Elizabeth Kostova - Povjesničarka

file:///C|/Users/ZIVKO/Desktop/ELIZAB~1.TXT[21/02/2011 10:30:56 AM]

Elizabeth Kostova POVJESNIÈARKAElizabeth KostovaPovjesnièarka **Naslov izvornika The HistorianCopyright © 2005 by Elizabeth KostovaThis edition published by arrangement with Little, Brown andCompany (Inc.), New York, New York, USA.All rights reservedPreveo s engleskoga Damir BilièiæDizajn naslovne stranice Patti RatchfordUrednikNeven Antièeviæ LekturaRosanda KokanoviæZa tisak pripremila Dana FrüschützELIZABETH KOSTOYA;POVJESNIÈARKA,4LGORIT/1N\Zagreb 2005. prvo izdanje/Posveæujem ocu, koji mije prvi isprièao neke od ovih prièaPoruka èitatelju\rièu koja slijedi ni u snu nisam namjeravala prenijeti na papir. Meðutim, svojevrstan šok koji sam nedavno doživjela nagnao me da se ponovno osvrnem na neke od najmuènijih dogaðaja u svojem životu, kao i u životima nekolicine ljudi koje sam najviše voljela. Prièa govori o tome kako sam se kao šesnaestogodišnja djevojka otputila u potragu za ocem i njegovom prošlošæu, o tome kako je on krenuo u potragu za svojim ljubljenim mentorom i njegovom prošlošæu, o tome kako smo se svi pronašli najednom od najmraènijih puteva koji vode u povijest. Prièa govori o tome tko je preživio potragu, a tko nije, te zašto. Kao povjesnièarka, spoznala sam da svi koji pokušavaju prodrijeti u povijest zapravo nisu nužno u stanju preživjeti. Osim toga, opasnost se ne krije samo u tom povratku u prošlost: neki put i sama povijest neumoljivo pruža mraène kandže prema sadašnjosti, nastojeæi nas dohvatiti.U trideset šest godina koliko je proteklo od opisanih dogaðaja živjela sam razmjerno povuèeno i mirno. Posvetila sam se istraživanjima i ni po èemu iznimnim putovanjima, svojim studentima i prijateljima, pisanju povijesnih knjiga i drugih tekstova uglavnom nimalo osobne prirode, te sudjelovanju u životu sveuèilišta na kojem sam na kraju pronašla utoèište. U osvrtu na prošlost imala sam veliku sreæu, buduæi da mi je bio dostupan veæi dio osobnih dokumenata o kojima govorim, s obzirom na to da su veæ godinama u mojem vlasništvu. Kada mi se èinilo prikladnim, spajala sam ih kako bih dobila cjelovitu prièu, koju sam ponekad morala popunjavati i vlastitim sjeæanjima. Iako sam prve prièe svojega oca iznijela u obliku u kojem mi ih je8Elizabeth Kostovaisprièao, u velikoj sam se mjeri oslanjala i na njegova pisma, u dijelu kojih su se ponavljali i njegovi usmeni prikazi.Osim što sam te izvore prenijela gotovo u cijelosti, uèinila sam sve što je bilo u mojoj moæi da se prisjetim i istražim, u pojedinim sluèajevima èak i ponovno posjetim odreðeno mjesto, ne bih li unijela malo više svjetla u veæ potamnjele zakutke sjeæanja. U cijelom pothvatu najviše sam uživala vjerojatno dok sam razgovarala - dijelom je bila rijeè i o dopisivanju - s onim malobrojnim preostalim uèenjacima koji su sudjelovali u opisanim dogaðajima. Njihova sjeæanja poslužila su kao neprocjenjivo vrijedan dodatak ostalim izvorima. Tekst sam dodatno poboljšala i zahvaljujuæi konzultacijama s mlaðim znanstvenicima s više razlièitih podruèja.Moram spomenuti i još jedno pomagalo kojem sam pribjegavala kad nije bilo druge moguænosti - maštu. Njome sam se služila promišljeno i oprezno, zamišljajuæi iskljuèivo ono što ionako smatram vrlo vjerojatnim, a èak i tada jedino kada nagaðanja struènjaka te dokumente mogu staviti u valjani kontekst. Gdje ih nisam bila u stanju objasniti, dogaðaji i motivi ostali su bez objašnjenja, iz poštovanja koje osjeæam prema njihovoj skrivenoj strani. Dalju povijest u sklopu ove prièe istražila sam pomno kao što istražujem za svaki akademski rad. Suvremenome æe èitatelju bljeskovi vjerskih i teritorijalnih sukoba izmeðu islamskoga Istoka i judeokršæanskoga Zapada biti bolno poznati.


Bilo bi neopisivo teško primjereno zahvaliti svima koji su mi pomogli u ovome projektu, no voljela bih navesti barem neke od tih osoba. Meðu mnogim drugima, moju duboku zahvalnost zaslužili su: dr. Radu Georgescu iz Arheološkog muzeja Bukureštanskog sveuèilišta, dr. Ivanka Lazarova iz Bugarske akademije znanosti, dr. Petar Stoièev sa Sveuèilišta Michigan, neumorno osoblje Britanske knjižnice, knjižnièari i knjižnièarke Muzeja Rutherford i Philadel-phijske knjižnice, otac Vasil iz samostana Zograf na Atosu te dr. Turgut Bora s Istanbulskog sveuèilišta.Objavljujuæi ovu prièu, svim se srcem nadam da æe doprijeti barem do jednog èitatelja koji æe shvatiti njezinu pravu bit: rijeè je o kriku bolnoga srca. I upravo tebi, senzibilni štioèe, predajem svoju povijest.Oxford, 15. sijeènja 2008.Irai liinKako su se ovi papiri poredali postat æe jasno tijekom èitanja.Izostavljeno je sve stoje nepotrebno, kako bi povijest gotovo proturjeèna moguæim kasnijim vjerovanjima na svjetlo izbilakao jednostavna i neoboriva èinjenica. Nigdje nema prikaza dogaðaja iz prošlosti u kojem bi nas sjeæanje moglo iznevjeriti, jer su svi odabrani zapisi iskljuèivo iz tog vremena, napisani sa stajališta i unutar dosega spoznaje svojih autora.Bram Stoker: Drakula, 1897.1. glauapnj isuæu devetsto sedamdeset druge bilo mi je šesnaest godina. Premalo da, govorio mi je otac, s njim putujem u diplomatske misije. Više je volio pouzdano znati da pozorno slušampredavanja u Meðunarodnoj školi u Amsterdamu. U ono je vrijeme njegova zaklada imala sjedište u Amsterdamu, a ja sam u tom gradu živjela veæ toliko da sam gotovo zaboravila djetinjstvo provedeno u Sjedinjenim Državama. Sada mi se èini neobiènim što sam još i kao zrelija tinejdžerica bila toliko poslušna, dok je moja generacija eksperimentirala s drogom i prosvjedovala protiv imperijalistièkog rata u Vijetnamu. No odrasla sam u toliko zaštiæenome svijetu da mi sadašnji život, u okrilju akademske zajednice, izgleda krajnje pustolovno. Prije svega, nisam imala majku, pa je oèevu brižnost produbio osjeæaj još veæe odgovornosti: štitio me potpunije nego što bi me štitio da sam imala i majku. Majka mi je umrla dok sam bila vrlo mala, prije nego što je otac utemeljio Centar za mir i demokraciju. Nikad je nije spominjao i samo se bez rijeèi udaljavao kada bih nešto o njoj pitala; u vrlo ranoj dobi shvatila sam da ga ta pitanja odviše bole. Zauzvrat se divno brinuo za mene i dovodio mi guvernante i domaæice koje su se brinule za kuæanstvo - kada je bila rijeè o mojem odgoju, novac kod njega nikada nije bio u pitanju, iako smo zapravo živjeli skromno.Posljednja u nizu domaæica bila je gospoða Clay, koja se brinula za našu usku kuæu iz 17. stoljeæa uz Raamgracht, kanal u samome središtu staroga grada. Gospoða Clay doèekivala me svaki dan nakon škole i bila mi jedina zamjena za roditelje kada je otac bio na putu, a to se dogaðalo èesto. Bila je Engleskinja, starija nego što bi u to12Elizabeth Kostovavrijeme bila moja majka, vješta u rukovanju peruškom, nespretna u ophoðenju s tinejdžerima; neki put, dok sam za stolom, za veèerom, gledala to pretjerano suosjeæajno lice dugaèkih zuba, imala sam snažan dojam da razmišlja o mojoj majci i zbog toga sam osjeæala mržnju. Kad mi nije bilo oca, lijepa je kuæa odzvanjala od pustoši. Nitko mi nije mogao pomoæi napisati zadaæu iz matematike, nitko se nije divio mojem novom kaputu, nitko me nije pozivao da ga doðem zagrliti, niti se preneraženo pitao kako sam u meðuvremenu uspjela toliko narasti. Kada bi se vratio iz nekog od gradova Europe sa zemljovida obješenog na zidu u našoj blagovaonici, otac je mirisao na drugo vrijeme, na drugo mjesto, ugodno intenzivno, i bio umoran. Na odmor smo odlazili u Pariz ili Rim, marljivo prouèavali znamenitosti za koje je otac smatrao da ih svakako moram pogledati, no ja sam cijelo to vrijeme žudjela za onim drugim mjestima na koja je nestajao, za onim neobiènim starinama koje nikada nisam vidjela.Za njegovih izbivanja odlazila sam u školu, vraæala se iz škole i uz tresak ostavljala knjige na ulaštenome stoliæu u predvorju. Ni gospoða Clay ni otac nisu mi dopuštali da naveèer iziðem, osim što sam povremeno smjela pogledati pomno odabrani film, sa strogo odabranim prijateljicama. Cijelo to vrijeme - što mije sada upravo nevjerojatno - nijednom se nisam èak ni narugala takvim pravilima. Ionako mi je bila draža samoæa; u tom sam okruženju odrastala, u njemu se snalazila kao riba u vodi. Isticala sam se po znanju i ocjenama, ali ne i po društvenome životu. Vršnjakinje su me užasavale, osobito one profinjene damice iz naših diplomatskih krugova koje su psovale kao koèijaši i opuškom palile novu cigaretu - u njihovu društvu uvijek mi se èinilo da mi je haljina preduga, ili prekratka, ili da sam trebala odjenuti nešto drugo. Mladiæi su me zbunjivali, iako sam neodreðeno sanjarila o muškarcima. Zapravo sam bila najsretnija kada sam bila sama u oèevoj knjižnici, velikoj i ugodnoj sobi u prizemlju naše kuæe.Oèeva knjižnica nekoæ je vjerojatno služila kao dnevna soba, ili salon, no on je u njoj samo èitao, a smatrao je da je velika knjižnica važnija od velike dnevne sobe. Još davno, davno omoguæio mi je nesmetan pristup cjelokupnoj zbirci.


Za njegovih izbivanja, satima sam uèila za pisaæim stolom od mahagonija ili pregledavala knjige na policama koje su pokrivale sve zidove. Poslije sam spoznala daje moj otac ili manje-više zaboravio što se nalazi na jednoj od najvišihPOVJESNIÈARKA13polica ili je - a to je vjerojatnije - pretpostavio da do nje nikada neæu doæi; kasno jedne veèeri s police sam skinula ne samo prijevod Kama Sutre, nego i jednu neusporedivo stariju knjigu, te omotnicu punu požutjelih papira.Ni dan danas ne znam toèno objasniti zašto sam ih uzela s police. No slika koju sam vidjela na sredini knjige, miris davnine koji se iz nje dizao, te spoznaja daje rijeè o pismima osobne prirode nezadrživo su mi obuzeli pozornost. Znala sam da ne bih smjela èitati oèeve, i ne samo oèeve, osobne dokumente. Usto sam se pribojavala da bi gospoða Clay mogla iznenada uæi i poželjeti obrisati prašinu s besprijekorno èistoga stola - bit æe da sam se upravo zbog toga neprestano osvrtala prema vratima. Ali nisam mogla ne proèitati prvi odlomak pisma s vrha hrpe, pisma koje sam držala stojeæi pokraj police.12. prosinca 1930. Trinity College, OxfordDragi moj nesretni nasljednice,sa žaljenjem zamišljam, tko god ti bio, kako èitaš prièu koju ovdje moram prenijeti na papir. Dijelom žalim sebe - jer æu, ako je ovaj papiru tvojoj ruci, u najmanju ruku biti u velikoj nevolji, možda veæ i mrtav ili nešto još gore. Ali žalim i tebe, moj neznani prijatelju, jer ovo æe pismo jednoga dana èitati jedino onaj kome zatrebaju tako užasne informacije. Ako mi nisi sljednik u nekom drugom smislu, ubrzo æeš naslijediti sve što je moje - a ja mogu osjeæati samo tugu i bol što drugom ljudskome biæu ostavljam vlastito, možda i nevjerojatno, iskustvo u suoèavanju sa zlom. Ne znam zašto sam ja naslijedio takvu stvar, ali nadam se da æu otkriti razloge, prije ili kasnije - možda dok ti budem pisao ili æe mi u tome pomoæi buduæi dogaðaji.U tom me trenutku grizodušje - ali i još nešto - prisililo da prestanem èitati, da pismo žurno spremim u omotnicu. No o njemu sam razmišljala još dva dana. Kada se otac vratio s puta, stala sam èekati priliku da mu postavim pitanje o tim pismima i neobiènoj knjizi. Èekala sam da bude bez obaveza, da ostanemo sami, no on je u to vrijeme imao puno posla, a ja sam nekako oklijevala zbog neodreðene slutnje u vezi s pronaðenim pismima. Na kraju sam ga zamolila da me povede na iduæe putovanje. Nikada dotada nisam mu ništa zatajila i nikada dotada nisam ništa tako ustrajno tražila.14Elizabeth Kos tovaOtac je na kraju nekako pristao. Razgovarao je s mojim nastavnicima i s gospoðom Clay, te me podsjetio da æu imati više nego dovoljno vremena za uèenje i zadaæe dok on bude na sastancima. To me nije iznenadilo; djeca diplomata uvijek nešto èekaju. Spakirala sam stvari u tamnoplavi kovèeg, uzela školske knjige i višak èistih dokoljenki. I umjesto da poðem u školu, tog sam jutra krenula na put s ocem, bez rijeèi i prezadovoljno uz njega hodala prema postaji. Vlakom smo se zaputili u Beè; moj je otac mrzio zrakoplove, tvrdeæi da se njima zapravo ne putuje, nego se samo prenose ljudi i roba. Ondje smo samo prenoæili u hotelu, a zatim se, ponovno vlakom, zaputili kroz Alpe, pokraj svih onih bijelo-plavih vrhunaca na zemljovidu u našoj blagovaonici. Ispred ulaza u prasnu žutu zgradu željeznièkog kolodvora, otac je pokrenuo motor unajmljenog automobila, a ja sam suspregnuta daha èekala sve dok se nismo našli na ulazu u grad koji mi je toliko puta opisivao da sam ga veæ vidjela u snovima.Jesen u podnožje slovenskih Alpa stiže rano. I prije nego što nastupi rujan, nakon obilne žetve slijedi iznenadna neugodna kiša koja ne prestaje danima i koja seoske putove pokriva lišæem. I danas, kad mi je veæ pedeset i koja, tu i tamo zateknem se kako svakih nekoliko godina gotovo nesvjesno odlazim onamo, iznova proživljavam trenutak kada sam prvi put ugledala slovensku prirodu. Slovenija je stara zemlja. Svake jeseni postaje još malo mekša i ugodnija, in aeternum, svaki poèetak obilježavaju iste tri boje: zeleni krajobraz, dva-tri žuta lista koja promièu kroz sivo poslijepodne. Pretpostavljam da su i Rimljani - koji su tu ostavili svoje zidine, a malo zapadnije, na obali, i divovske arene - ugledali identiènu jesen i jednako zadrhtali. Kada je oèev automobil projurio kroz ulaz u najstariji julijski grad, obavila sam tijelo rukama. Prvi put obuzelo me uzbuðenje putnika koji se zagledao u dražesno i profinjeno lice povijesti.Buduæi da moja prièa poèinje upravo u tom gradu, zvat æu ga rimskim imenom, Emona, ne bih li ga barem malko zaštitila od turista koji sudbinu slijede s otvorenim vodièem u ruci. Emona je niknula iz sojenièkih naselja iz bronèanog doba uz rijeku uz koju se danas dižu secesijska zdanja. U sljedeæih dan-dva proæi æemo pokraj Gruberove palaèe, pokraj kuæa iz 17. stoljeæa ukrašenih srebrnim ljiljanima, pokraj zlatnog stražnjeg zida velike tržnice, èije stube od starih vrata s masivnim rešetkama vode do površine rijeke. A ondje, naPOVJESNIÈARKA15


obali, gdje su se nekoæ širile primitivne kolibe, platane sada dosežu neviðenu širinu, nadvijaju se nad rijeène zidove i u rijeku zbacuju zavijutke kore.U blizini tržnice glavni gradski trg širi se pod tmastim oblacima. Kao i njezine sestre na jugu, Emona pokazuje tragove kameleonske prošlosti: beèki Jugendstil u obrisima vrhova zgrada, velike crvene crkve iz renesansnog doba slavenskih katolika, smeðe srednjovjekovne kapele s britanskim elementima. (Sveti Patrick slao je misionare u ovaj dio Europe, zatvarajuæi krug nove vjere, vraæajuæi je sredozemnim korijenima, tako da grad ima jednu od najdugovjeènijih kršæanskih povijesti u Europi.) Tu i tamo s kuænih veža ili zašiljenog okvira prozora zabljesnut æe vas turski element. U neposrednoj blizini tržnice zvona male austrijske crkve pozivala su na veèernju misu. Muškarci i žene u plavim pamuènim kutama vraæali su se kuæi na završetku socijalistièkog radnog dana, kišobranima štiteæi zamo-tuljke. Dok smo otac i ja automobilom ulazili u samo srce Emone, prešli smo rijeku preko skladnog starog mosta koji su s obje strane èuvali zeleni bronèani zmajevi."Evo i dvorca", rekao je moj otac, usporavajuæi na završetku trga i pokazujuæi prema gore kroz gustu kišu. "Znam da æe te zanimati."I zanimao me. Istezala sam se i krivila vrat sve dok kroz vlažne grane drveæa nisam ugledala dvorac - trošne smeðe kule na strmoj uzvisini u središtu grada."Èetrnaesto stoljeæe", reèe moj otac zamišljeno. "Ili možda ipak trinaesto? Ne snalazim se baš najbolje s tim srednjovjekovnim ruševinama, ne znam ih toèno smjestiti u stoljeæe. Ali pogledat æemo u vodièu.""Možemo otiæi gore i razgledati?""Možemo sutra, kada obavim sastanke. Èini mi se da kule ne bi izdržale ni pticu, no nikad se ne zna."Parkirali smo u blizini gradske vijeænice i otac mi je, kao pravi kavalir, košèatom rukom u kožnoj rukavici pomogao da iziðem kroz desna vrata. "Još je malo prerano za hotel. Jesi li za èaj? Ili bismo mogli nešto prezalogajiti u onoj gastronomiji. Kiša se pojaèala", doda još, sumnjièavo zagledan u moju vunenu jaknu i suknju. Ja sam brzo izvadila nepromoèivu kabanicu koju mi je prethodne godine donio16Elizabeth Kos tovaiz Engleske. Putovanje vlakom iz Beèa trajalo je gotovo cijeli dan i ponovno sam osjeæala glad, unatoè objedu u vagon-restoranu.No na kraju nas nije privukao taj restoran, s crveno-plavom rasvjetom koja se nazirala kroz jedini neugledni prozor, kao ni konobarice u - nema ni najmanje sumnje - tamnoplavim visokim udobnim cipelama, ni slika smrknutog druga Tita. Dok smo se probijali kroz pokislu masu, moj je otac iznenada pojurio naprijed. "Ovamo!" Potrèala sam za njim, dok je kabanica vijorila oko mene, tako da od nje gotovo nisam ništa vidjela. Pronašao je ulaz u secesijsku èajanu, s velikim prozorom ukrašenim arabeskom preko kojeg su gacale rode, te reljefnim bronèanim vratima ukrašenima stabljikama stotinu lopoèa. Vrata su se za nama zatvorila s treskom, a kiša se pretvorila u finu izmaglicu, tek paru kondenziranu na prozorima koja je, izmeðu onih srebrnih ptica, izgledala kao velika mrlja. "Nevjerojatno je kako se ovo održalo posljednjih tridessj godina." Moj je otac skidao baloner. "Socijalizam nije uvijek tako blagonaklon prema blagu kojim raspolaže."Za stolom u blizini prozora pili smo èaj s limunom, èaj èiju smo vrelinu osjeæali i kroz debele šalice, te jeli sardine na bijelome kruhu s maslacem, èak i nekoliko krišaka torte. "Bit æe najbolje da sada prestanemo", reèe moj otac. U posljednje vrijeme užasavalo me kako puše u vruæi èaj i sa zebnjom sam išèekivala onaj neizbježni trenutak kada æe reæi da bismo trebali prestati jesti ili raditi nešto drugo zgodno i ugodno, ostaviti mjesta za veèeru. Dok sam ga gledala, u skladnom sakou od tvida i dolèeviti, èinilo mi se da je samome sebi u životu uskratio sve oblike pustolovine, osim diplomacije, koja ga je posve obuzimala. Bio bi sretniji da malo živi, razmišljala sam; kod njega je sve tako ozbiljno.No šutjela sam jer sam znala koliko ga boli kad ga kritiziram. Osim toga, htjela sam ga nešto upitati. Prvo sam morala pustiti da dovrši èaj, pa sam se naslonila, tek toliko da me otac ne može zamoliti da sjedim uspravnije. Kroz prozor prošaran srebrnom bojom vidjela sam pokisli grad, sumoran pod sve oskudnijim poslijepodnevnim svjetlom, i ljude koji promièu šibani vodoravnom kišom. Lokal koji su trebale ispuniti dame u dugaèkim haljinama od žutobijelih prozraènih materijala ili gospoda sa zašiljenim bradicama i baršunastim ovratnicima kaputa bio je prazan.POVJESNIÈARKA17"Nisam ni znao koliko me vožnja iscrpila." Moj otac odloži šalicu i rukom pokaže u smjeru dvorca koji se jedva nazirao kroz kišu. "Došli smo odande, sa suprotne strane brijega. Odozgo æemo vidjeti Alpe."Sjetila sam se planina bijelih vršaka i nekako mi se uèinilo da se nadvijaju nad ovaj grad, da se i u njemu osjeæa njihov dah. Sada smo sami, zajedno smo se našli na njihovoj suprotnoj strani. Još sam malko oklijevala, a zatim sam


uzdahnula. "Hoæeš mi isprièati prièu?" Prièe su pripadale redu utjeha koje je moj otac uvijek pružao djetetu koje je ostalo bez majke; dio je crpio iz vlastitog ugodnog djetinjstva provedenog u Bostonu, dio iz egzotiènijih putovanja. Dio je smišljao na licu mjesta, no njih sam se u posljednje vrijeme nekako bila zasitila, buduæi da me više nisu fascinirale kao nekoæ."Prièu o Alpama?""Ne." Posve neobjašnjivo, osjetila sam kako me obuzima svojevrstan strah. "Otkrila sam nešto... Pa sam te htjela pitati..."On se okrene i blago me pogleda, a prosijede obrve nad sivim oèima iznenaðeno se uzdignu."Bila sam u tvojoj knjižnici", rekla sam. "Žao mije... prekopavala sam po knjigama i tako pronašla hrpu papira i knjižicu. Nisam pogledala... nisam previše gledala papire. Samo sam pomislila...""Knjižica?" I dalje se držao blago i dobronamjerno, gledao je li mu u šalici ostala još koja kapljica èaja, slušajuæi me tek jednim uhom."Izgledali su... knjiga je bila vrlo stara, a na sredini je bio otisnut zmaj."On se nagne naprijed, ostane sjediti krajnje nepomièno, a zatim primjetno zadrhti. Ta me neobièna reakcija odmah uzbunila. Ako se odluèi na prièanje, bit æe to prièa kakvu još nikada nisam èula. On me naèas pogleda, ispod oka. U tom trenutku iznenadila sam se uvidjevši koliko mu je lice upalo i tužno."Ljutiš se?" Sada sam se i ja zagledala u svoju šalicu."Ne ljutim se, dušo." Teško je uzdahnuo, gotovo kao da ga je obuzela neizdrživa bol. Sitna plavokosa konobarica ponovno nam je napunila šalice i udaljila se, a njemu je i dalje bilo teško poèeti prièu.2. glauaeæ otprije znaš, rekao je moj otac, da sam, prije nego štosi se rodila, radio kao profesor na jednom amerièkom sve-V7 uèilištu. A prije toga, godine i godine posvetio sam studiju. U poèetku sam namjeravao studirati književnost. Ubrzo sam, meðutim, uvidio da su mi istinite prièe draže od izmišljenih. Sve književne prièe koje sam proèitao vodile su me do ovakvog ili onakvog... istraživanja... do povijesti. I tako sam se na kraju posvetio povijesti. Stoga mi je strašno drago da povijest zanima i tebe.Jedne proljetne veèeri, u to vrijeme još sam bio na postdiplom-skome studiju, sjedio sam u svojem odjeljku u sveuèilišnoj knjižnici. Bilo je kasno i ostao sam sam meðu beskonaènim nizovima knjiga. Podigavši pogled s teksta koji sam èitao, odjednom sam uvidio da je netko meðu mojim udžbenicima ostavio knjigu koju dotada nisam vidio. Zajedno s mojim knjigama, nalazila se na polici iznad radne plohe. Na hrptu te nove knjige nalazio se lijepi maleni zmaj, zelena slièica na blijedom kožnom uvezu.Èinilo mi se da tu knjigu još nisam vidio ni ondje ni negdje drugdje pa sam je uzeo i odsutno prelistao. Bila je uvezana u meku izblijedjelu kožu, a èinilo se da su stranice vrlo stare. Otprve se otvarala na samoj sredini. Te dvije stranice zauzimao je veliki drvorez koji je prikazivao zmaja raširenih krila i dugaèkog savijenog repa, zvijer koju je nešto razljutilo i koja bijesno zamahuje pandžama. A upravo u tim raširenim pandžama držala je natpis na kojem se nalazila tek jedna jedina rijeè, ispisana goticom: DRAKULVA.Odmah sam prepoznao rijeè i sjetio se romana Brama Stokera, koji tada još nisam bio proèitao, te veèeri koje sam u mladosti pro-POVJESNIÈARKA19vodio u obližnjem kinu, kada se Bela Lugosi nadvijao nad blijedi vrat neke starlete. No rijeè je bila ispisana na neobièan naèin, a knjiga je oèito bila vrlo stara. Osim toga, bio sam znanstvenik koji se izrazito zanimao za europsku povijest, te sam se, nakon što sam još nekoliko trenutaka netremice gledao sliku i natpis, sjetio neèeg što sam negdje proèitao. Naziv je zapravo potekao od latinskog korijena draèo koji oznaèava zmaja ili vraga, a rijeè je o poèasnome naslovu Vlada Tepesa - "Nabadaèa" - iz Vlaške, feudalca s podruèja Karpata koji je nezamislivo okrutnim metodama muèio podanike i ratne zarobljenike. Prouèavao sam trgovinu u Amsterdamu u 17. stoljeæu, pa jednostavno nije bilo razloga da se takav naslov naðe meðu mojim knjigama. Stoga sam zakljuèio da ju je netko ondje ostavio sluèajno. Možda netko tko je prouèavao povijest Srednje Europe ili feudalnih simbola.Prelistao sam knjigu do kraja - kada po cijele dane imaš posla s knjigama, svaki je novi naslov prijatelj i iskušenje. Silno sam se iznenadio uvidjevši da je ostatak knjige - sve one lijepe i stare stranice žutobijele boje - posve prazan. Nije bilo èak ni stranice s naslovom, a još manje podataka o tome kada je ili gdje otisnuta, nije bilo ni zemljovida ni dodataka ni drugih ilustracija. Nije bilo oznake sveuèilišne knjižnice, ni kartice, ni žiga, ni etikete.Nakon što sam je još nekoliko minuta pregledavao sa svih strana, odložio sam knjigu na stol i spustio se do abecednog kataloga u prizemlju. Ondje sam doista pronašao tematsku karticu s natpisom "Vlad III. ('Tepe§') iz Vlaške, 1431.-


1476. - u / Vlaška, Transilvanija i Drakula." Uèinilo mi se da bih prvo trebao prouèiti zemljovid; tako sam ubrzo doznao da su Vlaška i Transilvanija dva drevna podruèja u današnjoj Rumunjskoj. Transilvanija je izgledala kao planinski kraj, a na jugozapadu je granièila s Vlaškom. Na policama sam pronašao, kako se èinilo, jedini osnovni izvor o toj temi koji se nalazio u našoj knjižnici, neobièan mali prijevod na engleski knjižica o "Drakuli" iz devedesetih godina 19. stoljeæa. Izvorni su tekstovi bili tiskani u Nürnbergu, sedamdesetih i osamdesetih godina 15. stoljeæa. Protrnuo sam veæ i pri samoj pomisli na Nürnberg; samo nekoliko godina ranije pomno sam pratio suðenja nacistièkim voðama. Za samo jednu godinu izbjegao sam služenje u vojsci tijekom posljednje godine rata, tako da sam poraæe pratio gorljivošæu onih koji protiv volje nisu mogli sudjelovati. Zbirka knjižica imala je i uvodnu ilustraciju,MI -^^^^^"ubi drvorez koji je prikazivao mušku glavu i ramena. Bio je to èovjek bikovskoga vrata, tamnih oèiju u dubokim dupljama, dugaèkih brkova i šešira sa zataknutim perom. S obzirom na neprofinjenost medija, crtež je bio neobièno životan i uvjerljiv.Znao sam da bih morao nastaviti raditi, ali nisam mogao ne proèitati poèetak jednog od tekstova. Bio je to popis dijela zloèina koje je Drakula poèinio nad vlastitim narodom, kao i nad nekim drugim skupinama. Na temelju sjeæanja mogao bih ponoviti što je ondje stajalo, no mislim da ipak neæu - sve me to užasno uznemirilo. Zaklopio sam knjižicu i vratio se svojim knjigama. Sedamnaesto stoljeæe zaokupilo mi je svu pozornost gotovo do ponoæi. Onu neobiènu knjižicu ostavio sam zatvorenu na stolu, u nadi da æe je vlasnik sutradan pronaæi, te otišao kuæi.Ujutro sam na rasporedu imao predavanje. Bio sam umoran jer sam premalo spavao, no nakon predavanja popio sam dvije kave i vratio se prouèavanju graðe. Ona je knjižica i dalje stajala na istome mjestu, samo što je sada bila otvorena na sredini, tako da se vidio onaj veliki uzbunjeni zmaj. Nakon kratkog sna i objeda koji se sastojao od kave i koji mi je samo zategnuo živce, od pogleda na nju praktièki sam poskoèio, kao što bi se reklo u onim starim romanima. Još jedanput pogledao sam knjigu, ovaj put pomnije. Ilustracija u sredini oèito je bila drvorez, moguæe iz srednjega vijeka, a sve zajedno lijep primjer izdavaèke vještine. Pomislio sam kako bi knjiga mogla imati znatnu novèanu vrijednost, a možda i nešto osobno znaèiti nekome od profesora ili znanstvenika, buduæi da oèito ne pripada knjižnici.Ali s obzirom na raspoloženje, nije mi se svidjela. Zatvorio sam je pomalo nestrpljivo, sjeo i gotovo do veèeri pisao o trgovaèkim cehovima. Na izlazu iz knjižnice došao sam do recepcije i knjižicu uruèio jednoj od knjižnièarki, koja mi je obeæala da æe je spremiti u ormar s izgubljenim stvarima.Sutradan u osam ujutro, kada sam se ponovno dovukao do istog radnog mjesta, da nastavim raditi na istoj temi, knjiga se ponovno nalazila na istome mjestu, otvorena tako da se vidjela ona jedina, ista i jednako okrutna ilustracija. To me blago uzrujalo - bit æe da me ona knjižnièarka pogrešno razumjela. Brzo sam je spremio na svoju policu i cijeli dan dolazio i odlazio s mjesta a da si nisam dopustio da je ponovno pogledam. Kasno poslije podne imao samPOVJESNIÈARKA21sastanak s mentorom i dok sam skupljao papire, izvukao sam i tu neobiènu knjigu i dodao je na hrpu. To sam uèinio instinktivno; nisam je namjeravao zadržati, no kako je profesor Rossi volio povijesne zagonetke, uèinilo mi se da bi ga to moglo zabaviti. Osim toga, s obzirom na silnu upuæenost u europsku povijest, možda æe je moæi i identificirati.S Rossijem sam se obièno nalazio nakon završetka njegova poslijepodnevnog predavanja. Volio sam neprimjetno uæi u dvoranu prije završetka i gledati kako radi. Tog je semestra držao kolegij o drevnome Sredozemlju, a ja sam tako odslušao završetak nekoliko predavanja. Sva su bila genijalna i dramatièna, sva je prožimao njegov silan govornièki dar. Tom prilikom do mjesta u stražnjem redu došao sam u trenutku kada je dovršavao raspravu o siru Arthuru Evansu koji je obnavljao minojsku palaèu na Kreti. Predavaonicom je vladala polutama. Bila je to velika gotièka dvorana u kojoj je sjedilo pet stotina polaznika dodiplomskog studija. I tišina koja je u njoj vladala odgovarala je atmosferi u kakvoj katedrali. Èinilo se da studenti i ne dišu; svi su kao opèinjeni promatrali vitki lik koji je stajao pred njima.Rossi je bio sam na osvijetljenoj pozornici. Neki put šetao je amo-tamo, naglas istraživao razlièite zamisli, kao da meditira u svojoj radnoj sobi. Neki put iznenada bi zastao, prodorno se zagledao u studente, poèastio ih kakvom elokventnom gestom ili zapanjujuæom izjavom. Nije se obazirao na katedru, prezirao je mikrofone i nikad se nije služio bilješkama, iako je povremeno prikazivao dijapozitive, lupkajuæi štapom po divovskome ekranu kako bi naglasio rijeèi. Ponekad bi se toliko uzbudio da bi uzdignuo ruke i potrèao nekoliko koraka. Jednom je u silnome ushitu navodno i pao s povišenog dijela predavaonice, koliko se bio zanio govoreæi o procvatu grèke demokracije, te je jednako brzo ustao, ni na sekundu ne prekinuvši predavanje. Nikad nisam skupio dovoljno hrabrosti da ga pitam je li to istina.Tog je dana bio zamišljen, koraèao je amo-tamo ruku sklopljenih na leðima. "Molim da zapamtite da je sir Arthur Evans obnovio palaèu kralja Minosa u Knososu dijelom prema zateèenome stanju, a dijelom na temelju vlastite mašte, vlastite vizije o izgledu i karakteru minojske civilizacije." Zatim se zagledao u svod iznad nas. "Tragova je bilo malo i


tako je uglavnom nailazio na zagonetke. Umjesto da22Elizabeth Kostovase drži ogranièene toènosti, on je na temelju mašte stvorio stil koji je bio nevjerojatno cjelovit - i pogrešan. Je li pogriješio?"U tom je trenutku zašutio, gotovo èeznutljivo pogledao prema moru razbarušenih frizura, neposlušnih èuperaka, vojnièkih frizura, hotimièno ofucanih sakoa i ozbiljnih mladih lica (nemoj smetnuti s uma da su u to vrijeme takva sveuèilišta na dodiplomskome studiju pohaðali iskljuèivo muškarci, iako æeš se ti, draga moja kæeri, vjerojatno moæi upisati kamo god poželiš). Odande ga je promatralo pet stotina pari oèiju. "Ostavit æu vas da u miru promislite o tom pitanju." Rossi se nasmiješio, naglo se okrenuo i s pozornice stupio u polutamu.Svi su istovremeno uzdahnuli; studenti su poèeli razgovarati i smijati se, skupljati stvari. Rossi je nakon predavanja obièno sjedio na rubu povišenog dijela, a dio gorljivijih poklonika tada je žurno dolazio do njega i postavljao mu pitanja. Odgovarao je ozbiljno i raspoloženo, sve dok se ne bi udaljio i posljednji student. Prišao sam mu tek nakon toga."Paule, prijatelju moj! Idemo se negdje izvaliti i prièati nizozemski." Srdaèno me pljesnuo po ramenu i tako smo zajedno izišli.Rossijev me ured uvijek zabavljao jer se opirao konvencionalnim predodžbama o radnoj sobi ludoga profesora: knjige su bile uredno posložene na policama, dugogodišnju ovisnost održavao je zahvaljujuæi ultramodernome kuhalu za kavu koje je stajalo kod prozora, stol su ukrašavale biljke kojima nije nedostajalo vode, a on je sam uvijek bio odjeven skladno, u hlaèama od tvida i besprijekorno urednoj košulji i kravati. Lice mu je bilo svježe englesko, oštrih crta i intenzivno plavih oèiju; jednom mije rekao daje od oca, toskanskog doseljenika u Sussex, naslijedio jedino ljubav prema dobroj hrani. Pogled na Rossijevo lice bio je pogled u svijet nepromjenjiv i ureðen poput smjene straže ispred Buckinghamske palaèe.Njegov je um, pak, bio posve druga prièa. Èak i nakon èetrdeset godina strogog samodiscipliniranja, kljuèao je zahvaljujuæi ostacima iz prošlosti, bubrio od neriješenih zagonetki. Zahvaljujuæi enciklopedijskoj produktivnosti odavno je priskrbio pohvale izdavaèkoga svijeta koji je daleko nadišao granice akademskih izdanja. Èim bi dovršio jedno djelo, prelazio je na novo, poèesto naglo mijenjajuæi teme i smjerove. Zbog toga su ga tražili studenti s bezbrojnih podru-POVJESNIÈARKA23èja, a ja sam se smatrao sretnim što sam ga dobio za mentora. Usto je bio i najljubazniji i najsrdaèniji prijatelj kojeg sam ikada imao."No, da", reèe i poène se baviti kuhalom, istodobno mi pokazujuæi naslonjaè. "Kako napreduje radnja?"Izvijestio sam ga o svemu što sam radio posljednjih nekoliko tjedana i još nekoliko trenutaka raspravljali smo o trgovini izmeðu Utrechta i Amsterdama poèetkom 17. stoljeæa. Onda je poslužio svoju izvrsnu kavu u porculanskim šalicama i tako smo se obojica udobno smjestili. On je sjeo za veliki radni stol. Sobu je ispunjavala ugodna polutama koja je u to doba dana još dopirala kroz prozor, iz veèeri u veèer sve kasnije, buduæi daje proljeæe veæ odmicalo. I ja sam se tada sjetio one drevne knjige. "Donio sam nešto zanimljivo, Ross. Netko je na mjestu na kojem radim u knjižnici zabunom ostavio nešto pomalo morbidno, a nakon dva dana uèinilo mi se da bih stvar mogao posuditi i donijeti je tebi.""Daj da vidim." Odložio je krhku šalicu i ispružio ruku. "Kvalitetan uvez. Ova bi koža možda mogla biti nekakav fini velur. Ima i reljefni hrbat." Na njegovu inaèe uvijek vedrom licu naèas se pojavio namršten izraz, i to upravo zbog hrpta knjige."Otvori je", predložio sam. Nikako mi nije bilo jasno zašto mi srce tako nezadrživo udara dok èekam da ponovi moje iskustvo s gotovo praznom knjigom. I u njegovim iskusnim rukama otvorila se toèno na sredini. Nisam vidio što je ugledao, jer je knjigu zaklanjao pisaæi stol, ali sam jasno uoèio kako ju je vidio... Lice mu se odjednom silno uozbiljilo - bilo je to mirno i nepomièno, meni nepoznato lice. Prelistao je i ostale stranice, od poèetka do kraja, baš kao i ja, ali ona ozbiljnost nije se pretvorila u iznenaðenost. "Da, prazna je." On je otvorenu položi na stol. "Sve je prazno.""Zar nije neobièno...?" U ruci sam držao kavu koja se hladila."I k tome je vrlo stara. Ali nije prazna jer nije dovršena. Samo je tako izrazito pusta, kako bi se još više istaknuo ukras u sredini.""Da. Da, kao da je to stvorenje iz sredine pojelo sve oko sebe." Reèenicu sam zapoèeo živahnim, gotovo neozbiljnim tonom, no završio sam usporeno.Èinilo se da Rossi ne uspijeva odvojiti pogled od središnje slike. Na kraju je èvrsto zaklopio knjigu i promiješao kavu,


ne otpivši ni gutljaj. "Odakle ti ta knjiga?"24Elizabeth Kostova"Pa, kao što sam rekao, netko ju je sluèajno ostavio na mojem stolu, prije dva dana. Vjerojatno sam je trebao odmah odnijeti na Rijetke knjige, ali doista sam uvjeren daje to neèije osobno vlasništvo, pa to nisam uèinio.""Oh, da, jest", reèe Rossi i pomnije me promotri. "Svakako je neèije osobno vlasništvo.""Znaèi, znaš èije?""Znam. Tvoje.""Ne, htio sam samo reæi da sam je jednostavno pronašao na..." Zašutio sam uoèivši izraz na njegovu licu. Doimao se deset godina starijim, zahvaljujuæi igri svjetla koje je još dopiralo s prozora. "Kako to misliš, moje?"Rossi polagano ustane i priðe prozoru iza stola. Ondje se za dva koraka uspne na malene ljestve i s police skinemalenu tamnu knjižicu. Još ju je nekoliko trenutaka promatrao, kao da mi je ne želi dati u ruke. Zatim mi je uruèi. "Sto kažeš na ovo?"Bila je to uistinu malena knjiga, pokrivena prastarim baršunom, nalik na drevni molitvenik. Ni na koricama ni na hrptu nije bilo nikakvog znaka prepoznavanja. Knjiga je imala kopèu bronèane boje koja se odvajala na blagi pritisak. Knjiga se istog trenutka otvorila na sredini. A ondje se širio moj - kažem moj - zmaj, samo što je ovdje prelazio rubove stranica, ispruženih pandža, nesmiljenih usta otvorenih tako da su se vidjeli oènjaci. Natpis je sadržavao istu rijeè, ispisanu identiènim slovima."Naravno," rekao je Rossi, "ja sam imao vremena, pa sam dao knjigu na identifikaciju. Nastala je u srednjoj Europi, tiskana je oko 1512. - stoga ti je jasno da je u cijelosti mogla biti tiskana tipografskom tehnikom, da je bilo teksta."Polagano sam listao krhke stranice. Bez naslova... bez... sve mi je veæ bilo poznato. "Kakva neobièna podudarnost.""Stražnje korice bile su u doticaju s morskom vodom, možda za putovanja Crnim morem. Èak ni u Smithsonianu nisu mi uspjeli reæi što je sve proputovala. Znaš, èak sam se potrudio dati je i na kemijsku analizu. Platio sam tristo dolara da doznam da se ova knjiga u jednoj fazi nalazila u okruženju prepunom kamene prašine. To je po svoj prilici bilo prije 1700. No najneobiènije je kako se našlaPOVJESNIÈARKA25kod mene." Ispružio je ruku, a ja sam mu je više nego rado vratio, s obzirom na to koliko je knjiga bila stara i osjetljiva."Negdje si je kupio?""Našao sam je na stolu dok sam bio na postdiplomskome."Samo sam zadrhtao. "Na radnome stolu?""Na stolu u odjeljku u knjižnici. I mi smo imali takve odjeljke. Znaš, to je samostanski obièaj iz 17. stoljeæa.""Ali gdje si je... Odakle se stvorila? Neèiji poklon?""Moguæe." Rossi se zagonetno nasmiješio. Èinilo se da se bori s nekom neugodnom emocijom. "Može još jedna kava?""Pa, da, ipak može", odgovorio sam, posve sasušena grla."Nikako nisam uspio pronaæi vlasnika, a to nije uspjelo ni knjižnici. Nikada je nisu vidjeli èak ni u knjižnici British Museuma. Oni su mi za nju ponudili više nego pristojan iznos.""Ali je nisi htio prodati.""Nisam. Dobro znaš da volim zagonetke. Kao i svi znanstvenici koji nešto vrijede. To je nagrada u našem poslu. Pogledati povijest u oèi i reæi: 'Znam tko si. Mene ne možeš zavarati.'""O èemu je onda rijeè? Misliš da je taj veæi primjerak u isto vrijeme izradio isti tiskar?"Prstima je lupkao po prozorskoj dasci. "O tome zapravo nisam istinski razmišljao veæ godinama. Toènije, nastojao sam ne razmišljati, jer je uvijek nekako... osjeæam, kao da mi se nadvija preko ramena." Rukom je pokazao prema mraènome prorezu iz kojeg je izvukao knjižicu. "Na najvišoj polici držim sve svoje neuspjehe. I stvari o kojima više volim ne razmišljati.""No, da, ali možda sada, kada sam joj pronašao par... možda æeš lakše posložiti dijelove slagalice. Nemoguæe je da nemaju veze jedna s drugom.""Slažem se, to nije nemoguæe." Bila je to tek isprazna jeka, iako je do mene doprla kroz šištanje svježe kave.Zbog nestrpljivosti i pomalo groznièavog titranja koje me u ono vrijeme èesto obuzimalo zbog nedostatka sna i mentalne preopte-reæenosti, tada sam ga pokušao požuriti. "A tvoja istraživanja? Ne mislim samo na kemijsku analizu. Rekao si da si pokušao doznati nešto više...?"26


Elizabeth Kostova"Pokušao sam." Ponovno je sjeo, te one male i, kako se èinilo, spretne dlanove, položio svaki sjedne strane šalice. "Bojim se da ti dugujem više od obiène prièe", rekao je tiho. "Možda èak i svojevrsnu ispriku... uvidjet æeš razloge... iako nijednom svojem studentu nikada ne bih svjesno poželio takvo naslijeðe. Barem veæini..." Nasmiješio se srdaèno, ali i, uèinilo mi se, tužno. "Èuo si za Vlada Tepe§a - Nabadaèa?""Da... Drakula... Feudalac s Karpata, poznat i kao Bela Lu-gosi.""Tako je... to je taj, ili barem jedan od njih. Najneugodniji pripadnik obitelji na vlast je došao nakon naraštaja i naraštaja svojih prethodnika. Potražio si nešto o njemu kada si izlazio iz knjižnice? Da? To nije dobar znak. Kada je tako neobièno iskrsnula moja knjiga, i ja sam potražio istu rijeè, istog popodneva... to ime, kao i Transilvaniju, Vlašku i Karpate. Trenutaèna opsjednutost."Pitao sam se bi li to možda mogao biti i skriveni kompliment - Rossi je volio optereæivati studente - ali samo sam prešao preko toga, bojeæi se nevažnom stvari prekinuti njegovu prièu."Da, Karpati... To je za povjesnièare oduvijek mistièno mjesto. Jedan od Occamovih uèenika putovao je onamo - na magarcu, pretpostavljam - i na temelju iskustava napisao smiješnu knjižicu pod naslovom Filozofija užasa. Dakako, temeljna prièa o Drakuli prožvakana je nebrojeno puta i njezino prouèavanje ne daje osobite rezultate. U njoj imamo vlaškog grofa, vladara iz petnaestog stoljeæa, kojeg mrze i Otomansko Carstvo i njegov vlastiti narod. Uistinu je rijeè o jednome od najužasnijih srednjovjekovnih tirana u cijeloj Europi. Procjenjuje se daje pobio najmanje dvadeset tisuæa stanovnika Vlaške i Transilvanije. Dracula znaèi Draculov sin - ma-nje-više zmajev sin. Njegova je oca u Zmajev red primio sveti rimski car Žigmund - bila je to družba èiji je cilj bila obrana Carstva od Turaka. Zapravo, pojedini dokazi ukazuju na to da je otac Drakulu predao Turcima još kao dijete. Postao je taocem u sklopu politièke nagodbe te je sklonost okrutnosti razvio upravo dok je promatrao otomanske metode muèenja."Rossi je samo odmahnuo glavom. "Bilo kako bilo, Vlad je poginuo u bitki protiv Turaka, ili ga je nesretnim sluèajem možda ubio netko od vlastitih vojnika, a pokopan je u samostanu na otoèiæu u jezeru Snagov, koji se danas nalazi u našoj prijateljskoj i soci-POVJESNIÈARKA27jalistièkoj Rumunjskoj. Sjeæanje na njega preraslo je u legendu, a prenosilo se s naraštaja na naraštaj praznovjernih seljaka. Potkraj 19. stoljeæa poremeæeni i melodramatièni pisac - Abraham Stoker- nekako se dokopao imena Drakula, te je njime nazvao stvorenje koje je nastalo u njegovoj mašti, vampira. Vlad TePe§ bio je stravièno okrutan, ali, dakako, nije bio vampir. I u Stokerovoj knjizi Vlad se ne spominje baš nigdje, iako se u njegovoj verziji Drakule govori o slavnoj prošlosti njegove obitelji koja se borila protiv Turaka." Rossi je uzdahnuo. "Stoker je prikupio dio vrlo važne predaje povezane s legendama o vampirima - èak i o Transilvaniji, iako ju nije posjetio- Vlad Dracula zapravo je vladao Vlaškom, koja granièi s Transilvanijom. U dvadesetom stoljeæu, stvar je u ruke preuzeo Hollywood, mit je uskrsnuo i živi do dana današnjeg. Usput, tu je kraj mojoj neozbiljnosti."Rossi odloži šalicu i sklopi dlanove. Još nekoliko trenutaka èinilo mi se da neæe biti u stanju nastaviti. "Mogu se šaliti u vezi s legendom, koja je s vremenom doživjela èudovišnu komercijalizaciju, ali ne i u vezi s time do èega sam došao svojim istraživanjem. Zapravo, èinilo mi se da to ne mogu objaviti, dijelom upravo zbog postojanja legende. Èinilo mi se da temu nitko neæe shvaæati ozbiljno. Ali imao sam još jedan razlog."Na te rijeèi mozak mi se potpuno zablokirao. Rossi nema neobjavljenih radova; rijeè je o dijelu njegove silne produktivnosti, njegove raskošne genijalnosti. Na to je uvijek ozbiljno upozoravao i studente: neka ništa nikada ne bude uzaludno."Stvari koje sam otkrio u Istanbulu bile su preozbiljne da ih ne shvatim ozbiljno. Možda sam pogriješio odluèivši zadržati informacije - a tako ih doista smijem nazvati - za sebe, no svatko od nas bori se sa svojim praznovjerjem. Ja sam praznovjeran kao pravi povjesnièar. Bojao sam se."Dok sam ga netremice promatrao, uzdahnuo je kao da najradije ne bi nastavio. "Znaš, Vlada Drakulu oduvijek prouèavaju u velikim arhivima srednje i istoène Europe ili, u najveæoj mjeri, u njegovoj postojbini. No on je u poèetku bio turski ubojica i ja sam utvrdio da materijale p legendi o Drakuli nitko još nije tražio u otomanskome svijetu. Tako sam došao u Istanbul. Bio je to tajni otklon od mojeg istraživanja ranog grèkog gospodarstva. Oh, da, objavio sam sve što sam otkrio o Grèkoj, još kako opširno i bombastièno."28Elizabeth KostovaJoš je nekoliko trenutaka šutio, zagledavši se kroz prozor. "I vjerojatno bih ti trebao otvoreno reæi što sam otkrio u zbirci u Istanbulu i o èemu sam nastojao više ne razmišljati. Naposljetku, ti si baštinio jednu od tih zgodnih knjižica."


Svom težinom položio je ruku na dvije knjige. "Ako ti ne kažem, vjerojatno æeš jednostavno poæi mojim putem, a ondje æe te doèekati možda i veæa opasnost." Pomalo sumorno nasmiješio se u smjeru stola. "Barem bih te mogao poštedjeti pisanja molbi za stipendije."Grlo mi se bilo toliko osušilo da se nisam uspio nasmijati èak ni iz pristojnosti. O èemu to, zaboga, prièa? Sinulo mi je da sam kod njega možda podcijenio nekakav neobièan smisao za humor. Možda je smislio složenu smicalicu, šalu na moj raèun - u svojoj zbirci ima dvije verzije stare knjige prijeteæeg izgleda, a jednu mi je ostavio na stolu, znajuæi da æu je donijeti njemu, što sam i uèinio, kao zadnja budala. No pod prozaiènim svjetlom koje je sada dopiralo s njegova stola, odjednom se doimao sivim, onako neobrijan poforaj radnoga dana, uz mraène duplje koje su iz njegovih oèiju izvlaèile i boju i raspoloženje. Nagnuo sam se prema njemu. "Sto mi želiš reæi?""Drakula..." Naèas je zastao. "Drakula... Vlad Jepe§... je živ.""Bože presveti", reèe moj otac iznenada i pogleda na ruèni sat. "Zašto me nisi upozorila? Veæ je gotovo sedam."Promrzle ruke uvukla sam u tamnoplavu jaknu. "Nisam znala", odgovorila sam. "Ali, molim te, nemoj prestati prièati. Molim te, nemoj sad prekinuti." Oèevo lice na trenutak mi se uèinilo nestvarnim; nikada dotada nisam ni pomislila da bi mogao biti - nisam znala èak ni kako to nazvati. Mentalno neuravnotežen? Je li se na nekoliko minuta, dok mi je prièao, izgubio?"Kasno je za tako dugu prièu." Uzeo je šalicu, pa je ponovno odložio. Primijetila sam da mu ruke drhte."Molim te, nastavi", rekla sam.Nije se obazirao. "Ionako ne znam jesam li te prestrašio ili se samo nasmrt dosaðuješ. Vjerojatno si priželjkivala zgodnu prièicu o zmajevima.""U prièi je bio i zmaj", rekla sam. I ja sam htjela vjerovati da je prièu izmislio. "Dva zmaja. Hoæeš li mi barem sutra isprièati više?"POVJESNIÈARKA29Moj otac protrlja nadlaktice, kao da se želi ugrijati, a ja sam uvidjela da je èvrsto odluèio zasada ne nastaviti prièu. Lice mu je bilo smrknuto, neprobojno. "Idemo nekamo veèerati. Prvo možemo ostaviti prtljagu u hotelu Turist.""U redu", rekla sam."Ako ne krenemo, ionako bi nas svakog trena mogli izbaciti odavde." Vidjela sam kako ona svijetlokosa konobarica stoji naslonjena na šank; èinilo mi se da joj je posve svejedno hoæemo li ostati ili otiæi. Moj je otac izvadio novèanik, dlanom izgladio nekoliko velikih izblijedjelih novèanica, s èije se poleðine redovito junaèki smiješio neki rudar ili poljodjelac, te ih stavio na kositreni pladanj. Vijugajuæi izmeðu stolica i stolova od kovanog željeza, izišli smo kroz zamagljena vrata.Noæ se u meðuvremenu spustila svom težinom - prava hladna, maglovita i vlažna istoènoeuropska noæ, tako da su ulice gotovo opustjele. "Ne skidaj kapu", upozorio me, kao i uvijek, otac. Prije nego što smo stupili pod kišom isprane platane, iznenada je zastao, zadržao me ispruženom rukom, štiteæi me kao da je na samo koji centimetar ispred nas upravo projurio automobil. Ali nije bilo auta, a mokra kamena ulica obasjana žutom rasvjetom bila je posve utihla. Otac je naglo okrenuo glavu lijevo, pa desno. Èinilo mi se da nigdje nema nikoga, iako mije kapuljaèa djelomièno zaklanjala vidokrug. Stajao je i osluškivao, glave okrenute od mene, posve nepomièan.Potom je teško uzdahnuo i zatim smo nastavili hodati, razgovarajuæi o tome što æemo u Turistu naruèiti za veèeru.Tijekom tog putovanja više nismo razgovarali o Drakuli. Ja æu ubrzo upoznati obrazac u kojem se javlja oèev strah: tu prièu može mi prièati jedino u kratkim plamsajima naracije, ne kako bi pojaèao dramatiènost, nego kako bi nešto oèuvao... Snagu? Zdrav razum?\3. glauaod kuæe, u Amsterdamu, otac je bio neuobièajeno šutljiv izauzet, a ja sam s nelagodom išèekivala prilike kada æu muJ_k> v^moæi postaviti pokoje pitanje o profesoru Rossiju. Gospoða Clay svaki je dan s nama veèerala u blagovaonici oblsženoj tamnim drvom, posluživala nam jela s komode, ali je inaèe u svemu ostalome sudjelovala poput èlana obitelji, a ja sam instinktivno znala da moj otac pred njom neæe otkriti ni djeliæ one prièe. Kada bih ga potražila u knjižnici, samo bi me brzo pitao kako sam provela dan ili tražio da mu pokažem zadaæu. Ubrzo nakon povratka iz Emone, potajno sam pregledala police u knjižnici, no one knjižice i papira više nije bilo; nisam imala pojma kamo ih je spremio. Kada je gospoða Clay imala slobodnu veèer, predlagao je da poðemo u kino ili me vodio na kavu i kolaèe u buènu slastièarnicu na suprotnoj strani kanala. I mogla bih reæi da me izbjegavao da nije bilo tih trenutaka kada sam sjedila uz njega, èitala, èekala priliku da nešto upitam, kada bi ispružio ruku i pogladio mi kosu, uz zamišljen i tužan izraz lica. U tim trenucima ja nisam bila u stanju potaknuti željenu temu.


Kada se ponovno zaputio na jug, otac me poveo na put. Oèekuje ga samo jedan sastanak, i to još neslužbeni. Gotovo se i ne isplati putovati tako daleko. Ipak, rekao je, htio bi da vidim taj dio Europe. Ovaj put vlakom smo pošli još dalje od Emone, a zatim do odredišta nastavili autobusom. Moj je otac uvijek bio sklon lokalnome prijevozu, kad god bi postojala moguænost da se njime posluži. Kad danas putujem, èesto ga se sjetim i umjesto da idem unajmljenim automobilom, odluèujem se za vlak. "Vidjet æeš... Ragusa nije za automobile", rekao je dok smo se èvrsto držali za metalnu preèku izaPOVJESNIÈARKA31vozaèa autobusa. "Uvijek sjedi naprijed, pa æeš se lakše oduprijeti muènini." Stiskala sam šipku sve dok mi zglobovi na prstima nisu pobijeljeli; èinilo mi se da upravo letimo meðu divovskim blijedosi-vim stijenama koje su u tom, meni novome kraju, služile kao planine. "Bože sveti", rekao je moj otac nakon što smo u jednom užasnom trenutku projurili oštrim zavojem. Ostali putnici sjedili su posve opušteno. Na sjedalu sa suprotne strane prolaza, starica u crnini mirno je kaèkala, lica obrubljena maramom koja je poskakivala u ritmu trzanja autobusa. "Dobro gledaj", rekao je otac. "Vidjet æeš jedan od najljepših prizora na ovoj obali."Marljivo sam gledala kroz prozor, nesretna zbog èinjenice da smatra potrebnim toliko me upuæivati i upozoravati, ali istodobno upijajuæi koliko sam više mogla od planinskog masiva i kamenih sela na uzvisinama. Neposredno prije zalaska sunca za to sam primila i nagradu: ugledala sam ženu koja je stajala na rubu ceste, možda èekajuæi autobus za suprotni smjer. Bila je visoka, u dugaèkoj i bogatoj suknji, te uskome prsluku, dok je na glavi imala fantastiènu ukrasnu maramu nalik na leptira od organdija. Stajala je sama meðu stijenjem, obasjana svjetlom niskog sunca, a uz nju je na tlu stajala košara. Veæ sam bila spremna pomisliti da je rijeè o kipu, da nije okrenula tu velièanstvenu glavu kada smo prošli pokraj nje. Lice joj je bilo blijedo i izduženo, predaleko da uoèim i izraz. Kada sam mu je opisala, otac je rekao da je vjerojatno bila u narodnoj nošnji karakteristiènoj za ovaj dio Dalmacije. "Veliko pokrivalo za glavu s krilima s obiju strana? To sam viðao na slikama. Moglo bi se reæi da je rijeè o svojevrsnome duhu... vjerojatno živi u vrlo malome selu. Pretpostavljam da veæina mladih ovdje sada nosi traperice."Nisam odvajala lice od prozora. Nije bilo novih duhova, ali nisam propustila ni traèak èuda koje se ipak pojavilo: Ragusa, daleko pod nama, grad od bjelokosti okružen užarenim, suncem obasjanim morem koje zapljuskuje divovske srednjovjekovne gradske zidine, krovova crvenijih od veèernjeg neba. Grad se nalazio na velikome poluotoku, a zidine su izgledale kao da mogu odoljeti svim olujama i napadima, poput diva uza samu jadransku obalu. Istodobno je s te visine izgledao minijaturno, poput rezbarije položene, izvan svih mjerila, u podnožju planine.32Elizabeth KostovaGlavna ulica u Ragusi, u kojoj smo se našli kada smo dva sata poslije napokon bili u gradu, bila je kao poploèena mramorom, glatkim od stoljeæa i stoljeæa izloženosti potplatima, kamenom u kojem se odražavalo svjetlo okolnih prodavaonica i palaèa, tako daje svjetlucao poput površine velikog kanala. Na onome kraju ulice koji završava kod luke, duboko u sigurnosti starogradske jezgre, umorno srno se spustili u naslonjaèe pred kavanom, a ja sam okrenula lice u vjetar, ispunjen mirisom raspršenih morskih kapljica i - što mi je bilo neobièno tako kasno u godini - zrelih naranèi. More i nebo bili su veæ gotovo posve crni. Ribarske barke poskakivale su na uzburkanijem moru uz vanjski rub luke; vjetar je do mene donosio zvukove mora, mirise mora i posve novu blagost. "Da, to ti je jug", rekao je moj otac zadovoljno, te privukao èašu viskija i tanjur sa sardinama na prepeèencu. "Recimo da odavde isploviš brodiæem, a noæ je vedra i pogodna za plovidbu... Po zvijezdama bi mogla pronaæi izravan put do Venecije, ili do albanske obale, ili do Egejskog mdta.""Koliko bi ti trebalo do Mletaka?" Miješala sam èaj, a povjetarac je paru nosio prema moru."Oh, vjerojatno tjedan, možda i više, srednjovjekovnim brodom." Nasmiješio mi se pa se na trenutak zamislio. "Na ovoj obali roðen je Marco Polo, a Mleèani su èesto napadali ove krajeve. Zapravo bi se moglo reæi da sjedimo na svojevrsnom ulazu u svijet.""Kada si bio ovdje?" u to sam vrijeme tek poèinjala vjerovati u oèev raniji život, u to da je doista postojao prije mene."Ovdje sam bio nekoliko puta. Èetiri, možda i pet. Prvi put još davno, kao student. Mentor mi je savjetovao da iz Italije doðem u Ragusu, da svojim oèima vidim to èudo... rekao sam ti da sam jedno ljeto u Firenzi uèio talijanski.""Misliš na profesora Rossija.""Da." Otac me prostrijeli pogledom, a zatim se zagleda u viski.Nakratko je zašutio, a tišinu je ispunila platnena nadstrešnica koja je na tom neuobièajeno toplome povjetarcu lepršala nad terasom. Iznutra, iz bara i restorana, èuli su se nerazumljivi glasovi turista, zveckanje posuða, zvuk saksofona i klavira. Iz još veæe daljine zvuk mora koje zapljuskuje barke u mraènoj luci. Otac se na kraju oglasi: "Trebao bih ti isprièati još neke stvari o njemu." I dalje me nije gledao, no meni se uèinilo da mu glas gotovo podrhtava.


POVJESNIÈARKA33"Htjela bih to èuti", rekla sam oprezno.On otpije gutljaj viskija. "Uporna si u vezi s prièama, zar ne?"Ti si uporan i tvrdoglav, bila bih najradije rekla, ali sam se ipak suzdržala; prièu sam priželjkivala više nego svaðu.Otac uzdahne. "U redu. Sutra æu ti isprièati malko više o njemu, sutra, po danu, kada se odmorim i nakon što malo obiðemo zidine." Èašom je pokazao u smjeru sivobijelih, sjajnih kruništa zidina ponad hotela. "Bit æe to prikladnije vrijeme za prièe. Osobito za tu prièu."Nešto prije podneva sjedili smo tridesetak metara iznad valova koji su udarali i pjenili se oko divovskih gradskih korijena. Bio je studeni, a nebo je bilo blistavo kao usred ljeta. Moj je otac stavio sunèane naoèale, pogledao na ruèni sat, presavio brošuru o crvenim krovovima i bijelim kuæama pod nama, te prièekao da se skupina njemaèkih turista naðe dovoljno daleko od nas. Ja sam pogledala prema moru, preko šumovitog otoèiæa, prema blijedoplavome obzoru. Iz tog su smjera dolazili mletaèki brodovi, donosili rat ili robu za razmjenu, nemirnih crveno-zlatnih stjegova pod istim blistavim nebom. Dok sam èekala da otac poène prièati, osjeæala sam nemir i bojazan koji nisu imali veze s akademskim zanimanjem za temu. Možda brodovi koje sam zamišljala na obzoru nisu tek dio živopisne parade. Zašto je ocu tako teško poèeti?14. glaua' ao što sam ti veæ rekao, rekao je otac, još se dvaput nakaš-ljavši, profesor Rossi bio je izniman znanstvenik i divan ^prijatelj. Nikako ne bih volio da o njemu stekneš drukèiji dojam. Znam da, s obzirom na ono što sam ti svojom greškom veæ rekao, imaš osjeæaj daje èovjek - lud. Sjeæaš se da mije opisao nešto u što je užasno teško vjerovati. A mene je to strašno šokiralo, èak sam poèeo sumnjati u njega, iako sam na njegovu licu vidio iskrenost i pomirenost s èinjenicama. Kada je dovršio prièu, pogledao me tim gorljivim oèima."Kako to misliš, za boga miloga?" vjerojatno sam promucao."Ponovit æu," rekao je Rossi, jasno naglašavajuæi svaku rijeè, "u Istanbulu sam otkrio da Drakula i dandanas živi meðu nama. Odnosno, da je, u najmanju ruku, još u to vrijeme bio živ."Samo sam ga nepomièno gledao."Znam da vjerojatno misliš da sam lud", rekao je, veæ vidljivo opuštenija lica. "I priznat æu ti da svatko tko se dovoljno dugo bavi poviješæu vrlo lako može poludjeti." Zatim je uzdahnuo. "U Istanbulu postoji malo poznata riznica graðe koju je utemeljio sultan Mehmed II. koji je 1453. preoteo grad bizantskoj vlasti. U tom arhivu nalaze se uglavnom raznorazne sitnice koje su poslije skupili Turci dok su ih malo-pomalo potiskivali s rubova carstva. Ali ondje se nalaze i dokumenti s konca 15. stoljeæa, a meðu njima sam pronašao nekoliko zemljovida s navodnim uputama za pronalaženje Bezbožnog groba ubojice Turaka koji bi, po mojem mišljnju, mogao biti Vlad Dracula. Zapravo je rijeè o tri zemljovida, u razlièitome mjerilu, tako da je isto podruèje prikazano sa sve više i više pojedinosti. NaPOVJESNIÈARKA35tim kartama ništa mi nije bilo poznato i ništa nisam uspio povezati s nekim meni poznatim podruèjem. Oznake su bile uglavnom na arapskome, a nastale su potkraj 15. stoljeæa, tako su barem ustvrdili zaposlenici arhiva." Prstom je kucnuo prema neobiènoj knjižici za koju sam ti veæ rekao da je onako nevjerojatno nalikovala na knjigu koju sam ja pronašao u knjižnici. "Podaci u središnjem dijelu treæeg zemljovida bili su ispisani vrlo starim slavenskim narjeèjem. Jedino znanstvenik koji govori više jezika mogao bi u tome uoèiti nekakvu glavu i rep. Davao sam sve od sebe, no rezultati su u najmanju ruku bili neizvjesni."U tom trenutku Rossi je odmahnuo glavom, kao da i danas žali zbog takve ogranièenosti. "Zbog truda uloženog u to previše sam se udaljio od službene teme istraživanja u koje sam se upustio tog ljeta: drevne trgovine na Kreti. Ali èini mi se da zdrav razum i logika više i nisu dopirali do mene dok sam sjedio u toj vreloj i sparnoj knjižnici u Istanbulu. Sjeæam se kako sam kroz prljave prozore vidio minarete Aja Sofije. I tako sam marljivo radio, pred sobom držao naznake turskog pogleda na Vladovo kraljevstvo, pisao opširne bilješke i ruèno precrtavao zemljovide.""I da skratim prièu, jednog poslijepodneva uvidio sam da sam došao do one pomno oznaèene lokacije Bezbožnog groba na treæem zemljovidu koji me ujedno najviše zbunjivao. Sjeæaš se da je Vlad Tepe§ navodno pokopan u otoènome samostanu na jezeru Snagov, u Rumunjskoj. Ni na toj karti, kao ni na ostalima, nije se vidjelo jezero s otoèiæem - premda se vidjela rijeka koja protjeèe tim podruèjem, rijeka koja u središnjem dijelu ima proširenje. Veæ sam bio preveo sve natpise s rubnih dijelova, uz pomoæ profesora arapskoga i turskoga sa sveuèilišta u Carigradu - bila je rijeè o zagonetnim izrekama o prirodi zla, a mnoge od njih potekle su iz Kur'ana. Tu i tamo, meðu grubo


iscrtanim planinama, nalazilo se po nekoliko rijeèi koje su na prvi pogled izgledale kao toponimi na nekom slavenskom narjeèju, ali su u prijevodu zapravo bile zagonetke, vjerojatno šifrirani nazivi stvarnih mjesta: Dolina Osam Hrastova, Selo Svinjokradica i tako dalje - neobièna seljaèka imena koja mi nisu znaèila baš ništa.Bilo kako bilo, u središtu zemljovida, iznad mjesta na kojem se nalazio Bezbožni grob, gdje god doista bio, nalazio se prikaz zmaja koji je na glavi, kao svojevrsnu krunu, nosio dvorac. Nije bio ni36Elizabeth Kostovapribližno slièan zmaju u mojoj... u našim starim knjigama, ali sam pretpostavio da je do Turaka morao doæi posredovanjem legende o Drakuli. Ispod zmaja netko je bio ispisao siæušne rijeèi. U prvi mah uèinilo mi se da su na arapskome, poput izreka na rubovima zemljovida. No kada sam pogledao kroz poveæalo, odjednom sam uvidio da su te oznake zapravo na grèkome, pa sam ih preveo naglas prije nego što mi je uopæe pao na pamet nekakav bonton - s druge strane, dakako, u knjižnici nije bilo nikog osim mene i, tu i tamo, nekoga od knjižnièara koji su se dosaðivali i koji su povremeno dolazili i odlazili kako bi se uvjerili da neæu nešto ukrasti. U tom sam trenutku bio posve sam. Beskonaèno sitna slova poskakivala su mi pred oèima dok sam izgovarao glasove: 'Ovdje smješten je u zlu. Štioèe, otkopaj ga rijeèima.'U tom trenutku zaèuo sam kako su se zalupila vrata u predvorju u prizemlju. Na stubama su se zaèuli teški koraci. Mene je i dalje, meðutim, zaokupljalo nešto što mi je upravo bilo sinulo: zahvaljujuæi poveæalu doznao sam da su taj zemljovid, za razliku od prethodna dva, oznaèile tri razlièite osobe, na tri jezika. Ni rukopisi ni jezici nisu bili ni po èemu slièni. Kao ni boja prastare tinte. I tako mi se iznenada nešto ukazalo... znaš, rijeè je o intuitivnoj spoznaji u koju se znanstvenik može gotovo pouzdati kada mu kao temelj služi više tjedana savjesnog rada.Uèinilo mi se da se zemljovid u izvornome obliku sastojao od središnjeg prikaza i okolnih planina, uz grèku uputu u samoj sredini. Tek poslije vjerojatno je dobio one slavenske oznake, radi identifikacije pojedinih mjesta - barem u kodiranome obliku. Potom je nekako dospio u osmanlijske ruke, pa su sve okružili navodi iz Kur'ana koji su nekako obuhvatili ili zatoèili onu zlokobnu poruku u sredini, ili je okružili talismanima protiv sila tame. Ako je to toèno, tko je, znajuæi grèki, prvi oznaèio zemljovid, možda ga èak i nacrtao? Znao sam da su se bizantinski uèenjaci u Drakulino vrijeme služili grèkim, dok uèenjaci iz otomanskoga svijeta uglavnom nisu koristili taj jezik.I prije nego što sam uspio zabilježiti makar i rijeè nove teorije, pretpostavke èije bi potvrðivanje možda obuhvatilo i iskušenja koja bi nadilazila moje sposobnosti, vrata na suprotnoj strani naglo su se rastvorila, a u knjižnici se našao visok i skladno graðen muškarac koji je protutnjao pokraj knjiga i zastao pred stolom za kojim samPOVJESNIÈARKA37radio. Držao se kao da je svjesno upao i prekinuo me, a ja sam bio siguran da nije zaposlen u knjižnici. Zbog nekog nejasnog razloga èinilo mi se i da bih trebao ustati, no na to se zbog odreðenog ponosa jednostavno nisam uspio prisiliti; èinilo mi se da bih pokazao pretjeranu poslušnost, s obzirom na njegov tako iznenadan i razmjerno neuljudan ulazak.Pogledali smo se u oèi i tada sam se prenerazio kao nikada. Èovjek je izrazito odudarao od tog ezoteriènog okruženja, bio je zgodan i dotjeran, privlaèan, onako turski ili južnoslavenski taman, s gustim i ovješenim brkovima i po mjeri izraðenom tamnom odjeæom kojom je podsjeæao na poslovnog èovjeka sa Zapada. Gledao me smrknuto, a one dugaèke trepavice na tom su strogome licu izgledale pomalo odbojno. Koža mu je bila žuækasta, ali prelijepo èista, a usne izrazito crvene. 'Gospodine', rekao je tiho, neprijateljskim tonom, gotovo režeæi na tom engleskome s turskim naglaskom. 'Èini mi se da za to nemate valjane dozvole.''Za što?' Istog trenutka nakostriješile su mi se sve akademske bodlje.'Za takvo istraživanje. Koristite materijale koje turska vlada smatra povjerljivom turskom graðom. Možete mi, molim vas, pokazati svoje dokumente?''A tko ste vi?' upitao sam jednako hladnokrvno. 'Smijem li ja pogledati vaše isprave?'Iz unutarnjeg džepa sakoa izvadio je novèanik, naglo ga rastvorio na stolu i zatim jednako brzo zatvorio. U tih nekoliko trenutaka uspio sam vidjeti samo žutobijelu posjetnicu s hrpom naziva i titula na turskome. Imao je neugodno blijedu ruku i dugaèke nokte, te guste tamne dlake na nadlanici. 'Ministarstvo za kulturna dobra', rekao je ledenim glasom. Ako sam dobro shvatio, nemate pravi dogovor o razmjeni s turskom vladom koji bi vam omoguæio uvid u ovaj materijal. Je li tako?'Apsolutno nije'. Izvadio sam pismo u kojem je uprava Nacionalne knjižnice navela da mi svaka njezina podružnica u Carigradu treba omoguæiti istraživanje grade.'To nije dovoljno', rekao je on, odbacivši moje papire na stol. 'Možda æete morati poæi sa mnom.'38


Elizabeth Kostova1'Kamo?' Ustao sam, sada se nekako osjeæajuæi sigurnije na nogama, no u nadi da on to neæe shvatiti kao poslušnost i pristanak.'U policiju, bude li potrebno.''Pa ovo je neèuveno!' Kada doðe do nejasnoæa u tumaèenju birokratskih propisa, spoznao sam još davno, jednostavno povisi glas. 'Radim doktorat na sveuèilištu Oxford i britanski sam državljanin. Evidentirao sam se pri ovdašnjem sveuèilištu odmah nakon dolaska i kao dokaz o statusu imam ovo pismo. Neæu dopustiti da me ispituju na policiji - a to neæu dopustiti ni vama.''Tako, znaèi.' Nasmiješio se tako da sam osjetio kako mi se želudac zgrèio. Bio sam proèitao nekoliko èlanaka o turskim zatvorima i povremenim zatoèenicima sa Zapada, tako da mi se uèinilo da sam se našao u opasnoj situaciji, iako mi još nikako nije bilo jasno o kakvim bi toèno nevoljama mogla biti rijeè. Nadao sam se da me ipak èuo netko od knjižnièara i da æe nam priæi i utišati nas>A onda mi je sinulo da su oni svakako pustili ovog èovjeka u knjižnicu, dopustili mu da me prestraši svojom posjetnicom. Možda je doista rijeè o važnoj osobi. Tada se nagnuo prema meni. 'Dopustite da vidim što to radite. Pomaknite se, molim.'Nevoljko sam se odmaknuo, a on se nadvio nad moje papire, uz tresak zatvorio sve rjeènike da im vidi naslove, i sve to uz onaj osmijeh koji me toliko uznemiravao. Bio je krupan i visok, tako nadvijen nad stol, a tada sam primijetio i da se oko njega širi neobièan miris, kao kada losionom koji se inaèe koristi poslije brijanja neuspjelo pokušavaš prikriti nešto neugodno. Na kraju je uzeo zemljovid na kojem sam dotada radio, odjednom obzirnih ruku, držeæi ga gotovo nježno. Pogledao ga je kao da mu je veæ na prvi pogled jasno o èemu je rijeè, iako mi se uèinilo da vjerojatno blefira. 'To je materijal iz arhiva, toèno?''Toèno', odgovorio sam ljutito.'Rijeè je o vrijednoj imovini turske države. Èini mi se da vam neæe trebati za inozemne potrebe. A ovaj papir, ovaj mali zemljovid, doveo vas je s engleskog sveuèilišta sve do Carigrada?'Veæ sam pomislio kako bih mogao odgovoriti da imam i drugog posla, ne bih li ga skrenuo sa svog pravog znanstvenièkog puta, no istog trena sinulo mi je da bih time samo potaknuo nova pitanja. 'Manje-više, da.'POVJESNIÈARKA39'Manje-više?' reèe on, malo obzirnijim tonom. 'No, da, èini mi se da æemo vam to morati privremeno konfiscirati. Kakva šteta za jednog inozemnog istraživaèa.'Kiptio sam od bijesa dok sam tako bespomoæno stajao, tako blizu rješenju zagonetke, osjeæajuæi zadovoljstvo zbog èinjenice da tog jutra nisam ponio i pomno precrtane stare zemljovide Karpata, koje sam sutradan namjeravao poèeti usporeðivati s tom kartom. Njih sam bio sakrio u kovèegu koji se nalazio u hotelu. 'Nemate apsolutno nikakvo pravo oduzimati mi materijal s kojim mi je veæ dopušteno raditi', rekao sam, škrguæuæi zubima. 'Odmah æu se obratiti upravi Nacionalne knjižnice. Kao i britanskom veleposlanstvu. Osim toga, kako vam uopæe može smetati što prouèavam te dokumente? Rijeè je o opskurnim dijelovima srednjovjekovne povijesti. Uvjeren sam da nemaju baš nikakve veze s interesima turske vlade.'Turski birokrat stajao je i gledao pokraj mene, kao da su mu se tornjevi Aja Sofije ukazali u još neviðenoj perspektivi. 'To èinim za vaše dobro', reèe mirno. 'Daleko je bolje rad na tome prepustiti nekom drugome. Jednom drugom prilikom.' I dalje je nepomièno stajao, glave okrenute prema prozoru, gotovo kao da želi da pogledam u smjeru njegova pogleda. Ja sam poput kakvog djeteta imao dojam da ne smijem pogledati onamo, da bi to mogla biti nekakva smicalica, pa sam tako gledao njega i èekao. A onda sam, baš kao da mu je namjera bila taj dio tijela izložiti mutnom danjem svjetlu, ugledao vrat iznad ovratnika njegove skupe košulje. Sa strane, duboko u mišiæavome vratu, imao je dvije rupice pokrivene smeðim krastama, ne svježe, ali ne ni posve zarasle, kao da su ga ubola dva roga, ili da ga je netko dvaput kratko zarezao nožem.Ustuknuo sam, udaljio se od stola, veæ misleæi da sam poludio od silnih morbidnih tekstova, da sam doista skrenuo. No danje svjetlo bilo je posve normalno, muškarac u tamnom vunenom odijelu posve stvaran, zajedno s mirisom neoprana tijela i znoja i još neèega što je pokušao prikriti kolonjskom vodicom. Ništa nije nestalo, ništa se nije promijenilo. Njsam uspijevao odvojiti pogled od tih napola zaraslih ranica. Nakon nekoliko trenutaka okrenuo je glavu prema meni, kao da je napokon zadovoljan time što je vidio - ili time što sam ja vidio - te se ponovno nasmiješio. 'Za vaše dobro, profesore.'40Elizabeth KostovaStajao sam bez rijeèi dok je on izlazio sa zemljovidom smotanim u ruci, slušajuæi kako njegovi koraci zamiru na


stubištu. Nekoliko trenutaka poslije u prostoriju je ušao jedan od starijih knjižnièara, muškarac èupave sijede kose. Donio je dva stara sveska velikog formata i poèeo ih spremati na jednu od donjih polica. 'Oprostite', obratio sam se, jedva protisnuvši rijeèi. 'Oprostite, ali ovo je neèuveno.' Zbunjeno me pogledao. 'Tko je bio onaj muškarac? Onaj birokrat?''Birokrat?' Knjižnièara su moje rijeèi oèito zbunile.'Odmah mi morate službeno i u pismenom obliku odobriti služenje vašim arhivom.''Ali imate puno pravo služiti se svime', reèe on, želeæi me umiriti. 'Osobno sam evidentirao vaše podatke.''Znam, znam. Zato ga morate uhvatiti i natjerati da vrati kartu.''Koga treba uhvatiti?' *•'Muškarca iz Ministarstva... èovjeka koji je maloèas bio ovdje. Niste ga vi pustili unutra?'Uputio mi je zaèuðen pogled ispod onog sijedog grma. 'Netko je bio ovdje? U posljednja tri sata nitko nije dolazio. Osobno sam bio na ulazu. Na žalost, malo je ljudi koji ovdje istražuju graðu.''Taj muškarac...' zaustio sam. Odjednom sam se vidio njegovim oèima: poludjeli stranac koji neobuzdano gestikulira. 'Uzeo je moju kartu. Hoæu reæi, zemljovid iz arhiva...''Zemljovid, Herr profesore?''Radio sam na jednom zemljovidu. Jutros sam ga uz potpis podigao na šalteru.''To nije ovaj zemljovid?' On rukom pokaže prema mojem stolu. Nasred stola stajala je obièna auto-karta Balkana koju u životu nisam vidio. Bio sam posve siguran da je do prije pet minuta nije bilo. Knjižnièar je upravo odlagao drugu knjigu.'Nije važno.' Skupio sam knjige koliko sam brže mogao i otišao iz knjižnice. Na pretrpanoj ulici kojom je vladao užurban promet nije bilo ni traga onom birokratu, iako je nekolicina muškaraca njegove graðe i visine, èak i u sliènome odijelu, žurno prošla pokraj mene, s torbom za spise u ruci. Kada sam došao do hotelske sobe, uvidio sam da su mi stvari premještene, zbog nekakvih tehnièkihPOVJESNIÈARKA41poteškoæa s mojom sobom. Više nigdje nisam uspio pronaæi prve crteže starih zemljovida, kao ni dovršene bilješke koje mi tog dana nisu trebale. Kovèeg mi je bio savršeno prepakiran. U hotelu su mi rekli da o tome ne znaju baš ništa. Cijelu noæ proveo sam budan, osluškujuæi zvukove oko sebe. Iduæeg sam dana pokupio neopranu odjeæu i rjeènike i brodom se vratio u Grèku.Profesor Rossi ponovno je sklopio dlanove i pogledao me, kao da strpljivo èeka izraze moje nevjerice. No mene je potreslo vjerovanje, a ne sumnja. "Vratio si se u Grèku?""Da, i do kraja ljeta davao sam sve od sebe kako bih što dublje potisnuo sjeæanje na pustolovinu u Carigradu, iako nisam mogao ne obazirati se na znaèenje cijele prièe.""Otišao si jer si se... prestrašio?""Bio sam užasnut.""No poslije si još istražio sve u vezi s tom neobiènom knjigom? Ili je to umjesto tebe obavio netko drugi?""Da, glavna je sastavnica bila kemijska analiza u Smithsonianu. Ali kako nije dovela do èvrstih zakljuèaka - i zbog odreðenih drugih utjecaja - digao sam ruke od cijele prièe i spremio knjigu na policu. Onamo gore." Glavom je pokazao prema najvišoj polici. "Ali to je tako neobièno... s vremena na vrijeme sjetim se tih dogaðaja i èini mi se da ih se neki put sjeæam posve jasno, a neki put tek u fragmentima. No èini se da bliskost nagriza èak i najužasnije uspomene. A svakako ima i razdoblja - po nekoliko godina - kada uopæe ne želim razmišljati o tome.""Ali zar doista misliš... daje taj muškarac s ranama navratu...""A što bi ti pomislio da se našao pred tobom i da si znao da si posve pri zdravoj pameti?" Stajao je naslonjen na police. Na trenutak je povisio glas.Popio sam i posljednji gutljaj hladne kave; talog je bio užasno gorak. "I više nikada nisi pokušao otkriti stoje znaèio taj zemljovid, ni odakle je potekao?""Nikada." Uèinilo mi se da je na trenutak zastao. "Ne... Uvjeren sam daje to jedno od rijetkih istraživanja koja nikada neæu dovršiti. Meðutim, imam teoriju - ta užasna akademska zagonetka, poput42Elizabeth Kustovamnogih manje strašnih neriješenih pitanja, tek je nešto u èemu èovjek može ostvariti maleni napredak, a zatim slijedi netko drugi, koji uspije naèiniti još nekoliko koraka, pa još netko, i tako svatko za života daje maleni doprinos. Možda su tri takve osobe, davno, prije više stoljeæa, upravo na taj naèin obilježile one zemljovide, dodajuæi im nove informacije, iako priznajem da sve one zaštitnièke izreke iz Kur'ana vjerojatno nisu unaprijedile nièije spoznaje o tome


gdje se doista nalazi grob Vlada Tepe§a. Dakako, sve to mogle bi biti obiène gluposti. Posve je moguæe da je pokopan u samostanu na otoèiæu, kao što navodi rumunjska predaja, te da je ondje ostao u miru, kao prava dobra duša - što u stvarnosti nije bio.""Ali ti ne dijeliš taj stav."I ovaj put odgovorio je nakon kratkog oklijevanja. "Znanost mora dalje napredovati. Kako god bilo, to je neizbježno, na svim podruèjima.""Jesi li bio u Snagovu, da se nekako osobno uvjeriš?"Odmahnuo je glavom. "Nisam. Odustao sam od potrage."Odložio sam hladnu šalicu, pomno zagledan u njegovo lice. "Ali zadržao si dio informacija", rekao sam polagano, izražavajuæi pretpostavku.Ponovno je posegnuo za knjigama na najvišoj polici i izvukao zatvorenu smeðu omotnicu. "Naravno. Tko bi još posve uništio rezultate jednog istraživanja? Na temelju sjeæanja zabilježio sam sve što je bilo moguæe u vezi s onim trima kartama i saèuvao sam ostale bilješke, one koje sam napisao onog dana u arhivu."Neotvorenu omotnicu položio je na stol, izmeðu nas, i dodirnuo je nježnošæu koja, uèinilo mi se, nikako nije bila u skladu s užasima koji su se nalazili u njoj. Možda sam zbog te opreke, ili možda zbog toga što se proljetna veèer vani u meðuvremenu pretvorila u noæ, postao još nervozniji. "Ne smatraš li da bi to moglo biti prilièno opasno naslijeðe?""Svim srcem bih volio kada bih mogao odgovoriti negativno. Ali moguæe je daje opasno jedino u psihološkom smislu. Život je bolji, kvalitetniji i konkretniji, kada se nepotrebno ne bavimo užasima. Kao što znaš, ljudska je povijest prepuna zla i možda bismo o takvim dogaðajima trebali razmišljati s tugom i žaljenjem, a ne opèinjeno.POVJESNIÈARKA43Od tog vremena proteklo je toliko godina da se više èak i ne mogu posve pouzdati u sjeæanje na Carigrad, a nikada se nisam potrudio ponovno otiæi onamo. Osim toga, imam osjeæaj da sam odande ponio sve što mi je bilo potrebno.""Misliš... da nastaviš?""Da.""Ali ni danas ne znaš tko je mogao nacrtati kartu koja pokazuje gdje mu je grob? Ili gdje je bio...?""Ne..."Ispružio sam ruku prema smeðoj omotnici. "Ne bih li uz ovo trebao dobiti i nekakvu krunicu, ili nešto slièno, nekakvu hamajliju?""Uvjeren sam da æeš sa sobom moæi ponijeti svoju dobrotu, osjeæaj za moralno, kako god to htio nazvati... barem bih volio smatrati da je veæina nas sposobna za takvo što. Ja u džepu ne bih nosio èešnjak.""Ali nekakvo snažno mentalno protusredstvo...""Da. Pokušao sam s time." Na licu mu se odražavala tuga, gotovo sumorno raspoloženje. "Možda sam pogriješio što nisam iskoristio to drevno praznovjerje, ali bit æe da sam ipak racionalist, pa æu se toga i dalje držati."Prstima sam stisnuo omotnicu."Uzmi i svoju knjigu. Zanimljiva je i želim ti sreæu u nastojanjima da joj otkriješ izvor." Potom mi je dodao knjigu uvezanu u kožu, a meni se uèinilo da tuga koja se odražava na njegovu licu poništava vedrinu njegovih rijeèi. "Doði mi za dva tjedna, pa æemo se vratiti na trgovinu u Utrechtu."Vjerojatno sam u tom trenutku ubrzano zatreptao; èak mi je i vlastita disertacija zazvuèala nestvarno. "Da, svakako, u redu."Rossi je pospremio šalice, a ja sam, ukoèenih pokreta, spremio stvari u torbu."Još samo nešto..." reèe on, krajnje ozbiljno, kada sam se ponovno okrenuc/prema njemu."Da?""Više neæemo razgovarati o toj temi."44Elizabeth Kosiova"Neæe te zanimati kako napredujem?" Bio sam zaprepašten, osjeæajuæi se napušteno."Moglo bi se i tako reæi. Ne zanima me. Osim, dakako, ako ne upadneš u nevolje." Uhvatio me za ruku s uobièajenom naklonošæu. Na njegovu licu odražavala se istinska bol, što mi je bilo nešto posve novo. Nakon toga, uèinilo mi se, prisilio se na osmijeh."U redu", rekao sam."Za dva tjedna", doviknuo je gotovo vedro dok sam izlazio. "Donesi mi dovršeno poglavlje, jer inaèe..."Moj je otac zašutio. Bilo mi je neugodno, jer sam sa zaprepaštenjem uoèila da su mu se u oèima pojavile suze. Takve emocije sprijeèile bi moja daljnja pitanja èak i da nije ništa rekao. "Znaš, pisanje disertacije ti je zbilja užasna stvar",


reèe vedrim tonom. "Osim toga, vjerojatno i nismo trebali ulaziti tako duboko u prièu^onako je to prastara i zamršena prièa, a sve je na kraju, oèito, ispalo u redu, jer sjedim pred tobom, više nisam èak ni sablasni profesor, a i ti si tu..." Ubrzano je zatreptao; još se oporavljao. "I prièa tako završava sretno.""Ali možda izmeðu poèetka i završetka postoji još mnogo toga", uspjela sam nekako izustiti. Sunce mi je dopiralo samo do kože, ne i do kostiju, koje je zahvatio svjež povjetarac s mora. Istezali smo se i okretali èas ovamo èas onamo kako bismo razgledali grad pod sobom. Još jedna skupina turista polagano je prošla pokraj nas i sada stajala u jednom proširenju. Pokazivali su prema otocima, meðusobno se snimali. Ja sam naèas pogledala oca, no on je bio zagledan u more. Iza ostalih turista i veæ daleko ispred nas nalazio se muškarac kojeg dotada nisam primijetila. Polagano ali neumoljivo udaljavao se od nas, visok i širokih ramena, u tamnom vunenom odijelu. U tom smo gradu veæ viðali visoke muškarce u tamnome odijelu, no ovog nekako nisam mogla prestati gledati.5. glauauduæi da sam se u komunikaciji s ocem osjeæala toliko sputano, odluèila sam samostalno istražiti neke stvari, pa sam jednog dana nakon nastave otišla u sveuèilišnu knjižnicu. Razmjerno dobro vladala sam nizozemskim, a veæ sam godinama uèila francuski i njemaèki. Osim toga, knjižnica je raspolagala morem naslova na engleskom. Knjižnièari su bili vrlo ljubazni; veæ nakon dva stidljiva razgovora došla sam do željenog materijala: teksta nurnberških pamfleta o Drakuli koje je spomenuo otac. U knjižnici nije bilo izvornih izdanja - rijeè je o vrlo rijetkim primjercima, objasnio mi je postariji knjižnièar zadužen za srednjovjekovnu zbirku, no tekst je pronašao u zbirci srednjovjekovnih njemaèkih dokumenata prevedenih na engleski. "To te zanima, draga moja?" upitao me uz osmijeh. Imao je vrlo svijetlo, gotovo prozirno lice kakvo se katkada viða meðu Nizozemcima - izravan pogled plavih oèiju, kosa koja ne sijedi nego blijedi. Roditelji mojega oca, iz Bostona, umrli su dok sam još bila posve mala i uèinilo mi se da bih voljela imati djeda koji izgleda poput tog knjižnièara. "Johan Binnerts", rekao je još. "Potraži me kad god ti zatreba pomoæ."Rekla sam kako trebam upravo to, dank u, a on me potapšao po ramenu, a zatim se polagano udaljio. U praznoj sobi ponovno sam proèitala prvi dio iz svoje bilježnice:Ljeta Gospodnjeg 1456. Drakula je poèinio mnogo užasnih i neobiènih djela. Nakon što je imenovan vladarom Vlaške, dao je spaliti sve djeèake koji su u njegovu zemlju došli uèiti jezik, njih èetiri stotine. Dao je nabosti na kolac cijelu veliku obitelj, a mnoge46Elizabeth Kostovaje podanike dao gole zakopati do pupka, nakon èega su ih ubijali. Neke je dao peæi, a zatim im je bièem derao kožu.Pri dnu prve stranice nalazila se i bilješka, otisnuta toliko sitnim slovima da mije zamalo promakla. Kada sam bolje pogledala slova, uvidjela sam da je rijeè o objašnjenju pojma nabadanja na kolac. Vlad Tepe§, stajalo je ondje, taj je oblik muèenja preuzeo od Turaka. U njegovoj je praksi zašiljeni drveni kolac ulazio u tijelo, najèešæe kroz anus ili genitalije, i nastavljao prema gore, tako daje neki put izlazio kroz usta, a neki put kroz glavu.Još nekoliko trenutaka nastojala sam ne vidjeti te rijeèi; zatim sam još nekoliko minuta, zatvorivši knjigu, pokušala posve ih zaboraviti.Meðutim, cijeli taj dan, nakon što sam zatvorila bilježnicu i navukla kaput, te se spremila za povratak kuæi, najviše*pd svega nije me progonila ta sablasna slika Drakule, kao ni opis nabadanja na kolac, nego èinjenica da su se te stvari - po svemu sudeæi - uistinu dogodile. Èinilo mi se da æu, budem li pretjerano pomno slušala, èuti krikove djeèaka, ili one "velike obitelji" koja zajedno umire. Koliko je god pazio na to da steknem kvalitetno znanje s podruèja povijesti, otac mi ipak nije rekao jedno: užasni povijesni momenti doista su se dogodili. Danas, desetljeæima nakon toga, to mi je razumljivo. U takvu istinu može te uvjeriti jedino sama povijest. A kada jednom uvidiš istinu - kada je ugledaš vlastitim oèima - više ne možeš odvratiti pogled.Vrativši se kuæi, te sam veèeri osjeæala gotovo nadnaravnu snagu, te sam prisilila oca na razgovor. Zatekla sam ga u knjižnici. Èitao je, dok je gospoda Clay u kuhinji zveckala posuðem. Ušla sam u knjižnicu, zatvorila vrata i stala pred njega. U ruci je držao jedan od omiljenih romana Henryja Jamesa, a to je bio siguran znak daje izložen velikome stresu. Bez rijeèi sam stajala sve dok nije podigao pogled. "Hej, zdravo", rekao je i uz osmijeh potražio umetak kojim æe obilježiti gdje je stao. "Zadaæa iz matematike?" U pogledu sam mu veæ vidjela zabrinutost."Htjela bih da dovršiš prièu", rekla sam.Bez rijeèi je prstima lupkao po naslonu za ruku.POVJESNIÈARKA47"Zašto mi ne želiš više isprièati?" prvi put u životu osjeæala sam se kao da mu na neki naèin prijetim. Pogledao je knjigu koju je upravo zaklopio. Znala sam da sam prema njemu okrutna na naèin koji ne razumijem, ali kad sam veæ poèela taj prokleti posao, moram ga dovršiti. "Ne želiš da doznam odreðene stvari."


