Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
Transcript of Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
1/20
BOSANSKI NOYI -
B O S N S K O K O Y
K I SRIJEMSKA BISKUPIJA 101
BOSANSKI NOVI
h a ,
Kostajnica). U v e o j se k o l i i n i izvozi
pitomi
kesten.
Tu su g r a a n s k a kola i
sjedite k a t o l i k e
upe Novi
Krupa. Uz
k a t o l i k u crkvu
nalazi se spomenik
t i s u g o d i -
njice
hrvatskoga
kraljevstva.
B. N.
ima vie damija,
od
kojih je jedna sazidana
u dolini u
pojasu staroga
grada,
kojega se
zidine d j e l o m i n o vide
jo danas. Stariji
Castrum
Novum
stajao je na susjednom brdu iznad
doline
kod
u a
Sane u
Unu,
te se njegovi
ostatci
jo p r i m j e u j u . To je
brdo pretvoreno
u etalite. S toga
i e z l o g a starog
grada
prua
se
prekrasan vidik na
p o d r u j e
Sane i
Une
s
B.
N.,
dok
se u daljini
prema
Petrovoj gori vidi povijesni grad
Zrin.
B.
N. po prvi
put
se
spominje kao
Castrum
Novum
1280
kada je u vlasti
B a b o n i a
Blagajskih, poslije
je
vlasnitvo
~ u b i a
sa
Zrina, a 1557
j)ada
u ruke
Turaka. Za
kasnijih
borba protjerao
je
grof
D r a k o v i Turke, koji
su poli
rO-
biti po okolici
Zrina. Ritter V i t e z o v i opjevao
je
junatvo
ovoga
bana
u izgubljenom spjevu N o v l j a n i e a . Od 1797 do
1878 bio je u vlasti
Turaka.
U 18. st. rodio se u
B.
N.
Omer
Efendija,
koji
je
na turskom
jeziku napisao
povijest
Bosne. V.
.
BOSANSKI
PETROVAC, kotarsko mjesto pod G r m e -
planinom u velikoj upi Krbava i Psat.
Ima
3102
stan.
1931)
u v e i n i muslimana.
Znatni
su
ondje sajmovi stokom
i i
tom, a u okolini
se i z r a u j u narodni
sagovi. K a t o l i k a
je
upa,
koja broji na svom
p o d r u j u 1050 dua,
obnovljena
1906.
Prvi
put se
spominje
1334 St.
Petri
de
eodem).
Neki h i s t o r i a r i
S i i
stavljaju na
mjesto
B.
P.
stari
hrvatski
grad
Pset
nekadanje psetske
upe
iz 10. st. U 16.
je st. u
rukama
Turaka, te
ga
spominje
Hadi
Haifa
pod
imenom P. Novasil.
Iz
tih su
vremena
ostatci
stare
tvr
BOSANSKI PRIJATELJ,
a s o p i s s korisnim, p o u n i m
i
zabavnim
prilozima, prvi
je
bosanski
a s o p i s .
Izala su
e t i r i sveska i
to tri
u
Zagrebu
1850, 1851 1861), a e t v r t i
u V o n i n e u Sisku.
Prva
je
tri
uredio
Ivan Frano J u k i ,
a
e t v r t i fra Anto K n e e v i . T r e i
je
izaao
trokom
Ma
tice Ilirske s
predgovorom
J. J u r k o v i a .
LIT.: T.
A l a u p o v i
van Frano J u k i 1818-1857), Sarajevo
1907.
H. K.
BOSANSKI AMAC,
mjesto u
sjevernoj
Bosni,
na
u u
rijeke
Bosne u Savu,
na kojoj
ima r i j e n o pristanite.
B. S. su
podigle
turske
vlasti
1863
i
tu smjestile
muslimane
izbjeglice iz Srbije.
Ovakav postanak se
i ogleda u geome
trijskoj izgradnji mjesta. Ima 2.291
stan. 1931), u golemoj
v e i n i
Hrvata
islamske i
k a t o l i k e
vjere. Vano je trgo
v a k o
mjesto za
izvoz ljiva i
itarica
iz
susjednih krajeva
bogate
i
plodne
bosanske Posavine.
B. S.
je
prometnim
cestama vezan
s Brodom,
Derventom, Dobojem,
G r a d a -
com
i
B r k i m
a
preko
Slavonskog Samca
sa Strizivojnom
i Vinkovcima.
Odvojak od
glavne
e l j e z n i k e pruge Brod
Zemun spaja postaju Strizivojna-Vrpolje sa
Slavonskim
Samcem, ali glavni
prometni
z n a a j ima Sava.
N.
P.
BOSANSKI VJESTNIK,
p o l i t i k i i z a b a v n o p o u n i
tje
dnik, izlazio
je
u
Sarajevu od 7.
IV. 1866 do
1.
III. 1867.
Vlasnik je
lista bio
Ignat
Sopron, a
urednik
Milo
M a n d i .
Stampan
je na
osam strana i r i l i c o m . H. K.
B O S N S K O K O V K I
SRIJEMSKA BISKUPIJA.
To je
jedini
ispravni slubeni naziv za biskupiju,
koja
se
o b i n o
nazivlje a k o v a k o m .
Do
1773 bile su
to dvije
samostalne biskupije, ko
je
su
te
godine
sjedinjene,
a 1780
p o v e a n e
dijelovima
p e u j s k e
i
z a g r e b a k e
biskupije. Po
e t c i bosanske
biskupije
gube se u
ranom
srednjem vijeku.
i n i se,
da
se
530 i 532
spominje na saborima
u Solinu
bosanski biskup
Andreas
episcopus ecclesiae Bestoensis)
Ti su
podatci
jasniji
u 12. st.,
kada
su bili
p o s v e i v a n i
neki
bosanski biskupi u
Dubrovniku. Na
sigurno
tlo stupamo
u
13. st.
Papa Grgur
IX.
alje
u Bosnu
radi
rairenog
pataren
skog
krivovjerja
svoga poslanika prenestinskog
biskupa
Jakoba, koji
postavlja za
b i ~ k u p a
dominikanca bl. Ivana
iz Vestfalske. Bosanski biskupi
sjede
u mjestu
Brdu
u da
nanjoj srednjoj
Bosni, gdje
imadu svoj
kaptol i crkvu
sv.
Petra.
U prvo je
vrijeme
bosanska
biskupija pripadala
pod metropoliju
solinsko-splitsku,
zatim
pod
d u b r o v a k u
i barsku, a k o n a n o
pod k a l o k u .
Ugarski vojvoda Kolo
man
daje
7.
XII.
1239
biskupima za llzdravanje desetinu
u Usori, Solima i
Dolnjim
Krajevima te a k o v o s okolicom
u Slavoniji. Bosanski su biskupi
radi
opasnosti od
pata
rena
e s t o boravili u a k o v u a naskoru se sasvim
onamo
preselili; Bosnom su
pak upravljali preko
svojih vikara.
G.
1252
nalazimo u
a k o v u
i bosanski kaptol, a u
14.
st.
s a g r a e n a je katedrala
biskupski dvor,
oboje radi
sigur
nosti opasano
tvrdim
zidom.
To
stanje traje
sve do
propasti
Bosne 1463) i
katastrofe
kod M o h a a
1526),
kada
bosanskim biskupima
postaju
franjevci iz Bosne
l crkveni dostojanstvenici
iz Ugarske,
koji
nose samo naslov bosanskih biskupa.
a k o v o
je
pak
gotovo i s k l j u i v o
tursko mjesto poput
ostalih
g r a d i a
u
Bosni i Slavoniji.
Kad
su
Turci istjerani
iz tih
krajeva
1687), nasta
njuje
se biskup
O g r a m i
1669-1701)
opet
u
a k o v u
gdje
njegovi nasljednici diu
iz
ruevina
katedralu
i biskupsku
rezidenciju. Biskupija je o g r a n i e n a samo
na
najuu oko
licu a k o v a te
broji
e t i r i upe;
taj
se
broj
u o i sjedinjenja
popeo na
osam.
Ostale krajeve, koji
su
nekada pripadali
bosanskoj
biskupiji, dri z a g r e b a k i biskup,
dok je
Bosna
imala posebne vikare. S m r u biskupa o l n i a 17. II. 1773)
prestaje
niz samostalnih
b o s a n s k o a k o v a k i h
biskupa, a
biskupija
biva
iste
godine
sjedinjena sa
srijemskom.
Srijemska
se
biskupija spominje
vrlo rano.
Ona je
za
cara
Konstantina podignuta na metropoliju,
ali
je
nestaje
provalom Avara
581).
Opet
se
javlja n a a s
870,
kad
je
na slavenski apostol sv. Metod dobio od pape Hadrijana
srijemsku biskupiju. No on ne moe stanovati u svojoj
biskupiji,
jer
u Srijemu u
to doba nema
mira. Njime pro
laze
najraznovrsniji narodi p r o v a l j u j u i onamo
i ostavlja
j u i ondje svoje
tragove: Franci, Bugari, Grci,
Madari,
Hrvati
i Srbi
izmjenjuju
u
Srijemu
svoju vlast. Prilike su
se donekle sredile istom u
ll .
i 12. st., kada su se
Madari
smirili u
neposrednom susjedstvu
nadbiskupije. Do
obnove
srijemske biskupije
dolo je jedno
s t o l j e e
kasnije, a
obnovio
ju
je
papa Grgur
IX. 1 II. 1229 i
to
na molbu
k a l o k o g a
nadbiskupa Ugrina
1218-1241).
Naskoro
sre
tamo srijemske biskupe
u Banovu
Manastiru, dananjem
Banotru,
gdje
imadu
stolni
kaptol
i
katedralu
sv. Stje
pana P r v o m u e n i k a .
Prvi su udarac
srijemskoj biskupiji zadali
Tatari, koji
su
je
nedugo iza
obnove
uasno opustoili. Srijemski
je
biskup ostao bez
katedrale
i rezidencije,
pa
se
morao
neko vrijeme smjestiti
u
samostanu
sv.
Grgura. No
u 14.
st. sve je obnovljeno,
pa
je biskup i
kaptol opet
u Bano
tru.
Smrtni je udarac zadala srijemskoj
biskupiji moha
katastrofa; biskupije
sasvim
nestaje,
a naslov srijem
skih biskupa nose
prelati
u Ugarskoj.
Poslije
Turaka
die se ova biskupija
polako
iz ruevina.
Biskup
V e r n i
1716-1729)
udara
u
Zemunu
svoje
sjedite,
koje
njegov nasljednik Szorenyi prenosi u
Petrovaradin.
Ondje oni ostaju sve do sjedinjenja srijemske biskupije
s bosanskom.
Srijemska je biskupija
imala isprva samo
e t i r i
upe Petrovaradin,
Ilok,
Zemun
i
Mitrovicu); taj se
broj
poslije popeo na
e t r n a e s t . Posljednji
srijemski biskup
Ivan Paxy
1762-1771)
prelazi
na biskupsku stolicu u
Za
greb, i time prestaje red samostalnih srijemskih biskupa.
