Emocionalna pismenost

AFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠLIFGTM ĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZ-TREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJUZTREDVBNMLKJDJKL

BEFORE!

EMOCIONALNA NEPISMENOST

AFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽŠFFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJUZ-TRED-VB-NMLKJDJKL

AFDJ

KTIEWQZUTPŠKL

MNĆŽ

ŠFFDS

LOIUZTR

EWPŠĐČ

LKJUZTREDVB

NMLK

JDJKL

Sadržaj04 Ja - na sreću

06 Kome je namijenjen ovaj priručnik?

07 Razina 1) Dobro došli!

09 Razina 2) Emocije

12 Razina 3) Semafor emocija

15 Razina 4) Strah

19 Razina 5) Ljutnja

22 Razina 6) Tuga

25 Razina 7) Rješenja su oko nas

27 Razina 8) Kinestetika

29 Razina 9) Biti u tuđim cipelama

32 Razina 10) Timski rad

34 O autorici

Dragi čitatelji!Priručnik koji je pred vama nastao je

kao rezultat provođenja projekta

Plavog telefona pod nazivom

„Emocionalna pismenost za djecu“

s osnovnoškolcima zagrebačkih

škola. Cilj projekta je pružiti

emocionalnu edukaciju koja razvija

međuljudske odnose, svijest o sebi,

samokontrolu i suosjećanje, kao

i umijeće slušanja i suradnje.

EMOCIONALNA PISMENOST

ABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČ ŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽABCČĆDDŽĐEFGHIJKLMNNJOPRSŠTUVZŽ


AFTER!

JA - na srećuVeć kao djeca susrećemo se s mnogim izazovima i poteškoćama. Neke od njih kriju se

u pitanjima: Kako biti samopouzdan u situacijama kojih se bojim? Kako razriješiti svađu

s prijateljem u razredu ili izvan njega? Kako se nositi s ljubomorom prema braći, prema

prijateljima? Kako roditeljima dati do znanja da nam nešto smeta? Kako prepoznati što

nam smeta? Kako graditi pravo prijateljstvo s drugima? Kako biti sretan i zadovoljan?

Većina poteškoća je nepredvidljiva. Neke teškoće sami riješimo spontano. Pa ipak,

mnoge od njih nas zbunjuju te onda bježimo od njih ili se ljutimo na njih, moguće i

postajemo agresivni. Upravljanje našim osjećanjima u tim nepredviljivim okolnostima

i teškoćama gradi našu emocionalnu pismenost. Emocionalna pismenost osposobljava

nas da se uhvatimo u koštac s tim situacijama prije no što one postanu nerješive ili se

pretvore u dugotrajne probleme. Dugoročno gledajući, raditi na sebi kroz emocionalno

opismenjavanje znači stvarati energiju i okruženje u kojem se jedni prema drugima

ponašamo ljepše, u kojem nam svaki razgovor i svaka situacija koju imamo jedni s

drugima znači puno, puno zadovoljstva, a sve to doprinosi stvaranju okruženja u kojem

smo svi na dobitku.

Na svu sreću i svaka nepredvidljivost čini naš život ljepšim, zar ne?

04/05EMOCIONALNA PISMENOST

Nekada davno stari je Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu: “U nutrini

svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas. Jedan

vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju,

samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk

predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost,

ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje

i vjeru“. Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje

misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi te ga zapita: 'Koji

vuk na kraju pobijedi?'

Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svom starom licu:

'Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...'

06/07

Kome je namijenjen ovaj priručnik? Ovaj priručnik je namijenjen stručnjacima i voditeljima edukacijskog projekta

“Emocionalna pismenost” Plavog telefona. To je projekt koji je namijenjen djeci 4. razreda

osnovnih škola koji se provodi kroz deset susreta, ili kako to sama djeca vole nazivati,

deset razina. Svaka razina traje 45 minuta i ima za cilj postepenom emocionalnom

opismenjavanju djece. Emocionalna pismenost sastoji se od 4 komponente:

1/ Samosvijest - koja se odnosi na razvoj vještina objektivnog sagledavanja situacije u

kojoj se nalazim i osjećaja koje imam u određenoj situaciji

2/ Vladanje sobom - vještine planiranja i odlučivanja; mogućnost donošenja odluka i

koraka koje ću napraviti kako bih razriješio situaciju

3/ Društvena svijest - vještine empatije i razumijevanja pozicije i emocija drugih

4/ Međuljudski odnosi - vještine uspješnog komuniciranja sa drugima

Te su 4 komponete osnova emocionalne pismenosti. Njihovo osvještavanje i poticanje na

usvajanje gradit će se kroz: igre, priče, diskusije i druge učinkovite metode rada s djecom.

Osnovna poruka i misao ove radionice “Ja - na sreću” je dati djeci do znanja da su emocije

najbolji i najzdraviji dio njihovog života. Naš zadatak je osvijestiti im mogućnost izbora

da odaberu emocionalnu rekaciju koja je najučinkovitija u datoj situaciji, a ne da reagiraju

instinktivno, tj. najlakšom i najdostupnijom reakcijom, borbom ili bijegom.


Razina 1

dobro došli!

Ja sam Martina sa Plavog telefona. Vodit ću vam školu emocionalne pismenosti. To je malo

drugačija škola nego ona na koju ste navikli. (Ispričamo malo o načinu kako će se to odvijati,

10 susreta/razina i izlet na kraju). To je škola koja će vas osposobiti za važnu vještinu. Otkriti

vam posebnu sposobnost. Sposobnost čitanja emocija. Vaših i emocija drugih. Vi ste već

sada posebni, jer ste razred koji je dobio na poklon od Plavog telefona ovu radionicu.