Na kraju je ipak podigao pogled prema meni. Lice mu je bilo neprobojno i tužno, bore još dublje pod svjetlom svjetiljke za èitanje. "Ne, ne želim.""Znam više nego što misliš", rekla sam, iako mi se odmah uèinilo da su to djetinjaste rijeèi; da me pitao, nikako mu ne bih voljela reæi što doista znam.Sklopio je dlanove pod bradom. "Znam da znaš", rekao je. "A zato što znaš nešto, koliko god to bilo malo, morat æu ti isprièati sve."Iznenaðeno sam ga pogledala. "Onda mi lijepo isprièaj", rekla sam, veæ gorljivim glasom.On ponovno spusti pogled. "Isprièat æu ti, i to èim budem mogao. Ali ne sve odjednom." Odjednom je izgubio nadzor: "Ne bih mogao podnijeti sve odjednom! Budi strpljiva..."Ali u njegovu je pogledu prije bilo molbe nego optužbe. Prišla sam mu i rukom mu obavila klonulu glavu.Ožujak u Toskani obièno je svjež i vjetrovit, no mojem se ocu uèinilo da smo nakon èetiri dana sastanaka - njegov posao za mene su oduvijek bili "sastanci" - u Milanu zaslužili kratak izlet u prirodu. Ovaj ga put nisam morala moliti da me povede na put. "Firenca je predivna, osobito izvan sezone", rekao mi je jednog jutra, kada smo automobilom iz Milana krenuli prema jugu. "Volio bih da je uskoro razgledaš. Prvo æeš morati malo podrobnije upoznati njezinu povijest i slikarstvo, da bi mogla istinski uživati. Ali najèudesnija je upravo toskanska priroda. Pravi odmor za oèi, iako je istodobno i toliko uzbudljiva... vidjet æeš."Kimnula sam, udobno smještena na suvozaèkome sjedalu unajmljenog Fiata. Oèeva ljubav prema slobodi bila je zarazna i meni se strašno sviðalo kako otpušta kravatu i ovratnik kad god bismo krenuli prema novome odredištu. Automobil je jedva èujno brujao na ravnoj sjevernjaèkoj autocesti. "Osim toga, veæ godinama obeæajem Massimu i Giuliji da æemo doæi. Ne bi mi oprostili da ih ne posjetimElizabeth Kos tov akad sam veæ ovako blizu." Naslonio se i ispružio noge. "Malko su èudni... ekscentrièni, to bi vjerojatno bio najtoèniji opis, ali vrlo dobri i ljubazni. Može?""Rekla sam da može", odgovorila sam. Bila bih više voljela ostati nasamo s ocem nego posjeæivati neznance, u èijem sam društvu uvijek pokazivala priroðenu stidljivost, no èinilo mi se da se doista želi vidjeti s dugogodišnjim prijateljima. Bilo kako bilo, blago i jednolièno vibriranje automobila veæ me uspavljivalo; bila sam umorna od putovanja vlakom. Tog sam jutra oboljela: pojavilo se uzbunjujuæe zakašnjelo blago krvarenje koje je veæ dulje brinulo mojeg lijeènika i zbog kojeg mi je gospoða Clay u kovèeg s nelagodom strpala hrpu pamuènih uložaka. Kad sam prvi put ugledala trag promjene, u nužniku u vlaku, u oèi su mi od iznenaðenja navalile suze, kao da me netko ranio; mrlja na mojim udobnim i nimalo elegantnim gaæicama izgledala je poput traga ubojièina palca. Ocu nisam ništa spomenula. Rijeène doline i daleke uzvisine na kojima su se vidjela sela pretvorili su se u nejasnu panoramu koja je promicala uz automobilski prozor, a zatim se sve zamaglilo. Bila sam pospana još i u vrijeme objeda, koji smo pojeli u mjestašcu koje se sastojalo od kavana i mraènih barova, na èijim su se ulicama maèke klupèale i protezale pred vratima.Ali kada smo veæ u suton krenuli uzbrdo, prema jednome od dvadeset gradiæa na uzvisinama, koji su se oko nas natiskivali poput motiva na nekoj fresci, uvidjela sam da sam se posve razbudila. Veèer su obilježili vjetar i tmasti oblaci koji su brzo promicali nebom, ali izmeðu kojih se nazirao i zalazak sunca na obzoru - u smjeru Sredozemnog mora, rekao je moj otac, prema Gibraltaru i drugim mjestima koja æemo jednom možda posjetiti. Nad nama je bio gradiæ podignut na kamenim štulama, gotovo okomitih ulica i prolaza s uskim kamenim stubama. Moj je otac bez prekida skretao, vodio maleni automobil èas ovamo, èas onamo, pa smo tako jednom prošli i pokraj vrata jedne trattorije kroz koja je svjetlo padalo na vlažnu kamenu ulicu. Zatim smo se poèeli oprezno spuštati niz suprotnu stranu brijega. "Ako se ne varam, morala bi biti ovdje." Izmeðu mraènih èempresa nalik na stražare skrenuo je na zemljani put s dubokim tragovima kotaèa. "Villa Montefollinoco, u Monteperdutu. Grad se zove Monteperduto, sjeæaš se, zar ne?"Sjetila sam se. Na karti smo ga potražili još za doruèkom, a moj je otac prstom prešao cijeli put, pokraj šalice s kavom: "Siena... nekaPOVJESNIÈARKA49ti posluži kao središnja toèka. Siena je u Toskani. Onda ulazimo u Umbriju, samo na nekoliko kilometara. A tu je Montepulciano, glasovito drevno mjesto, dok je na susjednoj uzvisini naše odredište, Monteperduto." Ti su mi se nazivi u glavi stopili u jedan, no monte i,naèi brdo ili planina, a nalazili smo se medu gorama prikladnima za veliku kuæu lutaka, malim obojenim planinama, nalik na djecu Alpa, koje sam sad veæ proputovala drugi put.U sve gušæoj tami vila se doimala malenom, nalik na nisku seosku kuæu od neobraðenog kamena, s mnoštvom èempresa i maslina natisnutih oko crvenkastih krovova, te s dvama zakošenim kamenim stupovima koji su oznaèavali


stazu pred ulazom. Na prozorima u prizemlju vidjelo se svjetlo, a ja sam odjednom shvatila da sam gladna, umorna i puna mladenaèke razdražljivosti koju æu morati sakriti pred domaæinima. Otac je iz prtljažnika izvadio stvari, a ja sam krenula za njim kada se našao na stazi. "Èak je i zvono još na istome mjestu", rekao je zadovoljno te povukao kratki konopac kod ulaza te u tami zagladio kosu.Muškarac se na vratima pojavio poput tornada; odmah je snažno zagrlio mog oca, svom ga snagom pljesnuvši po leðima, gromoglasno ga cmoknuo u oba obraza, malko se pretjerano sagnuo da mi stisne ruku. Imao je divovski topli dlan, koji mi je položio na rame i poveo me unutra. U predvorju, s niskim gredama i mnoštvom starog pokuæstva, riknuo je poput kakve životinje: "Giulia! Giulia! Brzo! Važni gosti! Doði odmah!" Engleski je govorio žestoko i strastveno, samouvjereno, snažno i buèno.Prema nasmiješenoj visokoj ženi koja se pojavila, odmah sam osjetila naklonost. Kosa joj je bila sijeda, ali se sjajila poput srebra, zaèešljana unatrag i uèvršæena ukosnicama, tako da joj se jasno vidjelo cijelo izduženo lice. Nasmiješila mi se i nije se sagnula prema meni. Ruka joj je bila topla, kao i u njezina supruga. Poljubila je oca u oba obraza i stala odmahivati glavom, istodobno mu se obraæajuæi na blagom talijanskom. "A ti," rekla je, obrativši mi se na engleskome, "moraš dobiti svoju sobu, i to dobru, može?""Može", složila sam se, jer mi se to odmah svidjelo. Nadala sam se da æu biti na sigurnome, u blizini oèeve sobe i da æu imati pogled na dolinu iz koje smo se jedva uspeli.Elizabeth KostovaNakon veèere u blagovaonici èiji su pod pokrivale velike kamene ploèe, odrasli su se naslonili i uzdahnuli. "Giulia," rekao je moj otac, "iz godine u godinu sve bolje kuhaš. Postala si jedna od najveæih talijanskih kuharica.""Gluposti, Paolo." Njezin je engleski odzvanjao prizvucima Ox-forda i Cambridgea. "Uvijek prièaš gluposti.""Možda je stvar u chiantiju. Dopusti da pogledam bocu." "Dopusti da ti napunim èašu", prekine ga Massimo. "A što ti uèiš, ljupka kæeri?""U školi uèimo sve osnovne predmete", odgovorila sam èedno."Èini mi se daje zanima povijest", reèe im moj otac. "Osim toga, izvrsno se snalazi u obilasku znamenitosti.""Povijest?" Massimo ponovno napuni Giulijinu, a zatim i svoju èašu: vino je bojom podsjeæalo na rubin, na tamnu krv. "Kao tebe i mene, Paolo. Tvojem smo ocu nadjenuli to ime", èibjasni mi tada, "jer ne podnosim ta vaša dosadna anglofonska imena. Žalim, ali jednostavno ih ne podnosim. Paolo, prijatelju moj, znaš da sam mogao umrijeti na licu mjesta kad su mi rekli da si odustao od akademske karijere da bi mogao pregovarati od nemila do nedraga. Znaèi, više voli prièati nego èitati, rekao sam samome sebi. Svijet je izgubio velikog znanstvenika, tvog oca." Dao mi je pola èaše vina, i ne pitavši mog oca, u èašu dodavši i nešto vode iz vrèa koji je stajao na stolu. Sada sam prema njemu osjeæala veliku naklonost."Sad veæ prièaš gluposti", rekao je moj otac zadovoljno. "Volim putovati, eto, to volim.""Ah." Massimo odmahne glavom. "A vi ste, signor professore, jednom rekli da æete biti najveæi na svijetu. U redu, znam, ne može se reæi da tvoja zaklada nije postigla èudesan uspjeh...""Treba nam mir i diplomatsko prosvjetljenje, a ne nova istraživanja u vezi s nevažnim malim pitanjima do kojih više nikome nije stalo", uzvrati moj otac s osmijehom. Giulia upali fenjer na komodi i iskljuèi elektriènu rasvjetu. Zatim ga prenese na stol i poène rezati tortu u koju sam dotada nastojala ne zuriti. Površina torte pod nožem je blistala poput opsidijana."U povijesti nema malih pitanja." Massimo mi namigne. "Osim toga, èak je i veliki Rossi rekao da si mu bio najbolji student, a mi ostali nikako ga nismo uspijevali zadovoljiti."POVJESNIÈARKA51"Rossi!"Rijeè mije izletjela iz usta prije nego što sam se uspjela svladati. Otac, koji je jeo tortu, s nelagodom me pogleda."Znaèi da znate legende o oèevim akademskim uspjesima, mlada damo?" Massimo u usta strpa divovski komad èokoladne torte.Otac me ponovno naèas pogleda. "Isprièao sam joj nekoliko prièa o tim vremenima", reèe. Nije mi promakla skrivena nota upozorenja u njegovu glasu. Meðutim, veæ trenutak poslije uèinilo mi se da ju je namijenio Massimu, a ne meni, buduæi da sam se od sljedeæih Massimovih rijeèi naježila, prije nego što je moj otac naglo skrenuo razgovor na politiku."Jadni Rossi", rekao je Massimo. "Divan èovjek tako tragiène sudbine. Neobièno je kad pomisliš da netko koga si osobno poznavao može tako jednostavno nestati... ispariti."Sutradan ujutro sjedili smo na suncem okupanoj piazzi na najvišoj toèki gradiæa, u zakopèanim jaknama, s brošurama u rukama, i promatrali dvojicu djeèaka koji su, kao i ja, trebali biti u školi. Vikali su i dodavali se nogometnom loptom


pred crkvom, a ja sam strpljivo èekala. Èekala sam cijelo jutro, dok smo obilazili mraène kapelice "s elementima Brunelleschija", prema neodreðenome i dosadnome tekstu u vodièu, te Palazzo Pubblico, èija je prijemna odaja stoljeæima služila kao gradska žitnica. Otac je uzdahnuo i dao mi jednu od dvije Orangine u onim zgodnim boèicama. "Pitat æeš me nešto", rekao je, pomalo neraspoloženo."Ne, samo me zanima stoje bilo s profesorom Rossijem." Uvukla sam slamku u boèicu."Tako sam i mislio. Massimo baš i nije imao takta..."Užasavala sam se odgovora, no morala sam pitati. "Je li profesor Rossi umro? Na to je mislio kada je rekao da je nestao?"Otac pogleda prema suprotnoj strani osunèanog trga, prema kavanama i mesnicama. "Da. Ne. No, da, prièa je vrlo tužna. Doista te zanimaju pojedinosti?"Kimnula sam. Otac je naèas pogledao oko sebe. Sjedili smo na kamenoj klupi koja je stršala iz jedne od lijepih starih palaèa. Osim onih brzonogih djeèaka, na trgu nije bilo nikoga. "U redu", rekao je na kraju.6. glauanaš, rekao je moj otac, one veèeri kada mi je dao svežanj papira, Rossija sam ostavio nasmiješenog, na vratima njegova ureda, a kada sam se okrenuo, nekako me obuzeo osjeæaj da bih ga trebao zadržati ili se vratiti i još malo razgova«ati. Znao sam da je to tek plod našeg neobiènog razgovora, najèudnijeg razgovora u mojem životu, pa sam samo prešao preko toga. U tom trenutku naišla su još dvojica postdiplomaca s našeg odsjeka, zaokupljeni razgovorom, te su pozdravili Rossija prije nego što je zatvorio vrata, a zatim se stali žurno spuštati stubama iza mene. Zahvaljujuæi njihovu živahnom razgovoru, stekao sam dojam da se život i dalje odvija uobièajenim tempom, no ipak sam osjeæao odreðenu nelagodu. Nisam uspijevao prestati misliti na onu knjigu sa zmajem, koju sam držao u torbi za spise, a Rossi mi je još dodao onaj zatvoreni omot s bilješkama. Pitao sam se bi li ih trebao pregledati još iste veèeri, sam za radnim stolom u svom minijaturnom stanu. Bio sam iscrpljen; èinilo mi se da nemam snage suoèiti se s time što ondje piše.Osim toga, nekako sam slutio da æe mi danje svjetlo, jutro, donijeti novo samopouzdanje i malo više razuma. Kada se probudim, možda više neæu vjerovati Rossijevoj prièi, iako sam, s druge strane, bio uvjeren da æe me progoniti, vjerovao u nju ili ne vjerovao. Kako uopæe, pitao sam se - sada veæ vani, prolazeæi pod Rossijevim prozorima i nehotice pogledavajuæi prema svjetlu njegove svjetiljke - kako uopæe ne vjerovati mentoru u vezi s neèim što se odnosi na njegov znanstveni rad? Ne bih li tako u pitanje doveo naš cjelokupan zajednièki rad? Prisjetio sam se prvih poglavlja svoje disertacije, hrpe pomno dotjeranog rukopisa na stolu kod kuæe, i zadrhtao. Ako nej iPOVJESNIÈARKA53vjerujem u Rossijevu prièu, možemo li uopæe nastaviti suraðivati? Hoæu li morati zakljuèiti da je poludio?Možda sam upravo zbog èinjenice da sam, prolazeæi pod njegovim prozorima, mislio na Rossija postao tako intenzivno svjestan još ukljuèene svjetiljke. Bilo kako bilo, hodao sam po krugovima svjetla koji su s prozora padali na ulicu, zaputivši se prema svome stanu, kada su ti krugovi doslovce nestali pod mojim nogama. Sve se zbilo u djeliæu sekunde, ali preplavio me užas, tako da sam zadrhtao cijelim tijelom. U jednom trenutku bio sam se posve izgubio u mislima, našao se u polju svjetla njegove svjetiljke na ploèniku, a veæ trenutak poslije stajao sam kao ukopan. Gotovo istovremeno shvatio sam dvije stvari. Prvo, nikada dotada nisam vidio to svjetlo na tom dijelu ploènika, izmeðu gotièkih sveuèilišnih zdanja, iako sam tom ulicom prošao možda i tisuæu puta. Nisam ga vidio jer još nikada nije bilo vidljivo. A sada se vidjelo jer se sva ulièna rasvjeta odjednom ugasila. Ulica je bila pusta i jedini zvuk bio je odjek mojeg posljednjeg koraka. A osim tih isprekidanih mrlja svjetla iz radne sobe u kojoj smo razgovarali samo desetak minuta ranije, ulicom je vladala posvemašnja tama.Drugo, iako se to nešto pojavilo praktièki istovremeno kad i prva spoznaja, dogodilo mi se nešto zbog èega sam stao kao paraliziran. To nešto obuzelo mi je vid, a ne um ili instinkte. U tom trenutku, kada sam kao ukopan zastao na tom osvijetljenom mjestu, toplo i blago svjetlo s prozora mojega mentora jednostavno je nestalo. Možda æe ti se uèiniti da to zvuèi nekako normalno: završilo je radno vrijeme, a profesor na odlasku gasi svjetlo i ulica na kojoj se rasvjeta privremeno pokvarila ostaje u tami. Ali ukupno djelovanje tog trenutka nije bilo ni približno takvo. Nisam imao osjeæaj da je netko s druge strane ugasio obiènu stolnu svjetiljku. Èinilo mi se da je nešto projurilo površinom prozora iza mene i zakrilo izvor svjetla. Ulica se tada našla u potpunome mraku.Na trenutak sam prestao disati. Užasnut i nezgrapnih pokreta, okrenuo sam se, ugledao tamne prozore, praktièki nevidljive ponad mraène ulice, i nekako instinktivno potrèao prema njima. Vrata kroz koja sam maloèas izišao bila su zakljuèana. I svi ostali prozori bili su mraèni. U to doba vrata vjerojatno ostaju automatski zakljuèana iza onoga tko iziðe - to je svakako normalno. Stajao sam i oklijevao, veæ mislio kako æu potrèati prema drugim vratima, kada se ponovno


54Elizabeth Kostovaukljuèila ulièna rasvjeta, a ja sam gotovo osjetio stid. Onoj dvojici studenata koji su hodali iza mene nije bilo ni traga ni glasa; vjerojatno su se, mislio sam, udaljili u suprotnome smjeru.No sada je naišla druga skupina studenata; svi su se smijali, ulica više nije bila pusta. Sto ako Rossi za koji trenutak iziðe, što je zapravo neizbježno nakon što je ugasio svjetlo i zakljuèao vrata ureda, i zatekne me kako ondje èekam? Rekao je da više ne želi raspravljati o temi o kojoj smo razgovarali. Kako bih mu objasnio svoje iracionalne strahove, ondje, na pragu, kada je navukao zastor na tu temu - možda èak i na sve morbidne teme? Postiðen, okrenuo sam se i požurio kuæi. Ostavivši omotnicu u torbi, neotvorenu, prespavao sam noæ, premda vrlo nemirno.Sljedeæa dva dana imao sam puno posla i nisam si dopustio da pogledam Rossijeve papire; štoviše, odluèio sam iz misli izbaciti sve što imalo podsjeæa na ezoteriju. Stoga sam se silno iznenadio kada me kasno poslije podne drugoga dana u knjižnici presreo jedan kolega. "Èuo si za Rossija?" upitao je, šèepavši me za nadlakticu i okrenuvši me u prolazu. "Paolo, èekaj!" Da, ispravno si zakljuèila - bio je to Massimo. Još na postdiplomskome bio je krupan i glasan, možda i glasniji nego danas. Uhvatio sam ga za ruku."Rossija? Što? Što je bilo?""Nema ga. Nestao je. Policija pretražuje njegov ured."Otrèao sam do zgrade, koja je sada izgledala posve uobièajeno. Unutra je bilo sparno od poslijepodnevnog sunca, prepuno studenata koji su izlazili iz predavaonica. Na prvome katu, pred Rossijevim uredom, jedan je policajac razgovarao s proèelnikom odsjeka i nekolicinom muškaraca koje sam tada vidio prvi put. Kada sam stigao do ulaza, dvojica muškaraca u tamnim sakoima izlazila su iz profesorove radne sobe. Zakljuèali su vrata i zaputili se prema stubama i predavaonicama. Probio sam se kroz gužvu i obratio se policajcu. "Gdje je profesor Rossi? Što mu se dogodilo?""Poznajete ga?" upitao je policajac, podigavši pogled s notesa."On mi je mentor. Bio sam ovdje prekjuèer naveèer. Tko kaže da je nestao?"Proèelnik mi je prišao i stisnuo mi ruku. "Znate nešto o tome? U podne nas je nazvala njegova kuæna pomoænica i rekla da ni prošle ni pretprošle veèeri nije došao kuæi - nije tražio ni veèeruPOVJESNIÈARKA55ni doruèak. Kaže da se tako nešto još nije dogodilo. Danas poslije podne nije došao na sastanak odsjeka, a nije se prethodno javio. Ni to se još nikada nije dogodilo. Jedan student došao nam je reæi da mu je ured zakljuèan u vrijeme kada su imali dogovoren susret, za radnoga vremena, te da se Rossi nije pojavio. Danas nije održao predavanje, pa sam na kraju dao otvoriti vrata.""Zatekli ste ga unutra?" Trudio sam se kontrolirati disanje."Ne."Omamljeno sam se progurao prema Rossijevim vratima, no policajac me uhvatio za nadlakticu. "Samo polako", rekao je. "Kažete da ste prekjuèer bili ovdje?""Da.""Kada ste ga posljednji put vidjeli?" "Oko pola devet.""Jeste li u to doba ovdje vidjeli nekog drugog?"Zamislio sam se. "Da, dvojicu studenata s našeg odsjeka - Ber-tranda i Eliasa, èini mi se. Istodobno smo izišli.""Odlièno. Provjerite to", rekao je policajac jednome od pomoænika. "Je li se profesor Rossi na neki naèin ponašao neobièno?"A što sam mogao reæi? Zapravo jest - rekao mi je da vampiri doista postoje, da meðu nama živi grof Drakula, da sam zbog njegova istraživanja možda naslijedio prokletstvo, te da sam onda još vidio kako je njegovo svjetlo zakrilo nešto nalik na diva..."Nije", odgovorio sam. "Našli smo se u vezi s mojom disertacijom i razgovarali približno do pola devet.""Zajedno ste izišli?""Ne. Ja sam otišao prvi. Otpratio me do vrata i zatim se vratio u ured.""Jeste li na odlasku negdje u blizini zgrade uoèili nekoga ili nešto sumnjivo? Jeste nešto èuli?"Ponovno sam malo oklijevao. "Ne, ništa. No, dobro, ulica se nakratko zamraèila. Rasvjeta se ugasila.""Da, imamo tu informaciju. Ali niste ni èuli ni vidjeli nešto što bi bilo neuobièajeno?""Nisam."56Elizabeth Kostova


"Koliko sada znamo, vi ste posljednji vidjeli profesora Rossija", ustrajao je policajac. "Dobro razmislite. Je li rekao ili uèinio nešto èudno? Je li spominjao deprimiranost, samoubojstvo, nešto slièno tome? Je li spominjao neki odlazak, recimo putovanje...?""Ne, ništa slièno", rekao sam iskreno. Nakon što je sve zapisao, obratio se proèelniku. "Možete nam jamèiti za ovog mladiæa?""Svakako se toèno predstavio.""U redu", rekao je policajac meni. "Uæi æete sa mnom i reæi mi vidite li što neuobièajeno. Osobito ako je nešto drukèije u odnosu na preksinoæ. Ne dirajte ništa. Iskreno govoreæi, u veæini sluèajeva na kraju se pokaže daje stvar u neèemu predvidivome, hitnom obitelj-skome problemu ili malome slomu zbog premorenosti - vjerojatno æe se vratiti za dan-dva. To sam viðao veæ tisuæama puta. Ali kada na stolu ima krvi, jednostavno ništa ne možemo prepustiti sluèaju."Krv na stolu? Osjetio sam kako mi popuštaju koljena, ali sam se prisilio da polagano krenem za policajcem. Soba je izgledala jednako kao i kad god sam, više desetaka puta, u njoj boravio tijekom dana: uredna, ugodna, namještaja pomno razmještenog tako da upravo poziva gosta, knjiga i papira na urednim hrpama na stolovima. Naèinio sam još nekoliko koraka. Na stolu, na Rossijevu žutosmeðem papiru za upijanje, nalazila se tamna lokvica, koja se još davno proširila i upila u podlogu. Policajac mije položio ruku na rame, kao da me želi pridržati. "Gubitak krvi sam po sebi nije bio dovoljan da prouzroèi smrt", rekao je. "Možda mu je jaèe potekla krv iz nosa ili je došlo do nekog drugog krvarenja. Je li profesoru Rossiju za kojeg vašeg susreta curila krv iz nosa? Je li te veèeri izgledao bolesno?""Ne", rekao sam. "Nikad nisam vidio da krvari... i nikad mi nije govorio o zdravlju." Tada sam iznenada, užasavajuæe jasno, uvidio da sam o našim susretima govorio kao o neèemu što je zauvijek završilo. Grlo mi se stisnulo od navale emocija kada sam se sjetio kako je Rossi vedro i veselo stajao na vratima dok sam odlazio. Je li se nekako porezao - možda èak i namjerno? - u trenutku nestabilnosti - a zatim istrèao iz sobe i zakljuèao vrata? Pokušavao sam zamisliti kako bunca u parku, možda promrzao i gladan, ili kako je ušao u autobus za neko nasumièno odabrano odredište. I ništa nije odgovaralo mojoj predodžbi o njemu. Rossi je bio èvrst karakter, smiren i mentalno zdrav da nije mogao biti zdraviji.POVJESNIÈARKA57"Dobro pogledajte sve." Policajac je povukao ruku s mog ramena. Prodorno me promatrao, a ja sam osjeæao kako proèelnik i ostali stoje na vratima iza nas. Tada mi je sinulo da, ako je netko ubio Rossija, do trenutka u kojem se ne dokaže suprotno, ostajem meðu osumnjièenicima. No Bertrand i Elias potvrdit æe moju prièu, kao i ja njihovu. Redom sam piljio u sve predmete u sobi, kao da želim proniknuti u njihovu bit. To mi je donijelo samo nove frustracije; sve je bilo stvarno, normalno, uobièajeno, a Rossija više jednostavno nije bilo."Ne", rekao sam na kraju. "Ne vidim nikakve promjene." "U redu." Policajac me tada okrenuo prema prozorima. "U tom sluèaju, pogledajte gore."Na bijelome stropu iznad pisaæeg stola, visoko nad nama, tamna mrlja dugaèka desetak centimetara protezala se u stranu, kao da pokazuje prema neèemu što se nalazi vani. "Èini se da je i to krv. Samo polako; još ne znamo je li profesorova. Strop je previsok i teško se doseže, èak i s onih sklopivih ljestava. Sve æemo dati na ispitivanje. A sada dobro razmislite. Je li Rossi spominjao kakvu pticu koja mu je te veèeri uletjela u ured? Jeste li na odlasku èuli kakve zvukove, kao da nešto ulazi? Sjeæate li se je li prozor bio otvoren?""Ne", odgovorio sam. "Nije spomenuo ništa slièno. A pouzdano znam da su prozori bili zatvoreni." Nisam uspijevao odvojiti pogled od mrlje; èinilo mi se da bih, samo ako budem piljio dovoljno dugo i intenzivno, možda u tom užasnom hijeroglifu mogao nešto ipak išèitati."Više puta dogaðalo se da ptica uðe u ovu zgradu", zaèuo se proèelnikov glas s vrata. "Golubovi. S vremena na vrijeme uðu kroz krovne prozore.""I to je jedna od moguænosti", rekao je policajac. "Iako nismo pronašli izmet, to ne možemo iskljuèiti.""Ili možda šišmiši", rekao je proèelnik. "Što kažete na šišmiše? U ovim starim zgradama vjerojatno žive raznorazna stvorenja.""No da, to je druga moguænost, osobito ako je Rossi pokušao nešto udariti metlom ili kišobranom, pa tako ranio životinju", rekao je jedan drugi profesor s vrata."Jeste li ovdje ikada vidjeli nešto nalik na šišmiša ili pticu?" upitao je policajac, ponovno se obrativši meni.58Elizabeth KostovaTrebalo mije nekoliko trenutaka da oblikujem rijeè od dva glasa i nekako je protisnem kroz suhe usne. "Ne", rekao sam, ali gotovo i nisam shvaæao pitanje. Pogled mi je napokon došao do unutarnje strane tamne mrlje i mjesta od


kojeg kao da se odvajala. Na najvišoj polici, meðu ostalim njegovim "neuspjesima", nedostajala je jedna knjiga. Na mjestu na koje je dvije veèeri ranije vratio onu zagonetnu knjigu, sada se meðu ostalim knjigama nazirala uska crna praznina.Kolege su me izvodili iz ureda, tapšali me po leðima i govorili da se ne smijem brinuti. Sigurno sam bio bijel kao zid. Obratio sam se policajcu, koji je iza nas zakljuèavao vrata. "Postoji li moguænost daje profesor Rossi veæ negdje u bolnici, ako se nekako porezao ili ako ga je netko ozlijedio?"Samo je odmahnuo glavom. "Provjerili smo. Nema mu traga. Zašto? Mislite da se mogao nekako ozlijediti? Èini mi se 4a ste rekli da nije izgledao kao da bi se mogao ubiti i da nije bio deprimiran.""Oh, nije." Duboko sam uzdahnuo i ponovno osjetio kako gubim tlo pod nogama. Strop je ionako previsok da bi ga umrljao ruènim zglobovima - to je bila jedina nevesela utjeha."No, da, ljudi, idemo dalje." Obratio se proèelniku i njih su dvojica nastavili tiho razgovarati. Mnošto koje je dotada stajalo pred vratima poèelo se razilaziti, a ja sam krenuo ispred njih. Više od svega trebalo mi je mirno mjesto gdje æu sjesti.Meni najdražu klupu u glavnome brodu sveuèilišne knjižnice još su grijale posljednje zrake poslijepodnevnog proljetnog sunca. Oko mene se nalazilo troje-èetvero studenata. Èitali su ili prigušeno razgovarali. Osjetio sam kako mi taj dobro poznati mir akademskog utoèišta prožima kosti. Velika dvorana knjižnice imala je obojene prozore. Neki od njih gledali su na èitaonice, te hodnike i dvorišta nalik na samostan, tako da sam vidio kako se ljudi kreæu i unutra i vani, kako uèe za velikim hrastovim stolovima. Uobièajeni radni dan primicao se završetku; sunce æe ubrzo napustiti kamene ploèe pod mojim nogama i svijet obaviti sutonom - bit æe to znak daje od mojeg razgovora s mentorom proteklo èetrdeset osam sati. U tim trenucima prostorom su još prevladavali uèenje i aktivnost, odupiruæi se rubovima tame.POVJESNIÈARKA59Moram ti reæi da sam u to vrijeme, kad bih uèio, najviše volio biti posve sam, u redovnièkoj tišini, kako me ništa ne bi uznemiravalo. Veæ sam ti opisao odjeljke u kojima sam najèešæe radio, na višim katovima s pohranjenim knjigama, gdje sam imao vlastito utoèište i gdje sam pronašao onu neobiènu knjigu koja mi je gotovo preko noæi izmijenila i život i misli. Dva dana ranije u to vrijeme ondje sam èitao i uèio, zaokupljen poslom i opušten, spremao se pokupiti knjige o Nizozemskoj i žurno otiæi na ugodan razgovor s mentorom. Razmišljao sam jedino o tome što su Heller i Herbert godinu prije napisali o gospodarskoj povijesti Utrechta, te kako bih mogao opovrgnuti njihove navode u svome èlanku, možda èak èlanku lukavo pripremljenom na temelju moje vlastite disertacije.Ako sam i zamišljao neki dio prošlosti, tada sam zapravo u mislima gledao one nedužne, blago pohlepne Nizozemce koji raspravljaju0 problemèiæima svojih gilda, ili ustoboèeni stoje na vratima ponad kanala, gledajuæi kako radnici prebacuju novi sanduk s robom na najviši kat kuæe pretvorene u skladište. Ako su mi se i ukazivale neke vizije prošlosti, vidio sam samo ta ružièasta lica, lica svježa zahvaljujuæi moru, sjajna èela, spretne ruke, èuo škripu njihovih elegantnih brodova, osjeæao miris mirodija, katrana i otpadnih voda u pristaništu i uživao u odvažnoj genijalnosti njihova kupovanja i robne razmjene.No povijest, èini se, može biti nešto posve drugo, krvava mrlja èija bol ni preko noæi, pa ni tijekom stoljeæa, ne blijedi.Tako æu tog dana prouèavati nešto posve drugo - nešto posve novo meni, ali ne i Rossiju i mnogima koji su se probijali kroz isti mraèni gustiš. To novo istraživanje htio sam poèeti uz vedar žamor i buku glavne dvorane, a ne meðu nijemim policama meðu kojima se tek povremeno èuju umorni koraci na nekim dalekim stubama. Sljedeæu fazu povjesnièarskog života htio sam otvoriti pred nedužnim oèima mladih antropologa, prosijedih knjižnièara, osamnaestogodišnjaka koji misle na skvoš ili nove bijele tenisice, nasmiješenih dodiplomskih studenata1 bezopasno skrenulih umirovljenih profesora - cjelokupnog prometa tipiènog za veèer na sveuèilištu. Još sam jednom pogledao dvoranu Prepunu užurbanosti, osunèana mjesta koja su ubrzano nestajala, yrata na glavnome ulazu koja su se neprestano otvarala i zatvarala, okreæuæi se na bronèanim šarkama. Zatim sam uzeo ofucanu torbu60Elizabeth Kostovai iz nje izvukao pretrpanu tamnu omotnicu na kojoj je jednostavan natpis ispisao sam Rossi: SAÈUVAJ ZA SLJEDEÆU.Za sljedeæu? Dva dana ranije nisam pobliže pogledao omot. Je li te informacije namjeravao saèuvati za sljedeæu priliku u kojoj æe se namjeriti na taj projekt, tu mraènu utvrdu? Ili sam ja ta "sljedeæa osoba", "sljedeæa žrtva"? Je li to dokaz njegove ludosti?Otvorivši je, u omotnici sam ugledao hrpu papira razlièite debljine i velièine. Mnogi papiri bili su blijedi i krhki od


stajanja, dio njih fini tanki pelir, gusto natipkanih redaka. Velika kolièina materijala. Morat æu ih raširiti, zakljuèio sam. Prišao sam najbližem stolu boje meda u blizini abecednog kataloga. U dvorani se još nalazilo mnoštvo ljudi. Sve su to bili prijateljski naklonjeni neznanci, no ipak sam se praznovjerno osvrnuo prije nego što sam izvukao dokumente i posložio ih po stolu.Dvije godine ranije u rukama sam imao dio rukoffisa sira Tho-masa Morea, kao i dio pisama starijeg Albrechta iz Amsterdama, dok sam u nešto skorije vrijeme pomagao pri katalogizaciji zbirke flamanskih poslovnih knjiga iz osamdesetih godina 17. stoljeæa. Kao povjesnièar, znao sam daje redoslijed arhivske grade važan element dostupnih spoznaja. Izvukavši olovku i papir, redom sam popisivao dokumente kako sam ih vadio. Prvi Rossijev dokument, koji sam zatekao na vrhu hrpe, bili su oni fini tanki listovi. Rijeèi nisu mogle biti natipkane pomnije i urednije, a sve je bilo izneseno manje-više u obliku pisama. Oprezno sam ih držao na okupu, samome sebi ne dopuštajuæi da ih pomnije promotrim.Drugi dokument bio je zemljovid, nacrtan rukom, pažljivo no pomalo nevjesto. Papir je veæ poèeo blijedjeti, a oznake i nazivi jedva su se razabirali na debelome papiru iz bilježnice, uèinilo mi se strane proizvodnje, oèito istrgnutome iz nekog starog bloka. Uslijedila su još dva zemljovida. Nakon njih tri lista raštrkanih bilježaka ispisanih rukom, tintom i posve èitljivih veæ na prvi pogled. I njih sam ostavio na jednoj hrpi. Nakon toga naišao sam na otisnutu brošuru koja je turiste pozivala u "Romantiènu Rumunjsku", na engleskome. Na temelju secesijskih ukrasa, pomislio sam da potjeèe iz dvadesetih ili tridesetih godina 20. stoljeæa. Potom sam došao do dva raèuna za boravak u hotelu i konzumirane obroke. Iz Istanbula. Zatim na veliku i staru auto-kartu Balkana, nemarno otisnutu u dvije boje.POVJESNIÈARKA61Posljednja je bila malena žuto-bijela omotnica, zalijepljena i bez oznaka. Nju sam odložio na stranu, junaèki ne dodirnuvši preklop.I to je bilo sve. Veliku smeðu omotnicu pregledao sam uzduž i poprijeko, èak je i protresao, kako mi ne bi promakla ni uginula mušica. I tada se u meni iznenada (i prvi put) pojavio osjeæaj koji æe me pratiti tijekom svih daljnjih napora i muka koji æe se od mene tražiti: osjetio sam Rossijevu nazoènost, njegov ponos zbog moje temeljitosti, kao da njegov duh živi i obraæa mi se posredovanjem pomnih metoda kojima me nauèio. Znao sam da je u istraživanju graðe bio brz, ali i da ništa nije zlorabio, da nikada nije ništa zanemario - ni jedan jedini dokument, nijedan arhiv, koliko god bio udaljen, i nijednu ideju, koliko god bila nepopularna u krugovima njegovih kolega. Zahvaljujuæi èinjenici daje nestao i - pomislio sam veæ gotovo izbezumljeno - tome što me toliko trebao, odjednom smo postali gotovo ravnopravni. Usto sam imao i dojam da mi je nekako obeæavao takav ishod, tu jednakost, i da je cijelo to vrijeme jednostavno èekao trenutak kada æu sve to zavrijediti.Tako sam pred sobom na stolu raširio sve dokumente. Poèeo sam od pisama, onih dugaèkih i gusto ispunjenih listova tankog papira, uz malobrojne pogreške i ispravke. Svako pismo bilo je napisano u jednome primjerku, a veæ su bila posložena kronološki. Sva su bila pomno datirana, odreda napisana u prosincu 1930. godine, prije više od dvadeset godina. Na svakom je u zaglavlju stajalo TRINITY COLLEGE, OXFORD, bez adrese. Letimièno sam pogledao prvo pismo. U njemu je preprièao kako je otkrio zagonetnu knjigu, te kako je proveo poèetno istraživanje u Oxfordu. Potpis je glasio: "S poštovanjem i u najdubljoj boli, Bartholomew Rossi." A poèetak - pomno sam držao list, èak i kada mi je ruka poèela pomalo podrhtavati - poèetak je bio srdaèan: "Dragi moj nesretni nasljednice..."Otac je iznenada zašutio, a buduæi da mu je glas prije toga zadrhtao, obzirno sam se okrenula na drugu stranu, kako se ne bi prisiljavao da nastavi. Ne izgovorivši više ni rijeèi, oboje smo uzeli jakne i odšetali na suprotnu stranu malene piazze, pretvarajuæi se da nas proèelje crkve i dalje zanima.7. glauaoj se otac ponovno nekoliko tjedana zadržao u Amsterdamu, a za to vrijeme imala sam dojam da me prati na drukèiji naèin. Jednog dana iz škole sam se vratila malko kasnije nego inaèe i zatekla gospoðu Clay kako s rfj*m razgovara telefonom. Odmah mi je dala slušalicu. "Gdje si bila?" upitao me otac. Zvao je iz svog ureda u Centru za mir i demokraciju. "Zvao sam dvaput, a gospoða Clay nije znala gdje si. Strašno se zabrinula."Zapravo se zabrinuo on, to mi je bilo jasno, iako je zadržao neutralan ton. "Èitala sam u novom kafiæu u blizini škole", rekla sam."U redu", rekao je otac. "Samo bi bilo zgodno da kad kasniš, nazoveš ili gospoðu Clay ili mene. Ništa više."Nije mi se svidjelo, ali sam rekla da æu se iduæi put javiti. Moj se otac te veèeri vratio ranije, pa mi je èitao dijelove Velikih oèekivanja. Potom je izvadio nekoliko naših albuma, pa smo ih zajedno pregledali: Pariz, London, Boston, moje prve role, završetak treæeg razreda, Pariz, London, Rim. I uvijek samo ja, pred Panteonom ili na ulazu u Pere Lachaise, jer je moj otac snimao, a uvijek smo bili sami. U devet je provjerio sva vrata i prozore i poslao me u krevet.Kad sam sljedeæi put znala da æu zakasniti, doista sam nazvala gospoðu Clay. Objasnila sam da æu s nekoliko


kolegica pisati zadaæu uz èaj. Rekla je da nema problema. Spustila sam slušalicu i sama otišla u sveuèilišnu knjižnicu. Imala sam dojam da se Johan Binnerts, knjižnièar iz srednjovjekovne zbirke u amsterdamskoj sveuèilišnojPOVJESNIÈARKA63knjižnici, veæ naviknuo da me viða kod sebe; barem mi se ozbiljno smiješio kad god bih mu se obratila s novim pitanjem, i uvijek se raspitivao kako napredujem s referatima iz povijesti. On mi je pronašao odlomak iz jednog teksta iz 19. stoljeæa zbog kojeg mi je bilo osobito drago, te sam dosta dugo iz njega vadila bilješke. I danas imam primjerak tog teksta, u radnoj sobi u Oxfordu - knjigu sam ponovno pronašla u jednoj knjižari, prije nekoliko godina. Rijeè je o Povijesti srednje Europe lorda Gellinga. Za njega sam sentimentalno vezana, nakon toliko godina, iako mi se ni danas ne dogodi da ga otvorim a da ne osjetim nelagodu. Vrlo se dobro sjeæam vlastitog rukopisa, skladnog i mladenaèkog, kojim sam pojedine dijelove prepisala u školsku bilježnicu:Osim što je iskazao silnu okrutnost, Vlad Drakula bio je i osobito smion. Upravo zahvaljujuæi takvoj odvažnosti 1462. prešao je Dunav i izveo noæni konjanièki napad na tabor sultana Mehmeda II. i njegovu vojsku, koja se bila okupila radi napada na Vlašku. Pritom je Drakula pobio nekoliko tisuæa turskih vojnika, a sultan je jedva izvukao živu glavu prije nego što je otomanska garda prisilila Vlahe na uzmak.Sliène kolièine materijala moguæe je izvuæi i u vezi s imenima svih velikih feudalaca u njegovu dijelu Europe - u mnogim sluèajevima i više, a u rijetkima i mnogo više. U vezi s podacima o Drakuli iznimna je upravo njihova dugovjeènost - odnosno, Drakula jednostavno ne umire kao povijesna pojava, legenda o njemu neviðeno je ustrajna i izdržljiva. Oni malobrojni izvori dostupni u Engleskoj izravno ili neizravno pozivaju se na druge izvore èija bi raznolikost kod svakog povjesnièara pobudila veliku znatiželju. Cini se da je još za života bio na zlu glasu u Europi -a to je bila velika stvar u vrijeme kada je Europa bila silno velik i, prema našim mjerilima, nepovezan svijet èije su vlade spajali glasnici na konjima i rijeèni promet, i u vrijeme kada meðu pripadnicima plemstva užasna okrutnost nije bila neobièna pojava. Ta užasna legenda nije zamrla s njegovom zagonetnom smræu i neobiènim pokopom 1476. godine, nego se praktièki u neoslabljenome obliku održala sve dok nije izblijedjela u sjaju zapadnjaèkog prosvjetiteljstva.Bio je to završetak natuknice o Drakuli. Pitanja i zagonetki imala sam više nego dovoljno, ali sam ipak otišla na odjel s engleskom književnošæu i ondje sa zadovoljstvom pronašla primjerak Drakule64Elizabeth KostovaBrama Stokera. Zapravo sam morala doæi podosta puta da bih je proèitala. Nisam znala smijem li posuðivati te knjige, no èak i da sam smjela, ne bih je željela donijeti kuæi, gdje bih teško odluèila hoæu li je sakriti ili je promišljeno ostaviti na otvorenom. Tako sam Drakulu proèitala sjedeæi u neudobnome naslonjaèu uz prozor. Kroz taj se prozor vidio meni najdraži kanal, Singel, s cvjetnom tržnicom i malenim štandom na kojem su ljudi kupovali zalogajèiæe od haringe. Bilo je to èudesno mirno i skrovito mjesto na kojem me jedna polica štitila od ostalih èitaèa.Ondje, u tom naslonjaèu, malo-pomalo pustila sam da me oba-viju i preplave Stokerove èas gotièke i straviène, èas prisne i tople viktorijanske ljubavne prièe. Nisam toèno znala što želim od te knjige; prema oèevim rijeèima, profesor Rossi smatrao ju je uglavnom beskorisnom u smislu izvora informacija o pravome Drakuli. Èinilo mi se da je profinjeni, odvratni grof Drakula iz romana dojmljiv lik, iako nema mnogo dodirnih toèaka s Vladom Tepe§om. I sam je Rossi bio uvjeren da je Drakula postao jednim od nemrtvih, jednim od živih mrtvaca, i to u životu - tijekom povijesti. Pitala sam se ima li roman moæ kojom može izazvati da se u stvarnosti dogodi nešto tako neobièno. Naposljetku, Rossi je do svog otkriæa došao godinama nakon objave romana Drakula. S druge strane, Vlad Drakula postojao je kao sila zla gotovo èetiri stotine godina prije Stokerova roðenja. Sve je to užasno zbunjivalo.Osim toga, nije li profesor Rossi rekao i da je Stoker došao do niza pouzdanih informacija u vezi s predajama o vampirima? Nisam gledala nijedan film o vampirima - otac nije volio horore, bez obzira na temu - i temelji prièe za mene su bili novost. Prema Stokeru, vampir može napasti žrtvu jedino izmeðu zalaska i izlaska sunca. Vampiri žive vjeèno, goste se krvlju smrtnika i tako ih pretvaraju u nove vampire, u žive mrtvace. Vampir može poprimiti lik šišmiša, vuka ili maglice; moguæe gaje odagnati križem ili èešnjakom; uništit æete ga samo ako mu glogovim kolcem probodete srce i usta napunite èešnjakom, dok danju spava u svome lijesu. Moguæe ga je ubiti i srebrnim metkom koji æe proæi kroz srce.Same po sebi, te me spoznaje ne bi prestrašile; sve to èinilo mi se odveæ dalekim, odveæ praznovjernim, odveæ neobiènim. No jedan aspekt prièe progonio me nakon svakog èitanja, kad god bih vratilaPOVJESNIÈARKA65knjigu na policu, pažljivo pamteæi broj stranice na kojoj sam stala. Ta me pomisao pratila i na stubištu knjižnice i preko mostova, sve dok ne bih došla do naših vrata. Drakula iz Stokerove mašte imao je i omiljene žrtve: mlade žene.


Otac je više nego ikada, tako je barem tvrdio, žudio za proljeæem na jugu; htio je da i ja doživim tu ljepotu. Meni su se ionako primicali praznici, a on æe u Parizu morati ostati tek nekoliko dana. Veæ sam bila shvatila da ne smijem navaljivati, ni kada se radi o putovanju, ni kada se radi o prièama; i jedno i drugo ponudit æe mi kada bude spreman, ali nikada, baš nikada kod kuæe. Èini mi se da jednostavno nije htio u naš dom unositi tu mraènu sjenu.Vlakom smo otputovali u Pariz, a zatim automobilom na jug, u Cévennes. Prije podne sam radila na dva-tri referata, na sve boljem francuskom, koje sam poštom slala u školu. I danas èuvam jedan od njih; èak i sada, nakon više desetljeæa, kad god ga otvorim, poèinjem osjeæati onu neprevodivu bit Francuske u svibnju, miris trave koja nije trava, veæ l'herbe, jestivo svježa, kao da je sva francuska vegetacija na neki èudesan naèin pogodna za kuhanje, sastojak salate ili nešto što treba umiješati u sir.Na farmama uz cestu zaustavljali smo se i kupovali namirnice za piknik kakve nam nisu mogli prirediti ni u jednom restoranu: košarice sa svježim jagodama koje su blistale na suncu i koje, kako se èinilo, ne treba prati; kozje sireve teške poput utega i obložene sivom plijesni, kao da ih je netko valjao po podu podruma. Otac je pio tamnocrveno vino, bez etikete, koje je stajalo tek po nekoliko centima, a na koje je ponovno stavljao èep nakon svakog obroka, uz njega noseæi i malenu èašu pomno umotanu u ubrus. Za desert smo gutali cijele svježe ispeèene kruhove iz obližnjeg gradiæa, u njih stavljajuæi kockice tamne èokolade. Želudac me bolio od silnog užitka, a moj je otac sa žaljenjem rekao kako æe ponovno morati na dijetu kada se vratimo u svakodnevicu.Cesta nas je vodila francuskim jugoistokom, a zatim smo, nakon dan-dva, koji su mi se stopili u nejasnu izmaglicu, došli do viših krajeva, do svježijih planina. "Les Pyrénées-Orientales", rekao mi je otac, raširivši zemljovid za jednog od naših piknika. "Ovamo želim doæi veæ godinama." Prstom sam slijedila put koji smo prešli66Elizabeth Kostovai tako uvidjela da smo se našli neoèekivano blizu Španjolske. A ta pomisao - kao i prelijepa rijeè Orientales - nekako me zatekla i pogodila. Približavali smo se rubovima meni poznatoga svijeta i prvi put uvidjela sam da bih jednog dana mogla krenuti još dalje, sve dalje izvan tih granica. Moj je otac htio pogledati toèno odreðeni samostan. "Èini mi se da do naveèer možemo doæi do gradiæa u podnožju, pa se sutra uspeti pješice.""Jako je visoko?" upitala sam."Približno na pola puta do vrha. Tako se lakše branio od svih moguæih napadaèa. Sagraðen je toèno 1000. godine. Nevjerojatno... tako malo mjesto, uklesano u stijenu... do njega teško dolaze èak i najgorljiviji hodoèasnici. Ali i gradiæ pod njim takoðer æe ti se svidjeti. Rijeè je o starim toplicama. Prelijep gradiæ..." Otac se na te rijeèi nasmiješio, no bio je nemiran, prebrzo je sklopio kartu. Imala sam dojam da æe mi ubrzo isprièati sljedeæu prièu; ovaj put možda neæu trebati moliti.Les Bains mi se doista svidio kada smo kasnije poslije podne autom ušli u taj gradiæ. Bilo je to zapravo veliko selo na stijeni boje pijeska, naselje koje se raširilo po malenome vrhu. Nad njim su se nadvijali veliki Pireneji, zasjenivši sve osim najširih nižih ulica, koje su se protezale u smjeru rijeènih dolina i ravnih i sušnih farma daleko u podnožju. Prasne platane, èetvrtasto podrezanih krošanja, oko niza prašnih trgova, nisu pružale hlad šetaèima i stolovima za kojima su starice prodavale èipkaste stolnjake i boèice s ekstraktom lavande. Odande smo podigli pogled prema kamenoj crkvi predvidiva izgleda, koju su opsjedale lastavice, na najvišoj toèki u gradiæu, i ugledali zvonik koji je lebdio u divovskoj sjeni planina, u tom dugaèkome vršku tame koji æe se sa spuštanjem sunca širiti ovim dijelom sela, ulicu po ulicu.Veèera je bila krepka: juha nalik na gaspaèo, potom teleæi kotleti. Jeli smo u restoranu u prizemlju jednog od hotela iz devetnaestog stoljeæa. Voditelj restorana stavio je nogu na mjedenu preèku šanka uz naš stol i dokono se, ali ipak uljudno, raspitivao o našem putovanju. Bio je to priprost èovjek, u besprijekornom crnome odijelu, uska lica i maslinaste kože. Francuski je govorio brzo i u isprekidanom ritmu, uz jeziène zaèine na koje još nisam bila naišla, tako da sam ga razumjela mnogo manje nego otac. Otac mi je stoga prevodio.POVJESNIÈARKA67"Ah, dakako... naš samostan", poèeo je šef, odgovarajuæi na oèevo pitanje. "Znate da Saint-Matthieu svakog ljeta privlaèi osam tisuæa posjetitelja? Doista je tako. No svi su tako dragi i dobri, mirni i tihi, mnoštvo kršæana iz inozemstva koji se uspinju pješice. I dalje pravo hodoèašæe. Ujutro sami namještaju krevet, a mi ih gotovo i ne primjeæujemo kada odlaze i odlaze. Dakako, mnogi ljudi dolaze i radi les bains. I vi æete se okupati, zar ne?"Otac je rekao da nakon samo dva noæenja u gradu moramo ponovno krenuti na sjever, a da cijeli sutrašnji dan namjeravamo provesti u samostanu."Znate, ovdje imate mnoštvo legendi, neke su doista èudesne, a sve su istinite", rekao je uz osmijeh šef restorana, tako da je usko lice odjednom postalo zgodno. "Mlada dama razumije? Legende bije mogle zanimati.""Je comprends, merci", odgovorila sam uljudno.


"Bon. Isprièat æu vam jednu legendu. Neæe vam smetati? Molim vas, jedite kotlet - najbolji je dok je vrlo topao." U tom trenutku naglo su se rastvorila vrata na ulazu u restoran i na njima se pojavio nasmiješen par u godinama. Bilo je oèito da su iz grada. Ušavši, odabrali su stol. "Bon soir, buenas tardes", rekao je naš prijatelj, sve u jednome dahu. Upitno sam pogledala oca, a on se nasmijao."Da, kod nas je sve izmiješano", rekao je šef, koji se takoðer smijao. "Mi smo vam la salade raznoraznih kultura. Moj je djed vrlo dobro - èak besprijekorno - govorio španjolski i veæ kao starac borio se u graðanskome ratu. Mi vam ovdje volimo sve jezike. Kod nas nema podmetanja eksploziva, nema terorista, kao kod Baska. Mi nismo kriminalci." S prijezirom je pogledao oko sebe, kao da mu se netko upravo usprotivio."Objasnit æu ti poslije", rekao mi je otac ispod glasa."Nego, isprièat æu vam prièu. S ponosom vam mogu reæi da me cijeli grad zove svojim povjesnièarem. Jedite. Veæ znate da je naš samostan nastao 1000. godine. Zapravo ipak 999., buduæi da su se redovnici koji su odabrali to mjesto pripremali za nailazak Sudnjeg dana, znate, novog tisuæljeæa. Penjali su se ovim planinama i tražili mjesto za svoju crkvu. I tako se jednome od njih u snu ukazao sveti Matej, koji se spustio s neba i na vršak koji se nalazio nad njima Položio bijelu ružu. Sutradan su se uspeli do tog mjesta i molitvama68Elizabeth Kostovaposvetili planinu. Vrlo zgodno - oduševit æete se. Ali to nije ta velika legenda. Radi se samo o podizanju samostanske crkve.I tako, kada su samostan i crkvica za sobom imali tek jedno stoljeæe, jedan od najpobožnijih redovnika, koji je poduèavao mlaðe kolege, zagonetno je umro iako je bio tek srednjih godina. Zvao se Miguel de Cuxa. Ostali ga redovnici nisu mogli prežaliti, a pokopali su ga u kripti. Znate, poznati smo upravo po toj kripti, jer je rijeè o najstarijem primjeru romanièkog graditeljstva u Europi. Tako je!" Dugaèkim prstima lupnuo je po šanku. "Upravo tako! Neki kažu da èast pripada Saint-Pierreu, u blizini Perpignana, no to su tek laži za turiste.Bilo kako bilo, taj je veliki uèenjak pokopan u kripti, a ubrzo zatim samostan je zadesilo prokletstvo. Nekolicina redovnika umrla je od neobiènog oblika kuge. Jednog po jednog pronalazili su ih mrtve u klaustrima - a oni su vam predivni, oduševn* æe vas. Nema ljepših u cijeloj Europi. Umrli redovnici bili su blijedi poput duhova, kao da u njihovu tijelu nije ostala ni kap krvi. Svi su posumnjali u otrov.Na kraju se jedan mladi redovnik - omiljeni uèenik redovnika koji je umro - spustio u kriptu i otkopao uèitelja, unatoè protivljenju opata, kojeg je obuzeo strah. I tako su uvidjeli da im je uèitelj živ, ali ne istinski živ... shvaæate? Živi mrtvac. Noæu je ustajao i oduzimao život drugim redovnicima. Kako bi jadnikovu dušu napokon uputili na pravo mjesto, donijeli su svetu vodicu iz svetišta u planinama i uzeli vrlo oštar kolac..." Oštrinu vrška prikazao je u zraku, kako bi mi zornije doèarao što opisuje. Ja sam se potpuno fiksirala na njega i njegov neobièni francuski, u glavi slažuæi njegovu prièu uz velik napor i silnu koncentraciju. Otac mi više nije prevodio i u tom trenutku vilicom je sluèajno kucnuo po tanjuru. Kada sam ga pogledala, odjednom sam uvidjela daje bijel kao stolnjak, nepomièno zagledan u našeg novog prijatelja."Možemo li..." nakašljao se i jedanput ili dvaput obrisao usta ubrusom. "Možemo dobiti kavu?""Ali niste jeli salade. " Èinilo se da je naš domaæin vrlo uznemiren. "Iznimno je dobra. A veèeras imamo i poires belles-Hélene, i fine sireve, kao igâteu za mladu damu."POVJESNIÈARKA69"Svakako, svakako", rekao je žurno moj otac. "Kušat æemo sve, da, svakako."Kada smo došli onamo, najnižim od prašnih trgova odjekivala je glazba iz zvuènika; trajala je nekakva mjesna predstava: desetero--dvanaestero djece u kostimima. Sve me nekako podsjetilo na Car-men. Djevojèice su poskakivale na mjestu, šuškale žutim volanima od tafta, koji su se od bokova spuštali do gležnjeva, skladno naginjale glavu pod mantillama od èipke. Djeèaci su toptali nogama i kleèali, ili namršteni, dignutih noseva kružili oko djevojèica. Svaki od njih na sebi je imao kratki crni sako i uske hlaèe, te baršunasti šešir. S vremena na vrijeme glazba se pojaèavala, popraæena zvukovima koji su podsjeæali na pucketanje bièa, a sve to èulo se još bolje i glasnije kada smo se približili. Još nekoliko turista stajalo je oko pozornice i promatralo plesaèe, dok su roditelji, bake i djedovi sjedili na sklopivim stolicama uz praznu fontanu, plješæuæi kad god bi glazba ili toptanje dosegli crescendo.Zadržali smo se tek nekoliko minuta, a zatim skrenuli na cestu koja vodi prema gore, tako ravno i nedvosmisleno, od trga do crkve na vrhu. Moj otac nije spominjao sunce koje se sve brže spuštalo, no osjeæala sam da nam naglo izmicanje dana odreðuje tempo koraka te se nisam iznenadila kada je odjednom nestalo i posljednjeg traèka svjetla. Rub plavocrnih Pireneja jasno se isticao dok smo se uspinjali. Potom se stopio s plavocrnim nebom. Pogled koji se pružao od podnožja crkvenoga zida bio je fantastièan. Nisam osjetila vrtoglavicu, kao kad smo krajolik gledali iz onih


talijanskih gradiæa koje sam još sanjala, no ovdje me zadivila širina, beskonaènost do koje je sezao pogled: visoravni i uzvisine koje se dižu prema predbrežju, predbrežje koje se diže prema mraènim vrhovima koji zaklanjaju cijele dijelove dalekoga svijeta. Pod nama su se poèela paliti svjetla grada, ljudi su hodali ulicama i prolazima, razgovarali i smijali se, a miris nalik na miris karanfila dopirao je iz uskih vrtova okruženih zidovima. Lastavice su ulijetale i izlijetale iz zvonika, letjele u krug kao da nitima zraka obavijaju nešto nevidljivo. Uoèila sam jednu lastavicu koja se pijano prevrtala meðu ostalim pticama, nekako bestežinska i nespretna, a ne brza i okretna, te sam uvidjela daje to zapravo šišmiš koji se jedva nazire u sve oskudnijem svjetlu.70Elizabeth KostovaMoj je otac uzdahnuo, naslonivši se na zid, i položio nogu na kameni blok - mjesto za penjanje na magarca? To se pitao naglas, zbog mene. O èemu god toèno bila rijeè, taj je kamen stoljeæima promatrao isti prizor, bezbrojne sliène zalaske sunca, razmjerno nedavnu promjenu koja se dogodila kada su treperenje svijeæa u ulicama visokih zidova i kavanama zamijenile žarulje. Otac se ponovno doimao opuštenim, tako naslonjen nakon ukusne veèere i šetnje savršeno èistim zrakom, no meni se èinilo da je opušten nekako neprirodno i promišljeno. Nisam se usudila pitati zašto je onako neobièno reagirao na prièu koju smo èuli u restoranu, no ja sam zahvaljujuæi tome stekla dojam da možda postoje prièe koje su mojem ocu užasnije èak i od one koju mi je poèeo prièati. Ovaj put nisam trebala tražiti da nastavi prièati. Èinilo se da mu je i ta njegova prièa, barem zasada, draža od neèeg još goreg.8. glaua13. prosinca 1930. Trinity College, OxfordDragi moj nesretni nasljednice,danas me koliko-toliko tješi èinjenica da je ovaj dan u crkvenome kalendaru posveæen Luciji, zaštitnici svjetla, svetoj pojavi koju su s juga Italije kuæi dopremili vikinški trgovci. Sto još može bolje štititi od sila zla - unutarnjih, vanjskih, vjeènih - od svjetla i topline, i to kada se primièemo najkraæem i najhladnijem danu u godini? Još sam ovdje, nakon još jedne neprospavane noæi. Bih li ublažio tvoju zbunjenost da kažem kako sada spavam s vijencem èešnjaka pod jastukom ili da oko ateistièkoga vrata nosim mali zlatni križiæ na lanèiæu? Nije tako, dakako, ali pustit æu te da zamišljaš te oblike zaštite, ako baš želiš. Oni imaju intelektualne i psihološke pandane. Ovih potonjih držim se dan i noæ.Da nastavim prièu o provedenim istraživanjima: da, prošlo ljeto promijenio sam plan putovanja i došao u Istanbul. Planove sam promijenio pod utjecajem jednog komadiæa pergamenta. Prouèio sam sve izvore do kojih sam uspio doæi u Oxfordu i u Londonu, a koji bi se mogli odnositi na onog Drakulyu iz moje zagonetne prazne knjige. U vezi s tom temom ispisao sam hrpu bilježaka, koje æeš, nemirni štioèe iz buduænosti, pronaæi meðu ovim pismima. Otada sam ih dijelom proširio, kao što æeš poslije doznati, a ja se nadam da æe te i štititi i usmjeravati.Namjera mi je bila uoèi putovanja u Grèku odustati od tog besciljnog istraživanja, te potrage za nasumiènim znakom iz sluèajno otkrivene knjige. Vrlo sam dobro znao da sam cijelu prièu shvatio kao izazov koji je pred mene postavila sudbina, u koju, naposljetku, nisam èak ni vjerovao, te da tu nedohvatljivu i opaku rijeè Drakulya u daljoj povijesti vjerojatno tražim iz svojevrsne72Elizabeth Kostovaakademske odvažnosti i želje za dokazivanjem, ne bih li pokazao kako sam u stanju svemu, ali baš svemu, pronaæi povijesni trag. Zapravo mi se dogodilo da sam, dok sam pakirao èiste košulje i od sunca izblijedjeli ljetni šešir, zamalo upao u nekakvo ponizno raspoloženje, te sam tog posljednjeg poslijepodneva gotovo digao ruke od svega.No, kao i obièno, za putovanje sam se bio pripremio odviše savjesno i marljivo, pa mije još ostalo malo vremena prije posljednjeg sna i jutarnjeg vlaka. Stoga sam mogao ili svratiti u Zlatnog vuka na kriglu tamnog piva i vidjeti je li mi ondje dragi prijatelj Hedges ili sam - i upravo sam tu, i protiv svoje volje, uèinio nesretan korak u pogrešnome smjeru - još jedanput mogao svratiti na odjel s rijetkim knjigama, koji radi do devet. Ondje sam htio pogledati jedan dosje (iako sam sumnjao da æe mi nešto rasvijetliti), tekst pod natuknicom Osmanlije (Otomansko carstvo) za koji mi se uèinilo da se odnosi upravo na vrijeme u kojem je živio Vlad Drakula, buduæi da su navedeni dokumenti, koliko sam vidio, uglavnom potjecali iz druge polovice 15. stoljeæa. **Dakako, objašnjavao sam samome sebi, ne mogu pretraživati sve izvore iz tog razdoblja za cijelu Europu i Aziju; to bi trajalo godinama - za to bi trebalo nekoliko života. Èinilo mi se da nema izgleda èak ni da iz cijele uzaludne potrage izvuèem nekakav èlanak. Ali ipak sam odustao od vedre atmosfere u pubu - pogreška koja je donijela nesretan završetak mnogim jadnim znanstvenicima - i zaputio se prema rijetkim knjigama.Dosje u kutiji, koju sam pronašao bez poteškoæa, sadržavao je èetiri-pet kratkih svitaka otomanskog porijekla. Bio je to dio dara koji je Sveuèilište dobilo u 18. stoljeæu. Svi su bili ispisani arapskom kaligrafijom. Zahvaljujuæi opisu na


engleskome, koji se nalazio na prednjoj strani kutije, uvjerio sam se da nije rijeè ni o kakvome blagu, barem ne s obzirom na moje zanimanje. (Odmah sam se poslužio engleskim, jer arapskim vladam otužno i oskudno, a tako æe, na žalost, po svoj prilici i ostati. Èovjek ima vremena tek za šaèicu velikih jezika, osim ako ne napusti sve ostalo i posveti se lingvistici.) Na tri svit ka nalazili su se popisi poreza koje je stanovništvu Anatolije nametnuo sultan Mehmed II. Na posljednjem je bio popis ubranih poreznih davanja iz Sarajeva i Skopja, malo bliže kuæi, ako je moj dom sada Drakulino prebivalište u Vlaškoj, no i dalje daleko od njega, barem u to vrijeme. Razoèarano sam ih skupio i pomislio kako bih još stigao kratko svratiti u prisnu atmosferu Zlatnog vuka. Meðutim, dok sam skupljao pergamente, želeæi ih vratiti u kutiju, pogled mi je privuklo nekoliko rijeèi napisanih na poleðini posljednjeg dokumenta.POVJESNIÈARKA73Bio je to tek kratak popis, usputna bilješka, drevna šara na poleðini službenog dokumenta koji je sultanu upuæen kao izvještaj za Sarajevo i Skopje. Znatiželjno sam èitao. Èinilo se da je rijeè o evidentiranim troškovima - kupljeni predmeti ispisani s lijeve strane, a cijena, u neimenovanoj valuti, uredno ispisana zdesna. "Pet mladih planinskih lavova za Njegovo Velièanstvo sultana, 45", èitao sam sa zanimanjem. "Dva zlatna pojasa s dragim kamenjem za Sultana, 290. Dvije stotine ovèjih koža za Sultana, 89." I tako sam naišao na posljednju bilješku, od koje mi se naježila ruka u kojoj sam držao stari pergament: "Zemljovidi i vojni spisi iz Zmajeva reda, 12."Kako sam, pitat æeš se, sve to shvatio veæ na prvi pogled kada se, kao što sam priznao, tako loše snalazim u arapskome? Pronicavi moj štioèe, budan si zbog mene, pomno pratiš moju mukotrpnu prièu i zbog toga sam zahvalan. To žvrljanje, taj srednjovjekovni zapis, bio je napisan na latinskome. A ispod njega, jedva vidljiva godina urezala mi se u mozak: 1490.Godine 1490., sjetio sam se, Zmajev red raspadao se pod pritiskom otomanske moæi; Vlad Drakula pokopan je, prema legendi, èetrnaest godina ranije, u samostanu na jezeru Snagov. Zemljovidi, dokumenti i tajne reda - na što se god odnosila ta teško odrediva natuknica - kupljeni su vrlo jeftino, u odnosu na ukrasne pojase i hrpu smrdljive ovèje vune. Možda ih je trgovac kupio u posljednji èas, kao zanimljivu neobiènost, primjer birokracije osvajanja, kako bi se ulagivao i zabavio sultana erudita èiji je otac ili djed nevoljko priznao da se divi barbarskome Zmajevom redu koji mu je zadavao probleme na rubu Carstva. Je li moj trgovac bio neki balkanski putnik, koji je pisao na latinskome, a govorio nekim slavenskim ili romanskim narjeèjem? Nema sumnje da je bio obrazovan, s obzirom na to da je uopæe bio u stanju pisati, možda èak neki židovski trgovac koji je mogao komunicirati i na tri-èetiri jezika. Tko god bio, zahvalno sam blagoslovio njegov prah jer je zabilježio te troškove. Ako je karavanu s blagom otpravio bez problema, ako je ona bez poteškoæa došla do sultana i ako je - a to je najmanje vjerojatno od svega - blago preživjelo u sultanovoj riznici u kojoj su se èuvali dragulji, kovani bakar, bizantsko staklo, barbarski crkveni relikti, perzijska poezija, kabalisitèke knjige, atlasi, astronomske karte...Prišao sam stolu, za kojim je knjižnièar nešto tražio u ladici. "Oprostite", rekao sam. "Imate li popis povijesnih arhiva po zemljama? Na primjer popis arhiva u... Turskoj?""Znam što tražite, gospodine. Postoji takav popis, popis sveuèilišta i muzeja, iako ni približno nije potpun. Ovdje ga nemamo...74Elizabeth Kostovamogu vam ga pokazati kolege na središnjem šalteru. Knjižnica se otvara sutra u devet ujutro."Vlak za London, sjetio sam se, trebao je krenuti tek u 10.14. Trebat æe mi najviše desetak minuta da pogledam što mi se nudi od moguænosti. A ako se meðu nekom od njih pojavljuje i ime sultana Mehmeda II., ili ime nekoga od njegovih neposrednih nasljednika - no, da, na kraju baš i nisam bio toliko lud za Rodosom.Srdaèno i u najdubljoj boli, Bartholomew RossiÈinilo se da se vrijeme zaustavilo u velikoj dvorani knjižnice s visokim svodovima, unatoè živahnoj aktivnosti na svim stranama. Proèitao sam jedno cijelo pismo, no pod njim su bila još najmanje èetiri. Podigavši pogled, primijetio sam da je svjetlo na suprotnoj strani gornjih prozora postalo plavièasto: suton. Kuæi æu se po mraku morati vratiti sam, pomislio sam poput prestrašenog djeteta. Ponovno sam osjetio želju da odjurim do Rossijeva ureda i snažno zakucam. Nekako sam bio siguran da æu ga zateæi kako u krugu žutoga svjetla na stolu lista neki rukopis. Ponovno sam bio posve zbunjen, onako kako èovjek ostane smeten i izgubljen nakon prijateljeve smrti, zbog nestvarnosti situacije, nemoguænosti uma da shvati što se dogodilo. Zapravo, bio sam podjednako i smeten i prestrašen, a zbunjenost je pojaèavala strah, jer se u tom stanju više nisam mogao prepoznati.Dok sam razmišljao o tome, pogledao sam uredne hrpe papira pred sobom. Tako ih raširivši, zauzeo sam puno prostora, pa mi stoga vjerojatno nitko i nije pokušao sjesti nasuprot ili zauzeti neko od mjesta za istim stolom. Upravo sam se pitao bih li trebao sve to pokupiti i nastaviti kod kuæe, kada mi se približila mlada žena koja je sjela na drugi kraj


stola. Pogledavši oko sebe, uvidio sam da su ostali stolovi prepuni, da su sva mjesta zauzeta, a radne plohe prepune knjiga, manuskripata, ladica s abecednim karticama i pisaæih blokova. Shvatio sam da nije imala gdje sjesti, no odjednom sam ipak osjetio želju da nekako zaštitim Rossijeve dokumente; užasavao sam se moguænosti da ih netko i nehotice vidi. Je li tako oèito rijeè0 ludosti? Ili ja izgledam kao da sam lud?Upravo sam se spremao skupiti dokumente, pomno oèuvati izvorni redoslijed i spremiti ih, spremao se krenuti onako polagano1 uljudno, onako kako se to veæ radi kada glumite i osobu koja je,POVJESNIÈARKA75gotovo se isprièavajuæi, upravo sjela za naš stol u kantini pokušavate uvjeriti da ste veæ tako i mislili otiæi - kada mi je pogled neoèekivano zapeo za knjigu koju je mlada žena otvorila i postavila pred sebe, naslonivši je na podlogu. Veæ je nešto tražila oko sredine, a bilježnica i olovka samo su èekali da ih upotrijebi. Odvojio sam pogled od naslova i pogledao lice, veæ zapanjen, a zatim i drugu knjigu koju je odložila na stol. Potom sam ponovno pogledao lice.Bilo je to mlado lice koje je, meðutim, veæ pomalo starjelo, polagano i skladno, uz blago boranje kože koje sam svakog jutra uoèavao i oko vlastitih oèiju, jedva prikrivenu premorenost, tako da sam znao da mora biti na postdiplomskome studiju. Bilo je to ujedno i vrlo skladno, elegantno, uglato lice koje bi pristajalo i na kakvu srednjovjekovnu sliku na oltaru, lice koje se nije doimalo izduženim zahvaljujuæi profinjenome proširenju jagodiènih kostiju. Koža joj je bila blijeda, ali bi oèito postala maslinasta nakon samo tjedan dana izlaganja suncu. Trepavice su bile spuštene, pogled usmjeren na knjigu, a odluèna usta i široke obrve nekako su budno pratile što se dogaða na stranici. Tamna, gotovo posve crna kosa od èela se dizala energiènije nego što je u to strogo dotjerano doba bilo poželjno. U tom trenutku i na tome mjestu, meðu bezbrojnim naslovima, èitala je - pogledao sam još jedanput, ponovno zapanjen - Karpate. Pod laktom pokrivenim tamnom tkaninom nalazio se Drakula Brama Stokera.U tom trenutku mlada je žena podigla pogled i pogledala me u oèi, a ja sam uvidio da sam cijelo vrijeme netremice piljio u nju, što joj je moralo zasmetati. Zapravo me prostrijelila izrazito neprijateljskim pogledom, tim tamnim, prodornim oèima - oèima koje su u dubinama ipak imale i neobiènu jantarnu nijansu, nalik na boju meda. Nisam bio ono što su ljudi u to vrijeme još nazivali ženskarom; štoviše, živio sam podosta samotno i povuèeno. Ali znao sam da bih trebao osjetiti stid te sam žurno pokušao objasniti zašto sam je tako gledao. Poslije sam uvidio da se zgodne i privlaène žene takvim neprijateljskim držanjem jednostavno brane od beskonaènog piljenja s kojim se susreæu na svakom koraku. "Isprièavam se", rekao sam odmah. "Pogled mi je zapeo za vaše knjige... mislim, to što èitate."Nemilosrdno me promatrala, i dalje sjedeæi nad otvorenom knjigom. Samo je uzdigla tamne i guste obrve.76Elizabeth Kos tova"Znate, zapravo prouèavam istu temu", ustrajao sam u objašnjenjima. Obrve su se uzdigle još za koji milimetar, no ja sam rukom pokazao dokumente koji su se još nalazili na mojem dijelu stola. "Ne, doista. Upravo sam èitao..." I tada sam pogledao hrpu Rossijevih dokumenata i naglo zašutio. Zbog prijezira koji je izrazila položajem kapaka, osjetio sam kako mi lice poèinje gorjeti."Drakulu?" upita sarkastiènim tonom. "Meni se èini da imate primarne izvore." Govorila je s jako izraženim naglaskom kojem nisam znao odrediti podrijetlo, a glas joj je bio tih, primjeren knjižnici, kao da bi pravu snagu mogao doseæi tek kada ga oslobodi.Pokušao sam promijeniti pristup. "To èitate iz zabave? Mislim, za razonodu? Ili nešto istražujete?""Zabava?" Knjiga je i dalje bila otvorena, možda kako bi me obeshrabrila svime što joj je na raspolaganju."No, dobro, tema je doista neobièna, a ako ste uzeli i knjigu o Karpatima, to znaèi da vas sve to istinski zanima." Takvom brzinom nisam govorio još od završnog usmenog ispita za magisterij. "Upravo sam se spremao zaviriti upravo u tu knjigu. Zapravo, i u jednu i u drugu.""Zbilja?" rekla je ona. "A zašto?""Pa..." nastavio sam sa sve riskantnijim pokušajima, "imam ova pisma iz... iz vrlo neobiènog povijesnog izvora... i u njima se spominje Drakula. Govore o Drakuli."U njezinu pogledu napokon se pojavilo jedva primjetno zanimanje, kao da je ono jantarno svjetlo nekako izvojevalo pobjedu i sada se nevoljko usmjerilo prema meni. Malko se opustila, držeæi se gotovo poput muškarca, ne odvajajuæi ruke od knjige. Tada mi je sinulo da sam identiènu gestu vidio veæ stotinu puta, to popuštanje napetosti koje prati misli, taj ulazak u razgovor. Gdje sam to veæ viðao?"Kakva su to toèno pisma?" upitala je tim tihim glasom, izraženim stranim naglaskom. Sa žaljenjem sam pomislio kako sam se trebao predstaviti i objasniti tko sam i što radim, a tek potom ulaziti u pojedinosti. Zbog nekog nejasnog


razloga, èinilo mi se da sada više ne mogu poèeti ispoèetka - da ne mogu odjednom ispružiti ruku i reæi s kojeg sam odsjeka i tako dalje. Jednako tako, sinuloPOVJESNIÈARKA77mi je i da tu ženu još nikada nisam vidio, što je siguran znak da nije na povijesti, osim ako nije tek pristigla, prebacila se s nekog drugog sveuèilišta. Nadalje, trebam li lagati da zaštitim Rossija? Posve nasumièno, odluèio sam ne lagati. Jednostavno sam izostavio njegovo ime."Radim s osobom koja... koja ima odreðenih problema i koja je ova pisma napisala prije više od dvadeset godina. Taj èovjek dao mi ih je misleæi da æu mu možda moæi nekako pomoæi da se izvuèe iz sadašnjeg... stanja... koje je povezano s... on se zapravo bavi, toènije, bavio se...""Jasno mi je", rekla je ona, ledeno uljudnim tonom. Ustala je i poèela skupljati knjige, promišljeno i bez imalo žurbe. Potom je uzela torbu. Sada kada je stajala, izgledala mi je visoko kao što sam je i zamišljao, pomalo žilavo i snažno, širokih ramena."Zašto prouèavate Drakulu?" upitao sam veæ zdvojno."Prije svega, moram vam reæi da vas se to ni najmanje ne tièe," odgovorila je i veæ se okrenula od mene, "ali planiram jedno putovanje, iako ne znam kad æu krenuti.""U Karpate?" Odjednom sam shvatio koliko me cijeli razgovor uznemirio."Ne." Tu posljednju rijeè izgovorila je s neskrivenim prijezirom. A zatim, kao da se ipak ne može suzdržati, no toliko neljubazno da se nisam usudio krenuti za njom, rekla je: "U Istanbul.""Bože presveti", rekao je moj otac iznenada, zagledan prema nebeskome cvrkutu. Posljednje lastavice nad našim su glavama doletjele do odredišta, dok je grad u sve veæoj tami tonuo u dolinu. "Ne bismo smjeli sjediti ovdje, buduæi da nas sutra oèekuje pješaèenje. Hodoèasnici moraju rano na poèinak, u to nema sumnje. S nailaskom mraka ili tako nekako."Premjestila sam položaj nogu; jedno mije stopalo bilo utrnulo jer sam cijelo vrijeme sjedila na njemu, a kamenje uz crkvu sada mi je odjednom izgledalo oštro, nemoguæe neugodno, osobito s obzirom na to da me oèekivao odlazak u krevet. Do hotela æu se spuštati nesigurno, na utrnulim nogama. I uz to, još me više uzrujavalo nešto drugo. Otac je ponovno prerano prekinuo prièu.78Elizabeth Kostova"Pogledaj", reèe on sada, pokazujuæi toèku daleko pred nama, u visini. "Èini mi se da je ono Saint-Matthieu."Pogledala sam u smjeru koji je pokazao, prema mraènome masivu i, negdje na pola visine, ugledala maleno postojano svjetlo. U njegovoj blizini nije bilo drugih svijetlih toèaka; èinilo se da u blizini ne živi baš nitko. Toèka je nalikovala na samotnu iskru na beskonaènim naborima crne tkanine, visoko, ali ipak ne blizu najvišim vrhovima - lebdjela je izmeðu gradiæa i noænoga neba. "Da, èini mi se da je upravo to samostan", ponovi moj otac. "I sutra nas oèekuje pravi uspon, èak i ako se zaputimo cestom."Kada smo krenuli ulicama, pod nebom bez mjeseca, osjetila sam tugu koja se javlja kad se èovjek spusti s visine, kad napusti uzvišeno mjesto. Prije nego što smo zamaknuli za ugao starog zvonika, još sam se jedanput osvrnula, kako bih lakše usadila toèkicu svjetla u sjeæanje. I dalje je postojano svijetlilo, blistalo iznad zida kuæe prekrivenog tamnom bugenvilijom. Na trenutak posve zastavši, zagledala sam se u svjetlo. I u tom je trenutku, samo naèas i jedanput, zatreperilo.9. jlaua14. prosinca 1930. Trinity College, OxfordDragi moj nesretni nasljednice,prièu æu dovršiti koliko brže budem mogao, buduæi da iz nje moraš izvuæi kljuène informacije ako i ti i ja želimo... ah, u najmanju ruku preživjeti, i ostati u stanju dobrote i milosrða. Jer preživjeti se može i ovako i onako, što, na njegovu žalost, postaje jasno svakom povjesnièaru. Najgori nagoni èovjeèanstva mogu preživjeti naraštaje, stoljeæa, èak i tisuæljeæa. A i najbolja pojedinaèna nastojanja mogu s nama umrijeti na završetku obiènog života.Ali, da nastavim: iz Engleske u Grèku putovao sam ugodno i mirno kao nikada dotada. Ravnatelj muzeja na Kreti èak me doèekao u pristaništu, pozvao me da doðem poslije, tijekom ljeta, da budem na otvaranju jedne minojske grobnice. Osim toga, dvojica amerièkih klasièara s kojima sam se veæ godinama htio upoznati, odsjela su u mojem pansionu. Molili su me da se svakako prijavim na natjeèaj za profesorsko mjesto otvoreno na njihovu sveuèilištu - idealno mjesto za èovjeka mojih interesa i struènosti - te moj rad obasuti pohvalama. Bez problema pristupio sam svim zbirkama za koje sam se zanimao, èak i privatnima. Poslije podne, kada su muzeji bili zatvoreni i kada je grad uživao u siesti sjedio sam na dražesnome balkonu, u hladu vinove loze, dopunjavao bilješke i pritom došao do ideja za


nekoliko novih radova kojima æu se jednom pokušati pozabaviti. U tako idiliènim okolnostima veæ sam pomislio kako bih mogao posve diæi ruke od onoga što mije sada izgledalo kao morbidna iluzija, ta potraga za izvorima one neobiène rijeèi, Drakulya. Onu staru knjigu ponio sam na put, ne želeæi se odvojiti od nje, no nisam je bio otvorio veæ tjedan dana. Ukupno uzevši, imao sam dojam da sam se oslobodio njezinih èari. Ipak, nešto - možda strast koju povjesnièar osjeæa prema temeljitosti80Elizabeth Kostovaili možda èista ljubav prema potrazi - nešto me nagnalo da se na kraju držim plana i na nekoliko dana otputujem u Istanbul. I sada ti moram preprièati jedinstvenu pustolovinu koju sam doživio u tamošnjem arhivu. Ovo je možda pn'i od više dogaðaja koji æu opisati, a koji æe u tebi možda pobuditi nevjericu. Molim te samo, ipak proèitaj sve do završetka.Ispunjavajuæi tu želju, rekao je moj otac, proèitao sam sve, od rijeèi do rijeèi. Tako sam se podsjetio Rossijeva uznemirujuæeg iskustva meðu dokumentima iz zbirke sultana Mehmeda II. - èinjenice da je ondje pronašao zemljovid, s oznakama na tri jezika, a koji je, kako se èinilo, pokazivao gdje je grob Vlada Drakule, èinjenice da je neki sablasni èinovnik ukrao taj zemljovid, te dviju siæušnih rana na njegovu vratu.Dok je preprièavao tu prièu, uoèio sam da u njegovu stilu više nema onoliko èvrste organizacije i kontrole koji su obilježili prva dva pisma. Ovdje je bilo manje ukrasa, zvuèao je uzrujanije, a tu i tamo pojavljivale su se malene pogreške, kao da je sve tipkao dok gaje nešto užasno uznemiravalo. I unatoè tome što sam i ja osjeæao nelagodu (jer veæ se bila spustila noæ, ja sam se bio vratio u stan; ondje sam bio sam i èitao, iza zakljuèanih vrata i praznovjerno na-vuèenih zastora), pozornost mi je privukao jezik kojim je opisao te dogaðaje; služio se gotovo istim rijeèima koje mi je izgovorio prije samo dvije veèeri. Kao da mu je prièa bila urezana toliko duboko u umu, i sada, nakon gotovo èetvrt stoljeæa, daje samo treba proèitati novome slušatelju.Ostala su još tri pisma i tako sam željno navalio na sljedeæe.75. prosinca 1930. Trinity College, OxfordDragi moj nesretni nasljednice,od trenutka kada mi je onaj neugodni službenik uzeo kartu, napustila me sreæa. Vrativši se u hotel, utvrdio sam da mije upravitelj stvari premjestio u manju i podosta neuredniju sobu jer se u mojoj sobi urušio jedan kut stropa. Pritom je nestao dio mojih papira, kao i par zlatnih kopèa za orukavlje koje su mi bile iznimno prirasle srcu.POVJESNIÈARKA81Dok sam sjedio u skuèenoj sobi, pokušavao sam uskrsnuti bilješke o prošlosti Vlada Drakule - kao i zemljovide koje sam vidio u arhivu - na temelju sjeæanja. Zatim sam žurno otputovao, vratio se u Grèku, gdje sam pokušao nastaviti prouèavanje Krete, buduæi da sam imao neplanirano mnogo slobodnog vremena.Plovidba do Krete bila je užasna, valovi visoki i nesmiljeni. Užaren vjetar koji izluðuje, poput zloglasnog francuskog mistrala, neprestano je šibao otok. Sobe u kojima sam boravio prije bile su zauzete, tako da sam se uspio domoæi tek najjadnijeg smještaja, mraènog i pljesnivog. Amerièki kolege veæ su bili otputovali. Ljubazni ravnatelj muzeja u meðuvremenu se razbolio i èinilo se da se nitko ne sjeæa kako me pozvao na otvaranje grobnice. Pokušao sam nastaviti pisati o Kreti, no uzalud sam pretraživao bilješke, u potrazi za kakvim-takvim nadahnuæem. Nervozu su mi samo pojaèala primitivna praznovjerja na koja sam nailazio èak i meðu stanovnicima grada, vjerovanja koja za prijašnjih dolazaka nisam uoèio, iako su u Grèkoj toliko raširena da sam ih veæ morao susretati. Prema grèkoj tradiciji, kao i u mnogim drugim predajama, vampir, odnosno vrykolakas, svako je neprimjereno pokopano truplo, ili truplo koje se sporo raspada, a da se i ne spominju osobe igrom sluèaja pokopane žive. Starci u kretskim gostionicama radije su mi prièali stotine prièa o vampirima nego objašnjavali gdje bih još mogao pronaæi komadiæe lonèarije ili koje su drevne olupine brodova njihovi djedovi opljaèkali za ronilaèkih pohoda. Jedne sam veèeri nepoznatome muškarcu dopustio da me poèasti mjesnim specijalitetom koji se, zahvaljujuæi neèijem hiru, zove amnezija. Zbog toga sam cijeli iduæi dan imao jaku muèninu.Zapravo, ništa mi nije išlo kako treba sve dok nisam došao u Englesku. Doputovao sam praæen užasnom kišom i olujnim vjetrom, zbog kojih me obuzela neopisiva morska bolest.Te okolnosti iznosim zbog moguænosti da su nekako povezane s ostalim aspektima moga sluèaja. U najmanju ruku, približit æe ti raspoloženje u kojem sam doputovao u Oxford: bio sam iscrpljen, obuzet malodušjem, u strahu. U ogledalu sam vidio blijedo i ispijeno stvorenje. Kad god sam se pri brijanju porezao, a to se zbog te nervozne nespretnosti dogaðalo èesto, lecnuo sam se prisjeæajuæi se onih napola zaraslih ranica na vratu turskog državnog dužnosnika, sve više sumnjajuæi u vlastiti zdrav razum i pamæenje. Neki put me obuzimao dojam, koji me gotovo dovodio do ludila, o neispunjenome cilju, neostvarenoj namjeri èiji oblik nisam u stanju rekonstruirati. Bio sam


osamljen i obuzet èežnjom. Ukratko, živci su mi bili u stanju u kakvom ih još nisam osjetio.82Elizabeth KostovaDakako, pokušao sam nastaviti živjeti i raditi kao i obièno, nikome ništa ne spominjati, uobièajenom se temeljitošæu pripremati za nadolazeæi semestar. Pisao sam amerièkim klasièarima koje sam upoznao u Grèkoj, izmeðu redaka im dajuæi do znanja da bi me zanimao makar i privremeni angažman u SAD-u, ako bi mi oko toga nekako mogli pomoæi. Bio sam gotovo dovršio doktorat i osjeæao sam sve izraženiju potrebu da nekako poènem iznova, pa mi se uèinilo da bi mi dobro došla promjena. Usto sam dovršio i dva kratka èlanka o spoju arheoloških i književnih dokaza u sklopu prouèavanja lonèarske proizvodnje na Kreti. Uz malo truda, uspio sam svakodnevnim aktivnostima nametnuti priroðenu samodisciplinu i iz dana u dan stjecao sam sve veæi mir.Prvog mjeseca od povratka nastojao sam ne samo potiskivati sva sjeæanja na neugodno putovanje nego i izbjegavati obnavljanje zanimanja za onu neobiènu knjižicu u kovèegu, kao iza istraživanje koje je pokrenula. Meðutim, kako sam ponovno stjecao samopouzdanje i kako se znatiželja ponovno budila - što je upravo perverzno - jedne sam veèeri uzeo knjižicu i skupio sve bilješkeSz Engleske i Istanbula. Posljedice - a upravo otada poèeo sam ih smatrati izravnim posljedicama - bile su trenutaène, užasne i tragiène.I ovdje moram predahnuti, odvažni štioèe; ne mogu se prisiliti da nastavim pisati, barem zasada. Molim te samo da ne posustaješ u èitanju, nego da nastaviš, kao što æu i ja pokušati, veæ sutra.S poštovanjem i u najdubljoj boli, Bartholomew Rossi10. glauaao odrasla osoba, èesto sam se susretala s onim neobiènimnaslijeðem koje putniku donosi vrijeme: žudnja za drugimv^posjetom istome mjestu, za time da hotimice i promišljeno istražimo ono na što smo jednom nabasali, da ponovno osjetimo ushit otkrivanja. Koji put ponovno odlazimo èak i na mjesto koje se samo po sebi nije nièim istaknulo - tražimo ga jednostavno stoga što ga pamtimo. Ako ga pronaðemo, dakako, sve je drukèije. Vrata od grubog drva još su na istome mjestu, ali su mnogo manja; dan je oblaèan i nema onog blistavog sunca; proljeæe je, a ne jesen; sami smo, a ne s tri prijatelja. Ili, što je još gore, s tri prijatelja, a ne sami.Mladi putnik o toj pojavi zna vrlo malo, a ja sam je, prije nego što sam je upoznala, uoèila kod oca, u samostanu Saint-Matthieu--des-Pyrenees-Orientales. U njemu sam naslutila, prije nego jasno išèitala, tu zagonetku koja izvire iz ponavljanja, jer sam znala daje jednom davno veæ bio na tom mjestu. A što je bilo najneobiènije, na tom je mjestu postajao odsutan kao ni na jednom drugom mjestu koje smo zajedno posjetili. Prije našeg zajednièkog dolaska, jednom je veæ bio u Emoni, u Ragusi i više puta. Jednako tako, više puta bio je na sretnim i veselim veèerama kod Massima i Giulije, u kamenoj vili. No osjeæala sam daje zapravo žudio za ovim mjestom, za Saint--Matthieuom, da o njemu razmišlja pomno i temeljito, zbog razloga koji ne mogu dokuèiti, da to mjesto iznova proživljava, a da o tome ne govori nikome. Ni sada nije ništa govorio, osim što me upozorio na zavoj puta prije nego što je napokon došao do zida opatije i što je, Poslije, toèno znao koja vrata vode u svetište, koja u klaustar i - na84Elizabeth Kostovakraju - u kriptu. Takvo memoriranje pojedinosti nije me iznenadilo; veæ sam se uvjerila kako u glasovitim crkvama uvijek otvara tražena vrata i na pravome mjestu skreæe prema drevnoj blagovaonici, kupuje ulaznice u odgovarajuæoj stražarnici, uz odgovarajuæi sjenoviti pošljunèani put, èak se prisjeæa gdje je za prijašnjega posjeta pio najfiniju kavu.Tu je bio nekako drukèije budan, samo je letimièno pogledao zidove i staze. Umjesto da izgleda kao da samome sebi govori: Ah, tu je onaj lijepi timpan nad vratima; nekako mi se èinilo da bi trebao biti s druge strane, otac je, kako mi se uèinilo, samo provjeravao je li sve u redu s prizorima koje je i bez toga mogao vjerno opisati zatvorenih oèiju. Malo-pomalo, èak i prije nego što smo strmim putem, u hladu èempresa, stigli do glavnoga ulaza, sinulo mi je da se ne prisjeæa pojedinosti zdanja, nego dogaðaja.Redovnik u dugaèkom smeðem habitu stajao je uz drvena vrata i bez rijeèi dijelio brošure. "Kao što sam ti rekao, samostan još normalno funkcionira", rekao mije otac najobiènijim glasom. Nosio je sunèane naoèale, iako smo bili u dubokome hladu samostanskoga zida. "Masu obuzdavaju tako što sve puštaju unutra samo na nekoliko sati na dan." Kada smo se približili, nasmiješio se tom muškarcu na ulazu, pa ispružio ruku i uzeo letak. "Merci beaucoup - jedan æe biti dovoljan", objasnio je ljubazno na francuskome. No ovaj put, zahvaljujuæi intuitivnoj preciznosti kojom mladi procjenjuju roditelje, još sam se pouzdanije uvjerila da za prethodnog posjeta ovdje nije bio tek obièan turist. Nije tek "odradio" posjet, iako zna sve zanimljivosti i smjerove koje predlaže vodiè. Bila sam posve sigurna da mu se ondje nešto dogodilo.I moj drugi dojam bio je jednako prolazan i teško uhvatljiv kao i prvi, ali intenzivniji: kada je otvorio brošuru ijednom


nogom stupio na kameni prag te odviše usputno okrenuo glavu prema rijeèima, a ne prema zvijerima na reljefu nad ulazom (što bi mu inaèe privuklo pozornost), uvidjela sam da se u njemu još zadržao dio nekadašnjih emocija prema svetištu u koje æemo uæi. A rijeè je, uvidjela sam više i ne dišuæi izmeðu intuitivnog dojma i misli koju je potaknuo - daje rijeè ili o dubokoj boli ili o strahu ili o nekakvoj užasnoj mješavini jednog i drugog.* &rPOVJESNIÈARKA85Saint-Matthieu-des-Pyrenees nalazi se na tisuæu dvije stotine metara nadmorske visine - a more i nije toliko daleko koliko vam se èini zbog liticama okruženog krajolika i orlova koji nad njim kruže. Crvenoga krova i na samome vršku neugodne uzvisine, samostan izgleda Icao da je izrastao izravno iz šiljka velike stijene, što je u odreðenoj mjeri i toèno, buduæi da je prva crkvica 1000. godine bila uklesana u samu stijenu. Glavni ulaz u opatiju kasniji je odraz romanike, pod utjecajem umjetnosti muslimana, koji su stoljeæima nastojali osvojiti vrh: uglati kameni portal na èijem su vrhu geometrijski islamski obrubi i dva kršæanska èudovišta, prijeteæih zuba i izraza lica, u bareljefu, stvorenja koja mogu biti lavovi, medvjedi, šišmiši ili grifoni - nemoguæe zvijeri koje su mogle poteæi od bilo èega.Unutra se nalazi malena samostanska crkva Saint-Matthieu, a do nje i èudesno profinjeni klaustar, dvorište obrubljeno ružinim grmovima, èak i na toj visini, okružen izvijenim stupovima od crvenog mramora toliko krhka izgleda da se stjecao dojam da ih je torzijom oblikovao nekakav div umjetnièkih sklonosti. Sunèano svjetlo dopire do kamenih ploèa u nenatkrivenome dvorištu, a nad glavom se odjednom ukazuje plavo nebo.No èim smo ušli, pozornost mi je privukao žubor vode, posve neoèekivan i toliko privlaèan na tom dalekom, sušnom vrhuncu, a ipak prirodan poput zvuka planinskog potoka. Dopirao je iz fontane, oko koje su redovnici nekoæ šetali i meditirali: bio je to šesterokutni mramorni bazen, s plosnate vanjske strane ukrašen reljefnim prikazom minijaturnog klaustra, replikom stvarnosti oko nas. Velika fontana stajala je na šest stupova od crvenog mramora (i središnjem potpornju kroz koji je, èini mi se, izlazila izvorska voda). S vanjske strane, voda je izlazila iz šest otvora i slijevala se u širi bazen u zemlji. Bila je to èudesna glazba.Došavši do vanjskog ruba klaustra, sjela sam na jedan zidiæ, a odande mi se pružio pogled nekoliko stotina metara u dubinu i uske planinske slapove, bijele pramenove ispred okomite plave šume. Iako smo bili na jednome vrhu, oko nas su se nadvijali prijeteæi, nesavladivi zidovi najvišeg dijela istoènih Pireneja. S takve udaljenosti, slapovi su se slijevali nijemo, ili nalikovali tek na maglicu, dok je fontana iza mene žuborila i mrmorila jasno i bez prestanka.M86Elizabeth Kostova"Samostanski život", reèe moj otac tiho i sjedne do mene. Na licu mu je titrao neobièan izraz i zagrlio me jednom rukom, što je inaèe rijetko èinio. "Doima se tako mirnim, a zapravo je vrlo težak. Neki put i opak." Promatrali smo suprotnu stranu jaza, toliko dubokog da jutarnje svjetlo još i nije doprlo do najdubljih dijelova ponora. Nešto je zablistalo u uzduhu pred nama, a ja sam i prije nego što mi je otac pokazao rukom, spoznala o èemu je rijeè: ptica grabljivica, polagano i opušteno lovi uz litice, lebdi poput bakrenog listiæa."Sagraðen više od orlova gnijezda", reèe otac zamišljeno. "Znaš, orao je stari kršæanski simbol, simbol svetog Ivana. Matej je - Saint Matthieu - tako anðeo, Luka je krilati bik, a sveti Marko, dakako, krilati lav. Tog lava viðamo duž Jadrana, jer je bio mletaèki zaštitnik. U šapama drži knjigu - ako je otvorena, kip ili reljef nastao je u razdoblju kada su Mleèani živjeli u miru. Kada je zatvorena, znaèi da je Venecija ratovala. Vidjeli smo ga i u Ragusi -,sjeæaš se? - sa zatvorenom knjigom, iznad jednih ulaznih vrata. A sada smo vidjeli i orla, koji èuva ovo mjesto. I potrebni su mu èuvari." Namrštio se, ustao i okrenuo na drugu stranu. U tom trenutku uèinilo mi se da užasno žali, da je zbog toga na rubu suza, što smo uopæe došli ovamo. "Idemo razgledati samostan?"Tek kada smo se stubama poèeli spuštati u kriptu, kod oca sam ponovno uoèila onaj neopisivi strah. Upravo smo dovršili šetnju dvorištima, kapelama, brodom, vjetrom išibanom kuhinjom. Kripta je trebala biti posljednje odredište našeg samostalnog obilaska, nešto poput deserta za morbidne umove, kao što je moj otac obièavao reæi u pojedinim crkvama. Na širokim je stubama napredovao malko prepromišljeno, ostavljajuæi me za sobom a da nije ni podigao ruku dok smo se spuštali u veliko udubljenje u stijeni. Iz tame zemlje do nas je dopirao neoèekivano hladan dašak. Ostali posjetitelji veæ su krenuli dalje, dovršili razgledavanje, i ostavili nas same."Ovo je bio glavni brod prve crkve", objasni ponovno otac, posve nepotrebno, onim temeljitim, znanstvenièkim tonom. "Kada je opatija ojaèala i kada su došli u moguænost nastaviti gradnju, jednostavno su krenuli uvis i novu crkvu sagradili na staroj." Tamu su mjestimièno raspršivale svijeæe iz kamenih držaèa na masivnim stupovima. U zid apside bio je uklesan križ; lebdio je poput sjene,


POVJESNIÈARKA87iznad kamenog oltara, ili sarkofaga - toènu mu je prirodu bilo teško odrediti - u apsidi. Uz postraniène zidove kripte nalazila su se još dva-tri sarkofaga, malena i obièna, bez oznaka. Otac duboko udahne i razgleda tu veliku studenu rupu u stijeni. "Posljednje poèivalište opata koji je utemeljio samostan i nekolicine njegovih nasljednika. I tako smo dovršili obilazak. U redu, idemo sada na objed."Na izlasku sam naèas zastala. Zelja da ga pitam što zna o Saint--Matthieuu, èak i èega se sjeæa, obavila me poput vala, gotovo poput osjeæaja panike. No držanje njegovih leða, širokih, pod crnim lanenim sakoom, nedvosmisleno mije govorilo: Prièekaj. Sve u svoje vrijeme. Još sam naèas pogledala sarkofag na suprotnome kraju drevne bazilike. Pod postojanim svjetlom izgledao je nedovršeno i bešæutno. Sto god se u njemu skriva, dio je prošlosti i do tog neèeg neæu doæi nagaðanjem.Veæ tada znala sam i još nešto, pa nisam trebala nagaðati: prièa koju æu èuti za objedom na samostanskoj terasi, zgodno smještenoj pod redovnièkim sobama, mogla bi govoriti o nekom silno dalekome mjestu, ali æe, baš kao i naš dolazak ovamo, nedvojbeno biti novi korak u smjeru mraènog straha koji sam sve jasnije uoèavala kod oca. Zašto mi nije htio spomenuti da je Rossi nestao prije nego što se Massimo posve sluèajno dotakao te teme? Zašto je zamalo ostao bez zraka, problijedio, kada nam je šef restorana isprièao legendu0 živuæim mrtvacima? Sto god je progonilo oèeve uspomene, na ovom je mjestu u njegovim mislima oživjelo. Tu, gdje bi sve trebalo biti više sveto nego strašno, a njemu je ipak bilo užasno, toliko da je promijenio držanje ramena. Morat æu se potruditi, baš kao i Rossi,1 sama prikupiti tragove. Okviri prièe postajali su mi sve jasniji.U. glauaošavši u amsterdamsku knjižnicu, uvidjela sam da mi je gospodin Binnerts u meðuvremenu pronašao nekoliko stvari. Kad sam odmah nakon škole, još s torbom na leðima, ušla u èitaonicu, podigao je pogled i nasmiješio mi se. "Ah,, tu si", rekao je onim svojim skladnim engleskim. "Moja mlada povjesnièarka. Pripremio sam ti nešto." Za njim sam pošla do njegova stola, a on je izvadio jednu knjigu. "Knjiga nije osobito stara", rekao je. "Ali u njoj ima vrlo starih prièa. Sve baš i nisu vedre i vesele, draga moja, ali možda æe ti pomoæi pri pisanju referata." Gospodin Binnerts smjestio me za stol, a ja sam ga sa zahvalnošæu pogledala kada se veæ okrenuo i poèeo udaljavati. Dirnulo me što mi je povjerio nešto tako strašno.Naslov knjige glasio je Prièe s Karpata. Bila je to veæ izlizana i izblijedjela knjiga iz devetnaestog stoljeæa koju je u privatnome aranžmanu objavio engleski kolekcionar po imenu Robert Digby. On u uvodu opisuje kako je tumarao nepristupaènim planinama, okružen još nepristupaènijim jezicima, iako se dio materijala temelji i na njemaèkim i ruskim izvorima. I prièe su mu zvuèale prilièno nepristupaèno i neobuzdano, pristup je bio nedvojbeno romantièan, no kada sam ih mnogo kasnije ponovno pogledala, uvidjela sam da je njegova zbirka bolja od onoga što su poslije ponudili skupljaèi i prevoditelji. U knjizi su se nalazile dvije prièe o "grofu Drakuli" i ja sam ih željno proèitala. Prva je govorila o tome kako je Drakula volio prireðivati gozbe na otvorenome, meðu truplima podanika na kolcima. Jednoga dana, doznala sam tako, jedan se sluga pred Drakulom otvoreno potužio na užasan smrad, nakon èega je grof svojim ljudima naložio da tog slugu nabodu na kolac iznad ostalih,POVJESNIÈARKA89kako mu na samrti ne bi smetao miris. Digby je prenio još jednu verziju istog dogaðaja, u kojoj je Drakula zatražio kolac tri puta dulji od kolaca na koje su inaèe nabijali žrtve.I druga je prièa bila podjednako stravièna. Govorila je o tome kako je sultan Mehmed II. jednom prilikom Drakuli poslao dvojicu izaslanika. Kada su se pojavili pred njim, nisu skinuli turbane. Drakula je upitao zašto mu iskazuju takvo nepoštovanje, a oni su odgovorili kako se jednostavno drže u skladu s obièajima svoga naroda. "U tom sluèaju, pomoæi æu vam da ojaèate svoje obièaje", odgovorio je grof te im dao èavlima pribiti turbane za glavu.U bilježnicu sam prepisala Digbvjeve verzije tih dviju prièica. Kada me gospodin Binnerts posjetio i upitao kako napredujem, upitala sam ga bismo li mogli pogledati pokoji izvor o Drakuli iz pera njegovih suvremenika, ako takvih uopæe ima. "Svakako", rekao je on i sveèano kimnuo. Sada ima drugog posla, ali æe nešto potražiti èim bude imao malo vremena. Možda æu se nakon toga - dodao je, smiješeæi se i odmahujuæi glavom - prebaciti na neku ugodniju temu, na primjer srednjovjekovno graditeljstvo. I ja sam se nasmiješila i obeæala da æu razmisliti.Na svijetu nema razigranijeg i živahnijeg mjesta nego stoje Venecija za vruæih vedrih dana koje prati ugodan povjetarac. Èamci i brodovi se ljuljaju, dižu i spuštaju u laguni, kao da sami, bez posade, kreæu u pustolovine; raskošna proèelja blistaju na sunèanu svjetlu, a voda za promjenu ima svjež miris. Cijeli grad nadima se poput jedra, nalik je na brod koji se propinje veæ daleko od veza, sprema se otploviti. Valovi na rubu Trga svetoga Marka


neobuzdano zapljuskuju kamen nakon prolaska glisera, stvarajuæi vedru ali vulgarnu glazbu nalik na zveket èinela. U Amsterdamu, Veneciji Sjevera, grad bi za tako velièanstvenog vremena blistao od nove energije i radinosti. Ovdje sunce na kraju poèinje pokazivati napukline u besprijekornoj vanjštini - travom obraslu fontanu na jednom od zabaèenih trgiæa, primjerice, u kojoj bi voda trebala prštati na sve strane, a zapravo samo curi preko hrðavog ruba fontane. Konji na Trgu svetoga Marka umorno poskakuju na blistavome svjetlu. Stupovi Duždeve palaèe ogledaju neprivlaèno i prljavo.Kada sam spomenula tu atmosferu slavlja oronule ljepote, otac Se nasmijao. "Dobro uoèavaš atmosferu", rekao je. "Venecija je na glasu upravo po toj velikoj predstavi i ne smeta joj malo oronulosti,90Elizabeth Kostovapod uvjetom da cijeli svijet nastavi dolaziti u rijekama i diviti joj se." Rukom je pokazao prema terasi kavane na kojoj smo sjedili - to nam je bilo najdraže mjesto nakon Floriana - oznojene turiste èiji su šeširi, kape i košulje pastelnih boja vijorili na povjetarcu s mora. "Prièekaj veèer, pa æeš zaboraviti razoèaranost. Sceni je potrebno prigušenije svjetlo. Promjena æe te iznenaditi."U tom trenutku, dok sam pijuckala naranèadu, ionako mije bilo odviše ugodno da bih se micala; išèekivanje ugodnog iznenaðenja izvrsno se poklapalo s mojim planovima. Bilo je to posljednje vruæe razdoblje prije nailaska jeseni. A jesen donosi nastavu i, bude li sreæe, malo uèenja na putovanjima uz oca koji tumara zemljovidom u potrazi za pregovorima, kompromisima, teškim pogodbama. Ove jeseni ponovno æe iæi u istoènu Europu, a ja sam ga veæ nagovarala da me povede.Otac popije ostatak piva i poène prelistavati turistièki vodiè. "Da!" usklikne iznenada. "To ti je Sveti Marko... Znaš, Venecija je stoljeæima bila velik suparnik bizantskome svijetu, kao i velika pomorska sila. Štoviše, Mleèani su iz Bizanta ukrali više iznimnih stvari, meðu njima i one životinje." Podigla sam pogled prema crkvi svetoga Marka, gdje su bronèani konji vukli teška olovna kola. Pod tim svjetlom - napadno blistavim i užarenim, pravim paklenim blagom - cijela je bazilika izgledala kao da se topi. "Osim toga," reèe moj otac, "San Marco je dijelom podignut po uzoru na Svetu Sofiju u Istanbulu.""Istanbulu?" ponovila sam lukavo dok sam iz èaše izvlaèila ostatke leda. "Želiš reæi da izgleda kao Aja Sofija?""No, dobro, Aju Sofiju preuzeli su Osmanlije, pa vidiš minarete koji je èuvaju s vanjske strane, dok su unutra divovske ploèe sa svetim muslimanskim tekstovima. Ondje doslovce vidiš spoj Istoka i Zapada. Ali na vrhu imaš te velike kupole, tako oèito kršæanske i bizantinske, kao na Svetom Marku.""I tako izgledaju?" Rukom sam pokazala prema suprotnoj strani trga."Da, vrlo slièno, samo još velièanstvenije. Aja Sofija nevjerojatno je velika. Doslovce ti zastane dah...""Oh..." rekla sam. "Smijem naruèiti još jedan sok?"Otac me iznenada prostrijeli pogledom, no bilo je prekasno* Tako sam doznala da je osobno posjetio Istanbul.12. glaua16. prosinca 1930. Trinity College, OxfordDragi moj nesretni nasljednice,moja me vlastita prošlost u ovom trenutku gotovo dostigla, odnosno, ja sam dostigao nju, te tako moram preprièati dogaðaje kojima æu doæi i do sadašnjosti. I tada æu, nadam se, prestati, buduæi da ne mogu podnijeti pomisao da bi me u buduænosti moglo oèekivati još takvih užasa.Kao što sam veæ rekao, na kraju sam ponovno uzeo onu neobiènu knjižicu, poput èovjeka koji se ne može oduprijeti ovisnosti. Prije toga samome sebi rekao sam da mi se život vratio u normalu, da je sve što sam doživio u Istanbulu bilo neobièno, ali i nedvojbeno objašnjivo, pa je samo u mojem mozgu premorenom od putovanja poprimilo pretjerane razmjere. I stoga sam ponovno uzeo knjigu i sada mi se èini da ti taj trenutak moram opisati najdoslovnijim rijeèima.Bio je listopad, kišna veèer, prije samo dva mjeseca. Semestar je bio poèeo, a ja sam sjedio u ugodnoj osami svojega stana, opušteno besposlièareæi nakon veèere. Èekao sam prijatelja Hedgesa, profesora samo deset godina starijeg od sebe, èovjeka koji mije bio vrlo drag. U društvenim je situacijama bio pomalo nespretan, no uvijek krajnje dobronamjeran, a ono njegovo slijeganje ramenima i bezbrojne isprike, kao i ljubazan, stidljiv osmijeh prikrivali su duh i um toliko oštar i prodoran da sam èesto osjeæao zahvalnost što ga je usmjerio na književnost osamnaestog stoljeæa, a ne na kolege. Da nije bilo te stidljivosti, najviše bi pristajao u društvo Addisona, Swifta i Popea, u nekoj londonskoj kavani. Imao je tek nekoliko prijatelja, u životu izravno nije pogledao ženu s kojom nije bio u rodbinskim odnosima i nije sanjario ni o èemu izvan granica92Elizabeth Kostovaneposredne okolice Oxforda, gdje je volio šetati, tu i tamo nasloniti se na neku ogradu i gledati krave kako preživaju.


