1

ETIČKANAČELAUPRIMJENIMETODANEKONVENCIONALNEMEDICINEUSUVREMENOMDRUŠTVU

SažetakUsuvremenomsedruštvujavljasvevećezanimanjezametodeliječenjakojenepripadajuzvaničnoj (oficijelnoj,konvencionalnoj...)medicini.Nekonvencionalnimmetodamačovjekseliječiojošpunoprijerazvojazapadnjačke,konvencionalnemedicine,alijedanas,zbogmonopola koji oficijelna medicina ima u većini zemalja ekonomski razvijenijeg dijelasvijeta, nekonvencionalni pristup zdravlju potisnut na margine društva, neuklopljen uzdravstveni sistem, nevrednovan na adekvatan način, često nipodaštavan, a ponekad iosuđivan.U ovim se razmišljanjima ne analizira učinkovitost i značaj nekonvencionalnih metodaskupno a ni pojedinačno, već se razmišlja o nekim praktičnim pitanjima i trenutačnozatečenimproblemima,vezanihvišeuznormativnunegoteorijskuetiku.Sobziromnatoda su pitanja bioetike u oficijelnoj medicini uglavnom precizirana, dosta sistematičnoobrađivana, usaglašena u nekim segmentima i sa zakonskom regulativom, ovim jerazmišljanjima iskazana želja da se na neki način popuni poprilično „prazan“ prostor uanaliziranju etičkog korpusa nekonvencionalnemedicine. Također, uočavajući problemekoji se javljaju u praksi, nameće se potreba i za analizommogućihmjeraupraktičnomujednačavanjuuglavnomkaotičnesituacijeusuvremenomdruštvu.Upravozatoštoetikaprati sistem normi koje nisu regulirane zakonom, možemo pratiti kako se društvenopozicioniralauskladusopćimpravilimaponašanjaiindividualnimmoralom.Ključneriječikonvencionalnainekonvencionalnamedicina,etikaunekonvencionalnimmetodama,bioetika,etičkiprincipi

1. GRANENEKONVENCIONALNEMEDICINE–PODJELAITERMINOLOŠKOODREĐENJETerminološkaanalizanebibilaovomprilikomzanimljivazabavljenjekadanebibilatolikosuštinskiodrazdruštvenogstatusakojinekonvencionalnemetodeimajuuovomtrenutkuupraksi.Usvijestisuvremenogčovjekatakvoodređenjerezultiraimplicitnimstavom.Dapođemoodsemantičkeoprekekonvencionalno-nekonvencionalno:konvencija lat. (convention–dogovor),1.sporazum,utanačenje;2.općepriznatnačina,običaj;1Konvencija u odnosu prema onome što “nije konvencija”, što je nazvanonekonvencionalnim, u startu ima značajnu prednost. Ako je konvencionalno ono što jedogovorenoiopćepriznato,zarjenekonvencionalnoonoštonijepriznato,očemunemasporazumailinijeutanačeno?!

1 Bratoljub Klaić “Rječnik stranih riječi”, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984.

2

Klasična,službena,konvencionalna,alopatskamedicina,biomedicina–najčešćisunaziviza “zvaničnu” medicinu, pa su, naravno, sve neslužbene metode prevencije, liječenjaiscjeljenja i rehabilitacije – “nezvanični”, “nekonvencionalni”, što ih već terminološkiinferiorno pozicionira. Upravo za te nekonvencionalne metode najčešće se u praksikoristenazivi:alternativnamedicina,komplementarnamedicina,tradicionalnamedicina,narodna medicina, u novije vrijeme čak sa pomaknutom semantikom i u različitomkontekstu-integrativnamedicina2.Čestoseuznazivalternativno,konvencionalnosl.čakizbjegavaupotrijebitiizrazmedicinajer je u medicinskim krugovima oficijelne medicine uvriježeno mišljenje da je terminmedicinasinonimanisključivosaalopatskimpristupom.Terminološko određenje svakako nije suštinsko pitanje u razmišljanju onekonvencionalnim sistemima liječenja i odgovarajućim etičkim načelima, ali jeneosporivovrijedanpokazateljstatusakojiimausuvremenomdruštvuipozicijiusvijestikorisnika.Ulaženjeu tumačenjepostojećeterminologijeotvaramnogaspornapitanjaodruštvenojpoziciji,vrednovanjuiprihvaćanjunekonvencionalnihmetodaliječenja.Akorazmišljamoonazivlju,možeseprimijetitidasezasvenekonvencionalnesistemeupraksi najčešće koristi naziv alternativna medicina. Da li je izbor posve adekvatan?Potječeod:alternativalat.(alternus–izmjeničan)izborizmeđudvijumogućnosti“ili–ili”;3Pri izboru termina teži se, dakako, ka isticanju suštine, koja je ovdje semantičkiograničena na izbor koji isključuje drugu mogućnost; naziv “alternativno” pozicioniraimenovani pojam kao opciju drugog reda, sekundarnu po važnosti. Dakle, termin“alternativnamedicina”isključujenadopunu,ukidainterakciju.Iako je izraz suštinski neodgovarajući, neprimjeren, bar prema onome što binekonvencionalnisistemitrebalibitiupraksi,onjezasigurnorealnaslikapravogstanjaupraksi. Dakle, po tome nekonvencionalni sistemi su alternativa alopatskoj medicini, unajblažojvarijanti,tasedvaprincipaisključuju.Forsiranjeizrazaalternativnoijestrezultatsuperiornogstavekonvencionalnemedicine,ukojojjejošuvijekipakmanjidiodjelatnikaotvorenispremanzasuradnjuspraktičarimanekonvencionalnih metoda. U vokabularu zdravstvenih djelatnika uobičajeno je da sealternativom imenuje i tretira svako liječenje, preventiva ili rehabilitacija, koje jeisključeno iz alopatske medicinske procedure. Ponekad i s omalovažavajućom notom.Dominacija alopatskemedicine, sadržavnom,društvenompotporom imonopolomkojiimauzapadnomsvijetu,odnekonvencionalnihjesistemanajčešćezaistanapravilapravu

2 Pojam integrativna medicina koristi se semantički veoma raznoliko i u praksi je upotreba neujednačena. Neki pojam sinonimno koriste kao moderan termin za nekonvencionalne metode, što nije posve primjereno. Integrativnost podrazumijeva inkorporiranost dva sistema (konvencionalni i nekonvencionalni) sa zajedničkim ciljem – borbom za zdravlje. 3 Bratoljub Klaić “Rječnik stranih riječi”, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984.