O emocijama

Što su to emocije i zašto su nam važne!? (Diskusija sa učenicima).

Zaključak:

Emocije su MOTORI, tj. pokretači ili zaustavljači našeg ponašanja. One nam omogućuju

doći do rješenja u nekim, nama teškim situacijama. Na emocijama ne piše koje su to

08/09

točno. Zato je naš zadatak najprije otkriti koje su to emocije, što one znače nama i

drugima i čemu služe.

Na kraju ove škole vi ćete naučiti jedan jezik, jezik emocija koje govore svi ljudi na ovom

svijetu. Zamisli što sve možeš napraviti i postići kada govoriš jezikom koji govore svi ljudi

na ovom svijetu.... Mogao bi Indijanca pitati da te nauči gađati lukom i strijelom; neku

belgijsku princezu da ti oda gdje se šiju najljepše haljine/krinoline na svijetu ili da ti oda

gdje se nalaze najljepši dvorci i njihovi tajni prolazi...

Igra: “Hajd’mo se upoznati i prepoznati!”

Svrha ove igre: Samosvijest; osvijestiti svoje snage i prepoznati snage drugih

Potrebno: Papirić i olovka; šeširić ili bubanj za miješanje papirića

Voditelj radionice daje uputu za zadatak i pri tom navodi i svoj primjer.

Na papiriću odgovori na sljedeća 3 pitanja:

1/ Muško/žensko; Boja tvoje kose i boja očiju

2/ Što me veseli? (Izleti u prirodu, branje kestena, duga pješačenja...)

3/ Koja je moja odlična sposobnost koju imam, nešto što vrlo dobro radim ili u čemu sam

najbolji (sviram klavir, plešem, mirim se s prijateljem, pečem kokice, učim matematiku...)

Papiriće pomiješamo u bubnju; svatko izvuče nečiji papirić. Razred pogođa o kome se

radi. Dok pogađaju možemo ih još pitati što je to što ti znaš, a da njega ili nju posebno

veseli... u čemu je on još dobar....

Pjesma: Kad si sretan.


Razina 2

emocije

:-) :-/ :-( ...

Emocionalna pismenost je sposobnost identificirati, razumjeti i odgovoriti na svoju

emociju i emociju drugih na prikladan, zdrav način. Na ovoj razini ćemo učiti kako

prepoznavati neke osnovne emocije: radost, tugu, ljutnju i strah.

Vježba 1/ PREPOZNAJ I IMENUJ EMOCIJU

Osobna kompetencija sastoji se od poznavanja sebe. Važno je dozvoliti našim osjećajima

da nas informiraju i usmjeravaju naše ponašanje. Raspon emocija je velik, no sve su one

derivati osnovnih/bitnih emocija. Zato je važno da djeca nauče prepoznavati one osnovne.

Kako bi precizno uočili emociju, djeca moraju obratiti pažnju na svoj unutrašnji termostat,

misli i fizičke znakove koji prate osjećanje.

Pitamo učenike: Što mislite koliko emocija imamo?

10/11

Pišemo na ploču emocije koje učenici znaju.

Podijelimo im papire (RL1) i zadatak da u paru s učenikom s kojim sjede, imenuju emociju

koju vide na slici.

Prođemo s njima emocije koje su prepoznali. Pitamo ih kako su definirali, tj. prepoznali

određenu emociju? Što im pomaže prepoznati određenu emociju? Koje su to geste tipične

za osnovne emocije radost, tugu, ljutnju, strah? Predložimo im da naprave lice i geste koje su

prikazane na RL1 i neka si pomognu prepoznati emociju. Pitamo ih što misle i kako izgledaju

kad imaju određenu emociju.

Na kraju dopišemo na ploču emocije koje nisu spomenuli na samom početku i prebrojimo

koliko smo emocija imenovali.


Već danas ćemo izvježbati odličnu vještinu, prepoznavanje emocija kod drugih.

Vježba 2/ DETEKTIV EMOCIJA

Cilj igre: Prepoznati i imenovati osnovne emocije kod drugih.

Upute za igru: Jedan od učenika stoji ispred razreda. Voditelj mu kaže:

a/ Misli na nešto što jako voliš raditi ili što voliš klopati, što ti je ukusno.

Dok on misli o tome, naš je zadatak promatrati i zapamtiti što se događa na njegovom

licu. Pitamo učenike: Recite što vidite; opišite kakvo “lice” ima dok o tome razmišlja?

Zapišemo na ploču.

b/ Misli na nešto što uopće ne voliš raditi ili ne voliš jesti.

Dok on misli o tome, naš je zadatak promatrati i zapamtiti što se događa na njegovom

licu. Pitamo učenike: Recite što vidite; opišite kakvo “lice” ima dok o tome razmišlja?

Zapišemo na ploču.

Zadatak za učenike: Otkrijte na što on(a) misli!!

Učeniku koji stoji ispred razreda šapćemo na uho neka misli o radnji a ili b. Dok razmišlja

o njoj, učenici pogađaju o kojoj je riječ i konkretiziraju znakove na licu prema kojima su

prepoznali radnju. (Osmijeh, otvorene oči, pogled gore, dolje... pokret u tijelu...)

Možemo pozvati još nekoliko učenika, jednog po jednog, pa nastaviti igru.

(Misli na nešto što te veseli/rastužuje; nešto što te ljuti/plaši...). Svaki put kada učenici u

razredu prepoznaju emociju, važno ih je pohvaliti i reći: BRAVO!!!

12/13

Razina 3

SEMAFOR EMOCIJA

Jednom davnom, u velikoj šumi na vrhu planine, u zabačenoj pećini, živio je ogroman div.