G. 1773 sjedinio
je papa Klement XV. breveom Uni-
versi orbis cclesiis
9. VII.)
zauvijek
srijemsku
biskupiju
s bosanskom. Tome su
dodani
bulom
pape
Pija VI.
lter t
personarum
od
7.
VIII. 1780) dijelovi
p e u j s k e kraj
od
Ivankova do Kukujevaea)
i z a g r e b a k e
kraj
od Kopanice
do Sibinja) biskupije.
Time je
b o s a n s k o a k o v a k a i sri
jemska
biskupija
dobila svoj
dananji
opseg. Biskupi
se
otada nazivaju
b o s a n s k o a k o v a k i i
srijemski
te organi
ziraju svoju biskupiju
po
uzoru
susjednih
biskupija. Biskup
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
2/20
102
B O S N S K O K O V K
I SRIJEMSKA BISKUPIJA - BOSCH
Franjo Krtica (1773-1805) obnavlja stolni
kaptol,
Antun
M a n d i (1806-1815) osniva bogoslovsko sjemenite, a sve
je pretekao radom biskup
Strossmayer
(1849-1905), koji
u Zagrebu osniva Jugoslavensku akademiju znanosti i
umjetnosti, Galeriju
slika i
hrvatsko
s v e u i l i t e . U a k o v u
osniva
samostan sestara
sv.
Kria,
a u
Osijeku
d j e a k o
sjemenite.
ivotno
mu je djelo
krasna stolna crkva,
koju
je dovrio 1882.
Njegovi nasljednici
Ivan
Krapac (1910-1916)
i
sadanji
biskup Antun
A k a m o v i
u r e u j u
sjemenita: prvi
gradi
novu bogosloviju
u
a k o v u
drugi
zajedno
sa
z a g r e b a k i m
nadbiskupom
d j e a k o
sjemenite
u
Zagrebu.
Danas ima b o s a n s k o - a k o v a k a i
srijemska biskupija
98
upa, 203 s v e e n i k a 350 a s n i h sestara te 350.785 dua
k a t o l i k o g
naroda. G. 1923 stavljeni su pod upravu a k o
v a k o g a
biskupa
kao
apostolska
administratura dijelovi
p e u j s k e biskupije, i to Valpovtina i Baranja (svega 29
upa), ali je Baranja (16 upa)
g. 1941
opet
v r a e n a
pod
vlast p e u j s k o g a
biskupa.
LIT.: /lIyricum sacrum. IV
. 1769. VI I
.
1817; M. P a v i .
Kaptol
bosanski i srijemski
u
srednjem vijeku Glasnik b o s a n s k o - a k o v a k o
srijemske biskupije
21,
1893; Isti,
Biskupija sriemska 1699-1753),
Glasnik i t. d.
25,
1895; Isti,
Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-
a k o v a k i
i srijemski Zagreb
1900-04;
A.
Hoffer D. 1.,
Dva odlomka
iz p o v e e g
rada
o
k r a n s k o j
crkvi
u Bosni
gl. 2. (Biskupska stolica u
a k o v u . Spomen-knjiga
iz
Bosne. Zagreb 1901; F. i i . H i s t o r i k i
pregled k a t o l i k e
biskUPije bosanske
GLZM XV Sarajevo 1903; Isti,
/lieto
o b o s a n s k o - d a k o v a k o j
biskUPiji
i
a k o v a k o j katedrali.
Godi
njica
N.
C u p i a 44.
Beograd
1935; J. Bosendor er. Crtice iz slavonske
povijesti. Osijek 1910; F. Herman, Sjedinjenje biskupija bosansko
a k o v a k e i srijemske
Zagreb 1941. E. G.
BOSANSKO-HERCEGOV
K E
NOVINE,
slubeni
list
okupacione uprave,
a od
1. L 1879 zemaljske vlade
za
Bosnu i
Hercegovinu;
izlazile su od 1. IX. 1878 do 31. VII.
1881. Do 25. VII. 1880 u r e i v a o ih je Jan Luke, a
onda Ivan Vasin P o p o v i . Od 3.
VIII.
1881 zove se ovaj
organ
Sarajevski List (v.). H.
K.
B O S N S K O H E R C E G O V K I GLASNIK,
tjednik
za
politiku,
ekonomiju
i knjievnost. Izlazio je u
Sarajevu
od
1.
L 1906
do 12. IV. 1907.
Vlasnik
i
urednik
bio mu je
Omerbeg S u l e j m a n p a i . H.
.
Pod
istim imenom
izlazio je organ
bosanskih
i hercego
v a k i h emigranata jedamput nedjeljno u Beogradu 1896 do
1898 i 1905 do
1910.
R. M.
B O S N S K O H E R C E G O V K I ZAVOD
ZA PRO
U V N J E
BALKANA u
Sarajevu
osnovao je
1908
Karl Patsch,
onovremeni kustos Zemaljskog muzeja
i ka
sniji s v e u i l i n i
profesor
u B e u . G.
1916 preuzela
je ovaj
zavod zemaljska vlada
za
Bosnu i
Hercegovinu,
a
ukinulo
ga je 1918
Narodno
v i j e e za
Bosl1 U i Hercegovinu i u i
nilo
sastavnim dijelom Zemaljskog
muzeja.
Kroz
10 go
dina opstanka
ovoga
zavoda, kome
je
Patsch
bio
na
e l u ,
sakupljene
su
mnogobrojne
knjige, listovi i
r a z l i n i
doku
menti, koji rade
o
balkanskim
zemljama, n a r o i t o o Bosni
i
Hercegovini, Crnoj Gori
i
Albaniji. Osim toga
priku
pljena je lijepa zbirka orijentalnih rukopisa, kao i velika
zbirka
fotografija.
U
zavodu
je
smjetena
radna
soba pje
snika Silvija Strahimira
K r a n j e v i a
i Alekse
a n t i a .
Za
vod je
izdao preko
20
djela o
povijesti,
zemljopisu, etno
grafiji, klimi i t. d. balkanskih zemalja. H. K.
BOSBOOM,
Johannes,
Haag 18. II. 1817, t Haag 14.
IX. 1891, nizozemski slikar. U i t e l j mu je bio
Bart
van
Hove. Od 1837 do 1841
djelovao
je u Belgiji. Slikao je
vedute gradova, a n a r o i t o unutranjosti g o t i k i h crkava.
Izveo je i velik broj akvarela i crtea.
LIT.: G.
H. Marius,
De Hollandsche Schilderkunst in de
XIX
de
eeuw
Haag
1920;
A. Plasschaert.
Hollandsche Schilderkunst
Amster
dam 1923. A. Seh.
BOSCAN ALMOGAVER, Juan, Barcelona oko 1493,
t Barcelona 1542, panjolski pjesnik. Kao a s n i k slu
bovao
je na
dvoru
Ferdinanda i Izabele, a potom je 1519
doao u
pratnju
Karla
V i odlikovao se u Italiji. Tamo je
n a u i o
talijanski
jezik, prisvojio si talijansku otmjenost i
k l a s i n u korektnost te je
o a r a n
ljepotom jedanaesterca
uveo taj stih u
panjolsku
knjievnost.
Jednako
je
dao
zaslueno mjesto sonetu, kanconi, tercini i
drugim
tali
janskim
p j e s n i k i m oblicima.
Napustivi vojnu
slubu
postao
je odgojitelj mladoga vojvode
od
Albe.
Pjesme
B-ove izdala je 1544
njegova
udovica zajedno s pjesmama
njegova prijatelja Garcilasa de la Vega. B. se bavio i pre
v o e n j e m . O d l i n o
je
preveo djelo Baldassara Castiglionea
Cortegiano 1534).
LIT : M. M e n n d e z y
Pelayo,
Antologia de poetas
/iricos
castel/anos.
sv.
13.
(1908).
BOSCH,
1.
Hieronymus,
's
Hertogen
Bosch
poslije
1450,
t 's
Hertogen
Bosch 1516, nizozemski
slikar,
pravim ime
nom H. van Aeken.
i n i se, da je sav ivot
proveo
u ro
dnom
gradu. I n a e
znamo
o njegovu ivotu vrlo malo;
prijanja tvrdnja, da se
zadravao
u panjolskoj, p o i v a
na
nedokazanim
naslu6ivanjima. I z m e u 1488-1512 spo
minje se u zapisima bratovtine Bogorodice u
svojem
rodnom gradu, pa je za nj kao i 1504 za Filipa Lijepoga
Burgundijskog izradio i t a v niz slika, koje su
upropastili
ponajv,ie k a l v i n i s t i k i kipoborci ili
neprikladan materijal
(B. je
rado
slikao na suknu). Ima naprotiv razmjerno mno
go slika s
njegovim
potpisom,
no ni
jedna nema datuma;
i od v e i n e bakropisa,
koji
su o z n a e n i njegovim1menom,
valja svesti neke na njegove vlastite predloke,
koje on
sam nije jetkao, nego je jedne izradio jo za njegova i
vota Albert du Hameel, njegov zemljak, a drugi su nastali
30--40 godina poslije
njegove smrti u
ant
werpenskoj
radionici
H. Cocka
(neke
je iz
radio
Pieter Breughel
st. (v.).
Njegov otac
Jan
van Aeken,
i j e
ime
u p u u j e
na
podrijetlo
porodice iz Aachena,
radio je od 1434 za
katedralu u 's Herto
gen Boschu; kako je
bio slikar,
n a s l u u j e
mo, da je H.
B
primio
od
njega prve nauke
u slikarstvu. i n i se
povrh toga,
da
su
B-ovi prvi radovi u
nekoj
vezi i s radom
t. zvo majstora slike
Virgo
inter
virgines
(v.),
od
koga ima ne-
HIERONYMUS BOSCH. Autoportret koliko slika i zagre
b a k a
Strossmaverova
galerija. B j,e uostalom potpuno samostalan um'jetnik,
s r e d o v j e a n po
svojem moralno-vjerskom
naziranju na
svijet,
po
svojoj e s t o s i m b o U n o - a l e g o r i n o j duevnosti,
po pretenom crtanju kontura
svojih
tvrdih, gotovo trno
vito iljastih tipova
tjelesa;
a u drugu je ruku
izrazito
na
predan
po
svojoj
velikoj
o p a a l a k o j
svestranosti,
e s t o
upravo k o z m i k o g
zamaha, i po Ijupkoj
l a k o i ,
kojom
na
bacuje svoje svijetle
boje, kroz koje prosijava podloga.
Od njega ima
slika strogo
vjerskog sadraja
kao
i
vizija
sablasnih likova i
d o g a a j a ,
koje je vizije on
sam
zami
slio. Osim toga
stvorio
je mnogo prizora i tipova iz svag
danjeg ivota
svojih zemljaka
s a l e g o r i n i m pr,imjesama,
a i bez njih, no
uvijek
s
moralnom namjenom.