Blagost te osobe ocrtavala se u obliku velike glave, u mesnatim dlanovima i blagim smeðim oèima, tako da je i sam nalikovao na spokojno govedo ili jazavca, sve dok ne bi pogodio metu tim svojim inteligentnim sarkazmom. Obožavao sam slušati o njegovu poslu, o kojem je govorio skromno, ali gorljivo, a pritom se nikada nije dogodilo da ne izrazi potporu mojim nastojanjima. Zvao se... no, da, do njegova imena možeš doæi u svakoj knjižnici, samo ako se malo potrudiš, buduæi da je za laièku publiku oživio nekolicinu engleskih književnih genija. No zvat æu ga Hedges, pseudonimom koji sam mu dao, kako bih ga u ovoj prièi primjereno zaštitio.Te je veèeri Hedges trebao svratiti do mene s radnim verzijama dvaju èlanaka. Bila je rijeè o tekstovima koje sam uspio izvuæi iz istraživanja na Kreti. On ih je proèitao i korigirao, na moju molbu; iako nije mogao suditi o toènosti mojih opisa trgovine na drevnome Sredozemlju, pisao je poput anðela, anðela kojem pomna temeljitost i preciznost omoguæila da uistinu zapleše na vršku igle, te mije èesto dotjerivao stil. Oèekivao sam pola sata blagonaklone prijateljske kritike, a zatim malo serija i onaj divni trenutak kada se istinski prijatelj opusti u tvom domu i upita kako si. Nisam mu namjeravao reæi istinu o uzdrmanim živcima koje sam još uvijek lijeèio, dakako, no mislio sam kako æemo moæi razgovarati o svemu ostalome.Dok sam èekao, potaknuo sam vatru, dodao još jednu cjepanicu, izvadio dvije èaše i pogledao radni stol. Radna soba ujedno mije služila i kao dnevna soba, tako da sam se uvijek brinuo da bude uredna i udobna koliko to iziskuje kvaliteta i èvrstina pokuæstva iz 19. stoljeæa. Tog sam poslijepodneva obavio velik dio posla, pojeo veèeru koju su mi donijeli u šest, a nakon toga rašèistio i posljednje papire. Mrak se veæ spuštao rano, a s njim je tog dana stigla i sumorna kiša nošena vjetrom. Meni su takve jesenske veèeri najljepše, tako da sam tek jedva primjetno zadrhtao od neugodnog išèekivanja kada mi se ruka, u potrazi za neèim što bih još desetak minuta mogao èitati, našla na onoj staroj knjizi koju sam cijelo vrijeme izbjegavao. Bio sam je ostavio medu manje uznemirujuæim naslovima na polici iznad stola. Sjeo sam, s užitkom koji je vrebao duboko u meni osjeæajuæi kako mi se u ruci ponovno našla ta knjiga podatnih korica, te sam je otvorio.Istog trenutka postao sam svjestan neèeg vrlo neobiènog. Sa stranica se dizao miris koji je nadjaèavao profinjeni miris starog papira i ispucane kože. Bio je to smrad raspadanja, užasan miris koji izaziva muèninu, smrad starog ili pokvarenog mesa. DotadaPOVJESNIÈARKAga nisam primijetio, pa sam se nagnuo prema stranicama, stao mirisati, u nevjerici, a zatim zatvorio knjigu. Otvorio sam je nakon nekoliko trenutaka i ponovno osjetio isparavanje od kojeg mi se okrenuo želudac. Èinilo se da je knjiga u mojim rukama oživjela, a ipak je vonjala po smrti.Smrad koji me duboko uznemirio u sjeæanje mi je vratio svu nervozu i strah koje sam osjeæao vraæajuæi se u Englesku, tako da sam se uspio primiriti tek uz svjestan napor. Stare knjige trunu, to je nepobitna èinjenica, a ja sam s ovom putovao po kiši i oluji. Nema sumnje da je to objašnjenje smrada. Možda æu je ponovno odnijeti na odjel s rijetkim knjigama i zatražiti savjet, pitati kako da je oèistim, dezinficiram ili uèinim nešto treæe, što god treba.Da nisam tako pomno i promišljeno izbjegavao vlastitu reakciju na tu neugodu, bio bih odbacio knjigu, spremio je na mjesto. No sada sam, prvi put nakon više tjedana, samog sebe prisilio da se vratim na onu sliku u sredini, zmaja raširenih krila koji prijeteæi pokazuje zube iznad natpisa. Odjednom sam, uz preciznost koja me uzbunila, uoèio nešto novo, prvi put nešto shvatio. Nikada nisam imao osobitog dara za vizualno poimanje svijeta, no neki traèak pojaèane percepcije ukazao mije na obris cijelog prikaza zmaja, ta raširena krila i zavijeni rep. U napadaju neodoljive znatiželje, stao sam prelistavati hrpu bilježaka koje sam donio iz Istanbula, a koje su netaknute ležale u ladici mog pisaæeg stola. Nakon malo traženja, došao sam do željenog papira; bio sam ga istrgnuo iz bilježnice, a na njemu je bio crtež koji sam izradio u onom arhivu, precrtan prvi zemljovid na koji sam ondje naišao.Sjeæaš se da sam imao tri zemljovida, prikaze u razlièitim mjerilima, istog neimenovanog podruèja, sa sve više i više pojedinosti. To je podruèje, iako sam ga nacrtao bez dara, premda pomno, imalo posve odreðen oblik. Izgledalo je poput divlje zvijeri simetrièno raširenih krila. Dugaèka rijeka izlazila je iz tog podruèja i otjecala na jugozapad, skreæuæi baš poput zmajeva repa. Gledao sam drvorez, a srce mi je neobuzdano treperilo. Zmajev je rep bio nazubljen, a na završetku imao zašiljenu strelicu. Ona je, pak - i kod toga sam gotovo kriknuo, zaboravljajuæi tjedne i tjedne tijekom kojih sam se oporavljao od dotadašnje opsjednutosti - pokazivala prema toèki na kojoj se na mojem zemljovidu nalazio Bezbožni grob.Sliènost izmeðu dvaju obrisa bila je toliko izražena da nije mogla biti rijeè o sluèajnosti. Kako nisam primijetio, još u arhivu, da podruèje prikazano na tim zemljovidima ima identièan mraèan i prijeteæi oblik kao moj zmaj raširenih krila, koji kao da ga odozgo zastire sjenom ? Drvorez nad kojim sam se bio toliko zamišljao prije putovanja nedvojbeno sadrži znaèenje, prenosi odreðenu poruku.94Elizabeth Kostova


Porukom se želi zaprijetiti i zastrašiti, obilježiti moæ. No upornima može poslužiti i kao trag; zmajev rep pokazuje na grob kao što prst pokazuje vlasnika: to sam ja. Tu sam. A tko je ondje, u toj središnjoj toèki, u Bezbožnom grobu? Zmaj je držao odgovor u okrutno oštrim pandžama: DRAKULYA.Osjeæao sam gorku napetost, nalik na okus vlastite krvi, na stražnjoj strani grla. Znao sam da se moram kloniti takvih zakljuèaka, na što me upozoravalo sve što sam uèio tijekom školovanja, no osjeæao sam uvjerenost koja je nadilazila razum. Ni na jednome od zemljovida nije bilo jezera Snagov, na kojem je navodno pokopan Vlad Tepeš. To svakako znaèi da TePeS ~ Drakula - poèiva negdje drugdje, na mjestu koje se nije toèno oèuvalo ni u legendi. Ali gdje mu je onda grob? Iako mi to nikako nije bila namjera, pitanje sam izgovorio naglas. I zašto se to mjesto èuva kao tajna?Dok sam tako sjedio i pokušavao posložiti dijelove slagalice, zaèuo sam dobro poznate korake na hodniku - Hedges, koji tako simpatièno vuèe noge - te sam odsutno pomislio kako moram sakriti papire, doæi do vrata, natoèiti šeri, smiriti se i pripremiti za prijateljski razgovor. Veæ sam napola ustao, usput skupljajuæi papire, kada je odjednom nastala potpuna tišina. Poput greške na snimci glazbenog djela, ili za dobu predugo odsviranog tona, tako da slušatelja zaokuplja kako to ne može nijedan toèno odreðeni akord. Ti dobro poznati, dobronamjerni koraci zaustavili su se pred mojim vratima, no Hedges nije pokucao, što je uvijek èinio. I moje je srce na identièan naèin preskoèilo otkucaj. Unatoè šuštanju papira i grgoljenju kiše u oluku iznad mog prozora, sada veæ mraènog, zaèuo sam brujanje - zvuk krvnog tlaka koji mi ispunjava uši. Ispustio sam knjigu, pojurio do ulaza u svoj sveuèilišni stanèiæ, otkljuèao ih i otvorio.Pred njima sam ugledao Hedgesa, ali ispruženog na ulaštenome podu, glave zabaèene unatrag. Tijelo mu je bilo izokrenuto u stranu, kao da ga je na pod odbacila velika sila. Uz sve izraženiju muèninu, uvidio sam da nisam èuo ni njegov povik ili krik, ali ni pad. Oèi su mu bile otvorene, zagledane uz mene. Unutar beskonaène sekunde pomislio sam da je mrtav. No glava mu se potom pomaknula i nešto je zastenjao. Èuènuo sam uz njega. "Hedges!"Ponovno je zastenjao i poèeo ubrzano treptati."Èuješ li me?" upitao sam bez daha, gotovo jecajuæi od silnog olakšanja što je živ. U tom trenutku glava mu se grèevito okrenula i tada sam ugledao krvavu porezotinu na jednoj strani vrata. Nije bila velika, ali je izgledala duboko, kao da ga je zaskoèio pas i otkinuo mu komad mesa. Krv je obilno tekla niz ovratnik i slijevala se na pod uz njegovo rame. "Upomoæ!" povikao sam. SumnjamPOVJESNIÈARKA95da je tijekom stoljeæa i stoljeæa postojanja netko tako narušio mir velikog predvorja obloženog hrastovinom. I nisam znao je li od tog bilo kakve koristi; te veèeri veæina profesora veèerala je s dekanom. U tom trenutku rastvorila su se vrata na suprotnome kraju i prema nama je potrèao poslužitelj profesora Jeremyja Forestera, drag èovjek po imenu Ronald Egg, koji je u meðuvremenu napustio posao. Èinilo se da mu je odmah sve bilo jasno. Iskolaèenih oèiju kleknuo je i rupèiæem povezao ranu na Hedgesovu vratu."Èujte", obratio se meni. "Moramo ga pridiæi da sjedi, gospodine, podiæi ranu, ako nema drugih ozljeda." Pomno je prepipao Hedge-sovo ukoèeno tijelo, a kako se moj prijatelj nije bunio, naslonili smo ga na zid. Ja sam ga nastavio pridržavati ramenom. Naslonio se na mene svom težinom, zatvorenih oèiju. "Idem po lijeènika ", rekao je Ronald i trkom se udaljio. Prstom sam opipavao Hedgesovo bilo; glava mu je padala, no otkucaji srca bili su, uèinilo mi se, pravilni i jaki. Nisam mogao odoljeti, pa sam ga pokušao vratiti k svijesti. "Sto se dogodilo, Hedges? Netko te udario? Èuješ me? Hedges?"Otvorio je oèi i pogledao me. Glava mu se prevalila na stranu, a polovica lica izgledala je neživo, plavo. Ipak, govorio je posve razgovijetno. "Rekao je da ti kažem... ""Što? Tko?""Rekao je da ti kažem da neæe trpjeti nikakvo ometanje."Hedges nemoæno nasloni glavu na zid, tu veliku, lijepo oblikovanu glavu u kojoj se nalazio jedan od najveæih engleskih umova. Dok sam ga pridržavao, osjeæao sam kako mi se ježe podlaktice. "Tko, Hedges? Tko ti je to rekao? On te ozlijedio? Vidio si ga?" U kutu usta pojavili su se mjehuriæi sline, a ruke su mu se poèele micati uz tijelo."Neæe trpjeti ometanje", rekao je uz grgoljenje u vratu."Ne mièi se", molio sam ga. "Nemojgovoriti. Lijeènik samo što nije došao. Pokušaj se opustiti i disati.""O, Bože", rekao je tiho Hedges. "Pope i aliteracijski... Draga nimfa. Teoretski govoreæi."Promatrao sam ga, osjeæajuæi kako mi se grèi želudac. "Hedges?"'"Otmica uvojka'", rekao je Hedges blagonaklono. "Nema sumnje."Sveuèilišni lijeènik koji ga je odveo u bolnicu rekao mije da je Hedges uz ranjavanje doživio i moždani udar. "Izazvao ga je šok. Ona porezotina na vratu ", dodao je dok smo razgovarali ispred Hedgesove sobe, "izgleda kao da ju je izazvalo nešto oštro, po svoj prilici oštri zubi, neka životinja. Vi nemate psa?"


96Elizabeth Kostova"Naravno da nemam. U sveuèUišnim stanovima ne smiju se držati psi. "Lijeènik je odmahnuo glavom. "Vrlo neobièno. Uvjeren sam da ga je na putu do vaše sobe napala neka životinja, te da je od šoka doživio moždani udar koji mu se možda ionako spremao. Zasada je prilièno izvan sebe, iako je u stanju suvislo oblikovati rijeèi. Na žalost, držim da je istraga neizbježna, zbog rane, no èini mi se da æemo na kraju utvrditi da netko negdje ima gadnog i opasnog psa. Pokušajte razmisliti kojim je putem najvjerojatnije došao do vas. "Istraga nije donijela pomake, no jednako tako nije dovela ni do optužbe protiv mene, buduæi da policija nije utvrdila ni motive ni dokaze za pretpostavku da sam ja ranio Hedgesa. Hedges, pak, nije bio u stanju svjedoèiti, pa je na kraju sluèaj okarakteriziran kao "samoranjavanje. " Uèinilo mi se da æe to biti neizbježna mrlja na njegovu ugledu. Jednom prilikom, za posjeta domu u koji su ga smjestili, tiho sam upitao Hedgesa što misli o rijeèima "Neæu trpjeti nikakvo ometanje. "Uputio mi je prazan pogled, istovremeno usporenim i nabreklim prstima dodirujuæi crvenu ranu na vratu. 'Ako je tako, onda Boswell", rekao je ljubaznim tonom, gotovo šaljivo. "Ako ne, idi. " Nekoliko dana poslije umro je od drugog moždanog udara, koji je pretrpio noæu. Dužnosnici ustanove naveli su kako nije bilo tragova vanjskih ozljeda. Kada me dekan došao obavijestiti, samome sebi zarekao sam se da æu neumorno raditi na tome da osvetim Hedge-sovu smrt, samo ako smislim kako to izvesti.Sada nemam srca detaljno opisivati bolnu misu koja je za njega održana u našoj kapeli na Trinityju, prigušene jecaje njegova starog oca kada je zbor djeèaka zapjevao prelijepe psalme za utjehu preživjelima, bijes koji sam osjetio prema nemoænoj euharistiji na plitici. Hedgesa su pokopali u njegovu selu u Dorsetu, a ja sam do groba otišao sam, jednog blagog dana u studenome. Na spomeniku stoji REQUIESCAT IN PACE, što bih i ja odabrao, da me netko pitao. Na moje beskonaèno olakšanje, rijeè je o najmirnijem seoskom groblju uz crkvu, a župnik o Hedgesovu pokopu govori spokojno, kao o pokopu svakog èasnog mještanina. U pubu u glavnoj ulici nisam naèuo prièe o engleskome vrykolakasu, èak ni kad sam pokušao potaknuti sugovornike u tom smjeru. Naposljetku, Hedges je doživio samo jedan napad, a ne više. Stoker, naime, navodi kako je potrebno nekoliko napada da bi se živuæa osoba zarazila virusom nesmrtnosti. Meni se èini da je žrtvom postao u znak upozorenja - meni. Ali i tebi, nesretni štioèe?S poštovanjem i u najdubljoj boli, Bartholomew RossiPOVJESNIÈARKA97Moj otac promiješa led u èaši, kao da želi smiriti ruku i neèim je zabaviti. Poslijepodnevna žega pretvarala se u spokojnu mletaèku veèer, a sjene turista i zdanja na trgu postajale su sve dulje. Mnoštvo golubova prestrašeno je poletjelo s kamenih ploèa. Divovsko jato projurilo je iznad nas, vinuvši se visoko. Silna kolièina hladnih piæa napokon se uvukla duboko u mene, preplavila mi kosti. Dok smo tako sjedili, dugaèkim koracima prišao nam je mladiæ u bijeloj košulji i trapericama. Preko ramena je nosio platnenu torbu, a košulja mu je bila umrljana raznim bojama. "Kupiti sliku, signoreT upitao je mojeg oca, smiješeæi se. "Vi i signorina danas ste zvijezde moje slike.""Ne, ne, grazie", odgovorio je otac bez razmišljanja. Trgovi i ulièice bili su prepuni takvih studenata slikarstva. To nam je bila veæ treæa ponuda od jutra; moj otac gotovo i nije pogledao sliku. Mladiæ, koji se i dalje smiješio i koji je možda oèekivao barem pohvalu, pokazao je sliku meni, a ja sam je naèas pogledala i suosjeæajno kimnula. Veæ trenutak poslije pojurio je prema drugim turistima, a ja sam nepomièno gledala kako se udaljava.Pokazao mi je akvarel raskošnih nijansa. Na njemu se vidjela naša kavana, kao i poèetak Florianove terase. Bio je to vedar i ugodan prikaz poslijepodneva na središnjem gradskom trgu. Dok je radio, slikar je vjerojatno stajao negdje iza mene, uèinilo mi se, ali razmjerno blizu terase; u jednoj mrlji prepoznala sam stražnju stranu svog crvenog slamnatog šešira, a iza nje i oca: mutno polje žuto-bijele i plave boje. Bilo je to skladno i neobavezno djelo, prikaz lijene ljetne opuštenosti, poželjna turistièka uspomena na savršen dan na obali Jadrana. Meðutim, iako sam je pogledala samo naèas, na slici sam ugledala osamljeni lik koji je sjedio ponešto iza mog oca, pojavu širokih ramena i tamne glave, jasan crni obris meðu vedrim bojama platnene nadstrešnice i stolnjaka. Posve jasno sjeæala sam se da upravo za tim stolom cijelo popodne nije bilo baš nikoga.13. glaua^jT^akon Venecije put nas je ponovno odveo na istok, preko Julijskih Alpa. Gradiæ Kostanjevica u to je doba godine uistinu bio prepun kestena, od kojih su neki veæ bili i na tlu, pa se èovjek, ako bi pogrešno stao na oštru kupuiu, lako mogao poskliznuti na kamenom poploèenoj ulici. Pred gradonaèelnikovom kuæom, sagraðenom za smještaj nekog austrougarskog birokrata, kesteni su u tim smiješnim opakim oklopima ležali posvuda, poput mnoštva siæušnih dikobraza.Otac i ja polagano smo šetali, uživali u smiraju toplog jesenskog dana - bablje ljeto, kaže se u tom kraju, rekla nam je


neka žena u prodavaonici - a ja sam razmišljala o razlikama izmeðu Zapada, udaljenog nekoliko stotina kilometara, i Istoka, ovdje, malo južno od Emone. U ovdašnjim je prodavaonicama sve slièno, a meni su identièno izgledale èak i prodavaèice, u tim tamnoplavim kutama i s maramama cvjetnog uzorka, sa zlatnim ili srebrnim zubima koji su blistali s druge strane uglavnom praznih pultova. Kupili smo divovsku èokoladu, kao dodatak namirnicama za piknik: narezanoj salami, crnome kruhu i siru. Moj je otac ponio i boce mog omiljenog piæa: Naranèe, napitka s okusom naranèe koji me veæ podsjeæao na Ragusu, Emonu, Veneciju.Posljednji sastanak, u Zagrebu, otac je zakljuèio dan ranije, dok sam ja završnim potezima uljepšavala zadaæu iz povijesti. Otac je htio da sad poènem uèiti i njemaèki, a ja sam za time osjeæala veliku želju, ne zbog njegova ustrajnog nagovaranja, nego upravo unatoè tome; poèet æu sutra, iz knjige kupljene u knjižari sa stranim knjigama u Amsterdamu. Bila sam u novoj zelenoj minici i žutim dokoljenkama,POVJESNIÈARKA99a moj otac smiješio se zbog neke nerazumljive šale koju su tog jutra razmijenila dvojica diplomata, dok su boèice Naranèe zveckale u našoj mrežastoj torbi. Pred nama se protezao niski kameni most preko rijeke. Pojurila sam onamo da u pogledu mogu uživati sama, bez oca.Rijeka je u blizini mosta skretala i nestajala, obavijajuæi minijaturni dvorac, slavenski dvorac velièine vile, pod èijim su zidovima plivali labudovi, od kojih su neki izlazili na obalu i ondje se dotjerivali. Dok sam sve to gledala, žena u plavome kaputu otvorila je jedan prozor na katu i posve ga rastvorila, tako daje staklo u drvenim okvirima zablistalo na suncu, te je istresla krpu za prašinu. Mlade vrbe natiskivale su se pod mostom, dok su lastavice ulazile i izlazile iz zemljanih gnijezda uz njihovo korijenje. U parku oko dvorca ugledala sam kamenu klupu (ne preblizu labudovima, kojih sam se bojala još i tada, kao tinejdžerica), nad koju su se nadvijale krošnje kestena, klupu u spokojnome hladu zidina dvorca. Oèevo èisto odijelo ondje se neæe naæi u opasnosti, pa bi mogao ostati sjediti i dulje nego što je namjeravao, èak se i nehotice rasprièati.Cijelo to vrijeme, dok sam pregledavao pisma u stanu, rekao je moj otac, dok je pamuènim rupèiæem s ruku brisao tragove salame, nešto što nije imalo veze s tragiènim Rossijevim nestankom neprestance me kopkalo u podsvijesti. Kada sam odložio pismo s opisom jezovite nesreæe koja se dogodila njegovu prijatelju Hedgesu, još nekoliko trenutaka osjeæao sam toliku muèninu da nisam uspijevao racionalno razmišljati. Nabasao sam na izopaèen svijet, podzemlje bliskog mi akademskog svijeta koji sam poznavao godinama, na podtekst uobièajene povijesti koju sam uvijek uzimao zdravo za gotovo. Prema mojem povjesnièarskom iskustvu, mrtvi su uvijek dostojanstveno mrtvi, srednji vijek prepun je istinskih užasa, a ne nadnaravnih, Drakula je dio živopisne istoènoeuropske legende koja je oživjela zahvaljujuæi filmovima iz moga djetinjstva, a 1930. Hitler je bio na tri godine od preuzimanja diktatorskih ovlasti u Njemaèkoj, pred poèetkom užasa koji su nedvojbeno iskljuèivali sve ostale užase.Stoga sam na trenutak osjetio muèninu, i èinilo mi se da sam nekako oskvrnut, bijesan na mentora koji je nestao i ostavio mi te nimalo ugodne zablude. Potom me ponovno obuzeo taj blagi ton100Elizabeth Kostovanjegovih pisama, prepun žaljenja i tako sam osjetio nelagodu zbog takve nelojalnosti. Rossi ovisi o meni - iskljuèivo o meni; odbijem li prekinuti nevjericu zbog nekakvog sitnièavog naèela, posve je sigurno da ga više neæu vidjeti.Muèilo me još nešto. Kada mi se glava koliko-toliko proèistila, uvidio sam da je rijeè o sjeæanju na onu mladu ženu u knjižnici, s kojom sam se vidio samo koji sat ranije, iako mi se èinilo daje otada prošlo više dana. Sjeæao sam se one neobiène iskre u njezinim oèima dok je slušala moja objašnjenja Rossijevih pisama, odluèno skupljanje obrva zbog silne koncentriranosti. Zašto je èitala o Drakuli, i to baš za mojim stolom, i to baš te veèeri, i to baš na koji centimetar od mene? Zašto je spomenula Istanbul? Sve što sam proèitao u Rossijevim pismima veæ me uznemirilo dovoljno da iskljuèim nevjericu, da odbacim primisli o sluèajnim podudarnostima i priklonim se neèem snažnijem. Zašto ne? Ako prihvaæam jednu nadnaravnu pojavu, svakako trebam prihvatiti i ostale; èista logika.Uzdahnuo sam i uzeo posljednje Rossijevo pismo. Nakon toga trebat æu još samo pregledati ostatak materijala skrivenih u onoj bezopasnoj omotnici i nakon toga ostat æu prepušten samome sebi. Sto god znaèila pojava te djevojke - a vjerojatno nije znaèila ništa neuobièajeno, nije li tako - nisam imao vremena utvrditi tko je i zašto se tako zanima za okultne teme. Bilo mi je neobièno sebe smatrati osobom koja se zanima za okultno; jer to me nije ni najmanje zanimalo, ako æemo pravo. Zanimalo me samo kako pronaæi Rossija.Za razliku od ostalih, posljednje pismo napisao je rukom - na papiru iz bilježnice, s crtama, tamnom tintom. Otvorio sam pismo.19. kolovoza 1931.Dragi moj nesretni nasljednice,


ne mogu se pretvarati da te možda više nema i da mi ne želiš pomoæi, da negdje ne èekaš da me spasiš ako mi se život jednom uruši. A buduæi da svemu što si veæ (pretpostavljam) proèitao trebam dodati još nekoliko informacija, èini mi se da ovu èašu gorèine trebam napuniti do ruba. "Oskudno je znanje opasno ", rekao bi moj prijatelj Hedges. Ali njega nema. Poginuo je od moje ruke, baš kao da sam otvorio vrata i osobno mu zadao udarac, pa zatim pozvao pomoæ. Nisam ga ubio, dakako. Ako si veæ pristao na sve i èitao do ovog dijela, neæeš sumnjati u mene.POVJESNIÈARKA101No na kraju sam poèeo sumnjati u vlastitu snagu. Bilo je to prije nekoliko mjeseci, a razlozi su imali veze s Hedgesovim usudom i užasnim završetkom. Od njegova groba pobjegao sam u Ameriku- gotovo doslovce; u vrijeme kada sam otputovao u Dorset, da vidim gdje poèiva, veæ sam bio dobio obavijest o imenovanju i poèeo se pakirati. Nakon što sam otputovao u Ameriku, razoèaravši dio Oxforda i, na žalost, silno rastuživši roditelje, našao sam se u novom i vedrijem svijetu, u kojem polugodište (angažirali su me za tri trimestra, a ja æu se svakako boriti da dobijem i više) poèinje ranije, a studenti na sve gledaju otvoreno i s praktiènog stajališta, što je na Oxfordu nezamislivo. Cak i nakon svega toga, nisam se uspio navesti da posve dignem ruke od spoznaja o nemrtvome. Upravo zbog toga, kako se èini, on - ili to nešto - nije moglo odustati od poznanstva sa mnom.Sjeæaš se da sam one veèeri kada se dogodio napad na Hedgesa neoèekivano otkrio znaèenje središnjeg drvoreza u onoj sablasnoj knjižici i samome sebi potvrdio da Bezbožnigrob na zemljovidima do kojih sam došao u Istanbul jednostavno mora biti grob Vlada Drakule. Preostalo pitanje izgovorio sam naglas - gdje se onda nalazi taj grob? - kao što sam se oglasio i u onom istanbulskom arhivu, no taj drugi put time sam dozvao užasnu pojavu, koja mije prenijela poruku tako što mije usmrtila dragog prijatelja. Možda se samo abnormalni ego može svjesno suprotstaviti prirodnim silama- u ovom sluèaju èudovišnima - ali kunem ti se da me ta kazna razbjesnila toliko da više nisam bio ni užasnut, barem na odreðeno vrijeme, te sam se zarekao da æu iskopati i posljednji trag, samo ako me ne izda snaga, i svog progonitelja pratiti sve do njegove jazbine. Ta bizarna pomisao menije postala uobièajena jednako kao i želja da objavim novi èlanak ili da se domognem stalnog mjesta na tom vedrom i blistavom novom sveuèilištu koje mi je sve više osvajalo blazirano srce.Ušavši u koloteèinu sveuèilišnih poslova i dužnosti, te kada sam se veæ poèeo pripremati za kratak odlazak u Englesku, potkraj semestra, da posjetim roditelje i rukopis doktorske disertacije uruèim onoj obzirnoj londonskoj tiskari u kojoj su sve više i bolje pazili na mene, još jednom sam krenuo za tragom Vlada Drakule, i povijesnim i nadnaravnim, kakav god na kraju bio. Èinilo mi se da mi je sljedeæa zadaæa doznati što više o onoj neobiènoj staroj knjizi: odakle je potekla, tko ju je oblikovao, koliko je stara. Predao sam je (priznajem: teška srca) laboratoriju Smithsoniana. Oni su na moja vrlo konkretna pitanja samo odmahivali glavom, odmah navodeæi da æe konzultiranje izvora koji nadilaze njihove moguænosti poveæati cijenu. No bio sam uporan i èinilo mi se da ni djeliæ imovine našli-102Elizabeth Kostovajedene od djeda, ili moje skromne ušteðevine iz Oxforda, ne smije iæi na moju odjeæu, hranu ili zabavu sve dok Hedges leži neosveæen (ali, hvala Bogu, u miru) na groblju na kojem se lijes s njegovim tijelom nije trebao pojaviti još pedesetak godina. Više se nisam bojao posljedica, buduæi da me veæ sustiglo sve najgore što sam mogao zamisliti; barem u tom smislu, sile tame su se preraèunale.No na kraju se nisam predomislio i istinski shvatio znaèenje straha zbog okrutnosti onoga što se dogodilo nakon toga. U meni se nešto prelomilo upravo zbog genijalnosti tog dogaðaja.Moju knjigu u Smithsonianu preuzeo je sitni bibliofil po imenu Howard Martin, poprilièno šutljiv muškarac koji se krajnje ozbiljno posvetio traženju odgovora na moja pitanja, baš kao da je upoznat s cijelom prièom. (Ne... kad bolje razmislim, da je znao cijelu prièu, vjerojatno bi mi veæ pri prvom dolasku pokazao gdje je izlaz.) No èini se da je on u meni vidio samo strastvenu ljubav prema povijesti, te je davao sve od sebe zahvaljujuæi suosjeæanju. Radio je vrlo kvalitetno, vrlo temeljito te pomno prikupljao izostavljao što je dobivao od raznih laboratorija, toliko pomno da bi mu mjesto prije trebalo biti u Oxfordu nego u tim prilièno birokratskim prostorima washingtonskoga muzeja. Silno me se dojmilo njegovo poznavanje povijesti europskog tiskanja knjiga prije i neposredno nakon Gutenberga.Nakon što je uèinio sve što je, kako se èinilo, bilo u njegovoj moæi, pisao mije da mogu dobiti rezultate analiza, kakvi god bili, te da æe mi knjigu uruèiti osobno, kao što sam je ja predao njemu, ako ne želim da je šalje poštom ili dostavnom službom. U Washington sam otputovao vlakom. Iduæi dan ujutro kratko sam obišao znamenitosti, a zatim se deset minuta prije dogovorenog vremena pojavio na vratima njegova ureda. Srce mije nezaustavljivo udaralo, a usta mi se posve osušila; silno sam želio i što prije imati knjigu u rukama i doznati što je otkrio u vezi s njezinim porijeklom.


Gospodin Martin otvorio je vrata i uveo me u ured uz suzdržan osmijeh. "Neobièno mije drago što ste uspjeli doæi", rekao je tipièno amerièkim nazalnim i razvuèenim glasom koji je meni u meðuvremenu postao najdražim i najsrdaènijim naglaskom na svijetu.Kada smo se smjestili u njegov ured pretrpan raznoraznim rukopisima, uvidio sam da mu sjedim toèno nasuprot i istog trenutka šokirala me nevjerojatna promjena. Nakratko sam ga vidio prije nekoliko mjeseci i sjeæao sam se lica. U njegovim skladnim i profesionalnim pismima ništa nije ukazivalo na bolest. Sada je bio ispijen i blijed, izmožden tako da mu je koža bila žuto-siva, usne neprirodno grimizne. U meðuvremenu je izgubio podosta kilograma, tako da mu je staromodno odijelo beživotno visjelo s košèatihPOVJESNIÈARKA103ramena. Sjedio je pognut prema naprijed, kao da se zbog boli ili slabosti ne može držati uspravnije. Stjecao se dojam da u njemu više nema ni kapi života.Samog sebe pokušao sam uvjeriti da sam za prvog susreta bio u žurbi i da sam zbog poznanstva uspostavljenog pismima ovaj put budniji, pa primjeæujem više pojedinosti, ili sam u tim opažanjima suosjeæajniji, ali se ipak nikako nisam uspio otresti dojma da je propao u vrlo kratkome razdoblju. Uvjeravao sam se da možda ima neku neugodnu i degenerativnu bolest, rak koji se ubrzano širi. Dakako, zbog uljudnosti nikako nisam mogao spominjati njegov izgled."Dakle, ovako, doktore Rossi", rekao je tom ugodnom amerièkom intonacijom. "Cini mi se da zapravo ne znate da u rukama imate iznimno dragocjenu knjižicu.""Dragocjenu?" Nemoguæe je da zna što mi znaèi, pomislio sam, na to ga nije mogla upozoriti nikakva kemijska analiza. Rijeè je o kljuèu kojim æu se domoæi osvete."Da. Rijeè je o vrlo rijetkome primjerku srednjovjekovnog tiskarstva u srednjoj Europi, vrlo zanimljivome i neobiènome primjerku, a ja sam sada veæ s priliènom sigurnošæu uvjeren da je otisnuta oko 1512., moguæe u Budimu ili možda u Vlaškoj. Po tome bi svakako nastala podosta nakon Korvinova sv. Luke, ali prije maðarskog Novog zavjeta 1520., koji bi, da je postojao, nedvojbeno utjecao na takvo djelo." Udobnije se smjestio u škripavome naslonjaèu. "Moguæe je èak da je drvorez iz vaše knjige zapravo utjecao na Novi zavjet iz 1520., u kojem se nalazi slièna ilustracija, Sotona s krilima. No to jednostavno nije moguæe dokazati. U svakom sluèaju, bila bi rijeè o vrlo neobiènome utjecaju, zar ne? Hoæu reæi... dijelovi Biblije ukrašeni tako dijabolièkim ilustracijama.""Dijabolièkim?" Uživao sam u zvuku osude koja je potekla iz tuðih usta."Svakako. Upoznali ste me s legendom o Drakuli, no mislite da sam ostao samo na tome?"Gospodin Martin zvuèao je toliko smireno i vedro, toliko amerièki, da mi je trebalo nekoliko trenutaka da reagiram. Nikada u životu u tako savršeno obiènome glasu nisam zaèuo toliko zlokobne dubine. Zbunjeno sam piljio u njega, no ton se veæ raspršio, a njegovo je lice bilo ugodno i blago. Pregledavao je hrpu papira koje je izvadio iz fascikla."Ovdje su rezultati naših ispitivanja", rekao je. "Sve sam vam kopirao, zajedno sa svojom analizom i opaskama. Cini mi se da bi vam trebalo biti prilièno zanimljivo. Unutra neæete naiæi na mnogo104Elizabeth Kostovaviše od onoga što sam vam upravo isprièao - oh, da, naišao sam na još dva zanimljiva podatka. Na temelju kemijske analize, èini se da je knjiga stajala, i to vjerojatno dugo, u okruženju punom kamene prašine, te da je to bilo prije 1700. godine. Osim toga, na stražnji je dio u nekoj fazi došla slana voda - moguæe tijekom plovidbe morem. Rekao bih da se radilo o Crnome moru, ako smo toèno procijenili mjesto nastanka, no, dakako, postoje i nebrojene druge moguænosti. Bojim se da je to sve i da vam nismo u stanju ponuditi nešto više... niste li rekli da pišete povijest srednjovjekovne Europe?"Podigao je pogled i dobronamjerno mi se nasmiješio. Bio je to usputan osmijeh, nekako neobièan na tom ispijenom licu, a ja sam istodobno uoèio dvije stvari zbog kojih su mi se sledile kosti.Prije svega, ni u jednom trenutku nisam mu spomenuo da pišem povijest srednjovjekovne Europe; rekao sam da tražim informacije0 toj knjizi kako bih lakše dovršio bibliografiju grade koja se odnosi na život Vlada Nabadaèa, u legendama poznatog pod imenom Drakula. Howard Martin nedvojbeno je bio temeljit èovjek, na svoj kustoski naèin, kao i ja na svoj znanstvenièki naèin, te nikada ne bi svjesno tako pogriješio. Veæ mi se prije uèinilo da ima fotografsko pamæenje, da upija sve pojedinosti, što kod sugovornika uoèavam1 svim srcem cijenim.Drugo, u tom sam trenutku spoznao da mu, možda zbog te neke bolesti - jadnik, zamalo sam rekao u sebi - usne, dok se smiješi, izgledaju bolesno, slabašno i mlohavo, a gornji se oènjaci vide i nekako se istièu tako da mu cijelo lice izgleda neugodno. 1 predobro sam se sjeæao onog birokrata iz Istanbula, iako na vratu Howarda Martina nije bilo


nikakvih tragova, barem koliko sam uspio utvrditi. Upravo sam bio smirio drhtanje ruku, od njega prihvatio knjigu i bilješke, kada se ponovno oglasio."Usput, onaj je zemljovid fantastièan.""Zemljovid?" Stao sam kao ukopan. Znao sam samo za jedan zemljovid - zapravo tri prikaza u razlièitim mjerilima - koji ima nekakve veze s mojim trenutaènim nakanama i bio sam uvjeren da tom neznancu ni u jednom trenutku nisam èak ni spomenuo da tako nešto postoji."Sami ste ga nacrtali? Oèito nije star, ali nekako nisam mislio da ste roðeni crtaè. Ionako posve sigurno niste morbidna osoba, ako mi ne zamjerate... "Nepomièno sam piljio u njega, ne uspijevajuæi odgonetnuti znaèenje njegovih rijeèi, pribojavajuæi se da bih potpitanjem mogao nešto odati. Jesam li u knjizi ostavio neki od svojih crteža? Kakva glupost, ako mi se to doista dogodilo! Ali bio sam siguran da samPOVJESNIÈARKA105pomno pregledao knjigu i, prije nego što sam mu je predao, uvjerio se da u njoj nema drugih papira."Vratio sam ga u knjigu, tako da vas èeka gdje je i bio", reèe on, umirujuæi me. "Eto, doktore Rossi, ako želite, pokazat æu vam gdje je naše raèunovodstvo ili æu dogovoriti da vam raèun pošalju na kuænu adresu." Otvorio mije vrata i ponovno uputio profesionalni osmijeh. Bio sam dovoljno priseban da ne poènem odmah tamo prekopavati po knjizi koju sam držao u ruci, a na svjetlu hodnika uvidio sam da sam ipak vjerojatno samo zamislio Martinov neobièan osmijeh, možda èak i bolest; koža mu je izgledala normalno, samo je bio blago pognut od višedesetljetnog rada meðu starim spisima i ništa više. Stajao je pokraj vrata, srdaèno ispružene ruke, nudeæi pravi washingtonski pozdrav, a ja sam je prihvatio i stisnuo, promumljavši kako bih volio da mi raèun pošalju na sveuèilište.Oprezno sam se udaljio od njegovih vrata, a zatim izišao iz predvorja i na kraju se udaljio od velikog crvenog dvorca u kojem su se nalazili svi plodovi njegova rada, kao i truda njegovih kolega. Našavši se na svježem zraku Malla, preko blistavozelene trave došao sam do jedne klupe i sjeo, dajuæi sve od sebe da izgledam i da se osjeæam nezabrinuto.Knjiga mi se rastvorila u ruci, uobièajeno sablasno i podatno, a ja sam uzaludno tražio umetnuti papir koji bi me iznenadio. Pronašao sam ga tek kada sam poèeo listati stranicu po stranicu - vrlo profinjen obris na papiru za precrtavanje, kao da je netko pred sobom doista imao treæi i najdetaljniji od moja tri zemljovida, te je umjesto mene precrtao sve zagonetne linije i obrise. Slavenski toponimi izgledali su toèno onako kako sam ih zapamtio sa svog zemljovida - Selo Svinjokradica, Dolina Osam Hrastova. Zapravo, crtež mi je bio nepoznat tek u jednoj pojedinosti. Pod nazivom Bezbožnog groba nalazila su se latinièna slova, ispisana tintom koja je, barem se tako èinilo, odgovarala tinti ostalih naziva. Preko mjesta na kojem se trebao nalaziti grob, nadvijene nad njima kao da trebaju dokazati apsolutnu povezanost s tim mjestom, stajale su rijeèi: Bartolomeo Rossi.Dragi štioèe, možeš me smatrati i kukavicom, neæu imati ništa protiv, ali na tom sam koraku i ostao. Mlad sam profesor i živim u Cambridgeu, u saveznoj državi Massachussetts, gdje predajem, veèeram s novim prijateljima i svaki tjedan pišem ostarjelim roditeljima. Ne nosim ni èešnjak ni križ, ne križam se kad u hodniku zaèujem korake. Imam nešto što me bolje štiti - prestao sam prekopavati po tom sablasnom povijesnom raskrižju. Nešto je zacijelo zadovoljno jer sam tako miran i bezopasan, jer se otada više ne dogaðaju tragedije.106Elizabeth KostovaKada bi ti morao birati izmeðu vlastita psihièkog zdravlja, života kakav pamtiš, ili istinske nestabilnosti, za što bi se odluèio? Sto bi, po tvom mišljenju bio primjeren naèin na koji bi znanstvenik trebao proživjeti svoje dane? Znam da Hedges od mene ne bi tražio da se naglavce bacim u mraèni ponor. Ipak oko ovo uopæe èitaš, znaèi da mi se na kraju nešto ipak dogodilo. I ti moraš birati. Prenio sam ti apsolutno sve što znam, do posljednjeg djeliæa, kada je rijeè o tim užasima. Sada kada znaš moju prièu, možeš li mi odbiti pomoæ?S poštovanjem i u najdubljoj boli, Bartholomew RossiSjene pod drveæem u meðuvremenu su se produljile, a moj je otac ugodnom i kvalitetnom cipelom odgurnuo kesten u bodljikavoj ljusci. Mene je odjednom obuzeo dojam da bi, da je neotesaniji èovjek, u tom trenutku pljunuo na zemlju, da iz usta protjera užasan okus. Umjesto toga, samo je s mukom progutao slinu i pribrao se dovoljno da se nasmiješi. "Bože sveti! O èemu smo razgovarali? Kako smo danas mraèno raspoloženi." Pokušao se nasmiješiti, ali me pritom pogledao tako da sam jasno vidjela koliko se brine, kao da bi na mene mogla pasti nekakva sjena, baš na mene, i bez upozorenja me ukloniti.Hladan dlan odvojila sam od ruba klupe te se i sama pokušala držati vedrije. Kada je to postalo naporno, upitala sam se, no veæ je bilo prekasno. Odraðujem njegov posao, odvraæam mu pozornost, kako je on jednom pokušao meni skrenuti misli. Utoèište sam pronašla u blagoj samovolji - ne pretjeranoj, jer bi inaèe posumnjao. "Moram priznati da


sam ponovno ogladnjela, jede mi se nešto onako... zapravo."Nasmiješio se malko prirodnije, a cipele su mu snažnije odzvonile na tlu kada mi je kavalirski pomogao da se podignem s klupe i kada je poèeo spremati prazne boèice Naranèe i druge ostatke piknika. Svoj dio skupila sam s velikom voljom, osjeæajuæi olakšanje jer je to znaèilo da æemo se vratiti u grad, umjesto da se okrenemo i zadržimo na promatranju proèelja dvorca. Ja sam se veæ jednom bila okrenula, potkraj prièe, i vidjela onaj prozor na katu, na kojem je mraèan i dostojanstven lik zamijenio onu staru èistaèicu. Prièala sam, ubrzano, o svemu ostalome što mi je padalo na pamet. Pod uvjetom da ga ne uoèi i moj otac, ne može doæi do sukoba. Možda æemo oboje tako ostati zaštiæeni.14. glanaoš neko vrijeme klonila sam se sveuèilišne knjižnice, dijelom i ,, zbog toga što sam u vezi s traženjem grade osjeæala neobiènu nervozu, a dijelom i zbog toga što sam imala dojam da su gospoði Clay moja izbivanja nakon škole veæ pomalo sumnjiva. Uvijek sam joj se javljala telefonom, kao što sam i obeæala, no zbog nekog sve izraženijeg prizvuka stida u njezinu glasu, poèela sam zamišljati kako s mojim ocem vodi nelagodne razgovore. Nisam mogla ni zamisliti da o porocima zna dovoljno da pomisli na nešto konkretno, no moj bi otac mogao imati svoje neugodne pretpostavke... Trava? Mladiæi? Neki put promatrao me tako zabrinuto, veæ sada, da nisam htjela izazivati mu nove brige.Na kraju je, meðutim, iskušenje postalo prejako, pa sam unatoè nelagodi odluèila ponovno otiæi u knjižnicu. Ovaj put rekla sam da naveèer idem u kino s jednom dosadnom djevojkom iz razreda - znala sam da Johan Binnerts srijedom naveèer radi na odjelu za srednji vijek i da mi je otac na sastanku u Centru - pa sam izišla u novom kaputu prije nego što je gospoða Clay stigla reæi nešto više.Bio je to neobièan osjeæaj, noæu iæi u knjižnicu, osobito s obzirom na èinjenicu da je glavna dvorana kao i uvijek bila prepuna iscrpljenih studenata. Meðutim, u èitaonici odjela za srednji vijek nije bilo nikoga. Brzo sam prišla stolu gospodina Binnertsa i zatekla ga kako pregledava hrpu novih knjiga - ništa od toga ne bi mi bilo zanimljivo, izvijestio me uz simpatièan osmijeh, buduæi da ja volim samo užase. Ali odvojio mi je jednu knjigu - zašto nisam došla ranije? Neuvjerljivo sam se isprièala, a on se nasmijao. "Bojao sam se da ti se nešto dogodilo, ili da si me poslušala i posvetila se temi108Elizabeth Kostovaprimjerenijoj mladoj dami. Ali zainteresirala si i mene, pa sam ti pronašao ovo."Sa zahvalnošæu sam uzela knjigu, a gospodin Binnerts je rekao da ide u svoju radnu sobu, ali æe se ubrzo vratiti, da vidi treba li mi još što. Jednom mi je pokazao tu radnu sobu, malen odjeljak s prozorima, u stražnjem dijelu èitaonice, gdje knjižnièari popravljaju èudesne stare knjige i lijepe kartice na nove primjerke. Kada je otišao, èitaonica je postala tiha kao nikada dotada i ja sam željno otvorila knjigu koju mi je pripremio.Tada mi se èinilo daje uistinu pronašao nešto iznimno, iako sada znam da je rijeè o temeljnome izvoru informacija o povijesti Bizanta u 15. stoljeæu - prijevodu djela Michaela Doukasa/stona Turco-Bi-zantina. Doukas podosta opširno govori o sukobu Vlada Drakule i Mehmeda II., a upravo za tim stolom prvi sam put proèitala glasoviti opis prizora koji je doèekao Mehmeda kada je 1462. napao Vlašku i došao do Targovista, Drakuline napuštene prijestolnice. Nadomak grada, navodi Doukas, Mehmed je ugledao "tisuæe i tisuæe kolaca na kojima su se umjesto plodova nalazili ljudi." Usred tog voænjaka smrti nalazio se Drakulin glavni izložak: Mehmedov omiljeni general Hamza, naboden s ostalima, u "tankom grimiznom ogrtaèu".Sjetila sam se arhiva sultana Mehmeda, zbirke koju je Rossi krenuo istražiti u Istanbul. Grof iz Vlaške bio je trn u sultanovu oku - u to nije bilo ni najmanje sumnje. Èinilo mi se da bi bilo dobro da proèitam ponešto o Mehmedu. Možda se u nekim izvorima pojašnjava njegov odnos s Drakulom. Nisam znala odakle poèeti, no gospodin Binnerts je rekao da æe se ubrzo vratiti.Nestrpljivo sam se okrenula, pomislivši kako bih ga mogla potražiti, kada sam iz stražnjeg dijela prostorije zaèula nekakav zvuk. Bio je to mukao udarac, više nalik na vibriranje koje se pronijelo kroz pod nego na stvaran zvuk, kao kad ptica u punoj brzini udari u besprijekorno èist prozor. Zbog nekog sam razloga krenula u smjeru tog zvuka i tako uletjela u radnu sobu u stražnjem dijelu prostorije. Kroz prozore nisam vidjela gospodina Binnertsa, što me na trenutak umirilo, no kada sam otvorila drvena vrata, na podu sam ugledala nogu, nogu u sivim hlaèama, spojenu s izvijenim tijelom, plavi pulover iskrivljen na izoblièenome torzu, rijetku sijedu kosu umrljanu krvlju, a lice - nasreæu napola zakriveno - nagnjeèeno, uz komadiæ mesa koji se još nalazio na rubu stola. Èinilo se daje iz ruku gospodina Binnertsa upravo ispala knjiga; ležala je raširena na podu,POVJESNIÈARKA109baš kao i on. Na zidu iznad stola nalazila se krvava mrlja s velikim i uoèljivim tragom dlana, kao da se neko dijete


igralo slikajuæi po zidu. Davala sam sve od sebe kako ne bih otvorila usta, tako da mi se èinilo da je vrisnuo netko drugi, a ne ja.Dvije noæi prespavala sam u bolnici - otac je ustrajno tražio da ostanem ondje, a lijeènik mu je bio dugogodišnji prijatelj. Otac se držao obzirno i smrtno ozbiljno, sjedio na rubu kreveta, ili stajao kod prozora, prekriženih ruku, dok me policijski dužnosnik ispitivao veæ treæi put. Nisam vidjela da netko ulazi u prostoriju. Mirno sam èitala kod stola. Zaèula sam mukao zvuk. Nisam osobno poznavala knjižnièara, ali mi je bio simpatièan. Policajac je mog oca uvjeravao da nisam osumnjièena; jednostavno sam im jedini svjedok. Ali zapravo nisam vidjela ništa, jer nitko nije ušao u tu èitaonicu - u to sam bila posve uvjerena - a gospodin Binnerts nije ispustio ni glasa. Ni na jednom drugom dijelu tijela nije bilo ozljeda; jadniku je netko jednostavno raspalio glavom po kutu stola. Za takvo što bila je potrebna neviðena snaga.Policijski dužnosnik zbunjeno je odmahivao glavom. Otisak na zidu nije se poklapao s knjižnièarevim dlanom; na njegovim rukama nije bilo krvi. Osim toga, otisak je bio vrlo neobièan, a vijuge na prstima neobièno istrošene. Bilo bi lako utvrditi tko ima takve otiske - policajac se sve više obraæao mome ocu - osim što nikada nisu uzeli nešto slièno. Težak sluèaj. Amsterdam više nije grad u kojem je odrastao - ljudi danas bacaju bicikle u kanale, a tek onaj užasan prošlogodišnji sluèaj s prostitutkom koja... Moj otac zaustavio je prièu pogledom.Kada je policijski dužnosnik izišao, moj je otac ponovno sjeo na rub kreveta i prvi me put upitao što sam radila u knjižnici. Odgovorila sam da sam uèila, da volim onamo otiæi nakon škole i odraditi zadaæe, jer je u èitaonici mirno i ugodno. Pribojavala sam se da bi me svakog trena mogao upitati zašto sam odabrala baš odjel za srednji vijek, no on je, na moje olakšanje, utonuo u šutnju.Nisam mu rekla da sam usred pomutnje koja je u knjižnici nastala nakon što sam kriknula, u torbu bez razmišljanja ugurala knjigu koju je gospodin Binnerts držao u trenutku smrti. Policija mi je, dakako, pretražila torbu, èim je došla, ali nisu ni spomenuli tu knjigu - zašto bi je uopæe uoèili? Na njoj nije bilo krvi. Bila je to francuska knjiga iz 19. stoljeæa, o rumunjskim crkvama. Ležala je otvorena na stranici110Elizabeth Kostovana kojoj je bio prikaz crkve na jezeru Snagov, obdarene velièinom Vlada III. Vlaškog. Prema tradiciji, ondje se nalazi njegov grob, ispred oltara. Tako je barem stajalo u kratkome tekstu ispod tlocrta apside. Autor je, meðutim, napomenuo da mještani sela oko Snagova imaju vlastite prièe. Kakve prièe, pitala sam se, no o toj crkvi nije bilo drugih podataka. Ni na tlocrtu nije bilo neobiènosti.Oprezno sjedeæi na rubu mog kreveta, otac je samo odmahivao glavom. "Odsada æeš uèiti kod kuæe", rekao je tiho. Bilo mi je žao što je izgovorio te rijeèi; ionako više ne bih stupila u tu knjižnicu. "Ako hoæeš, gospoða Clay može neko vrijeme spavati u tvojoj sobi, a možemo se ponovno vidjeti i s lijeènikom, kad god poželiš. Samo mi reci." Kimnula sam, iako sam odmah pomislila kako bih radije bila sama s opisom crkve u Snagovu nego s gospodom Clay. Razmišljala sam o tome da knjigu bacim u naš kanal - no znala sam da æu je nakon nekog vremena poželjeti ponovno otvoriti, pri danjem svjetlu, i ponovno je èitati. I to možda ne samo zbog sebe, negQ i zbog dragog gospodina Binnertsa, koji je sada negdje u gradskoj mrtvaènici.Nekoliko tjedana nakon toga, otac je rekao kako mu se èini da bi mojim živcima godilo malo putovanje, a ja sam znala da zapravo želi reæi kako bi njemu bilo bolje da me ne ostavlja kod kuæe. Francuzi, objasnio mi je, žele razgovarati s predstavnicima njegove zaklade prije nego što tijekom zime poènu razgovore u istoènoj Europi, pa æemo se još jedanput naæi s njima. Bit æe to ujedno i najljepše vrijeme na obali Sredozemnog mora, nakon što su odande otputovale horde turista, a prije nego što krajolik opusti. Pomno smo prouèavali zemljovid i s radošæu doznali da su Francuzi odustali od uobièajenog organiziranja sastanka u Parizu i odluèili se za mir jednog ljetovališta u blizini španjolske granice - u blizini pravog malog dragulja Colliourea, rekao je slavodobitno moj otac, a možda mu je i slièno. U neposrednoj blizini, samo u unutrašnjosti, nalaze se Les Bains i Saint-Matthieu-des-Pyrenees-Orientales, rekla sam ja, no kada sam spomenula ta dva mjesta, oèevo se lice smrknulo te je poèeo tražiti ostala zanimljiva mjesta uz obalu.Doruèak na terasi Le Corbeaua, gdje smo odsjeli, bio je toliko dobar i ugodan zahvaljujuæi svježem jutarnjem zraku da sam se ondje zadržala i nakon što se moj otac pridružio ostalim muškarcima u tamnim odijelima u konferencijskoj dvorani. Nevoljko sam izvadila knjige i èesto podizala pogled prema zelenkastoplavome moru uda-POVJESNIÈARKA111ljenome tek nekoliko stotina metara. Pila sam drugu šalicu one gorke kontinentalne chocolat, podnošljive zahvaljujuæi kockici šeæera i hrpi svježih peciva. Sunèano svjetlo na proèeljima starih kuæa doimalo se vjeènim u suhom sredozemnom podneblju, s tim nadnaravno jasnim svjetlom, kao da se oluje nikada i ne usude približiti tim uvalama. S


mjesta na kojem sam sjedila vidjela sam dvije jedrilice na rubu mora èudesne boje, te malu djecu koja su se s majkom i kanticama, u (barem meni) neobiènim francuskim kupaæim kostimima spuštala na pješèanu plažu ispod hotela. Zaljev nas je obavijao i protezao se dalje udesno, okružen nazubljenim uzvisinama. Najednom od tih brežuljaka nalazila se oronula utvrda koja je bojom posve odgovarala okolnome stijenju i sasušenoj travi. Prema njoj su se neuspješno uspinjale masline, dok se iza nje prostiralo skladno i besprijekorno plavo nebo.U jednom trenutku iznenada sam bolno osjetila da ne pripadam onamo, poèela sam zavidjeti onoj nepodnošljivo zadovoljnoj i spokojnoj djeci s majkom. Nemam majku i nemam normalan život. Ne znam što toèno znaèe rijeèi normalan život, no dok sam listala udžbenik iz biologije i tražila poèetak treæeg poglavlja, nekako sam neodreðeno mislila da bi to podrazumijevalo živjeti na jednome mjestu, uz majku i oca koji su u vrijeme veèere svaki dan kod kuæe, u obitelji u kojoj putovati znaèi povremeno otiæi na more, a ne u beskraj živjeti poput nomada. Osim toga, dok sam sjedila prodorno zagledana u djecu koja su se s lopaticama smjestila u pijesak, bila sam posve uvjerena da tim stvorenjima nikada nije zaprijetilo nešto iz sablasne prošlosti.Potom sam, i dalje gledajuæi te male sjajne glave, uvidjela da su zapravo u opasnosti; samo što toga jednostavno nisu svjesni. Svi smo izloženi opasnosti i ranjivi. Zadrhtala sam i pogledala na ruèni sat. Za èetiri sata otac i ja ruèat æemo na ovoj terasi. Ja æu zatim ponovno uèiti, a nakon pet odšetat æemo se prema urušenoj utvrdi koja ukrašava najbližu crtu obzora -as koje se, rekao mi je otac, vidi malena crkva na samome rubu mora, na suprotnoj strani, u Collioureu. Tijekom tog dana uèit æu još matematiku, nauèiti još nekoliko glagola na njemaèkome, proèitati poglavlje o Ratu ruža i zatim... što? Gore, na suhoj litici, odslušat æu sljedeæu oèevu prièu. Isprièat æe je i protiv svoje volje, zagledan u pjeskovito tlo ili kuckajuæi prstima po kamenu obraðenom prije više stoljeæa, izgubljen u dubinama vlastitoga straha. A meni æe ostati zadaæa da sve ponovno Prouèim, da sastavim dijelove. Negdje dolje jedno je dijete vrisnulo, a ja sam se trgnula tako da sam prolila kakao.15.roèitavši i posljednje Rossijevo pismo, rekao je moj otac, osjetio sam posve novu bol i izgubljenost, kao da je nestao i drugi put. No tada sam veæ bio uvjeren da njegov nestanak nije povezan s odlaskom autobusom u Hartford, niti s»bolešæu èlana obitelji na Floridi (ili u Londonu), kao što je cijeli dogaðaj nastojala prikazati policija. Svjesno sam prestao razmišljati o tim stvarima i dao se na pregledavanje njegove dokumentacije. Sve proèitati, sve upiti. Potom stvoriti kronološki prikaz i poèeti - ali vrlo polagano- izvlaèiti zakljuèke. Pitao sam se je li Rossi nešto slutio u vezi s èinjenicom da mentorskim radom sa mnom možda osigurava vlastito preživljavanje. Tako je ovo nešto poput sablasnog završnog ispita- iako sam se gorljivo nadao da ništa neæe biti završno ni za njega ni za mene. Neæu ništa planirati dok ne proèitam sve, rekao sam samome sebi, iako sam veæ imao odreðenu predodžbu o tome što æu po svoj prilici morati uèiniti. Ponovno sam otvorio onaj izblijedjeli omot.Sljedeæa tri dokumenta bili su zemljovidi, kao što je Rossi i najavio. Svi su bili nacrtani rukom i nijedan se nije doimao starijim od pisama. Dakako, to su vjerojatno bile njegove verzije zemljovida koje je vidio u istanbulskom arhivu, nacrtane iz sjeæanja nakon svih pustolovina koje je doživio. Na prvome sam zemljovidu ugledao veliki planinski lanac, obilježen malim trokutastim znakovima. Bila je rijeè o dva dugaèka polumjeseca u smjeru istok-zapad, preko cijele stranice, zbijenih na zapadu. Široka rijeka kružila je sjevernim dijelom prikaza. Nije bilo oznaka za veæe gradove, iako je moguæe da su èetiri križiæa u gorju na zapadu oznaèavala gradiæe. Na tomPOVJESNIÈARKA113zemljovidu nije bilo naziva, no Rossi je - rukopis je odgovarao rukopisu iz posljednjeg pisma - na rubovima zemljovida zapisao: "Oni koji ne vjeruju i umiru kao nevjernici, njih æe sustiæi prokletstvo, prokletstvo Alaha, anðela i ljudi (Kur'an)", te još nekoliko sliènih navoda. Pitao sam se bi li to mogla biti rijeka koju po njegovu tumaèenju simbolizira zmajev rep iz one knjige. Ali ne, to ne bi bilo moguæe; u tom sluèaju, govorio je o zemljovidu u najveæem mjerilu, koji se vjerojatno nalazi meðu ostalim papirima. Proklinjao sam okolnosti - sve redom - koje su mi onemoguæile da vidim i u ruci držim originale; unatoè Rossijevu izvrsnom pamæenju i urednosti, zacijelo je nešto izostavio i nema sumnje da postoje razlike izmeðu izvornika i nacrtanog prikaza.Sljedeæi se zemljovid, uèinilo mi se, podrobnije bavio gorjem na zapadu. I ovaj put ugledao sam tri križiæa, u identiènom prostornom odnosu kao na prvom prikazu. Vidjela se i manja rijeka, koja je vijugala meðu planinama. Ni ovdje nije bilo toponima. Rossi je pri vrhu tog zemljovida napisao: "(Ponavljaju se isti navodi iz Kur'ana)." I u to je doba oèito bio jednako temeljit i savjestan kao i u kasnijem razdoblju, kada sam ga ja poznavao. No ti su prikazi, barem zasada, bili odveæ šturi, tek površan obris, da bih uspio prepoznati toèno odreðen kraj koji sam negdje veæ vidio ili prouèavao. Frustriranost je u meni bujala poput groznice i potiskivao sam je sa sve veæom mukom, prisiljavajuæi se na to da se koncentriram.


Treæi je prikaz veæ unio malo više svjetla u cijelu prièu, iako u toj fazi još nisam toèno znao što mi sve može pokazati. Obris mi je uistinu bio više nego poznat: bio je to onaj nesmiljeni oblik zmaja raširenih krila koji sam poznavao iz svoje i Rossijeve knjige sa zmajem, iako to možda i ne bih uoèio na prvi pogled da mi Rossi nije ukazao na poklapanje. I na ovom prikazu planine su bile oznaèene trokutiæima. Sada su veæ bile vrlo visoke, masivni grebeni u smjeru sjever-jug. Izmeðu njih se probijala rijeka koja je utjecala u širi prostor. Zašto to ne bi bilo rumunjsko jezero Snagov, kao što govori legenda o Drakulinu grobu? No, kao što je veæ uoèio i Rossi, na rijeènome proširenju nije bilo otoka, a to mjesto ionako nije nalikovalo na jezero. Ponovno sam uoèio one križiæe, ovaj put oznaèene minijaturnim æiriliènim slovima. Zakljuèio sam da je rijeè o selima koja je Rossi spomenuo.114Elizabeth KostovaMeðu raštrkanim nazivima sela ugledao sam i kvadratiæ koji je Rossi obilježio sljedeæim rijeèima: "(Arapski) Bezbožni grob Onoga Koji Ubija Turke." Iznad tog pravokutnika nalazio se prilièno skladno nacrtan maleni zmaj, s dvorcem na glavi, a pod njim grèka slova i Rossijev prijevod na engleski: "Ovdje smješten je u zlu. Štioèe, otkopaj ga rijeèima." Te su rijeèi bile nevjerojatno dojmljive, nalik na napjev ili molitvu, i veæ sam otvorio usta da ih izgovorim kada sam se predomislio i èvrsto stisnuo usne. U glavi sam i unatoè tome zaèuo svojevrsnu poeziju koje se još nekoliko trenutaka nisam uspijevao osloboditi.Tri zemljovida odložio sam na stranu. Užasavala me èinjenica da su doista preda mnom, toèno onakvi kakve je Rossi opisao. Još je neobiènije bilo što nemam izvorne prikaze, nego njegove crteže. Što æe mi, u konaènici, pokazati i nedvosmisleno dokazati da sve to nije jednostavno izmislio, da i te zemljovide nije nacrtao kao dio šale, velike smicalice? U cijeloj stvari nije r5ilo primarnih izvora, osim njegovih pisama. Prstima sam lupkao po stolu. Imao sam dojam da zidni sat u mojoj radnoj sobi te veèeri kuca neobièno glasno, a gradska polutama sa suprotne strane mojih žaluzina èinila mi se pretihom. Veæ satima nisam ništa jeo i noge su me boljele od sjedenja, no sada nisam mogao prekinuti. Naèas sam pogledao auto-kartu Balkana, no na njoj nije bilo neobiènosti, barem ne na prvi pogled - na primjer rukom napisanih oznaka. Ni iz reklamnog prospekta o Rumunjskoj nisam doznao ništa posebno, a u oèi mi je upao samo nevješt prijevod. Na primjer: "Okoristite se našim bujnim i prestrašnim krajolikom." Trebalo je još samo prouèiti bilješke ispisane Rossijevim rukopisom i onu malenu zatvorenu omotnicu koju sam uoèio još kada sam prvi put pregledao sadržaj paketa. Nju sam namjeravao ostaviti za kraj, jer je bila zatvorena, ali više nisam mogao èekati. Meðu papirima na stolu pronašao sam nož za papir, pomno uklonio peèat i izvadio list papira.Bio je to ponovno onaj treæi zemljovid, u obliku zmaja, rijeka koja skreæe, trokutima prikazani planinski vrhovi. Bio je nacrtan crnom tintom, kao u Rossijevoj verziji, no rukopis je bio malko drukèiji - dobra kopija, ali, kada se èovjek bolje zagleda, nekako stisnuta, zastarjela, blago kiæena slova. Rossijevo pismo trebalo me pripremiti na pogled na jedinu razliku u odnosu na prvu verziju zemljovida, ali sam ipak imao dojam da me nešto fizièki raspalilo po glavi: iznadPOVJESNIÈARKA115pravokutne oznake za grob i zmaja koji ga štiti polukružno su bile ispisane rijeèi: Bartolomeo Rossi.Potisnuo sam sve pretpostavke, strahove i zakljuèke, te se snagom volje natjerao da papir odložim u stranu i poènem èitati Rossijeve bilješke. Prve dvije stranice ispisao je, kako se èinilo, u orfordskome arhivu te u knjižnici Britanskog muzeja. Iz njih nisam doznao ništa novo. U kratkim crtama opisani su život i podvizi Vlada Drakule, a naišao sam i na popis književnih i povijesnih dokumenata u kojima se tijekom stoljeæa spominjalo ime Drakula. Nakon toga došao sam do lista iz drugog bloka, s oznakom i datumom boravka u Istanbulu. "Rekonstruirano po sjeæanju", glasile su brzo, ali uredno ispisane rijeèi, pa sam uvidio da je te bilješke po svoj prilici zapisao nakon iskustva doživljenog u arhivu, kada je, uoèi puta u Grèku, na temelju sjeæanja skicirao zemljovide.U tim bilješkama navodi se popis dokumenata iz doba sultana Mehmeda II. na koje je naišao u istanbulskom arhivu - ili barem onaj dio koji mu se uèinio važnim za istraživanje - tri zemljovida, svici s prikazima karpatskih ratova protiv Turaka, popisi robe koju su otomanski trgovci prodavali na rubu tog podruèja. Ništa od toga nije mi se uèinilo osobito važnim ili novim; no pitao sam se u kojoj je toèno fazi Rossijev rad prekinuo onaj birokrat zlokobna izgleda. Je li moguæe da spomenuti svici s povijesnim prikazima i popisi trgovaèke robe sadrže tragove koji bi mogli ukazivati na smrt i mjesto pokopa Vlada Tepe§a? Je li ih Rossi doista osobno pogledao ili je prije zastrašivanja imao vremena tek navesti popis moguænosti koje nudi arhiv?Na popisu iz arhiva nalazila se još jedna toèka, a ona me toliko iznenadila da sam se na njoj zadržao još nekoliko trenutaka. "Bibliografija, Zmajev red (djelomièno u obliku svitka)." U vezi s time iznenadilo me što bilješka sadrži tako malo informacija. Rossi je obièno radio iscrpne bilješke u kojima je sve bilo objašnjeno; to i jest cilj, govorio je èesto, bilježenja. Je li bibliografija, koju je u žurbi samo spomenuo, popis koji su u knjižnici sastavili kako bi


zabilježili sav materijal koji èuvaju, a koji se odnosi na Zmajev red? Ako je tako, zašto bi bio "djelomièno u obliku svitka"? Èini se daje rijeè o dokumentu koji je takoðer vrlo star, pomislio sam - možda o arhivskome dokumentu još iz vremena Zmajeva reda. Ali zašto116Elizabeth KostovaRossi nije napisao nešto više na tom inaèe nijemom listu papira iz notesa? Je li utvrdio da je bibliografija, kakva god toèno bila, posve nevažna za njegovu potragu?Èinilo mi se da takva razmišljanja o jednom dalekome arhivu, koji je Rossi pregledao tako davno, teško mogu izravno voditi do rješenja tajne njegova nestanka, pa sam s gaðenjem odložio list, odjednom se umorivši od trivijalnosti istraživanja. Žudio sam za odgovorima. Osim kada je bila rijeè o onome što se nalazi u svicima, u trgovaèkim popisima i onoj staroj bibliografiji, Rossi mi je sva otkriæa prenio iznenaðujuæe temeljito. Ali to je tipièno za njega, ta konciznost; osim toga, mogao si je priuštiti, ako se uopæe mogu tako izraziti, sve objasniti u opširnim pismima. Ipak, znao sam tako malo, osim što sam znao što mi po svoj prilici predstoji. Omotnica je sada bila posve prazna i to me deprimiralo. Iz posljednjih dokumenata nisam doznao bitno više nego iz njegovih pisama. Ujedno sam uvidio i da moram djelovati koliko mogu brže. I prije sam èesto bdio i radio po cijele noæi, a u sljedeæih sat vremena možda æu uspjeti pobilježiti sve što mi je Rossi rekao o prijašnjim prijetnjama, kako ih je doživljavao.Ustao sam uz pucketanje zglobova i otišao u sumornu kuhinjicu, želeæi zakuhati juhu. Posegnuvši za èistom posudom, uvidio sam da se moj maèak nije pojavio na veèeri. Inaèe smo redovito veèerali zajedno. Bio je to maèak lutalica i pretpostavljao sam da naš odnos ipak nije posve monogamne naravi. No u vrijeme veèere obièno je dolazio na moj uski kuhinjski prozor, gledao s požarnih stuba i tako mi pokazivao da oèekuje svoju konzervu tunjevine ili, kada bih velikodušno uložio u njegovu ishranu, tanjur sardina. S vremenom sam se poèeo radovati trenutku kada bi uskoèio u moj beživotni stan, protegnuo se i poèeo mijaukati i presti od silne naklonosti. Nakon veèere bi se èesto zadržao, spavao na jednome kraju sofe ili gledao kako glaèam košulje. Ponekad mi se èinilo da u njegovim savršeno okruglim žutim oèima vidim nježnost, iako je to jednako tako moglo biti i èisto sažaljenje. Bio je snažan i žilav, meka crno-bijelog krzna. Zvao sam ga Rembrandt. Misleæi na njega, pridigao sam rub žaluzine, otvorio prozor i zazvao ga, oèekujuæi mukao udarac maèjih šapa na prozorskoj dasci. Èuo se jedino noæni promet u daljini, iz središta grada. Spustio sam glavu i provirio kroz prozor. ;POVJESNIÈARKA117Njegovo je tijelo ispunjavalo dasku u grotesknome položaju, kao da se zaigrano zakotrljao do tog mjesta, a zatim ostao beživotno ležati. Obzirno i sa strahom privukao sam ga unutra, odmah uvidjevši da mu je slomljena kralježnica i da mu glava neobièno visi u stranu. Još nikada nije imao tako širom otvorene oèi, usne su mu bile razmaknute i razvuèene od straha, a prednje šape raširene i s istaknutim pandžama. Odmah mi je bilo jasno da nije mogao tako pasti, toèno na to mjesto, na usku prozorsku dasku. Èovjek bi morao imati velike i snažne ruke da usmrti takvo stvorenje - dodirivao sam meko krzno, dok je pod mojim osjeæajem užasnutosti bujao bijes - a poèinitelj bi vjerojatno bio pun ogrebotina, možda èak i dubokih ugriza. No moj se mali prijatelj nepovratno preselio na drugi svijet. Oprezno sam ga položio na kuhinjski pod, dok su mi se pluæa punila mraènom mržnjom. Tek tada uvidio sam da mu je tijelo još toplo.Naglo sam se okrenuo, zatvorio i zakljuèao prozor, pa mahnito stao razmišljati o sljedeæem koraku. Kako se mogu zaštititi? Svi su prozori zakljuèani, vrata imaju èak i dvostruku bravu. No što ja znam o užasima iz prošlosti? Ulaze li u sobu poput maglice, ispod vrata i kroz nevidljive pukotine? Ili razbijaju prozore i dolijeæu na žrtvu? Pogledom sam potražio oružje. Nisam imao pištolj - no pištolji nikada nisu uspijevali nauditi Beli Lugosiju, u svim onim filmovima o vampirima, osim kada je junak imao èudotvoran srebrni metak. Sto je savjetovao Rossi? "Ja u džepu ne bih nosio èešnjak, ne." I još nešto: "Uvjeren sam da æeš sa sobom moæi ponijeti svoju dobrotu, osjeæaj za moralno, kako god to htio nazvati... barem bih volio smatrati daje veæina nas sposobna za takvo što."U jednoj od ladica pronašao sam èistu kuhinjsku krpu, te njome obzirno omotao prijateljevo tijelo, pa ga položio u predvorje. Sutra æu ga morati pokopati, ako sutrašnji dan uopæe osvane kao i obièno. Zakopat æu ga u vrtu iza stambene zgrade - duboko, tako da psi ne mogu do njega. Sada mi je bilo teško uopæe razmišljati o hrani, no ipak sam skuhao juhu i uz nju pojeo krišku kruha.Potom sam ponovno sjeo za radni stol, pospremio Rossijeve papire, uredno ih vratio u onu omotnicu. Svoju zagonetnu knjigu sa zmajem položio sam na tu hrpu, pazeæi da se ne otvori. Na sve to stavio sam Hermannovo klasièno djelo Zlatno doba Amsterdama, veæ godinama jednu od meni najdražih knjiga. Na sredini stola118Elizabeth Kostovaotvorio sam bilješke koje sam pripremao za disertaciju i pred sebe postavio knjižicu o trgovaèkim cehovima u


Utrechtu, reprodukciju iz knjižnice koju još nisam pomnije prouèio. Na stol sam položio i ruèni sat i zadrhtavši od iznenadne provale praznovjerja, uvidio da je do ponoæi preostalo još petnaest minuta. Sutra æu, rekao sam samome sebi, otiæi u knjižnicu i brzo proèitati sve što bi mi moglo pomoæi u sljedeæih nekoliko dana. Neæe škoditi doznam li malo više o srebrnim bodežima, glogovim kolcima, vijencima èešnjaka i križevima, ako su to sredstva koja narod veæ stoljeæima preporuèuje za zaštitu od nemrtvih. Time æu barem pokazati vjeru u tradiciju. Do tada se mogu držati samo Rossijevih savjeta, a Rossi me, kad god mi je mogao pomoæi, nikada nije iznevjerio. Uzeo sam olovku i nadvio se nad knjižicu.Nikada u životu nisam imao toliko problema s koncentracijom. Èinilo mi se da svi živci u mojem tijelu budno paze^na tu pojavu s vanjske strane, ako je uopæe rijeè o pojavi, kao da bih umom, a ne ušima, lakše èuo kako se provlaèi uz prozore. Uz silan napor odluèno sam se preselio u Amsterdam i 1690. godinu. Napisao sam reèenicu, pa potom još jednu. Èetiri minute do ponoæi. "Potraži anegdote iz života nizozemskih pomoraca", pribilježio sam. Prisjetio sam se trgovaca, kako se okupljaju unutar veæ tada prastarih cehova, kako bi iz svog života i robe izvukli što više, iz dana u dan radeæi na temelju razmjerno jednostavnog osjeæaja za dužnost, dijelom viškova gradeæi bolnice za siromahe. Dvije minute do ponoæi. Zapisao sam ime autora knjižice, o kojem æu više potražiti poslije. "Istraži važnost gradskih tiskara za trgovce", upisao sam.Mala kazaljka na mome satu iznenada je poskoèila, a ja sam zamalo kriknuo. Od ponoæi me dijelilo nekoliko sekundi. Tiskare su možda bile vrlo, vrlo važne, uvidio sam tada, prisiljavajuæi se da se ne osvræem, osobito ako su nad nekima od njih nadzor imali cehovi. Je li moguæe da su èak i kupili takvu moæ, otkupili vlasništvo? Jesu li tiskari imali svoju gildu? U kakvom su odnosu, u tom okruženju, bile ideje o slobodi tiska meðu nizozemskim intelektualcima i vlasništvo nad tiskarama? Na trenutak sam se zainteresirao za ta pitanja, i preko volje, te se pokušao prisjetiti što sam sve proèitao o poèecima izdavaštva u Amsterdamu i Utrechtu. Zatim sam pogledao na sat. Ponoæ i tri minute. Disao sam normalno, a olovka je nesputano klizila po papiru.POVJESNIÈARKA119To nešto što me prati ipak nije pametno koliko sam se pribojavao, pomislio sam, dobro pazeæi da ne prestanem raditi. Èini se da nemr-tvi o pojedinim pojavama sude prema vanjskome izgledu, a ja sam izgledao kao da sam ozbiljno shvatio Rembrandtovo upozorenje te sam se posvetio uobièajenim zadaæama. Prave namjere i djelovanje neæu moæi skrivati dugo, no barem za tu veèer mogao sam se štititi jedino vanjskim držanjem. Približio sam svjetiljku i još sat vremena zadržao se u 17. stoljeæu, ne bih li produbio dojam da sam se vratio poslu. Dok sam se pretvarao da pišem, u sebi sam odvagivao logiène argumente i protuargumente. Rossi je posljednju prijetnju primio 1931. Njegovo ime tada je bilo zapisano uz oznaku mjesta na kojem se nalazi grob Vlada Drakule. Rossija prije dva dana nisu pronašli mrtvog za pisaæim stolom, što bi se ubrzo moglo dogoditi meni, ne budem li pazio. Nisu ga pronašli ranjenog u hodniku, kao Hedgesa. Njega je netko ili nešto otelo. Možda mrtav leži negdje drugdje, dakako, no dok tu èinjenicu ne utvrdim s potpunim pouzdanjem, moram se nadati da je još živ. Od sutra kreæem u potragu za grobom.Sjedeæi na zidu stare francuske utvrde, moj se otac bio zagledao u more, onako kako je promatrao orla sa Saint-Matthieua. "Idemo u hotel", reèe na kraju. "Jesi li primijetila da su se dani veæ skratili? Ne bih htio da me ovdje uhvati mrak."Onako nestrpljiva, odvažila sam se na izravno pitanje. "Da te uhvati?"Ozbiljno me pogledao, kao da odvaguje opasnosti koje sadrže moguæi odgovori. "Staza je strašno strma", reèe na kraju. "Nikako ne bih htio da se meðu tim drveæem moram probijati pod okriljem tame. A ti?" Postalo mi je jasno da i on zna pokazati odvažnost.Spustila sam pogled prema nasadima maslina, sada veæ sivobi-jelih, a ne rumenožutih i srebrnih. Sva su stabla bila izoblièena, s mukom se dizala prema ruševinama utvrde koja ih je nekoæ štitila - ili barem njihove pretke - od saracenskih baklji. "Ne," odgovorila sam, "ni ja."16. glauaoèetkom prosinca ponovno smo bili na putu, a usporenost sparnih ljetnih boravaka na obali Sredozemlja veæ je izgledala kao davna prošlost. Jak jadranski vjetar ponovno mi je mrsio kosu i taj mi se osjeæaj sviðao, voljela sam pomalo neskladnu sirovost tih snažnih strujanja; èovjeku se èinilo da se neka zvijer teških šapa penje i prelazi preko svega u luci, tako da zastave buèno trepere pred suvremenim hotelom, da povija najviše grane platana uz šetalište. "Što?" povikala sam. Otac mi je rekao nešto što nisam razumjela, pokazujuæi prema najvišoj etaži carske palaèe. Oboje smo podigli glavu da bolje pogledamo.Dioklecijanovo skladno uporište nadvijalo se nad nama pri jutarnjem svjetlu, a ja sam zamalo pala na leða u nastojanju da što bolje vidim najviši rub. Mnogi su prostori meðu prelijepim stupovima bili zatvoreni - poèesto su ih zatvarali ljudi koji su palaèu podijelili na stanove, objasnio mi je prije otac - tako da je mozaik raznolikog kamena, najveæim


dijelom mramora koji su isklesali Rimljani, mramora ukradenog s drugih zdanja, blistao na cijelom neobiènom proèelju. Tu i tamo vidjele su se dugaèke pukotine, posljedica potresa ili djelovanja vode. Iz njih su provirivale otporne male biljke, ponegdje èak i malena stabla. Vjetar je podizao široke ovratnike odora mornara koji su, po dvojica ili trojica, šetali pristaništem, bronèanih lica u odnosu na bijele odore i kratko podšišane tamne kose koja se sjajila poput žièane èetke. S ocem sam obilazila palaèu, prelazila preko otpalih crnih oraha i ostataka lišæa s platana, i tako došla do trga iza palaèe, okruženog spomenicima, koji je vonjao po mokraæi. Toèno pred nama dizao se fantastièan zvonik, izložen vjetrovima iPOVJESNIÈARKA121ukrašen poput slastice, visoke i tanke svadbene torte. Ondje je bilo mirnije i tiše pa smo prestali vikati."Ovo oduvijek želim vidjeti", reèe mi otac uobièajenim tonom. "Idemo do vrha?"Išla sam prva, željno grabeæi željeznim stubama. Na tržnici u blizini pristaništa, koja mi se s vremena na vrijeme ukazivala u mramornome okviru, stabla su poprimila zlatnosmeðu boju, tako da su èempresi uz more u odnosu na njih izgledali prije crno nego zeleno. Kako smo se penjali, sve sam bolje vidjela tamnoplavo more u luci pod nama, malene bijele likove, mornare koji su dobili izlaz i vrzmali se oko terasa kafiæa. Zaobljena linija kopna u daljini, iza našeg velikog hotela, poput strelice je pokazivala prema unutrašnjosti slavenskoga svijeta, kamo æe mog oca ubrzo povuæi prava poplava popuštanja politièke napetosti koja se širila tim podruèjem.Veæ gotovo bez daha, zastali smo pod samim krovom tornja. Stajali smo na obiènoj željeznoj platformi, visoko iznad zemlje; odande smo vidjeli tlo, kroz paukovu mrežu isprepletenih željeznih stuba kojima smo se upravo uspeli. Svijet oko nas širio se izvan kamenih okvira, vjerojatno dovoljno niskih da neoprezan turist padne devet katova do poploèanog dvorišta pod tornjem. Umjesto otvora, odluèili smo se za klupu u sredini prostora, zagledani prema moru, sjedeæi tako mirno i tiho da je kroz prozor ušla èiopa, krila izvijenih pred snažnim vjetrom s mora, da bi odmah nestala pod strehom. U kljunu je nosila nešto svijetlo, nešto na èemu se naèas pojavio odsjaj sunca koje se odražavalo u moru.Sljedeæeg jutra, rekao je moj otac, nakon što sam proèitao sve Rossijeve papire, probudio sam se rano. Nikada dotada nisam se toliko obradovao suncu. Prva jutarnja zadaæa bila je tužna: trebalo je pokopati Rembrandta. Nakon toga bez poteškoæa sam se pojavio na vratima knjižnice upravo u trenutku kada su ih otkljuèavali. Htio sam cijeli dan posvetiti pripremama za predstojeæu noæ, za novi nailazak tame. Noæ mi je godinama bila naklonjena, nalik na èahuru tišine u kojoj sam èitao i pisao. Sada se javlja kao prijetnja, neizbježna opasnost do koje je preostalo tek nekoliko sati. Osim toga, ubrzo æu vjerojatno poæi na putovanje, što æe iziskivati podosta priprema. Bilo bi mi malo lakše, pomislio sam žalosno, kada bih barem znao kamo æu iæi.122Elizabeth KostovaGlavnom dvoranom u knjižnici vladao je mir, èuli su se samo odjeci koraka knjižnièara koji obavljaju svoj posao; tek rijetki studenti dolaze tako rano i znao sam da æu imati potpuni mir još barem pola sata. Uronio sam u labirint abecednog kataloga, otvorio bilježnicu i poèeo vaditi odgovarajuæe ladice. Karpati su se spominjali na nekoliko mjesta, a jedan naslov bavio se transilvanijskim folklorom. Jedna knjiga o vampirima - legende iz egipatske tradicije. Pitao sam se koliko je toga zajednièko vampirima diljem svijeta. Jesu li egipatski vampiri nalik na istoènoeuropske vampire? Bilo je to štivo za arheologe, ne za mene, no ipak sam prepisao oznaku knjige o egipatskoj tradiciji.Potom sam potražio naslove o Drakuli. U katalogu su se miješali naslovi i teme; izmeðu "Drakona" i "Drame" nalazit æe se barem jedan naslov: kartica za Drakulu Brama Stokera, knjigu koju sam dan ranije vidio kod one mlade tamnokose žene. Moguæe je da knjižnica ima èak i dva primjerka tog klasika. Trebafo mi je odmah sada; Rossi je rekao kako je rijeè o destilatu Stokerovih istraživanja u vezi s predajama o vampirima, te da bi se u knjizi mogli naæi prijedlozi za zaštitu koji bi mi mogli dobro doæi. Tražio sam u oba smjera. Kartice s nazivom "Drakula" jednostavno nije bilo - ništa, ni traga ni glasa. Nisam ni oèekivao da bi ta tema mogla biti važan dio akademskih razmatranja, no barem ta jedna knjiga morala bi biti negdje ubilježena.I tada sam uoèio što se doista nalazi izmeðu "Drakona" i "Drame." Komadiæ izoblièenog papira pri dnu ladice jasno je pokazivao da je iz nje istrgnuta najmanje jedna kartica. Odmah sam se prebacio na ladicu s oznakom "St." Ondje pod "stoker" nisam pronašao ništa - osim novih tragova kraðe izvedene u žurbi. Svom težinom sjeo sam na najbliži drveni stolac. Ovo je veæ previše neobièno. Zašto bi netko otrgnuo baš te dvije kartice?Znao sam daje knjigu posljednja posudila upravo ona tamnokosa djevojka. Je li namjeravala ukloniti dokaze o tome što je podigla? Ali ako je knjigu htjela ukrasti ili sakriti, zašto ju je èitala tako javno i otvoreno, usred knjižnice? Bit æe daje kartice izvukao netko drugi, možda netko - ali zašto? - tko nije želio da netko ovdje potraži knjigu. Tko god je to uèinio, radio je u velikoj žurbi i nije uklonio tragove. Ponovno sam razmislio o svemu. Katalog je ovdje svetinja;


knjižnièari oštro kore èak i studente koji zaborave vratiti ladicu na mjesto. Narušavanje reda i sadržaja kataloga moralo bi se izvestiPOVJESNIÈARKA123munjevito, u to nema sumnje, i to u nekom neobiènom trenutku, kada u blizini nema nikoga, kada nitko ne gleda u tom smjeru. Ako to nije uèinila upravo ona mlada žena, moguæe je da i nije znala da netko ne želi da se ta knjiga podiže. I vjerojatno je još kod nje. Gotovo sam potrèao prema glavnome šalteru.Ta knjižnica, sagraðena na vrhuncu stila obilježenog oživljavanjem visoke gotike, približno u vrijeme kada je Rossi dovršavao studij na Oxfordu (gdje ga je, dakako, okruživala izvorna arhitektura), oduvijek me privlaèila kao nešto istodobno i lijepo i komièno. Kako bih došao do glavnog šaltera, morao sam pojuriti glavnim brodom te katedrale. Šalter se nalazio na mjestu gdje bi se u pravoj katedrali nalazio oltar, pod muralom Gospe - od Znanja, pretpostavljam - u nebeskoplavoj haljini, s pregrštom nebeskih knjiga. Podizanje knjige na tom mjestu bilo je sveto poput prièesti. Danas mi se èinilo da je sve to neopisivo cinièna šala, te se nisam ni osvrnuo na Gospino nezanimljivo i neljubazno lice dok sam se obraæao knjižnièarki, trudeæi se da ne pokažem koliko sam uzbunjen."Tražim knjigu koje trenutaèno nema na policama", rekao sam, "pa me zanima je li je netko baš sada podigao ili oèekujete da je vrati..."Niska i namrgoðena šezdesetogodišnja žena podigla je pogled s dokumenta koji je èitala. "Naslov, molit æu", rekla je."Drakula. Autor je Bram Stoker.""Samo trenutak, molim vas; pogledat æu je li u knjižnici." Pregledala je kartice u malenoj kutiji. "Žao mi je. Netko ju je podigao.""Oh, kakva šteta", rekao sam gorljivo. "Kada æe ponovno biti kod vas?""Za tri tjedna. Podignuta je juèer.""Bojim se da neæu moæi toliko èekati. Znate, predajem..." To su obièno bile magiène rijeèi."Slobodno je možete rezervirati", rekla je knjižnièarka, nimalo ljubaznim glasom. Sijedu glavu s pomno njegovanom kosom okrenula je od mene, kao da se želi posvetiti poslu."Možda ju je podigao netko od mojih studenata, da proèita prije predavanja. Kada biste mi samo dali ime... pa æu osobno uæi u trag knjizi."124Elizabeth KostovaPogledala me blago stisnutih kapaka. "To baš ne prakticiramo", rekla je."Rijeè je o izvanrednoj situaciji", rekao sam. "Bit æu posve iskren... Jedan dio knjige doista mi nužno treba da im pripremim ispit i... no, da... svoj sam primjerak posudio studentu koji je knjigu zagubio. Sada je jednostavno ne uspijeva pronaæi. Pogriješio sam, no znate kako to ide sa studentima... Morao sam znati da se to ne radi."S njezina lica nestao je onaj nepopustljivi izraz i veæ je zamalo pokazala suosjeæanje. "Strašno, zar ne?" rekla je kimajuæi. "Uvjerena sam da u svakom semestru izgubimo po hrpu knjiga. No dobro, da vidim mogu li vam doæi do imena. Molim samo, nemojte prièati o tome što sam uèinila, može?"Okrenula se i stala nešto tražiti u ormaru koji se nalazio iza nje, a ja sam razmišljao o dvoliènosti koju sam tako neoèekivano otkrio u vlastitoj prirodi. Kada sam nauèio tako teèno i uvjerljivo lagati? Zbog toga sam osjetio nešto nalik na mješavinu nelagode i užitka. Dok sam tako stajao, uvidio sam da se jedan knjižnièar koji je stajao za oltarom pomaknuo i da me sada promatra s manje udaljenosti. Bio je to mršav sredovjeèni muškarac kojeg sam ondje èesto viðao, tek malko viši od kolegice, u prastarom sakou od tvida i umrljanoj kravati. Možda i zato što sam ga veæ viðao, iznenadila me promjena u njegovu izgledu. Lice mu je bilo bolesnožuto i iscrpljeno, možda èak i istinski bolesno. "Mogu vam pomoæi?" upita me iznenada, kao da sumnja da bih mogao nešto ukrasti ako mi odmah ne pokloni pozornost."Oh, ne, hvala." Rukom sam pokazao prema kolegici koja je stajala iza njegovih leða. "Samo nešto èekam.""U redu." On se ponovno udalji, a ona se vrati i pruži mi listiæ. U tom trenutku nisam znao kamo bih pogledao - papiriæ mi se zaljuljao pred oèima. Jer kada se knjižnièar udaljio u stranu, nagnuo se kako bi pogledao knjige koje su oèito vraæene na šalter i koje je trebalo vratiti na mjesto. Kada se onako kratkovidan nagnuo prema njima, na trenutak sam mu ugledao vrat i iznad izlizanog ovratnika košulje ugledao dvije kraste, odvratne rane, dok je malo osušene krvi pod njima izgledalo poput odbojne crvene èipke. Potom se uspravio i ponovno okrenuo, u rukama držeæi knjige.POVJESNIÈARKA125"To ste tražili?" upitala me knjižnièarka. Spustio sam pogled na papir koji mi je dala. "Vidite, to je kartica iz Drakule Brama Stokera. Imamo jedan jedini primjerak."