Svake bi godine, istoga dana i u isto vrijeme, silazio sa svoje planine i došao u obližnje selo.

Tada bi zazvao najjačeg i najhrabrijeg mještana da izađe pred njega i bori se s njim, inače bi

od bijesa razrušio cijelo selo. Svake su se godine mještani pripremali i slali najhrabrijeg od

njih da se suoči sa divom, no div bi uvijek pobjeđivao. Jednog je dana u selo došao Mladi

Princ i čuo priču o bijesnom divu. Kad je div došao okušati se sa najhrabrijim, Mladi je Princ

hrabro izašao pred njega. Div mu se smijao pitajuć se kako će on srediti njega, kada puno jači

od njega to nisu uspjeli učiniti. No, Maldi je Princ hrabro gledao diva ravno u oči. Što ga je

više gledao, to se div sve više i više smanjivao. Kako se div smanjivao Mladi je Princ postajao

sve hrabriji, uspravniji i samopouzdaniji... sve dok se div nije toliko smanjio da je posato

još manji od najmanjeg mrava na svijetu. Kad ga je Mladi Princ pitao kako se zove, div je

odgovorio da se zove: STRAH.

12/13 EMOCIONALNA PISMENOST

Semafor emocija

Kada se nađemo u teškoj situaciji, uvijek želimo potražiti najbolje rješenje za nju. Uspješno

riješena situacija može se predstaviti pomoću semafora. Crveno označava teškoću; žuto

označava kako mi razmišljamo kad smo u toj teškoći, a zeleno predstavlja naše najbolje

osjećaje nakon razmišljanja, a koja nam omogućuju da teškoću otklonimo. Kada u određenoj

teškoći reagiramo konstruktivno, imamo ISPRAVAN SEMAFOR, u suprotnom su sve boje

izmiješane, semafor nije ispravan i promet na cesti je poremećen.

Teškoća

Razmišljanje

Osjećanje

TeškoćaVeliki div ispred mene.

RazmišljanjeNisam jak, ne mogu

pobijediti u ovoj situaciji!

OsjećanjeUplašenost i bijeg!

Npr. Ispravan semafor Neispravan semafor

TeškoćaVeliki div ispred mene.

RazmišljanjeKad sam hrabar mogu se suočiti sa svakom

situacijom!

OsjećanjeHrabrost i neustrašivost!

14/15

Na ovoj razini osvještavamo izbor kojeg imamo kada se nađemo u situaciji koja nas: plaši,

ljuti ili rastužuje. Osvještavamo naše misli koje imamo u određenoj situaciji i osvještavamo

različite načine razmišljanja. Učenicima taj model predstavljamo kroz SEMAFOR EMOCIJA.

Objasnimo kako on funkcionira i kako je naš zadatak imati ispravne semafore.

Važno je naglasiti i zaključiti i sljedeće:

1/ Emocije se mijenjaju.

2/ Možeš imati više od jedne emocije oko nečeg.

3/ Možeš se osjećati drugačije nego netko drugi.

4/ Svaka emocija je vrijedna, svaka je važna, svaka se računa

5/ Neke emocije su nam bolji odgovor na pojedine teškoće, nego druge.

Vježba ispravnog i neispravnog semafora za sljedeće situacije:

> Učiteljica me ispituje gradivo koje baš nisam učio.

> Moje se prijateljice svađaju.

> Ne znam riješiti zadatak.

> Prijatelj me nagovara da pobjegnemo s nastave.

> Ne mogu ući u stan jer sam izgubio ključ.

> Zaboravio sam opremu za tjelesni.


Razina 4

strah

:-o

Vrlo je važna sposobnost djece da cijene svoje osjećaje i vjeruju svojim osjećajima. To

je platforma koja omogućuje da oni istovremeno koriste energiju svojih osjećaja za

rješavanje problema. Da bi dijete savladalo vještinu upravljanja osjećaja, osjećaji moraju

biti prepoznati, procijenjeni i potvrđeni. Na ovoj razini osvještavamo i učimo o strahu.

Strah ima prednosti. On nam omogućuje da razvijemo zdrave vještine za povećanje sigurnosti.

Cilj nam nije ignorirnje straha ili izostanak straha, već kroz ove aktivnosti potaknuti djecu da

razvijaju percepciju sigurnosti s kojom će sigurno kročiti kroz situacije u kojima se plaši.

I/ Strah - kako ga rješavati

Diskusija na temu:

> Čemu nam služi strah? > Kada je on dobar? > Kada nam koristi?

> Kada nam ne koristi? > Kako izgledamo kad nas je strah? ( Šire nam se oči)

16/17

Zaključujemo kako je strah dobar. Oči nam se šire, imamo bolji fokus, bolje čujemo, na oprezu

smo. Strah nije dobar kada nas preplavi, pa se ne možemo pokrenuti. Kad nas paralizira.

II/ Igra: Spasilački tim

Cilj igre: Razriješiti fizičku i emocionalnu nesigurnost; osnažiti dijete

Potrebno: Plišani zečić ili mačić; mala dekica

Postupak: Ispričajte djeci priču o mačiću koji se izgubio. Djeca se vraćaju iz škole i čuju

mačićevo preplašeno mijaukanje. Djeca odluče osnovati spasilački tim. Slože se u dugačak

red koji počinje na mjestu gdje je preplašeni mačić, a završava na mjestu gdje mačića

trebaju dopremiti, na drugi kraj razreda. Mačić će ići od ruke do ruke, a svako dijete uputit

će mu nekoliko utješnih riječi na glas i nježno ga pogladiti i ohrabriti. Riječi ohrabrenja

zapisat ćemo na ploču ili papir.