3

isuštinskualternativu.Nažalost.

Nekonvencionalne se metode trebaju nadopunjavati, preplitati s konvencionalnommedicinom, prožimati, i upravo je tu težište na komplementarnosti. Odatle i sve češćinazivujavnojislužbenojupotrebi–komplementarnamedicina.Odriječi:

komplement lat. (complere– ispuniti,nadopuniti)dopuna,dopunjak,dodatak,popuna;upotpunjenje;4

Terminološki,tojeboljerješenjeodizrazaalternativno,međutim,komplementarnostjeupraksi najčešće jednosmjerna, što nikako nije dobro. Odabrane nekonvencionalnemetode “upotpunjuju” prazne hodove alopatske medicine, najčešće tamo gdje nisupostignutiočekivanirezultatiiliihuopćenema.Nekonvencionalnemetodesunatajnačiniterminološkinaonojpozicijinakojojsuupraksi–prateće,kaoprivjesak,neravnopravnidodatak,hijerarhijskinižeg reda.Naravno, važno je istaknutidamonopolnaobavljanjetih aktivnosti u većini zapadnih zemalja opet imaju osobe koje se zakonski, premamedicinskom obrazovanju svrstavaju u zdravstvene djelatnike (najčešće liječnici,farmaceuti,stomatolozi).

Često se nekonvencionalni pristup u liječenju naziva tradicionalnim pristupom, upravozbogdugogpovijesnogtrajanja,tradicijeiugledukojuimaumnogimkulturama.

tradicionalan,-lna,-lno–kojijedošaodonaspopredanju,kojiprelazi,kojisepredajeodpokoljenjapokoljenju;kojijeuobičajenoddavnine;osnovannatradicijipredajni;5

Tradicija je emotivnoupečatljiv, snažanpojam jer direktno implicira vezu sa prošlošću,prepoznatljivim obrascima koji su nam bliski. Međutim, malo korisnika pojamtradicionalne medicine poistovjećuje s nekonvencionalnim metodama. Čak, upravoobratno.Jer,tradicijajeonoštosmoprihvatiliodpredaka,ononaštosmonavikli,štojedionašegkulturnognaslijeđa.Ukolikojetokonvencionalnipristup,usvijestimnogihljudi–upravojetotradicionalno.Terminupravozbogsvojepolisemičnostistvarazabunu.

Danas je sve više u upotrebi termin – integrativnamedicina. Odnosi se na spregu višepristupa u pristupu liječenju. Integrativnost tako daleko nadmašuje, alternativu ikomplementarnost. Nažalost, više kao projekt u začetku, zamisao,manje kao uhodanapraksa.integracija6 lat. (integer – netaknut; sav, čitav) spajanje nekih dijelova u cjelinu;povezivanje,ujedinjivanje;Korištenjem termina “integrativna medicina” misli se na kombinaciju konvencionalnogmedicinskog pristupa i nekonvencionalnihmetoda koje zadovoljavaju kriterije zvaničnemedicine prema pokazateljima učinkovitosti i sigurnosti. To su različiti pristupi koji suobjedinjeni, integrirani u tretiranju tijela i duha. Iako je termin našao svoje mjesto usvijestisuvremenogčovjekaiiakojetežnjakaintegrativnostijošuvijekvišeprojektnego

4 Bratoljub Klaić “Rječnik stranih riječi”, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984. 5 Bratoljub Klaić “Rječnik stranih riječi”, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984. 6 Bratoljub Klaić “Rječnik stranih riječi”, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984.

4

praktični fakat, svakako je poželjna perspektiva kojoj treba težiti. Takav cilj zahtijevapartnerskiodnosuzajedničkomzadatkuicilju–poboljšanjuzdravljanarazinitijela,umaiduha.Svjetska zdravstvena organizacija u svojoj definiciji zdravlja ističe da je “zdravljemultidimenzionalni fenomendinamične ravnotežeu kome seodnos između individue injeneokoline,kakosocijalnetakoifizičke,morashvatitikaointegralan(cjelovit)”7WHO(Svjetskazdravstvenaorganizacija)svemetodekojenisudiobiomedicine,alopatskemedicine, često naziva zajedničkim nazivom - nekonvencionalnommedicinom. Upravozato,tajćeterminzbogsvojeneutralnostinajčešćebitikorištenuovomčlanku.

2. ODNOSIZMEĐUNEKONVENCIONALNEIALOPATSKEMEDICINENEKADAIDANASKlasičnasemedicinarazvilamunjevito,posebiceuposljednjihstotinjakgodina.Postiglajeizvanrednerezultateuliječenjunekihbolestiiuurgentnojmedicini.Međutim,umnogimjestanjimaostalaograničenihmoćijerjesvojudijagnostikuiliječenjefokusiralaisključivosomatski,nafizičkotijelo,kemijskoispitivanje,tehničkodetektiranjepatološkihpromjenaifarmakološkorješavanje.Liječenjejemahommedikamentoznoili invazivno(operacijeisl.). Unatoč velikom napretku i rezultatima holizam je slaba točka alopatskemedicine,odnosnočestopotpunozanemarenakategorija,zbogčegaseuliječenjunekihstanjajoštapkaumraku.Preventivaikroničnebolestisuslabatočkaalopatskemedicine.Nekonvencionalni sistemi stari suuglavnomnekoliko tisuća godina, iako ima i potpunonovihmetoda;u istočnjačkimzemljamaprakticirajusezbog jače tradicijeupadljivovišenegouzapadnomsvijetu.Ostvarenjevrločestointegrativnipristupkojidajeizvanrednerezultate. Međutim, sve više ljudi i u zapadnom svijetu okreće se nekonvencionalnimmetodama ili bar nekom vidu integrativnog pristupa jer je konvencionalnamedicina upojedinimbolesnimstanjimapokazalaskromanilinikakavuspjeh.Natomputupacijentiipraktičari nekonvencionalnih metoda nailaze na mnogo poteškoća, od financijskogreguliranja,statusa,vrednovanjaisl.

