Enver Imamovic: Afroditin grijeh

Click here to load reader

  • date post

    13-Apr-2015
  • Category

    Documents

  • view

    75
  • download

    21

Embed Size (px)

Transcript of Enver Imamovic: Afroditin grijeh

Knjievna biblioteka Urednik Josip Pavii Na naslovnici Filomela i Efijalt, autori crtea Lejla i Nedad majeanin Lektura Josip Raos Oblikovanje naslovnice Ozana Blaekovi Babi Kompjutorska priprema Ermego d. o. o. 2009. Naklada Pavii Pretiskivanje ili bilo kakvo umnoavanje ove knjige, kako u cjelini tako i u dijelovima, bez pisane suglasnosti nakladnika nije doputeno. Enver Imamovi AFRODITIN GRIJEH Roman o doseljavanju Grka na otok Hvar i o osnivanju grada Farosa (Staroga Grada) NAKLADA PIR PAVICIC Zagreb 2009 Na spomen grkim doseljenicima, osnivaima Farosa / Staroga Grada prije 2.400 godina, i njihovim hvarskim susjedima, starosjediocima Ilirima. 1 Otok Paros zadesila je teka nesrea. Ve nekoliko mjeseci nije palo ni kapi kie. Ono to je bilo zasaeno i posijano ve se davno sasuilo. Na ednoj zemlji sve je sagorjelo. Ljetina je bila potpuno unitena. Iz dana u dan nebo je bilo modro. Sunce je neumoljivo peklo. Nije se nikada desilo da u proljetno doba bude ovakva sua i da se mjesecima na nebu ne pojavi ni najmanji oblaak. Rijetki izvori kojih je bilo na otoku ve su davno presuili i ljudi su tedjeli svaku kap vode. Pastiri su muku muili da po brdima pronau lokvicu i napoje edna i izgladnjela stada. Dani su prolazili a stanje je svakim danom postajalo sve tee. Po brdima i poljima sve je bilo spreno. Stizale su vijesti da stoka ugiba. Ljudi su bili zabrinuti, a da nitko nije znao to da radi. Nemir se uvukao u sve domove. A onda, da nesrea bude vea, izbije poar koji se velikom brzinom irio po otoku. Suha trava, grmlje i smolasti borovi nestajali su u razbuktalom ognju. Na vijest da otok gori graani Parosa se okupe na trgu i predvoeni gradskim slubenicima pou vidjeti i spaavati. Netko je ponio grablje, netko vile, tapove, i svi su hitali preko kamenjara. Kad su se uspeli na jedan breuljak, ugledaju strani oganj koji je tog trenutka gutao maslinike i vinograde. Oni iji je imetak pred njihovim oima propadao potre u tom pravcu, a onda za njima i ostali. Vrui oganj ih je izdaleka zaustavio i nisu mogli nita uiniti. Bilo im je jasno da e plamen gutati sve ispred sebe dok se sam od sebe ne ugasi. To se i dogodilo poslije nekoliko dana, nakon ega je ostala pusto. Ove su nesree dotukle Parane. Iako su i drugi egejski otoci bili pogoeni velikom suom, na Parosu je bilo najgore. I ranije se ovako neto zbivalo, ali nije nikada bilo kao ovaj put. U narodu su poele kolati razne prie. Jedni su govorili da im se vjerojatno sveti