Nakon igre, pogledamo riječi kojima smo ohrabrivali mačića, raspravljamo na koji nam

način takve riječi pomažu. Kako smo mi zajednički ohrabrili mačića i tko nama pomaže kad

smo uplašeni. Tko bi mogao biti njihov spasilački tim ako im ikad zatreba pomoć? Neka

zapamte rečenicu koja će njima pomoći u situacijama kada ih je strah.

III/ Čega se bojimo!?

Podijelite djeci papiriće, neka dovrše rečenicu:

> Plašim se...

> Bojim se...

> Strah me kad...

Varijante odgovora:

> kad je mrak; kad se vraćam kući iz škole po mraku;

> kad se mama i tata svađaju

> kad vidim krokodila ili morskog psa


> kada čitam strašne priče

> kad nešto krivo napravim

> kad moram ići kod doktora ili zubara

> kad ne znam gradivo

> kad netko hoda u mraku, a ne vidim ga

> kad me brat uplaši

> kad gledam strašne filmove

> kad se moja sestra penje na stolicu

> kad me mama tuče

> kad mama viče na mene

> kad imam koncert iz gitare

IV/ Igra Čarobni kovčeg

Cilj igre: Osvijestiti snage u situacijama u kojima se bojimo; povećati samopouzdanje i

osvijestiti mogućnost izbora u situacijama

Postupak igre: djeci ispričate neka zamisle kako su pronašli čarobni kovčeg pun različite

odjeće i kostima sa pripadajućom opremom i priborom. Na poklopcu piše: Odaberi

tko želiš biti. U kovčegu ćeš pronaći sve da se pretvoriš u tu osobu. Pročitamo jednu od

situaciju koju su djeca navela kao strah ( npr. bojim se mraka); i kažemo djeci da nacrtaju

kostim sa pripadajućom opremom i stave crtež u taj svog kovčeg. Kad su nacrtali, pitamo

ih na koji način im upravo taj kostim može promijeniti doživljaj straha. Potičemo djecu da

na pozitivan način razriješe problem.

18/19

Igra: Poklanjam ti... saznajte što je najbolji poklon!?

Cilj igre: Dijeljenje i primanje; zahvalnost; širenje fokusa i percepcije: osnaživanje u

osjećanju nesigurnosti i nevoljenosti...građenje dobrog odnosa prema drugima

Postupak igre: Djeca stanu u krug. Kažemo im neka odaberu zamišljeni dar i poklone

ga prijatelju do sebe. Neka izgovore na glas:” Darujem ti slasnu čokoladu s lješnjacima”, ili

knjigu najljepših priča... i neka gestom poprate darivanje. Njihov zadatak je saznati što je

najbolji poklon. (Tajna je u tome da dijete kada primi poklon kaže hvala). Nitko osim dvoje

odabranih, kojima je voditelj radionice šapnuo tajnu, ne zna o čemu je riječ, već se igra odvija

sve dok i posljednji član u krug na ispravan način ne zahvali na daru, tj. ne spozna koji je

najbolji dar. Voditelj nakon svakog kruga može izdvojiti one koji su dali najbolji poklon.

Diskusija: Kako si se osjećao kada si primao dar? Što misliš o darovima koje si dobio?

Koji ti se najviše sviđa? Što tebi znači kada primaš dar? A što kad ga poklanjaš?

Zaključite radionicu kako nas prijateljstvo i zajedništvo osnažuje.


Razina 5

ljutnja

Priča o čavlima

Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala

i rekao mu da svaki put kad pobijesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio

kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.

Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije zakucao nijedan čavao u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobijesnio. Otac mu je tada rekao:

“Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.”

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve

čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: “Dobro si to uradio,

sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu

kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.”

20/21

Bratska svađa u Ljutkovcu

Primjer situacije u kojoj se mogu definirati 5 vještina emocionalne pismenosti: samosvijest,

vladanje sobom, samomotivacija, društvena svijest i međuljudski odnosi. Iz toga treba

izvući 5 koraka što napraviti kad sam ljut.

Ivor i Vid su braća. Igraju se u sobi. U igri su se posvađali. Ivor je najprije srušio, pa nije htio

popraviti kocke, a nakon toga sakrio je jedan dio kocaka i nije Vidu htio reći gdje se nalazi

taj dio. Jedan drugom počeli su govoriti ružne riječi, a onda je Ivor prekrižio ruke i izašao iz

sobe zalupivši vratima.

“Što je!?”- upita majka Ivora.

Ljutim se na Vida jer mi je rekao da sam blesav.

“Razumijem da se ljutiš. Rekao ti je ružnu riječ.“ (Samosvijest; pomažemo djetetu da

osvijesti postojanje emocije)

A, kako si izabrao otići iz sobe i biti ovdje sam? I kako misliš da će ti to pomoći?”

rasprava sa djecom u razredu o reakciji odlaženja iz problema. Očekivani odgovori: može -

mu pomoći da se “ohladi”; da je ostao u sobi možda bi se potukli...)

“Znaš, Ivore. Neki mali psić koji još ništa ne zna, kad se posvađa sa svojim bratom, onda

ga ili ugrize ili pobjegne od njega daleko u kut svoje kućice. Ti, kao dječak koji puno zna,

možeš učiniti još nešto, a to je doći tamo i razgovarati sa svojim bratom.”

- osvještavamo kako postoji više načina reagiranja u ljutnji, osim borbe ili bijega

“A zašto bih razgovarao s njim!? - upita Ivor.