Premda je bio izraziti
specijalist
u izradbi slika, koje bi
potpuno ispunio velikim i
malim
likovima,
znao je
ipak
naslikati i pozadinu s krajinama u d e s n e dubine. U smje
lom spajanju r a z l i i t i h dijelova tijela, koji nikako ne pri
staju zajedno, zatim
predmeta pa
tonova boja i svjetlo
snih efekata g r a n i i
katkad
s l u d o u ; u r e a l i s t i k o m
pak p r e d o i v a n j u finih pojedinosti nema mu premca me
suvremenicima.
Poradi
zamrene,
izrazito
nordijski-sre
d o v j e n e
f a n t a s t i n o s t i njegovih vizija a v o l a i
pakla
ci
jenili
su ga jo dugo poslije njegove
smrti
osobito na
romanskom
jugu; pravi
su mu
nasljednici
bili
naprotiv
sjevernjaci,
kao Jean Prevost, Herri
met
de Bles, J. Mo
staert, Luka
Cranach,
a
pogotovu
Pieter Breughel st. Zna
a j n a
je
za
B-a, poglavito u starijim radovima, bliska veza
s d i d a k t i n o m k n j i e v n o u misterijskih igara i l u a k i h
ophoda
njegova
vremena.
Od o u v a n i h djela smatraju najstarijim
Poklonstvo
sv.
Triju kraljeva
(New-York,
Metropol.
muzej); novijoj
slici
istog sadraja
(Madrid),
koju je ,izradio 20 godina kasnije,
oko 1490, pridruuju se: Sv. Ivan na
Patmu
(Berlin),
Noenje kria (Escorial i Gent), Triptih s posljednjim
sudom
B e ,
moda
replika slike, koju je 1504 n a r u i o
Filip
Lijepi,
Iskuenje sv.
Antonija
(Lisabon), Vrt na
slada i Voz sijena (oboje u Escorialu), Barka s l u a c i m a
(Louvre), Kirurg (Madrid) i a r o b n j a k (St.
Germain).
se dakle,
da
je u njegovu stvaranju prevladavao sve vie
r e a l i s t i k o - h u m o r i s t i k i elemenat u opreci sa
slikama
mi
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
3/20
s t i k o v j e r s k o g
zna
e n j a premda je
B.
zadrao
ozbiljnost
svoga
moralnog sta
novita.
Po
toj
rea
l i s t i k o j crti
utire
B.
put kasnijem razvo
ju nizozemskog
sli
karstva. B e k a Al
bertina
u v a mnoge
grafike
i
crtee, koji
mu se pripisuju.
LIT.: C. Justi
u
Jahrb.
preuss. Kunsts. ,
1889; H.
Hymans u Gaz. des
beaux-arts,
1893;
H. 0011
mayr u
Jahrb.
Kunsth.
Samm!.
a llerh. Kaiserh ..
1898;
F. v. Schubert
Soldem, Von Jan van
Eyck bis H. B. (kra_
jolici),
Strassburg
1903;
Isti, II B. und Breug-
he I
Beitr. z. Kunstgesch.,
Wickholf
gewidmet,
1903;
L. v. Baldasz,
Die
Chronologie
der
Gemal-
de
des
H.
B.
Jahrb.
preuss.
Kunsts.,
XXXVIII,
1917; M. G.
Gossart,
Jerome B. le fayseur de
Dyables
Lille
1907; L.
de Fourcaud u
A. Michel,
Hist. de [ art,
V
ll
Pariz
1912; L. Maeterlinck,
Les
imitafeurs
de Bosch
Revue de
l'art. 1908!II;
W.
Cohen,
H. B.
u Thie
m e- Be ck er s A LB K. I V,
1916; P.
Lalond,
H
B.
so influencl?
seS
disciples. Bruxelles
1914;
M. J.
Friedlander. Von
Eyck
bis Brueghel Ber
lin 1921; Isti,
Die
alt-
niederliind Malerei, V.
Berlin
1927;
K.
Plister.
H
B. 1922; W. Schur
meyer. H B. 1923: W.
Ephron, H
B. Zwei
Kreuztragungen
1931.
O gralikama
jo
C. R .
Hermans, De Kunstschil-
der
Hier. van
Acken
of
os en de
bauwmeesfer
en
plaatsnyder
Alard zu
Hameel 1861. U.
2.
Karl,
KiHn 27.
VIII.
1874,
t Heidel
berg
27. IV. 1940,
n j e m a k i
k e m i a r
zaposlen
u Badi
sche
Anilin-und
Soda
BOSCH - BaSELU
1 3
hladnike i
elektrote
h n i k e sprave u o p e
kojima je stekao
svjetski
glas.
U.
BOSCO, don Ivan,
Becchi (Piemont)
15.
VIII.
1815. t
Tu
rin 31.
I.
1888, zna
meniti
pedagog,
osni
salezij anskog re
da.
Poto
je
1841 po
stao s v e e n i k o m po
l je n jegova
socijal
nog rada
bila
su si
romana
i zaputena
djeca, koju je odga
jaonajprijevjerskom
poukom,
zatim je
za
njih
naaozaklonita
i
zavode
za
s t r u n u
obrazovanost. Prema
potrebama vremena
1854
s tavi t emel je
svojoj
Drubi
Salezi
janaea,
a 1876
usta
novisestre K e r i Ma
rije P o m o n i c e
za
t im Pobono udrue
nje suradnika
i
sura
dnicasalezijanskih.
U
njegovu
radu
poma
gali su ga
pijemont
ski ministri, kralj
Viktor Emanuel,
to
vie i
ruska carica
na
s vo m p ro la sk u
krozTurin.
Jedno
od
osnovnih
n a e l a
ko
jih
se
drao don B.
kod uzgoja mladei,
bilo
j e: Od uzgojnih
zavoda
neka je
dale
ko kazna. Ona moe
s a u v a t i od
pogreke,
ali
gojenca ne i n i
boljim.
D j e a k
zaboraviti
roditelj
sku kaznu,
ali
ne
zaboraviti,
kad
ga
kazni
uzgojitelj.
I
sam priznaje, da
ni
HIERONYMUS
BOSCH.
Prosjaci i bogalji
B e Albertina
kad nije kaznio
go
jenea,
a
uzasveto
da
fabrik; 1919
predsjednik
njezina upravnogodbora.
Zaslu su
ga
sluali
nesam
o u
onome,
to
je
od
njih
traio,
nego
an
za
razvitak
i
primjenu
tehnike visokih tlakova u ke
i u
onome, to
bi
od
njih elio.
Gojeneima treba pustiti
mijskoj vel ikoj indus tr ij i.
Poznat
po Haber-Boschovu
slobodu,
da
u
veselju
s k a u
i
t r e Pravi
uzgoj ide
za
tim,
postupku
(v.)
za
dobivanje
amonijaka
i
duikovih spojeva
da pomogne u e n i k u
poznati
sebe,
da postane
svoj
duevni
iz
uzduha, na
kojem postupku
temelje
svoj
rad
velike
gospodar
i
tako stekne
duhovnu slobodu.
Preventivna
me
tvornice
u
Oppauu
i
Merseburgu (Leunawerk). Dobitnik
toda uzgoja u v a gojenca od pogreke
i
njezina ponienja.
Nobelove
nagrade za kemiju 1931.
H.
I.
PO
njoj
u e n i k smatra u i t e l j a svojim prijateljem
i
dobro
3. Robert,
Albcek
kod Ulma 23. IX. 1861, t
Stuttgart
i n i o c e m .
svrhunaravnim
sredstvima odgoja prepo
r u i v a o
je
osobito ispovijed.
p r i e s t
i
svagdanju
misu.
12.
Ill.
1942,
njem. izumitelj
i
veleobrtnik. Raden
u selja
Ovim je metodama
i
preven
k o j
porodici
p o e o je
kari
tivnimsistemomdon
B. posti
jeru kao m e h a n i a r
pa
se
gao,
da
su ga voljeli i
od
vla
od
malog
obrtnika
digao do
vlasnika velikoga
p o d u z e a .
stitepobude
dobro i n i l i i oni
Pronaaoje
magnetski
u p a l j a
u e n i c i
od
kojih
se
i n a e nije
na
visoki
napon
(1902), si
bilo
n i e m u dobrome
nadati.
saljku za utrcavanje,
koja
je
Proglaen je svecem 1.
IV.
o m o g u i l a uspjeh Dieselova
1934.
teretnjaka
(1927) i
mnogedru
LIT.: J.
K.
Lemoyne i E. Ceria,
Don
Bosko
Zagreb
1934; A.
Auf
ge
t e h n i k e naprave.
U
nje
Iray,
Un grand
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
4/20
104
BOSELU
vjetnik,
a 1863
stupi
u slubu
kod dravnoga savjeta
i ti
me
z a p o n e
svoje
djelovanje
u javnoj upravi. Na visokoj
t r g o v a k o j koli u Mlecima
predavao je
neko
vrijeme
go
spodarsku
politiku. G. 1870
izabran je zastupnikom
u
par
lamentu, kojemu je bio l a n 33 godine. G. 1871 postao je
profesor
financijske znanosti na s v e u i l i t u u Rimu,
na
prvoj
katedri
za
ove
znanosti
u Italiji. U parlamentu se
drao po
strani
od p o l i t i k i h
borba
i odavao se
za
libe
ralnog konzervativca. Ustrajno
je
p r o u a v a o gospodarska
i financijalna pitanja
te
promicao
drutvene
reforme.
Plod
su ovoga
rada: Relazione d inchiesta sulla marina mercan
tile
(1882) i
Le
droit
maritime en Italie
(1885).
Kao
mini
star nastave u
kabinetu
Francesca Crispija (1888) popravio
je
stanje
talijanskih
kola, osnovao
muzej
di
Villa Giulia
e delle
Terme
i
dao
izgraditi
trijem
bazilike sv.
Pavla
u
Rimu. Kao ministar
poljodjelstva
(1893), a zatim financija
(1894-96),
uspjeno
je suzbijao
gospodarsku krizu, koja
je nastala
u
Italiji
u
povodu t r g o v a k o g a rata
s Francu
skom, a
kao ministar
riznice u
ministarstvu Pellouxa
(1899-1900)
bankarske
n e d a e . Kao ministar nastave u
kabinetu
Sonnina (1906) osnovao
je
muzej Risorgimenta
na
Campidogliu. G. 1914
zagovara
ulaz
Italije
u
rat
pro
tiv Austro-Ugarske. Nakon pada kabineta Sallandrina
obrazuje ministarstvo,
koje
je
bilo
za rat.