neki od bogova zbog nekog grijeha koji je poinio grad. Drugi su vjerovali da je neko davnanje proroanstvo posrijedi, koje se sada obistinjuje. Trei su bili uvjereni da Zeus ponovo kanjava ljudski rod istrebljenjem jer su i iz drugih krajeva Grke stizale vijesti o velikoj sui. Gradsko vijee je cijeli dan zasjedalo i raspravljalo o nasta- loj nesrei. Trailo se neko rjeenje, ali to god bi smislili, brzo bi uvidjeli da od toga nema nita. Na kraju donesu zakljuak da se hitno poalju lae na prekomorska trita ita i da ga dopreme u to veim koliinama. Na otoku ga nije nikada bilo dovoljno pa se po njega ilo u trake i crnomorske luke. Ovoga puta trebalo ga je vie nego ikada jer je domai ovogodinji urod bio potpuno uniten. Preporueno je graanima da ne ire glas izvan otoka da im je unitena ljetina kako trgovci ne bi podigli cijenu ita. im bi ovi uli daje negdje do toga dolo i kada bi porasla potranja, ovi su ga unesreenima prodavali to su mogli skuplje. Vijee je na koncu zakljuilo da se za tri dana ponovo sazove Narodna skuptina na kojoj e se pred narod iznijeti sve nevolje koje su se sruile na grad i da se zajedniki potrai rjeenje kojim bi se prevladalo nastalo stanje. Sazivanje skuptine je zbog nastalih prilika ovaj put imalo posebno znaenje pa je vladalo veliko zanimanje. Kada je osvanuo zakazani dan, trg se poeo puniti ve od ranog jutra. Ovoga puta stizali su i oni sa sela, koji inae rijetko prisustvuju ovakvim skupovima. Svi su eljeli uti to e se zakljuiti i poduzeti. Kada su se svi okupili, dat je znak za poetak. Prvo se prilo uobiajenom prinoenju rtava. Kad se s tim zavrilo, istupi tajnik Vijea i obrati se narodu: Graani Parosa! Svima vam je poznato zato smo se danas ovdje okupili i kakva se nesrea svalila na nas. Neemo govoriti o uzrocima jer nijedan smrtnik nije pozvan da prosuuje o onome to se dogaa sa znanjem i po volji bogova. Dunost nam je da vidimo to initi kako bismo se spasili od propasti koja nam je tako blizu. Gradsko vijee je ve pretresalo nastalo stanje i zakljuilo da pred vas iznese nekoliko pitanja o kojima treba donijeti zakljuak, a tie se tednje hrane i vode, smanjenja izdataka iz gradske blagajne i, to je najvanije, kupovine ita. Kad je tajnik zavrio s uvodnom besjedom, na govornicu se popne predsjednik Vijea, Menelaj, sin Meleagrov. Namjestivi na glavu smrekov vijenac pone zboriti: estititi Parani! Kako ree tajnik, zbog nastalih prilika grad je prisiljen uvesti izvanredne mjere. One se prije svega odnose na hranu. Krajnje je neizvjesno hoemo li i koliko emo uspjeti nabaviti ita, a do sljedee ljetine je puna godina dana. Zato je Vijee pripremilo nekoliko prijedloga koji s vaom voljom trebaju postati zakon za sve nas. Prvo, zabranjuje se svaki izvoz hrane s otoka, zabranjuje se njome hraniti stoku, namjerno ili nenamjerno je rasipati, unitavati, sakrivati ili preprodavati. Dalje, stoka se moe napajati samo onom vodom koja je za ljude neupotrebljiva, a istovremeno preporuuje se svima da je sa svih poznatih izvora i lokvi danonono kupe i uvaju u zalihi jer nitko od nas ne zna kako i kada e se svriti ova sua. Vijee dalje predlae da se svi rashodi gradske blagajne stave pod strogi nadzor. Predlae se da se obustave isplate plaa svim gradskim slubenicima. Grad mora osigurati velika sredstva za kupovinu ita kako bismo preivjeli ovu suu. Predloeno je da se odmah upute lae u Trakiju i Crno more po ito kojeg moramo kupiti vie nego ikada prije i po ma kojoj cijeni jer nemamo drugog izbora. Kako je sua zahvatila i druge egejske otoke, njegova e potranja biti vea nego obino. Ne znamo da li emo ga dobiti onoliko koliko ga trebamo, odnosno