Haj’mo zajedno vidjeti zašto? Zato što ste braća i ljepše je kad se slažete nego kad se ljutite

jedan na drugog. Zato što igra u dvoje može biti drugačija. Zato....

( Samomotivacija- pomažemo mu da osvijesti prednosti od proaktivnog pristupa ka

rješavanju problema).

“Probaj zamisliti kako je njemu sada? ( Društvena svijest; potičemo sagledavanje stajališta

sa druge strane)

“ U redu mama, idem mu reći da mi je žao što smo se posvađali.” Kako Vid ne pristaje


odmah na pomirbu, Ivor traži načina da različitim tonovima glasa kaže da mu je žao.

(Međuljudski odnosi u kojima se koristi fleksibilnost u razgovoru).

5 koraka za rješavanje ove situacije

Prepoznaj ljutnju. 1.

Odredi 3 moguća smjera: Borba, bijeg ili razgovor o situaciji. 2.

(Ponekad je dobro pobjeći, ponekad je dobro viknuti).

Razmisli što je najbolje napraviti u ovoj situaciji za tebe i za drugog. 3.

Razmisli kako se druga strana osjeća. 4.

Pronađi najbolji način za razgovor. 5.

Što je ljutnja!?

Ljutnja nam pokazuje da netko krši naša pravila. Nešto nije kako smo

očekivali. Važno je osvijestiti da smo ljuti, prepoznati situacije u kojim smo

smo ljuti i pronaći različite načine da iz ljutnje naučimo riješiti teškoću.

Na papiriću dovrši rečenicu:

Ljuti me kad...

> kad me netko izruguje > kad me netko izaziva

> kad se netko glupira > kad ne mogu igrati igrice na računalu

> kad me brat naljuti > kad dobijem lošu ocjenu

> kad mi netko laže > kad netko ne održi riječ

Voditelj radionice odabere 3 situacije i zajedno sa učenicima napravi njihovu simulaciju, tj. igru

uloga. Postavljajući pitanja, vodeći ih kroz 5 navedenih koraka u igri ih dovodi do rješenja.

Papiriće na kojima su napisali što ih ljuti, na kraju mogu namočiti u velikoj kanti s vodom.

Voda će razmrljati slova i izbrisati ono što ih je nekad ljutilo. Možemo zajedno s njima

zaključiti kako je puno bolje riješiti situaciju kroz 5 koraka jer onda ne ostaju “rupe” u

ogradi kao u priči s početka radionice.

22/23

Razina 6

tuga

:-(

Gubitak, promjena, žalost sastavni su dio naših života. Emocionalne vještine pomažu djeci

izraziti tugu i plač, tj. emociju povezanu sa gubitkom. Djeca trebaju znati da nisu ni slabi ni

loši zato što traže podršku, čak suprotno. To znači da su hrabri.

Nema pogrešnih i loših osjećanja, ima samo nekonstruktivnih reakcija i postupaka, a

osjećanja se dijele na ugodna i neugodna, a ne na loša i dobra.

1) Zadatak za djecu:

Na papiriću dovršite rečenicu: Tužan sam kad...

> se moja prijateljica i ja posvađamo > kad padnem

> kad mi ugine ljubimac > kad mi pobjegne pas

> kad se netko svađa > kad ne dobijem pet

> kad me netko uvrijedi > kad nemam prijatelja


2) Tužne priče

Cilj: omogućiti djeci da shvate svoje osjećaje i da lakše prođu kroz proces tugovanja

uzrokovanog gubitkom.

Neka djeca napišu, nacrtaju ili ispričaju priču o djetetu koje je pronašlo malu mačkicu koja

očito nije zdrava i dovoljno snažna da se brine o sebi.

Neka opišu kako dijete s puno nježnosti brine o njoj, sve dok mačkica nakon tjedan dana ne

ugine. Neka opišu djetetovu zbunjenost i ljutnju i osjećaje koje ima zato što je tako malo biće

moralo umrijeti. Što si dijete govori? Kako izražava svoje osjećaje? Kako se nastoji osloboditi tih

osjećaćja? Hoće li s nekim podijeliti svoje osjećaje? Ako da, kako odabire s kim će to podijeliti?

Kroz priču istražite i razgovarajte:

> kako djeca prepoznaju osjećaj tuge

> kako izgledaju kad su tužni

> kada i zašto je važno razgovarati sa drugima o svojoj tugi

3) Ok je plakati kad sam tužan

Kada je Marko imao četiri godine, dobio je malog psića. Nazvao ga je Rocky i on je bio Markov

najbolji prijatelj. Svakog dana bi ga Marko vodio u šetnju, i prije i nakon škole. Hranio ga je i

brinuo se za njega. Igrali su se i provodili mnogo vremena zajedno. Kad je Marko imao 9 godina

došao je na doručak. Njegova mama i mlađa sestra bile su vrlo tihe. Marko je odmah znao da

nešto nije u redu. Tada mu je otac ispričao strašnu vijest. Rockyja je pregazio auto. Markov otac

odvezao ga je veterinaru, no bilo je prekasno. Marko nije mogao govoriti. Nije mogao vjerovati

da se to dogodilo. Otišao je iza kuće i vidio da Rockyja stvarno nema. To mu je bio najgori dan

u životu. Nije mogao jesti, nije imao volje za ništa. Zamolio je mamu da taj dan ne ide u školu.

Nije htio pokazati tugu pred drugima. No, njegova je mama mislila kako je bolje da ode u školu.