U kolovozu
1916 objavljuje
rat N j e m a k o j
29. X. 1917
podnosi ostav
ku kabineta, a g. 1927 postaje senator. U oujku 1929 iz
radio
je
za senat izvjetaj za odobrenje
Lateranskoga
ugovora i z m e u Sv. Stolice i Italije. Bavio se i i z u a v a -
njem povijesti te
izdao
Carlo
Alberto
e
l ammiraglio Des
Geneys nel
1825,
Turin
1892;
Il ministro V a l l ~ s a
e
l:amb.a-
seiatore Dalberg nel 1817, Turin 1893; La patTla neglz SCTlt:
ti e nei discorsi, Firenca 1917; Discorsi di guerra precedutz
da
un profilo dettato dal senatore Valli,
Rim
1917; Per
la Dante e per la Vittoria, Cingoli 1924; Commemorazione
di Carlo Alberto,
Turin
1924.
LIT I
Chiarini P.
B Turin 1888;
G.
Fabiani,
P. B.
Turin 1914;
V. P ~ g g i :
P. B.,
Savana
1918; B.
Chiara,
Il
Nestore
degli
statisti
italiani,
Turin 1922; G. Gordni,
Un maestro di vita,
Turin 1925;
F.
N. Cevasco, P.
B. Savana
1918; E. Bensa, P.
B.
Genova
1918;
G.
L.
Capobianco,
P.
B.
Napulj
1903.
J. N.
BOSENDORFER,
ime
znamenite tvornice
glasovira u
B e u koju
je utemeljio
1828 Ignaz B., u e n i k J.
Bradmanna
t
1859). Iza toga je vodi sve do svoje
smrti
1919)
njegov sin Ludwig B.
Tvornica
je neprestano dotjerivala
svoje
glasovire,
pa je
postigla na mnogim
svjetskim
iz
lobama velika
;:>riznanja i nagrade. I z r a i v a l a
je
jo
do
svjetskoga rata glasovire s t. zvo b e k o m mehanikom, a
poslije
samo s t.
zvo
engleskom. G.
1872
tvornica
otvara
posebnu koncertnu dvoranu
u B e u
koja
je
postojala
sve
do
1913.
Koncertni
glasoviri B. odlikuju se i
danas punim
i
velikim
zvukom. B.
S.
BOSENDORFER,
Josip, L u k a
kod Virovitice
30.
I.
1876, p o v j e s n i a r i
novinar
(pseud.
Joza
L u k a a n J. L.).
Ostavi
u e t v r t o j godini bez
roditelja
dolazi u
sirotite
u
Osijeku, gdje svrava p u k u
i srednju kolu. S v e u i l i t e
polazi u B e u i Zagrebu. Pro
fesorski
je
ispit poloio 1900,
doktorat iz filozofije 1902.
Kao
profesor slubuje
u
Za
grebu 1898-99 i u
Osijeku
1900-32; bio je ravnatelj
en
ske
real. gimn. i
ravnatelj
muke real. gimn. (1918-22).
Progonjen
iz
p o l i t i k i h
razlo
ga umirovljen je prije
vremena
1932.
kao s v e u i l i t a r a c
s u r a i v a o
je
u vie
novina
i
a s o p i s a . P r o u a v a o
je arhive
u
Peti
i B e u
pa upanijski
i gradski arhiv u Osijeku. Nje
gov se znanstveni
rad
odnosi
JOSIP
BOSENDORFER n P ? : ~ e s t
~ l a v o ~ i j e napose
VIrovlt!cke zupamJe I
grada
Osijeka. Rasprave
i
izdanja povijesnih vrela objelodanji
vao
je
yonajvie u
Izdanjima Hrvatske akademije
(Starine,
Rad,
G r a a za povijest knjievnosti hrvatske),
O s j e k o m
:;:borniku 1936 i 1940, Vrelima
i
prinosima, Narod11'Oj sta
rini i Naem svetitu.
Ima
i
neobjelodanjenih
rasprava,
koje je predloio akademijama
u
Zagrebu
i Mi.inchenu
(ovoj
Die Agrar-rechtlichen Verhaltnisse in Slavonien).
l a n
je
nekih n a u n i h ustanova i dopisni
l a n
HA.
BOSILJEVAC
BlBL.:
Zavjera
Petra S u b i - Z r i n s k o g a
(Disertacija), Zagreb
1898;
Crtice
iz
slavonske
povijesti. Osijek 1910;
Kako je dolo
do
slavonskog
urbara 1756,
Rad 240
i 242;
Slavonski
spahija i
kmet, Spomenica
M.
Doleneu i
t.
d.,
Ljubljana
1936; Prvi dani u
ivotu
upanije
v i r o v i t i k e
poslije relnkorporacije,
Rad
206; L I j e n i H v o i
ljekarniHvo
u
Osijeku,
Usijek
1936;
P o e c i
umjetnosti
u
Osijeku, Osijek 1934;
Franjevci u
Usijeku, Osijek 1932; Kako je Osijek postao kr. i slab. grad 1809
Narodna starina 18; Neto malo o naoj Baranji,
Osijek
1940. J. S-k.
BOSIDARI - B o d a r e v i
i B o i d a r e v i .
BOSILJAK, Oeimum Basi/icum
L., por.
u s n a e . Do
pola
metra
visoka i
poput grma razgranjena, ugodno
mirisava
jednogodinja biljka
s
jajastim
i na
rubu
i t a v i m listo
vima. Bijeli, crvenka
sti
ili
u k a s t i
cvjeto
vi
razvijaju
se obilno
u cvatovima na kraje
vima
ogranaka.
Do
movina
joj
je po
svoj prilici u junoj
Aziji,
odakle je
uzga
janjem prenesena
u
mnoge
evropske
i iz
vanevropske zemlje.
Kod nas je, zbog mi
risa, odavna udoma
e n a kao vrtna biljka
(za ukras, lijek, za
i t. d.). Mnogi su
veseli i
tuni
naro
dni obredi vezani
uz
nju,
pa
je
narod
sto spominje
u
svojim
pjesmama. Za
l i j e e -
nje
i z l u i v a n j e mo
k r a e znoja,
vjetrova,
umirenje
ivaca,
j a a
nje spolnog nagona,
kod
upala i t. d.) uzi
ma se
i t a v a
biljka
BOSILJAK
- Herba Basi/iei. Iz
SVjeze se biljke ubrane u doba cvjetanja dobiva u junoj
Francuskoj, Spanjolskoj i dr.
destilacijom ulje
- Oleum
Basi/iei.
.
F. K-n.
U kulturi ima vie odlika, koje se razlikuju v e l i i n o m
oblikom
i bojom
lista
(list
je zelen
ili l j u b i a s t o
zadahnut.
katkada namrekan) kao
i mirisom.
Zahtijeva topli
pri
sojni poloaj, rahlu pjeskovitu i l o v a u s dovoljno crnice,
dobro
gnojenu, a ljeti u toplijim
krajevima
obilno zalije
vanje odnosno natapanje. Uzgaja
se
kod
nas
e s t o
u vr
tovima. Z.
A.
BOSILJAK. List za
mlade. P o u n i omladinski a s o p i s
izdavao
ga 1864 u
Zagrebu Ivan
F i l i p o v i jer se osje
a l a nestaica omladinskog tiva. List
je
donosio
p o u n e i
zabavne
priloge u k r a n s k o m
duhu,
a cilj mu
je
bio,
da
uzgoji
plemenite nacionalne borce
i karakterne
ljude. U a s o p i s u su tampani brojni prilozi, l a n c i iz na
rodne povijesti
i
nauke u o p e .
Izlazio je
do
1868. M. O.
BOSILJEVAC,
1 Drago,
Sarajevo
1894, t Split
2.
IX.
1935, s v e e n i k . Boravio
je
godinu dana u
Junoj
Americi
i
posjetio hrvatska naselja
u Chileu, Boliviji i
Peruu, te
izdao
knjigu
Po
Junoj
Americi
(Split, 1928) s
opirnim
podatcima
o naim iseljenicima. Sakupio
je
milodare
iseljenicima i podigao
Dom narodnog zdravlja kod
Su
petra
na
B r a u . Istakao se socijalnim i
karitativnim
ra
dom.
M.B.
2.
andor,
Karlovac
7.
Ill.
1860,
t
Hvar
8.
VI.
1918,
hrvatski
glazbenik. Glazbu
najprije
u Karlovcu,
zatim
u
Pragu
(1885-1888). U Karlovcu
organizira
p j e v a k l
drutvo Nadu
(1890); 1891 postaje u i t e l j glazbe
na
pre
parandiji
u
Sarajevu,
a 1900
z b o r o v o a
p j e v a k o g
drutva
H e k t o r o v i
na Hvaru.
P o e o
je skladati kao
samouk, II
kasnije je nastavio
s
v e i m skladbama
Gavotte
sur les
themes croates, tampana u Pragu).
G.
1891 izvedena
je
u Karlovcu njegova velika orkestralna misa u G-duru.
Zapisivao je
i
narodne popijevke,
koje
je
izdao u poseb
nom albumu. Napisao
je
vie misa (Missa primitia, Missa
pro defiJnctis per chorum mixtum aut tres voces aequales,
comitante organo obligato, 2 violinis, viola, violoncelIo,
contrabasso, tibia
et
2 clarinettis) i
moteta,
3
ouverture
i
vie k o r a n i c a ; izdao
je
vie svezaka solo-popjevaka; skla
ciao
je
i
za tamburake
zborove. U svim
njegovim rado
vima
i s t i e
se melodijska linija. Svjetovne su mu skladbe
v e i n o m homofone, a crkvene polifone. B. S.
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
5/20
105
OSILJEVO - BOSNA I HERCEGOVINA
Foto
Gj.
Szabo)
BOSILJEVO
PRIJE
PREGRADNJE
BOSILJEVO, selo u Poku
plju, 10 km
SZ
od Generalskog
Stola, sjedite o p i n e ima
70
stan.
K a t o l i k a
upa se spo
minje
1334.
Kraj
oko
B.
bio je
naseljen
od p r a d a v n i ~
vremena;
tu
su se nali
predmeti
iz
m l a e g a kamenog l
rimskog doba. U
hrvatsko doba
ivjelo
je tu b o s i l j e v a k o
pleme.
S r e d o v j e n i
grad pripadao
je
Frankopanima,
i n i
se
1340
te sve do njihove propasti
1671.
Iza toga su ga
dobili
Erdodi
(1683),
pa Auerspergi
(1710),
a
1820
kupio ga je
grof
L. Nugent. U posljednje je doba
grad
loe p r e g r a ~ n .
LIT.: R.
L o p a i
Oko Kupe
i
Korane, Zagreb 1895.
Z.
D-l.
BOSIS, Lauro
De - De
Bosis Lauro.
BOSNA, desni
pritok
Save. U vrelima i na starim kar
tama
zove se BOSlna (Mon. Rag. L, 72) i
Bosona
R a k i
Doc.
407),
ali se
rano
javlja
i oblik Bosna. Stari nazivi
dolaze od slavenskog BosLna, gdje
je
L
transkribirano
kao
i o
-+
Batin).
B.