hoemo li imati dovoljno novaca. Neka veliki Zeus bude s nama i neka nas spasi od propasti! - zavri predsjednik. Zatim pozove narod da se izjasni o iznijetim prijedlozima, i ovi bez oklijevanja odobre predloene mjere. Pozove i da se netko javi za rije i iznese svoje miljenje o nastalim prilikama ili ponudi prijedlog kako da se izie iz tekog stanja. Ukoliko se to pokae mudrim i korisnim za ope dobro grada i njegovih graana, odmah je to usvajano i dobivalo je snagu zakona. Po obiaju, prvo su se javljali ugledniji i stariji graani, do ijeg su miljenja svi drali. Predsjednik Vijea nije morao ponoviti poziv jer se prema govornici ve uputio jedan sijedi starac. Dok se ovaj penjao na kamen, predsjednik uzvikne: Besjedit e estiti Euribijad, sin Damoklov! Kad ovaj preuze vijenac, stavi ga na glavu, podigne ruku i zapone: Graani Parosa! Nai oevi su nas uili da je graaninu sveta dunost pomagati domovinu kad se nae u opasnosti. I bez rata moe doi do tekih trenutaka i nesree, kakav je upravo sada s nama sluaj. Ovu nesreu nam je, jamano, poslao neki od bogova kojemu smo neto zgrijeili, mi ili nai preci, pa smo prisiljeni traiti nain da preivimo. Ove mjere koje su malo prije iznesene idu upravo u prilog tome. Ja u vas, meutim, podsjetiti na neke injenice koje kao da smo svi zaboravili. Zlo treba svestrano sagledati kako bismo ga se rijeili. Iznijet u vam svoje miljenje o tome gdje se krije korijen nae nevolje. Postupimo li onako kako nam nalae zakon bogova, ne samo da emo izbjei zlu kob koja se sruila na nas, nego emo se osigurati i za budua vremena. Ma kolika je strana nesrea koja nas je pogodila, ona je u odnosu na one koje su nas ranije pogaale daleko tea. I ranije su na otok pogaale sue, kuga, ratna pustoenja i drugo, ali su nai preci to mnogo lake podnosili nego mi to inimo. Dakako, postoji razlog zato je to tako. Ne zaboravimo da su bogovi u svojoj mudrosti odredili da svejedno drugome odgovara po mjeri. Tako, ako netko ima malu nogu, nosit e malu obuu, mali konj moe ponijeti mali teret, velika kua moe udomiti veliki broj ukuana itd. Tako vam je i s gradom. Velika Atena ili Korint broje na desetine tisua ljudi, a Argos, Megara, Sijunt ili drugi manji gradovi broje tek koju tisuu itelja. I zamislite, kada bi broj atenskih graana spao na koju tisuu, grad bi im zjapio prazan i bio bi sablastan. Ali kad bi mali Sijunt primio sve atensko stanovnitvo, grad bi se zaguio. To govori da se mora slijediti zakonitost. Ako se ona narui, dolazi do poremeaja koji vodi u nesreu. To sve rekoh da bih vam kazao da i na grad podlijee toj zakonitosti. Na Paros nije ni odve mali, a nije ni veliki grad, nego je srednje mjere. Kao takav moe podnijeti odreeni broj stanovnika. Prije nekoliko godina mudri Harpal nam je ukazivao na to da nas se previe narodilo i savjetovao je da bi trebalo misliti na rastereenje, odnosno iseljenje, to jest osnivanje naseobine negdje drugdje u koju bi se iselio viak naih graana. Tada smo olako preli preko njegovog upozorenja. Da smo ga posluali, sada bismo ovu nesreu lake prevladali jer je lake nahraniti manji broj usta. Upozorio bih vas na jo neto. Svima nam je poznato da su posjedi koje uiva na grad prostorno ostali nepromijenjeni od vremena kad su se nai preci nekada davno ovdje naselili. A samo u razdoblju posljednja tri-etiri pokoljenja broj graana nam se poveao za jednu treinu. To je viak i nije udo da iz godine u godinu kupujemo vie ita i da smo sve vie ovisni o drugima. Nije ovo prvi put da se na grad suoava s ovom

pojavom. Svi znate da su se nai pradavni preci jednom ve nali u slinom stanju pa su viak stanovnitva iselili na otok Tasos, gdje su nali zemlju i podigli novi grad gdje i danas ive njihovi potomci, a nai dalji roaci. Uostalom, iz istih razloga naa su se helenska subraa rasprila po svim okolnim morima pa im se gradovi susreu od Heraklovih Stupova na ulazu u Atlantik do Crnoga mora. Te gradove su podizale upravo one gradske zajednice koje su