Putem do škole, njegova mlađa sestra pokušala je razgovarati s njim, no on na njena pitanja

nije odgovarao. U školi su tog jutra radili matematiku, no Marko nije mogao razmišljati. Stalno

24/25

je gledao kroz prozor i razmišljao o Rockyu. Na tjelesnom nije mogao vježbati. Samo je hodao

oko igrališta. Nakon nekog vremena, prišao mu je njegov prijatelj Filip i pitao ga: “Mogu li danas

poslije škole doći do tebe i igrati se sa Rockyjem?“ Marko je briznuo u plač. Filip ga je piao što

nije u redu, a Marko mu je tada ispričao što se dogodilo. Filip je to ispričao učiteljici. Učiteljica

je djeci zadala zadatke i sjela pored Marka. "Žao mi je zbog Rockyja ", rekla je. 'Jako je tužno

kad izgubiš nekog kog voliš’. Sada bolje razumijem zašto se jutros nisi mogao koncentrirati

na zadatke iz matematike. Žao mi je što nije bilo više razumijevanja s moje strane. Učiteljica je

zamolila Filipa da sjedi s Markom do kraja školskog dana. Nakon škole Filip je došao do Marka

pitati ga kako se osjeća. Odlučio je provesti poslijepodne s Markom. Prije noći, Markov otac

je počeo kopati rupu u dvorištu kuće. Rockyja su pokrili malom dekicom i zakopali u tu rupu.

Markova majka i sestra donijele su cvijeće i posadile ga uz Rockyjev grob. Svatko je pustio suzu

ili dvije. Marko je mislio kako njegova knedla u grlu nikada neće nestati. Trudio se da ne zaplače,

ali kada je vidio da su svima oči crvene, počeo je glasno ridati. Majka je rekla kako će cvijeće u

vrtu uvijek cvasti i kako će to biti uspomena na sve radosne trenutke koje su imali zajedno sa

Rockyjem. A onda su se sjetili kako je Rocky uvijek bio najsretniji upravo u tom dvorištu. Nakon

večere, Marko i Filip otišli su posjetiti Rockyjev grob. Filip je stavio ruku na Markovo rame. Marku

je bilo drago što mu je Filip najbolji prijatelj.

Neka djeca odgovore na sljedeća pitanja

> kako se osjećao Marko? > kako je pokazao da je tužan?

> što je učinio, a nije htio učiniti? > pomaže li plač?

> kako se osjećao (u glavi)? > što je osjetio u tijelu?

> je li bolje plakati sam ili u društvu prijatelja?

> što misliš da je Marko razmišljao dok je šetao igralištem za vrijeme tjelesnog

> što se dogodilo kad je Marko plakao dok je pokapao Rockyja?

Ohrabrite djecu razgovarajući s njima kako tuga u našim životima može biti uzrokovana

različitim, malim stvarima, npr. kada nam netko kaže ružnu riječ. Neke tuge mogu trajati duže.


Razina 7

rješenja su oko nas

Cilj ove razine je pomoći djeci da osvijeste i izraze

emocije; osvijeste različite načine reagiranja i

uvježbavaju emocionalne (re)akcija koje mogu

imati u određenim poteškoćama. Djecu ćemo

podijeliti u skupine i zadati im zadatak da naprave lutkarsku

predstavu i odigraju je na neku od sljedećih tema.

Potrebno: Papiri, bojice, štapići za ražnjiće, selotejp

26/27

A/ Psić je izgubljen i osamljen i nema nikoga na koga bi se mogao osloniti. Kako

da pronađe nekog na koga bi se mogao osloniti? Gdje treba tražiti ? S kim treba

razgovarati? Kako se osjeća na početku priče, a kako na kraju?

B/ U jednoj tročlanoj obitelji živi mala vjeverica koju uvijek okrivljavaju za sve loše što im

se dogodi. Kako to utječe na nju? Kako se ona osjeća? Što može poduzeti u vezi s tim?

S kim može razgovarati?

C/ Jedan je zmaj pun ljutnje, a ne može pustiti vatru kroz nos jer je prehlađen. Kako

može rješiti taj problem i pustiti vatru kroz nos? Kako može upravljati vatrom, a da ne

povrijedi druge?

D/ Mačkica se popela na stablo i sad više ne može sići. Zna nekoliko načina, ali ipak se

boji? Što može napraviti? Može li nekoga pozvati? Kako da rješi taj problem?

E/ Mali se rakun probudio i jako je gladan. Na putu do svoje omiljene kante za smeće

začuje bebu rakuna kako tužno plače, jer se izgubila. Mali je rakun jako, jako gladan.

Hoće li spasti bebu rakuna ili će potražiti nešto za jelo?

F/ Mačkica je sama kod kuće i čuje neke glasne zastrašujuće zvukove. Kako se osjeća?

Što govori? Što će učiniti kako bi se osjećala još sigurnije?

G/ U jednoj šumi živi obitelj medvjeda, mama, tata i mali medvjedić. Jednog dana tata

medvjed je spakirao svoje stvari u kovčeg, zagalamio da odlazi i zalupio vratima.

Kako se mali medvjedić osjeća? Što je odlučio napraviti? Kome se odlučio povjeriti?

Kako mu je to pomoglo?

H/ Mama ovca uopće nije voljela svoje malo janje i uopće nije obraćala pozornost na

njega. Kako se janje osjećalo? Što je učinilo da pokuša dobiti majčinu pozornost?


Razina 8

kinestetika

Na ovoj razini učimo o emocijama koje dolaze kroz naša osjetila ili kroz pokret, dodir i

senzacije, tj. tijelo. Svrha ovih vježbi, između ostalog je i da se njima otključaju potisnute

emocije u našem tijelu. Emocija je kretanje, impuls i protok energije kroz tijelo. Emocije

su i pražnjenje naboja i uzbuđenja koje se stvorilo u tijelu. Kada ga slobodno izražavamo,

osjećamo se dobro. Kada ne znamo izraziti svoje osjećaje riječima, uvijek možemo kroz

neku fizičku aktivnost, šetnju, sport ples ili igre.

