Ernst Muldasev-U Potrazi Za Gradom Bogova

download Ernst Muldasev-U Potrazi Za Gradom Bogova

of 520

Transcript of Ernst Muldasev-U Potrazi Za Gradom Bogova

U potrazi za gradom bogovaDr Ernst Muldaev

Hema-Kheya-N eye Beograd, 2 0 0 9 .

Tom 3 U predelima ambalePredaovor autora Glava 1. Glava 2. Glava 3. Glava 4. Glava 5. Glava 6. Glava 7. Glava 8. Glava 9. Glava 10. Glava 11. Glava 12. Glava 13. Glava 14. Glava 15. Glava 16. Glava 17. Glava 18. Glava 19. Glava 20. Glava 21. Epilog Prve piramide Grada Bogova ovek koji ita Zvono Kakav je Kajla? Mali Kajla - uvar kamena antmani Ko je gradio Grad Bogova? Bibliteka meu stenama Dom Srenog Kamena. Glavno Ogledalo Vremena Vrata ambale Kameni laser Kosmiko ogledalo Kajlaa Dvorci bez prozora i vrata Kamena ogledala Grada Bogova Crna strana Kajlaa U Dolini Smrti Srce vode Milarepina peina Svuda piramide, piramide, piramide... Kula ambale Ka Mestu Gladnog avola Kui 9 13 43 53 61 91 101 121 139 161 189 209 217 227 235 245 319 329 395 419 453 503 527

U potrazi za gradom bogovaTom 3 U predelima Sambale

Ernst Rifgatovi MuldaevDoktor medicinskih nauka, profesor univerziteta, direktor Sverusijskog centra za onu i plastinu kirurgiju (Ufa), hirurg vieg reda, uvaeni konsultant univerziteta u Luisvilu (SAD), inostrani lan Amerike akademije oftamologa, diplomirani oftalmolog Meksika, lan Internacionalne akademije nauka, majstor sporta u sportskom planinarenju, trostruki ampion SSSR-a. E. R. Muldaev je izumitelj hirurkogbiomaterijala aloplanta", pomou koga je postalo mogue leiti bolesti koje su se smatrale neizleivim (atrofija onog nerva, dijabetika retinopatija, pigmentni retinitis i dr). Otkrie aloplanta" otvorilo je mogunosti za regenerativnu hirurgiju, tj. hirurgiju usmerenu na gajenje" ovekovih sopstvenih tkiva. E. R. Muldaev je znaajni ruski naunik svetskog glasa. On je razradio vie od 70 novih onih i plastinih operacija, razradio i pustio u proizvodnju 58 oblika aloplanta". Objavio je oko 300 naunih radova u ruskoj i inostranoj periodici i ima 52 patenta u Rusiji, SAD, Nemakoj, Francuskoj, vajcarskoj i Italiji. Njegovi radovi dobijali su zlatne medalje na meunarodnim izlobama. U preko 40 zemalja odrao je predavanja i pokazne operacije. On svake godine obavi 300-400 sloenih operacija. Interes ovog naunika za probleme porekla oveanstva nije sluajan. Poto je naunik irokih pogleda, E. R. Muldaev je poeo da razmilja o medicinskoj problematici ljudske energetike na filozofskom i opteljudskom planu, tose u krajnjem ishodu pretvorilo u nauno istraivanje tajanstvenih pitanja porekla oveanstva. Ali, iz te filozofske i senzacionalne rasprave ve su naitijeni direktni praktini zakljuci, koji su uticali na formiranje principa novihmetoda leenja. E. R. Muldaev misli originalno i zna da jednostavnim ipristupanim jezikom izloi sloene naune probleme. Knjiga Od koga smo potekli" napisana je umetnikim stilom, premda je u sutini duboko nauna. Ova knjiga je interesantna kako za iroki krug italaca, tako i za specijaliste. R. T. Nigmatulin doktor medicinskih nauka, profesor univerziteta