3. ZNAČAJNEKONVENCIONALNEMEDICINEUSVIJESTISUVREMENOGČOVJEKA–PRIHVAĆANJEINEGIRANJEU zapadnoj civilizaciji i dalje je suvremeni čovjek prilično skeptičan premanekonvencionalnommedicini,štosečestomožeobjasnitivrstomistupnjemobrazovanja,nerazvijenošću određenih društvenih sredina, osobnim strahovima, neutemeljenimnepovjerenjem,predrasudama,krutimvjerskimpreduvjerenjima,praznovjerjemisl.Ipak,svevišeljudiuHrvatskojisvijetuposežezanekonvencionalnomzdravstvenompomoćijerukonvencionalnomliječenjunisumoglinaćirješenjezasvojproblem.Dosta štete nekonvencionalnim metodama nanijeli su pojedinci koji su svojimneprofesionalnim djelovanjem načinili veliku štetu. Njima naruku ide zakonskonereguliranje tim područjima, pa je u tom “lovu u mutnom” isplivalo mnoštvo

7

5

nadriliječnika, samozvanih mesija, prevaranata koji obmanjuju, zarađuju na očaju,bezizlazu,slijepompovjerenjuineznanjubolesnih.Velika poteškoća krije se u nepostojanju jedinstvenih pravila u obrazovanju praktičaranekonvencionalnih metoda, nereguliranom i nesistematičnomobrazovanju/neobrazovanju.Nepostojanje odgovarajuće zvaničnemedicinske alopatske“titule” praktičarima nekonvencionalne medicine uskraćuje kredibilitet u svijesti ljudi,budinepovjerenjeistrahodšarlatanstva.Veomačestoiopravdano.Možeseprimijetitidaljudiukazujuvećepovjerenjepremazdravstvenomradniku(liječnikuilisrodnojstruci)koji se u okviru svog posla integrativno bavi i nekom od nekonvencionalnih metoda.Zvanje alopatskog liječnika, farmaceuta, stomatologa ili sl., u bavljenjunekonvencionalnommedicinom sigurno “otapa” nepovjerenje, bojazan imijenja odnospremanečemuštojeusvijestičovjekačestomarginaliziranokaodjelatnost.

4. ZAKONSKOREGULIRANJEMETODANEKONVENCIONALNEMEDICINEUSUVREMENOMDRUŠTVUPolitikepojedinihzemaljarazlikujusemeđusobnouodređivanjupravnogstatusametodakomplementarnemedicine.Nekeodkomplementarnihmetodaprihvaćenesuuintegrativnompristupuiusvimsezemljamaprakticirajusazajednosakonvencionalnommedicinom(akupunktura,kiropraktika,homeopatija,radiestezija…).Neophodanuvjetčestojeodređenastručnaspremakojupraktičaritemetodemorajuimati.Većinazemaljazahtijevadapraktičariimajudiplomeodređenezdravstvenestrukekonvencionalnemedicine.Svejevišealopatskihliječnikakojiusvojraduključujunekuodmetodanekonvencionalnemedicine.Upojedinimsuzemljamaliječnici/praktičarinekonvencionalnemedicinenanekinačininkorporiraniunacionalnizdravstvenisistem,abavljenjenekomodkomplementarnihmetodasvesemanjesmatradrugorazrednomdjelatnošću.Svesevišezapadnihdržavatrudiintegriratialopatskuikomplementarnumedicinuzbogočigledneobostranekoristiiodličnihrezultataupraksi.Osiguravajućadruštvaupojedinimzemljama(Latvija,Švicarska,Norveška…)čakpokrivajutroškovenekihkomplementarnihmetoda.Navestćemonekenajčešćekarakteristikeuzakonskomreguliranjubavljanjanekonvencionalnimmetodamauzatečenomstanju.

• Unekimzemljamauopćenemapravnihpropisaoprakticiranjunekihodnekonvencionalnihmetoda,abavljenjeseimplicitnodozvoljavaisključivozdravstvenimradnicima(Austrija,Španjolska).Liječnicimoguprimijenitinekuodalternativnihmetodatekuzsuglasnostpacijenta.(Austrija,Belgija).UDanskojkiropraktičarseobaveznomoraobratitiliječnikualopatskemedicineodijagnoziiliječenju.UItalijijekiropraktikapriznata,alinijeregistriranakaopoziv.UItalijisukiropraktičaritretiranikaopomoćniradniciiuvijekmorajuraditipodnadzoromalopatskihliječnika.

• Unekimsezemljamazakonskiregulirabavljenjenekimalternativnimmetodama(homeopatija,kiropraktika,osteopatija,akupunktura…),aliisključivopod

6

nadzoromkomisijekojajesastavljenaodpetliječnikamedicinekojidajusvojemišljenjeoprimjeninekeodkomplementarnihmetoda.Ukolikopraktičarkonvencionalnemetodenijealopatskiliječnik,imazakonskuobavezuobavijestitiliječnikaozdravstvenomstanjupacijenta.Također,morajugarantiratidapacijentimanijeuskraćenokonvencionalnoliječenje(Belgija).Naravno,zabavljenjenekonvencionalnommetodommorasedobitilicencaodMinistarstvasocijalneskrbi,zdravstvaiokoliša.

• Ponegdjediplomiraniliječnicinemajuzakonskaograničenjaukorištenjuraznihmetodaliječenja(Danska)jerimajuradnudozvoluzavršenjeliječničkedjelatnosti.Nekonvencionalniliječnicipraktičarikrivičnomoguodgovaratiakosedokažedasuprouzrokovalipogoršanjezdravstvenogstanjailismrti,pogotovokodhendikepiranih,maloljetnihosobailiduševnihbolesnika.

• UFinskojsepraktičarinekonvencionalnihmetodanesmijupredstavljatikaoslužbeniliječniciukolikotonisu,alismijuprakticiratisvojumetoduizvanjavnihslužbi.Strukovnomnadzorupodvrgnutisuliječnicimedicine,registriranikiropraktičariiosteopatikojimorajuzavršitičetirigodinestudijadabisteklinaziv“kvalificirani”.

• BavljenjenekonvencionalnimmetodamaliječenjakažnjivojeuFrancuskojakoteaktivnostivršeosobekojenisualopatiinisuregistriraneustrukovnomudruženjuliječnika.Nekonvencionalnimmetodamabavesuiosobekojenisuliječnicialopatskemedicine,alipodnadzoromalopata(Mađarska).IuItalijinitakvasuradnjazakonskinijedozvoljena,inijedanobliknekonvencionalnogliječenjanijeslužbenopriznat

• Uvećinizemaljaprivatnaosiguranjaneuključujuuslugekomplementarnemedicine.

• ULatvijisuakupunkturaihomeopatijauključeniuobvezatnozdravstvenoosiguranje.

• NelegalnimradomtretirasebavljenjenealopatskommedicinomuLuksemburguiMaltiinjehovseradtretirakaonadriliječništvo.