Onom neurednom knjižnièaru u tom je trenutku jedna knjiga pala na pod, a zvuk je odjeknuo pod visokim svodom. Uspravio se i izravno me pogledao, a ja nikada dotada nisam vidio pogled u kojem bi bilo toliko mržnje i opreza. "To ste tražili, zar ne?" ustrajavala je ona gospoda."Oh, ne", rekao sam, groznièavo razmišljajuæi, sada se veæ malo pribravši. "Èini se da ste me pogrešno razumjeli. Tražim Gibbonovu Povijest propadanja i pada Rimskoga Carstva. Rekao sam vam da se spremam za predavanje i da trebam dodatne primjerke."Ona se namršti. "Ali uèinilo mi se da..."Nikako mi se nije sviðalo što žrtvujem njezine osjeæaje, èak i u tom neugodnom trenutku, kada mi je veæ postala toliko sklona. "Nema problema", rekao sam. "Možda nisam dobro gledao. Ponovno æu pogledati u katalog."Meðutim, èim sam izgovorio rijeè katalog, postalo mi je jasno da sam pretjerao s korištenjem novog dara. Visoki knjižnièar pogledao me još prodornije, kroz stisnute kapke, i blago pomaknuo glavu, poput životinje koja pogledom prati plijen. "Hvala na pomoæi", rekao sam tiho i uljudno, te se udaljio, osjeæajuæi kako mi taj oštar pogled prodire pod kožu na leðima, sve dok nisam došao do glavnog prolaza. Teatralnim pokretima došao sam do kataloga i ondje se još malo zadržao, a onda sam zatvorio torbu i promišljenim korakom izišao kroz glavna vrata, kroz koja su vjernici veæ ulazili, spremajuæi se za prijepodnevnu rundu uèenja. Vani sam pronašao klupu na najosun-èanijem mjestu, leðima naslonjen na neogotièke zidine, odakle sam na oku imao sve koji dolaze i odlaze. Trebao sam nekoliko minuta, da u miru razmislim - razmišljanje, uèio nas je uvijek Rossi, mora biti odmjereno i vremenski pogoðeno, a ne vremenski zahtjevno.Meðutim, sve to nije bilo lako brzo probaviti. U tom trenutku omamljenosti nisam uoèio samo ranu na knjižnièarevu vratu, nego i ime posjetiteljice knjižnice koja me preduhitrila i uzela Drakulu. Zvala se Helen Rossi.Vjetar je bio hladan i ustrajno se pojaèavao. Moj je otac u tom trenutku prekinuo prièu i iz torbe u kojoj je nosio fotoaparat izva-126Elizabeth Kostovadio dvije nepromoèive jakne. Bile su èvrsto smotane, kako bi stale u torbu zajedno s njegovom fotografskom opremom, platnenom kapom i malenim kompletom za prvu pomoæ. Bez rijeèi smo ih navukli preko sakoa i nastavili.Dok sam tako sjedio na kasnoproljetnome suncu i gledao kako se sveuèilište budi i kako na svim stranama poèinju uobièajene aktivnosti, odjednom sam osjetio kako zavidim svim tim obiènim studentima i profesorima koji hodaju amo-tamo. Njima se èini da je sutrašnji ispit velika prepreka ili da su zakulisne igre na odsjeku neopisivo dramatiène, razmišljao sam s gorèinom u ustima. Nitko od njih ne bi shvatio moj položaj, niti mi pomogao da se iz njega izvuèem. Odjednom sam osjetio da me obuzima krajnja osamljenost: nalazio sam se izvan svoje institucije, svojega svijeta, poput pèele radilice protjerane iz košnice. A u takvoj sam se situaciji, uvidio sam iznenaðeno, našao za samo èetrdeset osam sati. «.Sada moram razmišljati djelotvorno i brzo. Najprije, uoèio sam ono o èemu je govorio i Rossi: netko izvan kruga iz kojeg Rossiju prijeti neposredna opasnost - u ovom sluèaju taj netko bio je neuredni knjižnièar ekscentrièna izgleda - ima ugriz na vratu. Pretpostavimo, rekao sam samome sebi, gotovo se nasmijavši apsurdnosti stvari u koje sam sve više vjerovao, pretpostavimo da je našeg dragog knjižnièara ugrizao vampir, i to nedavno. Rossija je nešto odvuklo iz njegova ureda - uz prolijevanje krvi, podsjetio sam samog sebe - prije samo dva dana. Ako je negdje na slobodi, Drakula, èini se, pokazuje izrazitu sklonost ne samo prema najistaknutijim umovima akademskoga svijeta (i tu sam se sjetio jadnog Hedgesa) nego i prema knjižnièarima i arhivistima. Ne - iznenada sam se trgnuo, uvidjevši pravu narav obrasca - sklon je onima koji vode arhive s materijalom povezanim s legendom o njemu. Prvi je bio onaj birokrat koji je u Istanbulu Rossiju oduzeo zemljovid. Pa onaj struènjak iz Smithsoniana, pomislio sam, prisjeæajuæi se posljednjeg Rossijeva pisma. Dakako, tu je bio i sam Rossi, neprestance u opasnosti i pod prijetnjama, koji je imao primjerak "jedne od tih zgodnih knjiga" i koji je prouèio ostale eventualno relevantne dokumente. Potom i taj knjižnièar, iako nisam imao dokaza o tome da je imao veze s dokumentima o Drakuli. I na kraju... ja...?Uzeo sam torbu i žurno otišao do telefonske govornice u blizini studentskog trga. "Sveuèilišne informacije, molim." Koliko samPOVJESNIÈARKA127uspio vidjeti, nitko me nije pratio, no ipak sam zatvorio vrata i kroz njih pomno motrio prolaznike. "Trebao bih broj gospoðice Helen Rossi... Da, na postdiplomskom studiju", pokušao sam.Službenica na sveuèilišnoj centrali držala se nezainteresirano; èuo sam kako polagano lista papire. "U ženskoj zgradi za postdiplomante imamo osobu pod imenom H. Rossi", rekla je."To je ona. Najljepša hvala." Zapisao sam broj i nazvao. Javila se predstojnica, stroga i zaštitnièki nastrojena.


"Gospoðicu Rossi? Da? A tko je zove, molim?"O, Bože. Na takva se pitanja nisam pripremio. "Brat", rekao sam bez previše razmišljanja. "Rekla mi je da je mogu dobiti na tom broju."Èuo sam korake koji se udaljavaju od telefona, odluènije korake koji mu se primièu, šuštanje u trenutku kada je netko uzeo slušalicu. "Hvala, gospoðice Lewis", rekao je taj daleki glas, kao da je želi otpraviti. Potom se obratio meni, a ja sam prepoznao onaj duboki, prigušeno energièni glas iz knjižnice. "Nemam brata", rekla je djevojka. Rijeèi su zvuèale kao prijetnja, a ne obièno iznošenje èinjenice. "Tko je to?"Moj otac protrlja dlanove na hladnome vjetru, zbog èega su se rukavi njegove jakne naborali poput papirnatog rupèiæa. Helen, pomislila sam, iako se nisam usudila ime izgovoriti naglas. A to mi se ime oduvijek sviðalo; podsjeæalo me na nešto odvažno i prelijepo, poput prerafaelitske naslovnice na kojoj je Helena iz Troje prikazana u Djeèjoj Ilijadi, knjizi koju sam imala kod kuæe u Sjedinjenim Državama. Osim toga, stoje bilo i najvažije, tako se zvala moja majka, a o njoj moj otac nikada nije govorio.Prodorno sam ga pogledala, no on se veæ oglasio. "Èaj u jednom od onih kafiæa", rekao je. "To mi treba. Može?" Prvi put primijetila sam da su se na njegovu licu - skladnom, privlaènom i taktiènom diplomatskom licu - pojavile tamne sjene, krugovi oko oèiju zbog kojih mu je nos u korijenu izgledao stisnuto, kao da se nikako ne uspijeva naspavati. Ustao je i protegnuo se, a zatim smo se još jedanput posvetili vrtoglavome pogledu kroz one otvore. Otac me blago pridržavao, kao da se pribojava da æu pasti.17. glauaAteni je otac bio nekako nervozan i umoran; to je bilo oèito nakon samo dana boravka u tom gradu. Ja sam, pak, bila oduševljena: uživala sam u spoju propadanja i vitalnosti, u suludome prometu od èijih je ispušnih plinova èovjek imao dojam da æe se svakog trenutka ugušiti, prometa koji je jurio oko trgova i parkova, u ostacima drevnih spomenika, u Botanièkome vrtu u èijem je središtu, u kavezu, obitavao lav, u uzvišenoj Akropoli uz koju su lepršale prozraène nadstrešnice restoranskih terasa. Otac mi je obeæao da æemo se uspeti èim se ukaže prva prilika. Bila je veljaèa 1974. Bilo mu je to prvo putovanje nakon gotovo tri mjeseca. Poveo me preko volje, buduæi da mu se nikako nije sviðala vojska na atenskim ulicama. Ja sam naumila maksimalno iskoristiti svaki trenutak.U meðuvremenu sam marljivo radila u hotelskoj sobi, s jedinog prozora èesto pogledavala vrhove s hramovima, kao da bi nakon dvije i pol tisuæe godina mogli nekamo nestati, odletjeti a da ih ne pogledam i istražim. Vidjela sam ceste, puteve i staze koji su vijugali uvis, prema podnožju Partenona. Bit æe to dugotrajna šetnja i napredovat æemo sporo - u ovoj zemlji vladaju velike vruæine, a ljeto poèinje rano - meðu bijelim kuæama i prodavaonicama limunade ukrašenim štukaturama, putem koji dolazi do drevnih tržnica i hramova, a zatim skreæe u èetvrti kuæa pokrivenih crepovima. Dio tog labirinta vidjela sam i s mutnog prozora. Na putu æemo èesto zastajati, uživati u novim pogledima, sve se više penjati i gledati ono što stanovnici Akropole s kuænog praga gledaju iz dana u dan. Zamišljala sam mjesta s kojih se vide ruševine, velika javna zdanja,POVJESNIÈARKA129parkove sa suptropskim biljem, vijugave ulièice, crkve pokrivene crijepom ili s pozlaæenim zvonicima koji se pri veèernjem svjetlu istièu poput obojenog kamenja na sivoj plaži.U daljini æemo vidjeti obrise stambenih zgrada, hotele novijeg datuma od našeg, prostrana predgraða kroz koja smo dan prije prošli vlakom. Što je dalje od toga, nisam mogla ni pretpostaviti; sve je bilo predaleko. Moj æe otac brisati lice rupèiæem, a ja æu ga krišom pogledavati i znati da æe mi, kada doðemo do vrha, pokazati ne samo drevne ruševine, nego i još jedan dio vlastite prošlosti.Odabrao sam restoran, rekao je moj otac, koji je bio dovoljno daleko od sveuèilišnog kompleksa da steknem dojam da sam izvan domašaja onog sablasnog knjižnièara (koji nedvojbeno mora ostati na poslu, ali koji æe vjerojatno nekamo otiæi radi stanke za ruèak), a ipak dovoljno blizu da molba bude u okvirima razumnoga, a ne na nekom osamljenom mjestu koje bi ubojica sa sjekirom dogovorio sa ženom koju praktièki i ne poznaje. Nisam baš siguran da sam uistinu oèekivao da æe zakasniti, zbog nelagode koju æe osjeæati u vezi s mojim motivima, no Helen se na dogovorenome mjestu našla prije mene, pa sam tako, otvorivši vrata lokala, vidio kako u suprotnome kutu skida plavu svilenu maramu i bijele rukavice - nemoj smetnuti s uma da su u to vrijeme èak i najpraktiènije i najrazumnije žene u sveuèilišnome svijetu nosile nepraktiène i dražesne modne dodatke. Kosa joj je bila gotovo ravno zaèešljana unatrag, uèvršæena ukosnicama, tako da joj nije zakrivala lice. Kada se okrenula prema meni, stekao sam dojam da me gleda još prodornije nego dan prije za stolom u knjižnici."Dobar dan", rekla je mirnim, hladnim glasom. "Naruèila sam vam kavu, buduæi da ste na telefonu zvuèali tako premoreno."Uèinilo mi se da je to nekako drsko - odakle može znati kako zvuèim kada sam umoran, a kako kada se pošteno


odmorim? Osim toga, što ako mi se kava veæ ohladila? No ovaj put predstavio sam se imenom i s njom se rukovao, pritom nastojeæi sakriti nelagodu. Odmah sam joj htio postaviti pitanje u vezi s prezimenom, no ipak mi se uèinilo da æe biti bolje prièekati priliku. Ruka joj je bila glatka 1 suha, hladna, kao da je i dalje u rukavici. Izvukao sam stolicu nasuprot njezinu mjestu i sjeo, žaleæi što nisam odjenuo èistu košulju,130Elizabeth Kostovaiako je rijeè o lovu na vampire. Njezina bijela bluza muškog kroja jasno se isticala pod crnim sakoom i izgledala besprijekorno èisto i uredno."Zašto mi je odmah bilo jasno da nam ono nije bio posljednji susret?" Ton je bio na rubu uvrede."Znam da vam je ovo neobièno." Uspravio sam leða i nastojao gledati je u oèi, pitajuæi se hoæu li joj uspjeti postaviti sva pitanja prije nego što ponovno ustane i iziðe. "Isprièavam se. Nije rijeè o šali i ne želim vas gnjaviti, niti ometati vaš rad."Kimnula je, zasada prihvaæajuæi moje rijeèi. Dok sam gledao to lice, sinulo mi je da je opæi dojam - a to se pogotovo odnosi na glas - ružan koliko i skladan. To me nekako ohrabrilo, kao da je zahvaljujuæi tom otkriæu poprimila ljudske odlike. "Jutros sam spoznao nešto vrlo neobièno", poèeo sam s novim samopouzdanjem. "I zato sam vas nazvao iz vedra neba. Kod vas je još onaj primjerak Drakule iz knjižnice?"Bila je brza i snalažljiva, no ipak sam je preduhitrio, jer sam cijelo vrijeme oèekivao da æe se lecnuti, da æe veæ ionako blijedo lice ostati još bez traèka boje. "Da", rekla je oprezno. "Koga se tièe što netko podiže iz knjižnice?"Nisam zagrizao. "Iz kataloga ste istrgnuli sve kartice koje se odnose na tu knjigu?"Ovaj put reagirala je iskreno i neskriveno. "Molim?!?""Jutros sam u katalogu potražio dodatne informacije o... o temi koju, kako se èini, prouèavamo i vi i ja. I tako sam utvrdio da su iz ladica istrgnute sve kartice koje se odnose na Drakulu i Stokera."Na licu joj se pojavila napetost. Nepomièno me promatrala, a ona skrivena ružnoæa sada se veæ uzdignula gotovo do same površine, dok su joj oèi pretjerano blistale. No u tom sam trenutku, prvi put još otkako mi je Massimo rekao da je Rossi nestao, osjetio beskonaèno malo olakšanje, premještanje silnog tereta osamljenosti. Nije se nasmijala mojoj melodramatiènosti, kako je sve to nedvojbeno mogla nazvati, niti se zbunjeno namrštila. Što je bilo najvažnije, u njezinu pogledu nije bilo prepredenosti, nièega što bi pokazivalo da razgovaram s neprijateljem. Na njezinu se licu vidjela tek jednaPOVJESNIÈARKA131emocija, u mjeri u kojoj ju je puštala na površinu: jedva primjetan, treperav strah."Kartice su juèer ujutro bile na mjestu", rekla je polagano, kao da odlaže oružje i priprema se za razgovor. "Prvo sam potražila Drakulu i naišla samo na jednu karticu, odnosno jedan jedini primjerak knjige- Potom sam potražila ostala Stokerova djela. Pod njegovim imenom bilo je pet naslova, meðu njima i Drakula."Nezainteresirana konobarica na stol je donijela kavu, a Helen si je privukla šalicu i ne pogledavši je. Uz neoèekivano žestoku èežnju sjetio sam se Rossija, koji je sebi i meni pripremao mnogo ukusniju kavu - njegove profinjenosti i gostoljubivosti. Oh, koliko još imam pitanja za tu neobiènu mladu ženu."Netko oèito ne želi da vi... ja... bilo tko... doðe do te knjige", primijetio sam. Govorio sam tiho i netremice je promatrao."U životu nisam èula ništa apsurdnije", odvratila je prijekornim tonom, stavila šeæer u kavu i poèela miješati. No nije ostavljala dojam da je osobito uvjerena u svoje rijeèi, pa sam samo nastavio."I dalje imate knjigu?""Da." Žlièica joj je ispala, zveketom pokazujuæi oèitu iritiranost. "U torbi je s ostalim knjigama." Naèas je spustila pogled, a ja sam uz nju ugledao torbu za spise koju sam vidio i dan prije."Gospoðice Rossi", rekao sam. "Isprièavam se i bojim se da æu morati zazvuèati kao manijak, ali istinski sam uvjeren da bi vas posjedovanje te knjige moglo dovesti u opasnost, buduæi da netko oèito ne želi da bude kod vas.""Sto vas navodi na tu pomisao?" uzvratila je ona, sada me ne gledajuæi u oèi. "Što mislite, tko ne želi da knjiga bude kod mene?" Obrazi su joj se ponovno malko zarumenjeli, te je s osjeæajem krivnje spustila pogled na šalicu. To nešto nije se moglo opisati drukèije: jednostavno se doimala krivom. S užasom sam se upitao bi li možda mogla biti u dosluhu s vampirom: Drakulina nevjesta, pomislio sam prestravljeno, dok su mi se u glavi ubrzano vrtjeli prizori davnih nedjeljnih matineja. Ta bi tamna kosa svakako odgovarala, kao i izraženi, neodredivi strani naglasak, usne nalik na mrlju od borovnica na blijedoj koži, skladna crno-bijela odjeæa. Odluènim naporom iz132 Elizabeth Kostovaglave sam izbacio sliène primisli; fantaziju koja i predobro odgovara mojoj nervozi.


"Znate nekoga tko ne bi htio da knjiga bude kod vas?""Zapravo znam. No to vas se nikako ne tièe." Prostrijelila me pogledom i ponovno usmjerila pozornost na kavu. "Zašto uopæe tražite tu knjigu? Ako ste htjeli doæi do mojeg broja, zašto me jednostavno niste tražili, bez ovih peripetija?"Sad se moje lice zažarilo. Razgovarajuæi s njom, osjeæao sam se kao da sjedim i trpim pljusku za pljuskom, aritmiène nizove udaraca, tako da èovjek ne može ništa predvidjeti. "Uopæe nisam imao namjeru tražiti vaš broj dok nisam uvidio da je netko istrgnuo kartice iz kataloga, pa mi se uèinilo da bih vas o tome trebao obavijestiti", rekao sam ukoèeno. "I meni je hitno trebala ta knjiga. Stoga sam otišao u knjižnicu, vidjeti imaju li još jedan primjerak.""I nije ga bilo", rekla je ona nesmiljenim tonom, "pa vam se ukazao savršen izgovor da me nazovete. Ako ste htjeli doæi do te knjige, zastoje niste jednostavno rezervirali?""Treba mi sada", uzvratio sam. Njezin me ton veæ poèeo bacati u oèaj. Moguæe je da smo oboje u velikim nevoljama i opasnosti, a ona se nateže oko ovog susreta kao da je pokušavam zavesti, što nikako nije bilo toèno. Tada sam se sjetio da zapravo ne može znati u kakvom sam škripcu. Nadalje, ako joj isprièam cijelu prièu, možda me neæe smatrati luðakom. Ali tako bi se mogla naæi u još veæoj opasnosti. Nehotice sam glasno uzdahnuo."Želite me zastrašiti, pa da vam prepustim knjigu?" Glas joj je sad bio malèice popustljiviji, a nije mi promakla ni nota zabavljenosti zbog koje su joj se odluèna usta naèas jedva primjetno razvukla. "Èini mi se da je stvar upravo u tome.""Ne, nikako. Ali bi me zanimalo tko po vašem mišljenju ne želi da podignete tu knjigu." Odložio sam šalicu i pomnije je pogledao.Ramena su joj se nemirno pomicala pod laganim vunenim sakoom. Vidio sam kako joj je jedna poduža vlas ostala na suvratku, vlas iz njezine tamne kose, ali ipak bakrenosjajna na crnoj podlozi. Èinilo se da odvaguje nešto što namjerava reæi. "Tko ste vi zapravo?" upitala je iznenada.1POVJESNIÈARKA133Odluèio sam pitanje shvatiti na doslovnoj razini. "Ovdje sam na postdiplomskome studiju povijesti.""Povijesti?" Praktièki me prekinula, žurno, gotovo gnjevno."Pišem disertaciju o nizozemskoj trgovini u sedamnaestome stoljeæu.""Oh..." Nekoliko je trenutaka šutjela. "Ja sam antropolog", rekla je na kraju. "Ali povijest me takoðer silno zanima. Prouèavam obièaje i predaju Balkana i srednje Europe, a osobito svoje rodne..." malko je stišala glas, ali tužno, ne tajnovito, "svoje rodne Rumunjske."Sada sam se ja trgnuo. Prièa doista postaje sve neobiènijom. "I zato ste nakanili èitati Drakulu?" upitao sam.Osmijeh me iznenadio - bijeli, pravilni zubi, pomalo premali za tako snažno lice, blistave oèi. Potom je ponovno èvrsto stisnula usne. "Moglo bi se reæi...""Ne odgovarate na moja pitanja", rekao sam."A trebala bih?" Samo je slegnula ramenima. "Ne poznajem vas, a želite se domoæi moje posuðene knjige.""Mogli biste se naæi u opasnosti, gospoðice Rossi. Nipošto vam ne želim prijetiti, ali vam se obraæam krajnje ozbiljno."Pogledala me izravno u oèi. "I vi nešto skrivate", rekla je. "Ja æu isprièati vama ako vi isprièate meni..."U životu nisam vidio, upoznao, niti razgovarao s takvom ženom. Žestoko se borila, a da pritom nije ni najmanje oèijukala. Imao sam dojam da su joj rijeèi jezero ledene vode u koje sam uronio èak se i ne sjetivši moguæih posljedica."U redu. Vi prvo odgovorite na moje pitanje", rekao sam, preuzevši njezin ton. "Što mislite, tko ne bi htio da se domognete knjige?""Profesor Bartholomew Rossi", rekla je sarkastiènim, neugodnim glasom. "Vi ste na povijesti, možda ste i èuli za njega..."Piljio sam u nju i osjeæao se kao da me ošinuo grom. "Profesor Rossi? Što... kako to mislite?""Odgovorila sam na pitanje", reèe ona, pa se uspravi, popravi sako i ponovno stavi rukavice jednu na drugu, kao da je dovršila Posao. Naèas sam se poèeo pitati uživa li u tome kako njezine rijeèi134Elizabeth Kostovadjeluju na mene, u tome kako zbog njih mucam. "A sada vi meni recite što znaèi tolika dramatika i prièe o opasnosti koja prijeti od obiène knjige.""Gospoðice Rossi", rekao sam. "Molim vas... Isprièat æu vam. Sve što znam. Ali, molim vas još samo... objasnite mi svoj odnos s profesorom Bartholomewom Rossijem."Sagnula se, otvorila torbu s knjigama i izvadila kožnu kutiju. "Smetat æe vam ako zapalim?" Veæ drugi put, u njoj


sam uoèio tu gotovo mušku opuštenost koja kao da je obuzima kada odbaci obrambeno i profinjeno žensko držanje. "Hoæete i vi?"Odmahnuo sam glavom; cigarete su mi se gadile, iako bih je iz te vitke, glatke ruke gotovo i prihvatio. Uvlaèila je dim bez dramatiènih gesta, pušila vješto i iskusno. "Ne znam zašto to prièam nepoznatoj osobi", rekla je zamišljeno. "Bit æe da na mene utjeèe ova osama. Veæ dva mjeseca gotovo i nisam ni s kim razgovarala, osim u vezi s poslom. A vi mi ne izgledate kao da ste skloni ogovaranju, iako sam Bog zna da je moj odsjek pun upravo takvih." Jasno sam uoèio kako strani naglasak samo buja dok s blagom gorèinom izgovara te rijeèi. "Ali ako održite obeæanje..." Lice joj je ponovno poprimilo onaj nepopustljivi izraz; uspravila je leða, a cigareta joj je prkosno provirivala izmeðu prstiju. "Moj je odnos s glasovitim profesorom Rossijem vrlo jednostavan. Ili bi barem trebao biti jednostavan. On mije otac. Moju majku upoznao je dok je u Rumunjskoj tražio Drakulu."Kava iz moje šalice u tom se trenutku našla na stolu, meni u krilu, na košulji - koja ionako nije bila besprijekorno èista - dok je nekoliko kapljica završilo i na njezinu obrazu. Obrisala ih je jednom rukom, netremice zagledana u mene."Bože sveti, žao mije. Isprièavam se." Pokušao sam sve nekako obrisati, uzevši i svoj i njezin ubrus."To vas je istinski šokiralo", rekla je i ne pomaknuvši se. "Vjerojatno ga, onda, poznajete.""Poznajem", rekao sam. "On mije mentor. Ali nije mi spominjao Rumunjsku i nije... nikada nije spomenuo da ima obitelj.""I nema." Njezin je ledeni glas bio bolan. "Jer, znate, ja ga nisam ni upoznala, iako pretpostavljam da je to sada samo pitanje vreme-POVJESNIÈARKA135na." Nagnula se unatrag i pognula ramena, nekako neskriveno i otvoreno, kao da me izaziva i poziva da joj priðem. "Vidjela sam ga jedanput, s veæe udaljenosti, na predavanju... zamislite samo, oca prvi put vidite s takve distance..."Od papirnatih ubrusa ostala je samo razmoèena masa, pa sam je odgurnuo u stranu, zajedno sa šalicom i žlièicom. "Zašto?""Prièa je vrlo neobièna", odgovorila je. Pogledala me, ali ne kao da se izgubila u mislima. Èinilo se da želi procijeniti moju reakciju. "U redu... Voli pa ostavi, tako bi nekako glasio sažetak." S obzirom na njezin naglasak, to je zvuèalo neobièno, iako me nije nagnalo na osmijeh. "Možda i nije tako neobièno. Moju je majku upoznao u njezinu selu, neko vrijeme uživao u njezinu društvu, pa je nakon nekoliko tjedana napustio i ostavio joj adresu u Engleskoj. Nakon što je otputovao, moja je majka uvidjela da je trudna, a zatim joj je sestra, koja je živjela u Maðarskoj, pomogla da prije mog roðenja pobjegne u Budimpeštu.""Nikada nije ni spomenuo da je bio u Rumunjskoj." Iz mojih usta nije izlazio ljudski govor. Bilo je to ptièje kreštanje."Ništa neobièno." S gorèinom je uvukla dim. "Majka mu je pisala iz Maðarske, na adresu koju joj je ostavio, izvijestila ga o djetetu. Odgovorio je da je ne poznaje, da nema pojma tko je ni kako je došla do njegova imena, te da nikada nije bio u Rumunjskoj. Možete zamisliti takvu okrutnost?" Pogledom je prodirala duboko u mene, a te velike oèi sada su bile nesmiljene i posve crne."Koje godine ste roðeni?" Nije mi uopæe palo na pamet prvo se isprièati, pa tek zatim dami postaviti takvo pitanje; bila je toliko drukèija od svih osoba koje sam ikada upoznao da mi se èinilo da za nju ne vrijede uobièajena pravila."Tisuæu devetsto trideset prve", odgovorila je bezliènim glasom. "Majka me jednom na nekoliko dana odvela u Rumunjsku, prije nego što sam i èula za Drakulu, no èak ni tada nije se htjela vratiti u Erdelj, koji vam je poznatiji pod nazivom Transilvanija.""Bože moj..." prošaptao sam, kao da se obraæam plastificiranoj površini stola. "Bože moj. Mislio sam da mije isprièao baš sve, no to mi nije rekao.""Sto vam je toèno isprièao?" upitala me strogo.136Elizabeth Kostova1"Zašto se niste upoznali? Ne zna da ste ovdje?"Iznenaðeno me pogledala, ali je odgovorila bez oklijevanja. "Moglo bi se reæi da je rijeè o maloj igrici. O mojem malom hiru." Naèas je zašutjela. "Bila sam dobra studentica na budimpeštanskom sveuèilištu. Štoviše, ondje su me smatrali genijem." Te je rijeèi izgovorila gotovo skromno. Engleski govori upravo fenomenalno, uvidio sam tada - nadnaravno dobro. Možda je uistinu genijalna."Moja majka nije završila ni osnovnu školu, ako to uopæe možete shvatiti, iako se poslije dodatno školovala, no ja sam u dobi od šesnaest godina veæ studirala. Dakako, majka mi je objasnila moje podrijetlo, a èak i mi u mutnim dubinama Istoènog bloka poznajemo iznimna djela profesora Rossija - minojska civilizacija, sredozemni vjerski kultovi,


Rembrandtovo doba. Buduæi da je blagonaklono pisao o britanskome socijalizmu, naša vlada dopušta distribuciju njegovih djela. U srednjoj školi uèila sam engleski*- zanima vas zašto? Kako bih u originalu mogla èitati èudesne radove doktora Rossija. Osim toga, nije bilo osobito teško utvrditi gdje živi, znate; èesto sam sjedila zagledana u naziv sveuèilišta na omotima njegovih knjiga, zaklinjuæi se da æu jednog dana otiæi onamo. O svemu sam dobro promislila. Stekla sam odgovarajuæe veze, u politièkome smislu - poèela se pretvarati da želim prouèavati velièanstvenu radnièku revoluciju u Engleskoj. Kada je kucnuo trenutak, mogla sam birati stipendije. U posljednje vrijeme Maðarska uživa u odreðenoj slobodi, iako se svi pitaju koliko æe Sovjeti to trpjeti. Kakva podudarnost meðu tiranima i nabadaèima... Bilo kako bilo, prvo sam na šest mjeseci došla u London, a zatim sam, prije èetiri mjeseca, dobila drugu stipendiju i došla ovamo."Otpuhnula je kolut sivoga dima, duboko zamišljena, no i dalje ne odvajajuæi pogled od mojih oèiju. Tada mi je sinulo da æe se Helen Rossi prije naæi na udaru komunistièkih vlasti o kojima govori s toliko ciniènosti nego što æe je progoniti Drakula. Možda je èak i prebjegla na Zapad. Negdje u mislima pribilježio sam daje to trebam poslije upitati. Poslije? A što je bilo s njezinom majkom? I je li sve to izmislila, još u Maðarskoj, samo da prisvoji dio slave glasovitog znanstvenika sa Zapada?Njezine su se misli, meðutim, razvijale drukèijim smjerom. "Zgodan prizor, zar ne? Davno izgubljena kæi zapravo može služiti na èastrPOVJESNIÈARKA137i ponos, pronalazi oca i svi dalje žive sretno." Od tog gorkog osmijeha osjetio sam muèninu. "Ali to se baš i ne poklapa s mojim planovima. Došla sam ovamo kako bih mu dopustila da èuje za mene, kao da je sve to sluèajno - da dozna za moje radove, moja predavanja. Vidjet æemo hoæe li se ponovno uspjeti sakriti pred prošlošæu, ignorirati me kao što je ignorirao moju majku. A to s Drakulom..." Cigaretom je pokazala prema meni. "O njemu mi je ponešto isprièala majka, Bog joj blagoslovio priprostu dušu.""Što vam je isprièala?" upitao sam jedva èujno."Prièala mi je o tome kako je Rossi na poseban naèin istraživao tu temu. O tome nisam imala pojma, sve do prošlog ljeta, kada sam se spremala za London. Upoznali su se upravo zahvaljujuæi tome; on se u selu raspitivao o predajama o vampirima, a ona je od oca i njegovih pajdaša doznala nekoliko informacija o mjesnim vampirima- muškarac se sam baš i nije mogao javno obratiti mladoj djevojci, znate kako je u toj kulturi... No pretpostavljam da to ipak nije znao. Ipak je povjesnièar, znate... a ne antropolog. U Rumunjskoj je tražio podatke o Vladu Nabadaèu, našem dragom grofu Drakuli. I ne èini vam se da je to neobièno..." odjednom se nagnula naprijed, kao nikada mi se unijela u lice, žestoko, ne moleæivo, "ne èini vam se da je krajnje èudno da o toj temi nije objavio ni slova? Baš ništa, što, uvjerena sam, znate. Zašto, pitala sam se. Zašto bi glasoviti istraživaè povijesnih podruèja - i žena, kako se èini, jer tkozna koliko je još genijalnih kæeri posijao po svijetu - zašto ne bi objavio baš ništa u vezi s tim vrlo neobiènim istraživanjem?""Zašto?" upitao sam, sjedeæi kao paraliziran."Reæi æu vam... Jer sve èuva za veliki finale. To je njegova tajna, njegova skrivena strast. Zašto bi inaèe šutio? Takav znanstvenik... Ali oèekuje ga iznenaðenje." Taj inaèe dražestan osmijeh ovaj put mi se nije svidio. "Ne biste vjerovali koliko sam toga otkrila u samo godinu dana, otkako sam doznala za taj njegov hobi. Nisam stupila u kontakt s profesorom Rossijem, ali sam se pobrinula da cijeli moj odsjek dozna za podruèje za koje sam se specijalizirala. Kako æe se samo postidjeti kada netko drugi prije njega objavi sveobuhvatan prikaz njegove teme - netko tko još nosi i njegovo prezime. Pre-divno je... Znate, došavši ovamo, uzela sam èak i njegovo prezime- akademski pseudonim, moglo bi se reæi. Osim toga, mi iz Istoènog138Elizabeth Kostovabloka ne volimo da nam drugi kradu naslijeðe i još ga komentiraju; obièno sve pogrešno shvate."Vjerojatno sam naglas zastenjao, jer je naèas zastala i namrštila se. "Do kraja ljeta o legendi o Drakuli znat æu više nego itko na svijetu. Usput, možete uzeti tu staru knjigu." Ponovno je otvorila torbu i pred svima, na moj užas, uz tresak bacila knjigu na stol izmeðu nas. "Juèer sam u njoj samo nešto provjeravala, a nisam imala vremena otiæi kuæi po svoj primjerak. Znate, zapravo mi i ne treba. Ionako je rijeè o pukoj književnosti, a cijeli prokleti tekst praktièki znam napamet."Otac je pogledao oko sebe kao èovjek koji još sanja. Veæ pola sata bez rijeèi smo stajali na Akropoli, nogama èvrsto na vrhuncu drevne civilizacije. Sa strahopoštovanjem sam promatrala snažne stupove nad nama, iznenaðeno uvidjevši da na obzoru vidim pianine, dugaèke i puste grebene koji se u to doba dana, u suton, mraèno nadvijaju nad grad. No


kada smo se poèeli spuštati i kada se koliko-toliko vratio u stvarnost i upitao me kako mi se svidio pogled s Akropole, trebalo mi je još nekoliko trenutaka da se priberem i odgovorim. Razmišljala sam o prethodnoj veèeri.Bila sam ušla u njegovu sobu, malko kasnije nego inaèe, da mi pregleda zadaæu iz matematike, a zatekla sam ga za pisaæim stolom, duboko zaokupljenog dokumentima, što je uveèer bio èest sluèaj. Te je veèeri sjedio vrlo mirno i nepomièno, glave pognute nad stolom, gotovo uronjene u papire. Nije sjedio uspravno i listao ih uobièajenom djelotvornošæu. S vrata nisam uspjela utvrditi èita li nešto što je upravo napisao, a da to gotovo i ne vidi, ili se samo trudi ne zaspati. Njegovo je tijelo bacalo veliku sjenu na neukrašeni zid hotelske sobe: bio je to obris muškarca nadvijenog nad jedan drugi, tamniji stol. Da nisam znala koliko je premoren, i da mi položaj pognutih ramena nije bio toliko poznat, na trenutak bih - da ga nisam poznavala - zakljuèila da je mrtav.IB. glauaelièanstveno, vedro vrijeme, dani èudesni poput planinskogneba, dopratili su nas u proljetnu Sloveniju. Kada sam upi-V tala hoæemo li imati vremena za još jedan posjet Emoni - u sebi sam je veæ povezivala s jednom prijašnjom fazom svoga života, fazom obilježenom posve drukèijim okusom i osjeæajima, te s poèetkom, a kao što sam veæ rekla, èovjek èesto nastoji ponovno posjetiti takva mjesta - otac je samo u žurbi rekao da æemo biti odviše zauzeti, da æe se njegova konferencija održati uz veliko jezero sjeverno od Emone, a odmah zatim odjurit æemo natrag u Amsterdam, prije nego što poènem zaostajati za kolegama iz razreda. To mi se još nije dogodilo, no mog oca ta je moguænost neprestano brinula.Kada smo stigli onamo, Bledsko jezero nije me razoèaralo. U alpskoj dolini nastalo je potkraj jednog od ledenih doba i prvim nomadima ponudilo izvrsno mjesto za odmor - u slamom pokrivenim kuæama na vodi. Sada nalikuje na safir na alpskome dlanu, površine sjajne od bijelih kresta valova pod kasnoposlijepodnevnim povjetarcem. S jednog strmog grebena dizala se litica koja je nadvisivala sve ostale, a na njoj se koèio jedan od najveæih slovenskih dvoraca koje je turistièka zajednica obnovila neuobièajeno ukusno i skladno. Zidine s kruništima i puškarnicama gledale su na otoèiæ, na kojem je jedna od onih skromnih crkava crvenog krova, crkava austrijskoga tipa, plutala poput patke, a èamci joj prilazili svakih nekoliko sati. Hotel je, kao i obièno, bio od èelika i stakla, socijalistièki turistièki model broj pet, a mi smo drugog dana pobjegli iz njega i zaputili se u šetnju uz suprotni dio jezera. Ocu sam rekla kako mi se èini da ne mogu izdržati još dvadeset èetiri sata a da ne vidim dvorac140Elizabeth Kostovakoji je dominirao pogledom za svakim od obroka, a on se nasmijao. "Ako baš moraš, onda idemo", rekao je. Novo popuštanje politièke napetosti obeæavalo je i više nego što su se njegovi ljudi nadali, a dio bora na njegovu èelu od našeg se dolaska èak i razvukao i izgubio.I tako smo ujutro treæeg dana napustili diplomatsko recikliranje onoga što je veæ sa svih strana prožvakano dan ranije, pa minibusom krenuli oko jezera i došli gotovo do razine dvorca, a nakon toga izišli i pješice došli do vrha. Dvorac je bio sagraðen od smeðkastog kamenja nalik na požutjele kosti, uredno spojenog nakon dugotrajnog propadanja. Kada smo prvim prolazom došli do sveèane dvorane (pretpostavljam daje bila rijeè o toj prostoriji), doslovce sam ostala bez daha: kroz prozor s olovnim okvirima površina jezera sjajila se tristotinjak metara pod nama, bijela pod sunèanim svjetlom. Stjecao se dojam da se dvorac jedva drži za rub ponora, u zemlju ukopavši tek nožne prste. Žuto-crvena crkva na otoèiæu ispod dvorca, živahni èamac koji je upravo u tom trenutku pristao meðu malenim lijehama crveno-žutog cvijeæa, prostrano plavo nebo, sve to stoljeæima je doèekivalo putnike, pomislila sam.No ovaj dvorac, èiji je kamen veæ osam-devet stoljeæa postajao sve gladi, sa stožasto posloženim bojnim sjekirama, kopljima i sjekiricama u svakom kutu, oružjem koje je izgledalo kao da bi se moglo srušiti veæ i od najmanjeg dodira - to je bila sama bit jezera. Oni prvi stanovnici ovog podruèja, koji su se iz svojih slamnatih, zapaljivih koliba, zaputili bliže nebu, u konaènici su odluèili ostati ovdje s orlovima, pod vlašæu jedinog feudalnog gospodara. Èak i tako vješto obnovljen, dvorac je odisao srednjovjekovnim životom. Okrenula sam se od blistavog prozora i ušla u sljedeæu prostoriju, te u lijesu od stakla i drva ugledala kostur sitne žene, umrle davno prije pojave kršæanstva, s bronèanim ukrasom na prsnoj kosti koja se raspada, dok joj zeleno-bronèano prstenje klizi s prstiju. Kada sam se nadvila nad lijes daje bolje pogledam, iznenada mi se nasmiješila iz beskonaèno dubokih oènih duplja.Na terasi dvorca poslužili su nam èaj u malim bijelim porculanskim vrèevima, na elegantan naèin popustivši zakonitostima turistièkog zanata. Bio je jak i ukusan, a kockice šeæera u papirnatim omotima za promjenu nisu bile ustajale. Moj je otac èvrsto stiskao dlanovePOVJESNIÈARKA141na željeznome stolu, tako da su mu zglobovi veæ bili bijeli. Sjedila sam zagledana u jezero, a zatim sam mu ponovno


napunila šalicu. "Hvala", rekao je. U njegovim oèima odražavala se daleka i duboka bol. Ponovno sam uoèila koliko u posljednje vrijeme izgleda izmoreno i mršavo; bi li se trebao obratiti lijeèniku? "Èuj, dušo", rekao je, malo se okrenuvši, tako da sam mu sada vidjela profil, a iza njega onu fantastiènu liticu i svjetlucavo jezero. "Bi li ih možda mogla zapisati?""Prièe?" upitala sam. Srce mi se stisnulo, stalo ubrzano kucati."Da.""Zašto?" upitala sam na kraju. Bilo je to pitanje odrasle osobe, bez djetinjeg prenemaganja. On me pogledao, a meni se uèinilo da su mu oèi, pod slojem iscrpljenosti, prepune dobrote i tuge."Jer ako ne budeš pisala, ja æu ih morati zapisati", rekao je. Potom je svu pozornost usmjerio na èaj, a meni je postalo jasno da tu temu više neæe spominjati.Te sam veèeri, u sumornoj hotelskoj sobici pokraj njegove sobe poèela zapisivati sve što mi je isprièao. Uvijek je govorio da izvrsno pamtim - èak i predobro, govorio je ponekad.Sutradan za doruèkom otac mi je rekao da bi htio još dva-tri dana biti na miru i ne micati se. Bilo mi je teško zamisliti ga kako mirno sjedi na jednome mjestu, no jasno sam vidjela tamne kolutove oko njegovih oèiju te mi se svidjela moguænost da se odmori. Nisam se uspijevala oteti dojmu da mu se nešto dogodilo, da ga optereæuje neka nijema i posve nova briga. No rekao mi je samo da èezne za jadranskim plažama. Ekspresnim vlakom krenuli smo na jug, pokraj postaja s nazivima ispisanima i na latinici i na æirilici, potom uz postaje samo s æiriliènim nazivima. Otac me nauèio ta nova slova, pa sam se zabavljala pokušavajuæi proèitati natpise. Svaki takav naziv izgledao mi je poput šifre koja æe mi otvoriti neka tajna vrata.To sam rekla ocu, a on se jedva primjetno nasmiješio, naslonjen na pregradu našeg odjeljka i s otvorenom knjigom položenom na torbu. Pogled mu je èesto lutao prema prozoru, gdje je gledao mladiæe koji su orali zemlju malenim traktorima, tu i tamo konja i teret na zaprežnim kolima, starice pognute u povrtnjaku, gdje su marljivo142Elizabeth Kostovakopale i plijevile. Ponovno smo putovali prema jugu i krajolik je postajao sve pristupaèniji i privlaèniji, zlaæan i zelen, potom se stao uzdizati meðu sivi krš planina, da bi se na kraju s nama s lijeve strane naglo spustio do blistavog mora. Otac je uzdahnuo duboko, ali zadovoljno, ne onako premoreno i kratko, kao stoje u posljednje vrijeme uzdisao sve èešæe.U vrevi sajmenoga grada izišli smo iz vlaka, a otac je unajmio auto kojim æemo nastaviti vijugavom priobalnom cestom. I on i ja izvijali smo vrat kako bismo što bolje vidjeli more s jedne strane - protezalo se prema obzoru zastrtom kasnoposlijepodnevnom izmaglicom - dok smo na suprotnoj strani nastojali vidjeti kosture otomanskih utvrda koje su se strmim obroncima uspinjale prema nebu. "Turci su dugo, dugo vladali ovim prostorima", rekao je moj otac zamišljeno. "U osvajanjima su koristili nezamislivu okrutnost, no vladali su razmjerno tolerantno, barem u usporedbi s drugim carstvima... i djelotvorno, i to stotinama godina. Ovo je prilièno pusto i neplodno podruèje, no zahvaljujuæi njemu stekli su nadzor nad morem. Trebale su im te luke i zaljevi."Gradiæ u kojem smo se zaustavili nalazio se uz samo more; luèica je bila prepuna ribarskih barki koje su se blago sudarale na prozirnim valiæima, te je mahanjem dozvao vlasnika jednog èamca, starca s crnom beretkom na zatiljku. Zrak je bio blag i topao, èak i tako kasno poslije podne, a kapljice mora koje su mi dopirale do vršaka prstiju bile su svježe, ali ne hladne. Nagnula sam se preko pramca, osjeæajuæi se poput pramèane figure. "Samo oprezno", rekao je moj otac i èvrsto me uhvatio za stražnji dio majice.Starac nas je sada vozio u neposrednoj blizini otoène luke, starog sela s lijepom kamenom crkvom. Omotavši konopac oko bitve, kvrgavom rukom pomogao mi je da iziðem iz èamca. Otac mu je dao nekoliko onih slikovitih socijalistièkih novèanica, a on je u znak pozdrava prstima dodirnuo beretku. Veæ kada se poèeo vraæati na svoje sjedalo, iznenada se okrenuo. "Vaša mala?" povikao je na engleskome. "Kæi?""Da", odgovorio je moj otac iznenaðeno."Bog je blagoslovio", rekao je onaj èovjek kratko i rukom u zraku preda mnom iscrtao križ.POVJESNIÈARKA143Otac nam je pronašao sobe koje su gledale prema kopnu, a zatim smo veèerali na terasi restorana u blizini pristaništa. Suton se spuštao polagano, a ja sam nad morem ugledala prve zvijezde. Povjetarac, koji je bio svježiji nego tijekom poslijepodneva, donosio je mirise koje sam veæ zavoljela: èempresi i lavanda, ružmarin i majèina dušica. "Zašto se ugodni mirisi pojaèavaju sa spuštanjem mraka?" upitala sam oca. To me istinski zanimalo, ali je ujedno i odgodilo raspravu o drugim temama. Trebalo mije vremena da se oporavim i priberem na mjestu gdje ima svjetla i gdje ljudi razgovaraju. Trebala sam barem nekako pogledati nešto drugo, a ne samo ostarjele i uzdrhtale oèeve ruke.


"Doista?" upitao je on odsutno, no veæ i zahvaljujuæi tome osjetila sam odreðeno olakšanje. Uhvatila sam ga za ruku kako bih zaustavila drhtanje, a on mije odsutno stisnuo dlan. Bio je premlad za starenje. Na kopnu su obrisi planina lebdjeli i treperili gotovo uz samo more, nadvijajuæi se nad obalu, nadvijajuæi se zamalo i nad naš otok. Kada je gotovo dvadeset godina poslije u tim priobalnim planinama izbio graðanski rat, zatvorila sam oèi i prisjetila ih se, zapanjeno i u krajnjoj nevjerici. Nisam mogla zamisliti da na tim obroncima ima dovoljno ljudi za ratovanje. Kada sam ih vidjela, doimali su se tako neizrecivo èistima i netaknutima, bez tragova ljudskog postojanja. Èinilo mi se da te planine èuvaju tek samostan na moru.19. glaua'"nr'akon što je Helen Rossi onako bacila Drakulu - knjigu koju je oèito smatrala izvorom naših sukoba - na stol u restoranu, veæ sam gotovo oèekivao da æe svi ustati i pobjeæi ili da æe netko povikati "Aha!" i ubiti nas. Dakako, nije se dogodilo baš ništa, a ona je sjedila i gledala me s jednakim izrazom ogorèenog zadovoljstva na licu. Je li moguæe da je ta žena, pitao sam se usporeno, s obzirom na toliku kivnost i želju za akademskom osvetom, osobno ozlijedila Rossija, nekako skrivila njegov nestanak?"Gospoðice Rossi", rekao sam koliko sam mogao smirenije, istodobno povlaèeæi knjigu po stolu i polažuæi je naslovnicom nadolje uz svoju torbu, "vaša je prièa uistinu iznimna i moram priznati da æe mi trebati vremena da sve nekako pojmim. Ali moram vam reæi nešto vrlo važno." Duboko sam udahnuo, prièekao, pa još jedanput udahnuo. "Profesora Rossija poznajem prilièno dobro. Veæ mi je dvije godine mentor i zajedno smo proveli sate i sate, razgovarali i radili. Uvjeren sam da æete, samo ako... kada se s njim upoznate, uvidjeti daje mnogo bolji i ljubazniji nego što sada mislite..." Veæ je nešto zaustila, no ja sam žurno nastavio: "Stvar je u tome... u tome da... s obzirom na to kako govorite o njemu, èini mi se da ne znate da je profesor Rossi - vaš otac - nestao."Nepomièno je piljila u mene, a ja na njezinu licu nisam uspio uoèiti ni traga prijetvornosti. Vidio sam samo zbunjenost. Za nju je to velika novost. Bol u mojem srcu malèice je popustila. "Kako to mislite?" upitala je."Pa, tako... prije tri dana, naveèer, razgovarali smo kao i obièno, a drugi dan više ga nije bilo. Nigdje. Sad ga traži policija. Èini sePOVJESNIÈARKA145da je nestao iz ureda, da je ondje možda èak i ozlijeðen, jer su na radnome stolu pronašli krv." Ukratko sam joj preprièao što se te veèeri dogodilo, a poèeo sam od toga da sam mu donio svoju neobiènu knjižicu. Ipak, nisam spomenuo prièu koju sam èuo od Rossija.Promatrala me lica izoblièena od krajnje zbunjenosti. "Poigravate se mojim osjeæajima i razumom?""Ne, ne, ni sluèajno. Doista. Otkako se to dogodilo, gotovo ne uspijevam ni jesti ni spavati.""Policija nema nikakvu predodžbu o tome gdje bi mogao biti?""Ne, baš ništa, barem koliko ja znam."Njezin pogled odjednom je postao prepreden. "A vi?"Malko sam oklijevao. "Možda nešto znam. Ali prièa je duga i iz sata u sat èini mi se da postaje sve dulja.""Èekajte." Ona me prodorno pogleda. "Kada ste juèer u knjižnici èitali ona pisma, rekli ste da imaju veze s problemom jednog profesora. Mislili ste na Rossija?""Da.""Kakav je to problem imao? Ima...?""Ne bih vas htio uvlaèiti u neugodnosti i opasnosti koje bi vas mogle snaæi da vam kažem èak i to malo što znam.""Obeæali ste da æete odgovoriti na moja pitanja nakon što ja odgovorim na vaša." Da je imala plave, a ne tamne oèi, u tom bi trenutku nalikovala na Rossijevu blizanku. Èinilo mi se da sada vidim nedvojbenu sliènost, fantastiènu presliku Rossijeve engleske energiènosti u tom snažnom i tamnom rumunjskome okviru, iako je to mogla biti tek posljedica njezine tvrdnje da mu je kæi. Ali kako mu može biti kæi ako je on tako odluèno porekao da je bio u Rumunjskoj? U najmanju je ruku rekao da nikada nije bio u Snagovu. S druge strane, medu papirima je ostavio onaj rumunjski turistièki prospekt. Osim toga, ona je sada tako prodorno piljila u mene, što Rossi nikada nije èinio. "Prekasno je reæi da ne bih trebala ništa pitati. Kakve su veze ona pisma imala s njegovim nestankom?""To još toèno ne znam. Ali možda æe mi zatrebati i struèna pomoæ. Ne znam što ste sve otkrili tijekom istraživanja..." Ponovno taj146Elizabeth Kostovaoprezan, mraèan pogled. "Uvjeren sam da je Rossi, prije nego što je nestao, bio uvjeren da se osobno nalazi u opasnosti."Èinilo se da nekako pokušava shvatiti moje rijeèi, pojmiti novosti o ocu kojeg je godinama poznavala tek kao simbol


izazova. "U opasnosti? Ali od èega?"I tako sam jednostavno skoèio i zaronio u prièu. Rossi me molio da njegovu suludu prièu ne prenosim kolegama. To i nisam uèinio, no sada sam se, posve neoèekivano, našao pred moguænošæu da mi pomoæ pruži pravi struènjak za ta pitanja. Moguæe je da ta žena veæ zna nešto što bih ja morao tražiti mjesecima; možda èak ima pravo kad misli da zna više od samog Rossija. Rossi je uvijek naglašavao važnost traženja struène pomoæi - no, dobro, ja æu sada potražiti upravo struènu pomoæ. Oprostite mi, molio sam se silama dobra, ako je tako dovodim u opasnost. Osim toga, sve je s jedne neobiène strane bilo logièno. Ako mu je doista kæi, tada vjerojatno više od svih ostalih ima pravo upoznati se s njegovom prièom. "Sto vama znaèi Drakula?""Što mi znaèi?" Namrštila se. "Kao pojam? Znaèi mi vjerojatno osvetu. Vjeèitu ogorèenost.""Da, to mi je jasno. No znaèi li vam Drakula i nešto više?""Kako to mislite?" Nisam znao odrediti izbjegava li odgovor ili jednostavno iskreno razgovara."Rossi..." rekao sam, i dalje neodluèno, "vaš je otac bio... vaš je otac uvjeren da Drakula postoji i dan-danas." Netremice me gledala. "Što kažete na to?" upitao sam. "Èini vam se da je rijeè o obiènoj ludosti?" Veæ sam oèekivao da æe se nasmijati ili ustati i otiæi, kao u knjižnici."Kako je to neobièno..." odgovorila je Helen Rossi polagano. "U uobièajenim okolnostima rekla bih da je rijeè o narodnoj legendi... praznovjerju povezanom sa sjeæanjem na krvoloènog tiranina. No neobièno je to što je i moja majka apsolutno uvjerena u istu stvar.""Vaša majka?""Da. Rekla sam vam da se rodila na selu. Ima pravo na takvo praznovjerje, iako je u cijelu prièu vjerojatno manje uvjerena nego njezini roditelji. Ali zašto bi u takvo što vjerovao jedan ugledni znanstvenik sa Zapada?" Unatoè ogorèenoj borbi i potrazi, i daljePOVJESNIÈARKA147je antropolog, u to nije bilo ni najmanje sumnje. Naèin na koji se tako brzo i inteligentno znanstvenièki odvojila od osobnih pitanja upravo me zapanjio."Gospoðice Rossi", rekao sam, odjednom donijevši odluku. "Nekako uopæe ne sumnjam da volite osobno istražiti sve èime se bavite. Kako bi bilo da vi proèitate Rossijeva pisma? Najiskrenije vas upozoravam da su svi koji su u rukama imali zapise o toj temi doživjeli svojevrsne prijetnje, barem koliko ja znam. Ali ako se ne bojite, osobno ih proèitajte. Tako æemo dobiti na vremenu, jer vas neæu morati uvjeravati da je prièa istinita, u što sam sada èvrsto uvjeren.""Dobiti na vremenu?" ponovila je s prijezirom u glasu. "Što planirate s mojim vremenom?"Bio sam odviše oèajan da osjetim povrijeðenost. "Vi æete pisma, u ovom sluèaju, proèitati s više znanja i sa širom perspektivom nego ja."Èinilo se da razmišlja o mojem prijedlogu, brade oslonjene o dlan. "U redu", rekla je na kraju. "Pogodili ste me u ranjivo mjesto. Dakako da se ne mogu oduprijeti iskušenju da doznam nešto više o ocu Rossiju, osobito ako time doznam više o njegovim istraživanjima. Ali steknem li dojam da je jednostavno lud, upozoravam vas da prema vama neæu imati pretjeranog suosjeæanja. Kakve sam sreæe, moglo bi mi se dogoditi upravo to: da ga zatvore u umobolnicu prije nego što mi se pruži prilika da ga valjano muèim." Grimasa na njezinu licu nije se mogla nazvati osmijehom."U redu." Nisam se obazirao na posljednje rijeèi i odbojnu grimasu, prisilivši se da ne gledam njezine oènjake, koji oèito nisu bili dulji od normalnih zuba. Meðutim, prije nego što smo obavili transakciju, morao sam izgovoriti i jednu laž. "Žao mi je što vas moram izvijestiti da pisma nisu kod mene. Bojao sam se danas ih svugdje nositi sa sobom." Zapravo sam se više od svega bojao ostaviti ih u stanu, pa sam ih skrio u torbu. Ali proklet bio - možda i u najdoslovnijem smislu - ako ih izvuèem na svjetlo dana usred jeftinog restorana. Nisam imao pojma tko bi sve mogao biti unutra i promatrati nas ~ možda mali prijatelji onog ljigavog knjižnièara? Postojao je još jedan razlog, koji æu morati ispitati, iako me od neugode te zadaæe obuzimala malodušnost. Morao sam se uvjeriti da Helen Rossi, tko148Elizabeth Kostovagod toèno bila, nije u dosluhu s... no, da, nije li nekako moguæe da je neprijatelj njezina neprijatelja veæ nekako postao njezinim prijateljem? "Morat æu otiæi kuæi po ta pisma. I morat æu vas zamoliti da ih èitate u mojoj nazoènosti; vrlo su krhka i meni silno vrijedna.""U redu", rekla je ona mirno. "Možemo se naæi sutra poslije podne?""Bilo bi to prekasno. Volio bih da ih odmah pogledate. Isprièavam se, znam da zvuèi vrlo èudno, ali kada ih proèitate, uvidjet æete zašto vas toliko požurujem."Samo je slegnula ramenima. "Ako ne potraje predugo...""Neæe. Možemo se naæi u... u crkvi Svete Marije?" Ako ništa drugo, to ispitivanje mogu provesti upravo rossijevskom


temeljitošæu i metodiènošæu. Helen Rossi pogledala me i ne trepnuvši, nepromijenjena izraza na nepopustljivom i ironiènom licu. "U ulici Elm, dvije ulice od..." *."Znam gdje je", rekla je, uzela rukavice i navukla ih skladnim pokretima. Ponovno se omotala plavom maramom, koja joj je oko vrata svjetlucala poput lazura. "U koliko sati?""Za pola sata. Samo da uzmem papire iz stana, pa se vidimo ondje.""U crkvi. U redu. Samo æu svratiti u knjižnicu, po jedan èlanak koji mi treba za danas. Molim vas, nemojte kasniti... imam još puno posla." Leða pokrivena crnim kaputom bila su vitka i snažna. Tek kada je veæ izišla, uvidio sam da je nekako uspjela platiti raèun.20. glauarkva Svete Marije, nastavio je moj otac, bila je skromanprimjerak viktorijanske gradnje koji se oèuvao na rubu sta-V^rs^rog dijela sveuèilišnog kompleksa. Pokraj nje prošao sam stotinama puta a da nijednom nisam ušao. No èinilo mi se da æe upravo katolièka crkva najbolje poslužiti kao okruženje za sve te užase. Ne bavi li se upravo katolièanstvo, i to svakodnevno, krvlju i uskrisivanjem tijela? Nije li ta crkva najveæi struènjak za praznovjerje? Nekako sam sumnjao da bi mi od koristi bile one gostoljubive i neugledne protestantske kapele kakvih je na sveuèilištu bilo bezbroj; èinilo mi se da nisu dorasle borbi s nemrtvima. Bio sam uvjeren da bi i one velike èetvrtaste puritanske crkve na glavnome gradskom trgu bile bespomoæne pred europskim vampirom. Njima bi bilo primjerenije malo spaljivanja vještica - nešto ogranièeno na susjede. Dakako, ja æu u Svetu Mariju doæi puno prije svoje neodluène gošæe. Hoæe li se uopæe pojaviti? To æe veæ biti polovica ispita.Crkva je uistinu bila otvorena, na svu sreæu, a unutrašnjost obložena drvenim ploèama mirisala je po sredstvu za poliranje i prašnim presvlakama. Dvije dame u godinama, sa šeširima ukrašenima umjetnim cvijeæem, aranžirale su pravo cvijeæe na klesanome oltaru u prednjem dijelu crkve. Ušao sam prilièno neodluèno i smjestio se u stražnji red sa strane, odakle sam vidio vrata a da me osoba koja ulazi u prvi tren ne bi opazila. Èekat æu još dosta dugo, no potpuni mir u crkvi i prigušeni razgovor onih gospoða pomalo su me umirili. Prvi put poèeo sam osjeæati umor nakon naporne noæi. Na kraju su se ulazna vrata ponovno otvorila, na šarkama starima devedeset150Elizabeth Kostovagodina, a Helen Rossi na trenutak je neodluèno zastala, osvrnula se pa ušla.Sunèano svjetlo s pokrajnjih prozora odjeæu joj je obasjavalo tirkiznom i blijedoljubièastom bojom. Vidio sam kako sa sada na ulazu ogledava na sve strane. Kako nigdje nije vidjela nikoga, krenula je naprijed. Tražio sam znakove eventualne nelagode, nabiranja kože ili drukèije boje na njezinu odluènom licu - bilo što, nisam toèno znao što, no svakako nešto što bi ukazalo na alergiju na drevnog Drakulina neprijatelja, crkvu. Možda zdepasta graðevina iz viktorijanskih dana ionako ne može odvratiti sile zla, razmišljao sam sumnjièavo. No to je zdanje, kako se èinilo, ipak imalo nekakvu moæ nad Helen Rossi, jer je veæ trenutak poslije kroz te blistave boje s prozora krenula prema zidnoj krstionici. Stideæi se zbog takvog voajerstva, vidio sam kako skida rukavice i vrškom prstiju dodiruje vodu pa zatim èelo. U toj gesti bilo je odreðene blagosti i nježnosti; a s mjesta.na kojem sam sjedio, lice joj je izgledalo krajnje ozbiljno. No dobro, sve to radim zbog Rossija. A sada pouzdano znam da Helen Rossi nije vrykolakas, koliko god izgledala nesmiljeno i, neki put, sablasno.Ušla je u brod i potom se povukla za korak-dva, vidjevši da sam ustao. "Donijeli ste pisma?" prošaptala je, veæ me optužujuæi prodornim pogledom. "Do jedan se moram vratiti na odsjek." Ponovno se osvrnula."Sto se dogodilo?" upitao sam žurno, dok sam u rukama osjetio trnce, plod instinktivne nervoze. Èinilo mi se da se u posljednja dva dana u meni probudilo nekakvo morbidno šesto èulo. "Neèeg se bojite?""Ne", odgovorila je, i dalje šaptom. Jednom rukom èvrsto je stiskala obje rukavice, koje su tako izgledale poput cvijeta na pozadini tamnog kostima. "Samo me zanimalo... je li još netko upravo ušao?""Nije." I ja sam sada pogledao uokolo. Crkva je bila ugodna i prazna; u njoj su se nalazile samo one dvije gospoðe kod oltara."Netko me pratio", rekla je, jednako prigušenim glasom. Na njezinu licu, okruženom gustom crnom kosom, titrao je neobièan izraz, mješavina sumnje i krajnje odvažnosti. Prvi put upitao sam se koliku je cijenu platila da bi spoznala vlastitu hrabrost. "Èini mi sePOVJESNIÈARKA151da me pratio. Nizak i sitan muškarac u otrcanoj odjeæi... sako od tvida, zelena kravata.""Sigurni ste? Gdje ste ga vidjeli?""Kod kataloga u knjižnici", odgovorila je tiho. "Otišla sam provjeriti vašu prièu o nestalim karticama. Jednostavno


nisam bila posve sigurna u njezinu istinitost." O tome je govorila posve racionalnim tonom, uopæe se ne isprièavajuæi. "Vidjela sam ga na šalteru, a veæ trenutak poslije slijedio me, doduše na poveæoj udaljenosti, ulicom Elm. Poznajete ga?""Da", odgovorio sam obeshrabreno. "Rijeè je o knjižnièaru.""Knjižnièaru?" Èinilo se da oèekuje dodatne informacije, no nisam se uspio navesti na to da joj spomenem ranu koju sam vidio na njegovu vratu. Bilo je to odviše nevjerojatno, odviše neobièno; da je èula još i to, svakako bi me otpisala kao umobolnika."Èini mi se da mu je sumnjivo moje kretanje. Apsolutno ga se morate kloniti", rekao sam. "Više o njemu isprièat æu vam poslije. Doðite, sjednite i udobno se smjestite. Uzmite pisma."Ostavio sam joj prostora na klupi s baršunastim jastucima i otvorio torbu. Lice joj je istog trena poprimilo koncentriran izraz; oprezno je izvadila zamotuljak i izvadila pisma gotovo s jednakim poštovanjem kao i ja dan prije. Mogao sam se samo pitati što pritom osjeæa kad na nekima od papira vidi rukopis svog navodnog oca, oca kojeg je dotada poznavala jedino kao izvor ogorèenja. Pogledao sam papir preko njezina ramena. Da, rukopis je odluèan, dobronamjeran, uspravan. Možda zahvaljujuæi njemu, kæerki veæ izgleda barem malo ljudskije. Tada mi je sinulo da bih trebao prestati gledati pa sam ustao. "Ja æu malo protegnuti noge, ovdje unutra, a vi samo èitajte, bez žurbe. Ako vam u vezi s neèim mogu pomoæi, nešto objasniti..."Odsutno je kimnula, ne odvajajuæi pogled od prvog pisma, a ja sam se udaljio. Jasno sam vidio da æe prema mojim dragocjenim dokumentima postupati s velikom pozornošæu te da veæ velikom brzinom guta Rossijeve rijeèi. Sljedeæih pola sata prouèavao sam oltar, slike, ukrasne rese na propovjedaonici, mramorni prikaz iscrpljene majke i neumornog djeteta. Pozornost mi je, ipak, privukla Jedna slika: demonski prerafaelitski Lazar, koji posrèe izlazeæi iz grobnice i dolazi u naruèje sestrama, sivozelenih gležnjeva i otrcane152Elizabeth Kostovaodjeæe. Liceje, nakon sto godina dima i tamjana, izgledalo ogorèeno i premoreno, kao da nakon poziva da prekine odmor razmišlja o svemu, samo ne o zahvalnosti. Krist koji je nestrpljivo stajao pred ulazom u grob, pridignute ruke, izgledao je kao olièenje èistog zla, pohlepnog i neutaživog. Ubrzano sam zatreptao i odvratio pogled. Oèito je da mi neispavanost truje misli."Završila sam", zaèuo sam glas Helen Rossi iza leða. Rijeèi je izrekla tiho, a izgledala je blijedo i umorno. "Imali ste pravo", rekla je. "Nigdje se ne spominje veza s mojom majkom, kao ni put u Rumunjsku. U vezi s time niste lagali. Nikako mi ne ide u glavu... To se moralo dogaðati u istome razdoblju, to je moralo biti isto putovanje na europski kontinent, jer sam se rodila devet mjeseci nakon toga.""Žao mije." Njezino ozbiljno lice nije tražilo suosjeæanje, noja sam ga osjeæao. "Volio bih kada bih vas mogao uputiti na neki trag, ali i sami vidite kakva je situacija. Ni ja to ne znam objasniti.""Ako ništa drugo, vjerujemo jedno drugome, zar ne?" Pogledala me u oèi.Iznenadio sam se uvidjevši da sam usred takve pomutnje, boli i straha, još u stanju osjetiti i užitak. "Da?""Da. Ne znam postoji li nešto što se zove Drakula, kao ni što je to, ali vjerujem vam kad kažete da je Rossi - moj otac - stekao dojam da je u opasnosti. To je oèito naslutio još davno... Zašto se njegov strah onda ne bi obnovio kada je vidio vašu knjigu, tu neugodnu podudarnost i podsjeæanje na prošlost?""A što kažete na njegov nestanak?"Samo je odmahnula glavom. "Možda je jednostavno mentalno pukao, dakako. Ali sada mi je jasno na što mislite. Njegova pisma nose obilježje", malko je oklijevala, "logiènog i neustrašivog uma, baš kao i ostala njegova djela. Osim toga, iz povjesnièarevih se knjiga može doznati mnogo toga. A ja njegova djela poznajem izvrsno. To su plodovi stabilnog i logiènog uma."Ponovno sam je odveo do pisama i moje torbe; osjeæao sam nervozu veæ i zbog èinjenice da sam se na nekoliko minuta odvojio od njih. Ona je veæ sve uredno vratila u omotnicu - redom kojimPOVJESNIÈARKA153su dokumenti i bili složeni, u to uopæe nisam sumnjao. Sjeli smo zajedno, gotovo kao dvoje dugogodišnjih prijatelja."Recimo, tek tako, teoretski, da je njegov nestanak izazvala neka nadnaravna sila", rekao sam. "Ne mogu vjerovati da to uopæe izgovaram, ali pretpostavimo da je tako. Sto biste preporuèili kao sljedeæi korak?""No, da..." uzdahne ona polagano. Bila je zamišljena, njezin profil oštrih crta na samo nekoliko centimetara od mene, u prigušenom svjetlu. "Sumnjam da æe vam to osobito pomoæi u sklopu jedne suvremene istrage, ali kada biste se pridržavali predaje o Drakuli, morali biste zakljuèiti daje Rossija napao i uklonio vampir, koji gaje ili ubio ili ga... a to je vjerojatnije... zarazio prokletstvom nemrtvih. Nakon tri napada u kojima vam se krv pomiješa s krvlju Drakule ili


nekoga od njegovih uèenika, za vjeènost postajete vampirom, to vam je jasno. Ako je veæ dobio ugriz, morat æete ga pronaæi što je moguæe brže.""Ali zašto bi se Drakula pojavio baš ovdje? I zašto bi oteo Rossija? Zašto ga ne bi jednostavno napao i zarazio, tako da nitko ne primijeti promjenu?""Ne znam", odgovorila je ona, odmahujuæi glavom. "Neuobièajeno ponašanje, prema narodnoj predaji. Bit æe daje Rossi - mislim, ako je to uistinu bila nadnaravna pojava - osobito zanimljiv Vladu Drakuli. Možda u njemu èak vidi i svojevrsnu opasnost.""Mislite i daje to što sam pronašao ovu knjižicu i donio je Rossiju imalo odreðene veze s njegovim nestankom?""Logika mi govori da to nema smisla. Meðutim..." Pomno je odložila rukavice u krilo pokriveno crnom suknjom. "Pitam se ne postoji li izvor informacija koji smo možda previdjeli." Usne su joj bile povijene nadolje, a ja sam u sebi zahvalio na takvome korištenju prvog lica množine."Na što ciljate?"Uzdahnula je i ponovno odvojila rukavice. "Mislim na svoju majku.""Vašu majku? Ali što bi ona znala o..." Tek sam izustio poèetak prvog u nizu od više pitanja kada sam se okrenuo zbog iznenadne promjene svjetla i daška propuha. S mjesta na kojem smo sjedili154Elizabeth Kostovavidjeli smo vrata crkve a da nas èovjek koji bi se pojavio na ulazu ne bi odmah primijetio - bilo je to mjesto s kojeg sam bio odluèio promatrati Helen pri ulasku. Sada se meðu krilima vrata pojavila neèija ruka, a zatim i košèato, šiljato lice. U crkvu je provirio onaj knjižnièar neobièna izgleda.Ne mogu ti ni opisati što sam u toj mirnoj i spokojnoj crkvi osjetio kada se na vratima pojavilo knjižnièarevo lice. U glavi mi se iznenada pojavila slika životinje zašiljene njuške, neèeg što djeluje kriomice i njuška, poput lasice ili štakora. Helen je uz mene sjedila nepomièno, kao paralizirana, zagledana u vrata. Svakog trena nanjušit æe nas. Ali preostali su nam još sekunda-dvije, raèunao sam, te sam bez rijeèi jednom rukom uzeo torbu i hrpu papira, a drugom šèepao Helen - nije bilo vremena za traženje dopuštenja - te je iz klupe poveo u postranièni prolaz. Odande se otvorenim vratima ulazilo u malenu prostoriju. Kad smo ušli, tiho sam zatvorio vrata. Zdvðjno sam uoèio da se iznutra ne mogu zakljuèati, unatoè tome što su imala veliku željeznu kljuèanicu.U toj je sobici bilo mraènije nego u brodu. U sredini se nalazila krstionica, uza zidove dvije podstavljene klupe. Nisam uspijevao odgonetnuti izraz njezina lica, osim što mi se uèinilo da se na njemu u podjednakoj mjeri odražavaju i budnost i prkos i strah. Bez rijeèi i gesta oprezno smo zaobišli krstionicu, a Helen se za nju uhvatila kako bi lakše održala ravnotežu. Nakon još nekoliko minuta više nisam mogao stajati na miru; predao sam joj papire i vratio se do kljuèanice. Oprezno pogledavši kroz otvor, vidio sam kako knjižnièar prolazi pokraj jednog stupa. Uistinu je nalikovao na štakora, šiljata lica izboèena prema naprijed, pogledavao je oko sebe, tražio nas meðu klupama. Kada se okrenuo prema meni, blago sam ustuknuo. Èinilo mi se da promatra vrata našeg skrovišta, èak je naèinio i korak-dva u tom smjeru, a potom se ponovno udaljio. Odjednom sam ugledao blijedoljubièasti pulover. Jedna od gospoða koje su dotada bile kod oltara. Glas je bio prigušen, ali sam ipak raspoznao rijeèi. "Mogu li vam kako pomoæi?" upitala je ljubazno."Pa, tražim jednu osobu." Knjižnièarev je glas bio oštar i prodoran, prekreštav za to svetište. "Ovaj... jeste li možda vidjeli mladu damu koja je ušla u crkvu... U tamnom kostimu?"POVJESNIÈARKA155"Pa, jesam." I ona ljubazna žena pogleda na sve strane. "Mlada žena u crnom kostimu maloèas je bila u crkvi. S nekim mladiæem. Sjedili su u jednom od stražnjih redova. Ali svakako više nije ovdje."Štakor se okretao èas ovamo, èas onamo. "Da se možda ne skriva u nekoj od ovih soba?" Oèito nije imao namjeru poslužiti se profinjenijim pristupom."Skriva?" I gospoða u godinama okrenula se u našem smjeru. "Sigurna sam da se u našoj crkvi nitko ne skriva. Da pozovem sveæenika? Trebate pomoæ?"Knjižnièar se odmah povukao. "Oh, ne, ne", rekao je. "Bit æe da sam pogriješio.""Želite nešto od naše literature?""Oh, ne." Veæ se poèeo vraæati prema vratima. "Ne, hvala." Vidio sam kako ponovno gleda na sve strane, a zatim je izišao iz mojeg vidnog polja. Zaèuo se škljocaj, pa mukao udarac - izišao je, a ulazna su se vrata za njim zatvorila. Pogledao sam Helen i kimnuo, a ona je bešumno uzdahnula. Ipak, još smo nekoliko minuta prièekali, pogledavali se preko krstionice. Helen je prva spustila pogled, namrštena èela. Znao sam da se zasigurno pita kako se uopæe našla u takvoj situaciji i što sve to znaèi. Kosa na tjemenu bila joj je sjajna, poput ebanovine - ni tog dana nije imala šešir.


"Traži vas", rekao sam prigušenim glasom."Možda traži vas." Rukom je pokazala prema omotnici u mojoj ruci."Palo mi je na pamet nešto neobièno", rekao sam polagano. "Možda on zna gdje je Rossi."Ponovno se namrštila. "Ništa u cijeloj prièi nema pretjeranog smisla pa stoga mogu samo reæi: zašto ne?" rekla je tiho."Ne mogu vam dopustiti da idete u knjižnicu. Ni u svoju sobu. Tražit æe vas i ondje.""Dopustiti?" ponovila je zlokobno."Gospoðice Rossi, molim vas... Želite biti sljedeæa na popisu nestalih?"Još je nekoliko trenutaka šutjela. "A kako me namjeravate zaštititi?" U njezinu se glasu zaèuo podrugljiv prizvuk, a ja sam se156Elizabeth Kostovaprisjetio njezina neobiènog djetinjstva, bijega u Maðarsku još u majèinu trbuhu, politièke snalažljivosti koja joj je omoguæila da otputuje na drugi kraj svijeta, radi znanstvenièke osvete. Dakako, pod uvjetom da njezina prièa odgovara istini."Imam ideju", rekao sam polagano. "Znam da æe zvuèati... nedolièno, ali osjeæao bih se bezbrižnije kada biste mi udovoljili... Ovdje, iz crkve... možemo uzeti nekoliko hamajlija..." Pogledala me uzdignutih obrva. "Veæ æemo nešto pronaæi... svijeæe ili križ ili veæ nešto... i na povratku kuæi kupiti malo èešnjaka... mislim na putu do mojeg stana..." Obrve su se još više udaljile od oèiju. "Mislim, ako pristanete poæi sa mnom... a mogli biste... ja æu sutra možda morati otputovati, no vi biste mogli...""Prespavati na kauèu?" Na rukama je ponovno imala rukavice, a sada je prekrižila ruke na prsima. Osjeæao sam kako mi obrazi gore. %"Ne mogu vam dopustiti da se vratite u svoju sobu kad znam da vas onaj štakor možda prati... dakako, ni knjižnica ne dolazi u obzir. A èini mi se da moramo još razgovarati. Zanima me što mislite što je vaša majka...""O tome možemo razgovarati i ovdje, sada", rekla je - i to hladnim tonom, uèinilo mi se. "A što se tièe knjižnièara, sumnjam da bi me mogao slijediti do sobe, osim ako..." Je li to rupica na jednoj strani njezine nepopustljive brade ili možda ipak sarkastièan izraz? "Osim ako se veæ može pretvoriti u šišmiša. Znate, predstojnica nam ne dopušta da u sobe dovodimo vampire. Kao ni muškarce. Osim toga, nadam se da æe za mnom poæi u knjižnicu.""Nadate se?" Ostao sam bez rijeèi."Znao je da ovdje, u crkvi, nikako ne bi razgovarao s nama. Vjerojatno nas èeka vani. Mora dobiti jezikovu juhu", ponovno taj nevjerojatni engleski, "jer pokušava ometati moje pravo na korištenje knjižnice, a vi smatrate da raspolaže informacijama o mojem... o profesoru Rossiju. Zašto mu ne bih dopustila da me prati? Usput možemo razgovarati o mojoj majci." Vjerojatno se sumnjièavost jasno ocrtavala u mojem pogledu, jer se iznenada nasmijala, pokazala široke i pravilne zube. "Paule, neæe vas zaskoèiti usred bijela dana."21. glaua<TP spred crkve nije bilo ni traga ni glasa knjižnièaru. Polagano smo krenuli u smjeru knjižnice - srce mije neobuzdano udaralo, iako J_L se Helen držala smireno. U džepu smo nosili svatko po jedan križ ("Uzmite križ, ostavite dvadeset pet centi") . Na moje veliko razoèaranje, Helen nije ni spomenula majku. Imao sam osjeæaj da samo privremeno ugaða mojoj ludosti, da æe nestati èim doðemo do knjižnice, no ipak me ponovno iznenadila. "Ponovno je iza nas", rekla je tiho kada smo se našli na oko dvije ulice od crkve. "Vidjela sam kada je skrenuo za ugao. Ne osvræite se." Prigušio sam preneraženi povik i tako smo nastavili koraèati. "U knjižnici æu otiæi do viših katova", rekla je. "Što kažete na šesti kat? To je zapravo prvi istinski miran prostor. Ne idite za mnom. Budem li sama, vjerojatnije æe poæi za mnom nego za vama. Vi ste jaèi.""Ne dolazi u obzir", rekao sam tiho. "Pribavljanje informacija o Rossiju moj je problem, a ne vaš.""Pribavljanje informacija o Rossiju baš je moj problem", pro-mrmljala je ona. "Molim vas samo, gospodine Nizozemski Trgovce, nemojte misliti da vam radim uslugu."Naèas sam je iskosa pogledao. Veæ sam se naviknuo na njezin opori humor, uvidio sam, a nešto u liniji njezina obraza u odnosu na taj dugaèak pravilan nos izgledalo je zaigrano, gotovo zabavljeno. "U redu. Ali bit æu iza njega i naðete li se u nevolji, za tili èasak bit æu uz vas i pomoæi vam."Na ulazu u knjižnicu odvojili smo se glumeæi veliku srdaènost. "Sretno s istraživanjem, Holandezu", rekla je Helen dok smo se rukovali preko njezine rukavice.158Elizabeth Kostova"I vama, gospoðice...""Ššš", rekla je ona i udaljila se. Ja sam došao do abecednog kataloga i nasumièno izvukao jednu ladicu, ne bih li


pokazao koliko sam zauzet poslom. "Ben Hur do benediktinaca". Pognuvši glavu nad kartice, i dalje sam jasno vidio glavni šalter; Helen je upravo dobila pismeno dopuštenje da ude meðu police s knjigama. Onako visoka i vitka, u crnom kaputu, odluèno je okrenula leða dugaèkom središnjem prostoru knjižnice. Potom sam ugledao onog knjižnièara koji se polagano primicao suprotnom stranom prolaza, držeæi se uz drugu polovicu ormara s katalozima. Kada je Helen krenula prema vratima kojima se ulazilo meðu velike stelaže, on je došao do slova "H." Ta sam vrata poznavao prisno, kroz njih prolazio gotovo svakodnevno, ali nikada dotada za mene nisu imala znaèenje kao u tom trenutku. Danju su bila otvorena, no èuvar koji se nalazio u blizini pregledavao je napisane dozvole. Veæ trenutak kasnije Helenin tamni lik izgubio se na željeznim stubama. Knjižnièar se još nekoliko trenutaka zadržao kod slova "G", zatim potražio nešto u džepu sakoa - uvidio sam da vjerojatno ima posebnu službenu propusnicu - pokazao iskaznicu i nestao na istome mjestu.Pojurio sam do šaltera. "Trebao bih pogledati pohranjene knjige, molim vas", obratio sam se ženi za šalterom. Tada sam je vidio prvi put - radila je vrlo, vrlo sporo - i uèinilo mi se da njezini punašni dlanovi cijelu vjeènost nešto petljaju sa žutim papiriæima. Na kraju sam s ispisanom dozvolom prošao kroz vrata i oprezno položio nogu na prvu stubu te pogledao uvis. Sa svakog kata kroz metalne se stube vidjela sljedeæa razina, ali ne i dalje. Iznad mene nije bilo traga onom knjižnièaru. Nije se èulo baš ništa.Oprezno sam se uspeo do prvog kata, prošao pokraj 'ekonomije' i 'sociologije'. I drugi je kat bio pust, izuzme li se dvoje studenata u odjeljcima za èitanje. Na treæem sam katu veæ osjetio pravu zabrinutost. Sve je bilo pretiho. Nisam joj smio dopustiti da mu se ponudi kao mamac,Odjednom sam se prisjetio Rossijeve prièe o njegovu prijatelju Hedgesu, pa sam instinktivno ubrzao korak. Èetvrti kat - arheologija i antropologija - bio je prepun studenata, dodiploma-ca, polaznika nekog seminara, prigušenim su glasom usporeðivali bilješke. Zahvaljujuæi njima, osjetio sam svojevrsno olakšanje; ništa stravièno ne može se dogaðati samo dva kata više. Na petome samPOVJESNIÈARKA159katu iznad sebe zaèuo korak, dok sam na šestome - povijest - zastao, ne znajuæi kako da uðem medu police a da se ne razotkrijem.Ako ništa drugo, taj kat barem dobro poznajem; to je moje carstvo i ondje bih u svako doba dana i noæi mogao toèno opisati položaj svakog odjeljka, svake stolice, svih nizova divovskih knjiga. U prvi mah stekao sam dojam da je ovdje jednako tiho kao i na ostalim katovima, no nakon nekoliko trenutaka zaèuo sam prigušen razgovor iz jednog kuta meðu policama. Polagano sam krenuo u tom smjeru, pokraj Babilona i Asirije, koraèajuæi koliko sam mogao tiše. I tada sam zaèuo Helenin glas. Bio sam uvjeren da je to ona. Zatim sam èuo neugodan i kreštav glas koji nije mogao pripadati nikome osim onom knjižnièaru. Srce mi je zamalo prestalo kucati. Nalazili su se meðu policama s knjigama o srednjem vijeku - to mi je sada bilo posve jasno - a ja sam se približio toliko da razaberem rijeèi, iako nisam mogao toliko riskirati i proviriti iza sljedeæeg ormara. Èinilo se da se nalaze na suprotnoj strani polica, meni zdesna. "Doista?" pitala je Helen izrazito neprijateljskim tonom.Ponovno se zaèuo onaj prigušeni opori glas. "Nemate pravo èeprkati po tim knjigama, mlada damo.""Tim knjigama? Koje su u vlasništvu Sveuèilišta? A tko ste vi da prisvajate vlasništvo knjižnice?"Knjižnièar je istodobno govorio i bijesno i laskavo. "Ne trebate dangubiti s takvim knjigama. To nisu zgodne knjige za mladu damu. Lijepo ih danas vratite pa nitko više neæe ni spomenuti cijelu prièu.""Zašto vam toliko oèajnièki trebaju?" Helen je govorila odluèno i jasno. "To možda ima nekakve veze s profesorom Rossijem?"Pognut iza engleskog feudalizma nisam znao bih li se trebao lecnuti ili klicati od odobravanja. Što god mislila o svemu tome, Helen je tema svakako zaintrigirala. Èini se da me ipak ne smatra ludim. I voljna je pomoæi mi, makar i kako bi prikupila informacije o Rossiju koje su joj potrebne za ostvarenje vlastitih ciljeva."Profesora... koga? Ne znam o èemu govorite", uzvratio je knjižnièar."Znate li gdje je?" upitala je Helen oštrim tonom.160Elizabeth Kostova"Mlada damo, nemam pojma o èemu govorite. Ali morate vratiti knjige, s kojima knjižnica ima druge planove, jer æe inaèe neizostavno biti posljedica glede vaše akademske karijere.""Moje karijere?" ponovi Helen prijezirno. "Te knjige trenutaèno nikako ne mogu vratiti. S njima još imam važnog posla.""U tom æu vas sluèaju morati prisiliti... Gdje se nalaze?" Zaèuo sam korak, kao daje Helen ustuknula. Veæ sam se spremao zaobiæi ormar i malog štakora raspaliti velikom knjigom o cistercitskim opatijama kada je Helen iznenada zaigrala na drugu kartu.


"Evo kako æemo", rekla je. "Ako mi možete reæi nešto o profesoru Rossiju, ja bih vama možda mogla pokazati..." Tu je na trenutak zastala. "Maleni zemljovid koji sam nedavno vidjela."Srce mi je istog trena potonulo u prizemlje knjižnice. Zemljovid? Na što Helen toèno misli? Zašto mu odaje jedan od kljuènih podataka? Zemljovid je možda i najdragocjenija stvaV kojom raspolažemo, pod uvjetom da je Rossijevo tumaèenje toèno. I svakako najvažnija. Najopasnija stvar koju imam, ispravio sam samog sebe. Helen me želi prevariti? U jednome bljesku sve mi je veæ bilo jasno: s pomoæu zemljovida želi prva doæi do Rossija, dovršiti istraživanje graðe, mene iskoristiti kako bi doznala sve stoje on doznao i prenio meni, to objaviti, njega razotkriti... nisam stigao dalje razmišljati jer je veæ trenutak poslije knjižnièar riknuo: "Zemljovid! Imate Rossijev zemljovid! Ubit æu vas za tu kartu!" Helen preneraženo ostaje bez daha, prigušen krik pa tup udarac. "Spustite to!" povikao je knjižnièar.Praktièki sam poletio na njega. Malenom glavom udario je o pod tako da se i meni od muklog udarca potresao mozak. Helen je èuènula uz mene. Bila je posve blijeda, ali se doimala pribranom. U ruci je držala srebrni križ koji smo platili dvadeset pet centa, usmjeravala ga prema njemu, dok se on poda mnom otimao i pljuvao. Knjižnièar je bio slabašan, tako da sam ga još nekoliko minuta uspijevao držati priljubljenog uz pod - to je za mene bila sretna okolnost, buduæi da sam posljednje tri godine samo listao krhke nizozemske dokumente, a nisam baš vježbao s utezima. Nemoæno je mlatarao dok mu nisam koljenom pritisnuo noge. "Rossi!" kreštao je. "Nije u redu! Ja sam trebao iæi umjesto njega... ja sam bio na redu! Dajte mi kartu! Toliko sam èekao... Samo zbog toga dvadeset godinaPOVJESNIÈARKA161istraživao sam graðu!" Potom je poèeo jecati, jadno i ružno. Dok mu se glava trzala naprijed-natrag, ugledao sam one dvije rupice uz rub ovratnika, dvije kraste nalik na tragove uboda trnom. Nastojao sam držati ruke što dalje od tog mjesta."Gdje je Rossi?" zarežao sam. "Istog trena recite nam gdje je... jeste li mu nekako naudili?" Helen mu još približi križ, a on odvrati lice, migoljeæi se pod mojim koljenima. Èak i u tom trenutku bilo mi je nevjerojatno kako taj simbol djeluje na to stvorenje. Je li ovo hollywoodska predstava, praznovjerje ili povijest? Pitao sam se kako je uspio uæi u crkvu - no ondje se držao podalje od oltara i kapela, sjetio sam se, a ustuknuo je èak i pred onom gospoðom koja je ureðivala oltar."Nisam ga ni taknuo! Ne znam ništa o tome!""O, da, znate." Helen se nagne prema njemu. Izraz njezina lica bio je nesmiljen, no bila je posve blijeda i tek tada uoèio sam da se slobodnom rukom èvrsto drži za vrat."Helen!"Bit æe da sam kriknuo, no ona je samo odmahnula u mojem smjeru, bijesno piljeæi u knjižnièara. "Gdje je Rossi? Što si to godinama èekao?" On se sav stisnuo. "Sada æu ti ovo staviti na lice", rekla je Helen i spustila križ."Ne!" kriknuo je on. "Reæi æu vam. Rossi nije htio iæi. Ja sam htio. Nije pošteno. Poveo je Rossija, a ne mene! Odveo gaje silom... A ja bih bio išao svojevoljno, htio sam mu služiti, pomagati mu, katalogizirati..." U tom trenutku iznenada je zatvorio usta."Sto?" Ja sam mu za svaki sluèaj glavom lagano udario o pod. "Tko je odveo Rossija? Negdje ga držite zatoèenog?"Helen je držala križ toèno nad njegovim nosom i on je ponovno poèeo jecati. "Moj gospodar", cvilio je. Helen duboko udahne i spusti se na pete, kao da se nesvjesno pokušava oporaviti od njegovih rijeèi."Tko ti je gospodar?" Koljenom sam još snažnije pritisnuo njegovu nogu. "Kamo je odveo Rossija?"Oèi su mu u tom trenutku sijevnule. Bio je to šokantan prizor - to grèenje, normalne ljudske crte lica koje su se tako užasno izoblièile. Onamo kamo sam ja trebao smjeti poæi! Do groba!"162Elizabeth KostovaMoguæe je da sam tada malo popustio zahvat, ili je on možda zahvaljujuæi priznanju stekao iznenadnu snagu - vjerojatno od užasnog straha za sebe, uvidio sam poslije. Bilo kako bilo, odjednom je oslobodio jednu ruku, okrenuo se poput škorpiona i savio mi ruèni zglob kojim sam mu pridržavao rame. Bol je bila nepodnošljiva, pa sam bijesno povukao ruku. Izvukao se i prije nego što sam shvatio što se dogodilo. Odmah sam pojurio za njim, niz stube, ne pazeæi na zveket koraka na željezu dok sam se spuštao uz one studente i kroz tišinu koja je obavijala znanje skupljeno na nižim razinama. No smetala mi je torba koju sam i dalje grèevito držao jednom rukom. Èak ni u tim prvim trenucima potjere, uvidio sam naèas, nisam je želio ispustiti. Niti je dobaciti Helen. Spomenula mu je zemljovid. Izdala me. A on ju je ugrizao, iako tek vjerojatno samo u djeliæu sekunde. Nije li i ona sad oskvrnuta?Prvi i posljednji put protrèao sam utihlom glavnom dvoranom u knjižnici, umjesto da tim putem dostojanstveno hodam, tek napola primjeæujuæi zaprepaštena lica koja su se okretala prema meni. Knjižnièaru nije bilo ni traga ni glasa. Veæ


malodušno, uvidio sam da se mogao sakriti bilo kamo, iza ormara i polica, u neku katalo-šku tamnicu, u spremište za metle i ostalu opremu u koji pristup ima samo osoblje knjižnice. Rastvorio sam teška vrata na otvoru urezanom u velika dvokrilna gotièka vrata na ulazu u dvoranu, koja nikada nisu bila posve otvorena. I tada sam zastao na stubama. Poslijepodnevno me sunce zaslijepilo kao da sam i ja do tog trenutka živio u podzemnome svijetu, u špilji sa šišmišima i glodavcima. Na ulici pred knjižnicom zaustavilo se nekoliko automobila. Promet je zapravo bio zastao, a djevojka u konobarskoj odori plakala je na ploèniku i rukom nešto pokazivala. Netko je vikao, dok su dvojica muškaraca kleèala uz prednji kotaè jednog od zaustavljenih automobila. Noge onog štakoru sliènog knjižnièara provirivale su ispod automobila, položene pod nemoguæim kutem. Jedna ruka bila mu je prebaèena preko glave. Ležao je licem na asfaltu, u lokvici krvi, zauvijek usnuo.22. glauatac nije imao previše volje voditi me u Oxford. Ondje æeboraviti šest dana, rekao je, a to je predugo za novi izo-V^s^ stanak iz škole. Iznenadila sam se što je spreman ostaviti me kod kuæe; to se još nije dogodilo otkako sam pronašla knjigu sa zmajem. Namjerava li me ostaviti uz posebne mjere opreza? Rekla sam kako je naš obilazak jugoslavenske obale potrajao gotovo dva tjedna, a nema naznaka daje to nekako smetalo mojem uèenju. On je rekao da školovanje uvijek mora biti prioritet. Ja sam istaknula kako on uvijek tvrdi da se èovjek najbolje školuje na putovanjima, te da je svibanj najugodniji mjesec za putovanje. Pokazala sam mu najnoviji popis ocjena, prepun petica, te referat iz povijesti na kojem je moj prilièno uštogljeni nastavnik napisao: "Pokazuješ iznimnu pronicavost u vezi s prirodom povijesnih istraživanja, osobito za tako mladu osobu." Te sam rijeèi dobro zapamtila i prije spavanja ih èesto ponavljala kao mantru.Otac se vidljivo kolebao, odložio nož i vilicu pokretom koji je nedvojbeno ukazivao na to da slijedi stanka u veèeri u staroj nizozemskoj blagovaonici i da nije rijeè o odluènome završetku prvog jela. Rekao je da mi zbog posla ovaj put neæe moæi sve valjano pokazati i da mi nikako ne bi htio pokvariti prve dojmove o Oxfordu zbog toga što bih morala biti zatoèena kod kuæe s gospoðom Clay ~ u tom smo trenutku oboje stišali glas, iako je ona imala slobodnu veèer. Osim toga, rekla sam ja, dovoljno sam velika da se sama šetam uokolo. On je rekao da jednostavno nije siguran da je to najpametnije, buduæi da æe njegovi razgovori svakako biti podosta ~ napeti. Možda neæe biti posve... ali nije mogao nastaviti, a ja sam164Elizabeth Kostovaznala razloge. Jednako kao što ja nisam mogla izgovoriti pravi razlog zbog kojeg sam htjela iæi u Oxford, tako ni on nije mogao navesti zašto me u toj namjeri toèno želi sprijeèiti. Nisam mu mogla reæi da ga sada, s tim tamnim podoènjacima i premorenim držanjem ramena i glave, nikako ne mogu ispustiti iz vida. A on nije mogao reæi da æe se u Oxfordu možda naæi u opasnosti, pa bih ja stoga ipak trebala biti negdje na sigurnome. Još je nekoliko trenutaka šutio, a zatim me vrlo obzirnim tonom upitao što imamo za desert. Ja sam tako donijela bezlièni kolaè od riže s grožðicama koji je gospoða Clay redovito ostavljala kao naknadu za to što bez nas ide u kino u Britanski kulturni centar.Zamišljala sam daje Oxford sveèano tih i zelen, svojevrsna katedrala na otvorenome kojom paradiraju ugledni profesori u srednjovjekovnoj odjeæi. Uz svakog od njih koraèa tek po jedan.student i sluša predavanje o povijesti, književnosti, opskurnoj teologiji. Stvarnost me prenerazila živahnošæu: motocikli koji trube, maleni automobili koji jure na sve strane, na tek pokoji centimetar od studenata koji prelaze ulice, skupina turista koja fotografira križ na ploèniku, na mjestu na kojem su prije èetiri stotine godina na lomaèi spaljena dvojica biskupa, davno prije postojanja ploènika. I profesori i studenti razoèarali su me modernom odjeæom, uglavnom vunenim puloverima; mentori su najèešæe nosili tamne hlaèe od flanela, a studenti traperice. Sa žaljenjem sam pomislila kako se u Rossijevo vrijeme, dobrih èetrdeset godina prije nego što smo u ulici Broad izišli iz autobusa, u Oxfordu zacijelo nosila barem malo dostojan-stvenija odjeæa.I tada sam ugledala prvu sveuèilišnu zgradu. Pri jutarnjem svjetlu nadvijala se nad okolne zidove, dok se u njezinoj blizini dizao savršeni obris Radcliffe Camere. U prvi mah pomislila sam da je rijeè o malenome opservatoriju. Iza nje vidjeli su se zvonici velike smeðe crkve, dok se uz ulicu protezao zid koji je izgledao toliko staro da su èak i lišajevi na njemu ostavljali dojam da su ondje još od pradavnih vremena. Nisam mogla ni zamisliti kako bismo izgledali ljudima koji su tim ulicama prolazili u vrijeme podizanja zida - ja u kratkoj crvenoj haljini i èipkastim bijelim dokoljenkama, te s torbom s knjigama, a moj otac u svom tamnoplavom sakou i sivim hlaèama,POVJESNIÈARKA165u crnoj dolceviti i sa šeširom od tvida. I on i ja nosili smo i po maleni kovèeg. "Stigli smo", reèe moj otac. Na moje


veliko oduševljenje, zastali smo pred jednim ulazom u onome zidu s lišajevima. Vrata od kovanog željeza bila su zakljuèana, pa smo prièekali dok nam ih neki student nije otvorio.Moj je otac u Oxfordu trebao održati govor na konferenciji posveæenoj politièkim odnosima izmeðu Sjedinjenih Država i istoène Europe, koji su u to vrijeme zahvaljujuæi zatopljenju doživljavali procvat. Buduæi daje domaæin konferencije bilo sveuèilište, pozvani smo da odsjednemo u privatnome stanu u kuæi jednog predstojnika. Predstojnici su, objasnio mi je otac, dobrohotni diktatori koji se brinu za studente koji žive na pojedinim koledžima. Kada smo prošli mraènim i niskim ulazom i našli se na blistavome suncu dvorišta, prvi sam put spoznala da æu i ja uskoro poèeti studirati. Naèas sklopivši oèi, poželjela sam da se tada naðem u jednom tako ugodnom utoèištu.Posvuda oko nas ležale su glatke kamene ploèe. Tek tu i tamo raspored im je remetilo pokoje stablo guste krošnje. Bilo je to sveèano i melankolièno drveæe koje je natkrivalo rijetke klupe. Pred glavnom zgradom nalazio se maleni pravokutni travnjak, besprijekorno njegovan, te uski bazenèiæ s vodom. Bilo je to jedno od najstarijih zdanja u Oxfordu. U trinaestom stoljeæu darovao ga je Edward III., a najnovije dodatke na njemu projektirali su elizabetinski graditelji. Èak je i pomno podšišana trava djelovala dostojanstveno i vrijedno štovanja; znam samo da nisam vidjela da bi netko na nju stao.Prošli smo pokraj travnjaka i vode i došli do vratarova ureda, odmah iza ulaza, a zatim u maleni apartman do same predstojnikove kuæe. Te su prostorije vjerojatno bile dio izvornog zdanja, iako je bilo teško odrediti èemu su tada mogle služiti; strop je bio vrlo nizak, drvene obloge tamne, a prozori s olovnim preèkama maleni i uski. Oèeva soba bila je ukrašena plavim draperijama. Meni je beskonaèno zadovoljstvo donijela èinjenica da sam dobila visoki krevet s baldahinom presvuèen satiniranom tkaninom s cvjetnim uzorkom.Izvadili smo dio stvari iz kovèega, umili se u blijedožutome lavoru u zajednièkoj kupaonici, pa otišli do predstojnika Jamesa, koji nas je oèekivao u uredu na suprotnome kraju zgrade. Pokazalo ^^^da je rijeè o srdaènom i ljubaznom èovjeku prosijede kose i s166Elizabeth Kostovaizboèenim ožiljkom na jednoj jagodiènoj kosti. Svidio mi se topao stisak njegove ruke te izraz velikih i pomalo izbuljenih zelenosmeðih oèiju. Èinilo se da mu nije nimalo neobièno što sam s ocem došla na konferenciju i èak je predložio da poslije podne obiðem koledž u pratnji njegova pomoænika iz redova studenata. Rijeè je, naime, nastavio je, o vrlo ljubaznom i upuæenom mladom gospodinu. Moj je otac rekao da bi to bilo izvrsno. On æe, pak, imati pune ruke posla s raznim sastancima, a ja, kad sam veæ tu, mogu lijepo razgledati sva skrivena blaga.U tri popodne željno sam se pojavila na dogovorenom mjestu. U jednoj ruci nosila sam novu beretku, a u drugoj bilježnicu, buduæi da mije otac predložio da usput nešto zabilježim za školske novine. Vodiè je bio pomalo nezgrapno visok student blijedoplave kose kojeg je predstojnik James predstavio kao Stephena Barlevja. Svidjele su mi se Stephenove profinjene ruke prošarane plavim^enama i debeli ribarski pulover - "džemper", kako je on rekao kada sam naglas izrazila divljenje. Tako sam stekla osjeæaj da su me na odreðeno vrijeme primili u to elitno društvo i da sada mogu uz njega šetati dvorištem. Jednako tako, prvi put, iako jedva primjetno, osjetila sam blag drhtaj pripadnosti spolu, neuhvatljiv osjeæaj da bi se, kada bih ga u šetnji uhvatila za ruku, rastvorila nekakva vrata u dugaèkome zidu stvarnosti kakvu poznajem i da se više nikad ne bi zatvorila. Objasnila sam mu da sam uglavnom živjela vrlo zaklonjeno - èak toliko izolirano, uviðam sada, da ni s gotovo osamnaest godina nisam uviðala koliko je taj moj svijet ogranièen i tijesan. Blagi osjeæaj pobune koji me pratio dok sam koraèala uz zgodnog studenta do mene je dopirao poput glazbe iz dotada neznane kulture. No u stvarnosti sam se samo još èvršæe uhvatila bilježnice i djetinjstva i upitala ga zašto u dvorištu prevladava kamen, a ne trava. On mi se nasmiješio. "Pa, ne znam. To još nitko nije pitao."Odveo me u blagovaonicu, dvoranu visoka stropa s tudorskim gredama, prepunu drvenih stolova, i pokazao mi gdje je mladi grof od Rochestera za jednog obroka u klupu urezao nešto nepristojno. Dvorana je imala nizove visokih prozora s olovnim rešetkama, a svaki od njih u središtu je imao drevni prizor dobrih djela: Thomas a Be-cket kleèi uz smrtnu postelju, sveæenik u dugaèkom habitu dijeli juhu siromasima koji postiðeno i u strahu stoje u redu, srednjovjekovni lijeènik pacijentu ornata nogu. Iznad Rochesterove klupe nalazio sePOVJESNIÈARKA167prizor koji mi nije bio jasan: muškarac s križem oko vrata i štapom u ruci nagnuo se nad nešto što mi je izgledalo kao zavežljaj crnih dronjaka. "Oh, to je uistinu zanimljiv prikaz", rekao mi je Stephen Barley. "I njime se neizmjerno ponosimo. Znaš, taj je èovjek profesor iz doba nastanka ovog koledža. Ima srebrni kolac kojim æe probosti vampirovo srce."Samo sam ga gledala, na trenutak ostavši bez rijeèi. "U to vrijeme u Oxfordu je bilo vampira?" upitala sam na kraju."To ne bih znao", priznao je uz osmijeh. "Ali predaja govori da su ti prvi profesori pomagali štititi okolna sela od


vampira. Zapravo su prikupili podosta grade o vampirima, predaja i neobiènosti. Sve to možeš pogledati u Radcliffeovoj komori, preko puta. Legenda kaže da u ono vrijeme u samome koledžu nisu htjeli èak ni držati knjige o okultnim pojavama, nego su ih spremali na razna druga mjesta, pa su na kraju završile ondje."Iznenada sam se prisjetila Rossija i upitala se je li on vidio dio te stare zbirke. "Je li nekako moguæe pogledati imena nekadašnjih studenata... mislim... recimo prije pedesetak godina? Postdiplo-manata?""Apsolutno." Moj me pratitelj s druge strane drvene klupe pogledao pomalo iznenaðeno. "Ako želiš, pitat æu predstojnika.""Oh, nikako." Osjetila sam kako sam se zarumenjela. Prokletstvo mladosti. "Nije ništa važno. Ali bih voljela... smijem pogledati zbirku0 vampirima?""Voliš straviène prièe, ha?" Èinilo se da ga to zabavlja. "Nije bogzna što, znaš... tek nekoliko starih svezaka i hrpa knjiga uvezanih u kožu. Ali nema problema. Sada idemo u sveuèilišnu knjižnicu - to ne smiješ propustiti - a zatim te vodim u Komoru."Knjižnica je, dakako, bila pravi dragulj. Nakon tog prvog i nedužnog dana vidjela sam i veæinu ostalih koledža, neke od njih upoznala1 prisno, tumarala njihovim knjižnicama, kapelama i blagovaonicama, predavala u njihovim uèionicama i pila èaj u njihovim salonima. I stoga s punim pouzdanjem mogu ustvrditi da prvoj sveuèilišnoj knjižnici koju sam vidjela nema premca, osim možda kapele Mag-dalenskog koledža, sa svim onim božanskim ukrasima. Prvo smo obišli èitaonicu okruženu oslikanim staklima, poput visokog terarija u kojem studenti, rijetke biljke u zatoèeništvu, sjede za stolovima168Elizabeth Kostovastarima gotovo poput samog zdanja. Sa stropa su visjele neobiène svjetiljke, dok su na postoljima u kutevima stajali divovski globusi iz doba Henrika VIII. Stephen Barley pokazao mi je brojne sveske izvornog Oxfordskog rjeènika engleskog jezika poredane na policama uz jedan zid; neke su police bile prepune atlasa iz raznih povijesnih razdoblja, druge drevnih popisa plemstva i djela s podruèja engleske povijesti, treæe udžbenika latinskog i grèkog jezika iz svih razdoblja postojanja koledža. Na sredini prostorije nalazila se divovska enciklopedija postavljena na izrezbareni barokni stalak, a blizu ulaza u susjednu prostoriju stajala je vitrina u kojoj sam ugledala staru knjigu bez ikakvih ukrasa. Stephen je rekao daje to Gutenbergova Biblija. Iznad nas je okrugli stropni prozor, nalik na okulus kakve bizantske crkve, u prostoriju propuštao dugaèke zrake sunèana svjetla. Visoko iznad kružila su jata golubova. Snopovi svjetla u kojima je lebdjela prašina dodirivali su lica studenata koji su èitali i okretali stranice za stolovima, dodirivali njihove debele pulovere i ozmljna lica. Bio je to pravi raj za uèenje, a ja sam se u sebi molila za to da ga se jednom uspijem domoæi.Susjedna je prostorija bila velika dvorana s balkonima, vijugavim stubištima i povišenim brodom s drevnim staklima. Sve dostupne zidove pokrivale su knjige, od kamenog poda do nadsvoðenog stropa. Vidjela sam jutra i jutra pomno izraðenih kožnih korica, metre i metre mapa i portfelja, hrpe malenih tamnocrvenih knjižica iz devetnaestog stoljeæa. Što bi se uopæe, pitala sam se, moglo nalaziti u tolikim knjigama? Bih li išta od toga shvatila? Gorjela sam od želje da s polica uzmem pokoji primjerak, no nisam se usuðivala dodirnuti èak ni korice. Nisam znala toèno odrediti jesam li u knjižnici ili u muzeju. Bit æe da su se na mome licu jasno odražavale sve emocije koje sam proživljavala, buduæi da sam u jednom trenutku uvidjela kako mi se moj vodiè zabavljeno smiješi. "Nije loše, ha? Izgleda da si i ti knjiški moljac. Doði... vidjela si najbolje, pa sada idemo u Komoru."Blistavo sunce i automobili koji jure na sve strane još su više iritirali nakon one sveèane tišine u knjižnici. No upravo zahvaljujuæi njima došla sam do neoèekivanog dara: dok smo žurno prelazili ulicu, Stephen me uhvatio za ruku i odvukao na sigurno. Kao nepopustljivi stariji brat, pomislila sam, no dodir tog suhog, toplog dlana u moju je ruku prenio žar koji je nastavio svijetliti i nakon što ju je ispustio.POVJESNIÈARKA169Bila sam posve sigurna, dok sam kriomice pogledavala njegov vedri, nepromijenjeni profil, da se poruka prenijela samo u jednom smjeru. No meni je bilo dovoljno veæ i to da sam je primila.Kao što zna svaki anglofil, Radcliffe Camera jedno je od naj-privlaènijih èuda engleskoga graditeljstva, prelijepa i neobièna graðevina, divovska baèva prepuna knjiga. Jedna joj je strana gotovo na ulici, no s ostalih strana okružuje je prostrani travnjak. Ušli smo vrlo tiho, iako se u središtu velièanstvene unutrašnjosti nalazila vrlo razgovorljiva organizirana skupina posjetitelja. Stephen mi je pokazivao raznorazne specifiènosti, temu svih kolegija o engleskoj arhitekturi, koje se spominju u svim vodièima. Bilo je to dražesno i dirljivo mjesto, a ja sam neprestano pogledavala na sve strane i mislila kako je rijeè o neobiènome utoèištu za tu zbirku zla. Na kraju me poveo prema stubama kojima


smo došli do balkona. "Ovamo." Rukom je pokazao prema vratima u zidu, urezanima praktièki u okomitu liticu koja se sastojala od knjiga. "Unutra je malena èitaonica. Ovdje sam bio samo jedanput, ali èini mi se da upravo tu èuvaju vampirsku zbirku."Polumraèna je izba uistinu bila minijaturna i posve tiha, udaljena od glasova turista u prizemlju. Police su bile pune velièanstvenih knjiga, hrptova boje karamela i krhkih poput prastarih kostiju. Meðu njima se nalazila i ljudska lubanja u malenoj staklenoj kutiji s pozlatom, potvrda morbidnosti cijele zbirke. Prostorija je zapravo bila toliko malena da je u sredini bilo prostora tek za jedan stol za èitanje, stol o koji smo se na ulasku zamalo spotaknuli. A to je znaèilo da smo se iznenada našli gotovo oèi u oèi sa znanstvenikom koji je za njim listao veliku knjigu i užurbano pisao bilješke. Bio je to blijed i prilièno ispijen muškarac. Oèi su mu nalikovale na mraène duplje, oèi koje su, kada je podigao pogled sa stranice bile iznenaðene i pune žara, ali su i duboko koncentrirano upijale sve. Bio je to moj otac.23. glana^sred pomutnje nastale dolaskom kola hitne pomoæi, poli-|J cijskih vozila i okupljanjem prolaznika koji su promatrali kako se s ulice pred sveuèilišnom knjižnicom uklanja knjiž-nièarevo tijelo, ja sam još nekoliko trenutaka stajab kao ukopan. Bilo je to stravièno i nezamislivo: èinjenica da se život èak i tako neugodne osobe mogao okonèati tako iznenada. No mene je sada ipak više brinula Helen. Pred knjižnicom se okupljalo sve više ljudi, a ja sam se gurao kroz masu, išao èas amo, èas tamo i tražio je. Osjetio sam beskonaèno olakšanje kada je ona prva ugledala mene, s leda mi na rame položila ruku u rukavici. Bila je blijeda, ali i pribrana. U meðuvremenu je maramom èvrsto omotala glatki vrat i kad sam je vidio, i nehotice sam zadrhtao. "Prièekala sam nekoliko minuta, pa sam sišla za tobom", rekla je kroz žamor koji je vladao oko nas. "Htjela bih ti zahvaliti što si mi priskoèio u pomoæ. Taj je èovjek bio užasan i nasilan. A ti si bio istinski hrabar."Iznenadio sam se uvidjevši kako joj lice ipak može biti i ljubazno. "Zapravo si ti bila hrabra. A on te ozlijedio", rekao sam tiho. Pokušavao sam se suzdržati i na javnome mjestu ne pokazivati prema njezinu vratu. "Je li te...?""Da", rekla je tiho. U tom smo se trenutku instinktivno približili, kako nitko ne bi èuo o èemu razgovaramo. "Kada je gore onako navalio na mene, ugrizao me za vrat." Usne su joj na trenutak zadrhtale, kao da bi mogla zaplakati. "Nije me jako raskrvario... nije stigao sisati krv. I gotovo uopæe ne osjeæam bol.""A-ali..." zamucao sam. Nisam mogao vjerovati.POVJESNIÈARKA171"Ne bih rekla da æe se inficirati", rekla je. "Krvarenje je bilo zanemarivo, a ranu sam pokrila koliko sam bolje mogla.""Idemo u bolnicu?" Požalio sam èim sam izgovorio te rijeèi, tek dijelom zbog pogleda kojim me ošinula. "Ili ti možemo nešto staviti na ranu?" Èini mi se da sam barem djelomièno smatrao da možda nekako možemo ukloniti otrov, kao kod zmijskog ugriza. Zbog boli koju sam ugledao na njezinu licu zamalo mi je otkazalo srce. I tada sam se prisjetio èinjenice daje odala tajnu o zemljovidu. "Ali zašto si...""Znam što se pitaš", prekinula me žurno, sada veæ s izraženijim stranim naglaskom. "Ali to mi je palo na pamet kao jedini mamac za ono stvorenje i htjela sam vidjeti kako æe reagirati. Ne bih mu dala ni kartu ni više informacija. U to budi uvjeren."Sumnjièavo sam je promatrao. Lice joj je bilo ozbiljno, usne stisnute. "Zbilja?""Kunem ti se", rekla je jednostavno. "Osim toga," na licu joj je zatitrao sarkastièan osmijeh, "baš i nemam naviku drugima davati nešto što mogu iskoristiti za svoje ciljeve, a ti?"Morao sam odustati od te teme, no nešto na njezinu licu ipak je ublažilo moj strah. "Reagirao je krajnje zanimljivo, zar ne?"Kimnula je. "Rekao je da je trebao iæi na grob i da je netko odveo Rossija. Èudno je, ali èinilo se da doista zna nešto o tome što je s mojim... tvojim mentorom. Ne mogu baš vjerovati u te prièe o Drakuli, no moguæe je da je neka èudna okultna skupina otela profesora Rossija ili takvo što."Sada sam ja kimnuo, iako sam oèito bio bliži vjerovanju nego ona."Sto æeš sada?" upitala me nekako neobièno nezainteresirano, kao da cijela prièa s njom nema baš nikakve veze.Odgovorio sam da zapravo i nisam smislio što hoæu reæi. "Idem u Istanbul. Uvjeren sam da se ondje nalazi barem jedan dokument koji Rossi nikada nije ni vidio, te da bi se u njemu mogle nalaziti informacije o nekom grobu, možda i Drakulinu grobu na jezeru Snagov."Ona se nato nasmijala. "Zašto ne bi otišao na mali izlet u moju rodnu Rumunjsku? Mogao bi otiæi u Drakulin zamak sa srebrnim172Elizabeth Kostovakolcem u ruci ili ga osobno posjetiti na Snagovu. Èula sam da ima zgodnih mjesta za piknik."