Predgovor autoraProla je 1999. godina. Ruska ekspedicija na Tibet se nastavila. Postavili smo logor na prilazima legendarnom Gradu Bogova. Nou sam se iznenada probudio. Leao sam u atoru, postavivi ruke pod glavu i udio se kako mi mozak lako i jasno radi. - Eh, kada bi tako radio danju, a ne nou - pomislio sam zlovoljno. Brzo, kao da se vreme skratilo, misli su prolazile kroz glavu. Te misli kao da su prelistavale stranice knjige o organizovanju i odvijanju ove ekspedicije na Tibet. - A uopte, interesantno je kako mi se javila pomisao o Gradu Bogova - zaudio sam se. Shvatao sam da mi je ta misao dola nekako niotkuda, ali mi se tako uvrstila u glavi da sam, uprkos tome to sam negodovao i krgutao zubima to ne mogu da naem izvor legende o Gradu Bogova, organizovao ekspediciju da potraimo taj fantomski grad pod nebom. Donekle me je umirivalo to to me je poduhvat istraivanja piramida i drevnih spomenika na Zemlji doveo do uvida da svetski sistem piramida i spomenika davne prolosti poinje od svete planine Kajla, a na ator se sada upravo nalazio nedaleko od nje; u atoru sam leao ja, podmetnuvi ruke pod glavu. Doveo sam ekspediciju dovde, nadajui se da emo uz svetu planinu Kajla nai i Grad Bogova. Ali, hoemo li ga nai? - Eh, hoemo li ga nai? - proaputao sam, znajui da emo se prekosutra uputiti ka mestu na kome bi, po naim proraunima, trebalo da bude Grad Bogova. Kao san su izgledali nedavni doivljaji u Nepalu i na Tibetu. Sve to se deavalo ovde, daleko od domovine, sada, dok sam leao u atoru sa rukama pod glavom, izgledalo mi je kao fantastika, ista fantastika. Moj ruski um odbijao je da poveruje u ono o emu su govorile nepalske i tibetske lame. Taj prizem9

U PREDE LIMA AMBALE ni um nije hteo da pojmi da uda zaista postoje na svetu i da lamama, koji na sebi nose breme prolosti, nita ne znai fantaziranje, da oni naprosto hoe da svi ljudi, raunajui i nas - nadmene Evropljane - poverujemo u to da su na Zemlji pre nas postojale velike civilizacije i da najbolji sinovi i keri tih drevnih civilizacija nisu nestali sa lica Zemlje, ve da do dan-danas ive u prekrasnoj ambali iza eterine barijere paralelnog sveta. A takoe, da i Carstvo Mrtvih ivi zajedno sa njima - Carstvo ivih Mrtvih. - Zlatne ploe Harata - proletela mi je kroz glavu patetina misao, podseajui na to daje sve poelo ovde sa legendarnom zagonetkom Harata. Setio am se nepalskih stupa, vozila drevnih naroda, kamena Santamani, zagonetne svetlosti na nebu, oiju koje je na nebu video Seliverstov, zagonetnog kruga, Jezera Demona i smesta shvatio da sva ta gomila zagonetki ne moe biti sluajnost. Iza toga stoji Neto. I sve se svodilo na to da je to Neto - Sambala, u ije smo predele mi hteli da zaemo. U potpunosti sam uviao da ako to Neto zaista postoji - mi se sada nalazimo na dva koraka od Njegove Oblasti. udeo sam da se sretnem sa Njim, strasno sam udeo da se bar na trenutak susretnem sa Velikim Ujedinjenim Umom svih zemaljskih Ljudskih Rasa - Umom Sambale. Matao sam o tome, iako sam znao da 10

Predgovor autora moj nitavno slabi um nije ba interesantan za njih, za nevidljive ljude Sambale, koji su nekada davno, davno, nakon Vaseljenskog Potopa, ponovo stvorili nas - savremene ljude - ba ovde, u njihovom glavnom stanitu, Gradu Bogova. Shvatao sam da me nikad nee pustiti u podzemni svet i da mi nikad nee dopustiti da stupim u Carstvo Mrtvih, zato to moja radoznalost nema velikog znaaja. Ali sam ipak hteo da vidim legendarna vrata Sambale, ipak... Hteo sam da naem mitsku Dolinu Smrti, da osetim dah Gospodara Smrti, Jame. Hteo sam... Ali, jo nisam znao da li zaista postoji Grad Bogova - nadzemni deo Sambale! Leao sam u atoru sa rukama pod glavom. Napolju je zavijao i besneo planinski tibetski vetar. ekao sam jutro i brinuo se kako e se odigrati predstojei susret sa Gradom Bogova. Jo nisam znao da ne samo da emo nai Grad Bogova, nego i da emo se iuavati, tavie, beskrajno diviti neverovatnim tehnolokim moima Sambale, koje su omoguile da se sagradi taj udesni Grad, koji se sastoji od kolosalnih piramida i spomenika. Pa iako emo uspeti da uemo u Grad Bogova, neemo moi da shvatimo namenu tog Grada. Misliemo, misliti i misliti o toj temi, ali tek po zavretku ekspedicije, u Ufi, nakon to zavrimo pipavi posao izrade mape i sheme Grada Bogova, uspeemo da postavimo hipotezu o njegovoj nameni, i re matrica" e sinuti posebno jarkim bojama. Jo nisam znao da e Dolina Smrti kondenzovanim vremenom tako prodrmati svaku moju eliju i svaki molekul, da u 11