Saria iznio je miljenje,
da
je i Ba
thinus flumen, na kojoj je Tiberije 8 pos. Kr. potukao
Pinovu i Batonovu
panonsku
vojsku,
rijeka B.
Saria tu
m a i
da je
o u
prvom
slogu dananjeg
imena od
prasla
venskog
a
dok
je je krajnje
a nastalo analogijom
prema
rijeka. Prema
tome je
ilirski oblik
Basinus,
u
kojem
s
stoji
mjesto
th,
a za
takvu transkripciju
ima mnogo pri
mjera. Po A. Majeru ime
B.
dolazi od osnove
bas
(indoevr.
bhog)
u z n a e n j u t e k u e vode
N.
Vj. XLII,
47-8). Nije
sigurno,
da
je naziv Basante (v.) u vezi s
B.
B.
postaje
iz
jakih
krkih
vrela
u selu
Vrucima, na
za
padnom
rubu sarajevskog
polja.
Iznad vrela
strmo
se diu
v a p n e n a k e
strane
Stupnik (Igman) planine
(1248
m).
Od
samog vrela
(500
m) rijeka sporo i u
brojnim
meandrima
t e e prema sjeveroistoku. -
Tok B.
moemo podijeliti II
tri
dijela. U gornjem toku, od
vrela
do sela Vraca
(300
m), nedaleko Zenice,
pad je dosta
blag.
Na
duini
od 119
km
samo
200 ili 1,68
m/km mjestimice ispod
lm/km).
U
srednjem
dijelu, od
Vraca
do Nemile, t. j. u poznatoj kli
suri
Vranduka, na
duini od samih
17 km pad
iznosi
81
ili 4,71
m/km. U
donjem
dijelu, nizvodno
od
Nemile,
pad
naglo
postaje
blag i na duini
od 137 km
do
u a (83
m)
u Savu
pad je
samo
136
m ili
0,99
m/km.
N a r o i t o je pad
blag nizvodno
od
Doboja,
0,84
m/km. Razlika u padu po
sljedica je geolokog sastava zemljita, kroz
koje
p r o t j e e
B. U gornjem
toku B.
p r o t j e e kroz oligomiocene jezerske
naslage, u kojima se
smjenjuju
glinenici, p j e a n i c i plo
a s t i vapnenci i konglomerati. Prema otpornosti ovih sti
jena rijeka
je
izradila uu
ili
iru dolinu. - U
srednjem
dijelu
B.
se probila kroz otpornije kredne i jurske vapnen
ce
grebena
Vracar
(1050
m) - tvor
(910
m), u kojima
mjestimice ima
i eruptivnih
stijena.
U
ovim
je stijenama
rijeka uspjela
izraditi samo
uzanu klisuru. U donjem toku
B.
ulazi u zonu
manje otpornih tercijarnih
jezerskih i na
pokon
kvartarnih
naslaga. Dolina se iri i
rijeka
se
e s t o
razliva po aluvijalnom
zemljitu, koje prati
korito.
Otporni
vapnenci klisure Vranduka
zadrali
su dakle erozioni
rad
u
manje otpornim stijenama gornjeg toka
i uslovili sloeni
uzduni profil doline B. s p r o s j e n i m padom
1,53
m/km.
Iz
desetgodinjih
1927-36 g.) podataka za
4
vodomjerne
stanice
vidimo,
da je
najvii
vodostaj na B.
u
p r o l j e u
za
vrijeme
topljenja
snijega, i to u
travnju
Hreljevo
75,6;
Visoko
87,6;
Z a v i d o v i i
109,1),
a samo u
Doboju
u svibnju
(123,1).
Sporedni maksimum, izazvan
jesenjim
kiama,
pada
t
svim
stanicama
u
studeni Hreljevo 74,4,
Visoko
77,6,
Z a v i d o v i i
83,6
i Doboj
95,4).
Najnii je vodostaj ljeti,
i
to
na svim stanicama u kolovozu Hreljevo
34,8,
Visoko
29,5,
Z a v i d o v i i
35,3,
Doboj
43,2),
a sporedni minimum,
izazvan niskim zimskim temperaturama, pada u stanicama
gornjeg
toka u v e l j a u Hreljevo
44,6;
Visoko
64,2),
a u
stanicama donjeg
toka
u s i j e a n j Z a v i d o v i i
69.2)
i pro
sinac Doboj
90.4),
u se vidi uticaj reljefa.
I z m e u dijelova sloene doline B. postoji i
izrazita
antropogeografska razlika. Oligomiocene naslage
gornjeg
toka
glavna su zona bosanska zona uglja, jednog
od
glavnih
prirodnih
bogatstava zemlje.
Uska
klisura
Vranduka
ne
naseljena
je i teko
prohodan kraj. Ovaj
je dio imao zna
kao
zbjeg i
strateko
uporite u
najteim
prilikama,
kad je
ivot u pitomijim i bogatijim dijelovima doline bio
p o r e m e e n .
T e h n i k i m napretkom
d o i
i ovaj dio do
privrednog izraaja. E l e k t r i n a energija,
koja
je procije
njena
za
B. na 136,250
KS, a zajedno s pritocima na
173.000,
imala bi se uglavnom dobivati
na i s k o r i i v a n j u
velikog pada u klisuri Vranduka.
Donji
dio doline pripada
poljodjelskoj
sjevernoj Bosni i
bosanskoj
Posavini.
P o r j e j e B. zahvata prostor
od
10.480
km
2
U mrei
pritoka
postoji izrazita razlika
i z m e u pritoka
gornjeg i
donjeg toka. Doline
pritoka
donjeg
toka konkordantne
su
s glavnom
rijekom,
t.
j. odgovaraju joj pravcem oticanja
i
nagibom
reljefa. Naprotiv, pritoke su
gornjeg
toka, osim
Miljacke, uglavnom
diskordantne prema glavnoj rijeci.
Jednim
dijelom
o t j e u u pravcu, koji je suprotan toku
glavne rijeke.
Ova
se anomalija
t u m a i na taj n a i n ,
to
su
ove rijeke
jednom
bile
pritoci
i
konvergentno prit
je
cali jezeru, koje je
bilo
na kraju
oko
gornje
B.
Kad je
jezero oteklo,
uspjele
su ove rijeke prilagoditi
samo
donji
dio
tokova
novoj glavnoj rijeci. Druga je
anomalija
u toku
B.
poloaj njenoga
u a . Mjesto da
nastavi tok od
Doboja
prema
sjeveru dolinom dananjeg
potoka
Plavue i dalje
preko niskog
r a z v o a
251 m) o t j e e do Broda, rijeka na
glo
s k r e e
prema
sjeveroistoku, t e e
kroz vie zemljite
grebena Duga kosa
(370
m) - Straica
(452
m) i ulijeva se
u Savu
kod
Samca. Ovo
skretanje
posljedica
je
piraterije,
koju je nad
donjim
tokom B.
izvrila
jedna
mala
pritoka
Save, a
prije
toga je
B. otjecala
ravno prema sjeveru.
LIT.:
Gen.
dir. voda,
Popis
vodenih lokava
kralj. S. H. S.,
Sarajevo
1924: J.
C v i j i
Geomorfologija, II., Beograd 1924; F. Katzer, Geoloka
karta Bosne i Hercegovine List: Travnik i Tuzla s T u m a e m ) Isti
Die fossilen Kohlen B. u.
H. Sarajevo
1917. J.
R . .
BOSNA, 1.
List za vilajetske poslove,
vijesti i
javne ko-
risti,
slubeni organ turskih vlasti, izlazio
jedamput
nedjelj
no u Sarajevu 1866-1877.
- 2.
Glasnik
p o t l a e n o g
srpstva,
izlazio
jedamput nedjeljno
u Sapcu
1890-1892.
Cilj mu
je
bio njegovanje, irenje i potpomaganje misli o s l o b o e n j a i
ujedinjenja svekolikog srpstva. R. M.
BOSNA
I
HERCEGOVINA.
SADRZAJ:
Geologija,
105:
Geografijski
i g e o p o l i t i k i smje.taj,
108; Oblik tla, 109; Rijeke i jezera, 110; Klima, Il l ; Stanovnitvo,
Il l ; Poljodjelstvo, 112; V o a r s t v o , 113;
S t o a r s t v O 1 1 4 ;
umarstvo,
114; Lov i ribolov,
115;
Rudarstvo, 115; Ljekovita vrela, 117;
Pu
t n i a r s t v o 117; Obrt
iveleobrt,
117; Promet, 118; Naseobine, 119;
Biljni
svijet, 119; Zivotinjstvo, 122; Etnografski
pregled,
124; ML
graeije,
128; Bosna u
prethistorijsko
doba, 139; Povijest, 141;
Pravni poloaj i uprava 1878-1918, 156; P o l i t i k e
stranke
u B. i
H.
poslije
okupacije g.
1878,
157;
Autonomija
muslimana, 158;
K a t o l i k a erkva u B. i H., 159; .Crkva
bosanska,
162; Brak u
s r e d o v j e n i h Bonjana,
164;
Bosanski novei, 164; Bosanski agrar.
167;
Bonjatvo kao nacionalni
i
regionalni problem, 167.
Geologija Bosne i Hercegovine
jedna je
genetska cjeHna,
koja
se jo
j a e o i t u j e
u orogenezi, pa stoga biti pri
kazana
ovdje
uz geologiju Bosne t a k o e r i geologija Her
cegovine. R a z n o l i n o s t geologijske g r a e
B.
i
H.
pokazuje,
da je njena geologijska prolost bila vrlo burna,
da
je go
tovo
u svim
formacijama
dolo
do
j a i h
ili
slabijih trans
gresija r a z l i i t i h p l i i h ili
dubljih,
slanih ili z a s l a e n i h
mora,
koja
su ostavila
nakon
svoga
p o v l a e n j a znatne
na
slage taloina.
Iako se ne mogu
graniti
Motajice planine sa s i g u r n o u
pribrojiti
arhaiku,
svakako je njihova starost
e o z o i k a
ili
starijeg paleozoika. Isto
tako je
stariji paleozoik neznat
nog rairenja,
pa
postoji
temeljita
sumnja,
da
su sve
te
naslage nastale
poput k r i s t a l i n i n i h
kriljavaca metamor
fozom, jer s njima
zajedoo
s a i n j a v a j u jednovitu tekton
sku jedinicu, a starosti su
s t a r o - p a l e o z o i k e .
U m l a e m
paleozoiku karbon,
perm)
dolo
je do velikih transgresija,
iza
kojih
je u cijeloj zemlji zaostalo znatnih naslaga, koje
s a i n j a v a j u
jezgru
pretenog
dijela bosanskih i hercego
v a k i h
planina. U tim taloinama
p r e v l a u j u
brusilovci,
glineni kriljavci, p j e a n i c i
konglomerati,
vapnenci i
dolomiti.