• UMađarskojsenealopatskimliječenjemmogubavitiialopatiinealopatiidetaljnosedefiniranačinobrazovanjazakomplementarnegraneizasvakumetodupolažesedržavniispit.Popoloženomispitu,praktičarinekeodnekonvencionalnihmetodamoguobavljatisvojudjelatnost,čestopodnadzoromalopate.

• UNjemačkojseuzdravstvenimškolamomogustjecatiznanjaizalternativnihmetoda,studentmoguodabratipostiplomskutemuupravoiztihoblasti.Tupostojeiscjelitelji(Heilpraktikers)kojinakonpoloženihodređenihispitamogupružatizdravstveneusluge,izuzevonihkojesmijuvršitiisključivoalopatskiliječnici.SličnipropisipostojeiuNizozemskojiNorveškoj.

5. METODENEKONVENCIONALNEMEDICINEUSUVREMENOMDRUŠTVU

Metodenekonvencionalnemedicinemoguseklasificiratinarazličitenačine,podjelasvakakonijeodpresudnogznačaja,alimogusegruboklasificiratina:

• metodeprirodnemedicine(fitoterapija,zdravahrana,ayurveda,homeopatija,mineralogijaisl.)

7

• metodeenergetskemedicine(bowen,akupunktura,bioterapija,,magnetoterapijareiki,rekonekcija,kiropraktika,osteopatija,shiatsu,jogaidr.)

• ostalemetode:duhovnamedicina,radiestezija,pulsnaanaliza,kvantnemetode,fengshui,numerologija,iridologija…

Suvremeno društvo se svakim danom sve više otvara ka komplementarnim metodama uodržavanjudobrogzdravljailiječenjuondakadajezdravljevećnarušeno.Naravno,otvaraseniz etičkih pitanja vezanih uz komplementarne pristupe liječenju i nameće se potrebaozbiljnog razmišljanja i analize postojećeg stanja. Ovakvim razmišljanjima osnovni seproblemitekdotičuisigurnozahtijevajudetaljnijuanalizutedubljeiozbiljnijepromatranjeupraksi.

Svaka komplementarna grana određuje, zastupa i primjenjuje određene etičke standarde.Imatupunoteorijskogpreklapanja,podudarnostiizajedničkogstava,međutimirazličitosti,što u formuliranju, što u realizaciji. Društvena, pravna kaotičnost zakonskog reguliranja udefiniranjustatusanekonvencionalnihmetodailinepreciznostutomsmislu,svakakostvaraneujednačeno stanje u raznim zemljama. Svaka država ima svoje propise o radu, aterapeutski rad najčešće premašuje državne granice, pa se terapeuti u različitimdržavamamoraju susretati s različitim propisima. Ponekad je to krajnje neugodno jer je često uizmjenjenim društvenim okolnostima takav rad vrlo otežan. To zasigurno otežava ionemogućava globalno ujednačenje terapeutske prakse i približavanje etičkih standarda.Etički kodeksi pojedinih grana tradicionalne medicine određuju svoja načela, često sunepisanapravilakojaseupraksimaloilinikakoneprimjenjuju,alisobziromnatodaseetičkistandardiutomsmislupravnoneverificiraju,nemaniograničenjaudjelovanju.

Kaoštojeibioetikanastalakaospontanaposljedicirazvojasuvremeneznanstvenemisli,paimedicine,takosesadruštveniminkorporiranjemisvečešćompraksomnametnulapotrebarazmišljanjaoeticiuprimjeninekonvencionalnihmetoda.

6. ETIČKANAČELAIPRINCIPIUMETODAMANEKONVENCIONALNEMEDICINE

Praktičarnekeodgrananekonvencionalnemedicine(udaljnjemtekstu–terapeut8)zalaziupodručjakojezvanična,alopatskamedicinamedicinačestonerespektirainepriznaje,stogajerazumljivodamedicinskaetikanemožeupotpunostiobuhvatititajdjelokrugrada.Nekaosnovna načela i principi se poklapaju, ali se posebnosti struke, upravo zbog drugačijegpristupaljudskomtijelu(fizičkomienergetskom),ipakizdvajaju.

Metode nekonvencionalne medicine na uzroke bolesti gledaju drugačije od alopatskemedicine,neisključivosomatski,vrločestoiuzpomoćintuicijepasemožeodreditičakitoštosvedjelujenainformacijsko-energetskustrukturupojedinca.Upravotajholističkipristupkoji promatra čovjeka kao cjelinu, prije svega kao energetsko biće, čini metode

8 Koristit ćemo neutralan izraz – terapeut jer se nekonvencionalnim metodama ne bave samo liječnici ili djelatnici sličnog profesionalnog profila, već je njihova stručnost raznolika i neujednačena i u različitim se zemljama različito zovu i tretiraju. Terapeut nekonvencionalne metode će biti univerzalni naziv u ovim redovima.

8

nekonvencionalne medicine drugačijim polazištem u razmišljanju o etičkim principima inačelima.

Osnovnoetičkonačeloualopatskojaliinealopatoskojmedicini:

6.1. Načelohumanosti–Primumnonnocere!

Nesmijeteizgubitivjeruuhumanost.

Humanostjeocean;ukolikosenekolikokapioceanauprlja,cijelioceannepostajeprljav.

MahatmaGandi

Kao liječnik koji se po Ženevskoj zakletvi obavezuje na humano posvećenje svojoj struci iobvezujeseda„ćesvojživotstavitiuslužbuhumanosti“,takojeizanealopatskogterapeutaprvo i najvažnije načelo - načelo humanosti, očuvanja čovjekovog zdravlja kao osnovnogljudskogprava.

Gdjegodsevoliumjetnostliječenja,tuseuistovrijemevolihumanost.

Hipokrat

Liječenje se mora vršiti isključivo bezuslovnim poštivanjem ljudskog života, integriteta idostojanstva.

