iftlik, to je trebalo prevoditi u vidu ifluka ili, pak, na nain ifluka. Prema tome, odgovarajui dio gornjeg teksta bi govorio o pustim zemljama koje se uz tapiju daju interesentima u vidu ifluka (be-resm-i iftlik liblere apu ile virildde) te ne bi bilo govora ni o kakvoj posebnoj pristojbi. abanovi je proizvoljno pored tapijske pristojbe u uglastim zagradama uveo i izraz iznos resm-i iftlika - iako toga nema u tekstu - pa je tako ispalo da se daje carskoj hazini dvostruka daa (tj. tapija i resm-i iftlik), mada toga nema u originalnom tekstu.

55 Bosanski alajbeg Dafer-beg je u selu Dobro Polje imao sa svojim bratiima ifluk, za koji prevodioci navode da je bio u posjedu navedenih uz zakup od 200 aki na ime resmi-ifluka (Ahmed S. Alii i Fehim D. Spaho, Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine, Sarajevo: Orijentalni institut, 2007., str. 92 [Alii et al, Opirni popis Klikog sandaka]. Meutim, u originalnom tekstu stoji: merm arye yerlerin Bosna alybegisi olan Cafer beg defter-i atde kend uhdesine ve arn-d ol Sleymn ve Hseyin uhdelerine iki yz ae mala be-resm-i iftlik yazdurup (BOA, TD 284, str. 105). Navedeni odlomak bi trebalo prevesti na sljedei nain: Zemlje u spomenutom

Fahd Kasumovi

118 ANALI GHB 2014; 43 (35)

Slinu greku Alii je ponovio i prilikom prijevoda katastarskog popisa Hercegovakog sandaka iz 1585.: u ovom izdanju umjesto izraza pristojba na ifluk i resmi-ifluk koristio je sintagmu porez na ifluk, to znai da je rije resm u navedenom kontekstu i dalje shvatao kao vrstu novane dae, s tim da je ovaj put definirao kao porez.56 Nismo primijetili da je neko u historiografiji pokuao otvoriti polemiku o ovom pitanju, ali nam je poznato da je Nedim Filipovi u nekim svojima radovima izraz be-resm-i iftlik pre-vodio izrazom kao ifluk, ne pojanjavajui zato je tako postupio.57

Oito je iz ovoga da postoje razilaenja u vezi s ovim pitanjem, a pri tome je bitno napomenuti i da se u originalnom tekstu izvora koje su prevodili

selu u starom defteru upisane su kao ifluk u obavezu Dafer-bega, alajbega Bosne, i n

F. Kasumović

Documents

Transcript of F. Kasumović