Taktilne aktivnosti- sve aktivnosti koje uključuju materijale koje dodirujemo: karte,

plastelin, lego kockice...

1/ OSJETI I OPIŠI - Tajanstveni predmet

Platnenu vrećicu napunimo raznim predmetima (CD, kutijice, olovke, kaseta, gumica...).

28/29

Jedan učenik gurne ruku i uhvati neki predmet, ali ga ne izvlači van. Drugi učenici postavljaju

pitanja na koje je moguće odgovoriti samo sa DA/NE. Prvi koji pogodi, zavlači ruku dalje.

2/ SLIJEPI MIŠ - učenici stanu u krug, jedan od njih je u sredini. Nakon što ga zavrtimo

pet puta, on prilazi nekom, dodiruje ga i opisuje ono što uviđa temeljem dodira: muško,

žensko, nježna koža, duga kosa...

3/ KONSTRUKTOR - Igra u paru. Jedan učenik drugom okrene leđa. Svakom od njih damo

plastelin ili lego kockice i kažemo tada, najprije jednom, a onda drugom da naprave svoj

sretni talisman. Nakon što je prvi napravio talisman, daje uputu drugom kako da napravi

isti takav. Cijelo vrijeme su okrenuti leđima. Na kraju, kada se okrenu, usporede talismane.

Psihomotorne aktivnosti - tzv. energizeri koji zahtijevaju pokret. Pamćenje se, između

ostalog osnažuje kad smo u pokretu. Čineći određeni pokret, naročito koristeći suprotne

ruke i noge, npr. kada marširamo, potičemo stvaranje novih neuroloških veza u našem

umu i ojačavamo one postojeće.

1/ NAPIŠI SVOJE IME U ZRAKU - što veće možeš koristeći svoje tijelo, i lijevu i desnu ruku.

2/ DODIRNI NEŠTO… drveno, plavo, mokro, žuto, zeleno... onaj tko zadnji dodirne, taj

ispada iz igre. Pobjeđuje onaj tko ostane u igri do kraja.

3/ PUZZLE - na karticama napišite rečenice, a onda kartice prerežite, tako da prvi dio

rečenice bude na jednoj kartici, a drugi na drugoj. Neka učenici izvuku kartice i u što

kraćem vremenu pronađu svog para.

Primjer rečenica:

Moj brat ima psa koji se zove Šarko i koji glasno laje.

Miš mi je polje popasel, joj si ga meni kaj bum žel...

Živim u stanu na 4. katu.


Razina 9

b iti u tuđim cipelama

Na ovoj razini učimo razvijati empatiju i razumijevanje drugih. Ova se kompetencija naziva

društvena svijest i važna je komponenta emocionalne pismenosti. Ova vještina omogućuje

fleksibilnost koja dolazi s vještinom pomicanja iz jedne pozicije u drugu. Na ovoj razini

učimo i vježbamo staviti se u tuđu poziciju i vidjeti stvari iz njihove perspektive. Biti

sposoban uživjeti se u tuđe stanje i spoznati kako je u tuđoj koži.

30/31

Vježba 1.) Što vidiš?

Učenicima pokažemo sliku i pitamo ih što vide. Odgovori mogu varirati (zastavu, trokut,

morske pse, ljestve...) Osvještavamo kako svatko od nas vidi različiti prikaz. Zaključak: svi

smo različiti. Svatko doživaljava ono što mu se događa na svoj način. I to treba poštovati.

Vježba 2.) Biti u njegovim cipelama

Pogledaj osobu koja sjedi do tebe i zamisli kako bi bilo biti u njegovim cipelama. Opiši.

Pogledaj osobu koja sjedi na nekom drugom mjestu i zamisli kako bi bilo biti u njegovim

cipelama, opiši...

VJEŠTINA ZRCALJENJA

Učenici koji se dobro slažu poprimaju slično tjelesno držanje i slične karakteristike glasa.

Takva usklađenost se naziva RAPOR. Ključni proces u izgradnji rapora je usklađivanje s

govorom tijela osobe s kojom razgovoramo i to kroz:

> Cjelokupno držanje tijela (naginjanje prema naprijed, natrag, sjedenje ili stajanje…)

> Položaj nogu ili ruku (prekriženi udovi ili ne, ruke iza leđa ili prema naprijed, položaj

stopala…)

> Položaj glave (prema naprijed, unatrag, u stranu, brada gore ili dolje)

> Disanje (usporeno, ubrzano)


Vježba 3) Igra zrcaljenja

Igra u troje. Svo troje stoje dok razgovaraju. Učenik A priča o nekom radosnom događaju,

npr. o izletu ili druženju sa vršnjacima. Učenik B ga sluša i oponaša njegove kretnje

suptilno, poput zrcala. Usklađuje se sa pokretima tijela. Učenik C radi sve suprotno, na neki

način ometa razgovor.

Vježba 4) Igre uloga: Na aerodromu

Učenje kroz igru pomaže djeci upoznati i razumjeti jezik emocija i razviti njihove socijalne

vještine. U ovoj igri uloga, na konkretnim primjerima, možemo uvježbati vještinu

kontruktivnog odnošenja prema drugima:

> na kiosku aerodroma je ljuta prodavačica

> sretna stujardesa

> putnik koji se boji letenja

> tužna osoba koja napušta svoje voljene i odlazi živjeti daleko

32/33

Razina 10

timski rad

Bila jednom četvorica: Svatko, Netko, Bilo tko i Nitko.