"Èuj", rekao sam veæ razdraženo. "Znam daje sve to vrlo neobièno, ali apsolutno moram krenuti za svim tragovima koji imaju veze s Rossijevim nestankom. A ti vrlo dobro znaš da amerièki graðanin ne može samo tako doæi iza željezne zavjese i poèeti nešto tražiti." Bit æe da je zbog moje odanosti osjetila i malo stida, jer nije ništa rekla. "Htio bih te nešto pitati... Kada smo izlazili iz crkve, rekla si da bi tvoja majka mogla imati odreðene informacije o Rossijevoj potrazi za Drakulom. Na što si toèno mislila?""Samo sam htjela reæi da joj je, kad su se upoznali, rekao da je u Rumunjsku došao prouèavati legendu o Drakuli, te da i ona sama vjeruje u tu legendu. Moguæe je da o njegovoj potrazi zna više nego što mi je prièala... to ne znam. O tome baš ne prièa rado, a ja sam se tim malim hobijem dragog starog patera familiasa^bavila preko akademskih kanala, a ne obiteljskih veza. Trebala sam je više pitati o osobnim iskustvima.""Neobièan previd za jednog antropologa..." odvratio sam razdraženo. Sada kada sam ponovo poèeo smatrati da je na mojoj strani, osjetio sam iritiranost koja prati tako veliko olakšanje. Na licu joj je zablistala zabavljenost."Bravo! Pravi si Sherlock! Ispitat æu sve kad se ponovno vidim s njom.""A kada æe to biti?""Vjerojatno za dvije godine. Zbog jedva steèene vize ne mogu samo tako iæi amo-tamo.""Ne zoveš je? Ne pišeš joj?"Pogledala me oèima prepunim nevjerice. "Oh, vi na Zapadu tako ste naivni", reèe na kraju. "Misliš da ima telefon? Misliš da vlasti ne otvaraju i ne èitaju sva moja pisma?"Postiðeno sam šutio."A koji to dokument toliko želiš potražiti, detektive?" upitala je. "Onu bibliografiju, nešto o Zmajevu redu? To sam vidjela na onom posljednjem popisu medu njegovim papirima. Jedino što nije u cijelosti opisao. To želiš pronaæi?"POVJESNIÈARKA173Dakako da su njezine pretpostavke bile toène. Veæ sam nekako s nevjericom uviðao koliko su njezine intelektualne moguænosti fantastiène, gotovo nestvarne, i s ponešto žaljenja razmišljao o razgovorima koje bismo mogli voditi u povoljnijim okolnostima. S druge strane, te mi njezine pretpostavke i nisu bile posve drage. "A zašto te zanima?" uzvratio sam. "Zbog tvojeg istraživanja?""Naravno", rekla je ozbiljno i strogo. "Javit æeš mi se kad se vratiš?"Odjednom sam osjetio da me obuzima neopisiv umor. "Kad se vratim? Nemam pojma ni u što se upuštam, a kamoli kad æu se vratiti. Možda i mene napadne vampir kada doðem tamo kamo veæ idem."Moje su rijeèi trebale zazvuèati ironièno, no još dok sam ih izgovarao, sinulo mi je koliko je cijela situacija nestvarna; stojim na ploèniku ispred knjižnice, kao i stotinama puta prije, osim što ovaj put razgovaram o vampirima - kao da u njih vjerujem - i to s rumunjskom antropologinjom. Pritom gledamo ekipe hitne pomoæi i policajce koji se natiskuju oko mjesta nesreæe koje je imalo veze i sa mnom, barem neizravno. Trudio sam se ne gledati kako obavljaju svoj strašni posao. Tada mi je sinulo da bih ubrzo trebao napustiti prostor ispred knjižnice, ali tako da nitko ne primijeti da se žurim. U tom trenutku nisam mogao dopustiti da me privedu, èak ni na nekoliko sati ispitivanja. Oèekuje me mnogo posla i na to se moram baciti odmah - trebat æe mi viza za Tursku, koju bih mogao dobiti u New Yorku, te avionska karta. Osim toga, kod kuæe, na sigurnom, morat æu nekako ostaviti kopiju svih informacija kojima raspolažem. Hvala Bogu što tog semestra nisam držao predavanja. Ipak, morat æu smisliti izgovor koji æu ponuditi odsjeku, te nešto nekako objasniti roditeljima, da se ne brinu.Sada sam se obratio Helen. "Gospoðice Rossi", rekao sam sveèano. "Ako cijelu prièu zadržiš za sebe, obeæavam da æu se javiti èim se vratim. Možeš mi još nešto isprièati? Pada li ti na pamet naèin na koji bih došao do tvoje mame prije nego što krenem na put?""Ni ja ne mogu doæi do nje, osim preko pisma", rekla je jednostavno. "Osim toga, ne zna engleski. Kada za dvije godine odem kuæi, tražit æu da mi isprièa sve pojedinosti."174Elizabeth KostovaSamo sam uzdahnuo. Za dvije godine bit æe prekasno. Veæ sam bio napet i zabrinut zbog odvajanja od te neobiène kolegice koju sam tek upoznao, jedine osobe koja uz mene zna još ponešto o prirodi Rossijeva nestanka. Nakon toga naæi æu se posve sam u zemlji o kojoj gotovo nikada nisam ni razmišljao. Meðutim, posao treba obaviti. Ispružio sam ruku. "Gospoðice Rossi, hvala što ste dva dana trpjeli bezopasnog luðaka. Ako se vratim bez problema, svakako æu vas izvijestiti... hoæu reæi, možda... ako dovedem vašeg oca..."Neodreðeno je odmahnula rukom u rukavici, kao da je ni najmanje ne zanima hoæe li se Rossi vratiti živ i zdrav, no nakon toga srdaèno mi je stisnula ruku. Imao sam dojam da je taj èvrsti stisak moj posljednji dodir sa svijetom koji poznajem. "Do viðenja", rekla je. "Želim ti puno sreæe s istraživanjem." Okrenula se na drugu stranu i polagano


izgubila u masi... èlanovi ekipe hitne pomoæi zatvarali su vrata vozila. I ja sam se okrenuo i niz stube krenuo prema suprotnoj strani trga. Na tridesetak metara od knjižnise zastao sam i osvrnuo se u nadi da æu meðu okupljenim ljudima uoèiti i njezin tamni lik. Neobièno sam se iznenadio kada sam vidio da mi žurno prilazi, da je veæ gotovo na par koraka iza mene. U hipu se našla uz mene, a ja sam uoèio da joj je lice rumeno. Jasno sam vidio da mi želi reæi nešto važno. "Malo sam razmišljala", rekla je, a zatim duboko udahnula. "To je za moj život važnije od svega ostaloga." Gledala me izravno u oèi, izazovno. "Ne znam toèno kako, ali mislim da idem s tobom."24. glaua<=T\ /T'oj je otac imao zgodan izgovor za èinjenicu da prouèa-jl\\/f va oxfordsku zbirku o vampirima, umjesto da bude na Ji? V XLvaznom sastanku. Sastanak je otkazan, rekao je dok se uobièajeno srdaèno rukovao sa Stephenom Barleyjem. Rekao je kako se došetao do mjesta na koje je nekoæ dolazio èesto - i tu je zašutio, gotovo se ugrizao za jezik, pa pokušao s drukèijim pristupom. Tražio je malo mira (to mi je bilo razumljivo i uvjerljivo). Bilo je oèito koliko je zahvalan na Stephenovoj nazoènosti, na toj visokoj i jedroj pojavi, èvrstini pod vunenim puloverom. Naposljetku, što bi otac rekao meni, da sam ga sama zatekla na tom mjestu? Kako bi mi objasnio, ili bi samo nehajno zatvorio, knjigu koju je èitao? Sada ju je zatvorio, no bilo je prekasno; veæ sam vidjela naziv poglavlja koji se jasno isticao na debelom bijeložutom papiru: "Vampires de Provence et des Pyrénées. "Te sam noæi loše spavala na onom krevetu s baldahinom, u predstojnikovoj kuæi, svakih se nekoliko sati budeæi zbog neobiènih snova. U jednom trenutku ugledala sam svjetlo pod vratima kupaonice koja se nalazila izmeðu moje i oèeve sobe, što me malko umirilo. Neki me put, meðutim, taj osjeæaj da on ne spava, da nešto tiho radi u susjednoj sobi, neoèekivano budio. Veæ pred jutro, kada se kroz mrežaste zavjese poèela nazirati sivoplava maglica, probudila sam Se posljednji put.Probudila me tišina. Sve je bilo odviše mirno: jedva vidljivi obrisi drveæa u dvorištu (provirila sam kroz prozor uz rub zavjese), velik °rrriar uz krevet, a ponajviše susjedna, oèeva soba. Nije da sam176Elizabeth Kostovaoèekivala da æe u to doba dana biti budan; oèekivala sam da još spava - možda i pomalo hrèe, ako leži na leðima - nastoji nekako izbrisati brige koje su ga muèile prethodnog dana, odgaða naporan raspored predavanja, seminara i rasprava koji je pred njim. Kad smo bili na putu, obièno bi mi veselo kucnuo po vratima nakon što bih i ja veæ bila ustala. Bio je to poziv da mu se žurno pridružim u šetnji prije doruèka.Tog me jutra tišina nekako tištila bez pravog razloga, pa sam sišla s velikog kreveta, odjenula se i preko ramena prebacila ruènik. Umit æu se u lavoru u kupaonici i usput malo osluškivati oèevo noæno disanje. Tiho sam pokucala na vrata kupaonice, da se uvjerim da nije u njoj. Kad sam se našla pred ogledalom i dok sam brisala lice, tišina je bila još intenzivnija. Priljubila sam uho uz njegova vrata. Nema sumnje da èvrsto spava. Znala sam da bi bilo okrutno prekinuti toliko zasluženi odmor, no u rukama i nogama osjeæala sam sve izraženiju paniku. Oprezno sam pokucala. Iznutra se nije èulo ništa. Godinama smo jedno prema drugome bili krajnje obzirni, èuvali privatnost, no sada, u tom sivkastom jutarnjem svjetlu koje je dopiralo s prozora u kupaonici, okrenula sam ruèicu na vratima.Teški zastori u oèevoj su sobi još bili navuèeni, tako da mi je trebalo još nekoliko trenutaka da razaberem obrise pokuæstva i slika. Zbog te strašne tišine osjetila sam kako mi se ježi koža na vratu. Zakoraèila sam prema krevetu, zazvala ga. No kad sam mu prišla, uvidjela sam daje krevet uredno namješten, netaknuta mraèna ploha u mraènoj sobi. U sobi nije bilo nikoga. Preneraženo sam ispustila zrak koji sam dotada nesvjesno zadržavala u sebi. Otišao je van, sam izišao u šetnju, jer mu je trebalo malo samoæe i vremena za razmišljanje. No zbog nekog sam razloga ukljuèila svjetiljku uz krevet, valjda da bolje pogledam. U krugu svjetla nalazila se poruka naslovljena na mene, a na njoj dvije stvari koje su me posve zatekle: maleni srebrni križ na debelome lanèiæu i glavica svježeg èešnjaka. Želudac mi se okrenuo još i prije nego što sam proèitala oèeve rijeèi.Draga moja kæeri,užasno žalim što sam te ovako iznenadio, no pozvali su me zbog novog posla i nisam ti htio remetiti san. Vratit æu se veæ za koji dan, nadam se. S predstojnikom Jamesom dogovorio sam da te dopremi na sigurno, kuæi, u pratnji našeg mladog prijatelja,POVJESNIÈARKA177Stephena Barleyja. Dobio je dopuštenje da dva dana izostane s predavanja te æe te veèeras otpratiti u Amsterdam. Htio sam da po tebe doðe gospoða Clay, no sestra joj je bolesna, pa je ponovno otišla u Liverpool. Pokušat æe veèeras doæi kuæi. LI svakom sluèaju, bit æeš u sigurnim rukama i vjerujem da æeš se dobro brinuti za sebe. Ne brini se u vezi s mojim odlaskom. Stvar je povjerljive prirode, no vratit æu se kuæi koliko brže budem mogao, pa æu ti sve objasniti. U meðuvremenu te najusrdnije molim da u svakom džepu nosiš po malo èešnjaka. Znaš da ti nikada nisam nametao ni


religiju ni praznovjerje, te i dalje odluèno ne vjerujem ni u jedno ni u drugo. No protiv zla se moramo boriti njegovim sredstvima, koliko je god moguæe, a ti veæ znaš iz kojeg su podruèja. Kao otac, preklinjem te da se u tome pokoriš mojim željama.Pozdravio me srdaèno i toplo, no jasno sam vidjela daje sve pisao u velikoj žurbi. Srce mi je divljaèki udaralo. Brzo sam stavila lanèiæ oko vrata, razdijelila glavicu èešnjaka i u svaki džep stavila po komadiæ. Sve je to tipièno za mog oca, razmišljala sam dok sam pomnije razgledavala praznu sobu: usred žurbe uredno je namjestio krevet. Ali èemu tolika žurba? Koji ga god posao oèekivao, nije mogla biti rijeè o obiènoj diplomatskoj misiji, jer bi to inaèe spomenuo. Èesto se dogaðalo da u sklopu posla mora hitno reagirati; veæ sam viðala kako praktièki bez najave, a radi rješavanja krizne situacije, juri na drugi kraj Europe, no svaki put toèno mi je rekao kamo ide. Ovaj put, govorilo mi je uzbunjeno srce, nije otputovao poslom. Osim toga, ovaj je tjedan trebao biti ovdje, u Oxfordu, držati predavanja i biti na sastancima. A nikako nije od onih koji æe samo tako otkazati preuzete obaveze.Ne, njegov odlazak mora biti povezan s tom napetošæu koja se u posljednje vrijeme tako oèituje u njegovu držanju - tako sam uvidjela da sam se cijelo vrijeme zapravo i pribojavala neèeg sliènog. Tu je još i onaj juèerašnji prizor iz Komore: moj otac zadubljen u... što je ono toèno èitao? I kamo je, oh, Bože, kamo je otišao? Kamo? I još bez mene? Prvi put otkako sam znala za sebe, tijekom svih godina dok me otac štitio od osamljenosti života bez majke, bez braæe, bez domovine, dok mi je bio i otac i majka - prvi put osjeæala sam se kao siroèe.& * *178Elizabeth KostovaKada sam se kod njega pojavila sa spakiranim kovèegom i s balonerom prebaèenim preko ruke, predstojnik je bio vrlo ljubazan. Objasnila sam da sam posve pripravna putovati sama. Uvjeravala sam ga da sam vrlo zahvalna na ponudi, na moguænosti da me jedan student otprati kuæi - na suprotnu stranu La Manchea - i da nikada neæu zaboraviti.njegovu dobrotu i susretljivost. Zbog toga sam i malko požalila, ostala jedva primjetno, ali ipak toliko jasno razoèarana- kako bi samo bilo ugodno cijeli dan putovati uz Stephena Barleyja koji bi mi se smiješio sa suprotne strane kupea! Ali to sam morala reæi. Za samo nekoliko sati bit æu na sigurnome kod kuæe, ponovila sam, istodobno potiskujuæi sliku koja mi se iznenada pojavila u mislima - crvenu mramornu fontanu u koju se melodiozno ulijeva bistra voda - pribojavajuæi se da bi je taj ljubazni i nasmiješeni muškarac mogao nekako naslutiti u meni, da bi to možda mogao vidjeti èak i na mome licu. Ubrzo æu biti na sigurnom, kod kuæe i mogu ga nazvati da potvrdim kako je sve u redu. Sotom sam još, dakako, još licemjernije dodala da æe se moj otac ionako za koji dan vratiti kuæi.Predstojnik James bio je uvjeren da sam u stanju sama otputovati kuæi; nema sumnje da izgledam kao samostalna djevojka. Stvar je samo u tome da ne može - pritom mi se smiješio još naklonjenije- jednostavno ne može pogaziti rijeè koju je dao mome ocu, dugogodišnjem prijatelju. Ja sam oèevo najveæe blago i on me nikako ne može poslati na put bez primjerene zaštite. Ne zbog mene, to mi mora biti jasno, nego zbog mojeg oca - moramo mu malo ugaðati. Stephen Barley pojavio se prije nego što sam uopæe stigla još nešto reæi, pa èak ni posve prihvatiti èinjenicu da su predstojnik i moj otac dugogodišnji prijatelji, kad sam cijelo vrijeme bila uvjerena da su se prvi put vidjeli prije dva dana. No nisam imala vremena za to nepoklapanje; Stephen je stajao uz mene i izgledao kao moj dugogodišnji prijatelj, u ruci veæ držeæi jaknu i torbu, a ja nisam mogla reæi da mi je istinski žao što ga vidim. Žalila sam zbog nepotrebnog zadržavanja, ali ne onoliko koliko bih inaèe žalila. Nisam mogla ne prihvatiti njegov osmijeh, kao ni rijeèi: "Spasila si me od par obaveza, znaš!"Predstojnik James bio je ozbiljniji. "Još si na poslu, mladiæu moj", rekao mu je. "Nazvat æete me iz Amsterdama èim doputujete, a tom prilikom želim razgovarati i s vašom domaæicom. Ovdje je novac zaPOVJESNIÈARKA179karte i hranu, a ti æeš mi na povratku uruèiti raèune." Smeðe oèi u tom su trenutku malko zatreptale. "To ne znaèi da si na postaji ne smiješ kupiti malo nizozemske èokolade. Donesi malo i meni. Nije na razini belgijske, ali bit æe dobra. A sada idite i ukljuèite mozak." Nakon toga sveèano mije stisnuo ruku i dao mi posjetnicu. "Zbogom, draga moja. Posjeti nas kad i sama poèneš razmišljati o upisu na fakultet."Kada smo izišli iz ureda, Stephen je uzeo moj kovèeg. "Onda... idemo. Imamo karte za vlak u pola jedanaest, no ne bi bilo loše da krenemo i malo ranije."Predstojnik i moj otac mislili su na sve pojedinosti, primijetila sam, pitajuæi se koje æu još prepreke morati preskoèiti kod kuæe. Zasada, meðutim, imam drugog posla. "Stephene..." poèela sam."Ma, zovi me Barley." Tada se nasmijao. "Svi me zovu Barley1, a sada sam se veæ toliko naviknuo da se ježim od pravog imena.""Može." Osmijeh mu je i danas bio onako zarazan - i to bez napora i bez imalo sumnje. "Barley, samo... smijem li te


nešto zamoliti prije nego što krenemo?" Kimnuo je. "Samo bih voljela još jedanput uæi u Komoru. Bilo je tako prelijepo da... i voljela bih pogledati vampirsku zbirku. Zapravo je nisam stigla pogledati."Samo je teško uzdahnuo. "Odmah mi je bilo jasno da voliš stravu. Izgleda da ti je to nasljedno.""Znam." Osjetila sam kako se rumenim."U redu. Ponovno æemo na brzinu zaviriti onamo, ali onda se moramo požuriti. Predstojnik James meni æe probiti srce kolcem ako zakasnimo na vlak."Komorom je vladao mir, bila je gotovo posve prazna, pa smo ulaštenim stubama požurili prema onoj sobici u kojoj smo dan prije iznenadili mog oca. Kada smo ušli u tijesnu prostoriju, s mukom sam potisnula suze; prije samo nekoliko sati, ovdje je sjedio moj otac, onako neobièno odsutna pogleda, a sada ne znam èak ni gdje je.Ali sjetila sam se gdje je pospremio knjigu, nehajno je vratio na policu još dok smo razgovarali. Mora biti ispod one kutije s lubanjom, s lijeve strane. Prstom sam prošla po rubu police. Barley je stajao uz1 Engleski: jeèam.180Elizabeth Kostovamene (u tom skuèenom prostoru jednostavno nismo mogli stajati na veæoj udaljenosti, tako da sam veæ svim srcem priželjkivala da iziðe na unutarnji balkon), gledajuæi naslove s iskrenim zanimanjem. Na mjestu na kojem se trebala nalaziti ona knjiga bila je samo rupa, oèita, poput zuba koji nedostaje. Zastala sam kao ukopana: moj otac nikada, ni pod kojim uvjetima, ni sluèajno ne bi ukrao knjigu. Tko ju je onda mogao uzeti? No veæ trenutak poslije uoèila sam je samo desetak centimetara dalje. Netko ju je nedvojbeno premjestio otkako sam posljednji put boravila u toj sobici. Je li se moj otac vratio ovamo i još jedanput nešto potražio? Ili ju je s police skinuo netko drugi? Sumnjièavo sam promotrila lubanju u staklenoj kutiji, no ona mi je samo uputila prazan, anatomski pogled. Potom sam spustila knjigu, polagano i oprezno - korice su bile visoke, boje kosti, a iz gornjeg dijela stršala je crna svilena vrpca. Položila sam je na stol i otvorila naslovnu stranicu: Vampires du Moyen Age, baron de Hejduke, Bukurešt, 1886. **"Što æe ti te morbidne gluposti?" Barley je knjigu gledao preko mojeg ramena."Za školski referat", promumljala sam. Knjiga je bila podijeljena na poglavlja, kao što sam i zapamtila: "Vampires de la Toscane", "Vampires de la Normandie" i tako dalje. Na kraju sam pronašla i ono što sam tražila: "Vampires de Provence et des Pyrénées. " O, Bože presveti, je li moj francuski dorastao takvom izazovu? Barley je veæ poèeo pogledavati na sat. Ja sam prstom brzo prelazila preko stranice, dobro pazeæi da ne dodirnem velièanstvena slova i bjelokosni papir. "Vampires dans les villages de Provence... " Što je moj otac tu tražio? Pomno je èitao upravo tu prvu stranicu poglavlja. "Ily a aussi une legende... " Nagnula sam se bliže stranici.Nakon toga, više sam puta doživjela osjeæaj koji mi je donio taj trenutak. Sve dotada u pisani francuski upuštala sam se iskljuèivo mehanièki i na praktiènoj razini, gotovo kao da rješavam matematièke zadatke. Kada sam shvatila znaèenje nove fraze, bio je to tek most koji me vodio do novog zadatka. Dotada jednostavno nisam upoznala neoèekivani drhtaj spoznaje koji od rijeèi preko mozga putuje do srca, onako kako se jezik može kretati, vijugati, pred oèima uranjati u život, taj gotovo divljaèki doskok spoznaje, trenutaèno, radosno oslobaðane znaèenja i smisla, naèin na koji rijeèi u hipu, uPOVJESNIÈARKA181bljesku vruæine i svjetla, odbacuju otisnuto tijelo. Otada sam takav trenutak istine upoznala uz druge pratitelje: njemaèki, ruski, latinski, grèki i - tijekom jednog nevjerojatno kratkog sata - sanskrt.Ali prvo otkriæe kao da je bilo i jedino. "IIy a aussi une legende", rekla sam tiho, a Barley se odjednom nagnuo kako bi pratio rijeèi koje sam èitala. Meðutim, ono stoje on prevodio naglas, ja sam veæ shvatila na dubljoj mentalnoj razini: '"Prema jednoj drugoj legendi, Drakula, najplemenitiji i najopasniji od svih vampira, moæ nije stekao u Vlaškoj, nego zahvaljujuæi herezi u samostanu Saint-Matthieu--des-Pyrenees-Orientales, benediktinskoj ustanovi utemeljenoj Ljeta Gospodnjeg 1000.' Ma, što ti je to?" upitao je Barley."Materijal za referat", ponovila sam, no pogledi su nam se sreli, krajnje neobièno, nad knjigom, a on je izgledao kao da me vidi prvi put. "Dobro znaš francuski?" upitala sam skromno."Svakako." Nasmiješio se i ponovno se nadvio nad tekst. "Drakula je u samostan navodno dolazio svakih šesnaest godina, u znak poštovanja prema svome podrijetlu i kako bi obnovio snagu koja mu je omoguæavala da živi i u smrti.""Nastavi, molim te." Èvrsto sam se uhvatila za rub stola."Svakako", rekao je on. "Proraèuni brata Pierrea Provansalskog poèetkom sedamnaestog stoljeæa pokazuju da Drakula Saint-Matt-hieu posjeæuje za polumjeseca u svibnju.""Kakav je sada mjesec?" upitala sam, gotovo posve bez daha, no ni Barley nije znao taj podatak. Samostan Saint-Matthieu više se nije spominjao; na preostalim stranicama preprièavao se jedan dokument iz crkve u Perpignanu koji se


odnosio na uznemirenost i èudne pojave do kojih je u tom podruèju 1428. godine došlo medu ovcama i kozama; na temelju teksta nije bilo jasno je li autor, sveæenik, za to krivio vampire ili kradljivce stoke. "Èudne stvari", rekao je Barley. "To se u tvojoj obitelji èita za zabavu? Zanimaju te vampiri na Cipru?"Èinilo mi se da u toj knjizi više nema informacija koje bi mi mogle pomoæi u mojim nastojanjima, pa sam se, kada je Barley ponovno Pogledao na ruèni sat, sa žaljenjem odvojila od privlaènih knjiga koje su pokrivale sve zidove.182Elizabeth Kostova"No, dobro, to je bilo zbilja vedro i veselo", rekao je Barley dok smo se spuštali stubama. "Neobièna si ti djevojka, zar ne?" Nisam toèno znala je li to rekao u pozitivnom ili u negativnom smislu, no nadala sam se da je ipak rijeè o komplimentu.Barley me u vlaku zabavljao prièama o kolegama studentima, procesiji èudaka i žrtvenih jaraca, a potom mije odnio torbu na brod kojim smo prešli sive vode La Manchea. Dan je bio vedar i svjež, pa smo sjedili na plastiènim stolicama u salonu, zaštiæeni od vjetra. "Tijekom semestra baš i ne spavam previše", izvijestio me Barley, te je istog trena zaspao na kaputu smotanom pod jednim ramenom.Meni nije nimalo smetalo što æe dva sata spavati, jer sam morala o mnogo èemu dobro razmisliti, o praktiènim pitanjima, kao i o jednom akademskom problemu. Neposredan problem koji me muèio nije bilo pitanje veza meðu povijesnim dogaðajima, nego se odnosio na gospoðu Clay. Ona æe me pouzdano išèekivati u predvorju naše kuæe u Amsterdamu, prenaporno zabrinuta za mojeg oca i mene. Zbog nje æu ostati zatoèena u kuæi barem noæu, a ako se sutradan ne pojavim nakon škole, uæi æe mi u trag poput vuèjeg èopora, vjerojatno u društvu veæeg dijela amsterdamske policije. Morala sam razmišljati i o Barleyju. Naèas sam pogledala usnulo lice; diskretno je hrkao u sako. Kada sutra krenem u školu, Barley æe se zaputiti prema trajektnom pristaništu, a ja æu morati paziti da se usput ne sretnemo.Kada smo stigli kuæi, gospoða Clay doista je bila u išèekivanju. Barley je stajao uz mene na pragu dok sam tražila kljuèeve; s divljenjem je pogledavao prema starim trgovaèkim kuæama i blistavim kanalima: "Predivno! Osim toga, ulice su prepune rembrandtovskih lica!" Kada nam je gospoða Clay iznenada otvorila vrata i uvukla me u kuæu, zamalo je zakasnio i ostao pred zatvorenim vratima. S olakšanjem sam primijetila kako je glavnu rijeè preuzeo njegov besprijekorni bonton. Kada su njih dvoje otišli u kuhinju, da nazovu predstojnika Jamesa, ja sam pojurila na kat, doviknuvši im da se želim umiti. A zapravo sam - iako mi je veæ i od same pomisli na to srce prepuno krivnje poèelo udarati barem dvostruko brže - namjeravala istog trenutka poharati oèevu citadelu. Poslije æu veæ nekako smisliti kakoPOVJESNIÈARKA183æu se riješiti gospoðe Clay i Barleyja. Sada moram pronaæi ono što je, u to sam bila posve uvjerena, otac ondje sakrio.Naša kuæa, sagraðena 1620., na prvom je katu imala tri spavaæe sobe, uske prostorije s tamnim gredama koje je moj otac obožavao, jer mu se, kao što je obièavao reæi, èinilo da su u njima još svi oni marljivi i jednostavni ljudi koji su u njima živjeli u 17. stoljeæu. Njegova je soba bila najveæa na katu i u njoj je bila izložena divljenja vrijedna zbirka nizozemskog namještaja. On je spartanskome pokuæstvu pridodao otomanski sag i draperije, jedan od manje poznatih Van Goghovih radova, te dvanaest bakrenih posuda s jedne francuske farme - ta mala galerija, rasporeðena na jednome zidu, hvatala je odsjaje s kanala pod prozorom. Sada mi je jasno koliko je to zapravo bila iznimna soba, ne samo zato što je odražavala silno eklektièan ukus, nego i zbog te gotovo samostanske jednostavnosti. U njoj nije bilo ni jedne jedine knjige; sve su one bile prebaèene u knjižnicu u prizemlju. Na naslonu naslonjaèa iz 17. stoljeæa nikada nije bilo prebaèene odjeæe; divovski radni stol ni u jednom trenutku nisu obešèastile novine. U sobi nije bilo telefona, èak ni sata - moj se otac sam od sebe budio u ranim jutarnjim satima. Bio je to èist i netaknut prostor za život, soba za spavanje, buðenje i, možda, molitvu - iako nisam znala odrediti moli li se i danas netko u njoj ili ne - kao i kad je prvi put namještena. Obožavala sam tu sobu, no u nju sam zalazila vrlo rijetko.Sada sam ušla tiho poput provalnika, zatvorila vrata i otvorila njegov pisaæi stol. Osjeæala sam se užasno, kao da uklanjam peèat s lijesa, ali sam ipak hrabro nastavila, izvlaèila sve iz raznih pretinaca, prekopavala ladice, usput ipak sve toènim redom vraæajuæi na mjesto - pisma prijatelja, njegova fina nalivpera, papir s njegovim monogra-mom. Tako sam napokon došla i do zamotuljka zaštiæenog peèatom. Uklonila sam ga bez imalo stida i unutra ugledala nekoliko redaka namijenjenih meni. Bilo je to upozorenje: priložena pisma proèitati jedino u sluèaju neoèekivane smrti mojega oca ili dugotrajnog izbivanja. Nisam li vidjela kako nešto piše, uveèer, dan za danom, nešto stoje pokrivao rukom kad god bih se približila? Pohlepno sam uzela Paket, zatvorila stol i tek pronaðeno blago odnijela u svoju sobu, naæulivši uši, ne bih li èula korake gospoðe Clay na stubama.184


Elizabeth KostovaZamotuljak je bio prepun pisama. Sva su bila uredno presavijena i spremljena u omotnicu, naslovljena na mene, na našoj kuænoj adresi, kao da je mislio da æe ih, jedno po jedno, morati slati s nekog drugog mjesta. Pazila sam na redoslijed - oh, toliko stvari nauèila sam a da ih i nisam bila svjesna - te pomno otvorila prvo pismo. Napisao ga je pola godine ranije, a ja sam stekla dojam da ne poèinje obiènim rijeèima, nego vapajem iz dubine srca. "Draga moja kæeri..." Oèev rukopis podrhtavao mije pod pogledom. "Ako èitaš ove rijeèi, oprosti mi. Otišao sam potražiti tvoju majku."Untai ftfoKamo sam to došao i medu kakve ljude? U kakvu sam se to mraènu pustolovinu upustio?... Poèeo sam trljati oèi, štipati se da utvrdim jesam li budan. Sve mi se èinilo kao užasna noæna mora i oèekivao sam da æu se iznenada probuditi, naæi se kod kuæe, dok æe se zora s mukom probijati kroz prozore, kao što sam veæ nebrojeno puta doživio svitanje nakon danaispunjenog pretjerano napornim radom. No moje je tijelo reagiralo na štipanje, a oèi nije bilo moguæe zavarati. Doista sam budan i u Karpatima sam. Sada još mogu samo biti strpljiv i èekati nailazak jutra.Bram Stoker: Drakula, 1897.A25. glauaeljeznièka postaja u Amsterdamu bila mi je dobro poznata - na njoj sam bila veæ više desetaka puta. No još nikad sama. Dotada nikada nisam putovala sama i dok sam na klupi èekala jutarnji ekspres za Pariz, osjeæala sam kako mi se bilo ubrzava, no ipak ne samo zbog strepnje za oca - osjeæala sam novu snagu i živost, jer je to bio prvi trenutak potpune slobode koji sam upoznala. Gospoda Clay, koja kod kuæe pere posuðe od doruèka, misli da sam krenula u školu. Barley je na sigurnome, veæ je otišao u trajektno pristanište i takoðer misli da sam se zaputila u školu. Bilo mi je žao što varam ljubaznu i dosadnu gospoðu Clay i još sam više žalila zbog rastanka s Barleyjem, koji mi je neoèekivano kavalirski poljubio ruku pred ulazom i dao mi jednu od svojih èokolada, iako sam ga podsjetila da ja nizozemske slatkiše mogu kupiti kad god poželim. Nekako sam mislila da bih mu, kad sve ove nedaæe završe, mogla napisati pismo- no tako daleko u buduænost zasada ipak ne mogu vidjeti.Jutarnji je Amsterdam oko mene blistao, sjajio se i mijenjao. Èak i tog jutra, šetnja uz kanale, od naše kuæe do postaje, donijela mi je odreðenu utjehu i mir, taj miris peèenog kruha i vlaga iz kanala, ne baš posve elegantna, ali užurbana èistoæa svega. Sjedeæi na klupi na postaji još sam jedanput pogledala što sam sve ponijela: èista odjeæa, oèeva pisma, kruh, sir, sokovi iz kuhinje. Poharala sam i bogato nalazište novca za svakodnevne potrebe koje se nalazilo u kuhinji- ako veæ radim jedan prijestup, onda ih ni dvadeset nije previše - i dodala ga onome što sam veæ imala u torbici. Gospoða Clay tako æe vrlo brzo shvatiti što se dogodilo, ali nisam imala druge moguænosti ~ nisam se mogla zadržati i prièekati da se otvore banke i podiæi novac sa skromne djeèje štedne knjižice. Imala sam topli puloveri188Elizabeth Kostovai kišnu kabanicu, putovnicu, knjigu za dugotrajnu vožnju vlakom i francuski džepni rjeènik.Ukrala sam još nešto. Iz salona sam uzela srebrni nož koji se nalazio u vitrini, izložen zajedno s raznoraznim suvenirima, uspomenama na oèeve prve diplomatske misije u dalekim krajevima, na putovanja na kojima je tek pokušavao utemeljiti zakladu. Tada sam bila premala da idem s njim, pa me ostavljao u Sjedinjenim Državama, kod raznoraznih roðaka. Nož je bio izuzetno oštar i bogato ukrašen. Jedino oružje koje sam ikada vidjela u našoj kuæi - otac nikako nije volio pištolje, a kao kolekcionar nije se zanimao ni za sablje, maèeve i ratne sjekire. Nisam imala pojma kako bih se uopæe mogla zaštititi tom malenom oštricom, no èinilo mi se da sam sigurnija jer znam da mi je u torbici.U trenutku kada se na postaji zaustavio ekspresni vlak, veæ je bila prepuna putnika. I tada, baš kao i sada, èinilo mi se da nema veæe radosti od dolaska vlaka, koliko god èovjek bio neraspoložen ili uzrujan - osobito ako je rijeè o europskome vlaku, a još više o europskome vlaku kojim æete putovati prema jugu. U tom razdoblju mojega života, posljednje èetvrtine 20. stoljeæa, èula sam zvižduke nekih od posljednjih parnih lokomotiva koje su redovito prelazile Alpe. Ušla sam u vlak, èvrsto držeæi školsku torbu, gotovo se smiješeæi. Preda mnom su sati i sati putovanja koji æe mi dobro doæi, ne da èitam knjigu, nego da ponovno pomno proèitam ona dragocjena oèeva pisma. Bila sam uvjerena da sam ispravno odabrala odredište, no morala sam još razmisliti o razlozima za takvu odluku.Pronašla sam miran odjeljak i navukla zastore uz prolaz do svog sjedala, u nadi da æu tako ostati sama. Nakon nekoliko trenutaka u odjeljak je ipak ušla sredovjeèna žena u plavome kaputu. Meðutim, samo mi se nasmiješila te se


smjestila uz hrpu nizozemskih èasopisa. Ugodno smještena u kutu, zagledana u stari grad, a potom i u zelena predgraða koja su poèela promicati uz prozor, ponovno sam otvorila prvo oèevo pismo. Prve reèenice veæ sam znala napamet, te šokantne rijeèi, neoèekivano mjesto i datum, užurban, odluèan rukopis."Draga moja kæeri,ako èitaš ovo pismo, oprosti mi. Otišao sam potražiti tvoju majku. Godinama sam bio uvjeren da je mrtva, a sada u to više nisam posve siguran. Taje neizvjesnost gotovo teža od boli i tuge, što æe ti jednogaPOVJESNIÈARKA189dana vjerojatno postati razumljivije; danju i noæu neprestano mi razdire srce. O njoj ti nikada nisam konkretnije prièao i to je moja slabost, znam, ali naša je prièa bila odviše bolna da bih ti o njoj prièao samo tako. Namjera mi je oduvijek bila prièati više, malo--pomalo, kako budeš odrastala i kada budeš u stanju sve shvatiti bez užasnog straha - iako, kada je rijeè o tome, prièa mene plaši, tako beskonaèno, da mi je to još najjadniji od svih izgovora.U posljednjih nekoliko mjeseci pokušao sam sve malo nadoknaditi, reæi ti dio po dio, upoznati te sa svojom prošlošæu. Namjeravao sam malo-pomalo u prièu uvesti i tvoju majku, iako je ona u moj život ušla prilièno iznenadno. Sada se bojim da ti neæu moæi reæi sve što bi trebala znati o svome podrijetlu prije nego što me ili nešto ušutka - pa te doslovce neæu moæi osobno izvijestiti - ili prije nego što ponovno postanem plijenom jedne od svojih dugotrajnih šutnji.Dijelom sam ti opisao kako sam živio prije nego što si se rodila, dok sam još bio na postdiplomskom studiju, rekao ti ponešto i o neobiènim okolnostima pod kojima je moj mentor nestao nakon što mi je otkrio svoje tajne. Rekao sam ti i da sam upoznao mladu ženu po imenu Helen, koja je jednakim žarom htjela pronaæi profesora Rossija, možda èak i više od mene. Kad god se ukazala prilika, pokušao sam te upoznati s daljnjim tijekom prièe, no sada mi se èini da bih preostali dio trebao zapisati, sve prenijeti na sigurnost papira. Ako prièu sada moraš èitati, umjesto da slušaš kako ti prièam na nekom stjenovitom vrhuncu ili mirnoj piazzi, u utihloj luèici ili za stolom neke ugodne kavane, krivnja je na meni, jer ti nisam prièao brže ili ranije.Dok pišem ove rijeèi, gledam svjetla stare luke - a ti mirno i nedužno spavaš u susjednoj sobi. Umoran sam nakon cjelodnevnog rada i umoran od pomisli da poèinjem pisati tu dugu prièu - rijeè je o otužnoj dužnosti i nimalo poželjnoj mjeri opreza. Imam dojam da mi je preostalo još nekoliko tjedana, možda i mjeseci, kada æu ti prièu još moæi prenositi osobno, tako da neæu ponavljati sve što sam ti veæ opisao u vrijeme naših šetnja u tolikim zemljama. Nakon toga - kada proðe tih nekoliko tjedana ili mjeseci - ne mogu toèno znati što æe biti. Ovim pismima osigurat æu te od potpune samoæe. U najgorem sluèaju, naslijedit æeš moju kuæu, novac, pokuæstvo i knjige, a znam da mogu biti uvjeren da æeš ove listove koje ispisujem190Elizabeth Kostovacijeniti više nego sve ostalo, jer æe u njima biti tvoja prièa, povijest tvog života.Zašto ti sve èinjenice nisam prikazao odjednom, da sve to nekako okonèam i da te uputim u sve? Odgovor je i ovaj put u mojoj slabosti, ali i u èinjenici da bi te skraæena verzija šokirala. Bio bi to težak udarac. Nikako ti ne bih htio zadati takvu bol, èak i ako se ne bi mogla mjeriti s boli koju ja osjeæam. Nadalje, da sam ti sve isprièao odjednom, možda ne bi bila u stanju povjerovati u sve dijelove prièe, jednako kao što ni ja nisam vjerovao u sve dijelove prièe svog mentora Rossija, prije nego što sam i sam prešao cijeli put njegovih sjeæanja. Na kraju, koju je prièu zapravo moguæe svesti na èinjeniène elemente? Stoga ti prièam korak po korak. Osim toga, moram pokušati odrediti koliko æeš toga veæ znati kada ti se ova pisma naðu u rukama."Otac se ipak malo preraèunao i prièu nastavio za korak-dva dalje od onoga što sam dotada doznala. Moguæe je da nikada neæu doznati kako je reagirao na šokantnu odluku Helen Rossi da s njim krene u potragu, pomislila sam s tugom, kao ni zanimljive pojedinosti njihova putovanja iz Nove Engleske u Istanbul. Kako su samo, pitala sam se, uspjeli skupiti sve potrebne papire, svladati politièke prepreke, srediti vize i graniène prijelaze? Je li moj otac svojim roditeljima, dragim i razumnim Bostoncima, isprièao kakvu sitnu laž u vezi s iznenadnim putovanjem? Jesu li on i Helen odmah otputovali u New York, kao što je i namjeravao? I jesu li spavali u istoj hotelskoj sobi? Moj pubertetski um nije bio u stanju riješiti tu zagonetku, jednako kao što nije mogao izbjeæi ni takva razmišljanja. Napokon sam se morala zadovoljiti slikom u kojoj sam ih zamišljala kao likove u filmu o njihovoj mladosti: Helen diskretno ispružena pod pokrivaèem braènog kreveta, moj nesretni otac spava iskrivljen u velikome naslonjaèu, skinuvši cipele - ali samo cipele - dok lascivna svjetla Times Squarea kroz prozor ušorno bljeskaju svoj zov."Šest dana nakon Rossijeva nestanka, jedne maglovite veèeri usred tjedna, iz zraène luke Idlewild2 poletjeli smo prema Istanbulu, uz presjedanje u Frankfurtu. U Istanbul smo sletjeli sutradan ujutro i2 Danas newyorski JFK.


POVJESNIÈARKA191ondje su nas iz zrakoplova izveli zajedno s hordama drugih turista. Prije toga u zapadnoj sam Europi bio dvaput, no ti su mi izleti sada izgledali kao dolasci na jedan posve drugi planet u odnosu na ovu zemlju. Turska se 1954. od Zapada razlikovala još puno više nego danas. U jednom trenutku sjedio sam šæuæuren na neudobnome sjedalu u zrakoplovu, brisao lice toplim ruènikom, a veæ trenutak poslije stajali smo na jednako vruæem asfaltu zraène luke, obavijeni nepoznatim mirisima i prašinom, dok je pred nama lepršala marama Arapina koji je stajao u redu ispred nas - ta mi je marama nekako neprestano ulazila u usta. Helen se uz mene smijala, zabavljala se promatrajuæi moju nevjericu. Ona se još u zrakoplovu poèešljala i stavila ruž na usne, pa je nakon nimalo ugodne noæi ipak izgledala vrlo svježe. Oko vrata je imala onu malu maramu; još mi nije pokazala što je toèno ispod, a ja se nikako nisam usudio zamoliti je da je skine. 'Dobro došao u veliki svijet, Jenki', rekla je uz osmijeh. Ovaj put to je bio pravi iskreni osmijeh, a ne uobièajena grimasa.Tijekom vožnje taksijem do grada, moja se nevjerica samo pojaèavala. Ne znam što sam toèno oèekivao od Istanbula - možda i ništa, buduæi da sam imao tako malo vremena za pripreme za put - no ljepota grada uistinu me zapanjila. Ni sve rijeke automobila koji trube, ni poslovni ljudi u zapadnjaèkim odijelima u suvremenom Istanbulu nisu uspjeli raspršiti tako jasno izraženu atmosferu Arapskih noæi. Prvi grad koji je nastao na ovome mjestu, Konstantinopol, glavni grad Bizantskog Carstva i prva prijestolnica kršæanskoga Rima, vjerojatno je bio neviðeno raskošan, pomislio sam - sretan spoj rimskoga bogatstva i ranokršæanskog misticizma. Kada smo napokon pronašli smještaj u staroj èetvrti Sultanahmet, veæ sam bio omamljen pogledom na desetke džamija i minareta, bazara prepunih finih tkanina, a naèas sam vidio èak i mnoštvo kupola Aje Sofije koje su se nadimale nad poluotokom.Ni Helen nikada nije bila u Istanbulu, te je sve pomno motrila tiho i koncentrirano, prema meni se tijekom vožnje taksijem okre-nuvši samo jedanput. Tada je rekla koliko joj je neobièno vidjeti izvorište - èini mi se da je upotrijebila baš tu rijeè - Otomanskoga Carstva koje je u njezinoj domovini ostavilo dubok i dalekosežan trag. I to je postalo glavnom temom dana koji smo proveli u tom gradu - njezine kratke, pronicave opaske u vezi sa svime što joj Je otprije poznato: turski toponimi, salata od krastavaca na terasi192Elizabeth Kostovarestorana, zašiljeni luk prozorskog okvira. To je i na mene djelovalo vrlo neobièno, na odreðeni mi naèin udvostruèilo doživljeno iskustvo, tako da mi se èinilo da istodobno upoznajem i Istanbul i Rumunjsku, a kada je meðu nama malo-pomalo izniknulo pitanje hoæemo li morati otputovati u samu Rumunjsku, imao sam dojam da me onamo vuèe prošlost koju gledam Heleninim oèima. Ali skreæem s teme... u mojoj prièi, to je jedna od kasnijih epizoda.Predvorje kuæe naše gazdarice bilo je ugodno svježe nakon nesmiljenog sunca i prašine na ulicama. Zahvalno sam utonuo u naslonjaè na ulazu i prepustio Helen da rezervira dvije sobe na svojem izvrsnom francuskome obilježenom neobiènim naglaskom. Ni vlasnici kuæe - Armenki sklonoj putnicima, zbog èega je i nauèila njihove jezike - naziv Rossijeva hotela nije bio poznat. Moguæe je da je nestao još davno.Helen voli voditi glavnu rijeè, razmišljao sam, aašto joj onda ne bih prepustio malo zadovoljstvo? Iako to nismo ni spominjali, vrijedio je èvrsto uglavljen dogovor: ja æu poslije podmiriti raèun. Kod kuæe sam iz banke podigao svu skromnu ušteðevinu; Rossi je zavrijedio sav trud koji mogu uložiti, èak i ako ne uspijem. Ako doðe do toga, jednostavno æu se morati vratiti praznih ruku i praznih džepova. Znao sam da Helen, kao studentica iz inozemstva, vjerojatno nema ništa i živi praktièki ni od èega. Veæ sam bio primijetio da, kako se èini, ima samo dva kostima, koje kombinira s kolekcijom konzervativno skrojenih bluza. 'Da, uzet æemo dvije sobe, jednu do druge', rekla je onoj Armenki, starici skladnih crta lica. 'Moj brat... mon frere... ronfle terriblement. ''Ronfle?' upitao sam iz predvorja.'Hrèe', odgovorila je trpko. 'Zbilja hrèeš, znaš... U New Yorku nisam ni oka skupila.''Sklopila', ispravio sam je.'U redu', rekla je ona. 'Samo neka ti vrata budu zatvorena, s'il te plaît. 'Hrkali ili ne, morali smo se pošteno odmoriti od puta prije nego što budemo u stanju nešto poduzeti. Helen je htjela odmah poæi u onaj arhiv, noja sam inzistirao na odmoru i obroku. Tako smo u prvu potragu gradskim labirintom, ulièicama iz kojih smo u pojedinimPOVJESNIÈARKA193trenucima imali priliku vidjeti slikovite vrtove i dvorišta, krenuli tek kasno poslije podne.Rossi u pismima nije naveo naziv onog arhiva, a mi smo ga u razgovorima prozvali tek 'malo poznatom zbirkom graðe koju je utemeljio sultan Mehmed II.'. Rossi je u pismu o istraživanjima u Istanbulu naveo daje spojen s džamijom iz


17. stoljeæa. Osim toga, znamo samo da je s prozora vidio Aju Sofiju, da arhiv ima najmanje dvije etaže te da se u prizemlju nalaze vrata kojima se izlazi izravno na ulicu. Još kod kuæe, prije polaska, u sveuèilišnoj sam knjižnici uz velike mjere opreza pokušao doæi do informacija o takvom arhivu, no sav je trud ostao bez uspjeha. Nije mi bilo jasno zašto Rossi u pismima nije naveo naziv arhiva; on inaèe nikada ne izostavlja takve podatke, no moguæe je da mu nije želio zapamtiti naziv. U torbi sam imao sve njegove dokumente, pa tako i popis dokumenata koje je ondje pronašao, s onom neobièno nepotpunom reèenicom na završetku: "Bibliografija, Zmajev red." Pretražiti cijeli velegrad, pravi labirint minareta i kupola, i tako doæi do izvora zagonetne natuknice iz Rossijevih bilježaka bio je u najmanju ruku zastrašujuæe težak zadatak.Tako nam je preostalo jedino da krenemo prema jedinoj èvrstoj toèki, Aji Sofiji, u izvornome obliku velikoj bizantinskoj crkvi svete Sofije. A kada smo joj se veæ približili, jednostavno nismo mogli ne uæi. Vrata su bila otvorena i divovsko svetište uvuklo nas je zajedno s ostalim turistima, kao da nas je val unio u veliku špilju. Punih tisuæu èetiristo godina, razmišljao sam, crkva je privlaèila hodoèasnike, baš kao što sada privlaèi nas. Unutra sam polagano došao do središnjeg dijela i nakrivio vrat, pogledao uvis, da pogledom obuhvatim taj divovski, božanski prostor s glasovitim kupolama i lukovima, u koje dopire nebesko svjetlo, kružne grbove pokrivene arapskom kaligra-fijom u višim kutevima, džamiju koja je prekrila crkvu, crkvu koja je prekrila ruševine drevnoga svijeta. Svodovi su se dizali visoko, visoko iznad nas, odražavajuæi bizantski kozmos. Nisam mogao vjerovati da sam unutra. Ostao sam bez rijeèi.Kad sada razmišljam o tom trenutku, jasno mi je da sam toliko dugo živio medu knjigama, u svom skuèenom sveuèilišnome svijetu, da me sve to iznutra pritisnulo i smanjilo. Odjednom, u tom bizant-skome domu u kojem je odjekivao svaki zvuk - u jednom od èuda194Elizabeth Kostovasvjetske povijesti - moj je duh iskoèio iz tih okova. U tom sam trenutku znao da se, što god se dogodilo, više nikada neæu moæi vratiti u te uske okvire. Htio sam za životom poæi uvis, širiti se prema van, onako kako ta nepregledna unutrašnjost stremi uvis i u širinu. Srce mi se ispunilo tim neopisivim dojmom, od njega nabreklo kao nikad tijekom svih mojih tumaranja u društvu nizozemskih trgovaca.Naèas sam pogledao Helen i uvidio da je jednako dirnuta, glave zabaèene unatrag, tako da su joj se tamne kovrèe spuštale preko ovratnika bluze. To inaèe oprezno i cinièno lice sada je prožimala blijeda transcendentnost. Instinktivno sam je uhvatio za ruku. Ona me èvrsto stisnula, snažnom, gotovo košèatom šakom koju sam znao otprije, kada smo se rukovali. Kod neke druge žene bio bi to znak prepuštanja ili koketiranja, romantiènog pristanka; kod Helen je to bila jednako jednostavna i žestoka gesta kao i njezin pogled ili rezervirano držanje. Nakon nekoliko se trenutaka, kako se èinilo, pribrala; ispustila je moju ruku, ali bez neugode, i tak*o smo zajedno krenuli u obilazak crkve, diveæi se skladnoj propovjedaonici, svjetlucavom bizantskome mramoru. Morao sam uložiti silan trud kako bih samog sebe podsjetio da se u Aju Sofiju tijekom boravka u Istanbulu možemo vratiti kad god poželimo te da nam je u tome gradu glavna zadaæa pronaæi onaj arhiv. Èini se daje Helen razmišljala na jednak naèin, jer je prema ulazu krenula kad i ja, pa smo se, probivši se kroz gužvu, ponovno našli na ulici.'Arhiv bi mogao biti i daleko odavde', primijetila je. 'Sveta Sofija tako je velika da se, èini mi se, vidi praktièki iz svih zdanja u ovom dijelu grada, možda èak i sa suprotne strane Bospora.''Znam. Moramo doæi do nekog drugog traga. U pismima stoji daje arhiv bio dio malene džamije iz sedamnaestog stoljeæa.' 'Grad je prepun džamija.''Istina.' Stao sam listati u žurbi kupljeni vodiè. 'Poènimo od ove... Velika džamija sultana... Moguæe je da su onamo ponekad dolazili Mehmed II. i njegovi dvorani... sagraðena je potkraj petnaestog stoljeæa, a to bi nekako bilo logièno mjesto za smještaj njegove knjižnice, zar ne?'Helen se uèinilo da vrijedi pokušati, pa smo se zaputili onamo. Dok smo hodali, listao sam vodiè. 'Poslušaj ovo. Piše da Istanbul na bizantinskom grèkome znaèi grad. Vidiš, èak ni Osmanlije nisuPOVJESNIÈARKA195uspjeli uništiti Konstantinopol, samo su ga preimenovali... i još mu nadjenuli bizantski naziv. Piše da je Bizantsko Carstvo postojalo od 333. do 1453. Zamisli samo... kakvo dugotrajno, dugotrajno slabljenje moæi.'Helen je kimnula. 'O ovom dijelu svijeta uopæe nije moguæe razmišljati bez Bizanta', rekla je sveèanim tonom. 'Znaš, u Rumunjskoj se tragovi Bizanta vide posvuda... u svim crkvama, na freskama, u samostanima, èak i na licima ljudi, èini mi se. Na odreðeni naèin Bizant ti je ondje bliži oku nego ovdje, s tolikim otomanskim... sedimentima... na izvornim tragovima.' Lice joj se u tom trenutku smrknulo. 'Trenutak u kojem je Mehmed II. 1453. godine zauzeo Konstantinopol zapravo je jedna od najveæih tragedija u povijesti. Probio je zidine topovskim kuglama, a zatim unutra


poslao vojsku koja je tri dana pljaèkala i ubijala. Vojnici su na crkvenim oltarima, èak i u Svetoj Sofiji, silovali djevojèice i djeèake. Krali su ikone i sve ostalo sveto blago, taljenjem dobivali zlato, a svetaèke relikvije bacali psima na ulicama. Prije toga, ovo je bio najljepši grad u povijesti.' U tom trenutku stisnula je šaku.Ja sam šutio. Grad je i dalje prelijep, s tim profinjenim, raskošnim bojama, predivnim kupolama i minaretima, bez obzira na sve sukobe i užase koji su se ondje dogodili u davno vrijeme. Postajalo mi je sve jasnije zašto je jedan trenutak èistog zla otprije petsto godina Helen toliko stvaran, no kakve to veze zapravo ima s našim sadašnjim životom? Tako mi je iznenada sinulo da sam možda uzaludno prevalio velik put, došao na to magièno mjesto s vrlo kompliciranom ženom, u potrazi za Englezom koji se možda autobusom zaputio u New York. Potisnuo sam tu pomisao i poèeo je malo zadirkivati. 'Kako to da toliko znaš o povijesti? Mislio sam da se baviš antropologijom.'T bavim se', odgovorila je ozbiljno. 'Ali kulture ne možeš prouèavati ako ne poznaješ i njihovu povijest.''Zašto onda jednostavno nisi postala povjesnièarka? Èini mi se da bi i u tom sluèaju mogla prouèavati kulturu.''Moguæe.' Sada se veæ držala nekako nedostupno i izbjegavala Je moj pogled. Ali tražila sam podruèje koje veæ nije prisvojio moj otac'Velika džamija je još bila otvorena pri zlaæanom veèernjem svjetlu, kako turistima, tako i vjernicima. Svoj njemaèki, kojim sam196Elizabeth Kostovavladao tek osrednje, iskušao sam na èuvaru na ulazu, mladiæu ko-vrèave kose i maslinaste kože - kako su izgledali ti Bizantinci? - no on je rekao da unutar kompleksa nema knjižnice, ni arhiva, nièeg sliènog, a nikada nije ni èuo da se u blizini nalazi nešto slièno tome. Pitali smo ga može li nam nešto predložiti.Neka pokušamo na sveuèilištu, rekao je zamišljeno. A kada je rijeè o manjim džamijama, njih ima na stotine.'Sad je veæ prekasno za sveuèilište', rekla mi je Helen. Prouèavala je vodiè. 'Sutra možemo otiæi onamo i zatražiti informacije o arhivima iz Mehmedova doba. Èini mi se da æe to biti najdjelotvorniji naèin. Idemo sada pogledati drevne zidine Konstantinopola. Nalazimo se u blizini jednog dijela.'Hodao sam za njom dok je uz pomoæ vodièa, držeæi ga u ruci pokrivenoj rukavicom, tražila put, s crnom torbicom prebaèenom preko ruke. Bicikli su jurili pokraj nas, osmanlijskeŠe dimije miješale sa zapadnjaèkom odjeæom, automobili inozemne proizvodnje zaobilazili konjske zaprege. Kamo god bih pogledao, vidio sam muškarce u tamnim prslucima i s malenim èipkastim kapicama, žene u bluzama jarkih boja, te u širokim, napuhanim hlaèama, glava omotanih maramama. Nosile su torbe i košare, zavežljaje, piliæe u kutijama, kruh, cvijeæe. Ulice su bile prepune života - kao veæ, pomislio sam, tisuæu šesto godina. Tim ulicama svite su prenosile rimske careve, u pratnji sveæenika, od palaèe do crkve, gdje su primali sveti sakrament. Bili su to moæni vladari, veliki pokrovitelji umjetnosti, graditelji i teolozi. Neki od njih bili su i vrlo zloæudni - skloni rimskoj tradiciji masakriranja dvorjana i osljepljivanja èlanova obitelji. Ovdje se provodila izvorna bizantinska politika. Možda to, naposljetku, i nije bilo tako neobièno mjesto za pokojeg vampira.Helen me zaustavila ispred visokog, djelomièno razrušenog kamenog kompleksa. U njegovu podnožju natiskivale su se malene prodavaonice, dok su smokve ukopale korijenje meðu i u samim zidinama; vedro nebo nad kruništima poprimalo je bronèani sjaj. 'Pogledaj što je ostalo od zidina Konstantinopola', rekla je tiho. 'Vidi se koliko su bile velike u izvornome obliku. Piše da im je u ono vrijeme do podnožja dopiralo more, kako bi car palaèu mogao napustiti èamcem. A onaj je zid bio dio Hipodroma.'POVJESNIÈARKA197Tako smo stajali i gledali do trenutka kada sam uvidio da sam ponovno na punih deset minuta zaboravio Rossija. 'Potražimo nešto za veèeru', rekao sam iznenada. 'Veæ je prošlo sedam, a veèeras bismo trebali poæi ranije na spavanje. Èvrsto sam odluèio sutra pronaæi taj arhiv.' Helen je kimnula i tako smo se, u srdaènoj, gotovo prisnoj atmosferi, vratili u srce staroga grada.U blizini pansiona u kojem smo odsjeli naišli smo na restoran èiju su unutrašnjost ukrašavale mjedene vaze i lijepe ploèice, lokal koji je uz izlog s lukom imao stol. Bio je to otvor bez stakla kod kojeg smo mogli sjediti i gledati prolaznike na ulici. Dok smo èekali veèeru, prvi put sam uoèio jednu karakteristiku tog istoènjaèkog svijeta koja mi je sve dotada promicala: svi su prolaznici jednostavno hodali, a ne jurili. Ono što je ovdje nalikovalo na užurbanost, na ploènicima New Yorka i Washingtona izgledalo bi kao opuštena šetnja. Kada sam joj to spomenuo, Helen se cinièno nasmijala. 'Kada èovjek nema moguænost zaraditi mnogo novca, nitko ne juri po zaradu', rekla je.Konobar nam je donio velike komade kruha, jelo koje se sastojalo od tekuæeg jogurta posutog kriškama krastavaca, te jak i miomirisan èaj u visokim i uskim staklenim èašama. Nakon napornog dana jeli smo zdušno i upravo prešli na peèenu piletinu na drvenim štapiæima kada je u restoran ušao muškarac srebrnih brkova i guste srebrne kose, u


skladnom sivom odijelu. Stupivši unutra, pogledao je oko sebe. Smjestio se za stol u našoj blizini i uz tanjur odložio knjigu. Jelo je naruèio tiho, na turskome. Zatim kao daje primijetio koliko uživamo u veèeri, pa se uz srdaèan osmijeh nagnuo prema nama. 'Vidim da vam se naši specijaliteti sviðaju', rekao je, unatoè naglasku, na izvrsnom engleskome.'Apsolutno', odgovorio sam. 'Sve je izvrsno.''Da vidimo...' nastavio je, prema meni posve okrenuvši pravilno i blago lice. 'Niste iz Engleske. Amerika?''Da', odgovorio sam. Helen je šutjela, rezala meso i oprezno mjerkala mojeg sugovornika.Ah, da. Pa to je lijepo. Razgledavate naš prelijepi grad?''Da, upravo tako', složio sam se, priželjkujuæi da se Helen barem nekako drži srdaèno; neprijateljsko držanje moglo bi izazvati sumnju.198Elizabeth Kostova'Dobro došli u Istanbul', rekao je uz vrlo ugodan osmijeh i podigao èašu u naše zdravlje. Kada sam uzvratio, cijelo mu se lice ozarilo. 'Isprièavam se što pitam takve stvari iako se ne poznajemo, ali što vam se ovdje najviše sviða?''Pa, teško se odluèiti.' Sviðalo mi se to lice; èinilo mi se nemoguæim ne odgovoriti iskreno. 'Mene se najviše od svega dojmilo to stapanje Istoka i Zapada u istome gradu.''Vrlo mudro opažanje, mladiæu', rekao je on trijeznim glasom, pa ubrusom obrisao brkove. 'To je stapanje ujedno naše blago i naše prokletstvo. Imam kolege koji cijeli život prouèavaju Istanbul pa kažu da nikako neæe stiæi sve istražiti, iako se ne mièu iz grada. Fantastièno mjesto.''Èime se vi bavite?' upitao sam znatiželjno, iako sam prema Heleninoj šutnji nedvojbeno znao da æe mi veæ za koji trenutak pod stolom nagaziti na nogu. *•'Predajem na Sveuèilištu', odgovorio je jednakim dostojanstvenim tonom.'Oh, pa kakva je to sreæa!' uskliknuo sam. 'Mi smo...' I upravo tada Helen mije nagazila na nogu. Nosila je cipele visokih potpetica, kao i sve žene u to doba, a potpetica je bila prilièno oštra. 'Neobièno nam je drago što smo vas upoznali' dovršio sam. 'Sto predajete?''Specijalnost mije Shakespeare', odgovorio je naš novi prijatelj, pomno uzimajuæi salatu koja je stajala pred njim. 'Na postdiplom-skome studiju predajem englesku književnost. Rijeè je o vrlo odvaž-nim studentima, to vam moram reæi.''Pa to je divno', uspio sam izustiti. 'Ja takoðer polazim postdiplomski studij, ali studiram povijest. U Sjedinjenim Državama.''Ah, to je zanimljivo podruèje', rekao je on ozbiljno. 'U Istanbulu æete naiæi na mnogo zanimljivosti. Kako se zove vaše sveuèilište?'Rekao sam mu dok je Helen smrknuto rezala svoju hranu.'Izvrsna ustanova. Èuo sam za to sveuèilište', primijetio je profesor. Otpivši nekoliko gutljaja iz èaše, prstom je kucnuo po knjizi koja je stajala uz tanjur. 'Znate što?' rekao je naposljetku. 'Kako bi bilo da za boravka u Istanbulu posjetite naše sveuèilište? Takoðer je rijeè o uglednoj ustanovi, a meni bi bilo drago vama i vašoj dražesnoj supruzi pokazati najzanimljivije stvari.'POVJESNIÈARKA199Nije mi promaklo kako je Helen jedva èujno prezirno otpuhnula, pa sam žurno izgladio stvar. 'Mojoj sestri... ovo mije sestra.''Oh, isprièavam se.' Struènjak za Shakespearea nakloni se prema Helen. 'Ja sam doktor Turgut Bora, vama na usluzi.' Tako smo se upoznali - toènije, ja sam predstavio i Helen i sebe, buduæi da je ona i dalje tvrdoglavo šutjela. Odmah sam shvatio kako joj se nije svidjelo što sam se predstavio pravim imenom, tako da sam rekao da se ona preziva Smith. Bila je to glupost zbog koje se još više namrštila. Svi smo se rukovali i tako nam više nije preostalo ništa drugo osim da ga pozovemo za svoj stol.Uljudno je odbijao, no tek nekoliko trenutaka, a potom sjeo s nama, ponijevši salatu i èašu, koju je odmah i podigao. 'Živjeli i dobro došli u naš plemeniti grad', rekao je sveèano. 'U zdravlje!' Èak se i Helen blago nasmiješila, iako je i dalje šutjela. 'Morate mi oprostiti što sam toliko indiskretan', isprièao joj se Turgut, kao da sluti njezin oprez. 'Tako se rijetko dogaða da imam priliku vježbati engleski s izvornim govornicima.' Još nije primijetio da ona nije izvorni govornik - iako to kod Helen možda i neæe primijetiti, razmišljao sam, jer mu možda neæe uputiti ni rijeèi.'Kako to da ste se specijalizirali za Shakespearea?' upitao sam kada smo ponovno poèeli jesti.'Ah!' rekao je Turgut tiho. 'Neobièna prièa... Moja je majka bila vrlo neobièna žena - prava genijalka - obožavala je strane jezike, a bila je i istanèana inženjerka', možda istaknuta, upitao sam se, 'i studirala je u Rimu, gdje je upoznala mog oca. On je bio divan èovjek, struènjak za talijansku renesansu koji se osobito strastveno zanimao za...'U tom trenutku prekinula nas je pojava djevojke koja se s ulice zagledala kroz prozor. Iako ih nikada nisam vidio


uživo, samo na slikama, odmah mi se uèinilo daje rijeè o Romkinji; imala je tamnu kožu i oštre crte lica, odjevena u otrcanu haljinu živih boja, crne kose neravno skraæene oko prodornih tamnih oèiju. Moglo joj je biti i petnaest i èetrdeset godina; na temelju lica jednostavno nije bilo moguæe odrediti joj dob. U naruèju je nosila struèke crvenog i žutog cvijeæa, koje nam je, kako se èinilo, naumila prodati. Ponudila mije cvijeæe preko stola i poèela nešto kreštati, prodorno i nerazumljivo. Na Heleninu licu pojavilo se gaðenje, a na Turgutovu uzrujanost,200Elizabeth Kostovano žena je bila uporna. Ja sam veæ poèeo vaditi novèanik, pomislivši kako bih Helen - u šali, dakako - mogao darovati buket turskog cvijeæa, kada se Ciganka iznenada okrenula prema njoj, pokazujuæi je prstom i nešto sikæuæi. Turgut je samo nepomièno gledao, dok je Helen, koja je inaèe neustrašiva, ustuknula.Èinilo se da se Turgut od toga nekako probudio; napola je ustao te ogorèeno i namršteno poèeo koriti ženu. Nije bilo teško prevesti njegov ton i gestikulaciju. Odluèno joj je rekao neka se odmah udalji. Bijesno nas je pogledala i udaljila se jednako neoèekivano kao što se i pojavila, izgubivši se meðu ostalim pješacima. Turgut je ponovno sjeo, zapanjeno zagledan u Helen. Nakon nekoliko trenutaka iz džepa sakoa izvukao je maleni predmet i položio ga uz njezin tanjur. Bio je to plosnati plavi kamen dugaèak oko dva i pol centimetra, ukrašen bijelim i svijetloplavim kamenèiæem, nalik na neskladno stilizirano oko. Ugledavši kamen, Helen je posve groblijedjela i nekako ga instinktivno dodirnula vrškom prsta.'Što se to, za ime svijeta, dogaða?' Nisam mogao ne osjetiti napetost osobe koju je iz dogaðaja iskljuèilo nepoznavanje odreðene kulture.'Što je rekla?' Helen se prvi put obratila Turgutu. 'Je li govorila turski ili romski? Nisam je razumjela.'Naš je novi prijatelj oklijevao, kao da ne želi ponavljati ženine rijeèi. 'Turski', rekao je tiho. 'Možda baš i nije najprikladnije i najpristojnije da vam prevedem. Rekla je nešto vrlo ružno i nepristojno. I neobièno.' Helen je promatrao sa zanimanjem, ali i uz traèak nekakvog straha, uèinilo mi se, u srdaènom pogledu. 'Upotrijebila je rijeè koju neæu prevesti', objasnio je polagano. 'A nakon toga rekla je: "Bježi odavde, ti rumunjska vuèja kæeri. Ti i tvoj prijatelj u naš grad donosite prokletstvo vampira.'"Helen je bila posve blijeda, a ja sam se othrvao želji daje uhvatim za ruku. 'Puka sluèajnost', rekao sam joj, želeæi je umiriti. Ona me samo ošinula pogledom; previše prièam pred profesorom.Turgut je pogledao mene pa Helen, pa ponovno mene. 'To je uistinu vrlo neobièno, dragi prijatelji', rekao je. 'Èini mi se da bez odgaðanja moramo još razgovarati.'& & $POVJESNIÈARKA201U vlaku sam veæ zamalo zaspala, iako mi je oèeva prièa bila beskonaèno zanimljiva; kad sam sve to èitala prvi put, noæu, dugo sam ostala budna, pa sam sada bila umorna. Osjeæaj nestvarnosti obuzeo me u tom suncem obasjanom kupeu pa sam se okrenula i kroz prozor stala promatrati uredna nizozemska polja koja su promicala uz nas. Kada smo se približavali i udaljavali od usputnih gradiæa, vlak je kloparao uz nizove malenih povrtnjaka koje je pod oblaènim nebom obuzimalo svježe zelenilo, vrtove tisuæa i tisuæa ljudi koji se ne obaziru ni na što drugo osim svog života i posla, ljudi èije su kuæe stražnjim dijelom okrenute prema pruzi. Polja su bila èudesno zelena. To zelenilo u Nizozemskoj pojavljuje se poèetkom proljeæa i traje gotovo do prvog snijega, a sve zahvaljujuæi vlažnome zraku i tlu, te vodi koja svjetluca gdje god pogledaš. Iza nas je veæ ostalo veliko podruèje kanala i mostova pa smo se vozili meðu kravama na uredno odvojenim pašnjacima. Dostojanstveni postariji par na biciklima je prošao cestom uz prugu, a veæ trenutak poslije nailazili su novi pašnjaci. Ubrzo æemo se naæi u Belgiji. Iz iskustva sam znala da je èovjek ovako može u cijelosti propustiti veæ i ako malo odrijema.Èvrsto sam držala pisma u krilu, no vjeðe su mi se poèele nezadrživo spuštati. Žena ugodna izraza lica koja mi je sjedila nasuprot veæ je drijemala, s èasopisom u ruci. Oèi su mi se bile zatvorile tek na trenutak kada su se iznenada rastvorila vrata našeg kupea. Zaèuo se razdražen glas, a izmeðu mene i sanjarije isprijeèio se vitak lik. "Zamisli ti samo tu drskost! Tako sam i mislio. Pretražio sam veæ sve vagone". Bio je to Barley, koji je brisao èelo i mrko me gledao.26. glauaarley je bio bijesan. To mu nisam mogla zamjeriti, no za mene je to svakako bio najnepovoljniji moguæi razvoj dogaðaja, pa sam se i ja pomalo ljutila. Još me više ljutilo što je moju poèetnu razdraženost pratio i potajni osjeæaj velikog olakšanja; sve dok ga nisam ugledala, nisam ni uvidjela koliko se u tom vlaku osjeæam krajnje osamljeno, dok putujem u nepoznato, možda i prema još veæoj osami, ne uspijem li pronaæi oca, èak prema osami galaktièkih razmjera izgubim li ga zauvijek. Barley je još prije samo nekoliko dana bio potpuni neznanac, a njegovo lice sada mi je bilo simbol poznatog i sigurnog.


U tom se trenutku, meðutim, još mrštio. "Dobijesa, kamo ideš? Prilièno si me namuèila... što uopæe smjeraš?"Zasada sam izbjegla posljednje pitanje. "Nisam te namjeravala zabrinuti, Barley. Mislila sam da si otišao na trajekt i da neæeš znati.""Da, baš bi bilo zgodno da sam se vratio predstojniku Jamesu, rekao da je sve u redu, da si na sigurnom, u Amsterdamu, pa da poslije doznamo da si nestala. Oh, u beskonaènost bih bio u njegovoj velikoj milosti". Sjeo je do mene, prekrižio ruke na prsima, prekriživši i dugaèke noge. Sa sobom je imao onaj svoj mali kovèeg, a prednja strana žute kose stršala mu je uvis. "Što te spopalo?""Zašto me uhodiš?" uzvratila sam."Trajekt je jutros kasnio zbog popravka." Èinilo se da sada više ne može potisnuti osmijeh. "Bio sam gladan kao vuk, pa sam se vratio nekoliko ulica, na pecivo i èaj, a onda mi se uèinilo da samPOVJESNIÈARKA203te vidio kako ideš u suprotnome smjeru, tom ulicom, ali nisam bio posve siguran. Veæ sam pomislio da mi se prièinjavaju gluposti, pa sam ostao i lijepo doruèkovao. I onda me poèela užasno peæi savjest, jer sam znao da me, ako si to bila ti, oèekuju velike nevolje. Stoga sam pojurio u tom smjeru, ugledao željeznièku postaju, a ti si ušla u vlak i ja sam veæ pomislio da æe me izdati srce." Ponovno me prostrijelio pogledom. "Jutros si me užasno izgnjavila. Morao sam trèati po kartu... i jedva sam skupio dovoljno guldena... i još te tražiti po cijelome vlaku. A sada smo veæ tako daleko da ne možemo odmah siæi." Uske svijetle oèi odlutale su do prozora pa se spustile prema hrpi omotnica koje sam držala u krilu. "Možeš li mi nekako objasniti zašto si u ekspresnom vlaku za Pariz, a ne u školi?"Sto sam mogla uèiniti? "Zao mi je, Barley", rekla sam ponizno. "Ni na trenutak te nisam namjeravala uvlaèiti u cijelu prièu. Zbilja sam mislila da si veæ odavno na putu i da se èiste savjesti možeš vratiti predstojniku Jamesu. Nisam te htjela toliko namuèiti.""Da?" Oèito je èekao još informacija. "I jednostavno si tako osjetila èežnju za Parizom, pa nisi otišla na sat povijesti?""Pa..." poèela sam, nastojeæi dobiti na vremenu. "Otac me brzojavom obavijestio da je kod njega sve u redu i da mu se ondje na par dana pridružim."Barley je još nekoliko trenutaka šutio. "Zao mi je, ali to ne objašnjava cijelu prièu. Ako si dobila brzojav, onda je po svoj prilici trebao doæi još sinoæ i ja bih za njega znao. Osim toga, tko je uopæe spominjao da nešto kod tvog oca nije u redu? Mislio sam da je jednostavno na poslovnom putovanju. Što to èitaš?""Duga je to prièa..." rekla sam polagano. "Znam da me veæ ionako smatraš èudnom...""Strašno si neobièna", reèe Barley ljutito. "Ali bit æe najbolje da mi objasniš što smjeraš. Imat æeš taman toliko vremena dok ne siðemo u Bruxellesu i prvim se vlakom vratimo u Amsterdam.""Ne!" Ni u snu nisam namjeravala tako kriknuti. Gospoda koja je sjedila na suprotnoj strani prenula se iz lakog sna, a ja sam stišala glas. "Moram otiæi u Pariz. Sve je u redu. Ti možeš ondje iziæi, ako želiš, i do naveèer se vratiti u London."204Elizabeth Kostova'"Ondje iziæi', ha? To znaèi da ti ondje neæeš iziæi? Kamo još ide ovaj vlak?""Ma, ne, stoji u Parizu..."On ponovno prekriži ruke i stane èekati. Gori je od mog oca, možda gori i od profesora Rossija. Na trenutak sam u mislima ugledala Barleyja kako stoji za katedrom, prekriženih ruku, pogledom strijelja svoje nesretne studente i nesmiljenim glasom pita: "I stoje onda na kraju dovelo Miltona do tog užasnog zakljuèka o Satanovu posrnuæu? Ili baš nitko nije ništa proèitao?"S mukom sam progutala slinu. "Duga je to prièa", ponovila sam, ovaj put još poniznije."Imamo vremena", reèe Barley.Helen, Turgut i ja pogledali smo se za malenim stolom, a ja sam osjetio kako nas je u tom trenutku povezao nov osjeæaj. Možda kako bi još malo dobila na vremenu, Helen je uzela okrugli plavi kamen koji joj je Turgut položio uz tanjur te mi ga pokazala. 'To je drevni simbol', rekla je. 'Hamajlija koja štiti od Opakog oka.' Uzeo sam kamen, opipao tvrdu glatku površinu, toplu od dodira njezine ruke, pa ga odložio.Turgut se, meðutim, nije dao smesti. 'Gospoðo, vi ste Rumunjka?' Ona je šutjela. 'Ako je to istina, ovdje morate biti na oprezu.' Tada je još malo stišao glas. 'Policija bi se mogla prilièno zanimati za vas. Naša zemlja nije u prijateljskim odnosima s Rumunjskom.''Znam', rekla je ona ledenim glasom.Ali kako je Ciganka znala?' Turgut se namršti. 'Niste joj rekli ni rijeèi.''Ne znam'. Helen je nemoæno slijegala ramenima.


Turgut je odmahnuo glavom. 'Neki kažu da su Romi obdareni osobitim vidovnjaèkim sposobnostima. Nikada nisam vjerovao u takve stvari, ali...' Zašutio je i ubrusom obrisao brkove. 'Kako je samo neobièno što je spomenula vampire.''Doista?' uzvratila je Helen. 'Bit æe ipak da je bila luda. Svi su Cigani ludi.'POVJESNIÈARKA205'Moguæe, moguæe.' Turgut je na trenutak ušutio. 'Meðutim, silno mi je èudno, to kako je govorila, jer to je moja druga specijalnost.' 'Cigani?' upitao sam.'Ne, dobri gospodine, nego vampiri.' Helen i ja samo smo se zapiljili u njega, dobro pazeæi da se ne pogledamo. 'Shakespeare mi je životni poziv, no legenda o vampiru svakako mi je hobi. Vampiri su ovdje dio jedne drevne tradicije.''To je... ovaj... turska predaja?' upitao sam iznenaðeno.'Oh, legenda vuèe korijene još iz Egipta, dragi moji kolege. Ali ovdje, u Istanbulu... prije svega, prema jednoj prièi, najkrvoloèniji bizantski carevi bili su vampiri, a neki od njih kršæansku su prièest shvaæali kao poziv na ispijanje krvi smrtnika. No ja u to ne vjerujem. Držim da se to pojavilo poslije.''No, da...' Nikako nisam htio pokazati pretjerano zanimanje, više od straha da bi me Helen ponovno mogla udariti pod stolom, nego iz uvjerenja daje Turgut nekako povezan sa silama tame. No i ona gaje gledala razrogaèenih oèiju. A stoje s legendom o Drakuli? Èuli ste za nju?''Èuo za tu legendu?' prezirno je odvratio Turgut. Tamne su mu oèi sjajile, a sada je svezao ubrus u èvor. 'Znate da je Drakula bio stvarna osoba, povijesna liènost? Štoviše, vaš sunarodnjak, gospoðo...' Naklonio se prema Helen. 'Bio je plemiæ, vojvoda, na zapadu Karpata, u petnaestome stoljeæu. Baš i nije bio osoba vrijedna divljenja i poštovanja, znate...'Helen i ja smo kimali... nismo si mogli pomoæi. Barem ja, a i ona se, kako se èinilo, odviše koncentrirala na Turgutovu prièu da bi prestala. Bila se malko nagnula naprijed, pozorno slušala, dok su joj oèi blistale jednako kao i njegove. Iz uobièajenog bljedila lica poèeli su nicati tragovi boje. Bio je to jedan od onih trenutaka, primijetio sam, èak i usred tolikog uzbuðenja, kada ljepota iznenada ispuni njezino prilièno oporo lice, blistajuæi iznutra.'No, da...' Èinilo se da se Turgut tek zagrijava za temu. 'Nikako vam ne bih htio dosaðivati, ali prema mojoj teoriji, Drakula je vrlo važna liènost u povijesti Istanbula. Zna se da ga je sultan Mehmed II- još kao djeèaka držao u zatoèeništvu u Galipolju, a potom i dalje na istoku, u Anatoliji - njegov ga je roðeni otac dao Mehmedovu206Elizabeth Kostovaocu, sultanu Muradu II., kao dio otkupnine za postignuti sporazum. Šest dugih godina, od 1442. do 1448. Ni Drakulin otac nije bio osobit gospodin.' Turgut se prigušeno nasmije. 'Vojnici koji su èuvali Drakulu bili su pravi majstori muèenja, pa je, èini se, gledajuæi njih, nauèio i previše. Ali, draga moja gospodo,' na trenutak je, kako se èinilo, u toj kolegijalnoj gorljivosti, zaboravio Helenin spol, 'prema mojoj teoriji, i on je ostavio traga na njima.''Kako to, za ime svijeta, mislite?' Sve sam teže dolazio do daha.'Približno od tog doba u Istanbulu se bilježe primjeri vampirizma. Smatram - a teoriju još nisam objavio, na žalost, i ne mogu je dokazati - da su njegove prve žrtve došle iz redova Osmanlija. Moguæe je da su to bili èuvari s kojima se sprijateljio. Za sobom je u našem carstvu ostavio zarazu, držim, a ona se poslije zacijelo s Osvajaèem prenijela i u Konstantinopol.'Piljili smo u njega bez rijeèi. Meni je sinulo da, prema legendi, vampirima postaju samo mrtvaci. Znaèi li to da su Vlada Drakulu zapravo ubili u Maloj Aziji i daje otada nemrtav, daje takav postao kao vrlo mlad èovjek ili da je jednostavno u vrlo ranoj dobi postao sklon bezbožnoj libaciji, te je tako nadahnuo druge? To sam zapamtio kao pitanje koje æu Turgutu postaviti jednom, ako ga dovoljno upoznam. 'Oh, to je samo moj hobi, znate, plod ekscentriènosti.' Na Turgutovu licu ponovno se pojavio srdaèan osmijeh. Oh, isprièavam se što sam se ponovno tako nametnuo. Moja žena kaže da sam nepodnošljiv.' Kratko i profinjeno uzdigao je èašu, pa otpio gutljaj. Ali, tako mi svega na svijetu, imam dokaz za jedno! Imam dokaz da su ga se sultani pribojavali kao vampira!' Rukom je pokazao prema stropu.'Dokaz?' ponovio sam.'Da! Otkrio sam ga prije nekoliko godina. Sultana je Vlad Drakula zanimao toliko da je nakon Drakuline smrti u Vlaškoj ovdje prikupio dio njegovih dokumenata i imovine. Drakula je u svojoj zemlji pobio nebrojene turske vojnike i naš ga je sultan zbog toga mrzio, ali to nije bio razlog zbog kojeg je utemeljio arhiv. Nikako! Sultan je èak 1478. napisao pismo vlaškome paši i zatražio da mu dostavi sve dokumente koji se odnose na Vlada Drakulu. Zašto? Zato što, kako je rekao, priprema knjižnicu za borbu protiv zlaPOVJESNIÈARKA207


koje je Drakula proširio ovim gradom nakon smrti. Znate... zašto bi se sultan i dalje pribojavao Drakule ako je mrtav i ako nije vjerovao u Drakulin povratak? Pronašao sam prijepis pisma kojim je paša odgovorio sultanu.' Udarivši šakom po stolu, Turgut nam se nasmiješio. 'Otkrio sam èak i knjižnicu koju je utemeljio radi suprotstavljanja zlu.'Helen i ja sjedili smo kao paralizirani. Podudarnost je bila gotovo nepodnošljivo neobièna. Napokon sam se odvažio i postavio pitanje: 'Profesore, je li tu zbirku kojim sluèajem prikupio sultan Meh-med II.?'Sada je on s nevjericom pogledao nas. 'Nema što, uistinu ste izniman povjesnièar. Zanima vas to razdoblje?''Ah... Ne mogu vam ni reæi koliko...' rekao sam. T užasno bi nas... silno bi me zanimao taj arhiv koji ste otkrili.''Dakako', rekao je on. 'Bilo bi mi veliko zadovoljstvo. Pokazat æu vam... Moja supruga neæe moæi vjerovati kad joj kažem da ga netko želi pogledati.' Ponovno se prigušeno nasmijao. 'Na žalost, prelijepa zgrada u kojoj se nekoæ nalazio, srušena je radi gradnje zgrade za Ministarstvo cesta... prije osam godina. Bilo je to zgodno malo zdanje uz Plavu džamiju. Velika šteta.'Osjeæao sam kako mi iz lica nestaju i posljednje kapi krvi. Zato nam je, dakle, bilo tako teško pronaæi Rossijev arhiv. Ali dokumenti su...''Bez brige, dobri moj gospodine. Osobno sam se pobrinuo za to da postanu dijelom zbirke Nacionalne knjižnice. Èak i ako ih nitko drugi ne voli kao ja, nužno ih je saèuvati.' Na njegovu licu naèas se pojavila tamna sjena, prvi put otkako je ukorio onu Ciganku. 'U ovom gradu još ima zla protiv kojeg se treba boriti, kao i svugdje.' Pogledavao je èas mene, èas Helen. Ako volite stare zanimljivosti, više nego rado dovest æu vas sutra. Veèeras je zatvorena, dakako. Dobro znam knjižnièara koji æe vam dopustiti da prelistate zbirku.''Najljepša vam hvala.' Nisam se usudio pogledati Helen. A kako... kako ste se zainteresirali za tu neobiènu temu?''Oh, to vam je duga prièa', nastavi Turgut ozbiljno. 'Nikako vam ne smijem toliko dosaðivati.''Uopæe nam ne dosaðujete', rekao sam odluèno.208Elizabeth Kostova'Vrlo ste ljubazni.' Još je nekoliko trenutaka šutio, palcem i kažiprstom polirao vilicu. S vanjske strane naše niše od opeke, automobili su trubili i izbjegavali bicikliste na zakrèenim ulicama, dok su pješaci dolazili i odlazili, poput usputnih likova na pozornici - žene u širokim suknjama s uzorcima, s maramama i velikim zlatnim naušnicama, ili u crnim haljinama i s crvenom kosom, muškarci u zapadnjaèkim odijelima, s kravatom i bijelom košuljom. Do našeg stola dopiralo je blago strujanje slanog zraka, a ja sam zamišljao brodove iz cijele Euroazije koji u samo srce carstva - prvo kršæanskog, a potom muslimanskog - donose blago i pristaju u gradu èije se zidine protežu do samoga mora. Šumovito uporište Vlada Drakule, s barbarskim obredima prepunima nasilja, doimalo se uistinu tako daleko od tog drevnog kozmopolitskog svijeta. Nije ni èudo što je mrzio Turke, kao i oni njega, razmišljao sam. Ipak, Istanbulski Turci, s tim svojim rukotvorinama od zlata, mjedi i svile, s bazarima i knjižarama, te nebrojenim svetištima, zacijelo su imali više dodirnih toèaka s kršæanskim Bizantincima koje su pokorili, nego Vlad, koji im je prkosio sa svoje granice. Promatran iz ovog kulturnog središta, izgledao je kao nasilnik iz zabiti, provincijsko èudovište, srednjovjekovna seljaèina. Sjetio sam se slike koju sam još kod kuæe vidio u enciklopediji - drvoreza koji je prikazivao skladno brkato lice obrubljeno profinjenim pokrivalom za glavu. Kakav paradoks.Bio sam se posve zanio u tu sliku kada se ponovno javio Turgut. 'Recite mi, kolege, kako to da se vi toliko zanimate za Drakulu?' Tako je prebacio loptu u naš dio terena, uz blagonaklon - ili možda ipak sumnjièav? - osmijeh.Naèas sam pogledao Helen. 'Pa, ja prouèavam Europu u 15. stoljeæu. Pripremam disertaciju', rekao sam. Zbog izostanka iskrenosti odmah me kaznio dojam da bi ta laž sada veæ mogla biti i istinita. Sam Bog zna kada æu se ponovno pozabaviti disertacijom, pomislio sam, a najmanje od svega treba mi proširenje teme. A vi', nastavio sam ustrajno. 'Kako ste od Shakespearea došli do vampira?'Turgut se nasmiješio - tužno, uèinilo mi se, a njegova skromna iskrenost pritisnula me poput nove kazne. A prièa je vrlo neobièna.. • Jednom davno, davno, radio sam na svojoj drugoj knjizi o Shakespea-reu - o njegovim tragedijama. Svaki dan sjedao sam u malu - kako se to zove? - nišu, odjeljak na našem odsjeku na sveuèilištu. I ondaPOVJESNIÈARKA209sam jednog dana na tom mjestu ugledao knjigu koju još nikada nisam vidio.' Ponovno me pogledao uz onakav tužan osmijeh. Krv mi se veæ bila sledila u svim udovima. 'Tu knjigu nije bilo moguæe usporediti ni s jednom knjigom. Bila je prazna, vrlo stara, a u sredini je imala zmaja i samo jednu rijeè - DRAKULYA. Dotada nisam ni èuo za Drakulu. No slika je bila vrlo neobièna i dojmljiva. Tada sam pomislio: moram doznati o èemu se radi. I tako sam pokušao doæi do svih dostupnih informacija.'Helen mi je sjedila nasuprot, potpuno paralizirana, no sada se pokrenula, kao da ju je odjednom obuzelo željno zanimanje. 'Svih?' ponovila je tiho.


