Primjer pobuna pod vodstvom pokroviteljstvom kranstva i intoistike sekte Hokke u ogunskom Japanu

Filip Zaninovi Razliito obraunavanje japanskih vlasti s pobunama pod vjerskim vodstvom

Primjer pobuna pod pokroviteljstvom kranstva i intoistike sekte Hokke u Japanu

ivot tradicionalnog Japana je uvelike razliit od europskog. Zbog razlika u obrtu, poljoprivredi, drutvenom ureenju, religiji, pa i u samom pogledu na to kako se ivi religija, Japan, a i cijeli istok azijskog kontinenta, su nam dokaz kako Orijent funkcionira na jedan drugaiji nain. Japan je pogotovo specifian po tom pitanju. Japanska kultura, odvojena od glavnog azijskog kopna utim morem i razvijena na etiri vea otoka i mnogo manjih, ve je geografski podosta izolirana, a tijekom vremena, politika japanskih vladara se nee tome protiviti. Dapae, konstantno e uspostavljati politiku izolacionizma, koja ima svoje odjeke i danas.

Vjerski sukobi nisu nita neobino u bilo kojoj vioj kulturi na svijetu. Via kultura obino podrazumijeva razvijenu trgovinu, dok razvijena trgovina podrazumijeva vee kulturne utjecaje izmeu trgovakih sredita. Gotovo je neupitno vrijeme kad e trgovci dovesti svoju vjeru i traiti nain da je prakticiraju u vremenima kada trguju daleko od doma. Samim time izazivaju znatielju kod domaeg stanovnitva, koji malo-pomalo postaju preobraenici i prihvaaju novu vjeru. Nekad se ona proiri od najnieg sloja stanovnitva kako je poelo u Japanu sa kranstvom, koje su donijeli panjolski i portugalski misionari zajedno s trgovcima, a nekada poinje prvo zahvaati vie pripadnika razliitih slojeva, ak i onih najviih, kako su to ostvarili Nichirenovi uenici nakon njegova progona.

Kranstvo se proirilo relativno brzo, ali samo na poetku. im je Toyotomi Hideyoshi primijetio da isusovci, red donedavno nepoznate vjere, masovno i nasilno pokrtava stanovnitvo, odluio je rijeiti to prije nego postane jo jedna grupacija koja e usporavati osvajanje cijelog Japana, plan koji je zapoeo njegov gospodar Oda Nobunaga. Poto su spominjane brojke od 200 000 obraenika na samom jugozapadu Japana, tonije na Kyushuu oko Nagasakija, Hideyoshi je vidio u tome problem, jednak onome koji je Nobunaga imao sa Honganjijem. Honganji je bio daimy na teko dostupnom terenu sa irokom mreom putova koja je inila opsadu teko izvedivom. Iako je na kraju opsada uspjela, radilo se o dugom periodu od 3 godine s borbama na rijekama i kopnu. Hideyoshi je htio brzo ujediniti Japan i nije htio riskirati da se kranstvo, koje se razvija na udaljenom, ali prijeko potrebnom trgovakom sreditu, odmetne i postane centar otpora njegovoj vlasti koji nee moi lako slomiti. Zato je ve na samom poetku, davao sve od sebe da smanji utjecaj kranstva i da ga, kao problem, odvoji od inozemne trgovine, koju je elio zadrati. Prvo Hideyoshi, poslije Ieyasu i njegovi sinovi, su raznim odredbama pokuali smanjiti broj sljedbenika, ali su se odredbe uspjeno provele i potisnule kranstvo tek nakon pogroma 1613. godine i nakon uguene pobune 1637. godine.

S druge strane, sekta Hokke je nastala u 13. st., a znaajniji broj pripadnika dobiva tek u 15. st. i 16. st. u razdoblju kada se nijedna daimy kua nije isticala, ve su mnoge bile u meusobnom sukobu. Sredinom 16. st., dolazi do raspada vjerskog sustava, jer su hramovi i samostani svih priznatih vjera podupirale neke daimy kue. Tijekom vremena, mnogi su hramovi i samostani uniteni ili su njihove vjere izgubile utjecaj, zajedno sa njihovim pokroviteljima, to je dovelo do novih mogunosti za dotad pritajene sekte. Savez hramova Hokke u Kytu postaje jedna od dviju najjaih vojnih i politikih snaga u Japanu. U poetku doivljava odreene uspjehe i u potpunosti se osamostaljuje u Kytu i blioj okolici, ali nakon to se ujedinila skupina ljudi iz, tada dosta slabijeg, saveza hrama Enryakuji i spalila 21 hram sekte Hokke, savez hramova se raspada i u potpunosti gubi vojnu i politiku mo. Nedugo potom, sekta sa svojim uvjerenjima takoer prestaje biti vana i gubi mnoge pripadnike.