U PREDE LIMA AMBALE dugo nakon toga periodino zastajati, padati na zemlju i dugo patiti od otrog bola u predelu solarnog pleksusa. Takoe nisam znao da emo po izlasku iz Grada Bogova upravo na ovom mestu postaviti ator i da u se itavu no previjati od bola oseajui da sa tim divljim bolom iz mene izlazi sva negativna energija koja se nakupila tokom ivota. I te u noi, kao neto najdrae, privijati uz sebe mape sa crteima graevina Grada Bogova. Nisam znao da u ipak ostati iv i da u poeti da piem knjigu U potrazi za Gradom Bogova", koja se sastoji od nekoliko tomova. A moje pamenje, koje e preiveti muenje kondenzovanog vremena Doline Smrti, pomno e me snabdeti informacijama ne samo o svakom koraku te ekspedicije, ve i o svakoj misli koja se tamo pojavi. A tada, uoi pohoda u Grad Bogova, i dalje sam leao sa rukama pod glavom. Tibetski vetiar je zvidao. U dui sam se oseao mirno i dobro. A pored mene su spavali momci - lanovi tibetske ekspedicije. Sergej Anatolevi Seliverstov je mirno spavao. On bi povremeno micao usnama; sigurno je sanjao ruiaste snove - o optimizmu i romantici, koji su bili karakteristini za njega. Ravil amilevi Mirhajdarov se sklupao u krug. Jednom rukom je drao kameru koju je oprezno stavio pod jastuk. Rafael Gajazovi Jusupov je spavao, gurajui nos u grudi Sergeja Seliverstova i stavivi na njega svoju levu ruku. On kao da je i u snu vukao Seliverstova na zemlju, ne dajui mu da uzleti" u njegovim romantinim tenjama. Ruke koje sam stavio pod glavu gotovo su mi potpuno utrnule. Izvukao sam ih i okrenuo se na stranu. A napolju je zavijao tibetski vetar. Nisam se vie nadao da u zaspati, naprosto sam ekao sutranji dan - dan kada emo e spremiti da stupimo na tlo legendarnog Grada Bogova. 12

Mnogi ljudi dolaze - da gledaju, gledaju... Malo ljudi dou - da vide. _________________ Dava Teniing, erpas

Posveeno uspomeni na Nikolaja Konstantinovia Reriha

Glava 1 Prve piramide Grada BogovaMoj prijatelj Sergej Anatolevi Seliverstov je tovario jaka. - Samo da bude dobro vreme, samo da bude dobro vreme - govorio sam u sebi, dok sam pomagao da nae rance natovarimo na jakove koje smo iznajmili od lokalnih pastira da bismo zali u dubine tibetskih planina u oblasti svete planine Kajla. Uporno su nam savetovali da idemo sa lakim ranevima, zato to e se putovanje odvijati na visinama od 5 0 0 0 do 6 0 0 0 metara, a na takvim visinama vei tereti mogu da veoma uspore brzinu hoda. Ali jakovi, po tvrdnjama Tibetanaca, mogli su ne samo da lako nose veliki teret, ve i da dobro hodaju kamenim terenima, pa ak i da se veru po liticama koje se krune. 13

U PREDE LIMA AMBALE - Svi da rastovarite jakove! Obratite panju koji ranac povezujete sa kojim na leima jaka, da teret ne bi pretezao na jednu stranu - rekao je vodi Tatu. - Sutra moramo da krenemo rano, im svane. Jakove emo natovariti jo po noi. Gonii e dovesti jakove ovamo ve u est ujutru. Podigao sam glavu i jo jednom pogledao crne oblake koji su su okruivali oblast svetog Kajlaa. - Eh! - rekao sam ozlovoljeno. - Jue uvee Kajla se video, a danas su ga opet obavili oblaci. A da ne bude nevremena? Ako ne bude lepo vreme, nita neemo videti! Nita! Neemo videti Grad Bogova, koji bi trebalo da bude ovde, u oblasti Kajlaa. Tada e itava eskpedicija biti uzaludna! Eh!

Ophrvan takvim mislima, seo sam na humku i zagledao se u pravcu Kajlaa. U rukama mi je bila karta po kojoj sam tano mogao da odredim poloaj Kajlaa, skrivenog oblacima. Zatim je moj pogled skliznuo po padinama i smesta se, na zapadu od Kajlaa, zaustavio na jednom neobino pravilnom obliku. Paljivo sam se zagledao. Srce mi je ubrzano zakucalo. - Ono nije planina! Ono je piramida! - glasno sam rekao sam sebi, skoivi od uzbuenja. Grevitim pokretom sam dograbio foto-aparat i maksimalno zumirajui prizor nekoliko puta fotografisao piramidalnu planinu. Potom sam posegnuo u ranac, dohvatio svesku i poeo da skiciram tu piramidalnu planinu, koja se jasno ocrtavala na pozadini niskog gorja. - lito vidi! - govorio sam, glupo miui usnama i seajui se kako su mi u Nepalu dva-tri puta u glavu dole misli da se legendarni Grad Bogova mora sastojati od veoma starih piramida, rasporeenih oko glavne piramide - svete planine Kajlaa. Setio sam se takoe da je u Katmanduu, dok sam prolazio izmeu stubova kompleksa Svajambanata, rasporeenih oko glav14

Vidim li ja to piramidu?