Barley i ja veæ smo bili nadomak Bruxellesa. Trebalo mi je vremena i vremena - iako sam imala dojam da je prošlo tek nekoliko minuta - da Barleyju na najjednostavniji i najjasniji naèin preprièam što sam od oca doznala o njegovim iskustvima na postdiplomskome studiju. Barley je sjedio zagledan kroz prozor, u belgijske kuæice i vrtove, koji su pod gustom masom oblaka izgledali otužno. S vremena na vrijeme, dok smo se primicali Bruxellesu, viðali smo snopove sunèana svjetla koji bi osvijetlili na primjer crkveni zvonik ili dimnjak stare tvornice. Ona je Nizozemka tiho hrkala, a èasopis joj je ležao na podu, do nogu.Veæ sam se spremala poèeti opisivati nemir koji je u posljednje vrijeme obuzeo mog oca, nezdravo bljedilo i neobièno ponašanje, kada se Barley iznenada okrenuo izravno prema meni. "To je tako užasno neobièno", rekao je. "Ne znam zašto bih trebao povjerovati u tu fantastiènu prièu, ali vjerujem. Ili barem želim vjerovati." Tada mi je sinulo da ga još nisam vidjela tako ozbiljnog - tako se držao samo kad se šalio ili, jednom i kratko, kada se uzrujao. Te njegove oèi, plave poput djeliæa neba, još su se više suzile. "Najneobiènije je to što me cijela prièa na nešto podsjeæa.""Na što?" Gotovo sam osjeæala vrtoglavicu zbog èinjenice da ozbiljno shvaæa moju prièu."Baš je to najneobiènije. Ne mogu se sjetiti. Nešto što ima veze s predstojnikom Jamesom. Ali ne znam toèno što."27. glauaarley je zamišljeno sjedio u našem kupeu, dugaèkim prstima pridržavajuæi bradu, uzaludno se pokušavajuæi sjetiti neèega u vezi s predstojnikom Jamesom. Na kraju me pogledao, a mene je iznenadila ljepota tog uskog i rumenog lica na koje se navukao ozbiljan izraz. Bez razoružavajuæe vedrine, to je moglo biti i lice nekog anðela, ili možda redovnika iz samostana u Northumbriji. Te sam usporedbe registrirala tek kroz maglu; u cijelosti su mi se ukazale tek poslije."No, da..." rekao je napokon. "Meni se èini da postoje dvije moguænosti. Ili si luda, pa u tom sluèaju moram biti uz tebe i odvesti te na sigurno, kuæi, ili nisi luda, a u tom sluèaju pred tobom su velike nevolje, pa svejedno moram ostati uz tebe. Sutra bih se trebao pojaviti na predavanju, no u vezi s time veæ æu nešto smisliti." Uzdahnuo je i pogledao me, ponovno se naslanjajuæi. "Nekako mi se èini da ti Pariz neæe biti završno odredište. Možeš li mi malo pojasniti koji su ti daljnji planovi?"Da nas je profesor Bora za onim ugodnim stolom u istanbulskom restoranu pošteno pljusnuo, i Helen i mene, ne bi nas osupnuo više nego time što nam je isprièao o svojem 'ekscentriènome hobiju'. Bila je to, meðutim, dobrodošla simbolièna pljuska; oboje smo bih posve budni. Ja više nisam osjeæao posljedice promjene vremenske zone, pa tako ni beznaðe u vezi s pronalaženjem novih informacija o Drakulinu grobu. Došli smo na pravo mjesto. Možda je - srce mi je pritom poskoèilo, ne samo od nade - možda je Drakulin grob èak ovdje, u Turskoj.POVJESNIÈARKA211To mi dotada i nije palo na pamet, no sada mi se uèinilo da ima smisla. Naposljetku, Rossija je ovdje više nego oštro upozorio jedan od Drakulinih ljudi. Je li moguæe da nemrtvi èuvaju ne samo arhiv nego i grob? Bi li snažna nazoènost vampira koju je Turgut maloèas spomenuo mogla biti posljedica èinjenice da Drakula i dalje nastanjuje ovaj grad? Prisjetio sam se svega što sam dotada doznao o Vladu, njegovu životu i legendi. Ako je ovdje bio zatoèen u mladosti, nije li se nakon smrti mogao vratiti na mjesto na kojem je stekao prvu naobrazbu s podruèja muèenja? Možda je osjetio svojevrsnu nostalgiju, poput ljudi koji se u mirovini vrate u grad u kojem su odrasli. A ako se u vezi s prikazom vampirskih navika možemo pouzdati u Stokerov roman, èudovište nedvojbeno može putovati s mjesta na mjesto, imati grob gdje poželi; u romanu je u lijesu otputovao u Englesku. Zašto nije mogao nekako doæi i u Istanbul, kreæuæi se noæu nakon što je okonèao smrtni život, te doæi u samo srce carstva èija ga je vojska usmrtila? Naposljetku, bila bi to vrlo prikladna osveta Osmanlijama.Ali Turgutu još nisam mogao postavljati takva pitanja. Tek smo ga upoznali i ja sam se još pitao možemo li mu vjerovati. Doimao se iskrenim, no to što se za našim stolom samo tako pojavio sa svojim 'hobijem' bilo je jednostavno preneobièno. Sada se obraæao Helen, a ona je napokon poèela reagirati. 'Ne, draga moja gospo, zapravo ne znam sve o Drakulinoj povijesti. Znanje mi je zapravo vrlo ogranièeno. Ali pretpostavljam da je ostvario velik utjecaj na naš grad, u negativnome smislu, i zbog toga i dalje tragam. A vi, prijatelji moji?' Željno je pogledavao èas Helen, èas mene. 'Èini mi se da ste i vi zainteresirani za tu moju temu. O èemu toèno pišete disertaciju, mladiæu?''O nizozemskome merkantilizmu u sedamnaestome stoljeæu', odgovorio sam neuvjerljivo. Barem je tako zazvuèalo meni i veæ sam se poèeo pitati je li to od samog poèetka bio prilièno uzaludan pokušaj. Naposljetku, nizozemski trgovci nisu se selili iz stoljeæa u stoljeæe, napadali ljude i oduzimali im besmrtnu dušu.Ah.' Uèinilo mi se da je Turgut ostao zbunjen. 'No, da,' rekao Je na kraju, 'ako vas zanima i povijest Istanbula, sutra možete sa mnom pogledati zbirku sultana Mehmeda. Bio je to èudesan stari tiranin - uz dokumente koji su meni najviše prirasli srcu, skupio Je još mnogo zanimljivih stvari. Sada se moram vratiti supruzi, jer212


Elizabeth Kostovaæe veæ biti izvan sebe što toliko kasnim.' Nasmiješio se, kao da je to prije ugodna nego neugodna moguænost. 'Svakako æe vas htjeti ugostiti na veèeri, kao i ja.' Još sam neko vrijeme razmišljao o tim rijeèima; žene u Turskoj zasigurno su i dalje prilièno poslušne, kao u haremima iz brojnih legenda. Ili je jednostavno htio reæi da je i njegova supruga jednako gostoljubiva kao on? Oèekivao sam da æe Helen prezirno otpuhnuti, no sjedila je posve mirno, promatrajuæi nas dvojicu. 'Eto, prijatelji moji...' Turgut je veæ poèeo ustajati. Praktièki niotkuda - tako mi se barem uèinilo - izvukao je nekoliko novèanica i ostavio ih pod rubom tanjura. Potom nam je još jedanput nazdravio i popio ostatak èaja. 'Adieu do sutra.''Gdje æemo se naæi?' upitao sam.'Oh, doæi æu ovamo po vas. Recimo na istome mjestu u deset ujutro, može? Izvrsno. Želim vam ugodnu i veselu veèer.' Naklonio se i nestao. Nakon nekoliko trenutaka uvidio sam da gotovo i nije taknuo hranu, da je platio i svoju i našu veèeru, te nam ostavio talisman protiv Opakog oka, koji je blistao na sredini bijelog stolnjaka.Te sam noæi spavao kao zaklan, kao što se kaže, iscrpljen od puta i razgledavanja grada. Kada su me probudili zvukovi jutra u gradu, veæ je bilo pola sedam. Malenom sobom vladala je polutama. Èim sam posve došao k svijesti, pogledao sam oko sebe, te bijele zidove, jednostavno, nekako strano pokuæstvo, te sjaj ogledala iznad umivaonika, te osjetio neobiènu smetenost. Sjetio sam se Rossijeva boravka u Istanbulu, vremena koje je proveo u onom drugom pansionu - gdje ono? - gdje mu je netko prekopavao po kovèezima i ukrao crteže dragocjenih zemljovida. Imao sam dojam da sam i sam bio ondje, ili da sad proživljavam taj prizor. Nakon nekoliko trenutaka uvidio sam da sobom vladaju potpuni mir i red; kovèeg je bio netaknut na komodi, a - što je bilo još važnije - torba s dragocjenim papirima netaknuta je stajala uz krevet, gdje sam je mogao dodirnuti. Èak sam i u snu nekako bio svjestan te drevne i nijeme knjige u torbi.U tom trenutku zaèuo sam Helen u kupaonici na hodniku. Èuo sam zvuk vode i njezine korake. Nakon nekoliko trenutaka uvidio sam da bi se to moglo protumaèiti i kao da je prisluškujem, pa sam osjetio stid. Kako bih to nekako prikrio, brzo sam ustao, ulio vodu u umivaonik u sobi i poèeo se umivati. Lice mi je u ogledalu - u ono vrijeme, draga moja kæeri, ne mogu ti ni opisati kako sam izgledao mlado, èak i samome sebi - bilo isto kao i uvijek. Oèi su miPOVJESNIÈARKA213nakon toliko putovanja bile pomalo umorne, ali i budne. Na kosu sam nanio malo ulja koje je u to vrijeme bilo nezaobilazno, tako je sjajnu zaèešljao unatrag te navukao izgužvane hlaèe i sako, uz èistu, premda takoðer izgužvanu, košulju i kravatu. Dok sam pred ogledalom namještao kravatu, uvidio sam da se u kupaonici više ništa ne èuje te sam nakon još nekoliko trenutaka izvadio pribor za brijanje i prisilio se da kratko pokucam na vrata. Kako se nitko nije javio, ušao sam. Helenin miris, prilièno prodorna i jeftina vodica, možda vodica koju je ponijela još od kuæe, zadržao se u toj minijaturnoj prostoriji. Tada mi je veæ bio gotovo drag.U restoranu smo za doruèak dobili jaku kavu - vrlo jaku - i to u bakrenoj džezvi s dugaèkim drškom, uz kruh, slani sir i masline, te novine koje nismo mogli èitati. Helen je jela i pila bez rijeèi, a ja sam zamišljeno mirisao dim cigareta koji je iz kuta u kojem se nalazio konobar lebdio prema našem stolu. Tog jutra u lokalu nije bilo nikoga. Samo je sunèano svjetlo dopiralo kroz prozore s lukovima, no užurbani jutarnji promet prostor je ispunjavao ugodnim zvukovima i nudio nam kratak pogled na prolaznike odjevene za posao ili košare s voæem i povræem za tržnicu. Instinktivno smo potražili stol najudaljeniji od prozora.'Profesor æe doæi tek za dva sata', rekla je Helen, u svoju drugu šalicu kave ponovno stavljajuæi hrpu šeæera i energièno miješajuæi. 'Sto æemo sada?''Nekako sam mislio da bismo mogli ponovno otiæi u Aju Sofiju', rekao sam. 'Htio bih je još jedanput vidjeti.''Zašto ne?' rekla je ona tiho. 'Ne smeta mi uloga turista.' Èinilo mi se da se dobro odmorila, a primijetio sam i da je uz crni kostim odjenula èistu blijedoplavu bluzu. Bila je to prva stvar u boji koju sam vidio na njoj. Kao i obièno, preko onog mjesta na vratu gdje ju je ugrizao knjižnièar, nosila je onu malenu maramu. Izraz njezina lica bio je ironièan i oprezan, no imao sam dojam - bez osobita dokaza ~ da se nekako naviknula na mene na suprotnoj strani stola, gotovo toliko da se pomalo i opusti.Ulice su u vrijeme kada smo izišli iz restorana veæ vrvjele ljudima 1 automobilima. Probijali smo se središtem staroga grada i tako se našli na jednome od bazara. Svi su prolazi bili prepuni kupaca ~ starica u crnini koje su stajale i opipavale prave duge finih tkanina; mladih žena u raskošnim bojama, pokrivene glave, koje su se cjen-214Elizabeth Kostovakale oko voæa koje još nikada nisam vidio ili prouèavale pladnjeve sa zlatnim nakitom; staraca s èipkastim kapicama na sijedoj kosi ili æelavom tjemenu, koji su èitali novine ili se nadvijali nad izbor izrezbarenih drvenih lula. Neki od


njih u ruci su imali molitvenik. Kamo god bih pogledao, vidio sam skladna, prepredena lica snažnih crta i maslinaste kože, ruke koje energièno gestikuliraju, prste koji pokazuju, osmijehe koji neki put pokazuju i sjaj zlatnih zuba. Sa svih strana èuo se žamor gorljivog, samopouzdanog cjenkanja, koje je ponekad prekidao smijeh.Na Heleninu licu titrao je zabavljen osmijeh. Te je neznance promatrala kao da su joj dragi, ali i kao da joj se èini da ih i predobro razumije. Meni je prizor bio èaroban, no i ja sam osjeæao odreðen oprez, dojam koji je u meni postojao kraæe od tjedan dana, nešto što me posljednjih dana pratilo na svim javnim mjestima. Bio je to osjeæaj da moram pomno motriti masu, da se moram osvrtati, na licima tražiti dobre ili zle namjere - možda i osjeæaj da netko motri mene. A taj osjeæaj nikako nije bio ugodan, bio je to opor ton unutar suzvuèja živahnih razgovora oko nas, pa sam se, ne prvi put, upitao jesam li se dijelom zarazio Heleninom ciniènošæu prema èovjekovu rodu. Pitao sam se i je li taj stav njoj priroðen ili tek plod odrastanja u policijskoj državi.Gdje god joj bili korijeni, èinilo mi se da je moja paranoja prava uvreda mojem nekadašnjem ja. Prije samo tjedan dana bio sam normalan Amerikanac na postdiplomskome studiju, zadovoljan u nezadovoljstvu akademskim radom, duboko u sebi s užitkom prepušten osjeæaju blagostanja i moralne nadmoæi svoje kulture, èak i dok sam se pretvarao da i nju, kao i sve ostalo, dovodim pod znak pitanja. Hladni rat u meðuvremenu mi je postao stvaran, u liku Helen i njezinih raspršenih iluzija, dok sam u žilama osjeæao jedan još stariji hladni rat. Sjetio sam se Rossija, kako je u ljeto 1930., prije nego što je zbog pustolovine u arhivu žurno napustio Istanbul, šetao ovim ulicama. On mi je takoðer bio stvaran - ne samo Rossi kakvog sam poznavao, nego i mladi Rossi iz onih pisama.Helen me u hodu potapšala po ruci i glavom pokazala prema dvojici staraca za drvenim stoliæem zaklonjenim uz jedan štand. 'Pogledaj... ovo ti je ona tvoja teorija o opuštenosti', rekla je. 'Devet je ujutro, a oni veæ igraju šah. Èudno je što ne igraju tablu - to je u ovom dijelu svijeta najpopularnija igra. Ali èini mi se da je ovoPOVJESNIÈARKA215ipak šah.' Baš kao da su je èula, dvojica su staraca na izlizanu staru ploèu upravo poèela postavljati figure. Crne protiv bijelih, lovci i topovi èuvali su gospodare, pijuni okrenuti jedni prema drugima i spremni za bitku - identièan ratni raspored diljem svijeta, pomislio sam i zastao. 'Poznaješ šah?' upitala me Helen.'Naravno', rekao sam pomalo uvrijeðeno. 'Nekoæ sam igrao s ocem.''Ah.' U tom je uzdahu bilo gorèine, a ja sam se, prekasno, sjetio da ona nema takvih uspomena iz djetinjstva, te da s ocem igra malo drukèiji šah - ili barem s njegovom slikom. No èinilo se da su i nju obuzeli osvrti na povijest. 'Šah nije zapadnjaèka igra, znaš... rijeè je0 drevnoj igri iz Indije... na perzijskome se zove shahmat. Šah-mat. Shah znaèi kralj. Borba kraljeva.'Gledao sam kao ona dvojica poèinju igrati, kako kvrgavim prstima odabiru prve bojovnike. Potom su se šalili - vjerojatno je bila rijeè o dugogodišnjim prijateljima. Mogao sam tako stajati cijeli dan1 samo gledati, no Helen je nemirno krenula dalje pa sam pošao za njom. Kada smo prošli pokraj njih, starci su nas, kako se èinilo, prvi put primijetili, pa su iznenaðeno podigli pogled. Bit æe da izgledamo kao stranci, uvidio sam, iako se Helenino lice lijepo uklapalo u lica oko nas. Pitao sam se koliko æe partija potrajati - možda i cijelo prijepodne - i tko æe ovaj put pobijediti.Njima najbliži štand upravo se otvarao. Bila je to zapravo šupa utisnuta pod velièanstvenu smokvu na rubu bazara. Neki mladiæ u bijeloj košulji i tamnim hlaèama energièno je povlaèio vrata i zastore, postavljao stolove i slagao robu - knjige. Hrpe knjiga stajale su na drvenim pultovima, na hrpama poispadalima iz kutija na podu, dok su unutra prekrivale police.Željno sam im prišao, a mladi me vlasnik pozdravio kimanjem, te se nasmiješio, kao da bibliofila prepoznaje bez obzira na nacionalnu pripadnost. Helen je prišla sporijim korakom. Tako smo stajali i razgledavali knjige na možda i desetak jezika. Mnoge su bile na arapskome ili na suvremenom turskome; dio na grèko me i na æirilici, ostale na engleskom, francuskom, njemaèkom, talijanskom. Pronašao sam jednu knjigu na hebrejskom i cijelu policu klasika na latinskom. Veæina ih je bila otisnuta na najjeftinijem papiru i loše uvezana. Bilo je tu i nekoliko suvremenih knjiga u mekom uvezu, s melodramatiènim prizorima na naslovnici, dok je nekoliko knjiga216Elizabeth Kostovaizgledalo vrlo staro, osobito nekoliko naslova na arapskome. T Bizantinci su voljeli knjige', rekla je tiho Helen, dok je polagano listala, kako mi se uèinilo, zbirku njemaèke poezije. 'Možda su kupovali knjige upravo na ovome mjestu.'Onaj je mladiæ u meðuvremenu pripremio sve za posao, pa nas je došao pozdraviti. 'Govorite njemaèki? Engleski?''Engleski', rekao sam žurno, buduæi da Helen nije odgovorila.'Imam knjiga na engleskom', rekao mi je uz ljubazan osmijeh. 'Nema problema.' Lice mu je bilo mršavo i izražajno. Imao je krupne zelenkaste oèi i dugaèak nos. 'I novine iz Londona, New Yorka.' Zahvalio sam i upitao ima li starih


knjiga. 'Da, vrlo starih.' Tada mi je pružio izdanje Mnogo vike ni za što iz 19. stoljeæa - jeftino uvezano u izlizanu tkaninu. Pitao sam se iz koje je knjižnice potekla ta knjiga i kako je putovala - recimo iz buržujskoga Manchestera - do ovog raskrižja drevnoga svijeta. Listao sam knjigu, iz puk*e pristojnosti, pa mu je vratio. 'Nije dovoljno stara?' upitao je s osmijehom.Helen mi je dotada gledala preko ramena, a sada je teatralno pogledala na ruèni sat. Naposljetku, još nismo ni došli do Aje Sofije. 'Da, moramo krenuti', rekao sam.Onaj mladi prodavaè ljubazno nam se naklonio, s knjigom u ruci. Još sam nekoliko trenutaka piljio u njega, buduæi da me muèilo nešto, neki dojam kao da mije bio poznat, no on se veæ bio okrenuo prema drugome kupcu, starcu koji je po svemu pripadao u društvo onih šahista. Helen me gurnula laktom, pa smo izišli iz prodavaonice i žustrijim korakom krenuli rubom bazara natrag prema pansionu.Kada smo ušli, maleni je restoran bio prazan, no veæ za nekoliko minuta na vratima se pojavio Turgut. Kimajuæi i smiješeæi se, upitao nas je kako smo spavali. Na sebi je imao vuneno odijelo maslinaste boje, unatoè sve izraženijoj žezi, i èinilo se da jedva skriva uzbuðenje. Kovrèava kosa bila je zaèešljana unatrag, cipele su se sjajile, a on nas je žurno izveo iz restorana. Ponovno sam primijetio daje rijeè o osobi silne energije, osjeæajuæi olakšanje što imamo takvog vodièa. I ja sam bio sve uzbuðeniji. Rossijevi papiri svakako su na sigurnome, u mojoj torbi, a u sljedeæih nekoliko sati možda æu mu se približiti barem za korak. U najmanju ruku, ubrzo æu njegove prijepise dokumenata moæi usporediti s originalima koje je prouèavao tako davno.POVJESNIÈARKA217Dok smo ga slijedili istanbulskim ulicama, Turgut nam je objašnjavao kako se arhiv sultana Mehmeda ne nalazi u glavnoj zgradi Nacionalne knjižnice, iako je i dalje pod državnom zaštitom. Sada je smješten u proširenju knjižnice u kojem se nekoæ nalazila mendrese, tradicionalna islamska škola. Ataturk je te škole zatvorio u sklopu sekularizacije zemlje, a upravo se u toj školi trenutaèno nalaze rijetke i stare knjige o povijesti Carstva. Zbirka sultana Mehmeda nalazi se meðu ostalim knjigama iz stoljeæa otomanskog širenja.Pokazalo se daje proširenje zapravo vrlo lijepa i profinjena mala zgrada. Ušli smo s ulice, kroz drvena vrata s mjedenim zakovicama. Prozori su bili ukrašeni kamenim èipkastim uzorcima; sunce je kroz njih prodiralo u skladnim geometrijskim oblicima, ukrašavajuæi pod polumraènog predvorja zvijezdama i oktogonima. Turgut nam je pokazao gdje se trebamo potpisati u knjigu na ulazu (primijetio sam da je Helen nažvrljala nešto neèitljivo) te se i sam potpisao kiæenim slovima.Zatim smo ušli u jedinu prostoriju posveæenu zbirci, velikom i utihlom prostoru pod kupolom ukrašenom zeleno-bijelim mozaikom. Ulašteni stolovi protezali su se èitavom dužinom prostora, a za njima je veæ sjedilo troje-èetvero ljudi. Zidove nisu prekrivale iskljuèivo knjige, nego i drvene ladice i kutije, dok su sa stropa visjela profinjena mjedena sjenila za svjetiljke opremljena elektriènim žaruljama. Knjižnièar, vitak pedesetogodišnjak koji je oko ruènog zgloba imao krunicu, ostavio je nešto na èemu je dotada radio i objema rukama stisnuo Turgutovu šaku. Još su nekoliko trenutaka razgovarali - od Turgutovih rijeèi uspio sam razabrati jedino naziv našeg sveuèilišta - a knjižnièar nam se potom obratio na turskome, smiješeæi se i klanjajuæi. 'Ovo je gospodin Erozan. Želi vam dobrodošlicu', rekao nam je zadovoljno Turgut. 'Volio bi vas usmrtiti kolekcijom.' Trgnuo sam se, iako sam se trudio održati mir, a Helen se samo nasmiješila. 'Odmah æe vam prirediti dokumente sultana Mehmeda iz Zmajeva reda. No prvo se moramo udobno smjestiti i prièekati ga.'Sjeli smo za jedan od stolova, na diskretnoj udaljenosti od ostalih korisnika knjižnice. Svi su nas pogledali uz tek prolazno zanimanje i zatim se ponovno posvetili poslu. Nakon nekoliko trenutaka, gospodin Erozan se vratio s velikom drvenom kutijom koja je s prednje strane imala bravu, a s gornje strane natpis na arapskome. 'Što piše?' upitao sam profesora.218Elizabeth Rostov a'Ah.' On vrškom prstiju dodirne poklopac. 'Piše: "Unutra je zlo" - hmmm - "unutra se nalazi zlo - smješteno je zlo. Zakljuèaj kljuèevima svetog Kur'ana".' Srce mije neobuzdano poskoèilo; rijeèi su silno podsjeæale na ono što je Rossi, prema bilješkama, proèitao na marginama onog zagonetnog zemljovida i naglas izgovorio u starom arhivu, na mjestu na kojem su dokumenti nekoæ bili spremljeni. U pismima nije spomenuo tu kutiju, no moguæe je da ju i nije vidio, ako mu je knjižnièar donio samo dokumente. Ili su ih u kutiju možda spremili nakon Rossijeva boravka u Istanbulu.'Koliko je stara sama kutija?' upitao sam Turguta.Samo je odmahnuo glavom. 'Ne znam, a ne zna ni moj prijatelj. Buduæi daje drvena, rekao bih da nije iz Mehmedova doba. Prijatelj mi je jednom rekao', u tom trenutku ozareno je pogledao prema gospodinu Erozanu, a on mu se nasmiješio jednako blistavo, iako nije razumio o èemu je rijeè, 'da su dokumenti u tu kutiju spremljeni 1930., kako bi


bili na sigurnome. To zna jer je razgovarao s èovjekom kojeg je naslijedio. Moj je prijatelj krajnje temeljit i savjestan.'Tisuæu devetsto tridesete! Helen i ja samo smo se pogledali. U vrijeme kada je Rossi pisao svoja pisma - u prosincu 1930. - iako tada još nije znao kome, dokumenti koje je prouèio po svoj su prilici veæ bili spremljeni u tu kutiju. Od miševa i vlage vjerojatno bi ih štitila i obièna drvena kutija. Stoje tadašnjeg knjižnièara navelo na to da dokumente Zmajeva reda zakljuèa u kutiju ukrašenu svetim upozorenjem?Turgutov prijatelj donio je svežanj kljuèeva i jedan od njih uvukao u bravu. Gotovo sam se nasmijao, prisjetivši se našeg suvremenog abecednog kataloga, pristupaènosti tisuæa rijetkih knjiga unutar sustava sveuèilišne knjižnice. Nikada u životu nisam pomislio da æu istraživati nešto za što æe mi zatrebati prastari kljuè. Brava je škljoc-nula. 'Evo ga', rekao je tiho Turgut, a knjižnièar se tada povukao. Turgut nam se nasmiješio - prilièno tužno, uèinilo mi se - i podigao poklopac.Barley je upravo proèitao prva dva oèeva psima. Osjeæala sam blagu bol dok sam gledala kako ih otvara i drži, no znala sam da æe Barley imati povjerenja u autoritativan glas mojega oca, dok bi mojem slabijem glasu možda vjerovao tek djelomièno. "Veæ si bio u Parizu?" upitala sam ga, dijelom da prikrijem emocije koje su me obuzele.POVJESNIÈARKA219"Pa, bit æe da jesam", reèe Barley gotovo ogorèeno. "Prije sveuèilišta, ondje sam studirao jednu školsku godinu. Moja je majka htjela da bolje nauèim francuski." Silno me zanimala njegova majka i razlozi zbog kojih je htjela da joj sin ostvari takvo divno postignuæe, kao i kako je to imati majku, no Barley je ponovno duboko utonuo u èitanje pisma. "Èini mi se daje tvoj otac izvrstan predavaè", rekao je zamišljeno. "Ovo je neusporedivo zanimljivije od svega što slušamo na Oxfordu."To mi je otvorilo cijeli novi svijet. Zar predavaèi na Oxfordu i u jednoj situaciji mogu biti dosadni? Zar je to moguæe? Barley zna toliko stvari koje me zanimaju. Rijeè je o glasniku iz svijeta toliko velikog da ga ne mogu ni zamisliti. Ovaj put prekinuo me kondukter koji je projurio pokraj vrata našeg kupea. "Bruxelles!" doviknuo je. Vlak je veæ usporavao i za nekoliko minuta kroz prozor smo promatrali postaju u Bruxellesu; u vlak su ušli carinici i policajci. Vani su ljudi jurili prema peronima i vlakovima, a golubovi hvatali otpatke.Možda i zato što sam prema golubovima potajno osjeæala naklonost, bila sam se toliko zagledala u mase na peronu da sam iznenada uoèila lik koji se uopæe nije micao, visoku ženu u dugaèkom crnom kaputu, koja je mirno stajala na peronu. Na glavi je imala vezanu crnu maramu koja joj je obavijala bijelo lice. Bila mi je malo predaleko da toèno uoèim crte lica, no nije mi promakao bljesak tamnih oèiju i gotovo neprirodno crvena usta - po svoj prilici jarkocrveni ruž. Obris i odjeæa te žene bili su nekako neobièni; meðu svim onim minicama i užasnim èizmama širokih potpetica koje su u to doba bile obavezne, ona je nosila uske crne salonke.No pozornost mi je zapravo u prvi mah privuklo, i još ga na trenutak zadržalo prije nego što je vlak ponovno krenuo, njezino držanje, ta krajnja budnost. Pomno je motrila naš vlak, od poèetka do kraja. Instinktivno sam se udaljila od prozora, a Barley me upitno pogledao. Èinilo se da nas žena nije vidjela, iako je neodluèno krenula u našem smjeru. Potom se, kako se èinilo, predomislila i poèela motriti drugi vlak, koji se upravo zaustavio na suprotnoj strani perona. Zbog tog nepopustljivog i uspravnog držanja promatrala sam je sve dok nismo izišli iz postaje, kada je nestala u masi ljudi, kao da i nije postojala.28. glauaOvaj sam put zaspala ja, a ne Barley. Kada sam se probudila, uvidjela sam da sam se posve naslonila na njega, beživotnu sam glavu položila na njegov tamnoplavi pulover. Gledao je kroz prozor, a oèeva pisma bila su uredno spremljena*u omotnice u njegovu krilu. Bio je prekrižio noge, dok mu je lice - na samo koji centimetar iznad moga lica - bilo okrenuto prema krajoliku koji je promicao pokraj nas. Znala sam da to veæ mora biti Francuska. Otvorivši oèi, prvo sam ugledala njegovu košèatu bradu. Kada sam spustila pogled, ugledala sam njegove dlanove, sklopljene nad pismima. Prvi put primijetila sam da grize nokte, baš kao i ja. Ponovno sam zatvorila oèi, glumeæi da i dalje spavam, jer mi je na njegovu ramenu bilo tako toplo i ugodno. Tada sam se prestrašila da mu se možda neæe svidjeti što se tako naslanjam na njega, ili da mi je u snenoj otupjelosti slina curila na njegov pulover, pa sam se naglo uspravila. Barley me pogledao, odsutna pogleda, izgubljen u dalekim mislima, ili možda obuzet krajolikom koji je gledao kroz prozor, terenom koji više nije bio ravan, nego brežuljkast, krajem skromnih francuskih farmera. Nakon nekoliko trenutaka ipak se nasmiješio.Kada se podigao poklopac kutije s tajnama sultana Mehmeda, iz nje je izišao miris koji mi je bio itekako poznat. Bio je to miris vrlo starih dokumenata, pergamenta ili velura, prašine i stoljeæa, stranica koje je vrijeme još davno poèelo nagrizati. Bio je to ujedno i miris one prazne knjižice koja u sredini ima zmaja, moje knjige. Nikada se nisam usudio dodirnuti je nosom i udahnuti, kao što sam èinio s nekim drugim starim knjigama koje su mi se našle u ruci - èini mi sePOVJESNIÈARKA


221da sam se pribojavao da bi taj miris mogao imati i nešto prodorno i odbojno ili, još gore, da bi u tom mirisu moglo biti neke druge moæi, zloæudnog sredstva koje nisam htio uvuæi u pluæa.Turgut je oprezno vadio dokumente. Svaki od njih bio je omotan mekim požutjelim papirom, a pojedini su se zamotuljci razlikovali i po obliku i po velièini. Pomno ih je rasporedio na stolu pred nama. 'Osobno æu vam pokazati sve dokumente i reæi što znam o njima', rekao je. 'Potom možete sjesti i bolje ih prouèiti. Što kažete?' Da, možda hoæemo... Kimnuo sam, a on je odmotao jedan svitak i opreznim ga pokretima razvukao pred našim oèima. Bio je to pergament uèvršæen za tanka drvena vretena, nešto posve drukèije od velikih ravnih stranica i debelih uvezanih trgovaèkih poslovnih knjiga na koje sam se bio naviknuo prouèavajuæi Rembrandtov svijet. Rubovi su bili ukrašeni slikovitim pojasom koji se sastojao od geometrijskih uzoraka, pozlaæenih, tamnoplavih i zagasito grimiznih. Razoèarao sam se tek uvidjevši da je sve napisano arapskim pismom. Ne znam što sam toèno oèekivao; dokument je potekao iz samoga srca carstva koje je govorilo osmanlijskim jezikom i služilo se arapskim pismom, grèkome pribjegavajuæi samo radi zastrašivanja Bizantinaca, a latinskome tek radi jurišanja na beèke zidine.Turgut je ispravno protumaèio izraz na mojem licu i žurno objasnio: 'Prijatelji moji, ovo je popis troškova ratovanja sa Zmajevim redom. Napisan je u gradiæu na južnoj strani Dunava, a autor je birokrat koji je ondje trošio sultanov novac - drugim rijeèima, radi se o svojevrsnom poslovnom izvještaju. Znate, sredinom petnaestog stoljeæa, Drakulin otac, Vlad Drakula, stajao je Otomansko Carstvo velike kolièine novca. Taj je dužnosnik naruèio oklope i - kako se to kaže? - zakrivljene sablje za tri stotine vojnika koji æe èuvati granicu zapadnih Karpata, kako se mjesno stanovništvo ne bi pobunilo. Kupio im je i konje. Ovdje', dugaèkim prstom pokazao je prema dnu svitka, 'stoji da je Vlad Drakula velik trošak i - i da im zadaje užasne glavobolje, te ih je stajao više novca nego što je paša naumio utrošiti. Paši je strašno žao i ima dojam da je neuspješan, te želi mnogo sreæe i dug život Neusporedivome, u Alahovo ime.'Helen i ja samo smo se pogledali. Uèinilo mi se da sam u njezinim oèima ugledao barem dio strahopoštovanja koje sam i sam osjeæao. Taj je povijesni zakutak stvaran poput poda na kojem stojimo i222Elizabeth Kostovadrvenog stola na kojem pregledavamo dokumente. Ljudi kojima se to dogaðalo doista su živjeli, disali, osjeæali i mislili, a zatim umrli, baš kao i mi. Odvratio sam pogled, jer više nisam mogao gledati kako se na njezinu odluènom licu pojavljuju plamsaji emocija.Turgut je pospremio svitak i veæ vadio drugi zamotuljak, u kojem su se nalazila još dva svitka. 'Ovo je pismo vlaškoga paše u kojem sultanu Mehmedu obeæava da æe mu poslati sve dostupne dokumente o Zmajevu redu. A ovo je prikaz trgovanja iz 1461. na Dunavu, nedaleko od mjesta kojim je vladao Zmajev red. Jasno vam je da granice tog podruèja nisu bile èvrste i postojane - neprestance su se premještale. Na ovom su popisu svila, mirodije i konji koje paša želi razmijeniti za vunu od pastira iz svog podruèja.' I na sljedeæa dva svitka nalazili su se slièni popisi. Turgut je nakon toga otvorio jedan manji zamotuljak, a u njemu se na obiènom ravnom pergamentu nalazio crtež. 'Zemljovid', rekao je. Ja sanfveæ nesvjesno posegnuo za svojom torbom, u kojoj su se nalazili Rossijevi crteži i bilješke, no Helen je jedva primjetno odmahnula glavom. Odmah sam shvatio - Turguta još ne poznajemo toliko da mu povjerimo sve tajne. Barem zasada, dodao sam u sebi; naposljetku, èini se da je on nama omoguæio pristup svim svojim izvorima.'Dragi moji kolege, nikada nisam uspio shvatiti što prikazuje ovaj zemljovid', rekao je. U njegovu se glasu jasno èulo žaljenje zbog te èinjenice, dok je zamišljeno gladio brkove. Pomnije sam pogledao pergament i s velikim uzbuðenjem ugledao skladnu, iako izblijedjelu verziju prvog zemljovida koji je Rossi precrtao, dugaèke planinske lance, rijeku na sjeveru. 'Ne nalikuje ni na jedno podruèje koje sam prouèavao i nema naèina da utvrdite... kako se to kaže? Mjerilo, shvaæate?' Odložio je zemljovid u stranu. 'Ovdje imamo još jednu kartu, kako se èini, detaljniji prikaz podruèja s prvog zemljovida.' Znao sam da je upravo tako - sve sam to veæ vidio, tako da je uzbuðenje u meni samo raslo. 'Èini mi se da su to one planine koje se na prvoj karti vide na zapadu, zar ne?' Potom je uzdahnuo. 'No nema podrobnijih informacija, a i sami vidite da nema konkretnijih natpisa, osim nekoliko navoda iz Kur'ana i tog neobiènog mota - jednom sam sve pomno preveo - koji približno glasi: "Ovdje smješten je u zlu. Štioèe, otkopaj ga rijeèima.'"POVJESNIÈARKA223U silnoj zapanjenosti, veæ sam bio ispružio ruku da ga sprijeèim, no Turgut je rijeèi izgovorio prebrzo i preduhitrio me. 'Ne!' uskliknuo sam, no bilo je prekasno. Turgut me samo zaprepašteno pogledao. Helen je pogledavala èas njega, èas mene, dok se gospodin Erozan, koji je nešto radio na suprotnoj strani prostorije, okrenuo i takoðer se zagledao u mene. 'Isprièavam se', prošaptao sam. 'Samo sam se uzbudio zbog tih starih dokumenata. Tako su... zanimljivi.''Oh, drago mi je da vas zanimaju.' Turgut je, unatoè ozbiljnosti, gotovo blistao od sreæe. 'Te rijeèi doista zvuèe malèice neobièno. Èovjeka malo... ma, znate... kosnu.'


U tom trenutku u dvorani se zaèuo korak. Nervozno sam se osvrnuo, napola oèekujuæi samog Drakulu, kako god izgledao, no pojavio se tek nizak muškarac s bijelom kapicom i èupavom sijedom bradom. Gospodin Erozan otišao je do vrata i pozdravio ga, a mi smo se ponovno posvetili dokumentima. Turgut je iz kutije izvadio još jedan pergament. 'Ovo je posljednji dokument u kutiji', rekao je. 'Jednostavno nisam uspio proniknuti u njegov smisao. U katalog je uveden kao bibliografija Zmajeva reda.'Srce mi je poèelo neobuzdano udarati, a vidio sam da se i He-lenino lice zarumenjelo. 'Bibliografija?''Tako je, prijatelju moj.' Turgut je oprezno raširio papir na stolu. Izgledao je vrlo staro i krhko, a rijeèi su bile ispisane na grèkome, skladnim rukopisom. Gornji se dio savijao kao da je to nekoæ bio dio dužeg svitka, dok je donji rub oèito bio otrgnut. Nigdje nije bilo nikakvih ukrasa, samo profinjeno ispisane rijeèi u redovima. Uzdahnuo sam. Nikada nisam uèio grèki, iako sam sumnjao da bi mi bilo što osim potpunog vladanja tim jezikom pomoglo kod takvog dokumenta.Kao da je naslutio što me muèi, Turgut je iz svoje torbe izvadio bilježnicu. 'Tekst mi je preveo jedan struènjak za Bizant s našeg sveuèilišta. Fantastièno poznaje i jezik i dokumente. Rijeè je o popisu književnih djela, iako se mnoga od njih, barem koliko ja znam, ne spominju baš nigdje drugdje.' Otvorio je bilježnicu i zagladio jednu stranicu. Papir su prekrivale uredne bilješke na turskome. Ovaj put uzdahnula je Helen. Turgut se pljesne po èelu. 'Oh, beskrajno se isprièavam', rekao je. 'Prevest æu vam redom, može? "Herodot: Odnos prema ratnim zarobljenicima. Fezej: O razumu i muèenju.224Elizabeth KostovaOrigen: O naèelima. Euritmij stariji: Sudbina prokletih. Gubent iz Genta: Rasprava oprirodi. Sveti Toma Akvinski: Sizif." Kao što vidite, prilièno neobièan izbor, a neke su od tih knjiga vrlo, vrlo rijetke. Moj prijatelj, struènjak za Bizant, kaže, primjerice, da bi bilo pravo èudo kada bi se utvrdilo da se negdje oèuvala dosada nepoznata verzija rasprava koju je napisao jedan od prvih kršæanskih filozofa Origen - veæina njegovih djela uništena je jer su ga optužili za herezu.''Kakvu herezu?' Helen je sada pokazivala veliko zanimanje. 'Sigurna sam da sam o njemu negdje èitala.''Optužili su ga da je u svom radu ustvrdio kako kršæanska logika govori da æe èak i Sotona na kraju biti spašen i da æe uskrsnuti', objasni Turgut. 'Da nastavim s popisom?''Ako vam ne bi bilo teško,' rekao sam, 'možete li nam usput zapisivati naslove na engleskome?''Bit æe mi zadovoljstvo.' Turgut sjedne i uzme naffvpero.'Što kažeš?' upitao sam Helen. Njezino lice jasnije od bezbroj rijeèi govorilo je: Cijeli ovaj put prešli smo radi nesuvislog popisa knjiga? 'Znam da još nema smisla,' rekao sam joj tiho, 'ali prièekajmo da vidimo kamo æe nas odvesti.'A sada, prijatelji moji, dopustite da vam proèitam sljedeæih nekoliko naslova.' Turgut je i dalje veselo pisao. 'Gotovo svi imaju veze s muèenjem, ubojstvima ili neèim sliènim, svakako neugodnim, kao što æete i sami zakljuèiti. "Erazmo: Ubojièin usud. Henrik Kurcije: Kanibali. Giorgio Padovanski: Prokleti".''Uz djela nema i datuma?' upitao sam, nadvivši se nad dokumente.Turgut je uzdahnuo. 'Nema. I još nisam uspio pronaæi druga spominjanja nekih od tih djela, no od onih koja sam locirao, nijedno nije napisano nakon 1600.'A to je ipak nakon vremena kada je živio Vlad Drakula', primijeti Helen. Iznenaðeno sam je pogledao; meni to nije palo na pamet. Jednostavna, ali vrlo toèna primjedba koja zapravo zbunjuje.'Da, draga moja gospo", rekao je Turgut i podigao pogled prema njoj. T najsvježije od tih djela napisano je više od stotinu godina nakon njegove smrti, ali i nakon smrti sultana Mehmeda. Nažalost, nisam se uspio domoæi informacija o tome kako je ili kada ta biblio-POVJESNIÈARKA225grafija postala dijelom zbirke sultana Mehmeda. Vjerojatno ju je netko dodao poslije, možda dosta kasnije nakon dolaska zbirke u Istanbul.''Ali prije 1930. godine', rekao sam zamišljeno.Turgut me prostrijelio pogledom. 'Upravo je tada zbirka stavljena pod kljuè', rekao je. 'Zašto ste naveli upravo tu godinu, profesore?'Osjetio sam kako se rumenim, i zbog toga što sam previše rekao, toliko da se Helen veæ okrenula od mene, oèajna zbog moje gluposti, ali i zbog èinjenice da još nisam profesor. Još sam nekoliko trenutaka šutio; oduvijek sam mrzio lagati i trudim se, draga moja kæeri, izbjeæi laži kad god je to moguæe.Turgut me pomno promatrao, a ja sam s nelagodom osjetio da do tog trenutka zapravo i nisam uoèio silnu prodornost njegovih tamnih oèiju, okruženih srdaènim borama. Duboko sam udahnuo. Poslije æu to raspraviti s Helen. Cijelo


vrijeme vjerovao sam Turgutu, a on bi nam možda mogao pomoæi i više, pod uvjetom da ga upoznamo s još nekoliko èinjenica. Meðutim, da dobijem još malo na vremenu, pogledao sam popis naslova koje nam je preveo, a zatim i prijevod na turski iz kojeg je prevodio. Nisam ga mogao pogledati u oèi. Koliko mu toèno trebam odati? Iznesem li mu sve što znam o Rossijevim iskustvima u Istanbulu, hoæe li posumnjati u našu ozbiljnost i zdrav razum? I upravo zbog toga što sam neodluèno spustio pogled, uoèio sam nešto vrlo neobièno. Ruka mi je poletjela prema izvornome dokumentu na grèkome, bibliografiji Zmajeva reda. Sve na kraju ipak nije bilo napisano na grèkome. Jasno sam proèitao ime na dnu popisa: Bartolomeo Rossi. Iza imena nalazilo se nekoliko rijeèi na latinskome.'Bože presveti!' Moj je uzvik uzbunio korisnike u cijeloj knjižnici. To sam, dakako, uvidio kada je veæ bilo prekasno. Gospodin Erozan, koji je i dalje razgovarao s onim bradatim muškarcem, zaèuðeno nas je pogledao.Turgut se istog trena uzbunio, a Helen se brzo približila. 'Sto je bilo?' Turgut je ispružio ruku prema dokumentu. Ja sam i dalje nepomièno piljio; bez problema je utvrdio što gledam. I tada je skoèio na noge, ispustio nešto stoje nalikovalo na odraz moje vlastite226Elizabeth Kostovauzrujanosti, toliko jasan da mi je usred svih neobiènih okolnosti donio odreðenu dozu neobiène utjehe: 'Bože moj! Profesor Rossi!'Sve troje pogledali smo se u isti mah i još nekoliko trenutaka nitko nije rekao ni rijeèi. Napokon sam zaustio: 'Znate...' obratio sam se tiho Turgutu, 'znate to ime?'Turgut pogleda mene pa Helen. 'A vi?' upitao je.Barley se ljubazno smiješio. "Èini se da si bila umorna, jer inaèe ne bi tako èvrsto spavala. I ja sam umoran, veæ i od razmišljanja o tome u kakvoj si kaši. Sto bi ljudi rekli da im to isprièaš - mislim, netko drugi? Recimo, ova gospoða." Glavom je pokazao prema našoj usnuloj suputnici, koja nije izišla u Bruxellesu i koja je oèito namjeravala spavati do Pariza. "Ili neki policajac. Svi bi mislili isto: da si poludjela." Tada je uzdahnuo. "I doista namjeravaš sama otputovati na jug Francuske? Volio bih da mi kažeš koje ti je toèno odredište, umjesto da nagaðam, pa da mogu javiti gospoði Clay i tako ti na vrat navuæi najveæe moguæe nevolje."Sada sam se ja nasmiješila. O tome smo razgovarali veæ nekoliko puta."Užasno si tvrdoglava", reèe Barley. "Ni u snu nisam pomislio da bi jedna djevojèica mogla izazivati takve probleme - mislim na probleme koji bi me snašli kad bih se pojavio pred predstojnikom Jamesom, a u sluèaju da te ostavim negdje u Francuskoj, Bogu iza leða." Od tih rijeèi u oèi su mi zamalo navalile suze, no on ih je sam zaustavio veæ sekundu poslije: "Barem æemo imati vremena za objed dok èekamo iduæi vlak. Na Gare du Nordu imaju nezamislivo ukusne sendvièe, a ondje možemo iskoristiti moje franke." Toplinu oko srca osjetila sam zbog èinjenice da cijelo vrijeme govori u množini.20. glauaziæi, èak i iz suvremenog vlaka, u taj veliki hram putovanja, Gare du Nord, s divovskim i drevnim okvirom od željeza i stakla, u tu krinolinsku, svjetlom ispunjenu ljepotu, znaèi stupiti izravno u Pariz. Izišli smo iz vlaka s prtljagom u rukama i još nekoliko minuta samo tako stajali i upijali dojmove. To u najmanju ruku mogu reæi za sebe, iako sam ondje bila veæ mnogo puta, u prolasku na putovanjima s ocem. Kolodvor je odjekivao zvukovima koèenja vlakova, žamorom ljudskih glasova, koracima, zvižducima, klepetom golubljih krila, zveckanjem kovanica. Neki starac u crnoj beretki prošao je pokraj nas s mladom ženom pod rukom. Imala je prelijepo njegovanu crvenu kosu i ružièasti ruž, a ja sam na trenutak zamislila kako bi bilo s njom zamijeniti mjesto. Oh, da mi je samo tako izgledati, biti Parižanka, biti odrasla osoba i imati èizme visokih potpetica, prave grudi i pod ruku voditi elegantnog postarijeg umjetnika! A tada mi je sinulo da bi joj to mogao biti otac i zbog toga sam osjetila neizrecivu osamljenost.Okrenula sam se prema Barleyju, koji je, kako se èinilo, upijao mirise, a ne slike. "Bože, kako sam gladan", rekao je. "Kad smo veæ tu, pojedimo nešto pošteno." Pojurio je prema uglu kolodvora, kao da napamet zna sve lokale; zapravo se na kraju pokazalo da zna ne samo put nego i gorušicu i izbor tanko narezane šunke, pa smo ubrzo jeli dva velika sendvièa u bijelome papiru. Barley se nije potrudio èak ni sjesti na slobodnu klupu koju sam otkrila.I ja sam bila gladna, ali više od svega brinulo me pitanje: što sada? Izišli smo iz vlaka i Barley može otiæi do bilo koje govornice i veæ nekako nazvati gospoðu Clay ili predstojnika Jamesa, ili možda pravu vojsku žandara koji æe me s lisicama na rukama vratiti u Amsterdam.228Elizabeth KostovaZabrinuto sam ga pogledala, no lice mu je najveæim dijelom zakri-vao sendviè. Kada ga je spustio da popije malo gaziranog soka od naranèe, rekla sam: "Barley, zamolila bih te da mi uèiniš uslugu.""Što je sad opet?"


"Molim te, nemoj nikome telefonirati. Mislim, onako iskreno te molim, Barley, nemoj me odati. Bez obzira na sve, ja nastavljam prema jugu. Jasno ti je da se ne mogu vratiti kuæi a da ne saznam gdje mi je otac i što je s njim, zar ne?"On ozbiljno otpije gutljaj soka. "To mi je jasno.""Molim te, Barley.""Kakvo to imaš mišljenje o meni? ""Ne znam", rekla sam zbunjeno. "Nekako sam mislila da se ljutiš što sam pobjegla, pa i dalje smatraš da me moraš prijaviti.""Promisli malo bolje", reèe Barley. "Da sam ujstinu tako savjestan, veæ bih krenuo na put da stignem na sutrašnje predavanje - na poštenu porciju Jamesove jezikove juhe - i to odmah sada, a za sobom bih vukao i tebe. Umjesto toga, stojim tu s tobom, zbog kavalirstva - i znatiželje - i samo tako, bez oklijevanja, pratim damu na jug Francuske. Misliš da bih to propustio?""Ne znam", ponovila sam, ovaj put s više zahvalnosti."Bit æe najbolje da se raspitamo kad polazi prvi vlak za Perpi-gnan", reèe Barley i odluènim pokretom presavije papir."Kako si znao?" upitala sam zapanjeno."Ah, misliš da si tako zagonetna..." U Barleyjevu pogledu ponovno se odražavala blaga frustriranost. "Nisam li ti preveo cijeli onaj tekst o vampirima? A kamo bi išla ako ne u onaj samostan u Pirenejima? Misliš da ne poznajem zemljovid Francuske? Hajde, nemoj mi se sada mrštiti. Lice ti tako postaje manje privlaèno." Tako smo, naposljetku, do mjenjaènice došli držeæi se pod ruku.Kada je Turgut izgovorio Rossijevo ime, i to tim nepogrešivo prisnim tonom, iznenada mi se uèinilo da gubim tlo pod nogama, djeliæi boje i oblika odjednom su se raspršili i stvorili besmisleno složen prizor. Kao da sam dotada gledao dobro poznati film, a na ekranu se pojavio lik koji se u njemu još nikada nije pojavio te se bez pravog prijelaza i objašnjenja savršeno uklopio u radnju.POVJESNIÈARKA229'Poznajete profesora Rossija?' ponovio je Turgut jednakim tonom.Ja sam i dalje bio bez rijeèi, no Helen je, kako se èinilo, veæ donijela èvrstu odluku. 'Profesor Rossi je Paulov mentor na odsjeku za povijest pri našem sveuèilištu.''Ali, to je nevjerojatno', rekao je Turgut polako.'Znali ste za njega?' upitao sam.'Nisam ga osobno upoznao', odgovorio je Turgut. 'No za njega sam èuo na krajnje neobièan naèin. Molim vas... Èini mi se da vam moram isprièati tu prièu. Sjednite, kolege dragi.' Ljubazno nam je pokazao prema stolicama, unatoè neopisivoj zapanjenosti. Helen i ja bili smo poskoèili na noge, no sada smo se smjestili uz njega. 'Nešto je tu odviše neobièno...' Zašutio je, a zatim nastavio, kao da se morao prisiliti da nam objasni. 'Jednom davno, kad sam se tek zaljubio u ovu zbirku, od knjižnièara sam zatražio sve moguæe informacije o njoj. Rekao mi je da je, koliko se on sjeæa, još nitko nikada nije prouèavao, ali i da mu se èini daje njegov predak - hoæu reæi, knjižnièar kojeg je naslijedio - znao nešto o tome. I tako sam posjetio starog knjižnièara.''Još je živ?' upitao sam bez daha.'Oh, nikako, prijatelju moj. Zao mije. I u ono je vrijeme bio strašno star, a èini mi se daje umro godinu dana nakon našeg razgovora. No pamæenje gaje izvrsno služilo i rekao mije daje zbirku stavio pod kljuè jer gaje u vezi s njom muèio nekakav loš predosjeæaj. Rekao je kako je zbirku jednom pregledao neki profesor iz inozemstva i da se taj èovjek tada - kako se ono kaže? - silno uzrujao, gotovo poludio i iznenada istrèao iz zgrade. Stari knjižnièar rekao je daje nekoliko dana nakon toga, jednog dana sam sjedio u knjižnici i radio, te u jednom trenutku sluèajno podigao pogled i uvidio da te iste dokumente prouèava neki krupan muškarac. Znao je da nitko nije ulazio, a i ulazna su vrata bila zakljuèana, jer je bila veèer i knjižnica više nije bila otvorena za javnost. Nikako mu nije bilo jasno kako je onaj èovjek ušao. Uèinilo mu se da na kraju možda ipak nije zakljuèao vrata te da jednostavno nije èuo èovjekove korake na stubama, iako mu se to èinilo krajnje nevjerojatnim. A zatim mi je rekao', i Turgut se tada nagnuo naprijed i još stišao glas, 'rekao mije... kada je prišao muškarcu da ga upita što radi, taj je podigao pogled i - znate, ovaj... !z kuta usta iscurilo mu je nekoliko kapi krvi.'230Elizabeth KostovaOsjetio sam kako me obuzima val muènine, a Helen je uzdignula ramena kao da potiskuje drhtaj koji joj je zahvatio èitavo tijelo. 'Stari knjižnièar isprva mi nije htio prièati o tome. Èini mi se da se pribojavao da bih mogao pomisliti da je skrenuo. Rekao mi je da se od tog prizora zamalo onesvijestio, a kad je ponovno pogledao, onog muškarca više nije bilo. No dokumenti su i dalje bili razasuti po stolu. Sutradan je tako na sajmu antikviteta kupio ovu svetu kutiju i sve


spremio u nju. Otad ih je držao pod kljuèem i rekao da ih za njegova vijeka u knjižnici više nitko nikada nije dirao. I više nikada nije vidio onog neobiènog muškarca.''A što je bilo s Rossijem?' upitao sam.'Znate... ja sam bio odluèio istražiti sve, pa i najmanje tragove u toj prièi, stoga sam tražio da mi kaže kako se zvao onaj stranac. Meðutim, sjeæao se samo jedne èinjenice: uèinilo mu se da je bio Talijan. Rekao mi je i da pogledam registar posjetitelja za 1930. godinu, a ovaj moj prijatelj to mi je i omoguæio. U*z malo truda, pronašao sam ime profesora Rossija i utvrdio da je ovamo došao iz Engleske, iz Oxforda. I stoga sam mu pisao na Oxford.''Je li odgovorio?' Helen ga je promatrala prodorno, gotovo lju-tito.'Jest, ali više nije bio u Oxfordu. Prešao je na jedno amerièko sveuèilište - vaše sveuèilište, iako to nisam povezao kada smo se upoznali - i pismo je do njega došlo onamo, s velikim zakašnjenjem. Tada mije otpisao. U pismu je naveo kako sa žaljenjem mora ustvrditi da nema pojma o arhivu koji sam spomenuo i da mi ne može pomoæi. Pismo æu vam pokazati kod sebe u stanu, kada doðete na veèeru. Dobio sam ga neposredno uoèi izbijanja rata.''To je vrlo neobièno', promumljao sam. 'Jednostavno ne razumijem...''Ni to nije najneobiènije...' rekao je Turgut gorljivim tonom. Zatim se okrenuo prema onom pergamentu na stolu, prema bibliografiji, i prstom pri dnu pronašao Rossijevo ime. Kada sam pogledao onamo, ponovno sam uoèio one rijeèi iza imena. Bio sam siguran da su na latinskom, iako latinskim nikada nisam ovladao osobito dobro, a posljednji put s njim sam se susretao još tijekom prve dvije godine studija.'Što piše? Razumijete latinski?'Na moje veliko olakšanje, Turgut je kimnuo. 'Piše: "Bartolomeo Rossi: 'Pojava - Duh - u Amfori.'"POVJESNIÈARKA231Misli su mi se poèele neobuzdano kovitlati. 'Ali znam taj izraz. Èini mi se... èini mi se da je to naslov èlanka na kojem radi cijelo proljeæe.' Tada sam zašutio. 'Da, na tome je radio. Pokazao mi gaje prije otprilike mjesec dana. Radi se o grèkoj tragediji i predmetima koji su se u grèkim kazalištima katkada koristili kao rekviziti.' Helen me pozorno promatrala. 'To je... Uvjeren sam daje na tome radio.''Užasno, užasno neobièno', rekao je Turgut, a u njegovu glasu sada sam zaèuo i notu straha, 'užasno je neobièno to što sam ovaj popis pogledao nebrojeno puta i još nisam vidio tu natuknicu. Netko je dodao Rossijevo ime.'Pogledao sam ga s krajnjom nevjericom u oèima. 'Pronaðite poèinitelja', rekao sam bez daha. 'Moramo otkriti tko se poigravao dokumentima. Kada ste posljednji put bili ovdje?''Prije približno tri tjedna', odgovorio je Turgut sumorno. 'Prièekajte, molim, prvo æu pitati gospodina Erozana. Ne mièite se.' No èim je ustao, brižni ga je knjižnièar primijetio i krenuo mu u susret. Brzo su razmijenili tek nekoliko rijeèi.'Sto kaže?' upitao sam.'Zašto mi to nije ranije rekao?' rekao je Turgut zdvojno. 'Juèer je došao neki muškarac koji je pregledao sadržaj kutije.' Postavio je još nekoliko pitanja prijatelju, a gospodin Erozan pokazao je rukom prema vratima. 'Bio je to onaj èovjek', rekao je Turgut, takoðer pokazujuæi rukom. 'Kaže daje to bio onaj muškarac koji je maloèas ušao u dvoranu i s kojim je razgovarao.'Svi smo se preneraženo okrenuli, a knjižnièar je ponovno pokazao prema vratima, no veæ je bilo prekasno. Èovjeèuljka s bijelom kapicom i sijedom bradom više nije bilo.Barley je prekopavao po novèaniku. "No, da, morat æemo promijeniti sve što imam", rekao je neraspoloženo. "Imam novac koji mije dao predstojnik James i još nekoliko funta od svog džeparca.""I ja sam uzela nešto novca", rekla sam. "Mislim, iz Amsterdama. Platit æu karte do juga, a mislim da mogu pokriti i naše jelo i smještaj, barem u sljedeæih nekoliko dana." U sebi sam se pitala hoæu li zapravo moæi platiti sve što bude potrebno za zadovoljavanje Barleyjeva teka. Neobièno je da netko toliko mršav može toliko jesti. I ja sam još bila mršava, ali nisam mogla zamisliti da bih takvom brzinom mogla pojesti dva sendvièa. Èinilo mi se da me ti problemi232Elizabeth Kostovas novcem podsvjesno muèe više od svega, sve dok se nismo našli na samome šalteru, odakle nas je gledala mlada žena u tamnoplavom sakou. Barley je s njom razmijenio nekoliko rijeèi o teèaju, a ona je nakon nekoliko trenutaka podigla slušalicu i okrenula se, te nešto rekla. "Zašto to radi?" upitala sam nervozno.On me iznenaðeno pogledao. "Zbog neèega mora provjeriti teèaj", odgovorio je Barley. "Ne znam. A što si ti pomislila?"Nisam mu znala objasniti. Možda su me zarazila oèeva pisma, no sve mi je sada izgledalo sumnjivo. Kao da nas prate nevidljive oèi.


Turgut, koji je, èini se, bio prisebniji od mene, pojurio je prema vratima i nestao u malenom predvorju. Vratio se veæ nekoliko trenutaka kasnije, odmahujuæi glavom. 'Nema ga', objavio je obeshrabreno. 'Ni na ulici mu nisam vidio traga. Izgubio se u gužvi.'Èinilo se da se gospodin Erozan isprièava, a Turgtit je još nekoliko trenutaka proveo u razgovoru s prijateljem. Potom se ponovno obratio nama. 'Imate li razloga smatrati da vas je netko pratio na putu u Tursku?''Pratio?' Za to je bilo više nego uvjerljivih razloga, no nisam imao èak ni predodžbu o tome tko bi nas to mogao pratiti.Turgut me prodorno pogledao, a ja sam se prisjetio kako je dan prije do nas u restoranu došla ona Ciganka. 'Moj prijatelj knjižnièar kaže da su onog muškarca zanimali dokumenti koje smo mi prouèavali, pa se razljutio uvidjevši da ih netko veæ koristi. Kaže da je govorio turski, ali sa stranim naglaskom i smatra da je iz neke druge zemlje. Zato pitam je li vas netko slijedio u Tursku. Dragi moji kolege, iziðimo odavde, ali budimo oprezni. Prijatelju sam rekao da dobro èuva dokumente i zabilježi tko ih je došao pogledati, bilo onaj èovjek, bilo netko drugi. Ako se vrati, pokušat æe pobliže doznati o kome je rijeè. Možda æe se brže vratiti ako mi prije napustimo zgradu.'Ali zemljovidi!' Silno me zabrinjavala moguænost da dragocjene dokumente ostavimo u toj kutiji. Osim toga, što smo doznali? Nismo èak ni poèeli rješavati zagonetku triju zemljovida, èak ni dok smo stajali i na stolu u knjižnici gledali koliko su èudesno stvarni.Turgut se ponovno obratio gospodinu Erozanu. Obojica su se nasmiješila, kao da su se savršeno razumjela. 'Bez brige, profesore', rekao mije Turgut. 'Svojeruèno sam prepisao i precrtao sve te dokumente, i UPOVJESNIÈARKA233su prijepisi na sigurnome, u mome stanu. Osim toga, moj prijatelj neæe dopustiti da se originalima dogodi nešto neželjeno. Vjerujte mi.'Htio sam mu vjerovati svim srcem. Helen je pomno gledala obojicu novih poznanika, a ja sam se pitao što misli o cijeloj situaciji. 'U redu', rekao sam.'Doðite, prijatelji moj.' Turgut je poèeo spremati dokumente u kutiju, polagano i oprezno kako to ne bih bio u stanju ni ja. 'Èini mi se da nasamo moramo porazgovarati o mnogo toga. Odvest æu vas u svoj stan, pa æemo ondje razgovarati. Ondje vam mogu pokazati i ostale materijale koje sam prikupio o ovoj temi. Nemojmo ništa spominjati na ulici. Iziæi æemo koliko je moguæe uoèljivije i', tada je glavom pokazao prema knjižnièaru, 'u rovu æemo ostaviti najboljeg generala.' Svi smo se rukovali s gospodinom Erozanom, a on je potom pomno zakljuèao kutiju i odnio je, s njom nestajuæi meðu policama u stražnjem dijelu prostorije. Gledao sam ga sve dok se nije posve izgubio, a zatim sam nehotice glasno uzdahnuo. Nisam se mogao osloboditi dojma da je Rossijeva sudbina još skrivena u toj kutiji - gotovo kao da je, saèuvaj Bože, sam Rossi nekako ondje pokopan - a da ga mi nismo uspjeli spasiti.Nakon toga izišli smo iz zgrade, još nekoliko minuta teatralno stajali na stubama pred ulazom, pretvarajuæi se da razgovaramo. Živci su mi titrali, a Helen je bila blijeda, no Turgut je bio pribran. 'Ako se mota u blizini,' rekao je tiho, 'ta æe mala zmija znati da odlazimo.' Ponudio je ruku Helen, a ona ju je prihvatila voljnije nego što sam oèekivao. Tako smo zajedno krenuli prenapuèenim ulicama. Bilo je vrijeme objeda i posvuda se osjeæao miris peèenog mesa i svježeg kruha, miješao se s vlažnim mirisom, možda dima od ugljena ili dizelskog goriva, mirisom kojeg se i danas neki put sjetim bez ikakva upozorenja, mirisa koji meni predstavlja sam rub Istoka. Sto god se dalje dogaðalo, razmišljao sam, pred nama æe se pojaviti nova zagonetka, buduæi da je cijeli ovaj grad - pritom sam gledao oko sebe, promatrao mase turskih lica, vitke minarete na obzoru u svakoj ulici, drevne kupole meðu smokvinim stablima, prodavaonice prepune misteriozne robe - velika zagonetka. Tada me duboko u srce pogodila i najveæa od svih zagonetki, tako da sam osjetio fizièku bol: Gdje je Rossi? Je li ovdje, u ovom gradu, ili negdje daleko? Živ ili mrtav, ili nešto izmeðu?t30. glaua16.02 Barley i ja ušli smo u ekspresni vlak za Perpignan. Barley se s torbom uspeo strmim stubama i pružio mi ruku da mu se lakše pridružim. U vlaku je bilo vrlo malo putnika, a kupe koji smo pronašli ostao je prazan frnakon što je kompozicija krenula. Poèela sam osjeæati umor; da sam kod kuæe, gospoða Clay sada bi mi za kuhinjski stol donijela èašu mlijeka i krišku žute torte. Na trenutak mi se uèinilo da mi gotovo nedostaju njezini naporni obredi. Barley je sjeo uz mene, iako je imao još èetiri slobodna sjedala, a ja sam uvukla dlan pod njegovu ruku u puloveru. "Trebao bih uèiti", rekao je, ali ipak nije odmah otvorio knjige; pogled je bio neodoljivo privlaèan dok smo ubrzavali na izlasku iz grada. Sjetila sam se koliko sam puta u tom gradu bila s ocem - kako smo se uspinjali na Montmartre, promatrali potištenu devu u menažeriji Zoološkog vrta. Sada mi je izgledao kao grad koji još nisam vidjela.Dok sam gledala kako Barley nijemo, ali ipak pomièuæi usne, èita Miltona, osjetila sam kako me obuzima san, a kada je rekao da namjerava otiæi u restoran na èaj, samo sam sneno odmahnula glavom. "Gotova si", rekao mi je i


nasmiješio se. "Ostani ovdje i spavaj, a ja æu uzeti knjigu. Kada ogladniš, uvijek možemo onamo otiæi na veèeru."Oèi su mi se sklopile još dok je izlazio iz vagona, a kada sam ih ponovno otvorila, uvidjela sam da na praznome sjedalu ležim sklupèana poput malog djeteta, dugaèke pamuène suknje navuèene preko gležnjeva. Netko mi je sjedio nasuprot i èitao novine, no taj netko nije bio Barley. Brzo sam se uspravila. Muškarac je èitao LePOVJESNIÈARKA235Monde, èiji su veliki listovi zaklanjali gotovo sve - nisam mu vidjela ni lice ni gornji dio tijela. Na sjedalu do njega stajala je crna kožna torba.U djeliæu sekunde pomislila sam da bi to možda mogao biti moj otac i istog trenutka preplavio me val zahvalnosti i smetenosti. Potom sam uoèila muškarèeve cipele, takoðer od crne kože i vrlo sjajne, s elegantnim rupièastim uzorkom na prednjem dijelu i kožnim vezicama koje su na završetku imale rese. Muškarac je bio prekrižio noge, a na njima je imao besprijekorne crne hlaèe i skupe crne svilene èarape. To nisu oèeve cipele; štoviše, nešto s tim cipelama nije u redu, ili sa stopalima, iako mi nikako nije bilo jasno što me navelo na takav dojam. Nekako mi se èinilo da nepoznati muškarac baš i nije trebao uæi dok sam spavala - to je takoðer bilo nekako neugodno i nadala sam se da nije gledao kako spavam. U toj sam se nelagodi poèela pitati bih li mogla ustati i otvoriti vrata kupea a da me ne primijeti. A tada sam uoèila da je, dok sam spavala, navukao zastore na pregradu koja nas dijeli od hodnika. Tako nas nije mogao vidjeti nitko od prolaznika. Ili ih je Barley navukao prije nego stoje otišao, kako bih mirnije spavala?Kriomice sam pogledala na ruèni sat. Bilo je gotovo pet. Uz prozor su promicali predivni brežuljkasti krajolici; primicali smo se jugu. Muškarac zakriven novinama sjedio je tako nepomièno da sam i nehotice zadrhtala. Nakon nekoliko trenutaka uvidjela sam što me to plaši. Bila sam budna veæ nekoliko beskrajnih minuta, no on cijelo to vrijeme, iako sam pomno gledala i osluškivala, nijednom nije okrenuo stranicu novina.Turgutov stan nalazio se na drugome kraju Istanbula, uz Mramorno more, pa smo se onamo zaputili trajektom iz vrlo prometne luke Eminonii. Helen je stajala uz ogradu, zagledana u galebove koji su nas pratili, zagledana u fantastiène obrise staroga grada. Ja sam stao uz nju, a Turgut nam je poèeo pokazivati važne tornjeve i kupole, gromkim glasom nadjaèavajuæi grmljavinu motora. Kada smo se iskrcali, uvidjeli smo da još nismo vidjeli tako moderan dio grada, no to moderno u njegovoj je èetvrti znaèilo "devetnaesto stoljeæe". Dok smo prolazili sve mirnijim ulicama, udaljavajuæi se od pristaništa, ugledao sam drugi Istanbul, grad koji mi je bio posve nov:236Elizabeth Kostovadostojanstveno, raskošno drveæe spuštenih grana, lijepe kuæe od kamena i drva, stambene zgrade kao u kakvoj pariškoj èetvrti, uredni ploènici, lonci s cvijeæem, bogato ukrašenih zidnih vijenaca. Tek tu i tamo iznenada se pojavljivalo drevno islamsko carstvo, u obliku ruševnog luka ili osamljene džamije, turske kuæe s izboèenim katom. No u Turgutovu ulicu Zapad se bio uvukao skladno i temeljito. Poslije sam sliènu pojavu vidio i u drugim gradovima - Pragu i Sofiji, Budimpešti i Moskvi, Beogradu i Bejrutu. Ta posuðena elegancija preuzimala se diljem Istoka.'Molim uðite.' Turgut se zaustavio ispred niza starih kuæa, poveo nas do ulaza i pogledao svoj poštanski sanduèiæ - bio je prazan - na kojem je pisalo Profesor Bora. Otvorivši vrata, maknuo se u stranu. 'Molim vas, dobro došli u moj stan, u kojem je sve vaše. Žao mi je što mi nema supruge... radi u jaslicama.' «.Tako smo se našli u predsoblju ulaštenog drvenog poda i zidova, gdje smo se poveli za Turgutom i skinuli cipele te navukli vezene papuèe koje nam je dao. Nakon toga uveo nas je u dnevnu sobu, gdje je Helen prigušenim zvukom iskazala divljenje, a ja sam, iako nehotice, reagirao na identièan naèin. Sobu je ispunjavalo ugodno zelenkasto svjetlo, pomiješano s blagim primjesama ružièaste i žute boje. Nakon nekoliko trenutaka uvidio sam da je rijeè o sunèanu svjetlu koje prodire kroz raznoliko drveæe s druge strane dvaju velikih prozora pokrivenih zavjesama od stare bijele èipke. Pokuæstvo je bilo izvanredno, vrlo nisko, izrezbareno od tamnog drva i pokriveno raskošnim tkaninama. Preko tri zida protezala se klupa s hrpama jastuka prekrivenih èipkom. Iznad njih, bijele su zidove najveæim dijelom pokrivale reprodukcije i slike Istanbula. Bio je tu još i portret nekog starca s fesom, te nekog mlaðeg muškarca u crnome odijelu, zatim uokvireni pergament ispisan skladnom arapskom kaligrafrjom. U sobi je bilo i izblijedjelih sepijastih fotografija grada te ormariæa s mnogo mjedenih servisa za kavu. Kutovi su bili prepuni šarolikih vaza prepunih ruža. Na podu su se nalazili debeli i mekani sagovi grimizne, ružièaste i blage zelene boje. U samome središtu prostorije stajao je veliki okrugli pladanj na nogama. Tako prazan i ulašten, izgledao je kao da samo èeka iduæi obrok.POVJESNIÈARKA237'Prelijepo je', rekla je Helen, obraæajuæi se našem domaæinu, a ja sam se prisjetio koliko je zgodna i dražesna kada joj iskrenost omekša tvrde linije oko usta i oèiju. 'Kao u Arapskim noæima.'


Turgut se nasmijao i velikom rukom samo odmahnuo na njezinu pohvalu, no bilo je oèito da mu je drago. 'To vam je sve uredila moja žena', rekao je. 'Obožava stare umjetnine i rukotvorine, a od obitelji je naslijedila mnogo lijepih predmeta. Moguæe je da ovdje imamo èak i pokoju sitnicu iz doba vladavine sultana Mehmeda.' U tom mi se trenutku nasmiješio. 'Ne kuham tako dobru kavu kao ona - tako barem ona kaže - ali dat æu sve od sebe.' Smjestio nas je na niska sjedala, jedno do drugog, a ja sam zadovoljno razmišljao o tolikim starim predmetima, simbolima lagodnog života: jastuci, divan i - naposljetku - otoman.Pokazalo se da je Turgut uložio trud u pravi mali objed, koji je donio iz malene kuhinje na suprotnoj strani predvorja, odbijajuæi naše iskrene ponude da mu pomognemo. Nikako nisam uspijevao shvatiti kako je uspio tako brzo prirediti pravi obrok - bit æe da ga je ipak èekao spreman u kuhinji. Na malim je pladnjevima donosio umake i salate, zatim zdjelicu s dinjom, varivo od mesa i povræa, ražnjiæe od piletine, te nezaobilaznu mješavinu krastavaca i jogurta, kavu i pravo brdo slastica uvaljanih u bademe i med. Jeli smo s tekom, a Turgut nas je i dalje nudio, sve dok nismo poèeli stenjati od sitosti. 'Znate,' rekao je, 'ne smijem dopustiti da mi supruga pomisli da vas izgladnjujem.' Nakon svega popili smo po èašu vode uz nešto bijelo i slatko što se nalazilo na tanjuriæu uz èašu. 'Halva od ruža', rekla je Helen i kušala. 'Vrlo ukusno. Toga ima i u Rumunjskoj.' Dio bijele smjese ubacila je u èašu i popila, a ja sam slijedio njezin primjer. Nisam toèno znao kako æe voda poslije djelovati na moju probavu, no nije bio trenutak za takva razmišljanja.Kada nam se veæ èinilo da æemo se doista raspuknuti, naslonili smo se na niske divane - sada mi je jasna njihova svrha: služe za oporavak nakon obilnog obroka - a Turgut nas je zadovoljno pogledao. 'Sigurno ste dovoljno jeli?' Helen i ja nasmijali smo se i još malo stenjali, no Turgut nam je i unatoè tome još jedanput napunio èaše i šalice za kavu. 'Izvrsno. A sada možemo razgovarati o stvarima koje još nismo stigli spomenuti. Najprije, ne mogu vjerovati da i vi znate profesora Rossija, no još mi nije jasna ni toèna veza. On vam238Elizabeth Kostovaje mentor, mladiæu?' Sjeo je na otoman te se željno nagnuo prema nama.Naèas sam pogledao Helen, a ona je jedva primjetno kimnula. Pitao sam se je li ona slastica nekako ublažila njezinu sumnjièavost. 'Profesore Bora, sa žaljenjem moram priznati da sve dosada nismo bili potpuno iskreni prema vama', priznao sam. 'Ali znate, ovamo smo došli po neobiènoj zadaæi i jednostavno nismo znali kome možemo vjerovati, a kome ne.''To mi je razumljivo.' On se nasmiješio. 'Možda i ne uviðate koliko ste mudri.'Na te sam rijeèi zastao, no Helen je ponovno kimnula, pa sam nastavio. 'Profesor Rossi i nas silno zanima, ne samo zato što je moj mentor, nego i zbog odreðenih informacija koje nam... koje mije prenio... kao i zbog toga što je... pa, eto, nestao.'Turgut me prodorno pogledao: 'Nestao, prijatelja moj?''Da.' Isprva podosta nesigurno, isprièao sam mu kako sam povezan s Rossijem, kako sam s njime radio na svojoj disertaciji, te kako sam za stolom u knjižnici naišao na neobiènu knjigu. Kada sam je poèeo opisivati, Turgut je ustao i sklopio ruke, ali nije ništa rekao, samo me stao još pozornije slušati. Isprièao sam kako sam knjigu donio Rossiju, te što mi je on isprièao o susretu sa svojom knjigom. Tri knjige, pomislio sam, hvatajuæi dah. Znamo za tri takve neobiène knjige. Tri - taj magièni broj. No u kakvom su toèno meðusobnom odnosu? Jer veza meðu njima mora postojati. Iznio sam sve što mi je Rossi rekao o istraživanjima koja je proveo u Istanbulu - Turgut je pritom odmahivao glavom, kao da je beskonaèno zbunjen - i kako je u arhivu utvrdio da se obris zmaja poklapa s obrisom onih starih zemljovida.Isprièao sam kako je Rossi nestao i kako sam na prozoru njegova ureda te veèeri vidio onu grotesknu sjenu, te kako sam ga samostalno poèeo tražiti, isprva tek napola vjerujuæi u njegovu prièu. Tada sam ponovno predahnuo, ovaj put da vidim što æe reæi Helen, jer nisam htio bez njezina dopuštenja otkriti njezinu prošlost. Ona se promeškoljila i nijemo me pogledala iz dubina divana, a zatim je, na moje veliko iznenaðenje, sama nastavila prièu, te Turgutu prenijela sve što je veæ isprièala meni, onim tihim, katkada oporim glasom-Spomenula je okolnosti roðenja, osobnu osvetu usmjerenu protivPOVJESNIÈARKA239Rossija, intenzivno istraživanje Drakuline povijesti, te namjeru da njegovu legendu jednom potraži i upravo u ovome gradu. Turgutove obrve uzdignule su se gotovo do ruba kose premazane pomadom. Na njegovu licu jasno se odražavalo divljenje - plod njezinih rijeèi, duboke i krajnje jasne artikuliranosti njezinih rijeèi, oèito velièanstvenog uma, a možda i tog rumenila na njezinim obrazima, iznad svijetloplavog ovratnika. Tako mi se barem uèinilo... Bilo kako bilo, tada sam prvi put otkako smo se upoznali, prema Turgutu osjetio nešto jedva primjetno, ali ipak nešto što se moglo nazvati neprijateljskim osjeæajima.


Nakon što je Helen dovršila prièu, još smo nekoliko trenutaka sjedili u tišini. Zeleno svjetlo koje je prodiralo u prelijepu sobu, oko nas se nekako zatamnilo, a mene je obuzeo još izraženiji osjeæaj nestvarnosti. Prvi je progovorio Turgut. 'Vaša su iskustva iznimna i zahvalan sam što ste mi ih prenijeli. I žao mi je zbog vaše tužne obiteljske prièe, gospoðice Rossi. I dalje mije žao što ne znam zašto mije profesor Rossi morao napisati da nije ni èuo za tu našu zbirku. Èini mi se da je lagao, zar ne? Ali to je užasno, nestanak takvog znanstvenika... Profesora Rossija netko je zbog neèega kaznio... ili upravo sada trpi kaznu, sada dok mi ovdje razgovaramo.'Ono omamljeno raspoloženje istog se trena raspršilo, kao da mi je hladan vjetar prohujao glavom. Ali kako možete biti uvjereni u tako nešto? I, ako je to toèno, kako da ga, za ime svijeta, pronaðemo?''Kao i vi, i ja sam racionalist,' rekao je Turgut tiho, 'ali instinktivno vjerujem u to što vam je profesor Rossi rekao one veèeri. I imamo dokaze u onome što mi je isprièao nekadašnji knjižnièar u onom arhivu - da je istraživaè iz strane zemlje pobjegao od straha - kao i u èinjenici da sam ja na popisu posjetitelja pronašao ime profesora Rossija. A da i ne govorim o pojavi onog èudovišta s krvavim ustima...' U tom je trenutku zašutio. A sada tu imamo još i tu užasnu anomaliju, njegovo ime - i naziv njegova èlanka - koje je netko nekako pridodao bibliografiji u arhivu. To me beskonaèno zbunjuje! Ispravno ste postupili, dragi kolege, što ste doputovali u Istanbul. Ako je profesor Rossi ovdje, pronaæi æemo ga. I sam se veæ dugo pitam bi li se Drakulin grob nekako mogao nalaziti upravo ovdje. Èini mi se da, ako je netko uistinu nedavno dodao Rossijevo240Elizabeth Kostovaime u onu bibliografiju, postoje dobri izgledi daje i sam Rossi negdje u blizini. A vi smatrate da je Rossi na mjestu Drakulina pokopa. Potpuno æu se posvetiti tome da vam pomognem u rješavanju tog pitanja. Glede toga osjeæam odreðenu... odgovornost prema vama.''Sada ja imam jedno pitanje za vas.' Helen pogleda i njega i mene. 'Profesore Bora, kako ste se sinoæ našli u našem restoranu? Èini mi se da onamo ipak niste mogli doæi pukim sluèajem i to upravo kada smo doputovali u Istanbul u potrazi za arhivom koji vas veæ toliko dugo zanima.'Turgut je u meðuvremenu ustao, a sada je s jednog stoliæa uzeo malenu mjedenu kutiju i otvorio je, nudeæi nam cigarete. Ja sam odbio, no Helen je prihvatila i dopustila Turgutu da je pripali. I on je zapalio te ponovno sjeo. Njih dvoje još su se nekoliko trenutaka pogledavali, a ja sam imao dojam da su me na profinjen naèin nekako iskljuèili. Duhan je imao blag i ugodan miris i bilo j» oèito da nije rijeè o obiènim cigaretama; pitao sam se je li to onaj turski luksuz koji je na takvome glasu u Sjedinjenim Državama. Turgut je polagano ispustio dim, a Helen je odbacila papuèe i privukla noge pod tijelo, kao da je naviknuta na sjedenje na istoènjaèkim jastucima. Bila je to strana njezine liènosti koju dotad nisam upoznao, taj opušteni sklad i dražest zaèarane gostoljubivošæu.Turgut je na kraju rekao: 'Kako sam došao do vas u restoranu? To sam se veæ više puta pitao, jer ni ja nemam odgovor na to pitanje. Ali iskreno vam mogu reæi, prijatelji moji, da, kada sam sjeo u vašu blizinu, nisam znao tko ste ni što radite u Istanbulu. Zapravo èesto odlazim onamo, jer mi je to najdraži restoran u staroj èetvrti, pa se onamo neki put odšeæem i izmeðu predavanja. Tog sam dana došao gotovo bez razmišljanja, a kada sam uvidio da unutra nema nikoga osim dvoje stranaca, osjetio sam se osamljenim i nije mi se sjedilo samome u kutu. Moja supruga kaže da sam beznadan sluèaj kada je rijeè o potrebi za sklapanjem prijateljstava.'Nasmiješio se i otresao pepeo u mjedenu pliticu koju je zatim gurnuo prema Helen. 'No to i nije tako loša navika, zar ne? Bilo kako bilo, kada sam uvidio da se zanimate za moj arhiv, iznenadio sam se i to me èak nekako dirnulo, a sada kada znam i vašu više nego fantastiènu prièu, èini mi se da je moja uloga nekako vam pomoæi. Naposljetku, zašto ste vi došli u moj najdraži restoran? Zašto samPOVJESNIÈARKA241ja onamo otišao s knjigom na veèeru? Vaše su mi sumnje jasne, gospo, ali nemam odgovora. Mogu reæi samo da mi ta podudarnost nekako ulijeva nadu. "Na zemlji i na nebesima ima više stvari, moj Horacije...'" Zamišljeno je pogledao i nju i mene, iskrena i otvorena izraza lica, te s podosta tuge.Helen je prema mutnom sunèanu svjetlu otpuhnula pravi oblak turskoga dima. 'U redu', rekla je. 'Onda æemo se nadati. Ali što æemo sad s tom nadom? Vidjeli smo originalne zemljovide i vidjeli smo bibliografiju Zmajeva reda, koju je Paul toliko htio pogledati. No, što nam sve to znaèi?''Poðite sa mnom', rekao je Turgut neoèekivano. Ustao je i u tom trenutku raspršili su se i posljednji tragovi poslijepodnevne omamljenosti. Helen je ugasila cigaretu i takoðer ustala, rukavom me okrznuvši po dlanu. Pošao sam za njima. 'Molim vas da na trenutak doðete u moju radnu sobu.' Turgut je otvorio vrata meðu naborima drevne vune i svile i uljudno stao u stranu.31. jlaua


Sjedila sam posve mirno, praktièki nepomièno, zagledana u novine u rukama muškarca koji mije sjedio nasuprot. Èinilo mi se da bih se trebala barem malo pokrenuti, držati se prirodno, jer æu inaèe doista privuæi njegovu pozornost, no oreje takoðer bio toliko krajnje nepomièan da sam veæ poèela zamišljati kako nisam èula ni da diše. Zbog toga sam i ja teško dolazila do daha. Nakon nekoliko trenutaka ostvario mi se najstrašniji strah: progovorio je i ne spustivši novine. Glas mu je bio jednako zagonetan kao cipele i savršeno skrojene hlaèe. Obratio mi se na engleskom, ali s naglaskom kojem nisam znala odrediti podrijetlo, iako je u njemu bilo francuskih prizvuka - ili sam to pomiješala s naslovima koji su mi lebdjeli pred oèima, na naslovnici i posljednjoj stranici Le Mondea, miješajuæi se i muteæi pod mojim izbezumljenim pogledom? Užasne stvari dogaðaju se u Kambodži i Alžiru, na mjestima za koja nisam ni èula, a moj se francuski u posljednjih godinu dana i previše poboljšao. No taj je èovjek progovorio s druge strane papira, ne pomaknuvši novine ni za milimetar. Dok sam slušala, osjetila sam kako mi kožu obuzimaju ledeni trnci, jer nisam mogla vjerovati da doista èujem te rijeèi. Glas je bio tih i profinjen. Postavio je samo jedno pitanje: "Gdje ti je otac, draga moja?"Kao ošinuta gromom poletjela sam prema vratima; èula sam kako su iza mene novine pale na pod, no bila sam se posve koncentrirala na zasun. Vrata nisu bila zakljuèana. Uspjela sam ih otvoriti u trenutku transcendentnog straha. Izišla sam i ne osvrnuvši se i otrèala u smjeru vagona-restorana. U usputnim je kupeima, nasreæu, bilo još ljudi. Zastori su bili razmaknuti, ljudi su pokraj sebe imali knjige,POVJESNIÈARKA243novine i košare za piknik i svi su me znatiželjno pogledavali dok sam jurila pokraj njih. Nisam se mogla prisiliti ni na to da zastanem i osluhnem èuju li se iza mene koraci. Tada sam se sjetila da sam u kupeu, na polici iznad sjedala, ostavila naše torbe. Hoæe li ih uzeti? Pretražiti? Torbica mi je bila prebaèena preko ruke. S njom sam tako i zaspala, buduæi da je na javnim mjestima uvijek imam prebaèenu preko podlaktice.Barley je sjedio na suprotnome kraju restorana, uz otvorenu knjigu na širokom stolu. Bio je naruèio èaj i još nekoliko stvari i trebalo mu je još nekoliko trenutaka da podigne glavu iz svog malog carstva i primijeti me. Bit æe da sam izgledala potpuno izbezumljeno, jer me istog trenutka povukao u separe. "Sto se dogodilo?"Naslonila sam lice na njegov vrat, dajuæi sve od sebe da ne zaplaèem. "Probudila sam se i u kupeu ugledala nekog muškarca. Èitao je novine i nisam mu vidjela lice."Barley uvuèe ruku u moju kosu. "Muškarca s novinama? Zašto te to toliko uzrujalo?""Nije mi dopustio da mu vidim lice", prošaptala sam, osvræuæi se prema ulazu u restoran. Ondje nije bilo nikoga, a kamoli èovjeka u tamnome odijelu koji traži mene. "Ali obratio mi se... Iza novina.""I?" Èinilo se daje Barley upravo utvrdio da mu se sviðaju moje kovrèe."Upitao je gdje mi je otac.""Molim?" Barley se naglo uspravi. "Sigurna si?""Da, na engleskome." I ja sam se uspravila. "Otrèala sam ovamo i èini mi se da me nije slijedio, no svakako je u vlaku. Morala sam ostaviti torbe..."Barley se ugrize za usnu. Nekako sam napola oèekivala krv na njegovoj bijeloj koži. Potom je dao znak konobaru, ustao, još nekoliko trenutaka s njim se zadržao u povjerljivom razgovoru, te iz džepa izvukao velikodušnu napojnicu, koju je ostavio pokraj šalice. "Sljedeæa nam je postaja Boulois", rekao je. "Za šesnaest minuta.""A torbe?"244Elizabeth Kostova"Ti imaš torbicu, a ja imam novèanik." Barley iznenada zastane i pogleda me. "A pisma...""U mojoj torbici..." odgovorila sam."Hvala Bogu. Ostalo æemo možda morati ostaviti, ali nije važno." Barley me uhvati za ruku i tako smo izišli kroz druga vrata i na moje se veliko iznenaðenje našli u kuhinji. Konobar je žurno došao za nama, uveo nas u malu nišu u blizini hladnjaka. Barley mi nešto pokaže rukom: stajali smo pokraj vrata. Nismo se micali sljedeæih šesnaest minuta, a ja sam cijelo vrijeme grèevito držala torbicu. Èinilo mi se posve prirodnim što u tom skuèenom prostoru, poput dvoje izbjeglica, stojimo èvrsto zagrljeni. U jednom trenutku iznenada sam se sjetila oèeva dara, te sam ga dodirnula: križiæ mi je i dalje bio na vratu i, to sam znala, dobro se vidio. Nikakvo èudo da se novine ni u jednom trenutku nisu spustile.Vlak je napokon poèeo usporavati, koènice podrhtavati i cviljeti. Èim smo se zaustavili, konobar je gurnuo ruèicu i vrata su se otvorila. Zavjerenièki se nasmiješio Barleyju; vjerojatno je mislio daje rijeè o romantiènoj komediji, da nas progoni moj bijesni otac koji sada pretražuje vlak ili nešto slièno. "Iziði iz vlaka, ali se ne udaljuj od njega", rekao je Barley tiho. Tako smo oprezno stupili na peron. Ugledali smo prostranu staniènu zgradu ukrašenu štukaturama, pod srebrnastim drveæem. Zrak je bio topao i miomirisan. "Vidiš ga negdje?"