Obadvije spomenute religije su svojevremeno imale velik utjecaj i mnogobrojne vjernike iza sebe, ali su se i jedna i druga u potpunosti raspale i otile u podzemlje i za njihovo se postojanje gotovo rijetko ili uope nije ulo sve do 20. st., a ni onda nisu vie mnogobrojne u usporedbi s prevladavajuim intoizmom ili zen-budizmom.

Kako su toliko razliite religije, razliito proirene meu stanovnitvom, u razliitom poloaju, s kojima su se njihovi protivnici sukobili na dva potpuno razliita naina, zavrili istom sudbinom?

Sekta Hokke je nastajala u periodu od dva stoljea i preko ena obuhvatilo sve slojeve drutva, dok se kranstvo munjevito proirilo meu najniim slojevima. Teko da je to moglo imati veze s njihovim nestankom, ali je moglo imati veze s nainom na koji su se njihovi protivnici sukobljavali. Hokke je pretrpio veliki udar na vjerska sredita to je njihovom savezu bilo glavni izvor okupljanja. Kada se uniti jedinstvo saveza, oporavak je esto nemogu i dolazi do rasipanja sljedbenika. Hokke je gotovo nestao sa prostora Japana nakon poraza, ali se jo uvijek spominje tijekom vremena. Ali, izuzev injenice da je Oda Nobunaga poginuo u hramu Hokkea, gotovo da i nema znaajnijeg spomena. Kao i krani ivjeli su tajno, makar se na njih nisu obruavali Tokugawe raznim odredbama.

S kranstvom je situacija bila utoliko drugaija to je organizacija crkvi na tom prostoru jo bila mlada, nije pustila preduboke korijene kao za vrijeme dugotrajnog irenja Hokke saveza. S njom se trebalo sukobiti na drugi nain, ali ak i uz pogrome, nikad se nije moglo sa sigurnou znati koliko je tono vjernika. Tek je vojni sukob s pukom i roninima pokazao veinu pripadnika, a stranim porazom u kojem su stanovnici ili ubijeni ili se odrekli svoje vjere, djelovalo potpuno demoralizirajue za preostale krane. Oni se skrivaju i okupljaju u kuama jer su sve crkve unitene. Kranstvo je moglo preivjeti dugo vremena u pogromima, jer joj je to bilo u nasljeu. Smatram gotovo neupitnim da su novim vjernicima ispriani dogaaji sa samih poetaka Crkve. ak i neki aspekti kulture su mogli omoguiti da se kranstvo ouva pod okriljem intoizma, poput kulta predaka intoizma i opinstva svetaca katolianstva. No, nakon velike pobune 1637. godine, gdje su istaknuta mnoga vjerska obiljeja kranstva, bilo je neupitno da e uslijediti napad svim silama da se potisne kranstvo. Ukinute su sve zajednice i prekinuti svi odnosi sa donositeljima kranstva. Kranstvo postaje tajno i malobrojno drutvo koje polako eka novo vrijeme u kojem e moi javno prakticirati svoju vjeru.Po mom miljenju, Hokkeova pobuna koja se pokuala izboriti za svoj prostor i vlastitu vlast, bilo je dovoljno da se sukobi sa njenim samim vrhom kako bi se raspala. Bez vodstva i jedinstva, dogodilo se oekivano rasulo, koje je ne samo uguilo pobunu protiv dotad glavnih, iako slabijih, hramova i samostana, nego je uzrokovalo kompletan rasap vjerskog sustava. S druge strane, kranstvo se nije moglo odrati bez vanjskih utjecaja jer je njegova domovina i sredite previe udaljeno. Gotovo je nemogue odrati neku novu vjeru, ako je ona svjesna da je njen vrh daleko. Ostaje bez vodstva i malobrojni mogu slijediti njene ideale.