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
6/20
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
7/20
107
OSNA
I HERCEGOVINA
T
U
M
A
R
A N
e
A
O
r
NORMALNI
~ l S [ ~
G
o
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
8/20
108
BOSNA I HERCEGOVINA
n a j v e a Zenica-Sarajevo. Naslage morskog oligocena i mio
cena
dolaze oko Majevice i Donje Tuzle, gdje u naslagama
starijeg mediterana
dolaze leita soli. Na sve ove naslage
naslanjaju se
k o n a n o
naslage
pliocena
u obliku
kongerij
skih slojeva s faunama
p o l u b r a k i n o g
karaktera. Vulkanska
djelatnost nije bila velika za
vrijeme
tercijara.
Od
v e i h
je
andezitna
erupcija
Srebrnice,
pa
juno
od
Zvornika na
Voljevoj
glavi, na
Drini nasuprot Ljubije
i
s j e v e r o i s t o n o
od Vlasenice. U
h e r c e g o v a k o m
kru poznata je andezitna
erupcija
Vrata i z m e u
Vran planine i
v r s n i c e .
U manjem
opsegu dolaze
dad
ti trahiti i lipariti. Sve
su tercijarne
na
slage i
H.
ugljonosne, sa
znatnim
leitima
r a z l i i t o g
ka
l o r i n o g
ugljena
i r a z l i i t e
debljine
ugljonosnog sloja.
Noviji
geolozi (Kossmat, Kober, Nopesa,
Nowack
i t. d.)
dre,
da b o s a n s k o h e r c e g o v a k o gorje pripada po svojem
geolokom sastavu i tektonici alpinskom orogenu, pa da se
u tektonsko-stratigrafskom pogledu
podudara
s i s t o n i m
Alpama.
Prema tima
nazorima
protee
se Hercegovinom i
zapadnom
Bosnom
kroz
Hrvatsku zona visokog
kra
(III.),*
koju
na
izvanjoj strani
na
bazaltnom konglomeratu prati
usko vezana zona f ia, koja, iako zdrobljena. odraava vezu
pojedinih u b a e n ih
komada
i vee se s fliom venecijan
skih
Predaipa.
Ove
su
pak
tektonski i facijalno
nastavak
:lone visokog
kra
i
posreduju
vezu s p o d r u j e m Belluno
Asiago juno od tirolskih Dolomita. Prema Kossmatovu
miljenju zona visokog kra odgovara Nopesinom crno
gorsko-sjevero-albanskom pokrovu,
pa
zalazi na sjeveru
pod
slabo
nabrani rub junih
v a p n e n a k i h Alpa. Na
zonu
vi
sokog kra
vee
se izravno
bosansko-unutranja albanska
zona
IV al
= paleozojski
slojevi
kriljavaca
i p j e a n i k a
i
werfenski
kriljavci,
a2 m e z o z o i k a serija vapnenaca),
koja u B i H. i z g r a u j e najvie v a p n e n a k e planine. Ona
pokazuje redovno pruanje slojeva pravcem SZ preko
Hrvatske
i Slovenije do ljubljanskog basena.
Ulaenjem
ovog boranog luka u alpinsko
p o d r u j e
pruanja I-Z
koji
smjer vlada
u junoj v a p n e n a k o j zoni
Alpa, promijenio
je ovaj
luk svoje
pruanje
iz dinarskog u alpinski smjer.
Ovo
prelaenje
pruanja iz
smjera SZ JI
u I-Z
nije
se iz
vrilo
postepenim
zakretanjem
pravca pruanja,
nego na
vlakom, a djelomice i presijecanjem obih smjerova, to se
o i t u j e
i s t o n o od ljubljanskog polja, gdje poprijeko na
dinarsko
pruanje
dolaze
borani
slojni sljedovi
pravca
I-Z
s t v r j u sistem
antiklinala
i sinkIinala Savskog gorja. Ovi
slojni
sljedovi pripadaju istoj
boranoj
slojnoj p l o i koja
nie juno ima i s t u dinarsku g r a u . Prema
tomu je
juna v a p n e n a k a zona Alpa po geolokom sastavu nasta
vak bosanske
to ne slijedi samo
iz
stratigrafije,
nego i iz
tektonske
veze, koja
spaja
preko Etsch-planina
junog Ti
rola
sve dijelove
junih
v a p n e n a k i h
Alpa
sve
tamo do
venecijanskih Predaipa.
U p o d r u j u
sukoba dinarskog
pru
anja
s
alpinskim nastala je
borba za
mjesto, pa je pro
uzrokovala, da su v a p n e n a k e p l o e i s t o n o g dijela junih
v a p n e n a k i h
Alpa
Julijske i K a m n i k e i s k o i l e na plohi
premaka, i
premakle
svoj vlastiti nastavak u obliku po
krova prema
jugu. Ispod
i s t o n i h slojnih
glava bosansko
unutranjeg albanskog
v a p n e n a k o g
platoa
javlja se unu
tarnjo dinarska k r i l j n o r o n j a k a zona IVa). Ona
polazi
iz
sjeverne
G r k e
kroz zapadnu Srbiju
i
Makedoniju
u ist.
Bosnu i gubi se ovdje
pod prehvatnom
zonom
serpentina
i flia.
Niz velikih antiklinala p a l e o z o i k i h
naslaga ide
i dalje prema
vanjskom rubu bosanske
v a p n e n a k e
zone
s t v a r a j u i
tako bosansku centralnu zonu. Pravcem Stari
Majdan-Bos.
Novi
pribliuje se
ta
zona vie
unutranjem
rubu
v a p n e n a k o g p o d r u j a
tako,
da tu
dolazi ispod ser
pentina i f ia
do
spoja
centralne bosansko kriljne zone
s
unutranjo-dinarskim
k r i l j n o - r o n j a k i m
pojasom. Ovako
zdrueni
ovi nizovi zalaze u okolicu Karlovca,
gdje
se gube
ispod naslaga
trijasa
s a i n j a v a j u i jezgru
antiklinale
Litija
Trojana juno od K a m n i k i h Alpa.
Prema tomu
ekvivalent
unutranje dinarske k r i l j n o - r o n j a k e zone u Alpama ja
vlja se u
Karavankama
i Karnijskim Alpama,
gdje
dolaze
tamni
gornjo-permski vapnenci, gredenski p j e a n i c i i
karbonski kriljavci s fosilima, pa se ove
taloine
javljaju
u
toj
zoni u Bosni i zap. Srbiji.
Stratigrafijskom sastavu
bosanskog mezozoika
IVb.)
pripada
grupa ofiolitnog kamenja,
koja se
p o v l a i
iz ist.
G r k e preko unutranje Albanije u ist. Bosnu, a strati
grafski lei u
podu
trijaske serije. P o e t n o je ova grupa
kamenja sastavljena
od dva
niza (solunski i vardarski),
koji
su m e u s o b n o
rastavljeni
pelagonijskim
masivom
i kriljno
r o n j a k o m
zonom.
Dubljim usjedanjem
gorske osi u bli
zini
panonske
unutranje nizine ovi se ogranci
stapaju
u
sjeverno-bosansku serpentinsko-tlinu zonu. Istodobno se
zapaa,
da
glavno p o d r u j e b o s a n s k o - h e r c e g o v a k e vapne
n a k e zone ima sve manje nalazita kamenja ofiolitne gru
l?e.
tako, da
u sjev. Bosni s a i n j a v a serpentinsko-flini
pojas
JOS
samo rub panonske nizine kod Kostajnice na Uni), pa
se .odavle
dalje
vie ne
javlja
sve
tamo
do
prostora
zapa
dmh
Alpa.
Tektonskim
procesima bio
je
ovaj iroki erup
tivni
pojas razdijeljen
u r a z l i i t e
tektonske
zone koso
prema
njegov';
protezanju, tako da danas
see njegovo
pro
vodno
k a m e n J ~ od s . r e d ~ j e g p o d r u j a (peninsko) zapadnih
Alpa sve do d l ~ a r s k l h mzova Balkanskog poluotoka, pa
je
u g l a v ~ o m
r a z ~ l c l t o od kasnije
stvorenog
gorskog poretka.
LIT
A.
Boue, EsqUIsse geologIque de l Turquie d Europe, Pariz
1840;
I s t ~
Note sur la geologie de [ Hercegovine de l Bosnie
et
la c : ~ o a t l e t ~ r q u e .
Bull. geol. de
France, 2. ser., XVI.,
1850-1854;
J.
CVl j l e Glac/Jalne I morfolo
k
e
studije
o planinama Bosne Hercegovine
l
.Grne
Gore,
Glas
Srp
. .akad.
nauka,
LVII, 1889;
A.
Grund, Die
Ober-
f l 8 c ~ e n f o r m e n des dinans.chen
Gebirges,
Zeitschr. d. GeselI.
f.
Erdkunde,
Berlm 1908; F. Hauer, DIe Gephalopoden des
bosnisehen
Muschelkalkes
von Han Bulog bei
Sarajevo, Denksehrft.
d. math. naturwiss. KI. d.
Akad. der
WIssensch.,
sv. 54., 1887; F. Katzer, Geolog. Fiihrer
durch
BOSOlen und Herzegovina, Sarajevo 1903;
Isti,
Geologie Bosniens und
er HerzegoVln8
sv
i
II. Azoikum u. Palacozoikum Sarajevo
1924-1925; M. K i p a t i Krist.
kamenje
bosanske serpentinske zone,
Rad
HA
133 Zagreb 1897; F. Kossmat, Geologie der zentralen Balkan.
halbinsel Berlin 1924; M \ 1 i l o j k o v i Stratigrafski pregled geolokih
formacija
u osni
Hercegovini
Povremeno izdanje Geal zavoda
u Sarajevu, Sv. II., Sarajevo 1929; Mojsisovies-
Tietze-Bittner
Grund/i.
nien
der peologie von Bosnien
und
Hercegovina,
mit geol.
U;bersichts-
karte 1:516.000
Jahrb.
der
k. k.
geol.
R.
A.,
1880; M. Neumayr,
1 ertiiire
Binnenmolusken
aus
Bosnien und
der
Hercegovina,
Anhang
der
.Grundlinien,
1880;
Pilar,
Geoloka opaanja u zapadnoj Bo
sni Rad HA
61
Zagreb 18;9. J. P-k.
Geografijski
i g e o p o l i t i k i
smjetaj.
Bosna i
Hercegovina
nalaze se na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka
i
i n e
prijelaz
i z m e u
alpskih krajeva i toga poluotoka, dok
su na S bosanskom Posavinom vezane uz Podunavlje. Pro
stiru se
i z m e u
42 26' i 45 15' sjev. irine i
od
15 44' do
19
41'
ist. duine. Po obliku s l i e i s t o s t r a n i n o m
trokutu,
kojemu vrh
lei u blizini Boke Kotorske. Granicu na S
prema
banskoj
Hrvatskoj,
Slavoniji i Srijemu i n i
rijeka
Sava
od u a Drine
kod R a e do
u a
Une
kod
Jasenovca,
zatim
Una
do
nie Bosanskog Novog,
te
ogranci
Zrinske
i
Petrove
gore.