Pogledala sam prema ostalim vagonima i u daljini, meðu putnicima koji su izlazili, ugledala nekoga - visoku pojavu širokih ramena u tamnoj odjeæi. Nešto u vezi s tom pojavom nije bilo kako treba. Bila je nekako nestvarna, gotovo providna i zbog toga mi se zgrèio želudac. Sada je imao taman šešir navuèen na oèi, tako da mu nisam vidjela lice. U ruci je držao tamnu torbu i nešto bijelo, vjerojatno novine. "To je on." Pokušala sam ne pokazivati rukom, a Barley me žurno povukao natrag na stube."Skloni se da te ne vidi. Ja æu gledati kamo ide. Gleda lijevo--desno." Barley je oprezno provirivao, dok sam se ja bila sklonila iza njega, osjeæajuæi kako mi srce bjesomuèno udara. On me i dalje snažno držao za nadlakticu. "U redu... ide na suprotnu stranu. Ne, vraæa se. Gleda od prozora do prozora. Èini mi se da æe se vratiti u vlak. Bože, kako je staložen - pogledava na ruèni sat. Dolazi na stube.POVJESNIÈARKA245Ponovno je sišao i ide prema nama. Pripremi se... bude li trebalo, idemo unutra i trèat æemo na suprotni kraj vlaka. Spremna?"U tom trenutku proradili su ventilatori, vlak se trgnuo, a Barley opsovao. "Isuse, ponovno ulazi. Èini mi se da je upravo shvatio da zapravo nismo izišli." Barley me iznenada povuèe sa stuba na peron. Vlak se ponovno trgne i krene. Nekolicina putnika bila je spustila prozore. Neki su pušili, neki samo gledali. Meðu njima, nekoliko vagona dalje, ugledala sam tamnu glavu okrenutu prema nama, muškarca širokih i snažnih ramena - uèinilo mi se da ga obuzima ledeni bijes. Vlak je veæ ubrzavao, prednjim dijelom ulazio u zavoj. Okrenula sam se prema Barleyju i nas smo se dvoje još nekoliko trenutaka nepomièno gledali. Osim šaèice mještana koji su sjedili na zabaèenoj postaji, bili smo posve sami usred francuske provincije.32. glauako sam nekako i oèekivao da bi Turgutova radna soba moglabiti još jedan orijentalni san, utoèište osmanlijskog znan-yU \_sstvenika, prevario sam se. Prostorija je bila neusporedivo manja od dnevne sobe, ali jednako visokog stropaVPod svjetlom s dvaju prozora jasno su se vidjeli svi dijelovi pokuæstva i ukrasa. Dva zida od poda do stropa prekrivale su knjige. Crni baršunasti zastori uz oba su se prozora spuštali do poda, dok je tapiserija koja je prikazivala konje i pse u lovu stvarala dojam srednjovjekovne raskoši. Na stolu u sredini sobe stajale su hrpe priruènika na engleskom; divovski komplet Shakespeareovih djela zauzimao je vlastiti, neobièni ormariæ u blizini stola.No prvi dojam nikako nije ukazivao na dominaciju engleske književnosti. Umjesto toga, odmah sam naslutio nešto mraènije, opsjednutost koja je malo-pomalo nadvladala slabiji utjecaj engleskih književnih djela o kojima je pisao. To nešto iznenada mi se ukazalo kao lice, lice koje se nalazi posvuda, koje me arogantno gleda u oèi, iz reprodukcije iza stola, sa stalka na stolu, s neobièno izvezenog ruènog rada na zidu, s naslovnice fascikla, s crteža u blizini prozora. Svaki put bilo je to isto lice, u drukèijoj pozi i na drugom mediju, no uvijek isto, ispijenih obraza, s brkovima, srednjovjekovna izraza.Turgut me cijelo vrijeme promatrao. 'Ah, znate ga', rekao je sumornim glasom. 'Kao što vidite, skupio sam ga u više oblika.' Stajali smo rame uz rame, zagledani u uokvirenu reprodukciju na zidu iza stola. Bio je to drvorez nalik na prikaz koji sam vidio kod kuæe, no lice se ovdje vidjelo izravno s prednje strane, tako da su oèi crne poput ugljena prodorno gledale toèno u nas.POVJESNIÈARKA247'Odakle vam tolike razlièite slike?' upitao sam. 'Nabavljao sam ih gdje god sam stigao.' Turgut rukom pokaže prema velikoj knjizi na stolu. 'Neki put dao sam ih precrtavati iz starih knjiga, a neki put na njih sam nailazio u antikvarnicama ili na dražbama. Upravo je nevjerojatno koliko je njegovih portreta još u optjecaju u našem gradu. Samo ih treba poèeti tražiti. Èinilo mi se da æu možda, skupim li sve što je dostupno, u njegovim oèima nekako proniknuti u tajnu one neobiène prazne knjige.' Uzdahnuvši, još je rekao: 'Ali ti su drvorezi toliko neprofinjeni, toliko... crno-bijeli. Nikako me nisu zadovoljavali, pa sam jednog prijatelja, slikara, zamolio da sve dostupne prikaze nekako stopi u jedan.'Poveo nas je do niše uz jedan od prozora, gdje je kratki zastor, takoðer od crnog baršuna, nešto prekrivao. I prije nego što je podigao ruku da povuèe maleni konopac, osjetio sam nešto nalik na blagi užas, a kada se lukavo osmišljeni zastor rastvorio, srce mi se praktièki rasprsnulo. Ugledali smo blistavo vjeran portret u prirodnoj velièini, ulje na platnu koje je prikazivalo mladog i snažnog muškarca široka vrata. Imao je dužu kosu, guste crne kovrèe koje su se spuštale preko ramena. Lice je bilo zgodno i nekako krajnje okrutno, sjajne blijede kože, neprirodno sjajnih zelenih oèiju, dugaèka i pravilna nosa i raširenih nosnica. Crvene su usne bile pune i senzualne, brkovi tamni i ovješeni. No usta su ujedno bila i èvrsto stisnuta, kao da èovjek nastoji obuzdati podrhtavanje brade. Imao je istaknute jagodiène kosti i


guste crne obrve, a na glavi šešir s rogovima od tamnozelenog baršuna u koji je s prednje strane bilo zataknuto smeðe-bijelo pero. Bilo je to lice prepuno života, ali bez i najmanjeg traga suosjeæanja, lice koje puca od snage i budnosti, ali ne odražava stabilnost karaktera. Oèi su uznemiravale najviše od svega: pogled je bio tako prodoran da sam imao dojam da me gleda pravo živo biæe, pa sam veæ nakon nekoliko trenutaka morao odvratiti pogled. Helen, koja je stajala uz mene, prišla mi je još za koji centimetar, više iz solidarnosti nego kako bi umirila sebe.'Moj je prijatelj izvrstan slikar', rekao je Turgut tiho. 'Jasno vam je zašto sliku držim iza zastora. Ne volim je gledati dok radim.' Bolje reèeno, ne voli da slika gleda njega, pomislio sam. 'Tako je nekako Vlad Drakula izgledao oko 1456., kada je otpoèeo najdulju vladavinu nad podruèjem Vlaške. U to vrijeme bilo mu je dvadeset pet godina248Elizabeth Kostovai prema mjerilima kulture u kojoj je živio, bio je školovan, te k tome izvrstan konjanik. U sljedeæih dvadeset godina poubijao je možda i petnaest tisuæa pripadnika vlastitog naroda - neke iz politièkih razloga, no najèešæe iz èistog užitka: volio je gledati kako umiru.'Turgut je navukao zastor, a ja sam zahvalno doèekao nestanak tih užasnih blistavih oèiju. 'Pokazat æu vam još nekoliko zanimljivosti', rekao je, rukom pokazujuæi drveni ormariæ na zidu. 'Ovo je peèat Zmajeva reda koji sam pronašao na sajmu antikviteta u blizini stare luke. A ovo je srebrni bodež koji potjeèe iz ranog otomanskog razdoblja. Držim da je služio za lov na vampire, jer na to ukazuju rijeèi na koricama. Ovi lanci i šiljci', pritom nam je pokazao drugi ormariæ, 'služili su, nažalost, za muèenje i moguæe je da potjeèu iz same Vlaške. A ovo je, dragi moji kolege, glavni izložak.' S ruba stola tada je uzeo prelijepo ukrašenu drvenu kutiju i podigao kopèu. Unutra se, meðu naborima crnog satena, nalazilo više oštrih pjedmeta nalik na kirurške instrumente. Uz njih su se nalazili i minijaturni srebrni pištolj i srebrni nož.'Sto je to?' Helen je neodluèno približila ruku kutiji, ali ju je odmah i povukla.'Rijeè je o autentiènome kompletu za hvatanje vampira, starome stotinu godina', izvijestio nas je ponosno Turgut. 'Držim da je potekao iz Bukurešta. Prije nekoliko godina pronašao ga je jedan moj prijatelj koji skuplja starine. Sliènih je kompleta bilo mnogo - u osamnaestom i devetnaestom stoljeæu kupovali su ih ljudi koji su putovali u istoènu Europu. U izvornim kompletima nalazio se i èešnjak, ovdje, u ovom prostoru, no ja sam svoj èešnjak objesio.' Kada je pokazao rukom, uz novi val jeze s obiju strana vrata ugledao sam dugaèke vijence osušenog èešnjaka. Tada mi je sinulo, baš kao i tjedan prije uz Rossija, da profesor Bora možda nije tek temeljit nego i lud.Trebale su proæi još godine i godine da shvatim tu svoju poèetnu reakciju, taj oprez koji sam osjetio kad sam vidio Turgutovu radnu sobu, koja je izgledala možda i poput sobe u Drakulinu zamku, poput velikog srednjovjekovnog ormara opremljenog pomagalima za muèenje. Neosporna je istina da nas povjesnièare zanima ono što je dijelom odraz nas samih, možda i dio nas samih koji radije ne bismo propitivali osim posredovanjem znanstvenièkog rada; istinaPOVJESNIÈARKA249je i da naši interesi, što u njih dublje uranjamo, sve više postaju dijelom našega biæa. Kada sam, nekoliko godina nakon tih dogaðaja, posjetio jedno amerièko sveuèilište - ne svoje - upoznao sam se s jednim od prvih velikih amerièkih povjesnièara nacistièke Njemaèke. Živio je u udobnoj kuæi na samome rubu sveuèilišnog kompleksa, gdje je skupljao ne samo knjige u vezi sa svojom specijalnošæu, nego i službeni porculan Treæeg Reicha. Njegovi psi, dva divovska njemaèka ovèara, danju i noæu patrolirali su ispred kuæe. Uz piæe, dok smo s ostalim profesorima s odsjeka sjedili u njegovoj dnevnoj sobi, nedvosmisleno mi je objasnio kako prezire Hitlerove zloèine i kako ih, koliko je moguæe detaljnije, želi predstaviti civiliziranom svijetu. Druženje sam napustio vrlo rano, oprezno prolazeæi pokraj tih velikih pasa, nikako se ne uspijevajuæi osloboditi gaðenja.'Možda æete pomisliti daje sve ovo pretjerano', rekao je Turgut, gotovo kao da se isprièava, kao da je naslutio o èemu razmišljam. I dalje je pokazivao èešnjak. 'Jednostavno ne volim bez ikakve zaštite sjediti okružen tim opakim mislima iz prošlosti, shvaæate? A sada mi dopustite da vam pokažem ono zbog èega sam vas i doveo.'Pozvao nas je da sjednemo na krhke stolice presvuèene dama-stom. Èinilo mi se daje u moj naslon ugraðen komad... kosti? Nisam se naslonio. Turgut je s jedne police uzeo debeli fascikl. Iz njega je izvadio rukom izraðene kopije dokumenata koje smo pogledali u arhivu - crteže sliène Rossijevima, osim što su ovi bili izraðeni pomnije - a zatim je izvadio i pismo koje je odmah dao meni. Imalo je zaglavlje mojeg sveuèilišta, a potpisao ga je Rossi - potpis nije ni najmanje sumnjiv, pomislio sam; karakteristièni zavijuci, a B i R bili su mi više nego poznati. A u vrijeme kada je napisano Rossi je veæ nedvojbeno predavao u Sjedinjenim Državama. Kratko pismo po svemu je odgovaralo onome što smo èuli od Turguta. On, Rossi, nema pojma o arhivu sultana Mehmeda. Žao mu je što mora razoèarati kolegu i nada se da æe profesor Bora uspješno nastaviti raditi. Bilo je to uistinu neobièno pismo.Nakon toga Turgut je izvadio malenu knjigu uvezanu u prastaru kožu. S mukom sam se suzdržavao da odmah ne


posegnem za njom, no ipak sam èekao, groznièavo se obuzdavao, dok ju je Turgut oprezno otvarao i pokazivao nam prvo prazne stranice u prednjem i stražnjem dijelu, a potom i onaj drvorez u sredini - taj veæ poznati250Elizabeth Kostovaobris, zmaja s krunom i prijeteæi raširenim krilima, s pandžama u kojima je natpis, ona jedina, prijeteæa rijeè. Otvorio sam svoju torbu, koju sam bio ponio, i izvadio svoj primjerak. Turgut je knjige položio na stol, jednu uz drugu. Svoje blago usporeðivali smo s onim drugim darom zla i tako istovremeno uvidjeli da su zmajevi identièni. Njegov je stranice na sredini ispunio gotovo do samog ruba i bio je malo tamniji, moj nešto bljeði, ali ipak su bili isti, posve isti. U blizini vrška repa vidjela se èak i slièna mrlja, kao da se na drvorezu zadržao nedovoljno obraðeni dio koji je kod svakog otiska ostavio malenu mrlju. Helen ih je gledala bez rijeèi, duboko zamišljena.'Nevjerojatno', rekao je na kraju Turgut. 'Nisam ni sanjao da æe osvanuti ovakav dan, da æu vidjeti još jednu takvu knjigu.''I doznati za treæu', podsjetio sam ga. 'Nemojte smetnuti s uma da je ovo treæa takva knjiga koju vidim svojim oèima. Slika u Rossijevoj knjizi bila je identièna.' %Turgut je kimnuo. 'Što to, kolege moji dragi, može znaèiti?' No veæ je svoje kopije zemljovida slagao uz naše knjige i krupnim prstom usporeðivao obrise zmajeva, rijeka i planina. 'Nevjerojatno', rekao je tiho. 'Kad samo pomislim da to nisam uopæe primijetio. Uistinu je slièno. Zmaj koji je zemljovid. Ali zemljovid èega?' Oèi su mu se sjajile.'Upravo je to Rossi nastojao odgonetnuti u ovdašnjem arhivu', rekao sam i uzdahnuo. 'Daje barem poslije poduzeo još neki korak na pronalaženju znaèenja.''Možda i jest', oglasila se Helen zamišljeno i ja sam se veæ okrenuo prema njoj da upitam što toèno želi reæi. U tom trenutku širom su se rastvorila vrata izmeðu onih dvaju vijenaca èešnjaka, tako da smo oboje preneraženo poskoèili. Meðutim, umjesto kakvog užasnog duha, na pragu se pojavila nasmiješena gospoða u zelenoj haljini. Bila je to Turgutova supruga i svi smo ustali radi upoznavanja.'Dobar dan, draga moja.' Turgut ju je odmah povukao u sobu. "Ovo su moji prijatelji, profesori iz Sjedinjenih Država koje sam ti spominjao.'Sve nas je ljubazno upoznao, a gospoða Bora s nama se rukovala uz srdaèan osmijeh. Bila je toèno upola manja od Turguta, zelenih oèiju i dugaèkih trepavica, blago kukastog nosa, te s mnogo nemirnih crvenkastih uvojaka. 'Užasno mi je žao što neæu došla ranije.'POVJESNIÈARKA251Engleski je govorila polagano, pomno izgovarajuæi svaki glas. 'Moj muž vjerojatno ne dati ništa jesti, ne?'Uzvratili smo kako smo se èudesno najeli i pogostili, no ona je samo odmahnula glavom. 'Gospodin Bora još nikada nije pošteno nahranio goste. Ja æu ga... ukoriti!' Siæušnom šakom priprijetila je suprugu, koji se zadovoljno osmjehivao.'Strašno se bojim svoje žene', rekao je s beskrajnim zadovoljstvom. 'Opasna je poput amazonke.' Onako nadvijena nad gospoðom Bora, Helen se smiješila i jednome i drugome; uistinu su bili neodoljivo simpatièni.'A sada,' rekla je gospoða Bora, 'sada vam dosaðuje sa svojim užasnim zbirkama. Žao mije'. Veæ nekoliko minuta poslije ponovno smo se smjestili na raskošne divane, a gospoða Bora ulijevala je kavu u šalice. Tada sam uvidio da je uistinu lijepa, skladna i krhka poput ptièice, povuèena žena od èetrdesetak godina. Engleskim je vladala u ogranièenoj mjeri, ali gaje koristila skladno i dobrohotno, kao da joj suprug kuæi èesto dovodi posjetitelje s kojima razgovaraju na tom jeziku. Na sebi je imala jednostavnu i elegantnu haljinu, a svi pokreti bili su joj profinjeni. Zamišljao sam kako se djeca u vrtiæu natiskuju oko nje - zasigurno su joj barem do brade, pomislio sam. Pitao sam se imaju li ona i Turgut djece. U sobi nema djeèjih fotografija, kao ni drugih tragova, a to baš i nisam bio pripravan pitati.'Je li vam moj suprug valjano pokazao naš grad?' upitala je gospoða Bora.'Jest, dio grada', odgovorila je Helen. 'Bojim se da smo mu danas oduzeli mnogo slobodnog vremena.''Nipošto... ja sam vama oduzeo mnogo vremena.' Turgut je s oèitim užitkom pijuckao kavu. Ali pred nama je još mnogo posla. Draga moja', obratio se supruzi, "potražit æemo profesora koji je nekako nestao, pa æu sljedeæih nekoliko dana biti podosta zauzet."'Profesor koji je nestao?' Gospoda Bora staloženo mu se nasmiješi. 'U redu. No prvo æemo veèerati. Nadam se da æete veèerati...?' obratila se nama.Nisam mogao ni pomisliti na još hrane i dobro sam pazio da ne pogledam Helen. Meðutim, èinilo se daje njoj sve to posve normalno.252Elizabeth Kostova


'Hvala, gospoðo Bora. Vrlo ste ljubazni, ali èini mi se da bismo se sada trebali vratiti u hotel, jer ondje imamo dogovor u pet.'Dogovor u pet? To me zateklo, no prihvatio sam igru. 'Tako je. Doæi æe neki Amerikanci s kojima æemo se naæi na piæu. No nadamo se da æemo vas oboje vidjeti što prije.'Turgut je kimnuo. 'Odmah æu pregledati sve što imam u svojoj knjižnici a što bi nam moglo pomoæi. Moramo misliti i na moguænost da je Drakulin grob u Istanbulu - možda zemljovidi prikazuju neki dio grada. Ovdje imam nekoliko starih knjiga o gradu, ali i prijatelje koji imaju vrijedne zbirke o Istanbulu. Veèeras æu sve pogledati.''Drakula'. Gospoða Bora samo je odmahnula glavom. 'Shakespe-are mi je draži od Drakule. Èini mi se da je to zdravija tema. Osim toga,' vragolasto nas je pogledala, 'od Shakespearea živimo.'Ispratili su nas uz veliku pompu, a Turgut nas je natjerao da obeæamo kako æemo se sutradan u devet ujutro s njirrMiaæi u našem pansionu. Bude li uspjeha, tada æe veæ imati nove informacije, pa æemo zajedno otiæi u arhiv, da vidimo ima li ondje kakvih novosti. U meðuvremenu, upozorio nas je, moramo biti krajnje oprezni, paziti na moguæe pratitelje ili druge opasnosti. Turgut nas je htio otpratiti sve do pansiona, no ipak smo ga uvjerili da æemo se znati vratiti trajektom - polazi za dvadeset minuta, rekao nam je. Zajedno su nas otpratili do ulaza u zgradu i ostali stajati na ulaznim stubama, držeæi se za ruke i dovikujuæi pozdrave. Kada smo veæ krenuli tunelom koji su nad ulicom zatvarale smokve i lipe, još sam se jedanput ili dvaput osvrnuo prema njima. 'To je sretan brak, rekao bih', rekao sam i istog trenutka požalio, buduæi da je Helen samo otpuhnula uz uobièajen prijezir na licu.'No, hajde, Jenki', rekla je. 'Pred nama su nove zadaæe.'Inaèe bih se bio nasmiješio jer me nazvala Jenkijem, no ovaj put zbog neèeg sam se okrenuo i zadrhtao pri pogledu na nju. Jedna druga pomisao išla je uz taj neobièan poslijepodnevni posjet, pomisao koju sam potiskivao do posljednjeg moguæeg trenutka. Dok sam promatrao Helen, koja me smireno pogledala, nisam mogao ne primijetiti sliènost izmeðu njezinih snažnih, a ipak profinjenih crta lica i onog sjajnog, a tako užasnog lica iza Turgutova zastora.33. glauaada se ekspresni vlak za Perpignan posve izgubio iza sre-brnastog drveæa i seoskih krovova, Barley se trgnuo. "No, dobro, on je u vlaku, a mi nismo.""Da", rekla sam, "i toèno zna gdje smo.""Ali ne zadugo." Barley odluènim korakom priðe šalteru blagajne - èinilo se da bi starac za šalterom svakog trenutka mogao zaspati u stojeæem položaju - no ubrzo se vratio pokunjen. "Sljedeæi vlak za Perpignan polazi sutra ujutro", izvijestio me. "A prvi autobus za neki veæi grad vozi tek sutra poslije podne. Na farmi oko pola kilometra izvan sela jedina je soba koja se iznajmljuje. Ondje možemo prespavati i vratiti se na postaju te put nastaviti jutarnjim vlakom."Imala sam samo dvije moguænosti: ili æu pobjesnjeti ili æu se rasplakati. "Barley, ne mogu èekati do sutra! Izgubit æemo previše vremena.""Ali nema alternative", rekao mije Barley razdraženo. "Raspitao sam se za taksije, automobile, kamione, zaprežna kola, stopiranje... Sto još oèekuješ od mene?"Bez rijeèi smo prolazili kroz selo. Bilo je kasno poslijepodne, snen, topao dan i svi ljudi koje smo viðali na vratima ili u vrtovima doimali su se napola omamljenima, kao da ih je netko zaèarao. Napokon smo došli do farme ispred koje se nalazio rukom ispisan natpis, te stol na kojem su se nudili jaja, sir i vino. Žena koja je izišla iz kuæe - brišuæi ruke o posloviènu pregaèu - izgledala je kao da je naš dolazak nije ni najmanje iznenadio. Kada me Barley predstavio kao sestru, ljubazno se nasmiješila i nije ništa pitala, iako smo bili bez prtljage. Barley ju je upitao ima li sobu za dvoje, a ona je, gotovo šaptom, brzo rekla "Oui, oui", više kao da se obraæa sebi. Dvorište254Elizabeth Kostovaje pokrivala ugažena zemlja, uz tek pokoji cvijetak, kokoši koje su èeprkale po tlu, te niz plastiènih kanti pod strehom. Kamene staje i suše i kuæa okruživali su ga bez pravog reda, vedro i opušteno. Možemo veèerati u vrtu iza kuæe, objasnila je žena, a soba æe nam biti uz vrt, u najstarijem dijelu kuæe.Bez rijeèi smo pošli za domaæicom, kroz kuhinju s nisko postavljenim stropnim gredama i našli se u malenome proširenju u kojem je nekoæ možda spavala kuhinjska posluga. S olakšanjem sam uvidjela da se u sobi nalaze dva malena kreveta, svaki najednom kraju prostorije, te velika drvena komoda. U susjednoj kupaonici, i nužnik i umivaonik bili su lijepo obojeni. Sve je bilo besprijekorno èisto, zavjese uštirkane, a prastari vez na zidu izblijedio od sunca. Ušla sam u kupaonicu i umila se hladnom vodom, dok je Barley plaæao sobu.Kada sam izišla, Barley je predložio da poðemo u šetnju; do veèere imamo još barem sat vremena. U prvi mi se mah nije napuštala sigurnost farme, no na putu pod gustim i širokim kroš*fijama vladala je ugodna svježina i tako smo krenuli uz ruševine, kako se èinilo, nekoæ vrlo lijepe i velike kuæe. Barley se popeo preko ograde, a ja sam pošla za njim. Kamenje je bilo otpalo sa zidova, tako da se vidio tek temeljni tlocrt, a jedini preostali ruševni toranj ukazivao je


na nekadašnju raskoš. U napola otvorenoj suši bilo je nešto sijena, kao da se to zdanje i danas koristi. Meðu pregradama u staji nalazila se velika greda koja je pala sa stropa.Barley sjedne meðu ruševine i pogleda me. "No, da, jasno mi je da si izvan sebe od bijesa", reèe. "Ne smeta ti ako te spasim od neposredne opasnosti, ali sve se mijenja ako ti poslije nešto nije baš najzgodnije i po planu."Bio je toliko izravan da sam naèas ostala bez daha. "Kako se samo usuðuješ", rekla sam i odšetala se meðu kamenje. Èula sam kako je Barley iza mene ustao i krenuo za mnom."Bilo bi ti draže da si ostala u onom vlaku?" upitao je malèice uljudnijim glasom."Naravno da ne bi." I dalje ga nisam gledala. "Ali jednako dobro kao i ja znaš da bi moj otac veæ mogao biti u Saint-Mathieuu.""Ali Drakula, ili tko god ono bio, još nije.""Sada ima dan prednosti", uzvratila sam, zagledana u polja. Seoska crkva nazirala se iznad niza jablana u daljini; sve je bilo spokojno kao na kakvoj slici, nedostajale su samo koze ili krave.POVJESNIÈARKA255"Prvo i prvo," reèe Barley (a ja sam zbog tako didaktièkog tona odmah osjetila mržnju), "ne znamo tko je bio èovjek u vlaku. Možda nije bio sam Drakula. Prema pisanju tvog oca, ima svoje ljude, raznorazne poslušnike, zar ne?""To je još i gore", rekla sam. "Jer ako je ono bio netko od njegovih ljudi, on sam veæ bi mogao biti u Saint-Matthieuu.""Ili..." rekao je Barley, ali je odmah i zašutio. Znala sam da je htio reæi: Ili je možda ovdje, negdje uz nas."Toèno je vidio gdje smo izišli", rekla sam da mu skratim muke."Tko je sada zloban?" Barley mi pride s leða i nespretno me zagrli. U tom trenutku uvidjela sam daje u najmanju ruku govorio kao da vjeruje u prièu mojega oca. Suze koje sam s mukom zadržavala u oèima sada su potekle niz obraze. "Hajde, bit æe u redu..." rekao je Barley. Kada sam položila glavu na njegovo rame, košulja mu je bila topla od sunca i znoja. Nakon nekoliko trenutaka odmaknula sam se i tako smo se vratili do farme, te u vrtu veèerali u tišini.Helen je na povratku do pansiona samo šutjela, pa sam ja samo promatrao prolaznike, tražio eventualne znakove neprijateljstva, s vremena na vrijeme se osvrtao, da vidim je li nam tko na tragu. Kada smo došli do pansiona, veæ sam poèeo ponovno razmišljati o tome koliko sam frustriran zbog nedostatka informacija o tome kako tražiti Rossija. Kako æe nam u tome pomoæi popis knjiga, od kojih neke èak i, kako se èini, ne postoje?'Doði u moju sobu', rekla je Helen nimalo sveèanim tonom kada smo ušli u pansion. 'Moramo nasamo razgovarati.' U nekoj drugoj situaciji zabavljao bi me izostanak èednih skrupula, no lice joj je u tom trenutku bilo toliko smrknuto i odluèno, da sam se mogao samo upitati što toèno misli. Osim toga, ništa ne bi moglo biti manje zavodljivo od izraza koji sam u tom trenutku ugledao na njezinu licu. Krevet je u njezinoj sobi bio uredno namješten, a one malobrojne stvari spremljene. Sjela je na klupu pod prozorom i rukom mi pokazala prema naslonjaèu. 'Èuj,' rekla je skidajuæi rukavice i šešir, 'malo sam razmišljala... Èini mi se da smo u potrazi za Rossijem došli do prave prepreke.'256Elizabeth KostovaSamo sam neraspoloženo kimnuo. 'Upravo o tome razmišljam veæ barem pola sata. No možda Turgut uspije nešto doznati od prijatelja.'Odmahnula je glavom. 'Možemo mu staviti soli na glavu.''Na rep', ispravio sam je, no bez osobite volje.'Soli na rep', prihvatila je. 'Èini mi se da zanemarujemo vrlo važan izvor informacija.'Samo sam je nepomièno promatrao. 'Koji?''Moju majku', rekla je kratko. 'Imao si pravo kada si se još u Sjedinjenim Državama raspitivao za nju. Danas cijeli dan mislim na nju. Profesora Rossija upoznala je davno prije tebe, a ja se zapravo nikada nisam istinski raspitivala za njega nakon što mije priopæila da mije otac. Ne znam zašto, osim što znam da joj je to oèito bila bolna tema. Osim toga,' uzdahnula je, 'moja je majka neuka. Jednostavno mi se èinilo da mi ne može pomoæi u upoznavanju Rossije*va djela. Èak i kad mi je prošle godine rekla da Rossi vjeruje u Drakulino postojanje, nisam je previše pitala - znam koliko je praznovjerna. No sada se pitam zna li možda nešto što bi nam pomoglo da ga pronaðemo.'Nada se u meni pobudila veæ na njezine prve rijeèi. 'Ali kako razgovarati s njom? Nisi li rekla da nema telefon?''I nema.''Kako onda?'Helen stisne rukavice i skladnim se pokretom njima pljesne po koljenu. 'Morat æemo je osobno posjetiti. Živi u gradiæu nadomak Budimpešte.''Molim?!?' Došlo je vrijeme da ja pokažem razdražljivost. 'Oh, to je tako jednostavno. Samo lijepo sjednemo u vlak s


tvojom maðarskom putovnicom i mojom... ah, kakve li nesreæe - amerièkom putovnicom, pa æemo lijepo svratiti i s tvojom rodbinom proèavrljati o Drakuli.'Posve neoèekivano, Helen se nasmiješila. 'Nema razloga za zlobu, Paul', rekla je. 'Jedna maðarska poslovica kaže: "Ako je nešto nemoguæe, izvedivo je.'"Na te sam se rijeèi morao nasmijati. 'U redu', rekao sam. 'Slušam plan... Veæ sam primijetio da u svakoj situaciji imaš barem jedan plan.'POVJESNIÈARKA257'Da, imam plan.' Zagladila je rukavice. 'Zapravo se nadam da æe moja teta imati plan.''Teta?'Helen pogleda kroz prozor, prema zubom vremena blago nagrizenim štukaturama na starim kuæama na suprotnoj strani ulice. Bližila se veèer i mediteransko svjetlo koje sam veæ bio zavolio na svim je površinama veæ poprimalo zlaæanu boju. 'Moja teta još od 1948. radi u maðarskome Ministarstvu unutarnjih poslova i sad je veæ prilièno važna osoba. Zahvaljujuæi njoj dobila sam stipendiju. U mojoj se domovini ništa ne postiže bez ujaka ili tete. Rijeè je o maminoj starijoj sestri, a ona i muž pomogli su mojoj mami da iz Rumunjske pobjegne u Maðarsku, gdje je ona - moja teta - veæ živjela, neposredno prije nego što sam se rodila. Teta i ja smo vrlo bliske i uèinit æe mi što god je zamolim. Za razliku od moje majke, ima telefon i èini mi se da æu je nazvati.''Misliš da bi ona nekako mogla dovesti tvoju majku do telefona, pa da razgovaramo?'Helen bespomoæno uzdahne. 'O, Bože presveti, misliš da se s njima o povjerljivim ili kontroverznim stvarima može razgovarati telefonom?''Isprièavam se', rekao sam.'Ne. Osobno æemo otiæi onamo. Moja teta nešto æe nam srediti. Tako æemo uživo porazgovarati s mojom majkom. Osim toga,' u glasu joj se pojavila obzirnija nota, 'bit æe im drago vidjeti me. Ovdje smo im razmjerno blizu, a s njima se nisam vidjela dvije godine.''No, da,' rekao sam, 'zbog Rossija sam spreman praktièki na sve, iako mije teško zamisliti da æu samo tako dolepršati u komunistièku Maðarsku.''Ah', rekla je Helen. 'Tada æeš još teže zamisliti da æeš, kako kažeš, dolepršati u komunistièku Rumunjsku.'Na trenutak sam zašutio. 'Znam', rekao sam napokon. T ja sam razmišljao o tome. Pokaže li se da Drakulin grob nije u Istanbulu, gdje bi drugdje mogao biti?'Još smo nekoliko trenutaka sjedili izgubljeni svatko u svojim mislima i tako nemoguæe udaljeni, a zatim se Helen trgnula. 'Raspitat æu se može li nam gazdarica dopustiti da telefoniramo od nje', rekla je. 'Moja æe se teta uskoro vratiti s posla, pa bih je možda mogla dobiti.'258Elizabeth Kostova'Smijem poæi s tobom?' upitao sam. 'Naposljetku, i ja sam zainteresirana strana.''Svakako.' Helen navuèe rukavice i tako smo se spustili do gazdarice u salonu. Objašnjavanje namjera potrajalo je dobrih deset minuta, no kada smo izvadili nešto dodatnih turskih lira, obeæavajuæi da æemo u cijelosti podmiriti trošak razgovora, sve je bilo u redu. Helen je sjela u salon i stala okretati pravi labirint pozivnih brojeva. Napokon sam vidio kako joj se lice ozarilo. 'Zvoni.' Nasmiješila mi se, onako prelijepo, iskreno. 'Teta æe me zbog ovoga proklinjati', rekla je. Lice joj se potom ponovno promijenilo, postalo koncentrirano i budno. 'Eva?' upitala je. 'Elena!'Dok sam pomno slušao, uvidio sam da valjda ipak govori maðarski. Ako ništa drugo, znao sam da je rumunjski romanski jezik, pa sam oèekivao da æu razabrati barem pokoju rijeè. No to što je Helen izgovarala zvuèalo je kao galop konja, ugrofinski stampedo koji ni na trenutak nisam uspio obuzdati uhom. Pitao san* se razgovara li s èlanovima obitelji kada rumunjski, ili je taj dio njihovih života možda zamro još davno, pod pritiskom nametnute asimilacije. Intonacija se dizala i spuštala, povremeno se prekidala zbog osmijeha ili blagog mrštenja. Èinilo se da njezina teta Eva želi mnogo toga reæi. Helen je koncentrirano slušala, a onda se ponovno ubacivala s onim neobiènim slogovnim toptajima.Imao sam dojam da je posve zaboravila da sam uz nju, no odjednom me ipak pogledala i lukavo se nasmiješila, te slavodobitno kimnula, kao da je ishod razgovora povoljan. Nasmiješila se u slušalicu i prekinula vezu. Naša gazdarica istog nam je trena prišla, zabrinuta, kako se èinilo, za telefonski raèun, a ja sam žurno izbrojio dogovoren iznos, dodao još nekoliko novèanica i položio ih u njezine ispružene dlanove. Helen je veæ krenula u svoju sobu i pozvala me da poðem za njom. Èinilo mi se daje tolika tajnovitost nepotrebna, no što sam ja znao o tim stvarima?'Brzo, Helen', uzdahnuo sam i ponovno se smjestio u naslonjaè. 'Neizvjesnost me ubija.''Imam dobre vijesti', rekla je ona smireno. 'Znala sam da æe nam teta na kraju pomoæi.'


'Zaboga, pa što si joj rekla?'Helen se nasmiješila. 'Preko telefona ne možeš reæi mnogo, pa sam morala govoriti vrlo službeno. No rekla sam joj da sam doputovala uPOVJESNIÈARKA259Tursku radi struènog istraživanja. Ovdje sam s kolegom i da bismo dovršili posao, potrebno nam je pet dana u Budimpešti. Objasnila sam da si ti amerièki profesor s kojim pišem zajednièki èlanak.''O èemu?' upitao sam, pomalo se pribojavajuæi odgovora.'O radnoj snazi i odnosu prema radu u Europi pod otomanskom vlašæu.''Nije loše. Ali o tome nemam pojma.''Nema problema.' Helen s koljena uredne crne suknje ukloni nekoliko maljica. 'Ja æu te malo uputiti u temu.''Doista si na oca.' Takva nehajna erudicija iznenada me podsjetila na Rossija i rijeèi su iz mene izletjele prije nego što sam stigao promisliti. Naèas sam je pogledao, pribojavajuæi se da sam je možda nekako uvrijedio. Sinulo mi je da sam tada zapravo prvi put posve prirodno pomislio kako razgovaram s Rossijevom kæeri, kao da sam u jednom trenutku, iako ni sam ne znam kojem, prihvatio tu pomisao.Helen me iznenadila tužnim izrazom na licu. 'Izvrstan argument za nadmoæ genetike nad utjecajem okoline', rekla je. 'Bilo kako bilo, Evu sam u poèetku uzrujala, osobito kada sam rekla da si Amerikanac. Znala sam da æe biti tako, jer me smatra impulzivnom i smatra da previše riskiram. Naravno da previše riskiram. I naravno da je u poèetku morala tako zvuèati, da sve bude u redu na telefonu.''U redu na telefonu?''Mora misliti na svoj posao i položaj. No rekla je da æe nam nešto srediti, a ja æu je ponovno nazvati sutra naveèer. I to je to. Moja je teta vrlo domišljata i uopæe ne sumnjam da æe veæ nešto smisliti. Kada doznamo nešto više, u Istanbulu æemo nabaviti povratne karte za Budimpeštu, možda avionske...'U sebi sam umorno uzdahnuo, misleæi na troškove i pitajuæi se koliko æe moja ušteðevina izdržati u takvoj potjeri, no ipak sam rekao jedino: 'Èini mi se da æe morati biti prava èudotvorka da me ubaci u Maðarsku i da ti i ja usput izbjegnemo nevolje.'Helen se nasmijala. 'Ona ti i jest prava èudotvorka. Upravo zahvaljujuæi tome nisam kod kuæe i ne radim u kulturnome centru u majèinu selu.'Ponovno smo se spustili u prizemlje i, kao da smo se nekako dogovorili, gotovo nesvjesno izišli na ulicu. 'Sada baš i nemamo260Elizabeth Kostovašto raditi', rekao sam zamišljeno. 'Možemo samo èekati sutra, da vidimo što æe doznati Turgut i tvoja teta. Moram priznati da mi toliko èekanja teško pada. Sto æemo u meðuvremenu?'Helen se naèas zamislila, zastavši usred sve zagasitije zlatnog svjetla na ulici. Ponovno je nosila i šešir i rukavice, no nisko sunce ipak je uspjelo obasjati onih nekoliko crvenkastih pramenova u njezinoj crnoj kosi. 'Voljela bih još malo razgledati grad', rekla je. "Naposljetku, lako je moguæe da se više nikada neæu naæi u njemu. Da ponovno odemo do Aje Sofije? Do veèeri možemo još malo istražiti taj dio grada.''Da, i ja sam za to.' Bez rijeèi smo prilazili velièanstvenoj graðevini, no kada smo joj se približili i kada sam ponovno ugledao kupole i minarete, osjetio sam kako se ta naša tišina dodatno produbila, kao da smo nekako postali bliskiji. Pitao sam se osjeæa li to i Helen i je li stvar u èarima divovske crkve koje tako dopiru do nas, obiènih malih smrtnika. I dalje sam razmišljao o onome što smo od Turguta èuli još dan prije - da je, po njegovu mišljenju, Drakula tom velikome gradu u naslijeðe ostavio prokletstvo vampirizma. 'Helen', rekao sam, iako mi se nikako nije remetila ta naša tišina. 'Ne misliš li da je nekako mogao biti pokopan i ovdje?... U Istanbulu? Time bismo objasnili èinjenicu da se sultan Mehmed njime toliko bavio i nakon njegove smrti, zar ne?''Ha? Ah, da.' Kimnula je, kao da me želi pohvaliti što na ulici nisam izgovorio to ime. 'Zanimljiva ideja... No ne bi li Mehmed za to nekako znao i ne bi li Turgut pronašao kakve-takve dokaze? Ne mogu vjerovati da se takvo što ovdje moglo skrivati stoljeæima.''Teško je povjerovati i da bi Mehmed dopustio da jednog od njegovih neprijatelja pokopaju u Istanbulu, ako je znao za to.'Još je nekoliko trenutaka, uèinilo mi se, razmišljala o tim rijeèima. Veæ smo bili došli gotovo do samog ulaza u veliku Aju Sofiju.'Helen', rekao sam polagano.'Da?' Zastali smo usred mase, meðu turistima i hodoèasnicima koji su navirali kroz divovski ulaz... Prišao sam joj još


bliže, kako bih joj se obratio gotovo šaptom.Ako postoje izgledi da je grob ovdje, to bi moglo znaèiti da je ovdje i Rossi.'POVJESNIÈARKA261Okrenula se i pogledala me u oèi. Njezine su oèi bile sjajne, a meðu tamnim obrvama nazirale su se sitne bore, tragovi starenja i brige. 'Dakako, Paul...''U vodièu sam proèitao da u gradu postoje i podzemni ostaci - katakombe, cisterne i sliène stvari... kao u Rimu. Prije polaska na put ostaje nam još najmanje cijeli jedan dan... možda bismo o tome mogli porazgovarati s Turgutom.''Ideja nije loša', rekla je Helen tiho. 'Palaèa bizantskih careva zacijelo je imala i podzemni dio.' Zamalo se nasmiješila, no tada je podigla ruku prema marami na vratu, kao da je na tom mjestu nešto tišti. 'U svakom sluèaju, što god je preostalo od palaèe, zasigurno je prepuno zlih duhova - careva koji su roðacima vadili oèi i sliènih pojava. Društvo ne može biti prikladnije.'Buduæi da smo i ona i ja tako pomno išèitavali misli koje su se odražavale na licu onog drugog i zajednièki razmišljali o toj neobiènoj i nesagledivoj potrazi do koje bi one mogle dovesti, u prvi mah nisam se bolje zagledao u lik koji me, kako mi se uèinilo, iznenada poèeo prodorno promatrati. Osim toga, nije bila rijeè o visokom i prijeteæem duhu, nego o razmjerno niskome i slabašnome muškarcu, posve obiènoj pojavi u toj masi, koji se zadržavao na udaljenosti od pet-šest metara, uza zid velike crkve.U tom trenutku šokirano sam prepoznao onog sitnog znanstvenika s èupavom sijedom bradom, èipkastom bijelom kapicom, bezliènom košuljom i hlaèama koji se prije podne pojavio u arhivu. No veæ u sljedeæem trenutku doživio sam još veæi šok. Èovjek je pogriješio što me tako intenzivno promatrao, pa sam ga ja sada kroz šumu tijela i glava vidio posve jasno, gledao ga u oèi. Tada je jednostavno nestao, išèeznuo poput duha meðu raspoloženim turistima. Pojurio samj)rema njemu, pritom zamalo oborio Helen, ali bilo je prekasno. Èovjek je jednostavno nestao. Primijetio je da sam ga vidio. To lice, izmeðu èupave brade i nove kape, bilo je, u to više nije bilo ni najmanje sumnje, lice koje sam znao sa svog sveuèilišta. Posljednji put vidio sam ga trenutak prije nego što su ga pokrili bijelom plahtom. Bilo je to lice knjižnièara koji je poginuo pod automobilskim kotaèima.34. glauamam nekoliko oèevih fotografija iz razdoblja neposredno prije nego što je iz Sjedinjenih Država otputovao u potragu za Ros-sijem. U vrijeme kada sam ih prvi put vidjela, još u djetinjstvu, nisam znala ništa o dogaðajima koji su uslijedili. Na jednoj od njih, koju sam prije nekoliko godina dala uokviriti, i koja se sada nalazi na zidu iznad mojeg pisaæeg stola, prikazanje u crno-bijeloj tehnici, iako su se u to doba veæ izraðivale fotografije u boji. Na njoj je moj otac kakvog nikada nisam upoznala. Gleda izravno u objektiv, brade blago pridignute, kao da se sprema nešto odgovoriti fotografu. Nikada neæu doznati tko ga je snimio; oca sam zaboravila pitati sjeæa li se tog podatka. To nije mogla biti Helen, no možda ga je snimio netko drugi od prijatelja, neki kolega s postdiplomskog studija. Godina 1952. - na poleðini fotografije otac je zabilježio jedino godinu - iza sebe je imao godinu dana postdiplomskoga studija i veæ je poèeo prouèavati nizozemske trgovce.Èini se da na fotografiji moj otac stoji u blizini neke sveuèilišne zgrade, barem sudeæi prema gotièkoj arhitekturi iza njega. Jednu nogu zaigrano je podigao na klupu, preko nje prebacio ruku, dok mu dlan opušteno visi ispred koljena. Na sebi ima bijelu ili vrlo svijetlu košulju i kravatu s dijagonalnim prugama, tamne izgužvane hlaèe, sjajne cipele. Graðen je jednako kao što ga pamtim i iz kasnijih razdoblja - srednje visine, srednje širokih ramena, relativno vitak, struka koji je zadržao i u srednjim godinama. Duboko usaðene oèi i èupave obrve, istaknute jagodiène kosti, širok nos i široke i pune usne koje su se odvojile i osmjehuju se... moglo bi se reæi da prilièno nalikuje na èovjekolikog majmuna, kao da ga obilježavaPOVJESNIÈARKA263nekakva životinjska inteligencija. Daje fotografija bila u boji, unatrag zaèešljana kosa bila bi pod sunèevim zrakama bronèana. To znam jedino jer mi je opisao tu boju. Ja sam ga oduvijek, od najranijeg djetinjstva, pamtila iskljuèivo sa sijedom kosom.Te sam veèeri u Istanbulu istinski osjetio što znaèi proživjeti nepro-spavanu noæ. Prvo, zahvaljujuæi užasu koji sam osjetio u trenutku kada sam prvi put ugledao mrtvo lice koje je oživjelo i pokušao shvatiti što sam vidio... veæ i zbog tog trenutka ne bi bilo moguæe zaspati. Drugo, buduæi da sam znao da me mrtvi knjižnièar vidio i da je potom nestao, èinilo mi se da su dokumenti u mojoj torbi u krajnjoj opasnosti. Zna da Helen i ja imamo kopiju zemljovida. Je li se tu pojavio jer nas prati ili jer je nekako dokuèio da se original tog zemljovida nalazi ovdje? Ili, ako to nije odgonetnuo sam, raspolaže li izvorom spoznaja za koji ja ne znam? Najmanje jednom pogledao je dokumente iz zbirke sultana Mehmeda. Je li ondje vidio i izvorne zemljovide i precrtao ih? Na ta pitanja nisam znao odgovoriti i nikako se nisam


mogao izložiti takvoj opasnosti i zadrijemati. Bilo je dovoljno pomisliti koliko je to stvorenje žudjelo za našim primjerkom zemljovida, kako je skoèio na Helen i pokušao je zadaviti da bi ga se domogao, kada su se vidjeli meðu policama u knjižnici u Sjedinjenim Državama. Èinjenica da ju je ondje ugrizao, da mu se po okusu možda svidjela, u meni je pobuðivala još veæi nemir.Kao da sve to nije bilo dovoljno da tu noæ provedem posve budan i da ne sklopim oka dok su noæni sati postajali sve tiši i tiši, u blizini sam imao još jedno usnulo lice - blizu, ali ipak ne posve pokraj sebe. Ustrajno sam tražio da Helen prespava u mome krevetu dok sam ja ostao sjediti u ofucanom naslonjaèu. Ako su mi se kapci jedanput ili dvaput i poèeli sklapati, pogled na to snažno, duboko ozbiljno lice u meni je izazivao valove nemira i zabrinutosti, valove koji su me budili poput ledene vode. Helen je namjeravala spavati u svojoj sobi- naposljetku, što æe pomisliti vlasnica utvrdi li kako smo spavali?- no ja sam navaljivao sve dok nije pristala, iako nevoljko i razdra-ženo, odmoriti se pod mojim budnim okom. Odgledao sam previše filmova, ili proèitao previše romana, da sumnjam u moguænost da bi dama koja noæu na nekoliko sati ostane sama vrlo lako mogla postati sljedeæom žrtvom. Helen je bila dovoljno umorna da zaspi, što sam264Elizabeth Kostovajasno vidio po njezinim sve tamnijim podoènjacima, a ja sam nekako blago, iako doista jedva primjetno, slutio da se i ona prestrašila. Ta slutnja straha u njoj prestrašila me više nego da je neka druga žena užasnuto jecala, u moj krvotok odašiljuæi kofein u najprofinjenijem moguæem obliku. Moguæe je da sam ostao budan i zahvaljujuæi neèemu u opuštenosti i blagosti njezina inaèe nepopustljivo uspra-vljenog tijela, njezine dnevne snažne odreðenosti i nepopustljivosti položaja ramena. Ležala je na boku, jedne ruke uvuèene pod moj jastuk, kovrèa tamnijih nego ikad na toj bijeloj podlozi.Nisam se mogao navesti na èitanje ili pisanje. Nikako nisam htio otvoriti torbu, koju sam ionako bio gurnuo pod krevet na kojem je spavala Helen. No sati su odmicali, a na hodniku nije bilo zagonetnog grebenja, nije se èulo zavijanje kroz kljuèanicu, nije bilo dima koji bi nijemo navirao ispod vrata, nije bilo klepeta krila na prozoru. Na kraju je u mraènu sobu poèelo sipiti jedva primjetno sivilo i Helen je uzdahnula, kao da sluti poèetak novog dana. Potom se krug sunèana svjetla probio kroz prozorske kapke i tada se uznemirila. Uzeo sam sako, koliko sam tiše mogao izvukao torbu ispod kreveta te obzirno izišao, kako bih je prièekao u predvorju u prizemlju.Još nije bilo šest sati, no negdje iz kuæe dopirao je miris jake kave. Neopisivo sam se iznenadio kada sam vidio da Turgut sjedi u jednome od vezom pokrivenih naslonjaèa, a u krilu drži crni fascikl. Doimao se nevjerojatno svježim i budnim, a kada sam ušao, poskoèio je na noge i stisnuo mi ruku. 'Dobro jutro, prijatelju moj. Hvala Bogu što sam vas odmah pronašao.''I ja sam mu zahvalan što ste vi ovdje', odgovorio sam i utonuo u susjedni naslonjaè. 'Ali, zaboga, kako to da ste došli tako rano?'Ah, nisam mogao èekati jer imam novosti.'T ja imam novosti', rekao sam sumorno. 'Poènite prvi, doktore Bora.''Samo Turgut', ispravio me odsutno. 'Pogledajte ovo.' Poèeo je odvezivati vrpcu na fasciklu. 'Kao što sam i obeæao, sinoæ sam pregledao svoju dokumentaciju. Kao što ste vidjeli, prepisao sam i precrtao materijal iz arhiva, a usto sam prikupio i mnoge razlièite prièe i prikaze dogaðaja u Istanbulu u vrijeme Vladova života te neposredno nakon njegove smrti.'POVJESNIÈARKA265Tada je uzdahnuo. 'U dijelu tih dokumenata spominju se zagonetne pojave u gradu, smrti i glasine o vampirima. Iz knjiga sam prikupio i sve dostupne informacije o Zmajevu redu u Vlaškoj. No sinoæ nigdje nisam uspio pronaæi ništa novo. I tako sam nazvao prijatelja, Selima Aksova. Ne radi na sveuèilištu - vlasnik je jedne prodavaonice - no ipak je rijeè o vrlo uèenu èovjeku. U Istanbulu nema èovjeka koji o knjigama zna više od njega, osobito kada je rijeè o svim moguæim knjigama koje govore o povijesti i legendama povezanima s našim gradom. Rijeè je o vrlo ljubaznoj i dragoj osobi. Posvetio mi je velik dio veèeri i zajedno sa mnom pregledao svoju veliku osobnu knjižnicu. Zamolio sam da potraži eventualne tragove o tome da je ovdje pokopan netko iz Vlaške, Transilvanije ili Zmajeva reda. Osim toga, pokazao sam mu - i to ne prvi put - svoje primjerke zemljovida, te knjigu sa zmajem, objasnio vašu teoriju o tome da je na prikazima nekako ucrtano mjesto, mjesto na kojem je Drakulin grob.Zajednièki smo prelistali nebrojene knjige o povijesti grada, pregledali stare reprodukcije, te bilježnice u koje on zapisuje mnogobrojne stvari na koje nailazi u knjižnicama i muzejima. Selim Aksoy krajnje je marljiva osoba. Nema ni ženu ni obitelj, nema drugih interesa. Prièa o Istanbulu posve ga obuzima. Radili smo dokasno, jer je njegova osobna zbirka toliko velika da èak ni on nikada nije uspio doprijeti do dna te škrinje s blagom i nije mi znao reæi što


bismo uopæe mogli otkriti. Na kraju smo naišli na vrlo neobiènu stvar - jedno pismo - preneseno u knjizi o korespondenciji izmeðu raznih ministarstava sultanova dvora i brojnih predstavnika mjesnih vlasti unutar Carstva u petnaestom i šesnaestom stoljeæu. Selim Aksoy rekao mi je da je knjigu kupio od jednog knjižara u Ankari. Tiskana je u devetnaestom stoljeæu, a sastavio ju je jedan od naših prvih povjesnièara kojeg su zanimali svi moguæi tragovi o tom razdoblju. Selim mi je rekao kako nikada i nigdje nije vidio još jedan primjerak te knjige.'Strpljivo sam èekao, slutio važnost cijele prièe, uoèavao koliko je Turgutovo izlaganje temeljito. S obzirom na to daje bio struènjak za književnost, moglo se reæi da se izvrsno snalazi u ulozi povjesnièara.266Elizabeth Kos tova'Ne, Selim tu knjigu ne zna iz nekakvih drugih izdanja, ali je uvjeren da dokumenti koji su u njoj objavljeni nisu - kako se to kaže? - krivotvorine, jer je jedno od tih pisama vidio u izvornome obliku, u istoj onoj zbirci koju smo juèer posjetili. On takoðer silno voli onaj arhiv, znate, i èesto ga viðam upravo ondje.' Tada se nasmiješio. T tako, u toj knjizi, kada su nam se oèi veæ sklapale od premorenosti, i kada se veæ primicalo svitanje, naišli smo na pismo koje bi moglo imati odreðenu ulogu u vašoj potrazi. Skupljaè koji ga je objavio u knjizi smatrao je da je napisano potkraj petnaestog stoljeæa. Pripremio sam vam prijevod.'Turgut je iz fascikla izvukao list. 'Nažalost, ranije pismo koje se ovdje spominje nije u toj knjizi. Sam Bog zna da vjerojatno i ne postoji, jer bi ga inaèe moj prijatelj Selim još davno pronašao.'Nakašljavši se, poèeo je èitati. '"Veleštovanome Rumeliju Kadi-askeru...'" Tu je naèas zastao. 'To je, znate, bio gladni vojni sudac za podruèje Balkana.' Nisam znao, no on je kimnuo i nastavio. '"Štovani, proveo sam daljnju istragu prema vašem zahtjevu. Dio redovnika pokazao je veliku spremnost na suradnju za iznos koji smo unaprijed dogovorili, a ja sam i osobno pregledao grob. Istina je to što su mi rekli i prvi put. Nemaju novih objašnjenja, samo ponavljaju koliko su užasnuti. Preporuèujem novu istragu u Istanbulu. U Sna-govu sam ostavio dvojicu èuvara koji æe paziti na moguæe sumnjive aktivnosti. Što je najneobiènije, ovdje nema zabilježenih sluèajeva kuge. S poštovanjem i u Alahovo ime...'"'A potpis?' upitao sam. Srce mi je veæ ubrzano udaralo; èak i unatoè neprospavanoj noæi, bio sam itekako budan.'Nema potpisa. Selim drži daje možda otrgnut s izvornog pisma, bilo sluèajno, bilo da se zaštiti autorov identitet.''Ili možda uopæe nije bilo potpisano, radi tajnosti', rekao sam. 'U knjizi nema drugih pitanja koja se odnose na tu temu?''Nema. Ni ranijih ni kasnijih pisama. Rijeè je o fragmentu korespondencije, no Rumeli Kadiasker bio je vrlo važna liènost i to je zacijelo bilo vrlo važno pitanje. Nakon toga još smo dugo i intenzivno prouèavali ostale knjige i dokumente, ali nismo pronašli ništa. Selim kaže da, koliko se sjeæa, ni u jednom drugom prikazu povijesti Istanbula nikada nije vidio tu rijeè Snagov. Ta je pisma proèitao jedanput, prije nekoliko godina - oko mu je sada, dok smoPOVJESNIÈARKA267pregledavali knjige, zapelo za to upravo stoga što sam mu ja rekao da su Drakulu sljedbenici navodno pokopali na tom mjestu. Stoga je moguæe da je naziv vidio i negdje drugdje, ali se ne sjeæa.''Bože moj', rekao sam. Pritom nisam razmišljao o malo vjerojatnoj moguænosti daje gospodin Aksoy tu rijeè vidio i negdje drugdje, nego o toj intrigantnoj prirodi veze izmeðu Istanbula, koji nas ovdje tako okružuje, i daleke Rumunjske.'Da.' Turgut se nasmiješio vedro kao da smo dotada razgovarali0 tome što æemo doruèkovati. 'Nadzornike zadužene za Balkan brinulo je nešto ovdje, u Istanbulu, i to toliko da su nekoga poslali na Drakulin grob u Snagovu.''Ali što su, zaboga, utvrdili?' Šakom sam udario po naslonu za ruku. 'Što su doznali od tamošnjih sveæenika? I što ih je toliko užasavalo?''Upravo to zbunjuje i mene', uvjeravao me Turgut. Ako je Vlad Drakula ondje poèivao u miru, zašto ih je zabrinjavao stotinama kilometara dalje, u Istanbulu? A ako je Vladov grob uistinu u Snagovu,1 to oduvijek, zašto se zemljovidi ne poklapaju s tim krajem?'Mogao sam samo osjetiti poštovanje prema preciznoj relevantno-sti njegovih pitanja. 'Postoji još nešto', rekao sam. 'Mislite da doista postoji moguænost daje Drakula pokopan ovdje? Bi li Mehmed zato bio zabrinut zbog njega i nakon smrti, te bi li se zbog toga od tog doba i ovdje javljali vampiri?'Turgut je sklopio dlanove i krupnim prstom dodirnuo bradu. 'To je vrlo važno pitanje. Odgovor æemo morati potražiti uz neèiju pomoæ, a taj netko možda bi mogao biti upravo moj prijatelj Selim.'Još nekoliko trenutaka bez rijeèi smo se pogledavali u polutami predvorja, dok je do nas dopirao miris kave. Novo prijateljstvo sklopljeno na temelju prastarog problema. Turgut se zatim u jednom trenutku trgnuo. 'Oèito je da moramo još tražiti. Selim kaže da æe nas povesti u arhiv èim budete spremni. Ondje zna za izvore iz petnaestog stoljeæa koje ja


nisam pretjerano prouèavao jer su daleko od mog zanimanja za Drakulu. Zajedno æemo ih pogledati. Nema sumnje da æe nam gospodin Erozan rado pokazati sve materijale i prije otvaranja knjižnice, samo ako ga nazovem. Živi u blizini arhiva i može nam otvoriti prije nego što Selim bude morao krenuti na posao. No gdje je gospoðica Rossi? Je li ustala?'268Elizabeth Kos tovaTe njegove rijeèi u mojoj su glavi izazvale pravu provalu novih misli, tako da više nisam znao kojim se problemom prvo trebam pozabaviti. Spominjanje prijatelja iz knjižnice iznenada me ponovno podsjetilo na mog neprijatelja iz knjižnice, kojeg sam od silnog uzbuðenja zbog pisma veæ gotovo bio zaboravio. Sada je preda mnom bila neobièna zadaæa: još malo iskušavati Turgutovo strpljenje i povjerenje opisivanjem susreta s mrtvim èovjekom, iako nije bilo sumnje da on svoju vjeru u vampire u povijesti može prenijeti i na suvremene vampire. No kada je spomenuo Helen, sjetio sam se da sam je samu ostavio neoprostivo dugo. Htio sam joj dati mira da se probudi i ustane, oèekujuæi da æe se uskoro spustiti za mnom. Zašto je još nema? Turgut je i dalje prièao. 'I tako je Selim - znate, on vam nikad ne spava - otišao na jutarnju kavu, jer vas nije htio odmah iznenaditi... ah, evo ga!'Zaèulo se zvonce na ulaznim vratima pansiona i u**predvorju se našao vitak muškarac koji je za sobom zatvorio vrata. Èini mi se da sam nekako oèekivao dostojanstvenu pojavu, muškarca u godinama i poslovnome odijelu, no Selim Aksoy bio je mlad i mršav, u širokim i prilièno izlizanim tamnim hlaèama i bijeloj košulji. Požurio je prema nama, uz željan i koncentriran izraz na licu koji se, strogo uzevši, i nije mogao opisati kao osmijeh. Tek kada sam stisnuo košèatu ruku, prepoznao sam te zelene oèi i dugaèak tanak nos. To sam lice negdje veæ vidio, i to iz neposredne blizine. Trebalo mi je još nekoliko trenutaka da se prisjetim, a onda mi se odjednom ukazalo sjeæanje na tanahnu ruku koja mi pruža Shakespeareovu dramu. Bio je to onaj prodavaè s malenog štanda na bazaru.'Ali mi smo se veæ vidjeli!' uskliknuo sam, a on je u istom trenutku uskliknuo nešto slièno, na mješavini, kako se èinilo, turskoga i engleskoga. Turgut je pogledavao èas jednog, èas drugog, oèito zbunjen, a kada sam mu objasnio, nasmijao se i zaèuðeno odmahnuo glavom. 'Sluèajnosti...' rekao je još.'Spremni ste za polazak?' Gospodin Aksoy samo je odmahnuo na Turgutovu ponudu da sjedne u predvorju.'Ipak još nismo', rekao sam. 'Ako nemate ništa protiv, pogledat æu što je s gospoðicom Rossi i kada æe nam se moæi pridružiti.'Turgut je kimnuo, malko odviše bezazleno.POVJESNIÈARKA269Na Helen sam naletio na stubama, i to doslovce, na stubama kojima sam odjednom, iako ne znam zašto, poèeo grabiti po tri odjednom. Uhvatila se za ogradu kako ne bi pala. Auu!' rekla je ljutito. 'Za ime svijeta, što to radiš?' trljala je bolni lakat, a ja sam davao sve od sebe da na ruci ne osjetim dodir njezina crnog kostima i èvrstog ramena.'Tražim tebe', rekao sam. 'Oprosti... ozlijedila si se? Samo sam se malko zabrinuo jer sam te tako dugo ostavio samu.''Sve je u redu', rekla je sada veæ bez ljutnje. 'Imam nekoliko novih ideja. Kada æe doæi profesor Bora?''Veæ je ovdje', izvijestio sam je, 'i doveo je prijatelja.'I Helen je prepoznala mladog knjižara, pa su, uz podosta za-stajkivanja i mucanja, poèeli razgovarati, dok je Turgut telefonom zvao gospodina Erozana i nakon nekoliko trenutaka poèeo vikati u slušalicu. 'Padala je jaka kiša', objasnio je kada se vratio. A kad kiši, linije su u ovom dijelu grada pomalo pucketave. Moj prijatelj može nas odmah primiti u arhivu. Zapravo zvuèi bolesno, moguæe je da je navukao prehladu, no kaže da odmah doðemo. Jeste li za kavu, gospo? A usput æu vam kupiti peciva sa sezamom.' Poljubio joj je ruku, što se meni nikako nije svidjelo, i nakon toga svi smo žurno izišli.Nekako sam se nadao da æu u hodu moæi malo zadržati Turguta i nasamo mu isprièati kako mi se ukazao onaj opaki knjižnièar iz Amerike. Èinilo mi se da to nikako ne mogu objasniti pred neznancem, osobito pred èovjekom za kojeg je Turgut rekao da baš i nema razumijevanja za potragu za vampirima. No još prije nego što smo došli do sljedeæe ulice, Turgut se veæ bio sav posvetio razgovoru s Helen, pa sam se osjeæao još jadnije, gledajuæi kako ga obasipa onim tako rijetkim osmijesima i znajuæi da istovremeno u sebi zadržavam podatak koji bih mu odmah trebao priopæiti. Gospodin Aksoy koraèao je uz mene, tu i tamo me pogledavao, no uglavnom se ipak èinilo da se posvetio svojim mislima, pa mi se èinilo da ga ne bih trebao prekidati opažanjima o jutarnjoj ljepoti ulica.Ulazna vrata knjižnice bila su otkljuèana - Turgut je s osmijehom rekao kako je znao da æe njegov prijatelj doæi na vrijeme - te smo tiho ušli. Turgut je kao pravi kavalir prvo propustio Helen. Malo predvorje, u kojem su se nalazili oni lijepi mozaici i otvorena knjiga270Elizabeth Kostova


koja je oèekivala prve posjetitelje, bilo je prazno. Turgut je Helen pridržao sljedeæa vrata, a ona je veæ ušla u tihu polutamu glavne dvorane kada sam èuo kako je prigušeno kriknula i zastala toliko neoèekivano da se naš prijatelj o nju zamalo spotaknuo. Zbog neèega sam osjetio kako mi se koža na leðima ježi još i prije nego što sam uspio shvatiti što se dogaða, a onda me nešto posve drugo navelo da se neuljudno uz profesora proguram do Helen.Knjižnièar je nepomièno stajao nasred prostorije, glave okrenute prema ulazu, kao da nas željno išèekuje. Meðutim, to nije bio onaj srdaèni lik koji smo oèekivali, a nije ni iznosio kutiju koju smo namjeravali još jedanput pregledati, niti hrpu prašnih rukopisa o povijesti Istanbula. Lice mu je bilo posve blijedo, kao da je iz njega isisana i posljednja kap života - upravo tako: kao da je iz njega isisana i posljednja kap. To nije bio Turgutov prijatelj knjižnièar, nego naš prijatelj, budan i sjajnih oèiju, neprirodno crvenih usana i gladnog pogleda koji je sijevao prema nama. U trenutlhi kada su mu se oèi zaustavile na meni, u ruci sam osjetio podrhtavanje, gotovo bol na mjestu na kojem ju je onako snažno savio još u sveuèilišnoj knjižnici. Bilo je oèito da silno žudi za neèim. Èak i da sam bio toliko priseban da razmišljam o toj gladi - je li to želja za znanjem ili za neèim drugim - ne bih stigao formirati misao. Prije nego što sam uspio stupiti izmeðu Helen i te pojave, ona je iz džepa sakoa veæ izvukla pištolj i ustrijelila ga.35. glauaoslije sam Helen upoznao u mnogo razlièitih situacija, pa tako i u, kako to volimo reæi, svakodnevnome životu, ali se nikada nisam prestao èuditi. Cesto mi je prireðivala iznenaðenja i èesto sam ostajao zapanjen zbog munjevitog povezivanja èinjenica u njezinoj glavi, povezivanja koja su rezultirala spoznajama do kojih bih ja dolazio neusporedivo dulje. Oèaravala me i èudesnom širinom naobrazbe. Helen je bila prepuna iznenaðenja i ja sam ih s vremenom poèeo smatrati svojim svakodnevnim usudom, ugodnom ovisnošæu o njezinoj sposobnosti da me zatekne. No nikada me nije zapanjila kao tada u Istanbulu, kada je iznenada ustrijelila knjižnièara.Meðutim, nije bilo vremena za zaprepaštenost, jer je on posrnuo u stranu i na nas bacio knjigu, koja mi je proletjela tek na koji centimetar od glave. Pogodila je stol meni negdje slijeva i èuo sam kako je pala na pod. Helen je opalila još jedanput, zakoraèivši naprijed, ciljajuæi koncentrirano i smireno, tako da nisam mogao vjerovati da je to ona. Tek tada sinulo mi je koliko je ono stvorenje reagiralo na neobièan naèin. Nikada nisam vidio da netko u nekoga puca, osim u filmovima, no u njima sam, nažalost, veæ do jedanaeste godine vidio smrt barem tisuæu Indijanaca, poslije i svih moguæih lopova, razbojnika i zlikovaca, pa tako i hrpa nacista stvorenih iskljuèivo kako bi služili kao mete gorljivog ratnog Hollywooda. U vezi s tom pucnjavom, meðutim, s tim stvarnim dogaðajem, neobièno je bilo to što se knjižnièar, iako mu se na odjeæi, negdje ispod prsne kosti, pojavila tamna mrlja, nije bolno uhvatio za to mjesto. Drugi mu je metak okrznuo rame. Tada je veæ trèao i trenutak poslije pojurio je meðu police u stražnjem dijelu dvorane.272Elizabeth Kostova'Vrata!' povikao je Turgut iza mene. 'Ondje su vrata!' Svi smo tako potrèali za njim, sudarajuæi se sa stolicama i jureæi meðu stolovima. Selim Aksoy, onako mršav i brz poput antilope, prvi je došao do polica i išèeznuo meðu njima. Zaèuli smo pomutnju, borbu, natezanje i tresak, a zatim i zvuk zatvaranja vrata. Nakon toga ugledali smo gospodina Aksova koji se pridizao iz prave meæave krhkih otomanskih rukopisa, s ljubièastom kvrgom na obrazu. Turgut je potrèao prema vratima, a ja za njim, no bila su zatvorena. Kada smo ih otvorili, ugledali smo samo usku ulièicu u kojoj nije bilo nièega osim hrpe drvenih sanduka. Trèeæi, pretražili smo labirint susjednih ulica i prolaza, no nigdje nije bilo ni traga onom stvorenju. Turgut je zaustavio nekoliko prolaznika, no nitko ga nije ni vidio.Nevoljko smo se vratili do arhiva, ušli na stražnja vrata i zatekli Helen kako drži rupèiæ na jagodiènoj kosti gospodina Aksova. Pištolju više nije bilo ni traga, dok su rukopisi bili pojiovno uredno složeni na polici. Kada smo ušli, podigla je pogled. 'Na trenutak se bio onesvijestio,' rekla je tiho, 'no sada je sve u redu.'Turgut je kleknuo uz prijatelja. 'Dragi moj Selime, kakva kvrga...' Selim se blijedo nasmiješio. 'U dobrim sam rukama', rekao je. 'To vidim', složio se Turgut. 'Gospo, èestitam na nastojanjima. Ipak, nema smisla pucati u mrtvaca.''Kako ste znali?' upitao sam zapanjeno.'Oh, znam ja...' odgovorio je sumorno. 'Znam izraz tog lica. To je izraz nemrtvih. Takva se lica inaèe ne viðaju. Veæ sam ga vidio.''Bio je to, dakako, srebrni metak.' Helen je snažnije pritisnula rupèiæ i oprezno spustila glavu gospodina Aksova na svoje rame. Ali, kao što ste vidjeli, pomaknuo se i promašila sam srce. Znam da sam se izložila velikoj opasnosti,' na trenutak se zagledala u mene, no nisam uspio dokuèiti o èemu razmišlja, 'ali i sami ste vidjeli da nisam pogriješila u procjeni. Smrtnika bi takvi hici teško ranili.' Uzdahnula je i popravila položaj rupèiæa.Izgubljeno sam pogledavao èas njega, èas nju. T cijelo vrijeme tako nosiš pištolj?' upitao sam Helen.'"Oh, da.' Prebacila je Aksovevu ruku preko svog ramena. 'Po-mozi mi da ga pridignem.' Zajedno smo ga podigli - bio je lagan poput djeteta - i osovili na noge. Nasmiješio se i kimnuo, izvukao sePOVJESNIÈARKA


273iz naših ruku. 'Da, kad god osjeæam svojevrsnu... nelagodu, nosim pištolj. A nije teško domoæi se dva-tri srebrna metka.''To je istina.' Turgut je kimnuo.Ali gdje si nauèila tako pucati?' I dalje nisam mogao vjerovati da je onako brzo izvukla pištolj i naciljala.Helen se nasmijala. 'Školovanje u mojoj zemlji vrlo je ogranièeno i usko, ali zato i temeljito i duboko', rekla je. 'U dobi od šesnaest godina u omladinskoj sam brigadi dobila nagradu za streljaèke uspjehe. Drago mi je što nisam zaboravila kako se to radi.'Turgut je iznenada uskliknuo i pljesnuo se po èelu. 'Moj prijatelj!' Svi smo se zbunjeno zagledali u njega. 'Moj prijatelj... Erozan! Zaboravio sam na Erozana.'U tom trenutku shvatili smo što želi reæi. Selim Aksoy, koji se veæ, kako se èinilo, bio posve oporavio, prvi je pojurio meðu police kod kojih se ozlijedio, a mi ostali raspršili smo se na razne strane, stali pretraživati dugaèku prostoriju, tražiti pod stolovima i iza stolica. Još nekoliko minuta nitko nije vidio ništa. A tada smo zaèuli kako nas Selim doziva i svi smo pojurili do njega. Kleèao je meðu policama, kod jednog visokog ormara prepunog raznoraznih kutija, vreæa i svitaka. Kutija u kojoj su se nalazili dokumenti Zmajeva reda ležala je na podu uz njega, otvorena raskošno ukrašenog poklopca i dijela sadržaja razbacanog u blizini.Gospodin Erozan ležao je izmeðu svega toga, na leðima, blijed i nepomièan, glave okrenute u stranu. Turgut je kleknuo i prislonio mu uho na prsa. 'Hvala Bogu', rekao je nakon nekoliko trenutaka. 'Diše.' Zatim gaje malo pomnije pregledao i prstom pokazao prema prijateljevu vratu. Duboko u mekoj i blijedoj koži neposredno iznad ovratnika košulje vidjela se nazubljena rana. Helen je kleknula uz Turguta. Svi smo ga još nekoliko trenutaka nijemo gledali. Èak i nakon Rossijeva opisa birokrata s kojim se davno sukobio, èak i nakon što je Helen pretrpjela ozljedu u knjižnici u Americi, bilo mi je teško povjerovati da vidim to što gledam. Erozanovo je lice bilo užasno blijedo, gotovo sivo, a disao je isprekidano, jedva èujno.'Oskvrnut je', rekla je tiho Helen. T èini mi se da je izgubio mnogo krvi.'274Elizabeth Kos tova'Proklet bio ovaj dan!' Na Turgutovu licu odražavala se bol. Divovskim dlanovima stisnuo je prijateljevu šaku.Helen se prva pribrala. 'Moramo se srediti i razmisliti. Moguæe je da je napadnut tek prvi put.' Zatim se obratila Turgutu. 'Na njemu niste vidjeli takve tragove kada smo juèer bili ovdje?'Odmahnuo je glavom. 'Bio je posve normalan, kao i uvijek.''No, da...' Uvukla je ruku u džep sakoa, a ja sam se na trenutak trgnuo, veæ misleæi da æe ponovno izvaditi pištolj. Umjesto toga, izvukla je glavicu èešnjaka i položila je na knjižnièareva prsa. Turgut se nasmiješio unatoè okolnostima i iz svog džepa izvadio èešnjak, pa ga stavio uz onu prvu glavicu. Meni nikako nije bilo jasno kako je ona došla do èešnjaka - možda dok smo šetali tržnicom, kada su mene onoliko zaokupile druge znamenitosti? 'Vidim da veliki umovi razmišljaju slièno', rekla mu je Helen. Potom je izvadila papirnati zavežljajèiæ i odmotala ga. U njemu se nalazio minijaturni srebrni križiæ. Uvidio sam daje to križiæ koji je kupila u onoj katolièkoj crkvi u blizini našeg sveuèilišta, križiæ kojim je zastrašila knjižnièara kada ju je napao na odjelu za povijest.Ovaj put Turgut ju je zaustavio blagim pokretom ruke. 'Ne, ne', rekao je. 'Kod nas je praznovjerje malko drukèije.' Iz unutrašnjeg džepa sakoa izvadio je drvenu krunicu, kakvu sam viðao u rukama muškaraca na istanbulskim ulicama. Ova je na završetku imala izrezbareni medaljon s arapskim slovima. Njime je obzirno dodirnuo usne gospodina Erozana, a na knjižnièarevu licu pojavila se grimasa, kao da i nehotice, trzanjem i izoblièavanjem, pokazuje gaðenje. Bio je to užasan prizor, no potrajao je tek koju sekundu. Knjižnièar je potom otvorio oèi i namrštio se. Turgut se nagnuo nad njega, tiho mu se obratio na turskome, dodirnuo mu èelo i zatim mu dao gutljaj neèega iz malene pljoske koju je izvukao iz sakoa.Nakon nekoliko trenutaka gospodin Erozan je ustao i pogledao oko sebe, uhvatio se za vrat, kao da ondje osjeæa bol. Kada je prstima pronašao malenu ranu oko koje se veæ sušila krv, prekrio je lice rukama i poèeo bolno jecati.Turgut ga je zagrlio, a Helen ga uhvatila za podlakticu. Ja sam uvidio da razmišljam kako je to drugi put u samo sat vremena kako gledam da se ona obzirno brine za biæe u nevolji. Turgut je prijatelja poèeo ispitivati na turskome, a nakon nekoliko trenutaka ponovnoPOVJESNIÈARKA275se uspravio u èuènju i pogledao nas. 'Gospodin Erozan kaže da je rano jutros u njegov stan došao neznanac. Još nije bilo ni svanulo. Zaprijetio je da æe ga ubiti ako mu ne otvori knjižnicu. Vampir je bio uz njega i kada sam ga jutros nazvao, no to mi se nije usudio spomenuti. Kada je taj neobièni èovjek èuo tko gaje nazvao, rekao je da odmah moraju


poæi u arhiv. Gospodin Erozan bojao se usprotiviti se, a kada su došli ovamo, onaj gaje natjerao da otvori kutiju. Èim je otvorio poklopac, demon je skoèio na njega, oborio ga. Držao ga je na podu - moj prijatelj kaže da je bio nevjerojatno jak - i ugrizao ga za vrat. Više od toga jednostavno se ne sjeæa.' Turgut je tužno odmahnuo glavom. Gospodin Erozan iznenada je uhvatio Turguta za podlakticu. Iz njegovih usta potekla je bujica rijeèi na turskome, a meni se uèinilo da ga nešto preklinje.Turgut je još nekoliko trenutaka šutio, a zatim uhvatio prijatelja za ruke, u dlanove mu utisnuo krunicu, te mu tiho odgovorio. 'Rekao mi je kako mu je jasno da ga taj demon može ugristi još samo dvaput: tada æe i on postati vampirom. Moli me da ga, doðe li do toga, ubijem vlastitim rukama.' Turgut se okrenuo na drugu stranu, a meni se uèinilo da su mu u oèima zablistale suze.'Neæe doæi do toga.' Na Heleninu licu odražavala se nepopustljiva odluènost. 'Pronaæi æemo izvor te pošasti.' Nisam znao misli li na opakog knjižnièara ili na samog Drakulu, ali kada sam vidio kako je èvrsto stisnula vilicu, uèinilo mi se da gotovo mogu povjerovati u to da æemo na kraju uspjeti nadvladati i jednog i drugog. Taj sam izraz na njezinu licu veæ jednom vidio i sada sam se sjetio onog restorana u Americi, gdje smo prvi put razgovarali o njezinu podrijetlu. Tada se bila zarekla da æe pronaæi pokvarenog oca i razotkriti ga pred akademskim svijetom. Zamišljam li to, pitao sam se, ili se njezina misija u jednom trenutku ipak promijenila a da nije ni primijetila?Selim Aksoy cijelo je vrijeme stajao negdje iza nas, a sada se ponovno obratio Turgutu. Turgut je kimnuo. 'Gospodin Aksoy podsjetio me na zadaæu zbog koje smo došli ovamo i ima pravo. Ubrzo æe poèeti dolaziti ostali korisnici knjižnice, pa æemo arhiv morati ili zakljuèati ili ga otvoriti javnosti. Ponudio je da danas neæe otvoriti svoju prodavaonicu i da æe dan odraditi ovdje, kao knjižnièar. No prvo moramo pospremiti ove dokumente i utvrditi eventualnu štetu, a još više od svega moramo pronaæi mirno i sigurno mjesto na kojem276Elizabeth Kostovaæe se moj prijatelj odmoriti. Osim toga, gospodin Aksoy volio bi nam pokazati nešto prije nego što doðu drugi.'Istog trenutka poèeo sam skupljati razbacane dokumente i praktièki odmah potvrdili su se moji najgori strahovi. 'Nema izvornih zemljovida', objavio sam sumorno. Pretražili smo police, no prikaza onih neobiènih podruèja koji su nalikovali na zmaja s dugaèkim repom više nije bilo. Mogli smo još samo zakljuèiti da ih je vampir skrio kod sebe još prije nego što smo došli. Bila je to užasna pomisao. Imamo kopije, dakako, i Rossijeve i Turgutove, ali smatrao sam da su originali kljuè koji æe nas dovesti do Rossija, karika izvornija i pouzdanija od svega do èega sam dosada uspio doæi.Osim što sam se osjeæao obeshrabreno zbog gubitka tog blaga, sinulo mi je i da bi onaj zli knjižnièar u njegove tajne mogao proniknuti prije nas. Ako je Rossi na Drakulinu grobu, gdje god se nalazio, knjižnièaru se sada pruža prilièno dobra prilika da aas preduhitri. Više nego ikada osjeæao sam istodobno i silnu i hitnu želju i krajnju nemoguænost zadaæe pronalaženja dragog mentora. Ako ništa drugo - sinulo mi je i to, krajnje neobièno - sada sam barem siguran da je Helen èvrsto na mojoj strani.Turgut i Selim za to su se vrijeme nešto savjetovali uz ranjenika, a sada su se okrenuli i postavili mu pitanje, uèinilo mi se, jer se pokušao pridiæi, a zatim je slabašnim pokretom ruke pokazao prema stražnjem dijelu prostorije sa stelažama. Selim je brzo otišao onamo i ubrzo se vratio s malenom knjigom. Bila je uvezana u crvenu kožu, poprilièno izlizana, dok je s prednje strane imala zlatna arapska slova. Položio ju je na obližnji stol i još neko vrijeme nešto tražio, a zatim pozvao Turguta, koji je upravo preklopio sako i tako dobio jastuk za prijateljevu glavu. Èinilo se da se knjižnièar osjeæa barem malo bolje. Veæ sam nekoliko puta htio predložiti da pozovemo hitnu pomoæ, no nekako mi se èinilo da Turgut svakako zna što radi. Ustao je i prišao Selimu i njih su dvojica još nekoliko minuta energièno raspravljali. Helen i ja za to se vrijeme uglavnom nismo gledali. Oboje smo se nadali nekakvom otkriæu, oboje se pribojavali novog razoèaranja. Turgut je pozvao da im priðemo.'Eto, Selim nam je jutros htio pokazati ovo', rekao je ozbiljnim tonom. 'Zapravo ne znam je li ikako povezano s našom potragom. Meðutim, ipak æu vam proèitati. U devetnaestom stoljeæu knjigu suPOVJESNIÈARKA277sastavili urednici èija mi imena nisu poznata. Rijeè je o istanbulskim povjesnièarima. Prikupili su razne prikaze života u Istanbulu prvih godina postojanja našega grada - dakle negdje od 1453., kada je sultan Mehmed prisvojio grad i proglasio ga prijestolnicom carstva.'Prstom je pokazao stranicu s prelijepim arapskim slovima, a ja sam valjda i stoti put pomislio kako je strašno da se èovjekovi jezici, èak i pisma, toliko razlikuju, da nas odvaja taj užasni Babilon razlika, što izaziva tolike frustracije. Kada sam pogledao tu stranicu, svi izgledi za kakvo-takvo razumijevanje odmah su zapeli u gustišu simbola koji mije bio neprobojan poput vrijesove živice. 'Gospodin Aksoy prisjetio se ovog dijela, koji je jednom ovdje proèitao. Autor nije poznat, a rijeè je o prikazu odreðenih dogaðaja iz 1477. godine... Da, prijatelji moji, godinu dana nakon pogibije


Vlada Drakule u bitki u Vlaškoj. Ovdje stoji kako je te godine u Istanbulu zabilježena pojava pošasti, kuge, zbog koje su pojedini imami dio trupala pokapali s kolcem probodenim kroz srce. Nadalje se navodi kako je u grad ušla skupina redovnika s Karpata - gospodin Aksoy upravo se zbog toga prisjetio knjižice - i to na kolima koja su vukle mule. Redovnici su zatražili utoèište u jednom samostanu i ondje ostali devet dana i devet noæi. I to je sve. Veze su vrlo nejasne... O redovnicima ne piše više ništa, kao ni o tome što je poslije bilo s njima. Moj prijatelj Selim htio nas je upozoriti upravo na Karpate.'Selim Aksoy energièno je kimnuo, no ja nisam mogao ne uzda-hnuti. Prièa je u meni izazvala neobiènu reakciju; stekao sam dojam daje u mene unijela novi nemir, a da nije nimalo rasvijetlila probleme pred kojima se nalazimo. Godina je uistinu bila neobièna... 1477. No sve to mogla je biti obièna sluèajnost. Znatiželja me, meðutim, navela da Turgutu postavim pitanje. Ako je grad tada veæ bio pod otomanskom vlašæu, zašto je u njemu još postojao samostan u koji su se smjestili redovnici?''Izvrsno pitanje, prijatelju moj', odgovorio je Turgut smrknuto. Ali moram vam reæi da je od samog poèetka otomanske vladavine Istanbulom, u gradu postojalo više crkava i samostana. Sultan je bio vrlo blagonaklon i dopustio njihovo postojanje.'Helen je odmahnula glavom. 'Nakon što je svojoj vojsci dopustio da uništi veæinu crkava u gradu ili ih zauzeo i pretvorio u džamije.'278Elizabeth Kostova'Istina je da je sultan Mehmed nakon osvajanja grada vojsci dopustio da tri dana nesmetano hara cijelim podruèjem', priznao je Turgut. 'No na to se ne bi odluèio da mu se grad predao, umjesto što se opirao - štoviše, bio je ponudio cjelovit mirovni sporazum. Jednako tako navodi se daje, ušavši u Konstantinopol i uvidjevši što su sve njegovi vojnici uèinili - zdanja koja su unakazili, crkve koje su oskvrnuli, graðane koje su poubijali - zaplakao nad sudbinom prelijepoga grada. Otada je dopustio rad nizu crkvi i bizantskome stanovništvu podario niz povlastica.''Pritom je porobio više od pedeset tisuæa istih tih Bizantinaca', ubacila se Helen ironièno. 'To ne smijemo smetnuti s uma.'Turgut joj se s divljenjem nasmiješio. 'Gospo, s vama se nikako ne mogu nositi. No samo sam htio pokazati da naši sultani nisu bili zvijeri. Kada bi pokorili neki kraj, èesto su vladali prilièno popustljivo, barem prema mjerilima tog doba. Istina je da sisu bili odviše obzirni u osvajanjima...' Rukom je pokazao prema suprotnome zidu arhiva. 'Ondje je samo Njegovo Velièanstvo Mehmed, glavom i bradom, ako biste ga željeli pozdraviti.' Prišao sam slici, iako se Helen tvrdokorno nije ni pomaknula. Uokvirena reprodukcija-pokazalo se da je rijeè o jeftinoj kopiji akvarela - prikazivala je podosta krupnog muškarca s bijelo-crvenim turbanom. Na prikazuje sjedio, imao svijetlu kožu i profinjeno njegovanu bradu, te kaligrafske obrve i kestenjaste oèi. Velikom kukastom nosu prinio je ružu. Mirišuæi cvijet, gledao je u daljinu. Prije me podsjeæao na sufistièkog mistika nego na bezobzirnog osvajaèa.'Slika je prilièno neobièna', rekao sam.'Da. Bio je predan pokrovitelj umjetnosti i graditeljstva i ovdje je sagradio brojna lijepa zdanja.' Turgut je velikim prstom kuckao po bradi. 'Onda, prijatelji moji, što kažete na prièu do koje nas je doveo Selim Aksoy?''Zanimljiva je,' rekao sam uljudno, 'ali nije mi jasno kako æe nam pomoæi da pronaðemo grob.''Ni meni', priznao je Turgut. 'Meðutim, uoèio sam odreðenu sliènost izmeðu tog teksta i dijela pisma koje sam vam jutros proèitao. Problemi koji su iskrsnuli kod groba u Snagovu, o èemu god toèno bila rijeè, pojavili su se iste godine, 1477. Veæ znamo da je Vlad Drakula umro godinu ranije, te da je to nešto u Snagovu bri-POVJESNIÈARKA279nulo upravo skupinu redovnika. Ne mislite li da su to mogli biti isti redovnici, ili neka skupina povezana sa Snagovom?''Moguæe je,' priznao sam, 'no to je tek pretpostavka bez dokaza. U ovoj prièi navodi se jedino da su redovnici došli s Karpata. A Karpati su u to doba vjerojatno bili prepuni samostana. Kako možemo biti sigurni da su došli iz samostana u Snagovu? Helen, što ti misliš?'Vjerojatno sam je iznenadio, jer sam uvidio da me promatra èeznutljivo i zamišljeno kao nikada dotada. Meðutim, taj je izraz odmah išèeznuo, pa mi se veæ uèinilo da sam ga možda samo zamislio, ili da se možda prisjeæala majke ili putovanja u Maðarsku koje je pred nama. O èemu god razmišljala, istog se trenutka pribrala. 'Da, u Karpatima je bilo mnogo samostana. Paul ima pravo... bez novih informacija ne možemo povezati te dvije skupine.'Uèinilo mi se da se Turgut zbog tih rijeèi razoèarao i veæ je nešto zaustio, no u tom trenutku prekinulo nas je pištavo disanje. Bio je to gospodin Erozan, koji se i dalje odmarao na Turgutovu sakou, na podu. 'Onesvijestio se!' uskliknuo je Turgut. 'Mi ovdje blebeæemo poput svraka...' Ponovno je prinio èešnjak prijateljevu nosu, a ovaj je nešto


promumljao, zakašljao i malko oživio. 'Brzo, moramo ga odvesti kuæi. Profesore, gospo, pomozite mi. Pozvat æemo taksi i prenijeti ga u moj stan. Supruga i ja pobrinut æemo se za njega. Selim æe ostati u arhivu - ubrzo ga moramo otvoriti.' Zatim je u nekoliko kratkih reèenica na turskome dao još nekoliko uputa Aksovu.Turgut i ja potom smo s poda podigli onog blijedog i slabašnog muškarca, pridigli ga izmeðu sebe i oprezno ga iznijeli kroz stražnja vrata. Helen je krenula za nama, noseæi Turgutov sako. Prošli smo kroz prolaz i veæ trenutak poslije našli se na jutarnjem sunèanu svjetlu. Kada se našlo na licu gospodina Erozana, bolno se lecnuo, uzmaknuo prema mojem ramenu, te prinio ruku oèima, kao da se štiti od udarca.30. glauaaš i ne pamtim kada sam spavala manje nego te noæi, na farmiu Bouloisu, uz Barleyja na suprotnome kraju sobe. Na poèinak) smo otišli oko devet, buduæi da baš i nismo imalo što raditi osim osluškivati kokoši i gledati kako svjetlo uzmiè«.nad sušama. Iznenadila sam se uvidjevši da na farmi nema struje. "Nisi primijetila da nema žica?" upitao me Barley. Gazdarica nam je ostavila fenjer i dvije svijeæe, te poželjela laku noæ. Zahvaljujuæi takvoj rasvjeti, sjene ulaštenog starog namještaja silno su se produljile, stale se nadvijati nad nas, dok je vez na zidu blago treperio.Nakon što je nekoliko puta zijevnuo, Barley je legao u odjeæi i odmah zaspao. Nisam se usudila odmah se povesti za njegovim primjerom, ali sam se, jednako tako, pribojavala ostaviti svijeæe da gore cijelu noæ. Napokon sam ih ugasila i ostavila samo fenjer, koji je posvuda užasno potamnio sjene i vanjskoj tami omoguæio da navali kroz jedini prozor. Loza je šuštala uz prozor, drveæe se nekako naginjalo prema nama, a tiho glasanje, moguæe sova ili grlica, zvuèalo mije sablasno dok sam ležala sklupèana u krevetu. Èinilo mi se daje Barley užasno daleko; kad smo prvi put ušli u sobu, radovala sam se tako odvojenim krevetima, misleæi kako æemo izbjeæi sve neugodnosti u vezi sa spavanjem, no u toj sam tami poèela žaliti što nismo bili prisiljeni spavati jedno uz drugo, okrenuti leðima.Kada mi se veæ uèinilo da sam se ukoèila od nepomiènosti, na podu sam ugledala blago svjetlo koje se malo-pomalo poèelo premještati, dopiruæi kroz prozor. Mjesec se poèeo dizati, a ja sam osjetila da se moja užasnutost nekako ublažila, kao da se pojavio moj stari prijatelj, pa više nisam sama. Nastojala sam ne razmišljati o ocu; u svim bi ostalim prilikama upravo on spavao u drugom krevetu,POVJESNIÈARKA281u svojoj dostojanstvenoj pidžami, uz odloženu knjigu. On bi prvi primijetio staru farmu, znao da je središnji dio zdanja još iz doba Akvitanije, od ljubazne bi domaæice kupio tri boce vina i s njom porazgovarao o vinogradu.Dok sam tako ležala, iako sam se tome opirala, razmišljala sam što æu uèiniti ako moj otac ne preživi posjet Saint-Matthieuu. Nikako se ne mogu vratiti u Amsterdam, razmišljala sam, i sama se povlaèiti tom kuæom, uz gospoðu Clay; bol bi tako bila samo još nepodnošljivija. Prema europskome sustavu, na studij æu krenuti tek za dvije godine. Ali kod koga æu se smjestiti dotada? Barley æe se vratiti svom uobièajenom životu; ne mogu oèekivati da se i dalje brine za mene. Pao mi je na pamet predstojnik James, èovjek s tim širokim, tužnim osmijehom i blagonaklonim borama oko oèiju. Potom sam se sjetila Giulije i Massima, te njihove vile u Umbriji. Pred oèima mi se ukazao Massimo, kako mi toèi vino - "A što ti uèiš, dražesna kæeri?" - Giulia, kako govori da se moram smjestiti u najbolju sobu. Njih dvoje nemaju djece; vole mog oca. Raspadne li se moj svijet, poæi æu k njima.Ugasila sam fenjer, sada veæ malo odvažnija, i na vršcima prstiju došla do prozora. Mjesec se jedva nazirao, napola osvijetljen na nebu prepunom rastrganih oblaka. Preko njega je promaknuo lik koji mi je bio i predobro poznat - ne, bilo je to tek na trenutak i zapravo je bio oblak, nije li tako? Raširena krila i zavijutak na repu? Raspršio se istog trenutka, no ipak sam otišla u Barleyjev krevet i ondje još satima drhturila naslonjena na njegova nepomièna leða.Zbrinjavanje gospodina Erozana, prebacivanje u Turgutov stan - gdje je blijed i pribran ostao ležati na jednome od dugaèkih divana u orijentalnome salonu - potrajalo je veæi dio prijepodneva. Nalazili smo se u Turgutovu stanu i kada se gospoða Bora u podne vratila s posla. Ušla je žustrim korakom, u objema rukama noseæi vreæice s povræem. Na sebi je imala žutu haljinu i šešir s cvjetnim uzorkom, pa je izgledala poput minijaturnog sunovrata. I osmijeh joj je bio svjež i dražestan, èak i kada nas je sve ugledala u svojoj dnevnoj sobi, okupljene oko muškarca u ležeæem položaju. Èini se da je nijedan suprugov korak ne može iznenaditi, pomislio sam; možda je to jedna od tajni uspješne veze.282Elizabeth KostovaTurgut joj je objasnio situaciju na turskome, a na njezinu licu vedrinu je prvo zamijenila oèita sumnjièavost, a potom i sve izraženiji užas, kada joj je obzirno pokazao ranu na vratu najnovijeg gosta. Helen i mene pogledala je uz izraz nijemog oèaja na licu, kao da je za nju to tek prvi dodir sa spoznajom zla. Potom je uhvatila knjižnièara za ruku, za koju sam na temelju neposrednog iskustva znao daje ne samo bijela, nego i hladna. Nakratko ju je zadržala u rukama, pa obrisala oèi i otišla u kuhinju, odakle smo zaèuli prigušeno zveckanje posuða. Što god se još dogaðalo, ranjenik æe


uskoro barem pošteno jesti. Turgut nas je onda nagovorio da ostanemo na objedu, a Helen je, na moje veliko iznenaðenje, otišla u kuhinju, pomoæi njegovoj supruzi.Kada smo se uvjerili da se gospodin Erozan udobno smjestio, Turgut me na nekoliko minuta odveo u svoju sablasnu radnu sobu. S velikim olakšanjem uvidio sam da su zastori navuèeni preko slike. Ondje smo sjeli i još neko vrijeme razgovarali o situaciji. Jednostavno nisam mogao ne upitati: 'Mislite li da se vi i supruga^tieæete naæi u opasnosti jer ste ga primili u kuæu?''Poduzet æu sve moguæe mjere opreza. Bude li mu za dan-dva bolje, veæ æu ga nekamo smjestiti i pronaæi osobu koja æe se brinuti za njega.' Turgut mi je bio privukao stolicu, a on je sjeo za svoj pisaæi stol. Pomislio sam kako se osjeæam gotovo jednako kao da sam ponovno s Rossijem, u njegovu uredu na sveuèilištu, osim što je njegov ured onako izrazito vedar, s onim bujnim biljkama i kavom, dok je ova soba tako ekscentrièno mraèna i neugodna. 'Ovdje ne oèekujem nove napade, no doðe li do neèeg sliènog, naš prijatelj Amerikanac može oèekivati žestoku obranu.' Nije bilo teško povjerovati mu dok sam promatrao to krupno i snažno tijelo za stolom.'Žao mi je', rekao sam. 'Èini se da smo vam na vrat navukli hrpu nevolja, profesore, to vam zlo doveli do samog kuænog praga.' Ukratko sam mu preprièao naše susrete s izopaèenim knjižnièarem, opisao i kako sam ga veèer prije vidio ispred Aje Sofije.'Nevjerojatno', rekao je Turgut. Oèi su mu blistale od intenzivnog zanimanja, dok je prstima lupkao po stolu.'Imam jedno pitanje i za vas', priznao sam. 'Jutros u arhivu rekli ste da ste negdje veæ vidjeli takvo lice. Što ste htjeli reæi?'Ah.' Moj uèeni prijatelj sklopio je ruke na stolu. 'Da, isprièat æu vam... Bilo je to davno, no svega se sjeæam kao da je bilo juèer. A zapravo se dogodilo nekoliko dana nakon što sam primio pismo uPOVJESNIÈARKA283kojem mi je profesor Rossi objasnio kako nema pojma o ovdašnjem arhivu. Kasno poslije podne, nakon predavanja, otišao sam pogledati zbirku - u to vrijeme još se nalazila u staroj knjižnici, bilo je to prije nego što su je preselili na sadašnje mjesto. Sjeæam se da sam tražio podatke za jedan èlanak o izgubljenom Shakespeareovu djelu, Kralj Tashkanija, za koje neki drže da se dogaða u Istanbulu. Moguæe je da ste èuli za to djelo...' Odmahnuo sam glavom.'Navodi se u tekstovima nekolicine engleskih povjesnièara. Na temelju njih znamo da se u izvornoj drami zloæudni duh po imenu Dracole prikazuje vladaru prelijepog staroga grada koji je on - vladar - zauzeo silom. Duh kaže daje nekoæ bio vladarev neprijatelj, no da mu je sada došao èestitati na krvoloènosti. Potom vladara nagovara da se pošteno napije krvi graðana koji su mu postali podanici. Èovjeku se od takvih stvari sledi krv u žilama. Neki kažu da to uopæe nije Shakespeare, no ja,' dlanom je samouvjereno pljesnuo po rubu stola, 'ja držim da stil, ako je vjerno prenesen, može biti jedino Sha-kespeareov, te da je uistinu rijeè o Istanbulu, iako nosi pseudoturski naziv Tashkani.' Zatim se nagnuo prema meni. 'Smatram i da se duh ukazao upravo sultanu Mehmedu II., osvajaèu Konstantinopola.'Ledeni trnci obuzeli su mi vrat i leða. 'Što mislite, što bi to moglo znaèiti... mislim, s obzirom na Drakulin životni put?''Eto, prijatelju moj, meni je užasno zanimljivo da je legenda o Vladu Drakuli prodrla èak i do protestantske Engleske i to svakako do, recimo, 1590. Bila je to silno utjecajna legenda. Nadalje, ako je Tashkani uistinu Istanbul, to nam govori koliko je Drakulina nazoènost ovdje u Mehmedovo vrijeme bila stvarna. Mehmed je u grad ušao 1453. A to se zbilo tek pet godina nakon što se mladi Drakula vratio u Vlašku nakon zatoèeništva u Maloj Aziji. Nema pouzdanih dokaza da se za života vraæao u naše krajeve, iako neki struènjaci smatraju da je osobno došao odužiti se sultanu. Èini mi se da to nije moguæe dokazati. Prema mojoj teoriji, ovdje je ostavio naslijeðe vampirizma, ako ne za života, a ono nakon smrti. Meðutim', tada je uzdahnuo, 'granica izmeðu književnosti i povijesti èesto je nepostojana, a ja nisam povjesnièar...''Zapravo ste vrlo uspješan povjesnièar', rekao sam smjerno. 'Ne mogu vjerovati da ste istražili toliko povijesnih tragova i postigli toliko uspjeha.'284Elizabeth Kostova'Vrlo ste ljubazni, mladi moj prijatelju. Bilo kako bilo, jedne sam veèeri radio na svome èlanku u vezi s tom teorijom - na žalost, nisam ga objavio, jer su urednici u èasopisu u koji sam ga poslao ocijenili da se odviše oslanja na praznovjerje - radio sam do veèeri i otprilike nakon tri sata boravka u arhivu, otišao sam u restoran na suprotnoj strani ulice, kako bih pojeo mali borek. Veæ ste jeli burek?''Još nisam', priznao sam.'Morate što prije kušati - to je jedan od naših iznimnih nacionalnih specijaliteta. I tako sam otišao u taj restoran. Vani je veæ bilo mraèno, buduæi da je bila zima. Sjeo sam za stol, a dok sam èekao, iz svojih sam papira izvukao pismo


profesora Rossija i ponovno ga proèitao. Kao što sam veæ rekao, kod mene je bilo tek nekoliko dana i neobièno me zbunjivalo. Konobar mi je donio jelo, a ja sam mu pritom sluèajno pogledao lice. Imao je spušten pogled, no nekako mi se uèinilo da je iznenada primijetio pismo koje sam èitao, a koje je u zaglavlju imalo Rossijevo ime. Barem dvaput pogledom je sijevnuo prema pismu, a zatim kao daje s lica izbrisao i najmanji trag nekakvog prepoznatljivog izraza. Ipak, primijetio sam da mije, kada je pred mene htio postaviti sljedeæi tanjur, došao iza leda, pa je tako, uèinilo mi se, još bolje pogledao pismo preko mog ramena.To mi je ponašanje bilo neobjašnjivo i u meni je izazvalo veliku nelagodu, pa sam polagano spremio pismo i pripremio se za veèeru. On se udaljio bez rijeèi, a ja nisam mogao ne pogledati za njim. Bio je to krupan muškarac širokih ramena, tamne kose zaèešljane unatrag i velikih tamnih oèiju. Moglo bi se reæi i da je bio zgodan da nije izgledao - kako se to kaže? - nekako mraèno i prijeteæe. Iduæih sat vremena uopæe se, kako mi se èinilo, nije obazirao na mene, èak ni nakon što sam dovršio veèeru. Izvadio sam knjigu i nekoliko minuta èitao, a on mi je tada iznenada prišao i poslužio mi šalicu vruæeg èaja. To me iznenadilo jer nisam naruèio èaj. Pomislio sam da je rijeè o nekakvom daru, da me kuæa èasti ili daje pogriješio... "Vaš èaj..." rekao je kada je položio šalicu. 'Pobrinuo sam se da bude vreo.''I tada me pogledao ravno u oèi. Ne mogu ni opisati kako me to lice užasnulo. Bilo je blijedo, gotovo žuto, kao da je - kako da to opišem? - iznutra nekako propalo. Oèi su mu bile tamne i blistave, gotovo kao u životinje, a iznad njih imao je guste obrve. Usta su bila nalik na crveni vosak, zubi bijeli i dugaèki - doimali su se neobièno zdravima na tom bolesnome licu. Kada se nagnuo da mi posluži èaj, nasmiješio se, a ja sam osjetio neobièan miris. Od tog njegova mirisaPOVJESNIÈARKA285osjetio sam muèninu i zamalo pravu vrtoglavicu. Možda æete mi se smijati, prijatelju moj, no pomalo me podsjeæao na miris koji mi je u drukèijim okolnostima uvijek bio ugodan... miris starih knjiga. Poznajete taj miris - pergament i velur i... još nešto...?'Dobro sam znao taj miris i nije mi bilo do smijeha.'Udaljio se veæ trenutak poslije, bez žurbe krenuo prema kuhinji, a ja sam ostao sjediti obuzet dojmom da mi je htio nešto pokazati- možda lice. Htio je da ga dobro pogledam. Ipak, nisam mogao uprijeti prstom u izvor užasa koji sam osjeæao.' Turgut je, zavaljen u srednjovjekovni naslonjaè, i u tom trenutku bio blijed. 'Ne bih li se nekako smirio, uzeo sam posudu sa šeæerom, malo zasladio èaj, uzeo žlièicu i promiješao ga. Bio sam èvrsto odluèio srediti se uz pomoæ vruæeg napitka, no tada se dogodilo nešto vrlo, vrlo neobièno.'Glas mu se naèas izgubio, kao da je veæ požalio što se uopæe upustio u tu prièu. Taj mi je osjeæaj bio i predobro poznat, pa sam kimnuo da ga ohrabrim. 'Molim vas, nastavite...''Sada mi èudno zvuèi, ali govorim vam èistu istinu. Iz šalice se dizala para - znate kako se diže i komeša kada miješate nešto vruæe?- a kada sam poèeo miješati, para je poprimila oblik malenog zmaja. Zmaj je tako lebdio nekoliko trenutaka, a zatim nestao. Jasno sam ga vidio, na vlastite oèi. Možete zamisliti kako mi je bilo. U prvi mah pomislio sam da imam priviðenja ili da sam skrenuo, no zatim sam brzo skupio papire, platio i izišao.'Meni su se usta posve osušila. T jeste li još kada poslije vidjeli tog konobara?''Nikad u životu. Još tjednima nisam odlazio u taj restoran, no znatiželja je ipak bila jaèa od mene, pa sam ponovno otišao onamo, veæ po mraku. Meðutim, nije ga bilo. Èak sam se malo raspitao kod drugog konobara. Tako sam doznao da je onaj muškarac kod njih radio tek kratko vrijeme. Nije znao kako mu je prezime. Znao je samo ime: Akmar. Više nisam vidio ni njega ni neki njegov trag.'T je li vam se po njegovu licu uèinilo da je...' Nisam dovršio pitanje.'Lice me užasnulo. U to vrijeme mogao sam vam reæi jedino to. Kada sam vidio lice knjižnièara kojeg ste - kao što kažete - doveli sa sobom, uèinilo mi se da ga veæ znam. To nije obièno lice mrtvaca. Nešto u tom izrazu...' S nelagodom se okrenuo i pogledao prema niši u kojoj se na zidu nalazio onaj portret. 'U vezi s vašom prièom286Elizabeth Kostovašokiralo me to što ste mi upravo rekli: da je taj amerièki knjižnièar u meðuvremenu napredovao prema duhovnoj propasti.''Kako to mislite?''Kada je u vašoj knjižnici napao gospoðicu Rossi, još ste ga uspjeli oboriti. No moj prijatelj iz arhiva, kojeg je napao jutros, kaže da je bio užasno jak, a moj prijatelj baš i nije sitniji od vas. Osim toga, uspio je, nažalost, iz mog prijatelja isisati veliku kolièinu krvi. Unatoè tome, taj je vampir, kada smo ga vidjeli, bio vani, na danjem svjetlu, a to znaèi da


još nije posve nemrtav. Nekako mi se èini daje drugi put ostao bez životne snage ili na vašem sveuèilištu, ili ovdje, u Istanbulu, a ako ovdje ima veze, tada æe ubrzo primiti i treæi vampirski blagoslov i zauvijek postati nemrtav.''Da', rekao sam. 'U vezi s amerièkim knjižnièarom ne možemo ništa ako ga ne uspijemo pronaæi, tako da æete prijatelja morati dobro èuvati.'T hoæu', rekao je Turgut energièno. Na trenutak je zašutio, a zatim se ponovno okrenuo prema jednoj polici. Bez rijeèi je iz zbirke izvukao veliki album s latiniènim natpisom na naslovnici. 'Rumunjski', rekao mi je. 'Rijeè je o zbirci slika iz crkava u Transilvaniji i Vlaškoj. Autor je povjesnièar koji je umro tek nedavno. Tu su kopije mnogih slika iz crkava koje su poslije, na žalost, uništene u ratu. Stoga je ova knjiga vrlo dragocjena.' Predao mi je knjigu. 'Otvorite, molim, dvadeset petu stranicu.'Poslušao sam ga. I ondje sam ugledao reprodukciju murala u boji, preko dvije stranice. Crkva u kojoj se nekoæ nalazio bila je prikazana na malenoj umetnutoj crno-bijeloj fotografiji: skladno zdanje s uvijenim zvonicima. No pozornost mi je privukla veæa slika. Lijevom je stranom dominirao nesmiljeni zmaj u letu, repa savijenog ne jedanput, nego dvaput, manijakalnog zlatnog oka, otvorenih usta iz kojih riga plamen. Èinilo se da se sprema obrušiti i napasti lik na desnoj strani, muškarca koji se šæuæurio u verižnoj košulji i koji na glavi nosi prugasti turban. Èuèao je u užasnome strahu. U jednoj ruci držao je zakrivljenu sablju, a u drugoj okrugli štit. U prvi mah uèinilo mi se da stoji u polju obraslom neobiènim biljkama, no kada sam bolje pogledao, uvidio sam da mu se oko koljena zapravo nalaze ljudi, prava mala šuma ljudi, te da se svi bolno migolje, jer su nabodeni na kolac. Neki od njih nosili su turban, poput diva koji èuèi meðu njima, no drugi su bili u svojevrsnoj seoskoj nošnji.POVJESNIÈARKA287Treæi su, pak, nosili brokat i visoke krznene kape. Bilo je tu svijetlih i tamnih kosa; plemiæa s dugaèkim smeðim brkovima; èak i nekolicina sveæenika ili redovnika u crnim talarima i visokim kapama. Bilo je tu i žena s dugaèkim pletenicama, nagih djeèaka, novoroðenèadi. Èak i dvije-tri životinje. Svi su umirali u užasnim mukama.Turgut me pomno promatrao. 'Crkvu je Drakula darovao kada je drugi put bio na vlasti', rekao je tiho.Još nekoliko trenutaka nisam odvojio pogled od slike. A zatim sam osjetio da to više ne mogu podnijeti, te sam zatvorio knjigu. Turgut ju je uzeo i spremio. Kada se okrenuo prema meni, u njegovim sam oèima ugledao novi plamen. 'Onda, prijatelju moj, kako namjeravate pronaæi profesora Rossija?'Tako otvoreno pitanje u mene se žarilo poput oštrice. T dalje nastojim prikupiti sve informacije, nekako ih logièno posložiti,' priznao sam polagano, 'ali èak ni uz vašu velikodušnu pomoæ - i pomoæ gospodina Aksova - nemam dojam da raspolažemo neèim konkretnim. Moguæe je da se Vlad Drakula nakon smrti nekako ukazao u Istanbulu, no kako æemo otkriti je li pokopan upravo ovdje ili je li njegovo tijelo i dalje u ovom gradu? To mi je i dalje zagonetno. A kada je rijeè o našem sljedeæem koraku, mogu vam samo reæi da na nekoliko dana idemo u Budimpeštu.''U Budimpeštu?' Praktièki sam vidio kako se na njegovu širokome licu odražavaju raznorazne nove pretpostavke.'Da. Sjeæate se da vam je Helen prièala o svojoj majci i profesoru - koji joj je otac. Helen je uvjerena da bi nam njezina majka mogla pružiti informacije koje Helen od nje još nije èula, pa idemo s njom razgovarati, uživo. Helenina je teta na prilièno visokome položaju u vladi, pa æe nam to nekako, nadamo se, srediti.'Ah...' Gotovo se nasmiješio. 'Zahvalimo bogu na prijateljima na utjecajnim mjestima. Kada kreæete?''Možda sutra ili prekosutra. Mislim da æemo ostati pet-šest dana, a zatim se vratiti.''U redu. Svakako morate ponijeti ovo.' Turgut je iznenada ustao i iz ormariæa uzeo maleni komplet za hvatanje vampira koji nam je pokazao dan prije. Postavio ga je toèno pred mene.Ali to je jedna od vaših dragocjenosti', pobunio sam se. 'Osim toga, možda nam neæe dopustiti da s njime prijeðemo granicu.'288Elizabeth Kostova'Oh, nikako ga ne smijete pokazati carinicima. Morate ga dobro sakriti. Prvo pogledajte kovèeg, da vidite možete li stvari sakriti nekamo u podstavu. Još bolje, stvari možda može ponijeti gospoðica Rossi. Žensku prtljagu neæe pretraživati tako temeljito.' Kimnuo je želeæi me ohrabriti. 'Ali nikako neæu biti miran ako ga ne ponesete. Dok budete u Budimpešti, ja æu pregledati mnogobrojne stare knjige koje bi vam mogle pomoæi, no vi æete hvatati èudovište. Zasada ga spremite u torbu - kutija je vrlo tanka i nije teška.' Bez rijeèi sam uzeo drvenu kutiju i spremio je pokraj knjige sa zmajem. 'Dok razgovarate s Heleninom majkom, ja æu ovdje tražiti sve moguæe tragove koji bi mogli ukazivati na mjesto pokopa. Još nisam odustao od te teorije.' Pogledao me suzivši kapke. 'Bilo bi to izvrsno objašnjenje za mnoštvo pošasti koje su naš grad pogodile nakon razdoblja o kojem smo razgovarali. Kada bismo ih mogli ne samo objasniti, nego i okonèati...'U tom trenutku otvorila su se vrata njegove radne sobe. Gospoða Bora samo je provirila i pozvala nas na objed. Jeli


sm<a,èudesna jela, kao i dan prije, samo stoje atmosfera ovaj put bila uvelike mraènija. Helen je uglavnom šutjela, a izgledala je umorno. Gospoða Bora dodavala je tanjure nijemo i ljubazno, a gospodin Erozan, koji je nakratko ustao i pridružio nam se, nije pojeo gotovo ništa. Meðutim, gospoða Bora natjerala ga je da popije podosta crnog vina i da pojede malo mesa. Èinilo se da se od toga malko oporavio. Èak je i Turgut bio neuobièajeno tih i neraspložen. Helen i ja otišli smo èim nam je to dopustio bonton.Turgut nas je ispratio iz zgrade i uobièajeno srdaèno stisnuo ruku i meni i njoj, moleæi da ga nazovemo èim budemo znali nešto više o putovanju, usput obeæavajuæi jednaku gostoljubivost kad se vratimo. Potom mije kimnuo i potapšao moju torbu, a ja sam shvatio da misli na onaj komplet. Kimnuo sam i pogledom pokazao Helen da æu joj poslije sve objasniti. Turgut je mahao sve dok ga nismo izgubili iz vida pod lipama i jablanima. Kada nas više nije vidio, Helen me umorno uhvatila pod ruku. Sve je mirisalo po jorgovanima i u toj dostojanstvenoj sivoj ulici, dok smo hodali kroz prasne snopove sunèana svjetla, na trenutak sam zamalo povjerovao da smo na odmoru u Parizu.37. glauainielen je uistinu bila umorna, pa sam je nevoljko ostavio da odrijema u pansionu. Nikako mi se nije svidjelo da ondje ostaje sama, no naglasila je da je veæ i danje svjetlo samo po sebi vjerojatno dovoljna zaštita. Èak i kada bi opaki knjižnièar znao gdje smo, vjerojatno ne bi usred bijela dana ulazio u zakljuèanu sobu. Osim toga, ona kod sebe ima onaj križiæ. Još nekoliko sati ne može nazvati tetu, a putovanje ne možemo poèeti organizirati dok se ne èujemo s njom. Torbu za spise povjerio sam Helen i prisilio se da iziðem iz pansiona, jer sam imao dojam da æe me nemir izludjeti ostanem li i budem li se pretvarao da èitam ili pokušavam razmišljati.Èinilo mi se da mi se pruža dobra prilika da vidim i nešto drugo od Istanbula, pa sam se zaputio prema palaèi Topkapi, kompleksu koji podsjeæa na pravi labirint, a koji je sultan Mehmed dao sagraditi kao novo sjedište osvojenog podruèja. Palaèa me još od prvog po-slijepodneva provedenog u gradu mamila i iz daljine i iz turistièkog vodièa. Topkapi zauzima veliko podruèje na Istanbulskome rtu, a s tri strane štiti ga voda: Bospor, Zlatni rog i Mramorno more. Èinilo mi se da æu, ne odem li onamo, propustiti samu bit otomanske povijesti Istanbula. Moguæe je da sam se time ponovno udaljio od Rossija, no pomislio sam kako bi i sam Rossi postupio na jednak naèin da je bio prisiljen nekoliko sati ne raditi ništa.Dok sam besciljno prolazio parkovima, dvorištima i paviljonima u kojima je stotinama godina pulsiralo samo srce velikog carstva, razoèarao sam se utvrdivši da je ondje izloženo vrlo malo predmeta iz Mehmedova doba - gotovo ništa osim ponešto ukrasa iz njegove290Elizabeth Kostovariznice, nekoliko njegovih sablja, ošteæenih od èeste uporabe. Èini mi se da sam se više od svega nadao da æu još jedanput makar naèas vidjeti sultana èija se vojska borila s vojskom Vlada Drakule i èije su sigurnosne snage zabrinuto motrile situaciju na njegovu grobu u Snagovu. Kao da, pomislio sam - prisjeæajuæi se igre onih staraca na bazaru - pokušavate odrediti položaj protivnikova šaha u šahmatu, a pritom znate jedino položaj svoga šaha.Meðutim, u palaèi je ipak bilo dovoljno stvari koje su mi zaokupile misli. Prema onome što mi je Helen rekla dan prije, bio je to svijet u kojem je sultanu nekoæ služilo više od pet tisuæa slugu, a neki od njih imali su i titule poput Velikog omatatelja turbana, svijet u kojem su eunusi èuvali krepost njegova divovskog harema u raskošno urešenom zatvoru, svijet u kojem je sultan Sulejman Velièanstveni, koji je vladao sredinom 16. stoljeæa, konsolidirao Carstvo, donio zakonik i od Istanbula stvorio velièanstvenu metropolu ravnu slavi i velièini koju je grad imao pod bizantskim carevima. Kao i oni, i sultan je jedanput na tjedan putovao u svoj grad i molio se u Aji Sofiji - ali ne nedjeljom, nego petkom, muslimanskim svetim danom. Bio je to svijet krutoga protokola i raskošnih gozbi, èudesnih tkanina i prelijepe keramike, vizira u zelenome i sobara u crvenome, fantastièno obojenih èizama i divovskih turbana.Osobito me se dojmio Helenin opis janjièara, prvorazrednih gardista odabranih iz redova djeèaka zarobljenih diljem Europe. Njih sam se sjeæao i iz literature: tih djeèaka koji su se kao kršæani rodili na primjer u Srbiji ili Vlaškoj, a zatim su odrasli u islamu, obuèeni tako da iz dna duše mrze narode iz kojih su potekli, da bi ih u odrasloj dobi napadali, pušteni poput jastrebova koji traže plijen. Negdje sam zapravo i vidio prikaze janjièara, možda u nekoj ilustriranoj monografiji. Dok sam razmišljao o mladim licima na kojima nema ni traèka emocija, o mladiæima koji štite sultana, osjetio sam kako zdanja koja me okružuju u meni bude sve veæu jezu.Dok sam hodao iz prostorije u prostoriju, sinulo mije daje mladi Vlad Drakula mogao biti izvrstan janjièar. Carstvo je u njegovu sluèaju propustilo izvrsnu priliku, moguænost da svojoj velikoj sili pridoda još malo okrutnosti. Za to su ga morali uhvatiti u vrlo ranoj dobi, razmišljao sam, možda ga i zadržati u Maloj Aziji, umjesto što su ga vratili ocu. On je nakon toga postao odviše neovisan, praviPOVJESNIÈARKA


291odmetnik, odan iskljuèivo samome sebi, tako daje bez razmišljanja ubijao i vlastite sljedbenike i neprijatelje iz turskih redova. Poput Staljina, pomislio sam, i sam zateèen takvim mentalnim skokom dok sam stajao zagledan u svjetlucavi Bospor. Staljin je umro godinu ranije, a do zapadnih medija sve su èešæe dopirale nove prièe o užasima koje je poèinio. Sjetio sam se napisa o jednom, kako se èinilo, odanome generalu kojeg je Staljin neposredno uoèi rata optužio za kovanje državnog udara. Generala su usred noæi izvukli iz stana i vezali mu noge, te ga objesili za grede na jednoj prometnoj željeznièkoj postaji nadomak Moskve. Naglavce je visio nekoliko dana i zatim umro. Svi su ga putnici dobro vidjeli, no nitko se nije usudio dvaput pogledati u tom smjeru. Poslije se stanovnici tog kraja više nisu uspjeli usuglasiti: jedni su tvrdili da je bilo upravo tako, a drugi da se sve to uopæe nije dogodilo.Takve nelagodne misli pratile su me iz jedne velièanstvene sobe u drugu; posvuda sam osjeæao nešto stravièno ili opasno, nešto što su možda bili tek izraženi tragovi sultanove velike moæi, noæi koju uski hodnici, vijugavi prolazi, prozori s rešetkama, vrtovi okruženi zgradama nisu skrivali, nego, naprotiv, otkrivali. Na kraju sam, tražeæi malo predaha od pomiješanih osjeæaja, atmosfere sklada i ugnjetavanja, izišao pod suncem obasjana stabla u vanjskome dvorištu.Meðutim, ondje sam naišao na najstrašnijeg moguæeg duha, jer je u mojem vodièu stajalo da se upravo ondje nalazi krvnikov panj. U tekstu je još uz mnogo velikodušno navedenih pojedinosti stajalo kako je sultan imao obièaj odrubiti glavu dvorskim dužnosnicima i svima s kojima se nije slagao. Glave žrtava bile su izložene na kolcima kod sultanovih vrata, kao opomena stanovništvu. Sultan i onaj odmetnik iz Vlaške izvrsno bi se slagali, pomislio sam i s gaðenjem se okrenuo na drugu stranu. Smirio sam se tek zahvaljujuæi šetnji okolnim parkom. Odsjaj niskog crvenkastog sunca na vodi, zbog kojeg se od broda u prolasku vidio tek tamni obris, podsjetio me na to da je poslijepodne na izmaku i da bih se trebao vratiti Helen, možda èak i èuti novosti od njezine tete.Helen me doèekala u predvorju, s novinama na engleskom u rukama. 'Kako je bilo u šetnji?' upitala je, podigavši pogled. 'Užasno', odgovorio sam. 'Otišao sam u palaèu Topkapi.' 'Ah.' Sklopila je novine. 'Žao mi je što sam to propustila.'292Elizabeth Kostova'Ne treba ti biti žao. Kakva je situacija u bijelome svijetu?' Prstom je pokazala naslove. 'Stravièna. Ali imam povoljne novosti.''Razgovarala si s tetom?' Spustio sam se u jedan od udubljenih naslonjaèa do nje.'Da, a ona se, kao i uvijek, pokazala fantastiènom. Znam da æe me ukoriti kad se vidimo, no to nije važno. Važno je da je pronašla konferenciju na kojoj æemo sudjelovati.''Konferenciju?''Da. Podudarnost je doista izuzetna. Ovaj tjedan u Budimpešti se održava meðunarodni simpozij povjesnièara. Dogovorila nam je status gostiju i vize koje æe nas èekati.' Tada se nasmiješila. 'Pokazalo se da moja teta ima prijatelja povjesnièara na budimpeštanskom sveuèilištu.' «•'Koja je tema skupa?' upitao sam bojažljivo.'Pitanja radne snage u Europi do 1600. godine.''Vrlo široka tema. I pretpostavljam da æemo mu nazoèiti kao struènjaci za otomansku povijest.''Upravo tako, dragi moj VVatsone.'Samo sam uzdahnuo. 'U tom je sluèaju dobro što sam svratio u Topkapi.'Helen mi se nasmiješila, ali nisam znao odrediti je li uzrok bilo malo zlobe ili jednostavna vjera u moje glumaèke sposobnosti. 'Konferencija poèinje u petak, pa nam preostaju samo dva dana za put. Tijekom vikenda slušat æemo predavanja, a ti æeš i održati jedno malo predavanje. U nedjelju je dio dana slobodan, kako bi povjesnièari malo razgledali povijesne znamenitosti Budimpešte, a mi æemo malo pobjeæi i istražiti moju majku.''Kako, molim?!? Što æu održati?' Nisam mogao ne piljiti u nju, no ona je samo vratila uvojak iza uha i pogledala me uz još nedužniji osmijeh.'Oh, ma obièno malo predavanje. Održat æeš predavanje. Jedino smo tako mogli upasti.''Predavanje o èemu, molit æu lijepo?'POVJESNIÈARKA293'O otomanskoj nazoènosti u Transilvaniji i Vlaškoj, èini mi se. Moja je teta tu temu sada veæ ljubazno ubacila u program. Predavanje ne mora trajati dugo, buduæi da Osmani, dakako, nikada i nisu posve pokorili Transilvaniju. Meni se uèinilo da æe ti to biti dobra tema, jer i ti i ja veæ toliko toga znamo o Vladu, a on je u svoje vrijeme imao veliku ulogu u otporu osvajaèima.'