Osimtemeljnognačela-načelahumanostimoguseizdvojitii:

- načelostrukovnekorektnosti,suradnjeidobrihodnosa- načeloosobnesamosvjesnosti,kontinuiranogučenjaistručnogusavršavanja-

6.2. Načelostrukovnekorektnosti,suradnjeidobrihodnosa–dobarterapeutpoštenjeiiskrenpremasebiikorektanpremadrugima

a)Etičkiprincipiuodnosu:čovjek-čovjek

U svim segmentima svog osobnog i profesionalnog djelovanja terapeut neizostavnomorapolaziti od ispravne namjere. U većini slučajeva u praksi to tako i jest. Dobro se očituje unamjerama, a potom u djelovanju, odnosu prema sebi, svojoj profesiji i drugima.Profesionalnekvalitetesameposebinisudovoljne.Dobarterapeutmorarazvijatiidruge,nemanjevažnekomponente.Tujeprijesvegaispravanljudskiodnospremačovjeku,aposebnopremaoboljelomčovjeku–blagost,taktičnostidiskretnostizdvajajuterapeutakojiostvarujedobru komunikaciju. Dobar terapeut prije svegamora biti dobar čovjek, osoba koja živi usuglasjusasamimsobomisvojimokruženjem.

b)Etičkiprincipiuodnosu:terapeut-pacijent

9

Dobar terapeutželi svojposaoobavljati savjesno,požrtvovano ihumano.Neće isticati svojrad, svoje sposobnosti i neće stavljati u prvi plan svoju ličnost, uvijek zauzima holističkipristup– jerdjelovanjekoje jeusmjereno isključivonasimptomatsko iscijeljivanjeudaljavaterapeutaodsuštineholizma.Netretirasesimptom,promatraseitretiracijelobiće.

Svojaznanja ivještinenećekoristitidabi impresionirao, izazvaostrahopoštovanjekodonihkojimajenjegovapomoćpotrebna.Klonićesepovršnihzaključaka,neargumentiranihizjava,lažnih imegalomanskihobećanja.Nikadanećepromocijusvogaradabaziratinakritiziranjutuđega. U svom humanom radu nikako neće praviti razliku s obzirom na rasu, spol,narodnost,vjerskupripadnost,političkauvjerenja,društveniiekonomskipoložajisl.Pacijentje čovjek koji jepotražiopomoć i kao takvome, trebamuprići profesionalno i korektno,uuzajamnompartnerskomodnosunaupotrebipogodnihmetodakojimabi tijelo razvilosvojpunipotencijaluozdravljivanju.

Terapeutski rad nikada i nikako ne treba biti poligon za bogaćenje i svaku drugu vrstufinancijskezloupotrebeklijenata.Terapeutusvakomtrenutkumorabitisvjestančinjenicedajeodnosizmeđunjegaikorisnikameđudjelovanjeradipoticanjadobrihpromjena,odnosnopoboljšanjaopćegstanja.Razmatrajusesvimogućifaktorikojisudoprinijelibolestinanivoutijela, uma i duha. Odnos prema klijentu mora biti profesionalan, pun poštovanja irazumijevanja.Dobrobitkorisnikabioterapijeosnovnajebrigaiciljterapeuta.

Terapeutmožeobavljati terapiju tekako jeklijentna topristao.Tu,naravno,nijeproblemsamo u (ne)pristanku na pomoć, već principomu terapeutskom radu da je čovjek svjesnoodgovoran za svoje zdravlje i daodlukaoprimanjupomoćimorabiti osobna. Terapeutnenamećesvojuterapiju,neprisiljava inenagovara,apogotovoneucjenjuje.Moraprihvatitičinjenicudaizvođenjeterapijezahtijevaodgovornostpremakorisnicima.Svakiječovjekapsolutnojedinstven,odnosklijentaprematerapijikojujeprihvatiomožebitivarijabilan, često i ambivalentan,može se kretati u dijapazonuod skepse do oduševljenja.Terapeutusvakomtrenutkumorabitisvjestandačovjekutokuterapijemožeprolazitikrozrazličite fazekojemora razumjeti iprihvatiti.Ukoliko želi, klijentu svakomtrenutkumožeodbiti terapiju, odustati od nje, a terapeut tu odluku neprikosnovenomora poštovati, beznegodovanja ili nagovaranja. Na terapiju se ne smije nagovarati, uvjeravati ili primoravati.Terapeut ne smije tražiti niti primiti od klijenta nikakve darove ili financijska sredstva radipovlaštenogtretmana.Živimo u suvremenom svijetu prepunom reklamnih poruka, čiji je cilj da se ekonomskipovoljnoprodarobailiusluga.Zdravljesenekupujeineprodaje,njimesenesmijetrgovatiizato je poželjno da se u kontaktu s korisnikom terapije terapeuti uzdrže od nepotrebnihreklamnihkampanjakojesuusmjerenekapacijentukaopotrošaču.Pacijentnijepotrošač,azdravlje nije roba. Reklama, uvjetno tako nazvano,može biti ograničena isključivo na opisprocesa terapije i opis kvalifikacija terapeuta, ali bez nagovaračke ili glorifikacijske

10

komponente. Takav opis mora biti neutralan i objektivan. Samim tim, to izlazi iz okvirareklamiranjakaonagovaračkeaktivnosti.

Svaki oblik zloupotrebe klijenta ili podataka vezanih uz njegovu ličnost, zdravlje i ostaleprofesionalne podatke smatra se grubim kršenjemosnovnih principa etičkog postupanja uterapiji. Razgovori s klijentom koji su vezani uz njegovo zdravlje moraju biti obavljenidiskretnokakobisezaštitilapovjerljivostiprivatnost.Dokumentacijaokorisnikubioterapijemorabitiprikupljenaisključivouzklijentovodopuštenje,nemožeseobjavljivatiipubliciratibez odobrenja. U komunikaciji s medijima, terapeut pruža objektivne i relevantneinformacije, čuva privatnost i intimu svojih klijenata i u potpunosti snosi odgovornost zajavnenastupe.Klijentovaprivatnost jeprofesionalna tajna,ona sečuva,nekomentira se sdrugima, ne iznosi se u znanstvenim radovima, publikacijama, knjigama bez klijentovogdopuštenja.

c)Etičkiprincipiuodnosu:terapeut–drugiterapeuti

Suradnjaskolegamaimperativjeusvakojstruci.Akosekomentiraraddrugogterapeuta,tomorabitiisključivouzpoštovanjeiuvažavanjetuđihvještina,uspjehaiodnosapremaradu.Tuđi radnikadane trebakritizirati.Različitemetodenisuniboljeni gore jednaoddruge,onesudobreonolikokolikosuprilagođenepotrebamaoboljelogčovjeka.Kolegijalanodnospremadrugimterapeutima idrugimmetodamapodrazumijevaspremnostnakonzultacije,prihvaćanje i priznavanje vlastitih limita, uvažavanje različitosti u znanjima vještinama iiskustvu.Moraseosvijestitipopotrebiivlastitastručnanemoćilinedovoljnakompetencija.Dobar i korektan terapeut uvažava princip interdisciplinarnosti i, kada je to potrebno i uinteresujeklijenta,trebasurađivatisdrugimterapeutimaistemetodeiliinterdisciplinarno.Pacijent je u fokusu, njegovo je pravo da bude upoznat i sa drugim mogućnostimaiscijeljivanja, štopružamogućnost izborapo vlastitoj volji. Kontinuiranovođenje računaogranicamavlastitekompetencijeikompetencijemetodekojomseterapeutbaviukazujenato da terapeut djeluje odgovorno i primjereno. Time pridonosi snaženju svojihkompetencija, kompetencija metode kojom se bavi, jačanju rejtinga komplementarnogpristupa,dobrobitidruštvaucjelini.