Prema
Lici granica
t e e kratkim dijelom
toka
Korane, a
zatim
Pljeivicom (glavni
vrhovi ostaju na
l i k o j strani), dok
prema
Dalmaciji
granica ide
uglavnom
bilom Dinare, a
zatim ravnom
crtom
od Vrgorca preko
M e t k o v i a
i
Dubrovnika
do
Orjena, koji ostaje
u Herce
govini.
Od
Orjena
granica
ide prema Crnoj Gori
bilom
dinarskih planina
do M a g l i a
kratkim dijelom
toka Tare,
starom granicom
prema
Novopazarskom Sandaku koji je
dugo vremena bio vezan s B. i H.),
dok
je iznad Viegrada
granica
prema
Srbiji
rijeka Drina do njezina
utoka u Savu.
Sve
do 19.
st. nisu imale B. i
H. ustaljene
granice.
Tokom povijesnog razvoja
granice su e s t o
mijenjane, pa
danas uzimamo B. i H. u opsegu nakon austrijske okupa
cije. Prigodom okupacije
te
su zemlje obuhvatale povrinu
od 51.027 km , od
e g a
je pripadalo B 41.908 km , a H.
9.119 km
2
.
Kasnijim
ispravcima granice
povrina je tih
ze
malja p o v e a n a na 51.199 km
2
.
B i
H. povezane
su m e u s o b n o
sedlom
Ivan-planine,
koje
poput Brennera
u
Alpama
o m o g u u j e
da
se
preko
V.
kartu
u Hrvatskoj Enciklopediji II., 145.; i dalji rimski
brojevi
(Foto J. P l a e k )
u OVOm l a n k u odnose se na istu kartu.
STIJENE
OTROV
ACE U PLASI
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
9/20
1 9
OSNA I HERCEGOVINA
Foto N. ZdanovskiJ
V L A I
Pogled na Smiljevicu
jedne
jedine prevale d o e
iz
jedne zemlje
u drugu,
dok
u
svakom drugom pravcu
treba
prelaziti preko
vie planin
skih
lanaca
visokih planina v r s n i c a 2228 m,
Bitovnja
1700 m, Bjelanica 2067 m,
Treskavica
2088 m,
Lelija
2032
m, M a g l i 2387 m). Sedlo Ivan-planine
dovodi
obje zemlje
m e u s o b n u vezu, pa osim
gospodarske
i prometne vano
sti vri i
znatan p o l i t i k i
utjecaj. Na toj prometnoj crti
nalaze se i
oba
glavna grada,
Sarajevo
i
Mostar.
B
nema
nigdje
izlaza na more, a H. izlazi
na dva
mjesta
na more
ukupno
oko
25
km) i
to kod Neum-Kleka
u blizini Pelje
ca
(Stonskog
Rata)
i
Sutorinom kod Herceg-Novog.
Ti
mali i kratki dijelovi h e r c e g o v a k e obale su strmi i vrlo
teko
p r i s t u p a n i .
B i H. su u
pravom
smislu r i j e i
rub
evropskoga
Zapada,
pa
su
morale izdrati daleko j a i pritisak
i mnoge
borbe
s
i s t o n e strane, osobito
silnu
v o j n i k u
Turaka, ali
su i pored utjecaja s Istoka ostale
jo od
davnine u zapa
dnoj sferi. kod
diobe
Rimskog
carstva za
Teodozija
Velikog 395
pripade i Dalmacija i B zapadnom dijelu.
Granica
i z m e u
oba dijela carstva tekla je od dananje
Budve
s j e v e r o i s t o n i m smjerom preko
crnogorskih
planina
i
sputala
se
na gornju
Drinu i
njezinim
tokom sve
do
utoka u Savu. Ta je razdioba bila od
presudnih
posljedica
ne
samo p o l i t i k i h , nego i vjerskih i kulturnih
za
sva ka
snija vremena,
a
njihov se utjecaj opaa jo
i danas. Ta
je
granica
p o v u e n a
na
osnovu
geografijskih i
kulturnih
i n j e -
nica, potpuno slobodno, a
ne kao posljedica borbe
i
rata.
Kasnije
su, osim razdoblja
samostalnosti,
dijelovi B i H.
pripadali susjednim
zemljama,
prema
tomu,
koja je
upra
vo bila m o n i j a . e s t o
su i B i H. bile u vezi s
hrvatskim
zemljama
osobito
za Pavla u b i a
i
vojvode
Hrvoja
Vuk
i a H r v a t i n i a , a zapadni dijelovi i
Posavina do Broda
bijahu
sastavni dijelovi
Hrvatske
do nedavno. P o l i t i k e
sile su
manje
vie
nestalne,
ali
je stalna
i
neoboriva ova
i n j e n i c a :
B
je
sputanjem tla
prema
Savi i tokom svojih
rijeka,
koje
p r i t j e u
Savi Una,
Vrbas,
Ukrina, Bosna i
Drina). otvorena i
vezana
s Hrvatskom i
Slavonijom,
a H.
po
Neretvi s
Dalmacijom,
pa
ove e t i r i povijesne pokra
jine i n e
jednu
nerazdruivu
cjelinu. Na
Drini
se s u s r e u
interesne sfere Jadranskoga i
Crnoga
mora, a preko Drine
se nastavlja
nova
g e o p o l i t i k a
jedinica
-
srednje-balkan
ski
prostor, kojemu
su
jezgra Rodopska masa
i
vaan
pro
metni
put
moravsko-vardarske
doline. Drina je
dakle od
prirode
o d r e e n a
da bude
i s t o n a
granica
hrvatskih
ze
malja.
Oblik tla.
B
i H. su preteno
gorovite
zemlje. Od uku
pne
povrine
otpada samo
50/0
na
nizinu
Posavina),
240/0
na breuljke, 420/0 na planine, a
290/0 je
kr.
Krka
polja
o b u h v a a j u
190/0
kra
ili
30/0 od ukupne povrine ovih
ze
malja.
Srednja visina
tih zemalja
iznosi 500 m, a
apsolutna
visina se
k r e e
od metara
na morskoj
obali)
do naj
vieg vrhunca
M a g l i - p l a n i n e
(2387 m) uz
crnogorsku
gra
nicu. Sve planine u B i
H.
pripadaju Dinarskom spletu i
pruaju
se
skoro svagdje
u
usporednim lancima pravcem
SZ-J .
Visine planina
u B
rastu od Posavine prema
unu
tranjosti,
n a j v e u visinu dosiu na b o s a n s k o - h e r c e g o v a k o j
granici, a zatim se u H. opet lagano sputaju prema moru.
U
B je
zbog
nagiba planina daleko
laki
prijelaz
s
kopnene
strane
prema primorju,
nego
obratno, pa
su
tim pravcem
vreni
svi
prodori
i seobe.
I pored znatnog broja planina, kojima
vlsma prelazi
2000 m
Vraniea, Cincar, Vran,
Bjelanica,
Treskavica,
v r s n i c a , Prenj, Lelija
i
M a g l i , i t a v o m e prostranom
po
d ~ j u
B i
H. ne
daju glavno
obiljeje
visoke planine,
vec sredogorje,
pa stoga i prometne neprilike
ne
dolaze
toliko od
visokih
planina, koliko od e s t i h
ispona,
koji
se u
usporednim
lancima diu jedan iza drugoga.
~ a p a d n i dio B i
skoro
svu
H.
zapremaju
krke
planine,
kOJe
su prod1 enje hrvatskog i
dalmatinskog
kra. Te su
plamne odvojene
od
ostalih u B i
H. rijekama
Sanom,
Vrbasom,
Ramom i gornjim tokom Neretve.
I z m e u
Une
i
Sane je umovita
G r m e - p l a n i n a
(1604 m).
Uz
l i k u
gra
n cu p:uaju se ogranci Pljeivice, a
uz dalmatinsku
dugo
bilo Dmare vrh
Troglav
1913 m), po
kome
su sve
planine
ovog
spleta
dobile ime.
Juni nastavak
Dinare je Kame
nica
planina
1849 m).
Pravcem dinarskih
planina
od G r m e a do
Neretve nasta
vljaju se
planine:
Cvrljivica,
koja
je
prevalom, kuda vodi
cesta
iz Drvara u
Petrovac,
rastavljena
na sjeverni dio
O s j e e n i c a
planina 1795 m) i juni K l e k o v a a 1961 m),
zatim Srnetica
(1375 m),
Javornik
(1416 m),
Crna
gora
(1650 m),
a r d a k - p l a n i n a
(1611 m),
Vitorog
(1907 m), Ja
dovnik
(1650 m),
ator
(1872 m), Tunica (1770 m),
Stare
tina
(1634 m),
Strmac
(1615 m),
Cincar
(2006 m),
Radua
(1956 m),
Ljubua
(1797 m), Vran (2074 m),
v r s n i c a
(2228 m) i a b u l j a (1780 m). I z m e u ovih
planina
nalaze
se krka polja: Bilajsko, P e t r o v a k o ,
Livanjsko, G l a m o k o ,
Kupreko, Vukovsko
i
Duvanjsko.
Preko Neretve
nastavlja
se h e r c e g o v a k i kr, u
kome
su visoke
planine
Prenj
(2102 m),
Vele
(1969
m)
i
Crvanj
(1921 m). I z m e u
tih
planina
nalaze
se krka polja Nevesinjsko, Dabarsko
i
G a t a k o . Na
J od
donje Neretve protee se
valovita
visoravan
bez izrazitih gorskih
grebena
(Bjelanica, Vidua
planina,
Sitnica,
Baba planina
i t. d.).
To je
pust i ne
rodan kraj,
kome
se
sredita naseljenosti
i
gospodarstva
n a l ~ z e
samo
na Mostarskom polju i
blatu,
Ljubukom
polju
i
Popovu
polju.
Prema J se krko p o d r u j e nastavlja
u
Crnu Goru,
a
preko
Orjena (1895 m) i L o v e n a (1759 m)
sputa se strmo
do
Jadranskog mora.
S j ~ : , e r n i i srednji
dio
ovih
planina
je
rodniji
i umovitiji,
na
n J1ma su gole v a p n e n a k e strane rijetke, a juni dio
tih
plamna Je
pravi
kr, pa je znatan dio
povrine
potpuno
nerodan i ogoljen. U ovom i t a v o m planinskom kraju zna
a j n i
su
reljefni
oblici
krka polja, suhe doline
u
v e i m
visinama, uvale,
ponikve
i
krape,
a
uz to imade
i znatan
broj
ponora i
spilja
n a j v e a je
spilja
Vjetrenica na
junom
rubu Popova polja kod Zavale). Ovdje vode
v e i n o m
ne
o t j e u nadzemno osim
u
sjevernom dijelu), propadaju
u
pukotine
i
ponore,
te
podzemno
teku
dalje,
pa u tim
krajevima
ima
znatan broj
ponornica.