Prve piramide Grada Bogova

Crte prve piramidalne planine koju smo videli Ona je orijentisana 300 (zapadni otklon) od mestagde mi stojimo i postrance okrenuta prema Kajlau (podaci ne sasvim tani, veoma je daleko) dobro je zaklonjena (bela je u snegu) ne stupe, u meni uporno tinjala misao da kompleks Svajambanata simbolizuje kompleks Kajlaa. Tada sam i paljivo prebrajao sve stupe kompleksa Svajambanata - bilo ih je tano 108. Zavrivi skiciranje, skliznuo sam sa humke i pruio se po retkoj travi. Bilo je veoma hladno. Duvao je ledeni vetar. - Zar nije oko Kajlaa rasporeeno 1 0 8 piramidalnih konstrukcija? - iznenada sam pomislio. - Zar nije ova planina preda mnom jedna od mnogobrojnih piramida? Izmerio sam rastojanje do piramide koju smo videli, uzeo sve neophodne azimute i uneo njen poloaj na mapu. Potom sam hitro poao u logor i im sam stigao, povikao: - Rafaele Gajazoviu! Ravile! Izlazite iz atora! Dajte digitalni aparat i spremite notbuk! Ponovo smo poli do humke na kojoj sam malopre sedeo i nekoliko puta fotografisali piramidalnu planinu digitalnim apa15

U PREDE LIMA AMBALE ratom. Zamolio sam drugove da prikau sliku na ekranu kompjutera, uveliaju je i naine konture, da bih se uverio u njen piramidalni oblik. Rafael Jusupov je vrlo brzo nainio konture. - Lii na piramidu, lii, jel da! - uzviknuo sam. - Ali, ako je to piramida, onda je veoma stara - pogledajte, na uvelianom snimku vidna su oteenja. Sneni pokriva koji je pokriva ne doputa da se dobro pogledaju bone povrine! Je li to piramida? Moda nam se naprosto ini da trougaona planina izgleda kao piramida? Moda vidimo ono to elimo? Sumnje su mi se kovitlale u glavi kao vihor. U grlu mi se javila teka neurotina knedla. Sa aljenjem sam priznao svoju detinjastu i... svakako neosnovanu fantaziju i poeo da je mrzim. - Ja, ja, ja... glupi fantasta, doveo sam ovamo itavu ekspediciju - mislio sam u tom trenutku, steui kompas u rukama. - Lako je fantazirati sedei u udobnom kabinetu. A stvarnost je ve surovija, njoj uvek trebaju dokazi! A gde su dokazi? Samo ovaj rasplinut kompjuterski snimak? A oblaci? Ovi prokleti crni oblaci! Oni ne samo da su zaklonili sveti Kajla, oni e uskoro zakloniti i ovu relativno nisko postavljenu piramidu. Je li to uopte piramida? Jeei se od zime, zapalio sam cigaretu od nervoze. Rafael i Ravil su utali. 16

Prve piramide Grada Bogova - Kad bi bar neto rekli! Rekli bi da sam budala i zanesenjak - pomislio sam. - Nee nita da kau, ja sam im ef na poslu. Potrudio sam se da voljnim naporom uklonim sumnje i ponem da analiziram hipotezu da se u oblasti svete planine Kajla nalazi itav kompleks veoma starih piramidalnih konstrukcija, koje u celini ine Grad Bogova. - A moda se to i moe i potvrditi - nekako alosno i ravnoduno sam proaptao sam sebi. - Moda je ova piramidalna planina tek poetak? Moda je ona prva lasta? Moda nakon nje poinju da se prostiru sve nove i nove piramidalne konstrukcije?! Poeo sam da prebiram po glavi sve pretpostavke koje su nas dovele ovamo - na daleki i surovi Tibet - da ba ovde traimo legendarni Grad Bogova. Misli su poele da se vrte u analitikom kolopletu. Ali, odnekud je iz dubina'svesti lagano isplivalo pitanje koje me je muilo - kakva je namena Grada Bogova? To pitanje je prekinulo tok analitikih misli i poelo da trai bilo kakav, makar i spekulativan, makar i hipotetiki, makar i fantastini odgovor. Napregnuo sam se, nastojei da ukljuim sav potencijal svoga mozga, ali odgovora nije bilo. Knedla razoaranja i ljutnje na samog sebe opet se javila u grlu. Obuzela me je vruina. Tada nisam znao da jo dugo, dugo neu moi da naem odgovor na to pitanje. A taj odgovor e se pokazati toliko neoekivano neobinim, da u dugo sedeti sa glupo rairenim rukama, razmiljajui o svrsi postojanja ljudske zlobe na Zemlji, a ba kao odgovor na postojanje zlobe je i sagraen taj nebeski grad" - Grad Bogova. Tupo sam vrteo glavom, da bih odugovlaio, i onda upitao prijatelje: - Momci, kolika je po vaem miljenju visina ove piramidalne planine? - ega? Govori glasnije! Nita se ne uje od vetra... - trgao se Rafael Jusupov. 17