6.3.Načeloosobnesamosvjesnostiistalnogučenjaistručnogusavršavanja–dobarterapeutuvijekpoštujegranicevlastitekompetencije,razvijaseiunapređuje

a)Etičkiprincipiuodnosu:terapeut–vlastitaznanjaivještine

Dobarterapeutsekontinuiranousavršava,prenosiznanjenasvojesuradnike,proširujesvojekompetencije, a sveu ciljupostizanjamaksimalnih rezultatau radu.Punogodinaprijeovenaše ere, kineski filozof Lao Ce zapisao je da je „učenje kao veslanje uzvodno; čim seprestane,odmahsekrećenazad“.Jednomstečenaznanjanetrebajubitimrtavkapital.Toje

11

ulog koji se mora neprestano umnožavati. Čvrsto uvjerenje da je nepogrešiv i nedodirljivjedna je od velikih zamki za terapeuta nekonvencionalne medicine. Ta nepovoljna crtaličnosti,nijepoželjnaniuradu.Toječestaklopkaukojuupadajuprepotentneosobekojesusebi dopustile osobni mentalni luksuz samoobmane da su sveznajuće, svemoćne, iznadostalih i iznad znanja. Znanja nisu okamenjeno, statično dobro, ona se ravijaju, rastu,proširuju,prilagođavajuinisupoligonzapromocijuvlastitogprofesionalnogstatusa.

b) Etički principi u odnosu: terapeut nekonvencionalne medicine – zvanična (alopatska)medicina

Konvencionalna medicina postigla je velike uspjehe, pogotovo u dijagnostici, kirurgiji iurgentnimstanjima.Odnosizmeđukonvencionalneitradicionalnemedicinenijetakmičarski,trebabitiuzajamnokomplementaran,beznadmetanjaisuparništva.Utomzadatkuprimaranječovjek,brigazazdravlje ihumanost.Energetskaterapijauvažavatjelesnisimptom,aliganesuzbija,onagapretvarausvogsaveznikauprocesuozdravljenjacijelogorganizma.ČakjeiHipokrat,otacmedicine,smatraosvetomdužnošćuliječnikaspriječavanječinjenjalošegondakada svojimznanjemnijeu stanjuučiniti dobro.Graniceosobnemoćimoraju seosjetiti, alimiti poštovati. Upravo taj princip treba primjenjivati i u komplementarnoj medicine paterapeut nikada ne postavljamedicinske dijagnoze i nikada se ne smijemiješati u terapijukoju je propisao liječnik. Svaki odgovoran i pošten terapeut nekonvencionalne medicineterapijumora obavljati isključivo u okvirima kompetencija koje su rezultat vlastite stručneedukacije i radnog iskustva. Priznavanje granica kompetencije uključuje prepoznavanjesituacije kada je potrebno klijenta prepustitimedicinskom tretmanu, ili upućivanje klijentadrugomterapeuturadivlastitogograničenjauznanju,vještini ili iskustvu.Terapeuttakođerneprovodiprocedurekojezahtijevajumedicinskoobrazovanjeilibilokojedrugeprocedurezakojenijekompetentan. c)Etičkiprincipiuodnosu:terapeutnekonvencionalnemedicine–ostalekomplementarnemetode

Odnos prema vlastitoj djelatnosti podrazumijeva određena prava, ali i obaveze. Svakiterapeutmora djelovati isključivo u skladu sa svojim kompetencijama. Neće nikada i ni ukakvimokolnostimafavoriziratisvojradiuspjehenaštetutuđih.Nekorektnojeuspoređivatiučinkovitostraznihkomplementarnihmetodasaciljemveličanjasvogaradairezultataanaštetutuđih.Ukomplementarnimdisciplinamanesmijebititakmičenja.Svisunaistomstartui sa istim ciljem,misija jeuniverzalna–pomoć čovjeku. Sitne sujete, osobni sebični ciljevi,takmičarskiduh,poslovnirivalitetiljubomoranisuuskladushumanomprofesijom.Terapeut svojim kvalitetnik radom doprinosi sustavu zdravstvene zaštite i izlazi u susretpotrebamadruštva,poštujezakonskepropise,pridržavasevisokihprofesionalnihstandarda,svjestanjevlastitihograničenjaiističedostojanstvosvogpoziva.

12

7. SLIČNOSTIIRAZLIKEUETIČKIMKODEKSIMAIPOGLEDIMANAZDRAVLJE

7.1. Sličnosti i razlike u pogledu na zdravlje i u etičkimprincipima između alopatske inekonvencionalnemedicine

UEuropskojdeklaracijiounapređenjupravapacijenatastoji:“Pacijent ima pravo biti potpuno obaviješten o svom zdravstvenom status, uključujućimedicinske činjenice o svom stanju, o predloženim postupcima, uključivši moguće rizike ikoristisvakogaodnjih,teodijagnozi,predviđanjuinapretkuliječenja.”9Navedeno se svakako odnosi i na etiku u konvencionalnom medicini i nekonvencionalnojmedicini.Suštinaje–izbor,pravonaistinuiodabir.Sobziromnatodaalopatskamedicinaisve nekonvencionalne metode imaju primarno isti cilj – briga o čuvanju dobrog zdravlja,vraćanjeizgubljenogzdravljairehabilitacija,možeserećidajeuniverzalnonačelohumanostizajednički cilj. Razlikuju se putevi kojima se dolazi do cilja, razlikuje se pogled na bolest iuzroke razboljevanja. Nažalost, u suvremenom društvu alopatska i nealopatska medicinačestousvomraduvozeparalelnimtračnicama.Krećusekaistomcilju,aličestobezdodirnihtočaka.Navetćemosamonekeod„slabih“točakakonvencionalneinekonvencionalnemedicine.Konvencionalnamedicina:

§ na čovjeka gleda isključivo somatski – ne uzimajući u obzir energetsko tijelo, čestoliječi samosimptome,apraviuzrokostajenedirnt,netransparentan,pa su rezultatiprivremeni,lošiiliihuopćenema;

§ liječisebolest,anečovjek,nemaholizmaupristupu-metodesu„uniformirane“,bezosobnog finogpodešavanja,upristupupacijentunevodi sepunobrigeoosobnostioboljelog,gledajuseopćiprincipiupristupubolestiiprimjenjujupropisanemetode;

§ liječenje i prevencija često sumedikamentozni – farmakološki pristup često je vrloagresivan i liječeći jednu bolest nanosi se šteta organizmu u cjelini, smanjuju seprirodneobrambenesnagetijeladaiscijelisamosebe;

§ nemoćnajeustanjimaukojimajeuzrokbolestinepoznatilinejasan(kroničnebolesti,karcinomiisl.)