Trebalo je obaviti važan posao i SVATKO je mislio da će ga

NETKO obaviti. NETKO se zbog toga naljutio, jer to je bio

posao za SVAKOGA. SVATKO je opet mislio da bi ga BILO TKO

mogao obaviti, no NITKO nije shvatio da ga NETKO ne želi obaviti. Na kraju je SVATKO

krivio NEKOGA, jer NITKO nije učinio ono što je mogao BILO TKO.

Dajmo sve od sebe, nitko neće umjesto nas, uzmimo zadatke i probleme u svoje ruke

i riješimo ih!

Timska vježba: Izgradi najvišu građevinu od špageta.

Cilj ove vježbe je suradnja, međusobno ohrabrivanje kako bi se zajednički došlo do cilja


i konstruktivan pristup rješavanju problema.

Postupak: Djecu podijelimo u skupine od četvero. Sjede za stolom. Ispred sebe imaju 20

štapića špageta i 100 cm ljepljive trake. Njihov zadatak je da najprije daju ime svom timu pa

od materijala kojeg imaju naprave najvišu strukturu. Pri tom mogu koristiti samo ono što

imaju na stolu. Špagete mogu lomiti. Vrijeme koje im je na raspolaganju je 20 minuta.

Na kraju igre, izmjerimo građevne strukture, rezultate zapišemo pokraj imena timova.

Nagradimo tim koji je napravio najvišu stajaću strukturu. Pohvalimo napredak, trud i

kreativnost svih koji su napravili zadatak do kraja.

Diskusija:

> što vam je pomoglo: koji osjećaj? koje razmišljanje?

> koje svoje sposobnosti je svatko od vas unio u igru i time doprinio ostvarenju cilja?

> kako vam je bilo raditi sa onima koji su govorili: Nećemo uspjeti! Nećemo stići!

> kako ste išli ka cilju?

> kako ste se osjećali kad vas se konstrukcija rušila?

> kako ste na kraju ipak uspjeli?

> kakav je osjećaj uspjeti?

Nema neuspjeha, postoji samo povratna informacija.

Za kraj, priča o Thomasu Edisonu.

Edisonu je trebalo jako dugo da njegov izum uspije. Kada god njegov ekspirement ne

bi uspio Edison se nije pokolebao, već je rekao da je iz svakog neuspjeha učio i pitao se

što može mijenjati i napraviti drugačije. Godine 1879. testirao je prvu žarulju sa žarnom

niti od ugljika. Smatra se da je test uspješno završio iz 1.000- tog pokušaja, jer je žarulja

svijetlila 40 sati. Poslije je govorio: “Nisam nikada dožiovio neuspjeh. Naučio sam 999

načina kako se žarulja ne radi. “

34/35

18/19

O autorici

Martina Kvarantan, prof. soc. ped., direktorica je tvrtke Znatiželja. Kao jedan od prvih

međunarodnih trenera neurolingvističkog programiranja i Humane neurolingvističke

psihologije sa diplomom američkog HNLP Instituta, djeluje već više od deset godina na

razvoju i potenciranju životnih i poslovnih vještina s ljudima u Hrvatskoj i šire.

Najprije na praksi, zatim kao volonter, a na kraju i kao stručni suradnik i veliki prijatelj

Plavog telefona surađuje učeći zajedno sa studentima, volonterima i korisnicima

programa. Smatra kako ne postoje djeca sa poteškoćama u učenju, već samo nedovoljno

dobro odabrani pristup u radu s njima. Primjenjujući razne metode, a ponajprije stanje

znatiželje i NLP (neurolingvističko programiranje) zajedno sa drugima traži načine za

najbolji pristup, najbolje igre i radionice u ostvarivanju vještina potrebnih za uspješan i

sretan život. Dva puta u godini, na rođendan svojih sinova, Vida i Ivora, sažme sve ono

što je od njih naučila i zahvali im u srcu na svim poticajima kojima ju uče da traži u sebi

najbolju majku i osobu.

34/35

Literatura:

> “Emocionalna inteligencija, sve što treba da znate da biste pokrenuli svoju

emocionalnu inteligenciju”- Bradberry., & Greaves., J. , Sezam book, Beograd, 2006.

> “Neka bude bolje - Aktvnosti koje pomažu djeci prebroditi stres i oporaviti se

od traume” - Oehlberg, Ostvarenje, Buševec, 2008.

> “Tales for trainers-using stories and metaphors to facilitate learning”

- Parkin, M., London, 1998.

> http://lockerz.com/u/knpeterson.vodpo764/decalz/14147654/angry_toilet_paper_toss


Impresum:

Naslov: Emocionalna pismenost

Nakladnik: Udruga Plavi telefon

Za nakladnika: Miroslav Vučenović, prof.

Autorica: Martina Kvarantan

Lektura: Helena Šipušić

Grafičko oblikovanje: visign kreativni studio

Tisak: top grafika j.d.o.o.

Naklada: 250 primjeraka

1. izdanje

Zagreb 2013.

ISBN 953-98671-8-5

Program financira Gradski ured za zdravstvo

AFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTFVBNMKLJHGFDSEWTZUIOPŠĐŽĆČLKOIUZHGFDSAVMNBXYAQSDFGHQWERTZGFDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJDSAHJIUZTREDVBNMLKJHGFDSLOIUZTREWPŠĐČLKJAFDJKTIEWQZUTPŠKLMNĆŽDSAĐŠFGGTF

(01)

48

33 8

88

ww

w.p

lavi

-tel

efon

.hr

ISBN 978-953-98671-6-2

Emocionalna pismenost

Documents

Transcript of Emocionalna pismenost