U PREDE LIMA AMBALE - Kaem, kolika je visina te piramidalne planine? - Aha... - Rafael je poeo da paljivo gleda. - Prilino je visoka. Do nje ima... hm... dvadeset kilometara, tako je, a ona se visoko izdie iznad lanca. Da, i mije ne vidimo do osnove. - Da li je via od Keopsove piramide, koja je visoka 1 4 6 metara? - Ja mislim da je via. Pomislio sam da je ta piramidalna planina kao kamiak u poredenju sa svetim Kajlaem koji je... koji je... verovatno i sam piramidalna konstrukcija koju su sagradili drevni narodi. - Oigledno je veoma stara ta piramidalna planina? - pokazao sam prstom na nju. - ta? - opet me nije uo Rafael Jusupov. - Govori glasnije, kaem ti, vetar uasno duva. - Da li je stara ta planina? - viknuo sam. - Ko bi ga znao.. Da bi se to saznalo, do piramidalne planine morali bi da dou specijalisti geolozi da bi... - Geologa meu nama nema - prekinuo je Ravil Rafaela Jusupova. - Sefe, hoemo li da idemo do te piramidalne planine? - Naravno da neemo - odgovorio sam, nastojei da se oduprem oseanju tuge koje je naviralo naizgled niotkuda. - Ii emo planiranom marrutom. - U redu. - Interesantno, kako je bila sagraena ta piramida? Da li je, na kraju krajeva, to piramida a rie prirodna planina? - promrmljao sam sebi u bradu. 18

Prve piramide Grada Bogova - Hoe li govoriti glasnije ili ne? - uzjogunio se Rafael Jusupov. - Gajaziu, skini kapu sa uiju - posavetovao ga je Ravil. - Sta? - upitao je opet Rafael Jusupov. Sumnje me nisu naputale. Jo nisam znao da emo uskoro videti ogromne piramidalne konstrukcije raznih oblika i da e one polako, sasvim postepeno, razvejati sumnje da zaista vidimo Grad Bogova. - Momci, idite u logor! Ja u jo malo da budem ovde. Izgleda da se oblaci podiu. Ostavite mi digitalni foto-aparat - rekao sam. Ponovo sam seo na moju omiljenu humku. Imao sam oseaj kao da me humka odozdo greje. Paljivo sam prelazio pogledom od jednog planinskog prevoja do drugog, nastojei da naem jo neku piramidalnu planinu. Ve sam poeo da oajavam, kada se iznenada moj pogled zaustavio na nekim udnim trakama nedaleko od prve piramidalne planine, povrinama nalik na trake koje su poele da izranjaju iz oblaka koji su se podizali. Paljivo sam pogledao - trake su bile zaista udne. Ali je vrh planine bio pokriven oblacima.

Divlji psiekao sam, nadajui se da e se oblaci podii i otkriti tu planinu sa trakama. U tom trenutku se otpozadi zaulo krckanje suve trave. Instinktivno sam se trgao i okrenuo. Pas stranog izgleda, koji se pojavio niotkuda, stojao je i iskeenih zuba gledao u mene. Ustao sam, okrenuo se licem ka psu i poeo da ga utei gledam. Pas nije izdrao ljudski pogled i zalajavi, skoio je na mene. Uspeo sam da ga utnem nogom, ali je pas, udaljivi se, poeo da krui oko mene, dok su njegov lave i reanje odjekivali po okolini. Odnekuda su izronilajo dvavelika psa, koji su zajedno saprvim poeli da tre u krug oko mene, nastojei da mi se prikradu otpozadi u ujedu me za nogu. Jedva sam uspevao da se odbranim. 19