§ teškopriznajeiliuopćenepriznajeonoštoseznanstvenonemožedokazatimjerljivimiočekivanimparametrima;

§ rijetko pristaje na integrativan pristup, suradnju s nekom od nekonvencionalnihmetoda;čakitadaimamoodnossuperiornosti.

9

13

Nekonvencionalnamedicina:

§ svaka pojedinačna nekonvencionalna metoda nije apsolutno primjenjiva u svakomstanjuizasvakubolest,apojedincipraktičarisunajčešćeizoliranousmjerenisamonametodukojomsebave;

§ nemadruštvenu/državnupotporu,čestonijeuključenauzdravstvenoosiguranjepajekorisnicimafinancijskiteškodostupna;

§ svijestvećegdijelaciviliziranogsvijetanijespremnaprihvatititakavnačinliječenjajerga sputavaju vjerske predrasude, osobna skeptičnost, slijepo i nepokolebljivovjerovanjesamouoficijelnumedicinu,strahodnadriliječništvaisl.

§ nema dovoljno povezanosti u djelovanju između raznih nekonvencionalnihmedicinskih metoda pojedinačno, malo je centara koji njeguju više metodanekonvencionalnemedicine,ukojimačovjekmožepremasebi i svomstanjuprimitiorganiziranoviševrstaadekvatnepomoći;

§ integrativni pristup s ostalim metodama i alopatskom medicinom dobitna jekombinacija, ali je u praksi slabo zastupljena zbog otpora oficijelne medicine,društvene nereguliranosti bavljenjem tim djelatnostima, nedostatka sustavnogobrazovanja,edukacijezabavljenjenekonvencionalnommedicinom;

§ često je stručno obrazovanje praktičara koji nisu iz redova zvaničnemedicine loše,nedovoljnoilinikakvo;

§ praktičari nekonvencionalnih metoda nemaju prilike u mnogim zemljama da seeduciraju i prema završenom školovanju dobiju licencu za rad, pa se njihovadjelatnost često obavlja „ilegalno“, „na crno“ što im ruši kredibilitet u očimapotencijalnihkorisnika;

§ pojedinci kao prevaranti, šarlatani i lažni iscjelitelji često ruše kredibilitet većinistručnih i kvalificiranih praktičara i kvare sliku o bavljenju nekonvencionalnimmetodamaliječenja.

7.2. Sličnostiirazlikeuetičkimkodeksimarazličitihnekonvencionalnihmetoda

Etičkisukodeksiobičajnopravokoječestofunkcioniratekuusmenojtradiciji,asamoponekaod nekonvencionalnih metoda ima pisane odredbe koje terapeuta obvezuju više moralnonegozakonski.

Između raznih nekonvencionalnih metoda u načelu ne postoje suštinske razlike, bar ne uteorijskompristupu.Sverazlikeuvjetovanesuviševanjskimnegounutarnjimfaktorima.

Naprvommjesturiječ jeodruštvenomreguliranjubavljenjatimmetodama,očemujevećbilo riječi.Unekim zemljama se već samobavljenjenekompod komplementarnihmetodasmatra nadriliječništvom, što se zakonski i sankcionira. S obziromna to da bavljenje čestoostajeskrivenonamarginamadruštva,ondajeveomačestoisporannačinnakojiseodtakvedjelatnostidolazidoprihoda.Ponekadsetajproblemrješavanepostojanjemcjenikausluge

14

paseplaćanje regulirakrozdobrovoljneprilogekojinisuobavezni.Cijenauslugemožebitiodređena zakonski ispravno samoukoliko je djelatnost društveno verificirana i predviđenaodgovarajućimzakonskimodredbama.Usvimostalimkombinacijama,tojeietičkiizakonskidiskutabilno.

Naravno,odgovornostzatakvostanjenesnosesamopojedincikojiuneetičnomdjelovanjunalaze kolaterarna rešenja za svoj rad (legalna i nelegalna), već i društvena zajednica kojatakvudjelatnostmarginalizirailiproganja,izbjegavajućidasezakonskiregulira.

10. MOGUĆEETIČKESTRANPUTICEUISCJELJIVANJU–LOŠAPRAKSA

Oeticiumetodamanekonvencionalnemedicinemalosegovori,ajošmanjepišeizna.Tojejoš uvijek neprokrčena šuma u kojoj često vladaju stihijski zakoni proizvoljnosti inedefiniranosti.Takvaklimaotvaravratamogućimmanipulacijama,prevaramaiobmanama.

Ono što je u praksi puno veći problem od postojanja/nepostojanja etičkih kodeksa, to jeignoriranjepostojećihkodeksa.Navestćemosamonekeodčešćihiligrubljihpovredaetičkihkodeksasakojimaseupraksimožemosusrestikodpraktičarakojiblatedostojanstvosvojestruke:

§ lažnaineutemeljenaobećanjaopoboljšanjuzdravlja§ nagovaranjepacijentanaodustajanjeodalopatskogliječenja§ nagovaranjenametodukojomsepraktičarbavi§ iskorištavanjebolesnikaufinancijskomilibilokomdrugomsmislu,zloupotrebljavanje

njegovihpravanasamostalnoodlučivanje§ zlupotrebljavanjeinformacijaopacijentu§ djelovanjevangranicasvojeprofesionalnekompetencije§ davanjelažnihinformacijaoosobnimmoćima,vještinamauciljuosobnepromocijeili

koristoljubljaisl.