Od
desne
obale
Save
na JZ do v a p n e n a k i h tvorbi,
a
e s t o pomijeano
s
njima,
protee se p o d r u j e
starijega
kamenja sa znatnim
nalazitima ruda.
To se Bosansko
rudogorje, prozvano po
obilju rudnoga
blaga,
p o i n j e na
s
Majdanskom planinom
(619 m -
to je zapravo nastavak
el)ezom
bogatih hrvatskih planina
Petrove i Zrinske gore),
gdje
se
nalaze
znatne k o l i i n e
eljezne
r u d a e , a protee
se
do sedla
Ivan-planine o b u h v a a j u i planine
Bitovnju
(1700 m),
V l a i
(1919 m -
siromaniji
rudarna, ali
bogat
Foto
N.
Zdanovski)
PASNJAK NA V L A I U
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
10/20
110
BOSNA I HERCEGOVINA
visinskim panjacima),
tit
(1780 m),
Vranicu
(2107 m),
te
s
desne strane
Bosne i z m e u e v l j a n o v i a i
Varea
Zvijezdu planinu
(1381 m).
Te
su
planine gusto poumljene,
dok su vii dijelovi bez d r v e a ali su
pokriti
s o n i m tra
vnicima.
J u g o i s t o n o
od
Bosanskog rudogorja,
od
gornjeg
toka
Neretve prema granicama Crne Gore i Srbije, iri se vie
prostranih v a p n e n a k i h visoravni s duboko u s j e e n i m doli
nama. Visoke
planine
obrasle su umom (otprilike
do
1600 m), dok su najvii dijelovi pokriveni
travnicima.
Tu
su
krke pojave rijetke, nema ponornica
ni
krkih
polja.
U ovu
skupinu spadaju Bjelanica
(2067
m -
meteoroloki
opservatorij
nalazi se
na
visini
od
preko
2000 m)
s ogran
kom Igman-planinom
(isped koje
izvire
rijeka
Bosna),
Treskavica
(2088
m), Lelija
(2032
m), Zelengora
(1960
m),
Lebrnik (2298 m) i
M a g l i
s najviim
vrhuncem
2387 m
visine,
koji je ujedno
i najvii
vrh
u B. i H.
Prema
sjevero
istoku
u okolici Sarajeva nalaze se uravnjene planine Jaho
rina
(1910
m), T r e b e v i
(1629
m) iRomanija
(1629
m).
U
sjevernoj
Bosni prelaze
v a p n e n a k e
gore u flini pojas,
a veza je i z m e u te dvije skupine planina Javor
(1537
m)
s Devetkom. Na Javor se
nastavlja Konjuh
(1328 m), a za
tim
se niu
prema
Savi
Ozren-planina
(917 m),
Borja
(1007
m), Kozara
(978
m), Prosara
(363
m), Motajica
(652
m) i
V u j a k (367 m), dok se na istoku i z m e u S p r e e ,
Drine
i
Save
prua
duga
Majevica
(916 m).
Bosanske
planine sputaju
se
prema
Savi, a
posljednji
ogranci breuljaka prelaze
potpuno
u ravnicu bosanske
Posavine, to jest u nizinu s desne strane Save
od
u a
Une
do
u a
Drine
s
apsolutnom visinom uz rijeku
Savu
od
90-100 m. Bosanska Posavina i n i s hrvatsko-slavon
skom Posavinom jednu cjelinu, samo
to
je bosanska Po
savina znatno ua i manje
m o v a r n a .
irina bosanske Posa
vine je 20-40 km, a
znatno
se p o v e a v a uz gornji tok
rijeka Vrbasa, Ukrine,
Bosne i
Drine. Gore Prosara,
Mo
tajica i V u j a k koje dopiru skoro do Save, dijele bosan
sku Posavinu na e t i r i
nejednaka
dijela: 1. Brezovo polje
i z m e u Une, Save i Prosare
najmanji je
i najui dio, kroz
koji teku
mali potoci;
2.
L i j e v e
polje
i z m e u Prosare i
Motajice u obliku
trokuta,
kojemu je
vrh
u blizini Banje
Luke, a osnovica i z m e u Bosanske Gradike i
u a
Vrbasa;
3. Ivanjsko polje, na jug
od
Bosanskoga Broda i i z m e u
Motajice i V u j a k a t a k o e r sueno prema jugu (Der
venti), a na njega se nadovezuje dolina rijeke
Ukrine;
4.
Posavina u uem smislu i z m e u brda V u j a k a
rijeka
Save i Drine, s rasezanjem na jug do ogranaka Majevice.
Tom ravnicom p r o t j e u r j e i c e Tolisa, Brka i Tinja kao
pritoci
Save,
te Janja, pritok Drine.
Od proirenja r i j e n i h dolina nastale su s l i j e d e e ravnice
ili
polja:
B i h a k o
polje
(uz
Unu), Prijedorsko polje
(uz
Sanu i njezin
pritok
Gomionicu),
B a n j a l u k o
polje (uz
Vrbas i Vrbanju), Skopaljsko (veliko polje uz
obje strane
gornjeg toka Vrbasa i z m e u
Gornjega
i Donjega
Vakufa),
T r a v n i k o
polje
(uz Lavu), Sarajevsko, Z e n i k o e p a k o
Dobojsko i Kotorsko (ta polja od Sarajevskog do Kotor
skog prostiru se uz rijeku Bosnu). Veliko je i
S p r e k o
i l i
S p r e i n o polje (uz donji tok rijeke S p r e e nie
od
Tuzle),
a uz
srednji tok Drine postoji
uska ravnica
zvana Podrinje,
dok je u Hercegovini neto prije Mostara pa do Ga
bele Neretva proirila
r i j e n u
dolinu i stvorila ravnicu uz
objc obale n a j v e e je Mostarsko
polje).
T r e u
vrstu
ravnih
krajeva
u Bosni s a i n j a v a j u
krka
polja. B o s a n s k o - h e r c e g o v a k o krko
~ o d r u j e .
ima 49 _ p o l j ~
s povrinom od 1573 km
2
, a od toga Je 17
polja
sa 951 km
izloeno
povremenim poplavama.
Od Z prema
JI
prostiru se u Bosni ova v e a i vanija
polja:
Bilajsko ili Bjelajsko (na visini
od
560--610 m, s po
vrinom od
19,5
km
2
, nazvano
po
istoimenom
selu); Petro
v a k o
d u g a k o
13 km,
iroko 5
km, povrina
31,5
km
2
,
640-710 m nad morem, kroz polje p r o t j e e potok Japaga);
P o d r a n i k o
polje i l i Podranica (na Z oko Varcar Vakufa,
povrina
17
km
2
, visina
724-760
m); Livanjsko (380 km ,
u visini od 700-720
m,
duina
65 km,
srednja
irina 6
km,
kroz polje p r o t j e e vie ponornica, a n a j v e e su Studba,
P l o u a i Bistrica,
pojedini krajevi
su m o v a r n i osobito u
junom
dijelu
tako
zvano Buko
blato);
l m o k o
(povrina
133,5
km
2
, duina 37 km, irina
1 2
km, visina 880-910 m,
kroz
polje
p r o t j e e vie ponornica, od
kojih
su
najvanije
Ribnik,
Jaruga
i
Vrba, znatan
dio
polja je
v e i
broj dana
u
godini pod vodom); Kupreko (povrina 93
km
2
, duina
24 km, irina oko 10 km, visina od
1000-1124
m, najvie
od sviju polja, dno polja je neravno i kamenito, kroz
polje p r o t j e e vie ponornica, od kojih su
najznatnije
Mi
.i Mrtvica, zbog visine vanredno
je
otra klima); Du
vanJsko ili
Tomislavgradsko
(povrina 122
km
2
, duina
18
i r i n ~ ?ko 8 km, visina 850-870 m, glavna
r j e i c a
kOJa protJece poljem, je uica, poplave traju vrlo kratko
vrijeme);
Vukovsko,
sutjeskom
Vratima vezano uz Ravno
polje (povrina oko
30
km
2
, nazvano po istoimenom selu).
r ; e r c e ~ ? v a k a su
k r v k ~
polja: Nevesinjsko (povrina
17,5
km, duzma 23 km,
smna
do
7 5
km, visina 830-890 m,
b l a g o g ~ podneblja zbog relativne blizine mora); G a t a k o
I ? ~ v r s m a 57 km
2
,
duina
24
km, n a j v e a irina 3,6 km,
vlsma
930-1000
m, vie
p e r i o d i k i h
r j e i c a
ponornica od
kojih,ie najvanija
Muica, vrlo kratke poplave,
n a z ~ a n o
po mjestu Gacku); Dabarsko i s t o n o od Stoca, povrina
30
km
2
, duina 21 km, irina oko 2
km
visina 470-560 n l
p r o t j e u r j e i c e O p a ~ i c a i
Vrijeka, znatan
dio, oko 10 km.0
"
" O
O
t :l.,S
~ ~ : ~
:>
E-< >
...
'
O8
/0 /0
%
% 0/0
Bosna
83,2
7,4 4,1 3,0 2,3
Hercegovina
84,5
5,4 4,2 3,9 2,0
Pismenost je u tim pokrajinama jo slaba, svakako sla
bija nego u
ostalim
hrvatskim
zemljama.
Prema rezultatima
zadnjega
popisa
od
1931
bilo
je
od
ukupnoga
stanovnitva
(starijeg
od
10 godina)
1,516.464
samo
455.025
ili oko
310f0
pismenih. Pismenost
je
bila neto
bolja
u H. (oko 34%).
U
B.
su u
pogledu pismenosti
najnapredniji krajevi sje
verne i srednje B., dok je najmanji postotak pismenosti u
i s t o n o j , a zatim u zapadnoj B. U H. ima najmanje pi
smenih u kotarevima Nevesinje i Ljubuki. Znatno je v e i
postotak nepismenosti kod enskih nego kod mukih. U
B. i H.
je
svega oko 15% pismenih ena, dok
je taj
po
stotak
kod mukaraca znatno
v e i (u B. oko
390/0,
a u
H.
55%).
U zadnjih deset godina
postotak
pismenosti znatno je
porastao djelovanjem
p u k i h
kola i privatnom pobudom.
osobito radom hrvatskoga prosvjetnog i kulturnog drutva
Napredak i drutva ABC.
Poljodjelstvo. Poljodjelstvo je uz s t o a r s t v o i umarstvo
najvanija privredna
grana u B. i H.
Obradiva
povrina
o b u h v a a
preko
2,500.000 hektara (u B. 2,075.790 ha, a u H.
-
7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120
13/20
113
OSNA
I HERCEGOVINA
445.063
ha)
i
stalno
se
p o v e a v a uglavnom na r a u n uma
i panjaka, dok sama
obrada
zemlje jo nikako ne odgo-
vara suvreme