U PREDE LIMA AMBALE Nisam imao nikakvo oruje osim noa. No sam vrsto drao u ruci. Nisam se usuivao da se sagnem da uzmem kamen, bojei se da neu uspeti da reagujem ako me psi napadnu. Dva fotoaparata su se klatila na uzici, ometajui mi koordinaciju pokreta. Ranac mi se valjao po zemlji. Vlani vetar je listao stranice dnevnika koji je leao pored njega. Oseao sam da psi pokuavaju da me iscrpu. Uskoro sam, pokuavajui da ih odbijem, zaista i poeo da posustajem. Tada sam skinuo kapu i bacio je pred sebe. Jedan pas se instinktivno ustremio ka njoj. Rizikujui da me ostali ujedu otpozadi, pojurio sam ka tom psu i ugrabivi pogodan trenutak, iz sve snage ga utnuo u njuku. Kao u usporenom filmu, primetio sam kako moja tvrda planinarska izma ulazi pravo u gubicu tog zlobnog stvorenja lomei kosti. Zagluujui krik razlegao se tibetanskom visoravni. Hitro sam se okrenuo. Druga dva psa, prekinuvi lajanje, zaustavili su se i kezei zube poeli da me gledaju. Povreeni pas je nastavio da alosno skii, okreui se u mestu. Hitro sam se sagnuo, dohvatio veliki kamen i bacio ga prema dvama psima koji su utali. Psi su se udaljili deset metara i ponovo, kao sablasti, nastavili da gledaju u mene. Povreeni pas, povodei se, dao se u bekstvo. Sa dostojanstvom koje je liilo na dostojanstvo snanije ivotinje, nehajno sam podigao baenu kapu, dnevnik, ranac i ponosno poeo da se udaljavam u stranu, tako da je izgledalo kao da se prema tim divljim psima odnosim kao prema nekim pitomim hrcima ili zeevima. Iao sam sve dalje i dalje, naalost se udaljavajui i od logora, a dva preostala psa su nastavila da me utei gledaju, nalik na sablasti. Kada sam se udaljio na pristojnu razdaljinu, otpozadi se razlegao urlik. Okrenuo sam se i video kako su dva sablasna psa pojurila u stranu, i dotravi do ranjenog brata, stali pred njega. - Auuu - skiknuo je povreeni pas, shvativi, oigledno, surovost vujih zakona. 20

Prve piramide Grada Bogova Uskoro se sve izmealo u reee klupko. Okrenuo sam se i poao dalje. Zaavi za breuljak, ponovo sam naao suvu humku, seo na nju, orijentisao se uz pomo kompasa i poeo da pogledom pretraujem neobine povrine na koje sam malopre usmerio panju. Ali, iznutra nikako nisam mogao da se saberem, u grudima mi je srce jako kucalo. Stalno sam se osvrtao, bojei se novog naleta oblaka. Tek kad sam popuio treu cigaretu za redom, uspelo mi je da se misaono odvojim od malopreanje psee vrteke".

Jo jedna piramida?!Ponovo sam poeo da posmatram nagnutu planinu. Nakon nekog vremena sam uzbueno rekao sebi: - To nisu nagnute povrine. To je iz oblaka izronila stepenasta piramida. Dosta se dobro videlo da ta planina" ima pravilni piramidalni oblik sa zarubljenim vrhom. Iako je junu stranu planine" prekrivao nanos snega, u celini su se jasno slagale povrine poredane kao stepenici. Hitro sam nacrtao tu piramidalnu planinu, bojei se da e je ponovo prekriti oblaci, a nakon toga sam je fotografisao obinim i digitalnim foto-aparatom. Video sam takoe da se pored te piramidalne planine, iako dosta dalje, nalazi jo jedna piramidalna konstrukcija, ali drugaijeg oblika i manjih dimenzija. Dvogledom se videlo da je ona prilino zatrpana snegom, ali su se dovoljno jasno videle strane i cilindrina izboina na vrhu. Nacrtao sam i tu konstrukciju, ne mislei da ona ima neke veze sa piramidama. Sada u poi malo unapred i rei da se nakon detaljne kompjuterske obrade u gradskim uslovima pokazalo da se i ova poslednja konstrukcija, po svemu sudei, moe protumaiti kao piramidalna planina", mada su neke sumnje ostale. Zavrivi crtanje i fotografisanje, nastavio sam da posmatram drugu piramidalnu planinu, koja se videla dovoljno do21

U PREDELIMA AMBALE bro. Ona je veoma liila na stepenaste piramide, koje sam vie puta viao u Latinskoj Americi. Ali, u poreenju sa njima, ova planina je bila neuporedivo via i po dimenzijama je oigledno nadmaivala i veliku Keopsovu piramidu u Egiptu. Poeo sam da ozbiljno razmiljam da bi sutra, moda, bilo bolje da ne poemo po utvrenoj marruti, ve da krenemo da istraimo piramidalne planine koje smo videli, kako bismo izveli neophodna merenja, popeli se na njihov vrh i slino. U tom sluaju mogli bismo prilino verodostojno da potvrdimo da smo pronali nove, dotad nepoznate piramide. Tani azimuti, koje sam izmerio, omoguavali su nam da naemo te piramidalne planine po bilo kakvom vremenu.