Pojedini terapeuti, poneseni uspjesima svog terapeutskog rada ponekad zauzmu stav“svemogućeg”,“bogomdanog”iscjelitelja,izgubeosjećajzavlastitelimiteivrloneodgovornose upletu u mrežu velikih riječi, obećanja i neutemeljenih optimističnih zdravstvenihprognoza. U prirodi je čovjekovoj često integrirana sklonost da se u uspjehu lako uzoholi,izgubivezu s realnošću, stekne iskrivljenuslikuo sebi, svojimmoćima i važnosti.To jevrloopasna i štetna pojava u praksi jer narcisoidan terapeut nikome nije od koristi, ni sebi nidrugima – šteti korisnicima terapije, ruši vlastiti stručni kredibilitet, ugrožava kolege, blatistruku.

Terapeuti se susreću sa raznim etičkim dilemama. Ne postoje prave smjernice ili preciznaetička načela kao u medicini i zdravstvenoj njezi. U tim profesijama etička načela su većuhodana, uglavnom univerzalna i predstavljaju opću polazišnu točku. Tako su i ukomplementarnimgranamapotrebnaopća,strukovnaetičkanačelakojaćebitiniveliranaiusuglasjusdoktrinomstruke.

15

Međutim, na tom putu stranputice su moguće, uvjetovane uglavnom nereguliranomsocijalnom situacijom na području tradicionalne medicine. Društvena nepokrivenostodgovarajućimetičkimparametrimastvarapogodnuklimuzadevijantnupraksu,zloupotrebui lošuprimjenu.Čovjek jenajosjetljivijina svoje zdravlje iposljedice takvestihijemogubitivrlo neugodne. Nisu rijetki primjeri kada se “iscjeljivanje” koristi kao paravan za(ne)transparentnupljačku,prevaruiobmanu.

Zakonski su propisi za bavljenje komplementarnim metodama u mnogim zemljama jošneprecizni, nedefinirani i neregulirani, a često se susrećemo sa nenamjernim ili ciljanimpogrešnimtumačenjempostojećihzakonskihregulativa.Uvezistimietičkikodeksivarirajunedorečeniilirazličitiumeđuprostoruizmeđuuobičajenogipretpostavljenog.

ZAKLJUČAKKAKOUNAPRIJEDITI,POBOLJŠATIPRIMJENUETIČKIHKODEKSAUGRANAMANEKONVENCIONALNEMEDICINE?Izsvegarečenogmožesedoćidonekihzaključaka:

• Pitanje etike u nekonvencionalnim granama medicine nedovoljno su znanstveno“pokrivena”,običnosupodzajedničkimplaštomskonvencionalnommedicinomiakopostojespecifičnosti,izuzetnosti.

• Etički kodeksi nekonvencionalnih metoda pojedinačno imaju mnoštvo dodirnihtočaka,alisuneujednačeni,nestandardizirani,štočestopogodujenereduupraksi.

Kakopoboljšatisituacijuuprimjeninačelaiprincipaetičkihkodeksakojiilinisuformulirani,ilisezaobilaze(paseineuvažavaju),prešutnopodrazumijavaju,iliihuopćenema?Tubivažneiučinkovitemjerebile:1.kontinuiranoobrazovanje(formalnoineformalno)terapeuta2.licenciranjeterapeuta3.ujednačavanjeetičkihkodeksasvihgranaenergetsketerapijeidrugih.Terapeuti uglavnom u mnogim zemljama nemaju odgovarajuću osposobljenost; svoja suznanja i vještine stekli veoma često na kratkim, brzim tečajevima, bez dovoljno prakse ikontroleusvojenosti.Njihovesukompetencijetadanedovoljneinepouzdane,auizostankuodređenog mentorskog nadzora prepušteni su svom samostalnom djelovanju u kome jepitanjekvaliteteiučinkovitostiveomadiskutabilno.Rješenjesemoženaćiunadograđivanjuformalnog obrazovanja cjeloživotnim učenjem u kome će, kontrolirano stjecati znanja,uvježbavatiipraktičnimseradom(podkontrolommentora)priprematizasamostalanrad.

16

Certifikatoosposobljenosti (usavršenosti ili specijaliziranosti)ucjeloživotnomučenjubitćegarancijadajeterapeutstručan,kompetentanipouzdan.Ucijelomtomprocesu,učitćekakou okviru svoje struke etički djelovati u skladu s odgovarajućim kodeksom. Osim užedjelatnosti,utakvomviduobrazovanjasvakipolaznikstječeiširaznanjaizsrodnihoblasnikionihdjelatnostikojiomogućavajukonkurentnostnatržištu.Kakobiseizbjegloumnožavanje“divljih”,nekontroliranihičestonekompetentnihterapeutakoji nanose pojedincima, struci i društvu ogromnu štetu, važno je uspostaviti sustavlicenciranja u okviru strukovnih udruga, kako bi se striktno izdvojili oni terapeuti koji su uokviru svogaudruženja stekli određenepotrebnekvalifikacije i osposobili se za kvalitetan iodgovoran rad. U takvoj je situaciji društveno olakšano razgraničenje “pravih” terapeuta ionihkojiterapeutskiradprakticirajunekontrolirano.Rješavanjemsustavaobrazovanjailicenciranjabitćeolakšanpristuprješavanjuidefiniranjuetičkihkodeksakojizasadafunkcionirajuuglavnomunepisanojformiuobičajeneočekivanepraksekaouopćenprincipkojizasadauglavnom-neobavezujeineograničava.Natajnačinsemožepolako,alisigurnomijenjatinaboljeodnosalopatskemedicinepremanekonvencionalnim metodama; više obrazovanja svakako će praktičare nekonvencionalnemedicine učiniti ozbiljnijim partnerima na zajedničkom zadatku – očuvanju i poboljšanjučovjekova zdravlja. Promjene ne treba očekivati naglo, brzo, revolucionarno; to je proces,(r)evolucija koja traje i nema žrtava. U toj “borbi” nema neprijatelja, sukobljenih strana,natjecanja,nemapobjednikainemaporaženih.Evolucijajezajedničkaiisključivozadobrobitčovjeka,dugotrajanprocesukomesesigurnostvaranovakvaliteta.Rijeka,2016.Autor:EllaO.LITERATURA

1. TurzaKarel,Medicinaidruštvo.MedicinskifakultetUniverzitetauBeogradu,Beograd,2008.

2. AnteČović,Etikaibioetika.Razmišljanjanapragubioetičkeepohe,Pergamena,Zagreb2004,(BibliotekaBioetika,knj.5)

3. BratoljubKlaić“Rječnikstranihriječi”,NakladnizavodMH,Zagreb1984.