Crte druge piramidalne planine. Pored nje se vidi jo jedna planina, koja podsea na piramidalnu konstrukciju (br. 114) 22

Prve piramide Grada Bogova

Druga piramidalna planina. Originalni snimak i snimak nakon kompjuterske obrade. - ta da radimo? ta da radimo, a? - poeo sam da se pitam, obuzet duevnom pometnjom. Ali u dubini due nadao sam se da e nas vreme posluiti i da emo u okolini svete planine Kajla videti jo mnogo neobinih piramida. A legendarna Dolina Smrti? A Ogledalo Kralja Smrti - Jame? A kapija Sambale? A tajanstvena Milarepina peina? - Ne! Idemo utvrenom marrutom! - odluno sam rekao sam sebi, ponovo se prisetivi da je glavni cilj ekspedicije potraga za Gradom Bogova, a ne posmatranje i detaljno opisivanje novih piramida. Iznenada se zrak zalazeeg Sunca probio iz gustih crnih oblaka i osvetlio deo pejzaa malo na istoku od prvih piramidalnih planina koje smo videli. I u tom zraku hladnog sumraka ocrtala se jo jedna piramidalna konstrukcija. - Privida li mi se to? - pomislio sam i nehotice. - Da li naprosto vidim ono to bih eleo da vidim? Bojei se da oblaci ponovo ne pokriju tu konstrukciju, nacrtao sam je onoliko brzo koliko sam mogao. Ali kad sam poao 23

U PREDE LIMA AMBALE

Crte tree piramidalne planine da je fotografiem, tamni oblaci su progutali taj nesreni zrak Sunca, pafe to uticalo na kvalitet fotografije. - Do vraga, trebalo je da prvo fotografiem! - izgrdio sam samog sebe. Tano sam video da je i ta neobina planina imala otri piramidalni vrh, postavljen na osnovu nalik na etvorostranu piramidalnu kupolu. - Vidi ti kakva raznovrsnost piramidalnih konstrukcija! Nijedna se ne ponavlja! - proaputao sam. - A zato je to tako? Brzo se smrkavalo. Prema kompasu sam odredio azimut ka naem logoru i tu sam se prisetio da e me put voditi pored mesta gde su me napali podivljali psi. Namrtio sam se i reio da idem okolnim putem, odstupivi od zadatog azimuta isprva 30o na zapad, a nakon pola puta, 30 na istok. Bilo mi je jasno da e mi tako biti tee da naem logor, ali su psi na mene ostavili i suvie neprijatan utisak. 24

Prve piramide Grada Bogova Hodao sam, orijentisui se po kompasu. Misli su mi se vrtele oko piramidalnih planina koje sam video, trudei se da shvatim kakva im je namena. - Zato su drevni narodi gradili piramide - stalno sam se iznova pitao i na to pitanje nisam nalazio odgovor. Duevna pometnja, koja se javljala zbog odsustva bilo kakvog iole prihvatljivog odgovora, jo se pojaala kada sam porazmislio o nameni Grada Bogova, koji se, sasvim mogue... sasvim mogue, sastoji upravo od piramida.

Originalna fotografija i kompjuterski trodimenzionalni model tree piramidalne planine (sam vrh je zaklonjen oblacima u prolazu) - Uzgred, treba skrenuti za 30 na istok - proaputao sam i promenio pravac hoda. Potpuno se smrklo. Do logora je, po mojim proraunima, ostalo oko kilometar i po. - Auuuu - zaulo se zavijanje. - Idi doavola - opsovao sam i zgrabio no, nastavljajui istim putem. - Auuuu - zaulo se negde iz blizine. Da se ohrabrim, poeo sam da na svoj nain pevam jednu pesmu Borisa Mojsejeva, Crni somot od kie se skvasio, ali 25

U PREDE LIMA AMBALE skitnici pomae Bog". Bilo mi je neprijatno i da pomislim da u, ako sam se prevario u azimutu i ako promaim logor, morati da prespavam na ledenoj tibetanskoj poljani, na temperaturi oko minus 10, okruen podivljalim psima. O, kako sam tada prieljkivao prostu rusku logorsku vatru! Silazei sa breuljka, spotakao sam se o humku i prostro po zemlji. - Grrrr - zaulo se reanje u blizini. Trnci su mi poli kimom. Psi su videli mene, ali ja nisam video njih. Ponovo sam zapevao pesmu Borisa Mojsejeva, izigravajui nehajnog i samouverenog junaka. Tad se iznenada levo od pravca moga hoda pojavi raketa - drugovi su mi signalizirali. Brzo sam ispravio azimut i uskoro stigao do logora. - Auuu - ulo se tamo negde u daljini. Drugovi su me saekali. Sa uzdahom olakanja sam se uvukao u ator. - Sutra emo sigurno ponovo videti piramide - rekao sam sam sebi, mezei nakon gutljaja razblaenog alkohola.

Ujutru, kad sam promolio glavu iz atora, video sam da je Sergej Seliverstov ve veto natovario jaka. Jak je blago mukao, ali se nije opirao. Natovarivi jaka, Sergej Seliverstov je povikao: - Uh! Uspelo je! Svanulo je. Duvao je snaan zapadni vetar. Mi smo poli na sever, presekavi ravnu dolinu ispred svete planine. - Ovaj vetar bi trebalo da rastera oblake sa Kajlaa i njemu bliskih planina - pomislio sam. Poredani u guijem poretku, ili smo sa lakim ranevima. Jakovi su zajedno sa goniima ili kraj nas. - Kako je hladno, o! Koliko ve hodam, a ne mogu da se zagrejem - uo sam glas Rafaela Jusupova koji je iao iza mene. 26

Hodamo po Zemlji Bogova

Prve piramide Grada Bogova Ravnomerno koraajui, seao sam se rei iz knjige Anagirike Govinde, koju sam itao u hramu lame Kecuna Zangija, periodiki se naginjui kroz prozor, kako bih smirio svoju ne ba uzvienu strast prema puenju. Anagirika Govinda je, govorei o dolini kojom smo mi ili, pisao da e hodoasnik koji doe dovde stati u Predvorju Venog i videti Zemlju Bogova. Okrenuo sam se i rekao: - Momci! Mi, tako rei, hodamo Zemljom Bogova! Tako pie kod Anagirike Govinde. -Aha... Sa zanimanjem sam gledao u zrake svetlosti koji su se probijali kroz oblake koji, zakaivi se za planinski masiv u predelu svete'planine Kajla, nikako nisu hteli da se raziu. Ali, oseao sam da e jak zapadni vetar uskoro razvejati te oblake. - Sigurno su - razmiljao sam, koraajui sa malim sivim sportsko-turistikim ruksakom - piramide oko svetog Kajlaa (ako ih, na kraju krajeva, ima!) rasporeene na nekoliko nivoa razliite visine. Kada je oblano, mogue je videti samo nie nivoe piramida, a kad se razvedri, videe se i piramide koje su smetene vie. Poeo sam da prelazim oima oblasti u podnoju planina, ne gledajui svetlost iz oblaka. Uskoro mi je u oi upala neobina planina, koja se jasno isticala na pozadini tibetskih brda. Naglo sam stao. Jak, koji je iao uporedo sa nama, takoe je stao, zaklonivi tu planinu. Zakoraio sam nekoliko koraka unapred, da bih mogao da je vidim. I jak je takoe krenuo napred, pa stao, zaklonivi opet planinu. Opet sam krenuo nekoliko koraka napred, da pogledam ispred jaka, ali je on opet krenuo napred zaklonivi tu neobinu planinu. - Dokle e mi zaklanjati pogled, marvo! - od srca sam opsovao. - efe, on nee da ti tamo gleda - izree svoju pretpostavku Seliverstov. 27

U PREDE LIMA AMBALE Dozvao sam gonie i vodia Tatua. Nakon ivahnog razgovora medu njima, Tatu je objasnio da taj jak smatra mene goniem, pa zato staje svaki put kad stanem i ja, to jest, goni". Tako su ga uili od detinjstva. -1 ta ja da radim?! - upitao sam, zbunjen. Posavetovavi se sa goniima, Tatu odgovori da treba zastati na mestima gde raste trava. Tada e jak poeti da pase travu i prestati da podraava kretanje... gonia". - Ali, mi se zaustavljamo onda kad vidimo planine koje lie na piramide, a ne onda kad vidimo gde raste trava za jaka! - naljutio se Seliverstov. Tatu se opet posavetovao sa goniima. - Taman kad hoete da stanete, treba da smesta poete unazad - rekao je. - Ne razumem - podupro je podbradak Seliverstrov. - Pa... - smeo se Tatu - ako se zaustavite i smesta nainite nekoliko koraka nazad, jak e ostati u mestu, a nazad nee ii. Jak je, shvatate li, pametna ivotinja, on e ii samo napred, a nikako nazad- kako bi sauvao snagu. - Aha ~ rekoh i krenuh unazad. Uzevi svesku, poeo sam da crtam neobinu planinu koja je podseala na piramidu. Seliverstov i Ravil su je fotografisali. Jak je kao ukopan stajao u mestu. - Interesantno - progovorio je Ravil - kao da je ta neobina planina nekako optoena spreda, to jest sa nae strane, dok izgleda da bone strane nisu obraivane. Jednostrana piramida, ta li? - Ne treba iskljuiti ni mogunost - rekao je Rafael Jusupov - da su bone strane piramidalne konstrukcije doivele vee razaranje. Obratite panju da je zapadna strana vie razorena nego juna; ovde na Tibetu je zapadna rua vetrova. Kod mene je ta neobina planina izazivala sumnju u to da li spada u piramide, i suvie je bila kitnjasta i ekstravagantna. Iscrpljujue pitanje o ulozi piramida nije mi davalo mira, nije 28

Prve piramide Grada Bogova

Crte neobine planine koja podsea na piramidu (br. 5) doputalo da se primeni logika metoda naune analize. Ostalo nam je samo da savesno nacrtamo detalje i fotografiemo, nadajui se da e fotografije uspeti. Uglavisumisevrteliodlomciizliteraturekojisugovoriliodome kako neki delovi DNK i belanevine kolagena imaju piramidal-