'Baš si ljubazna', rekao sam podrugljivo. 'Htjela si reæi da ti veæ znaš toliko toga o njemu. Želiš reæi da moram iziæi pred meðunarodni skup povjesnièara i govoriti o Drakuli? Molim te, na trenutak se samo prisjeti da pišem disertaciju o nizozemskim trgovaèkim cehovima i da je još nisam ni dovršio. Zašto ti ne možeš održati predavanje?''Pa to bi bilo apsurdno', rekla je Helen i sklopila ruke na novinama. 'Ja sam veæ - kako se to kaže na engleskome? - otrcana šala. Veæ me zna cijelo sveuèilište i svima sam veæ više puta dosaðivala svojim radovima. Nastup Amerikanca pridat æe malo glamura cijelome skupu, a svi æe mi biti zahvalni što sam te dovela, premda u posljednji trenutak. Zahvaljujuæi èinjenici da na konferenciji imaju i jednog Amerikanca, bit æe ih manje stid što æe nas smjestiti u ofucani sveuèilišni hotel i što æe na velikoj završnoj veèeri svima poslužiti grašak iz konzerve. Pomoæi æu ti napisati predavanje - ili æu ga sama napisati, ako budeš toliko neugodan - pa ga možeš održati u subotu. Èini mi se oko jedan, ako se ne varam.'Samo sam nemoæno zastenjao. Tako nemoguæu osobu još nisam vidio. Sinulo mi je da bi moja nazoènost na konferenciji u Budimpešti s politièkog aspekta mogla biti neugodnija nego što priznaje. A kakve veze Osmani u Vlaškoj ili Transilvaniji imaju s pitanjima rada u Europi?'Ah, veæ æemo nekako ubaciti i malo takvih tema. To ti je prednost temeljitog marksistièkog školovanja kojem nisi imao pristupa. Vjeruj mi da se radnièka pitanja nalaze u svim temama, samo ako ih malo potražiš. Osim toga, Otomansko Carstvo bilo je velika gospodarska sila, a Vlad im je prekidao trgovaèke pravce i onemoguæio pristup prirodnim resursima na podruèju oko Dunava. Bez brige... bit æe to jako zanimljivo predavanje.''Isuse...' izustio sam na kraju.294Elizabeth Kostova'Ne.' Ona je odmahnula glavom. 'Samo bez Isusa molim. Koncentriraj se na probleme rada i radnika.'Nisam mogao ne nasmijati se na te rijeèi, kao ni u sebi se ne diviti tom sjaju u njezinim tamnim oèima. 'Nadam se samo da za to neæe doznati nitko u Americi. Mogu samo zamisliti što bi rekli èlanovi komisije pred kojom æu braniti disertaciju. S druge strane, èini mi se da bi Rossi uživao u cijeloj prièi.' Ponovno sam se nasmijao, zamišljajuæi jednako vragolastu iskru u Rossijevim plavim oèima, no onda sam prestao. Svaka pomisao na Rossija postala mi je veæ gotovo nepodnošljivo bolna. Od ureda u kojem sam ga posljednji put vidio proputovao sam pola svijeta, a sve ukazuje na to da ga više neæu vidjeti živog, da možda nikada neæu doznati što mu se dogodilo. Rijeè nikada još mi je nekoliko beskonaènih trenutaka lebdjela pred oèima, a zatim sam odbacio te misli. Putujemo u Maðarsku i razgovarat æemo sa ženom koja gaje navodno poznavala - i to prisno - davno prije nego što sam ga upoznao, kada se beskonaèno muèio s potragom za Drakulom. Taj trag nikako ne smijemo zanemariti. Ako radi toga moram održati i šarlatansko predavanje, spreman sam èak i na to.Helen me cijelo to vrijeme promatrala bez rijeèi, a ja sam, i to ne prvi put, osjetio kako raspolaže sposobnošæu da mi èita misli. To je potvrdila veæ trenutak poslije, rekavši: 'Vrijedi pokušati, zar ne?''Da', odgovorio sam i odvratio pogled.'Izvrsno', rekla je ona tiho. T drago mi je što æeš upoznati moju tetu, koja je divna, i moju majku, koja je takoðer divna, ali drukèije, i što æe one upoznati tebe.'Naèas sam je pogledao - srce mi se odjednom stegnulo od tog blagog i obzirnog tona - no na njezinu licu ponovno se pojavila uobièajena ironiènost. 'Onda, kad kreæemo?' upitao sam.'Sutra ujutro podiæi æemo vize i prekosutra otputovati avionom, bude li sve u redu s kartama. Teta mije rekla da sutra prije otvaranja moramo doæi u maðarski konzulat i pozvoniti na ulazu - oko pola osam ujutro. Odande možemo odmah otiæi u agenciju i rezervirati karte. Ne bude li mjesta, morat æemo poæi vlakom, a to æe trajati...' Odmahnula je glavom, no meni se iznenada ukazala slika buènog i klomparavog balkanskog vlaka koji se probija od jedne drevne prijestolnice do druge, pa sam se na trenutak ponadao da su sviPOVJESNIÈARKA295zrakoplovi veæ prebukirani, unatoè moguænosti da tako nepotrebno izgubimo mnogo vremena.'Je li toèna moja pretpostavka da si više na tu svoju tetu, nego na majku?' Moguæe je da sam joj se nasmiješio iskljuèivo zbog te mentalne željeznièke pustolovine.Oklijevala je tek djeliæ sekunde. 'Ponovno imaš pravo, Watsone. Hvala Bogu, u svemu sam vrlo slièna teti. Ali više æe ti se svidjeti moja majka - tako je kod veæine ljudi. Smijem li te sada pozvati na veèeru u naš omiljeni lokal, pa uz veèeru možemo poraditi na tvojem predavanju...?''Svakako,' složio sam se, 'samo pod uvjetom da u blizini nema Cigana.' Pomno i teatralno ponudio sam joj ruku, a ona je premjestila novine i rukom mi obujmila lakat. Kako je samo neobièno, razmišljao sam dok smo izlazili u zlaæanu veèer koja je vladala na ulicama, kako èak i u najneobiènijim okolnostima, u najmuènijim epizodama u èovjekovu


životu, na najudaljenijim toèkama od doma i svega što je poznato, postoje takvi trenuci neporecive sreæe i radosti.Jutro je u Bouloisu osvanulo sunèano, a Barley i ja ukrcali smo se na prvi vlak za Perpignan.33. glaua27 rakoplov koji je u petak iz Istanbula poletio za Budimpeštu nije bio ni približno pun, a kada smo se smjestili medu turske ^poslovne ljude u crnim odijelima i maðarske birokrate u sivim sakoima koji su razgovarali u malim skupinama, te starice u plavim kaputima i s maramama na glavi - hoæe li u Budimpešti raditi kao èistaèice ili su im se kæeri udale za maðarske diplomate? - preda mnom je bio tek kratak let i malo moguænosti da žalim za propuštenim putovanjem vlakom.Takvo putovanje vlakom, prugama koje prolaze kroz litice, kroz beskonaène šume i stijenje, preko rijeka i kroz feudalne gradove, morat æu još èekati, kao što dobro znaš. Tijekom kasnije karijere, tom sam prugom putovao dvaput. Promjene koje èovjek tako uoèava meni su i dalje nekako silno zagonetne, ti usputni prijelazi iz islamskog u kršæanski svijet, iz otomanskoga u austrougarsko, iz muslimanskoga do katolièkog i protestantskog. Gradacija se jasno vidi u gradovima, u arhitekturi, u minaretima koji se prorjeðuju i miješaju sa sve brojnijim zvonicima, promjene su oèite u samom izgledu šuma i obala, tako da èovjek malo-pomalo stjeèe dojam da i u samoj prirodi može išèitavati zasiæenost poviješæu. Izgleda li neki turski obronak uistinu toliko drukèije od maðarske livade? Dakako da nije tako, no tu razliku ipak nije moguæe izbrisati iz oka, kao što ni iz uma nije moguæe izbrisati povijest iz koje je poniknula. Poslije æu na tom putovanju vidjeti i dvije razlièite slike: èas dobroæudnu, èas uronjenu u krv - to je druga smicalica kojoj nas izlaže vid obilježen poviješæu: nesmiljena razapetost izmeðu dobra i zla, izmeðu mira i rata. Bilo da sam zamišljao kako Osmanlije navaljuju preko Dunava ili kako ga Huni prelaze s Istoka, uvijek su me opsjedalePOVJESNIÈARKA297suprotstavljene slike: odrubljena glava koju netko donosi u logor popraæen slavodobitnim povicima punima mržnje, a potom starica - možda i neka od baka meðu onim naboranim licima koja sam vidio u zrakoplovu - koja odijeva unuka u topliju odjeæu, štipa ga za glatki turski obraz i pomno i spretno pazi da joj ne zagori varivo od divljaèi.Meðutim, sve te slike oèekivale su me tek u buduænosti, a tijekom leta do Budimpešte žalio sam za svime što propuštam na tlu, iako nisam ni znao o èemu bi toèno mogla biti rijeè, kao i za mislima i osjeæajima koje bi to što bih vidio u meni moglo pobuditi. Helen je s putovanjima imala više iskustva, pa se i manje uzbuðivala: priliku je iskoristila da lijepo odspava sklupèana na sjedalu. Veæ dvije noæi zaredom dokasno smo ostali za stolom u onom restoranu, radili na predavanju koje æu održati na konferenciji u Budimpešti. Morao sam usvojiti nove spoznaje o Vladovim bitkama protiv Turaka - iako mi to nije znaèilo osobito mnogo što se tièe novosti. Nadao sam se da nakon mojeg izlaganja te napola nauèene graðe nitko neæe ništa pitati. Meðutim, bilo je upravo nevjerojatno što je sve Helen imala pohranjeno u glavi i ponovno sam se morao diviti èinjenici daje toliko znanje steèeno o Drakuli zapravo poticala prilièno nestvarna nada da æe postidjeti oca kojeg gotovo i ne može nazvati ocem. Kada je naslonila glavu na moje rame i zaspala, nisam se pomaknuo, ali sam ipak nastojao ne udisati miris - maðarski šampon? - njezinih kovrèa. Bila je umorna. Dok je spavala, dobro sam pazio da se ne mièem.Dok sam promatrao grad iz taksija kojim smo krenuli iz zraène luke, u meni se budio jedan dominantan dojam: nepregledna profinjenost i sklad. Helen mi je još prije objasnila da æemo odsjesti u hotelu u blizini sveuèilišta, na istoènoj obali Dunava, u Pešti, no vozaèu je rekla da nas prije toga proveze uz Dunav. U jednom trenutku prolazili smo dostojanstvenim ulicama iz osamnaestog i devetnaestog stoljeæa, koje su tu i tamo oživljavali plamsaji secesijske fantazije ili neko divovsko staro stablo. Veæ trenutak poslije našli bismo se nadomak Dunava. Rijeka je neopisiva - jednostavno se nisam bio pripremio za takvu velièinu i raskoš - a obale joj spajaju tri velika mosta. S naše strane rijeke dizali su se fantastièni neogotièki tornjevi i kupola Parlamenta, na suprotnoj strani divovski, drveæem obrubljeni zidovi kraljevske palaèe, te zvonici srednjovjekovnih crkava. Usred svega toga prolazila je silno široka rijeka, sivozelene površine koju blago mreška vjetar, površine koja svjetluca pod sunèanim svjetlom.298Elizabeth KostovaNepregledno plavo nebo nadvijalo se nad kupole, spomenike i crkve, dodirivalo površinu vode i mijenjalo joj boju.Nekako sam mislio da æe me Budimpešta zaintrigirati, da æu joj se diviti; ali ni u snu nisam oèekivao da æu osjetiti takvo strahopoštovanje. Grad je upio mnoštvo najraznovrsnijih osvajaèa i saveznika, od Rimljana sve do Austrijanaca - odnosno Sovjeta, pomislio sam, prisjeæajuæi se Heleninih ogorèenih opaski - a ipak se razlikovao od svih. Nije ni zapadnjaèki, ni istoènjaèki poput Istanbula, ni, unatoè gotièkoj arhitekturi, sjevernoeuropski. Kroz skuèeni prozor taksija promatrao sam posve jedinstvenu raskoš. I Helen se bila zagledala u grad, a nakon nekoliko trenutaka okrenula se prema meni. Bit æe da mi se na licu odražavao barem dio uzbuðenosti, jer je odmah prasnula u smijeh. 'Vidim da ti se sviða naš gradiæ', rekla je, a ja sam pod slojevima sarkazma zaèuo i notu istinskog ponosa. Potom je tišim glasom


dodala: 'Znaš da je Drakula ovdje praktièki naš? Tisuæu èetiristo šezdeset druge na tridesetak kilometara od Bu-dima zatoèio ga je kralj Matijaš Korvin, buduæi da je bio opasan za maðarske interese u Transilvaniji. Korvin se, kako se èini, prema njemu odnosio više kao prema gostu nego kao prema zatvoreniku, a podario mu je èak i suprugu iz maðarske kraljevske obitelji, iako nitko ne zna njezin toèan identitet - bila je to Drakulina druga žena. Drakula je zahvalnost pokazao tako stoje prešao na katolièanstvo, pa im je još neko vrijeme omoguæeno da žive u Pešti. A èim su ga u Maðarskoj oslobodili...''Èini mi se da mogu zamisliti nastavak prièe', rekao sam. 'Istog se trenutka vratio u Vlašku i ponovno zauzeo prijestolje, te se odrekao nove vjere.''To je u biti to', priznala je. 'Veæ si stekao prilièno dobru predodžbu o našem prijatelju. Više od svega htio je preuzeti i zadržati vlaško prijestolje.'Taksi se veæ ubrzo, i prebrzo, uèinilo mi se, poèeo vraæati prema starome dijelu Pešte, udaljavati se od rijeke, no i ondje su me oèekivala nova èuda. Piljio sam bez imalo stida: kavane s velikim terasama, po uzoru na velièanstvene dosege Egipta ili Asirije, pješaèke zone prepune živahnih kupaca i s pravim šumama željeznih uliènih svjetiljaka, mozaika i skulptura, anðeli i sveci u mramoru i bronci, kraljevi i carevi, violinisti u bijelim tunikama sviraju na uglovima. 'Stigli smo', rekla je Helen iznenada. 'Ovo je sveuèilišni dio grada,POVJESNIÈARKA299a ovdje je sveuèilišna knjižnica.' Nakrivio sam vrat da pogledam skladno klasièno zdanje od žutog kamena. 'Obiæi æemo je kad nam se ukaže prilika - zapravo i želim nešto pogledati. A ovo je naš hotel, uza samu Magyar utcu - to jest, Maðarsku ulicu. Moram ti pronaæi nekakav plan grada, da mi se ne izgubiš.'Vozaè nam je iznio prtljagu pred skladno aristokratsko proèelje od sivog kamena, a ja sam pomogao Helen da iziðe iz automobila. 'Tako sam i mislila', rekla je s prijezirom u glasu. 'Za konferencije uvijek koriste ovaj hotel.''Meni izgleda pristojno', rekao sam nesigurno.'Oh, ma nije loš. Osobito æe ti se svidjeti što možeš birati izmeðu hladne i hladne vode, te raznovrsne industrijske hrane.' Helen je za to vrijeme vozaèu davala mnogo raznoraznih velikih srebrnih i mjedenih novèiæa.'Mislio sam da Maðari imaju izvrsnu hranu', rekao sam, nastojeæi je nekako umiriti. 'Uvjeren sam da mi je to netko rekao. Gulaš i paprikaš i tako dalje...'Helen je zakolutala oèima. 'Svi uvijek spominju samo gulaš, èim spomeneš rijeè Maðarska. Baš kao što svi spominju Drakulu, èim kažeš Transilvanija.' Tada se nasmijala. 'Ali ne moraš se obazirati na hotelsku hranu. Prièekaj samo da sjednemo za stol u tetinoj kuæi, ili majèinoj, pa æemo onda razgovarati o maðarskoj kuhinji.''Mislio sam da su ti majka i teta Rumunjke', pobunio sam se i odmah požalio: na lice joj se navukla nepomièna grimasa.'Misli si ti što god hoæeš, Jenki', rekla je svisoka i uzela svoj kovèeg prije nego što sam dospio do njega.U predvorju su vladali mir i svježina. Sve je bilo u mramoru i pozlati iz nekih sretnijih vremena. Osjeæao sam se ugodno i nisam vidio povoda za Helenin stid. Trenutak poslije uvidio sam da sam se prvi put našao u nekoj od komunistièkih zemalja - na zidu iza recepcije nalazile su se fotografije vladinih dužnosnika, a tamnoplave odore svih hotelskih zaposlenika odisale su proleterskim kompleksima. Helen je obavila formalnosti na recepciji i uruèila mi kljuè moje sobe. 'Moja je teta sve dobro sredila', primijetila je zadovoljno. T ostavila nam je poruku: u sedam naveèer naæi æemo se u predvorju, pa æe nas izvesti na veèeru. Prvo æemo se prijaviti organizatorima konferencije i otiæi na njihov prijem u pet.'300Elizabeth KostovaRazoèarao sam se doznavši da nas teta neæe povesti kuæi, na maðarsku veèeru. Nadao sam se da æu tako steæi i kakav-takav uvid u život birokratske elite, no žurno sam se podsjetio da sam, naposljetku, ipak Amerikanac i da ne mogu oèekivati da æe mi se sva vrata samo tako otvoriti. Moguæe je da ljude dovodim u opasnost, da sam im optereæenje ili ih u najmanju ruku dovodim u neugodan položaj. Štoviše, razmišljao sam, bit æe mi najpametnije da se držim povuèeno i da domaæinima izazivam što manje nevolja. Imam sreæe što sam se uopæe našao ovdje, a Helen i njezinoj obitelji nikako ne želim izazivati nevolje.Soba je bila skromna i èista, uz sada veæ neprimjerene tragove negdašnjeg sjaja na punašnim tijelima pozlaæenih anðela u gornjim kutevima, te mramornome umivaoniku u obliku velike školjke. Dok sam prao ruke i èešljao se, pogled mi je od nasmiješenih djeèaka odlutao do uskog, pomno namještenog kreveta, nalik na vojnièki ležaj, pa sam se nasmiješio. Helen i ja ovaj smo put bin*smješteni na razlièitim katovima - zahvaljujuæi vidovitoj teti? - no ja æu za društvo imati barem te staromodne anðele i njihove austro-ugarske vijence.Helen me èekala u predvorju i bez rijeèi me kroz velièanstvena vrata izvela na velièanstvenu ulicu. Na sebi je ponovo


imala onu svijetloplavu bluzu - ja sam nakon putovanja izgledao prilièno izgužvano, dok je ona nekako i dalje uspijevala izgledati èisto, uredno i izglaèano, što sam veæ poèeo smatrati nekim osobitim istoènoeuropskim darom - a usto je i podigla kosu, uèvrstila je u opuštenoj punði na zatiljku. Dok smo koraèali prema sveuèilištu, bila je zamišljena, no nakon nekog vremena, bez mog poticanja, ipak je rekla: 'Tako je neobièno vratiti se ovako neoèekivano.''Pa još s èudnim Amerikancem..?''Pa još s èudnim Amerikancem', ponovila je tiho. Baš mi se i nije èinilo da je bila rijeè o komplimentu.Sveuèilište se sastojalo od vrlo dojmljivih zdanja, a neka od njih podsjeæala su na onu lijepu knjižnicu koju smo vidjeli još iz taksija. Tako sam osjetio blagu strepnju kada je Helen rukom pokazala prema našem odredištu, velikoj klasiènoj dvorani koju je na prvome katu sa svih strana okruživao niz kipova. Zastao sam i nakrivio vrat, te uspio proèitati nekoliko imena u maðarskoj varijanti: Platon, Descartes, Dante. Svi su na sebi imali klasiène toge, dok su na glavi imali vijence od lovora. Ostali su mi kipovi bili manje poznati: SzentPOVJESNIÈARKA301Istvan, Matijaš Korvin, Janos Hunyadi. Držali su žezla ili na glavi imali moæne krune.'Tko su ti likovi?' upitao sam.'Isprièat æu ti sutra', odgovorila je. 'Doði... veæ je prošlo pet.'U dvoranu smo ušli sa skupinom živahnih mladih ljudi za koje sam zakljuèio da su studenti, te došli do velike prostorije na prvome katu. Želudac mi se naèas zgrèio: kamo god sam pogledao, vidio sam jedino profesore u crnim, sivim ili odijelima od tvida i nakrivljenim kravatama - nema sumnje da je rijeè o profesorima - koji su s malenih tanjura jeli crvene paprike i bijeli sir i pili nešto što je mirisom podsjeæalo na jaki lijek. Sve su to povjesnièari, pomislio sam nesretno i premda bih i ja trebao biti jedan od njih, osjeæao sam sve snažniju malodušnost. Helen je odmah okružila hrpa kolega, a u jednom trenutku vidio sam kako se prijateljski rukuje s muškarcem èija me energièno zaèešljana kokotica podsjeæala na glavu nekakvog psa. Veæ sam bio gotovo odluèio doæi do prozora i pretvarati se da promatram velièanstveno proèelje crkve na suprotnoj strani ulice, kada me Helen naèas uhvatila za lakat - je li joj to baš bilo pametno? - i uvela u gužvu.'Ovo je profesor Sandor, predstojnik Odsjeka za povijest budimpeštanskog sveuèilišta i naš najveæi struènjak za srednji vijek', rekla mi je, pokazujuæi na tog bijelog psa, kojem sam se žurno predstavio. Ruka mi se našla u èeliènome stisku, a profesor Sandor rekao je kako mu je iznimna èast što æu sudjelovati u radu konferencije. Naèas sam se upitao je li on taj prijatelj zagonetne tete. Na moje veliko iznenaðenje, govorio je razgovijetno, na vrlo dobrom, premda usporenom, engleskome. 'Neobièno nam je drago', rekao je srdaèno. 'S radošæu išèekujemo vaše sutrašnje predavanje.'I ja sam rekao koliko mi je drago što æu se moæi obratiti sudionicima konferencije, a pritom sam dobro pazio da ne pogledam Helen.'Izvrsno', zagrmio je profesor Sandor. 'Silno cijenimo sveuèilišta u vašoj zemlji. Neka naše dvije zemlje žive u miru i prijateljstvu za svako vrijeme.' Nazdravio mi je èašom onog prozirnog lijeka èiji sam miris cijelo vrijeme osjeæao, a ja sam uzvratio istom mjerom, buduæi da mi se identièna èašica kao nekim èudom u meðuvremenu pojavila u ruci. 'A sada, ako mogu uèiniti nešto kako bi vaš boravak u našoj ljubljenoj Budimpešti bio vedriji, odmah mi morate reæi.' Te302Elizabeth Kostovaivelike tamne oèi, blistave na ostarjelome licu, i u neobiènoj opreci s njegovom bijelom grivom, na trenutak su me podsjetile na Helenine oèi i tako mi je odjednom postao simpatièan.'Hvala, profesore', rekao sam iskreno, a on me krupnom šakom pljesnuo po leðima.'Molim vas, doðite, jedite i pijte, pa æemo razgovarati.' Meðutim, odmah nakon tih rijeèi izgubio se i posvetio drugim dužnostima, a ja sam se našao usred mase ostalih domaæih i stranih profesora koji su me zasuli pitanjima. Neki od njih bili su i mlaði od mene. Svi su se natisnuli oko mene i Helen i malo-pomalo, meðu ostalim se glasovima zaèuo i francuski i njemaèki, te još neki jezik za koji sam pretpostavio da bi mogao biti ruski. Bila je to zapravo živahna i šarmantna skupina ljudi, pa sam veæ poèeo zaboravljati nervozu. Helen me upoznavala sa suzdržanom ljubaznošæu za koju mi se uèinilo da savršeno odgovara prigodi, rjeèito opisujuæi prirodu naše suradnje i èlanak koji æemo ubrzo objaviti u jednom amerièkom èasopisu. Željna lica natiskivala su se i oko nje, uz kratka pitanja na maðarskome. Lice joj se blago zarumenjelo kada se rukovala i èak poljubila u obraz s nekolicinom dugogodišnjih poznanika. Oèito je nisu zaboravili - ali, kako bi i zaboravili takvu ženu, pitao sam se. Primijetio sam i da je zapravo meðu rijetkim ženama u dvorani. Neke su bile starije od nje, neke još vrlo mlade, no ona ih je sve zasjenila. Bila je viša, živahnija, dostojanstvenija, s tim širokim ramenima, prelijepo oblikovanom glavom i gustim kovrèama, s tim živahno ironiènim


izrazom lica. Okrenuo sam se prema jednome od maðarskih profesora, kako ne bih toliko napadno piljio u nju; vatreno piæe veæ mi je poèelo kolati žilama.'Je li to kod vas uobièajeno okupljanje u sklopu konferencije?' Ni meni samome nije bilo jasno što bi pitanje toèno trebalo znaèiti, no morao sam nešto reæi dok sam se trudio da ne gledam Helen.'Da', rekao je moj sugovornik ponosno. Bio je to nizak muškarac od oko šezdeset godina, u sivom sakou i sivoj kravati. 'Na sveuèilištu imamo mnogo meðunarodnih skupova, osobito sada.'Veæ sam htio upitati što znaèi osobito sada, no profesor San-dor ponovno se odnekud stvorio kraj mene i veæ me vodio prema zgodnome muškarcu koji se, kako se èinilo, silno htio upoznati sa mnom. 'Ovo je profesor Geza Jozsef', rekao mi je. 'Volio bi s vama sklopiti poznanstvo.' U istom trenutku prema nama se okrenulaPOVJESNIÈARKA303Helen i ja sam se silno iznenadio kada sam vidio da je na njezinu licu sijevnuo izraz nezadovoljstva - možda èak i gaðenja? Odmah je krenula prema nama, kao da nešto želi sprijeèiti.'Kako si, Geza?' Stisnula mu je ruku, službeno i pomalo hladno, i prije nego što sam ga stigao pozdraviti.'Kako mi je drago vidjeti te, Elena', rekao je profesor Jozsef i blago joj se naklonio. Ja sam i u njegovu glasu zaèuo neki neobièan ton, možda porugu, ali možda i neku drugu emociju. Pitao sam se govore li engleski samo zbog mene.'Takoðer', rekla je ona bezliènim tonom. 'Dopusti da ti predstavim kolegu s kojim suraðujem u Americi...''Neobièno mije drago', rekao je on i osmjehnuo se tako da mu je zablistalo cijelo lice skladnih crta. Bio je viši od mene, guste smeðe kose i samouvjerenog držanja èovjeka koji voli vlastitu muževnost - izgledao bi èudesno na konju, jašuæi ravnicama sa stadima ovaca, pomislio sam. Ruku mije stisnuo srdaèno i drugom me šakom prijateljski pljesnuo po ramenu. Nikako mi nije bilo jasno zašto bi Helen prema njemu osjeæala gaðenje, iako se tog dojma nikako nisam uspijevao osloboditi. T sutra æete nas poèastiti predavanjem? Pa to je divno', rekao je. Zatim je na trenutak zašutio. 'No, engleskim ne vladam osobito dobro. Biste li radije razgovarali na francuskom? Na njemaèkom?''Vaš je engleski neusporedivo bolji i od mojeg francuskog i od mojeg njemaèkog, u to uopæe nema sumnje', odgovorio sam žurno.'Vrlo ste ljubazni.' Osmijeh mu je bio èisti med i mlijeko. Ako nisam pogrešno razumio, specijalnost vam je osmanlijska vladavina na Karpatima?'Nema sumnje da se novosti ovdje šire brzinom svjetlosti, pomislio sam. Baš kao i u Americi. Ah, da', potvrdio sam. Tako sam uvjeren da o toj temi od vas i vaših kolega mogu još mnogo toga nauèiti.''Nipošto', rekao je ljubazno. Ali i ja sam proveo odreðena istraživanja o toj temi i bilo bi mi drago kada bismo o tome mogli porazgovarati.''Profesor Jozsef ima vrlo široke interese', ubacila se Helen. Ton kojim je to izrekla zaledio bi i vruæu vodu. Sve me to užasno zbunjivalo, ali sam se podsjetio na èinjenicu da na svim sveuèilišnim odsjecima dolazi do raznoraznih sukoba, ako ne i otvorenih ratova,304Elizabeth Kostovate da ni ovaj odsjek vjerojatno nije iznimka. Prije nego što sam uspio reæi nešto u pomirljivom tonu, Helen se iznenada obratila meni. 'Profesore, moramo krenuti na sljedeæi sastanak', rekla je. Još nekoliko trenutaka nije mi bilo jasno kome se obraæa, no odmah me energièno uhvatila pod ruku.'Oh, vidim da ste jako zauzeti.' Profesor Jozsef nije uspio sakriti razoèaranje. 'Možda bismo o tome mogli razgovarati nekom drugom prilikom...? Bilo bi mi drago kad bih vam mogao malo pokazati naš grad, profesore, ili vas izvesti na ruèak...''Profesor æe biti zauzet tijekom cijele konferencije', rekla mu je Helen. Stisnuo sam mu ruku koliko sam mogao srdaènije s obzirom na njezin ledeni pogled, a on je potom nju uhvatio za slobodnu ruku.'Divno je ponovno te vidjeti u domovini', rekao joj je, a zatim se naklonio i poljubio joj ruku. Helen ju je naglo povukla, no na njezinu se licu pojavio neobièan izraz. Njegova ju j^ gesta nekako dirnula, zakljuèio sam i prvi put osjetio antipatiju prema šarmantnom maðarskom povjesnièaru. Helen me ponovno odvela prema profesoru Sandoru. U njegovu smo se društvu isprièali i izrazili veliko zanimanje za sutrašnja predavanja.T mi æemo s velikim užitkom èekati vaše predavanje.' Stisnuo mi je dlan objema rukama. Maðari su vrlo srdaèan narod, pomislio sam uz radost koja je samo dijelom bila posljedica piæa u krvotoku. Sve dok sam potiskivao stvarne misli u vezi s tim predavanjem, èinilo mi se da lebdim na oblaku zadovoljstva. Helen me uhvatila pod ruku, a prije nego što smo izišli, uèinilo mi se da je naèas pogledom obuhvatila cijelu prostoriju.'Sto ti je sve to znaèilo?' Veèer je bila ugodno svježa i osjeæao sam se bolje nego ikada. 'Imam dojam da su tvoji sunarodnjaci najsrdaèniji ljudi koje sam ikada upoznao, ali uèinilo mi se da si profesoru Jozsefu bila spremna odrubiti


glavu.'T jesam', rekla je kratko. 'Nesnošljiv je.''Misliš: nepodnošljiv', ispravio sam je. 'Zašto si takva prema njemu? Pozdravio te kao dugogodišnju prijateljicu.''Oh, nije on zapravo tako strašan, osim stoje lešinar željan mesa. Pravi vampir.' Zašutjela je i zagledala se u mene, razrogaèenih oèiju. 'Nisam mislila...''Znam da nisi', rekao sam. 'Veæ sam mu pogledao oènjake.'POVJESNIÈARKA305T ti si nesnošljiv', rekla je i povukla ruku.Sa žaljenjem sam je pogledao. 'Ne smeta mi da me držiš pod ruku,' rekao sam nehajnim tonom, 'no ne znam je li to pametno pred cijelim sveuèilištem...?'Zastala je i zagledala se u mene, a ja nisam uspio odgonetnuti toènu narav tamnih dubina u njezinim oèima. 'Bez brige, nije bilo nikoga s antropologije.''Ali poznaješ mnoge povjesnièare, a ljudi vole prièati...' ustrajao sam.'Ovdje ne.' Tada se prezirno nasmijala. 'Mi smo svi ovdje kolege i samo radimo. Nema ogovaranja i nema sukoba... samo drugarska dijalektika. Vidjet æeš veæ sutra. Prava mala utopija.''Helen', rekao sam veæ na rubu oèaja. 'Možeš se jednom, za promjenu, malo uozbiljiti? Samo sam zabrinut za tvoj ugled... tvoj politièki ugled. Naposljetku, jednog æeš se dana morati vratiti i suoèiti sa svim ovim ljudima.''Doista?' Ponovno me uhvatila pod ruku i tako smo pošli dalje. Nisam se ni pokušao odvojiti od nje. U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti što bi mi bilo draže od dodira njezina crnog sakoa na laktu. 'Osim toga, isplatilo se. To sam uèinila samo kako bi Geza poèeo škrgutati zubima. Odnosno oènjacima.''No, da, baš ti hvala', promumljao sam, no nisam se usudio reæi više od toga. Ako joj je cilj bio kod nekoga izazvati ljubomoru, pokušaj je kod mene upalio. Odjednom sam je ugledao u Gezinu zagrljaju. Jesu li bili u vezi prije nego što je Helen otišla iz Budimpešte? Bili bi itekako dobar par, pomislio sam - oboje tako zgodni i puni samopouzdanja, tako visoki i elegantni, tako tamnokosi i širokih ramena. Iznenada sam stekao dojam da sam zdepast i pun angloamerièkih karakteristika, da nisam ni do koljena stepskim konjanicima. Meðutim, izraz Helenina lica nije mi dopuštao da postavim još pokoje pitanje, pa sam se morao zadovoljiti nijemim dodirom njezine ruke.I nije mi bilo dosta kada smo se našli pred pozlaæenim vratima, a zatim i u hotelskom predvorju obavijenom tišinom. Èim smo ušli, meðu crnim presvuèenim naslonjaèima i palmama u velikim loncima ustao je osamljen lik koji je bez rijeèi prièekao da mu se približimo. Helen je tiho uskliknula i potrèala raširenih ruku. 'Eva!'30. glauaOtkako sam je upoznao -as njom sam se vidio tek tri puta - èesto sam razmišljao o Heleninoj teti Evi. Neki ljudi èovjeku se u sjeæanje vurežu dublje i jasnije veæ nakon kratkog susreta nego neki drugi, koje dulje viða dan za danom. Teta Eva bila je nedvojbeno jedna od takvih dojmljivih osoba, lik koji su moje pamæenje i mašta zajednièkim nastojanjima na životu oèuvali punih dvadeset godina. Tetu Evu neki sam put koristio da lakše doèaram likove iz knjiga, ili povijesne liènosti. Na primjer, nametnula mi se automatski kada sam naišao na madame Merle, simpatiènu spletkaricu iz Portreta dame Henrvja Jamesa.Zapravo, teta Eva u mojim je mislima zamijenila tolike silno energiène, elegantne i profinjene dame da mi je sada pomalo teško doprijeti do njezina pravog ja, do osobe koju sam upoznao rano jedne ljetne veèeri 1954. godine u Budimpešti. Sjeæam se da joj je Helen poletjela u zagrljaj za nju neuobièajeno srdaèno, a da sama teta Eva nije nikamo poletjela, nego je stajala smireno i dostojanstveno, da je zagrlila neæakinju i zvuèno je cmoknula u oba obraza. Kada se Helen, sva rumena, okrenula da nas upozna, uvidio sam da se i jednoj i drugoj oèi sjaje od suza. 'Eva, ovo je moj kolega iz Amerike0 kojem sam ti prièala. Paul, ovo je moja teta, Eva Orban.'Rukovali smo se, a ja sam se za to vrijeme trudio ne piljiti prenapadno. Gospoða Orban bila je visoka i zgodna žena kojoj je moglo biti oko pedeset pet godina. U njezinu izgledu najviše me hipnotizirala nevjerojatna sliènost s Helen. Kao da su starija i mnogo mlaða sestra, ili blizanke od kojih je jedna starjela zbog napornih1 neugodnih iskustava, dok je druga ostala magièno mlada i svježa.POVJESNIÈARKA307Teta Eva zapravo je bila tek neznatno niža od Helen, a odlikovalo ju je isto Helenino snažno i skladno držanje. Lice joj je nekoæ možda bilo èak i dražesnije nego Helenino, i dalje vrlo lijepo, s istim onim ravnim, pomalo dugaèkim nosom, izraženim jagodiènim kostima i neopisivo tamnim oèima. Boja njezine kose zbunjivala me sve dok nisam shvatio da nikako ne može biti prirodna; bila je to neobièna kombinacija ljubièaste i crvene, uz ponešto sijedih tonova pri


korijenu. Poslije, tijekom dana provedenih u Budimpešti, tako obojenu kosu vidio sam na mnogim ženama, no taj me prvi susret jednostavno zatekao. Imala je malene zlatne naušnice i tamni kostim bez sumnje u tijesnoj vezi s Heleninim kostimom, a pod njim crvenu bluzu.Dok smo se rukovali, teta Eva zagledala mi se u lice vrlo ozbiljno, gotovo gorljivo. Možda u meni traži tragove karakternih mana na koje bi trebala upozoriti neæakinju, pomislio sam, pa se odmah ukorio. Zašto bi me uopæe smatrala potencijalnim udvaraèem? Oko njezinih oèiju ugledao sam pravu mrežu sitnih bora, jednako kao i u kutovima usta - trag nadmoænog osmijeha. Taj se osmijeh pojavio veæ trenutak poslije, kao da ga nije u stanju dulje potiskivati. Nikakvo èudo što je ta žena u stanju tek tako ubacivati ljude na konferencije i sreðivati im vize, pomislio sam. Inteligenciji kojom zraèi dorastao je još jedino taj osmijeh. Kao i kod Helen, i njezini su zubi bili prelijepi, bijeli i pravilni, što meðu Maðarima, postajalo mi je sve jasnije, baš i nije posve uobièajena pojava.'Iznimno mije drago', rekao sam joj. 'Hvala što ste mi omoguæili tu veliku èast, da sudjelujem na konferenciji.'Teta Eva se nasmijala i stisnula mi ruku. Ako mi se još trenutak prije uèinilo da je staložena i rezervirana, svakako sam se prevario. Iz nje je sada provalila bujica rijeèi na maðarskome, tako da sam se veæ upitao bih li barem nešto od toga trebao i razumjeti. Helen je istog trena priskoèila u pomoæ. 'Moja teta ne zna engleski,' objasnila je, 'iako razumije više nego što je spremna priznati. Stariji su ljudi kod nas uèili njemaèki i ruski, tek neki i francuski, dok je engleski bio vrlo rijedak. Prevodit æu ti. Šššš...' S ljubavlju je položila ruku na tetinu podlakticu i još nešto rekla na maðarskom. 'Kaže da si više nego dobrodošao i nada se da neæeš upasti u nevolje, jer je za tvoj ulazak napravila pravi dar-mar u cijelom uredu doministra za vizni režim. Oèekuje da æeš je pozvati na svoje predavanje - koje308Elizabeth Ko st ovaneæe najbolje razumjeti, ali stvar je u principu... Osim toga, moraš zadovoljiti njezinu znatiželju u vezi sa svojim sveuèilištem, moraš joj isprièati kako si me upoznao, ponašam li se u Americi kako treba i kakvu hranu priprema tvoja majka. Poslije æe imati još pitanja.'Zapanjeno sam ih pogledao. Obje su mi se smiješile, te dvije èudesne žene. Na tetinu licu ugledao sam nevjerojatno slièan ironièan izraz, iako sam morao priznati da bi Helen dobro došlo da malo prouèi kako se njezina teta Eva èesto smiješi. Nema sumnje da èovjek ne može mazati oèi pametnoj ženi kakva je Eva Orban. Naposljetku, podsjetio sam samog sebe, iz rumunjskog sela dogurala je do utjecajnog položaja u maðarskoj vladi. 'Svakako æu pokušati zadovoljiti znatiželju tvoje tete', rekao sam Helen. 'Molim te, objasni joj da su specijaliteti moje mame mesna štruca i makaroni sa sirom.'Ah, mesna štruca', rekla je Helen. Teta se nakon objašnjenja s odobravanjem nasmiješila. 'Moli te da majci prene^eš pozdrave i èestitke što ima tako dobrog sina.' Osjetio sam kako su mi se obrazi zažarili, što me uzrujalo, no ipak sam obeæao da æu prenijeti poruku. A sada nas želi odvesti u restoran koji æe ti se svidjeti, jer æeš osjetiti pravu atmosferu nekadašnje Budimpešte.'Nekoliko minuta poslije, nas smo troje sjedili na stražnjem sjedalu, ako sam dobro shvatio, privatnog automobila tete Eve - ne osobito proleterskog vozila, usput reèeno - a Helen mije pokazivala znamenitosti, prema tetinim uputama. Moram napomenuti da mi tijekom dva susreta teta Eva nije uputila ni jednu jedinu rijeè na engleskom, no imao sam dojam daje to više pitanje naèela - možda nekakvog antizapadnjaèkog protokola? - a ne neèeg drugog. Kada smo Helen i ja razgovarali, èesto se èinilo da je teta Eva dobar dio shvatila i prije nego što je èula prijevod. Kao da je teta Eva na taj naèin, lingvistièkim pomagalima, ustvrdila da se prema svemu sa Zapada treba odnositi s ponešto distance, možda èak i malo gaðenja, ali da Zapadnjaci pojedinaèno mogu biti drage osobe, te da im svakako treba pokazati svu raskoš maðarske gostoljubivosti. Napokon sam se veæ naviknuo s njom razgovarati preko Helen, èak toliko da sam ponekad imao dojam da bih gotovo mogao shvatiti te valove daktila.Dio misli ionako nije trebalo prenositi. Nakon još jedne velièanstvene vožnje uz rijeku, prešli smo, doznao sam poslije, SzechenviPOVJESNIÈARKA309Lanchid, lanèani most Szechenvi, pravo èudo graditeljstva iz 19. stoljeæa, nazvano po jednoj od velikih liènosti zaslužnih za uljepšavanje Budimpešte, grofu Istvanu Szechenviju. Kada smo skrenuli na most, veèernje svjetlo koje se odražavalo od Dunava preplavilo je cijeli prizor, tako da se profinjeno mnoštvo pojedinih elemenata dvorca i crkava u Budimu, kamo smo se bili zaputili, pretvorilo u zlatno--smeði reljef. Sam je most izgledao kao skladan monolit, koji su na svakome kraju èuvali ispruženi lavovi, kao temelj za dva divovska slavoluka. Nehotice sam zadivljeno uzdahnuo, na što se teta Eva osmjehnula, dok se Helen, koja je sjedila izmeðu nas, lice takoðer ozarilo od ponosa. 'Grad je predivan', rekao sam, a teta Eva stisnula mi je podlakticu, kao da sam njezino odraslo dijete.Helen mi je objasnila da me njezina teta želi upoznati s rekonstrukcijom mosta. 'Budimpešta je u ratu teško stradala',


rekla je. 'Jedan od naših mostova još i nije posve obnovljen, a mnoga su zdanja pretrpjela teška ošteæenja. No ovaj je most obnovljen za - kako se to kaže? - stotu godišnjicu izgradnje. Bilo je to 1949. i tom se èinjenicom silno ponosimo. Ja sam osobito ponosna, jer je moja teta pomogla u organizaciji obnove.' Teta Eva je kimnula i nasmiješila se, a zatim kao da se sjetila da zapravo navodno ništa ne razumije.Veæ trenutak poslije ušli smo u tunel ispod, kako se èinilo, samoga dvorca, a teta Eva rekla nam je da se odluèila za jedan od njoj najdražih restorana, 'pravi maðarski' lokal u Ulici Jozsefa Attile. I dalje su me opèinjali nazivi maðarskih ulica. Neki od njih bili su mi jednostavno neobièni ili egzotièni, poput ovog, koji je podsjeæao na prošlost za koju sam držao da živi jedino u knjigama. Pokazalo se daje Ulica Jozsefa Attile podjednako uljuðena i velièanstvena kao i veæi dio grada, daleko od blatnjavog puta kroz barbarski logor u kojem hunski ratnici jedu u sedlu. Restoran je bio miran i elegantan, a šef sale žurno nam je prišao i pozdravio tetu Evu, obraæajuæi joj se imenom. Stjecao se dojam da je naviknuta na takvu pozornost. Veæ nekoliko minuta poslije sjedili smo za najboljim stolom, odakle smo uživali u pogledu na stara stabla i zdanja, na šetaèe u sveèanoj ljetnoj odjeæi, odakle smo vidjeli i buène minijaturne automobile koji su jurili gradom. Naslonio sam se i zadovoljno uzdahnuo.310Elizabeth KostovaTeta Éva naruèila je i za sebe i za nas, bez pitanja, a kada su se pojavila prva jela, konobari su uz njih poslužili i jako alkoholno piæe pod nazivom pâlinka, za koje je Helen rekla da se dobiva od marelica. 'A sada æemo uz ovo kušati nešto vrlo ukusno', objasnila mi je teta Éva preko Helen. 'Zove se hortobagyipalacsinta. Nešto poput palaèinke punjene teletinom. Rijeè je o tradicionalnome jelu pastira iz nizinskih dijelova Maðarske. Svidjet æe ti se.' I svidjelo mi se, kao i sva ostala jela koja smo kušali - kuhano meso i povræe, slojevi krumpira i kobasica i tvrdo kuhanih jaja, zasitne salate, mahune i ovèetina, èudesni zlatnosmeði kruh. Sve do tada nisam ni uviðao koliko sam tijekom napornog dana ogladnio. Primijetio sam i da Helen i njezina teta jedu bez imalo ustezanja, uživajuæi kao što se nijedna pristojna Amerikanka ne bi usudila pokazati u javnosti.Meðutim, bilo bi pogrešno prenijeti dojam da smo samo tako jeli. Dok smo gutali svu tu tradiciju, teta Eva praktièki je,cijelo vrijeme govorila, a Helen prevodila. Ja sam tu i tamo postavio pokoje pitanje, no najveæi dio vremena, sjeæam se, imao sam pune ruke posla upijajuæi i hranu i nove informacije. Èinilo se da teta Eva u svakom trenutku vodi raèuna o èinjenici da sam povjesnièar; možda je èak naslutila koliko sam neupuæen u pitanja maðarske povijesti, pa se željela uvjeriti da je na konferenciji neæu osramotiti ili ju je na to možda navodilo domoljublje dugogodišnje doseljenice. Bez obzira na motive, prièe su joj bile fantastiène, a ja sam na njezinu živahnom, ekspresivnom licu gotovo èitao svaku novu reèenicu i prije nego što mi ju je Helen prevela.Na primjer, nakon što smo apsolvirali nazdravljanje prijateljstvu naših dviju zemalja pâlinkom, teta Eva zaèinila nam je pastirske palaèinke opisom nastanka Budimpešte - nekoæ je tu bio rimski garnizon pod nazivom Aquincum, tako da se u gradu tu i tamo još može naiæi na pokoji ostatak rimskih ruševina - i vjerno doèarala Atilu i njegove Hune koji su ga Rimljanima preoteli u 5. stoljeæu. Osmanlije su, pomislio sam, zapravo bili obzirni osvajaèi koji su kasnili na mjesto dogaðaja. Kuhano meso i povræe - jedno od tih jela Helen je nazvala gulyâs, strogim me pogledom upozoravajuæi da nije rijeè o gulašu, koji se na maðarskome zove drukèije - potaknulo je opširan opis maðarskog zauzimanja cijelog podruèja u 9. stoljeæu. Uz jelo od više slojeva krumpira i kobasice, koje je nedvojbeno bilo mnogo bolje od mesne štruce i makarona sa sirom, teta Éva opisalaPOVJESNIÈARKA311je krunidbu kralja Stjepana I. - poslije svetoga Istvana - koje je 1000. godine obavio papa. 'Bio je to poganin u životinjskome krznu', objasnila mije preko Helen, 'no postao je prvim maðarskim kraljem i Maðarsku obratio na kršæanstvo. U Budimpešti æete na svakom koraku naiæi na njegovo ime.'I kad sam veæ pomislio da više ne mogu ni otvoriti usta, pojavila su se dvojica konobara s pladnjevima punim kolaèa i torta koji bi izgledom pristajali i na austro-ugarski dvor, s tim vijugama i cvjetovima od èokolade ili tuèenog vrhnja, te uz šalice s kavom - 'Eszpresszo', objasnila je teta Eva. Na kraju smo nekako pronašli mjesta za sve. 'Kava u Budimpešti ima tragiènu povijest', prevela je Helen. 'Jednom davno - bilo je to zapravo 1541. - osvajaè Sulejman I. pozvao je jednog od naših generala, Balinta Toroka, na raskošan objed u svome šatoru. Na završetku, dok je pio kavu - znate, bio je to prvi Maðar koji je ikada okusio kavu - Sulejman ga je izvijestio da su elitne turske jedinice, dok su njih dvojica objedovali, zauzimale dvor u Budimu. Možete zamisliti koliko je ta kava bila gorka.'Osmijeh joj je u tom trenutku bio prije tužan nego blistav. Ponovno ti Osmanlije, pomislio sam - kako su samo lukavi, i okrutni... kakva neobièna mješavina estetske profinjenosti i barbarske taktike. Godine 1541. Istanbul je u njihovim rukama bio veæ gotovo cijelo stoljeæe. Kad sam se prisjetio tog podatka, nekako mi se uèinilo da bolje shvaæam tu njihovu trajnu moæ, èelièni stisak kojim su svojim pipcima obuhvatili velik dio Europe, zastavši tek pred ulazom u


Beè. Borba Vlada Drakule, baš kao i borba mnogih njegovih kršæanskih zemljaka, bila je borba Davida i Golijata, uz mnogo manje uspjeha nego u Davidovu sluèaju. S druge strane, nastojanja nižeg plemstva diljem istoène Europe i Balkana, ne samo u Vlaškoj, nego i u Maðarskoj, Grèkoj i Bugarskoj, da navedem samo neke od zemalja, naposljetku su okonèala otomansku okupaciju. Helen mi je sve to nekako uspjela prenijeti u glavu, a kada sam bolje razmislio, uvidio sam da je nakon svega u meni ostalo nekakvo perverzno divljenje prema Drakuli. Po svoj je prilici znao da je to što se tako prkosno opire turskim silama u kratkoroènim razmjerima osuðeno na propast, a ipak se veæi dio života borio ne bi li svoje podruèje oslobodio osvajaèa.312 Elizabeth Kostova'To je zapravo bila druga turska okupacija ovoga podruèja.' Helen je otpila gutljaj kave i zadovoljno odložila šalicu, kao da joj nigdje na svijetu kava ne može biti toliko dobra. 'Janos Hunvadi pobijedio ih je 1456. kod Beograda. Rijeè je o jednom od naših velikih junaka, uz kralja Istvana i kralja Matijaša Korvina, koji je sagradio novi dvorac i knjižnicu koju smo veæ spominjali. Kada sutra u podne po cijelom gradu zaèuješ crkvena zvona, sjeti se da obilježavaju davnašnju Hu-nvadijevu pobjedu. I dalje svaki dan zvone u njegovu èast.''Hunvadi', rekao sam zamišljeno. 'Èini mi se da si ga neki dan spomenula. Rekla si daje pobjedu izborio 1456.?'Nas smo se dvoje tada pogledali. Sve godine koje je obuhvatio Drakulin životni vijek za nas su postale važne, znak koji jedno drugome nismo morali tumaèiti. 'U to je vrijeme bio u Vlaškoj', rekla je Helen tiho. Znao sam da ne misli na Hunvadija, jer smo se veæ prešutno bili dogovorili da javno neæemo spominjatitÐrakulu.Teta Eva bila je odviše inteligentna da bi se dala smesti našom šutnjom ili pukom jeziènom barijerom. 'Hunvadi?' upitala je, a zatim još dodala nešto na maðarskome.'Teta želi znati zanima li te osobito baš to razdoblje u kojem je živio Hunvadi', objasnila je Helen.Nisam toèno znao što reæi, pa sam odgovorio da mi je zanimljiva cjelokupna europska povijest. Tim neuvjerljivim rijeèima zaradio sam jedva primjetan pogled, gotovo mrštenje tete Eve, pa sam joj žurno pokušao odvratiti pozornost. 'Molim te, upitaj gospoðu Orban bih li joj mogao postaviti par pitanja.''Svakako.' Èinilo se da se Helenin osmijeh odnosi i na moje pitanje i na moje motive. Kada je pitanje prenijela teti, gospoða Orban pogledala me ljubazno, ali i pomalo oprezno.'Zanimalo bi me', rekao sam, 'je li toèno ono što mi na Zapadu u posljednje vrijeme èujemo o liberalizmu i novim slobodama u Maðarskoj.'Ovaj put oprez se pojavio i na Heleninu licu, pa sam veæ pomislio da bi mogao uslijediti jedan od njezinih glasovitih udaraca nogom pod stolom, no njezina je teta veæ kimala i pozivala je da prevede pitanje. Kada je shvatila pitanje, teta Eva mi se blagonaklono nasmiješila i obzirno odgovorila. 'Mi ovdje u Maðarskoj oduvijek cijenimoPOVJESNIÈARKA313svoj naèin života, svoju neovisnost. I zbog toga su nam razdoblja pod otomanskom i austrijskom vlašæu padala tako teško. Istinska maðarska vlast oduvijek je progresivno služila interesima i potrebama naroda. Kada se zahvaljujuæi revoluciji radništvo oslobodilo ugnjetavanja i neimaštine, pokazali smo da znamo nametnuti vlastiti naèin rješavanja problema.' Osmijeh se proširio, a ja sam požalio što ga ne znam bolje protumaèiti. 'Maðarska Komunistièka partija uvijek je dobro usklaðena s duhom vremena.''Smatrate, znaèi, da Maðarska napreduje pod vladom Imre Nagya?' Otkako sam doputovao u grad, pitao sam se kakve je sve promjene vladavina novog i neoèekivano liberalnog maðarskog premijera unijela u zemlju otkako je godinu prije zamijenio tvrdokornog komunistièkog premijera Rakosija, te ima li tako široku potporu stanovništva o kojoj èitamo u novinama na Zapadu. Helen je pitanje prevela pomalo nervozno, uèinilo mi se, no osmijeh tete Eve i dalje je bio postojan.'Vidim da dobro poznajete politièke prilike, mladiæu.''Oduvijek me zanimaju meðunarodni odnosi. Držim da prouèavanje povijesti treba služiti kao priprema za razumijevanje sadašnjosti, a ne za bijeg od situacije koja nas okružuje.''Vrlo mudro. U redu, da zadovoljim vašu znatiželju... Nagy je u našem narodu vrlo popularan i provodi reforme u skladu s našom slavnom prošlošæu.'Trebalo mi je još nekoliko trenutaka da shvatim kako teta Eva dobro pazi da ne kaže ništa, te još nekoliko trenutaka da promislim o diplomatskoj strategiji koja joj je omoguæila da tijekom svih mijena u politici pod sovjetskim nadzorom i promaðarskim reformama zadrži položaj u vladinim službama. Što god osobno mislila o Nagyu, taj je èovjek na èelu vlasti za koju radi. Možda je upravo zahvaljujuæi otvorenosti koju je unio u Budimpeštu uspjela - iako je bila rijeè o visokoj vladinoj dužnosnici - na veèeru izvesti i jednog Amerikanca. Iskra u njezinim lijepim tamnim oèima mogla je znaèiti odobravanje, iako u to nisam bio siguran. Poslije se pokazalo da je moja pretpostavka bila toèna.'A sada, prijatelju moj, moramo vam dopustiti da prije velikog predavanja malo i odspavate. Silno se radujem i poslije


æu vam reæi što mislim o vašem izlaganju', prevela mije Helen. Teta Eva ljubazno314Elizabeth Kos tovami je kimnula, a ja nisam mogao ne uzvratiti osmijehom. Konobar se pojavio kao da ju je èuo. Neuvjerljivo sam pokušao zatražiti raèun, iako nisam imao pojma što u takvim prilikama nalaže maðarski bonton, èak ni jesam li u zraènoj luci promijenio dovoljno novca da platim tolika jela. Meðutim, ako se negdje i pojavio nekakav raèun, nestao je prije nego što sam ga uspio vidjeti i sve je plaæeno nekim nevidljivim naèinom. U garderobi sam teti Evi pridržao sako, oko njega se boreæi sa šefom sale, i tako smo se vratili do automobila koji nas je èekao.U podnožju onog velièanstvenog mosta Eva je tiho izgovorila nekoliko rijeèi zbog kojih je vozaè zaustavio vozilo. Izišli smo i zagledali se u svjetla Pešte, te namreškanu tamnu vodu koja nas je dijelila od njih. Vjetar je u meðuvremenu postao hladniji i pomalo je bockao lice nakon one istanbulske topline. Tako mi se uèinilo da slutim nepreglednost srednjoeuropskih ravnica koje §e prostiru iza obzora. Pred nama je bio prizor kakav sam htio vidjeti cijeli život. Nisam mogao vjerovati da stojim zagledan u svjetla Budimpešte.Teta Eva nešto je tiho rekla, a Helen je prevela još tiše. 'Naš æe grad uvijek biti velik.' Poslije sam se itekako dobro sjetio tih rijeèi. U misli su mi se vratile gotovo dvije godine nakon toga, kada sam doznao koliko je duboko Eva Orban zapravo bila predana radu nove reformistièke vlade: njezina dva odrasla sina poginula su na jednom trgu u naletu sovjetskih tenkova koji su 1956. ugušili ustanak maðarskih studenata. Eva je pobjegla na sjever Jugoslavije, gdje je nestala u raznoraznim selima, zajedno s još petnaest tisuæa maðarskih izbjeglica iz ruske marionetske države. Helen joj je pisala nebrojeno puta, ustrajno tražeæi da nam dopusti da je pokušamo dovesti u Sjedinjene Države, no Eva je odbila èak i zatražiti dozvolu za iseljenje. Prije nekoliko godina ponovno sam joj pokušao uæi u trag, no bez uspjeha. Kada sam ostao bez Helen, ostao sam i bez kontakta s tetom Evom.40. glauaim sam sutradan ujutro otvorio oèi, uvidio sam da gledam toèno u one pozlaæene anðele iznad tvrdog i uskog kreveta i još mi nekoliko trenutaka nije bilo jasno gdje se nalazim. Osjeæaj nije bio nimalo ugodan. Èinilo mi se da sam nekako izgubljen, dalje od doma nego što sam oèekivao, te da se ne uspijevam sjetiti jesam li u New Yorku, Istanbulu, Budimpešti ili nekom drugom gradu. Imao sam dojam da sam neposredno prije buðenja proživio noænu moru. Bol u srcu odmah me podsjetila na Rossijev nestanak. Bio je to osjeæaj koji se u meni èesto javljao odmah nakon buðenja, pa sam se pitao je li me san odveo na neko sablasno mjesto na kojem sam ga mogao pronaæi, samo da sam se dovoljno zadržao.Helen sam zatekao za doruèkom u hotelskoj blagovaonici. Na stolu je raširila i maðarske novine - kad sam taj jezik vidio još i u pisanom obliku, obuzelo me krajnje beznaðe, buduæi da ni iz jedne jedine rijeèi u naslovu nisam uspio shvatiti baš ništa - a pozdravila me veselim pokretom ruke. Bit æe da se na mome licu odražavao uèinak prekinutog sna, tih novinskih naslova i predavanja koje me oèekuje, jer me odmah upitno pogledala. 'Kakav tužan izraz lica. Ponovno si razmišljao o otomanskim okrutnostima?''Nisam. Samo o meðunarodnim konferencijama.' Sjeo sam i uzeo košaru s pecivima, te bijeli ubrus. Unatoè opæoj ofucanosti, hotel se, kako se èinilo, specijalizirao za besprijekorne stolnjake i ubruse. Peciva su, uz maslac i pekmez od jagoda, bila izvrsna, kao i kava koju sam dobio nakon nekoliko minuta. Bez traga gorèine.'Bez brige', rekla je ona. 'Sve æeš...''Oboriti s nogu?' dovršio sam reèenicu.316Elizabeth KostovaNasmijala se. 'Zahvaljujuæi tebi, engleski mi se popravlja iz dana u dan', rekla je. 'Ili ga možda ipak kvariš...''Tvoja me se teta sinoæ neopisivo dojmila.' Maslacem sam premazao još jedno pecivo.'To je bilo oèito.''Reci mi, kako je toèno došla ovamo iz Rumunjske i stekla tako visok položaj? Ako smijem pitati...'Helen je otpila gutljaj kave. 'Igra sudbine, èini mi se. Obitelj joj je bila vrlo siromašna - bili su to ljudi koji su u Transilvaniji živjeli na malome komadu zemlje u selu koje, koliko sam èula, više i ne postoji. Moji baka i djed imali su devetero djece, a Eva je bila treæa po redu. Kada joj je bilo šest godina, poslali su je na rad, jer im je trebao novac i jer je nisu mogli hraniti. Radila je u vili nekih imuænih Maðara koji su u vlasništvu imali svu zemlju oko sela. Izmeðu dva rata ondje je bilo mnogo maðarskih zemljoposjednika - u toj situaciji našli su se nakon promjena granica do kojih je došlo Trianonskim mirom.'Kimnuo sam. 'Tim ugovorom utvrðene su granice nakon završetka Prvog svjetskog rata?''Izvrsno. I tako je Eva za tu obitelj radila još od djetinjstva. Rekla mi je da su prema njoj bili vrlo ljubazni. Ponekad su je nedjeljom puštali kuæi, tako da je održala blisku vezu sa svojom obitelji. Kada joj je bilo sedamnaest, ljudi za koje


je radila odluèili su vratiti se u Budimpeštu, pa su poveli i nju. Ondje je upoznala jednog mladiæa, novinara i revolucionara po imenu Janos Orban. Zaljubili su se i vjenèali, a on je kao vojnik uspio preživjeti rat.' Helen je uzdahnula. 'U Prvom ratu nebrojeni su se maðarski mladiæi borili diljem Europe. Pokopani su u masovnim grobnicama u Poljskoj, Rusiji... U svakom sluèaju, Orban se nakon rata domogao visokog mjesta u koalicijskoj vladi, te je zahvaljujuæi našoj slavnoj revoluciji dobio i ministarsko mjesto. Potom je poginuo u automobilskoj nesreæi, a Eva je podizala njihove sinove i nastavila njegovu politièku karijeru. Nevjerojatna žena. Nikada nisam toèno doznala koji su joj osobni stavovi - neki put imam osjeæaj da se drži na emocionalnoj distanci od svega što ima veze s politikom, kao da joj je to jednostavno zanimanje. Èini mi se da je moj tetak bio vrlo strastvena osoba, uvjereni sljedbenik lenjinistièke doktrine i veliki poklonik Staljina. Dakako, ovdje se tada još nije znalo za užase koje je poèinio. Ne znam je li tako bilo i s mojom tetom, no i ona je izgradila fantastiènu karijeru. Njezini suPOVJESNIÈARKA317sinovi zahvaljujuæi tome imali sve moguæe povlastice, a ona je moæ iskoristila i da pomogne meni, kao što sam ti veæ rekla.'Pomno sam slušao svaku rijeè. 'A kako ste ti i majka došle u Maðarsku?'Helen je ponovno uzdahnula. 'Moja je majka dvanaest godina mlaða od Eve', rekla je. 'Oduvijek je bila Evina miljenica meðu djecom u obitelji i bilo joj je samo pet godina kada je Eva otišla u Budimpeštu. Poslije je moja majka, u dobi od devetnaest godina i bez muža, ostala trudna. Bojala se da æe za to doznati i roditelji i cijelo selo - znaš, u tako tradicionalnoj sredini postojala je opasnost daje izopæe i da možda umre od gladi. Pisala je Evi i zatražila pomoæ, a moja teta i njezin muž sredili su joj dolazak u Budimpeštu. Moj ju je tetak doèekao na granici, koju je vojska strogo èuvala, te je doveo u grad. Jednom sam èula kako teta kaže daje dužnosnicima na granici za mito isplatio astronomski iznos. Transilvanci su u Maðarskoj bili omraženi, osobito nakon tog Sporazuma. Majka mi je rekla da je praktièki obožavala mog tetka - ne samo da ju je izvukao iz užasne situacije, nego ni u jednom trenutku nije dopustio da osjeti razliku u nacionalnoj pripadnosti. Zamalo je umrla od tuge kad je poginuo. On ju je doveo na sigurno, u Maðarsku, podario joj novi život.''I tako si se rodila...' rekao sam tiho.T tako sam se ja rodila, u jednoj bolnici u Budimpešti, a teta i tetak pomagali su u mojem podizanju i školovanju. S njima smo živjeli dok nisam krenula u srednju školu. Eva nas je tijekom rata odvela na selo i nekako nas sve uspjela prehraniti. Ondje se školovala i moja majka i tako nauèila maðarski. Oduvijek je odbijala uèiti me rumunjski, iako sam je neki put èula kako na tom jeziku govori u snu.' Pogledala me s ogorèenjem u oèima. 'Vidiš što nam je uèinio tvoj ljubljeni Rossi', rekla je, usta izoblièenih od mržnje. 'Da nije bilo moje tete i njezina muža, moja bi majka možda umrla sama, negdje u planinama, možda bi je u šumi rastrgali vukovi. Zapravo i nju i mene...''I ja sam zahvalan tvojoj teti i tetku', rekao sam, a zatim sam žurno, pribojavajuæi se njezina sarkastiènog pogleda, natoèio još kave.Helen nije ništa rekla, a nakon nekoliko trenutaka iz torbice je izvadila neke papire. 'Hoæemo li još jedanput pogledati predavanje?'& $ ^318Elizabeth KostovaJutarnje sunce i svježi zrak izgledali su mi prijeteæe. Dok smo hodali prema sveuèilištu, razmišljao sam iskljuèivo o trenutku, koji se sada ubrzano primicao, kada æu morati održati predavanje. Dotada sam održao tek jedno predavanje: zajednièko izlaganje s Rossijem na konferenciji koju je godinu prije organizirao na temu nizozemskog kolonijalizma. On je napisao pola teksta, ja pola. U svojem sam dijelu na neoprostivo jadan naèin u dvadeset minuta pokušao sažeti ono što sam smatrao da æe postati temom moje disertacije prije nego što sam napisao i jednu jedinu rijeè. Rossijev je dio bio genijalan - sveobuhvatan prikaz kulturnog naslijeða Nizozemske, strateške moæi nizozemske trgovaèke mornarice, te prirode kolonijalizma. Unatoè tome što sam se opæenito osjeæao nedoraslim zadaæi, laskalo mije što me ukljuèio u predavanje. Jednako tako, tijekom cjelokupnog iskustva hrabrio me svojom nazoènošæu i samouvjerenošæu, srdaènim pljeskom po ramenu kada sam publiku prepustio njemu. Danas æu biti posve sam. Pomisao na to me deprimirala, ako ne i užasavala, a umirivalo me jedino razmišljanje o tome kako bi cijeloj stvari pristupio Rossi.Oko nas se prostirala dražesna Pešta. Sada, na danjem svjetlu, uvidio sam da su blistavu raskoš grada zahvatili veliki graðevinski radovi - da je u tijeku obnova - na mjestima najveæih ratnih razaranja. Mnoge kuæe još nisu imale sve zidove i prozore na višim katovima, poneke èak ni cijelu gornju etažu, a kada bi se èovjek bolje zagledao, uvidio bi da su gotovo sve površine, od kojeg god bile materijala, prepune rupa. Žalio sam što ne možemo još hodati, da još malo razgledam Peštu, no veæ smo se bili dogovorili da æemo biti na svim jutarnjim predavanjima, kako bismo ostavili što


uvjerljiviji dojam. 'Osim toga, poslije, naveèer, želim još nešto obaviti', rekla je Helen zamišljeno. 'Prije nego što se zatvori, otiæi æemo u knjižnicu.'Kada smo došli do velikog zdanja u kojem je veèer prije održan prijem, Helen je zastala. 'Uèini mi uslugu.''Svakako. Samo reci.''Pred Gezom Jozsefom nemoj spomenuti ništa o našim putovanjima i èinjenici da nekoga tražimo.''To ne bih spominjao ni bez tvog upozorenja', rekao sam ogorèeno.POVJESNIÈARKA319'Samo kažem. Zna biti vrlo simpatièan i šarmantan.' U znak pomirenja samo je podigla ruku na koju je još na izlasku bila navukla rukavicu.'U redu'. Otvorio sam joj velika barokna vrata i tako smo ušli.U dvorani na prvome katu mnogi od onih koje sam vidio dan prije veæ su sjedili na stolicama u dugaèkim redovima, živahno razgovarali ili prekopavali po papirima. 'Bože moj', promumljala je Helen. 'Došao je i Odsjek za antropologiju.' Veæ trenutak poslije sa svih su je strana obavili pozdravi i novi razgovori. Vidio sam kako se smiješi, vjerojatno dugogodišnjim prijateljima, kolegama s kojima je godinama suraðivala na istome podruèju, tako da me preplavio osjeæaj osamljenosti. Èinilo mi se da pokazuje prema meni, da me želi iz daljine predstaviti, no bujice rijeèi i taj besmisleni maðarski izmeðu nas su postavili gotovo opipljivu prepreku.U tom trenutku osjetio sam da mi je netko dodirnuo podlakticu. Preda mnom se tako našao strašni Geza. Srdaèno se nasmiješio i stisnuo mi ruku. 'Kako vam se sviða u našem gradu?' upitao je. 'Sve vam odgovara?''Sve', odgovorio sam jednako srdaèno. Nisam smetnuo s uma Helenino upozorenje, no bilo mi je teško ne osjeæati naklonost prema tom èovjeku.'Ah, neobièno mi je drago', rekao je on. 'Danas poslije podne održat æete predavanje?'Tu sam se zakašljao. 'Da', odgovorio sam. 'Upravo tako. A vi? I vi æete danas govoriti?''Oh, ma ne, nikako', rekao je. 'Zapravo istražujem jednu temu koja me u posljednje vrijeme neopisivo zanima. Ali još nisam spreman o njoj održati predavanje.''Koja je to tema?' upitao sam, buduæi da se nisam mogao suzdržati, no u tom trenutku profesor Sandor, s onom svojom frizurom, zatražio je s podija tišinu. Svi su zauzeli mjesta, poput ptica poredanih na žicama i dvoranom je zavladao mir. Sjeo sam straga, uz Helen, i pogledao na ruèni sat. Bilo je tek pola deset, a to je znaèilo da se mogu još malo opustiti. Geza Jozsef sjeo je negdje u prednjem dijelu dvorane. U prvome redu jasno sam vidio njegovu skladnu glavu. Uokolo sam ugledao još nekoliko lica poznatih od juèer. Bila je to iskreno zainteresirana, pomalo oronula publika. Svi su s išèekivanjem gledali profesora Sandora.320Elizabeth Kos tova'Guten Morgen \ zagrmio je on, a u zvuènicima se zaèulo škripanje i zavijanje koje je potrajalo sve dok mu nije pritrèao student u plavoj košulji i crnoj kravati i sredio stvar. 'Dobro jutro, poštovani gosti. Guten Morgen, bonjour, i dobro došli na Sveuèilište u Budimpešti. S ponosom vam predstavljamo prvu europsku konvenciju povjesnièara. ..' Mikrofon je tada ponovno zacvilio, pa smo ostali uskraæeni za nekoliko rijeèi. Profesoru Sandoru ponestalo je, kako se èinilo, i rijeèi na engleskom, pa je još nekoliko minuta govorio na mješavini maðarskog, francuskog i njemaèkog. Na temelju francuskog i njemaèkog uspio sam shvatiti da æe u podne poslužiti objed, a zatim - na svoj veliki užas - da æu ja nastupiti kao poèasni predavaè, kao vrhunac konferencije, glavna toèka cijele predstave, te kako sam istaknuti amerièki znanstvenik, specijalist ne samo za povijest Nizozemske, nego i za gospodarstvo Otomanskog Carstva, te za radnièka pitanja u Sjedinjenim Amerièkim Državama (je li to teta Eva samostalno smislila?), da æe mi dogodine iziæi knjiga o nizozemskim trgovaèkim gildama u Rembrandtovo doba, te da su pravi sretnici što su me uspjeli pridobiti za nastup i ubaciti me u posljednji tren.Sve je to uvelike nadmašilo i moje najgore noæne more te sam se zarekao da æe Helen pošteno platiti ako su u tome i njezini prsti. Mnogi su se okretali prema meni, ljubazno se smiješili, kimali, èak me pokazivali kolegama. Helen je sjedila uz mene, dostojanstvena i ozbiljna, no položaj njezinih ramena, pod tamnim sakoom meni je - i samo meni, nadao sam se - ukazivao na gotovo savršeno prikrivenu potrebu da prasne u smijeh. I ja sam pokušavao izgledati dostojanstveno, prisjetiti se da sve to, èak i to što me èeka, radim zbog Rossija.Kada je profesor Sandor dovršio uvodno izlaganje, neki æelavi èovjeèuljak održao je predavanje o, kako mi se uèinilo, Hanzeatskoj ligi. Nakon njega nastupila je sjedokosa žena u plavoj haljini koja se bavila poviješæu Budimpešte, iako od svega nisam shvatio baš ništa. Prije podnevne stanke još je govorio mladi znanstvenik s londonskog sveuèilišta - po izgledu se èinilo da bi mi mogao biti vršnjak - a on je, na moje veliko olakšanje, govorio engleski, dok je jedan maðarski student filologije èitao prijevod njegova predavanja na njemaèkom. (Kako je samo neobièno, razmišljao sam,


ovdje toliko slušati njemaèki samo deset godina nakon što su Nijemci zamalo razorili cijelu Budimpeštu, no zatim sam se podsjetio da je to bio glavni jezik za sporazumijevanje na cijelom podruèju AustrougarskogPOVJESNIÈARKA321Carstva.) Profesor Sandor Engleza je predstavio kao Hugha Jamesa, profesora povijesti istoène Europe.Profesor James bio je èvrsto graðen muškarac u smeðem odijelu od tvida i s kravatom maslinaste boje. U tom je okruženju izgledao toliko neopisivo i tipièno engleski da sam morao suspregnuti osmijeh. Ubrzano je zatreptao prema publici i ljubazno se nasmiješio. 'Ni u snu nisam oèekivao da æu se naæi u Budimpešti,' rekao je, gledajuæi oko sebe, 'no iznimno mi je drago što sam ovdje, u najvelièanstve-nijem gradu srednje Europe, na razmeðu Istoka i Zapada. A sada bih vam htio oduzeti nekoliko minuta i posvetiti ih razmišljanjima o pitanju naslijeða koje su Osmanlije ostavili u srednjoj Europi povlaèeæi se nakon neuspjele opsade Beèa 1685. godine.'Na trenutak je zastao i nasmiješio se onom studentu filologije koji je gorljivo poèeo èitati isti tekst na njemaèkom. Tako su nastavili, malo na engleskom, malo na njemaèkom, no bit æe da se profesor James èesto udaljavao od napisanog teksta, jer gaje student, kako se prièa razvijala, sve èešæe izbezumljeno pogledavao. 'Svi smo, dakako, èuli prièu o nastanku croissanta, odnosno kifle, priznanju koje je jedan pariški slastièar odao pobjedi Beèana nad Osmanlijama. Takvo je pecivo, dakako, simboliziralo polumjesec s osmanlijskih zastava. Rijeè je o simbolu koji Zapad i dan-danas guta uz kavu.' Ozareno je pogledao oko sebe, a zatim, baš kao i ja ranije, uvidio da veæina tih gorljivih maðarskih znanstvenika nikad nije bila ni u Parizu ni u Beèu. 'Da... No, dobro... èini mi se da se otomansko naslijeðe može sažeti jednom rijeèju: estetika.'Potom je opisao graditeljstvo u pet-šest gradova srednje i istoène Europe, društvene igre i modu, zaèine i ureðenje interijera. Slušao sam ga oèarano, a taj je osjeæaj tek dijelom bio plod olakšanja zbog èinjenice da nekoga napokon u cijelosti razumijem. Dok je James govorio o turskim kupeljima u Budimpešti i protootomanskim, austrougarskim zdanjima u Sarajevu, misli su mi obuzela sjeæanja na ono što smo tek vidjeli i doživjeli u Istanbulu. Kada je poèeo opisivati palaèu Topkapi, u jednom sam trenutku uvidio da gorljivo kimam i tek sam tada uvidio da bih vjerojatno trebao biti malko diskretniji.Gromoglasan pljesak obilježio je završetak predavanja, a profesor Sandor tada nas je pozvao da se u blagovaonici okupimo uz objed. Usred pomutnje i vreve nekako sam uspio pronaæi profesora Jamesa upravo u trenutku kada je sjeo za stol. 'Smijem vam se pridružiti?'322Elizabeth KostovaUz osmijeh je poskoèio na noge. 'Svakako, svakako. Hugh James. Drago mi je.' Predstavio sam se, pa smo se rukovali. Nakon što sam mu sjeo nasuprot, pogledali smo se srdaèno i znatiželjno. 'Ah,' rekao je on, 'vi ste, znaèi, glavni predavaè? Silno se radujem vašem nastupu.' S manje udaljenosti izgledao je kao da je barem deset godina stariji od mene. Imao je iznimno svijetle smeðe oèi, vodenaste i pomalo ispupèene, kao u baseta. Po njegovu naglasku, veæ sam bio zakljuèio da je sa sjevera Engleske.'Hvala', rekao sam, dajuæi sve od sebe da ne naèinim grimasu. 'Ja sam istinski uživao u svakoj vašoj rijeèi. Pokrili ste uistinu nevjerojatan raspon. Zanimalo me poznajete li mog... ovaj... mentora. Zove se Bartholomew Rossi. I on je Englez.''Dakako!' Hugh James gorljivim je pokretom raširio ubrus. 'Profesor Rossi jedan je od meni najdražih autora... proèitao sam veæinu njegovih knjiga. Radite s njim? Pravi ste sretnik.'U meðuvremenu sam iz vida izgubio Helen, no u tom trenutku ugledao sam je kod švedskog stola, uz Gezu Jozsefa. Nešto joj je gorljivo govorio, gotovo na uho, a ona mu je nakon nekoliko trenutaka dopustila da s njom poðe do malenog stola na suprotnom kraju prostorije. Vidio sam je dovoljno dobro da uoèim ogorèen izraz na njezinu licu, no zbog toga mi cijeli prizor nije bio nimalo probavljiviji. Naginjao se prema njoj, željno joj motrio lice, dok ona nije odvajala pogled od hrane. Uèinilo mi se da bi me silna želja da doznam što joj govori ubrzo mogla izludjeti.'U svakom sluèaju', Hugh James i dalje je govorio o Rossijevu radu, 'držim da su njegove studije grèkog kazališta upravo èudesne. Taj èovjek sposoban je uistinu za sve.''Da', rekao sam odsutno. 'U posljednje vrijeme radi na èlanku pod naslovom "Duh u amfori", o scenskim rekvizitima koji su se koristili u grèkim tragedijama.' Zašutio sam, odjednom uvidjevši da možda odajem Rossijeve profesionalne tajne. Meðutim, da i nisam zašutio svojom voljom, izraz na licu profesora Jamesa sigurno bi me ušutkao.'Kako, molim?' upitao je, oèito zaprepašten. Odložio je vilicu i nož, veæ odustao od jela. 'Rekli ste "Duh u amfori"?''Da.' Veæ sam bio zaboravio i Helen i Gezu. 'Zašto pitate?' Ali to je nevjerojatno! Èini mi se da æu odmah morati pisati profesoru Rossiju. Znate, nedavno sam prouèavao vrlo, vrlo zanim-POVJESNIÈARKA


323ljiv maðarski dokument iz petnaestog stoljeæa. Zbog njega sam zapravo i došao u Budimpeštu - u posljednje vrijeme prouèavam taj dio maðarske povijesti, znate, a na konferenciju sam se ubacio zahvaljujuæi ljubaznosti profesora Sandora. Bilo kako bilo, taj je dokument napisao jedan od znanstvenika kralja Matijaša Korvina, a u njemu se spominje duh u amfori.'Sjetio sam se da je Helen dan prije spomenula kralja Matijaša Korvina. Nije li upravo on utemeljio onu veliku knjižnicu u budimskom dvoru? Spominjala ga je i teta Eva. 'Molim vas,' rekao sam nestrpljivo, 'objasnite...''Pa, ovako... sve æe vam zvuèati prilièno smiješno, ali veæ nekoliko godina zanimaju me narodne predaje i legende iz srednje Europe. Moglo bi se reæi da sam se za to poèeo zanimati iz svojevrsne šale, još davno, no legenda o vampiru upravo me opèinila.'Tupo sam piljio u sugovornika. Izgledao je jednako normalno kao i dotada, rumena i vedra lica, u sakou od tvida, no meni se èinilo da sanjam.'Oh, znam da vam zvuèi djetinjasto - grof Drakula i sliène gluposti - ali mogu vam reæi da je uistinu rijeè o iznimnoj temi, samo kada malo uðete u nju. Znate, Drakula vam je bio stvarna osoba, iako, dakako, nije bio vampir. A mene zanima je li njegov stvarni život nekako povezan s narodnom predajom o vampirima. Prije nekoliko godina poèeo sam tražiti pisane materijale o tome, htio sam utvrditi ima li uopæe takve graðe, buduæi da vampiri, dakako, postoje uglavnom u usmenim predajama sela u srednjoj i istoènoj Europi.'Tada se naslonio i poèeo prstima lupkati po rubu stola. T zamislite, dok sam istraživao materiju u ovdašnjoj sveuèilišnoj knjižnici, naišao sam na dokument, nastao, kako se èini, po Korvinovoj narudžbi. On je, naime, zatražio da netko prikupi sve spoznaje o vampirima, još od najranijh vremena. Tko god je na kraju dobio tu zadaæu, posve je sigurno po obrazovanju bio klasièar, pa je, umjesto da obilazi sela, kao svaki dobar antropolog, poèeo prekopavati po latinskim i grèkim tekstovima - Korvin je ovdje, znate, imao mnogo takvih tekstova - ne bi li naišao na spominjanja vampira, pa je tako došao i do drevne grèke ideje, na koju nisam naišao nigdje drugdje - barem dok je vi niste maloèas spomenuli... do pojma duha u amfori. U drevnoj Grèkoj, kao i u grèkim tragedijama, u amfori su se katkada nalazili324Elizabeth Kostovaljudski ostaci, znate, pepeo, a neuki Grci bili su uvjereni da, kada nešto u vezi s njezinim zakopavanjem ne bi bilo u redu, u amfori može nastati vampir - zasada još ne znam toèno kako. Moguæe je da profesor Rossi zna nešto o tome, ako piše o duhovima u amforama. Nevjerojatna podudarnost, zar ne? I u suvremenoj Grèkoj, zapravo, ako vjerujemo narodnoj predaji, postoje vampiri.''Znam', rekao sam. 'Vrykolakas.'Sada je Hugh James zaprepašteno pogledao mene. Izboèene svijetlosmeðe oèi poprimile su divovske razmjere. 'Odakle vam to?' jedva je izustio. 'Mislim... isprièavam se... Samo ne mogu vjerovati da sam naišao na osobu koju...''Zanimaju vampiri?' rekao sam. 'Da, to je nekoæ èudilo i mene, ali u posljednje vrijeme sve se više navikavam. Kako ste se zainteresirali za vampire, profesore James?''Samo Hugh...' rekao je on polagano. 'Molim va^ da prijeðemo na ti... No, da...' Na trenutak me prodorno pogledao, a ja sam tad pod vedrim i smušenim izgledom prvi put ugledao intenzivan žar. 'Sve je užasno neobièno i neznancima o tome obièno ne prièam, ali...'Više nisam mogao trpjeti išèekivanje. 'Možda si negdje naišao na staru knjigu koja na sredini ima zmaja?' upitao sam.Pogledao me gotovo izbezumljeno, a s lica inaèe zdrava izgleda nestalo je i posljednjeg traèka boje. 'Da', rekao je. 'Pronašao sam takvu knjigu.' Rukama se snažno uhvatio za rub stola. 'Tko si ti?!?'T ja sam pronašao takvu knjigu.'Netremice smo se gledali još nekoliko beskrajnih trenutaka, i tako bismo, bez rijeèi, možda sjedili i dulje, odgaðali temu o kojoj smo trebali razgovarati, da nas nešto nije prekinulo. Gezu Jozsefa prvo sam èuo, a tek zatim i ugledao; prišao mi je s leða i prema nama se nagnuo uz srdaèan osmijeh. I Helen nam je prišla žurnim korakom, a izraz njezina lica bio je èudan - uèinilo mi se da njemu uoèavam gotovo izraz krivnje. 'Dobar dan, drugovi', rekao je Geza blagonaklono. 'O kakvim je knjigama rijeè?'41. glauaada se profesor József s tim srdaèno izgovorenim pitanjemnadvio nad naš stol, još nekoliko trenutaka nisam toèno znaoJj=? v^što bih trebao reæi. Ubrzo, i što prije, moram razgovarati s Hughom Jamesom, ali nasamo, ne u ovoj gužvi, a ponajmanje pred èovjekom na kojeg me Helen izrièito upozorila - zašto? - i koji me sada tako gleda. Napokon sam uspio izustiti nekoliko rijeèi. 'Razgovarali smo o zajednièkom interesu: starim knjigama', rekao sam. 'Takvo što priznat æe gotovo svaki znanstvenik, nije li tako?'


U tom trenutku do nas je veæ došla i Helen, koja me promatrala, kako mi se uèinilo, s mješavinom uzbunjenosti i odobravanja. Ustao sam kako bih joj približio stolicu. Usred te moje potrebe da skrivam novosti pred Gezom Jozsefom, vjerojatno sam ipak pokazao barem traèak uzbuðenja, jer je ona odmah pogledala Hugha. Geza je prijateljski gledao sve, no meni se uèinilo da sam vidio kako su se te lijepe, gotovo zakošene oèi za milimetar suzile; tako su, pomislio sam, Huni zacijelo žmirkali prema zapadnjaèkome suncu, kroz uske proreze na kožnim štitnicima za glavu. Trudio sam se više ne pogledavati prema njemu.Tako smo mogli sjediti još cijeli dan, odbijati ili izbjegavati poglede, da se kod nas iznenada nije pojavio profesor Sandor. 'Izvrsno', zagrmio je. 'Vidim da uživate u objedu. Završili ste? A sada budite ljubazni i poðite sa mnom, pa æemo se pripremiti za poèetak vašeg predavanja.'Na te sam se rijeèi lecnuo - veæ nekoliko minuta uopæe se nisam sjetio muka koje me oèekuju - no ipak sam poslušno ustao. Geza se s poštovanjem povukao iza profesora Sandora - možda ipak s malo326Elizabeth Kostovaprenaglašenim poštovanjem, pitao sam se - i tako mi omoguæio da pogledam Helen. Uz znakovit pogled rukom sam pokazao prema Hughu Jamesu, koji je u trenutku Helenina dolaska takoðer uljudno ustao i koji je sada bez rijeèi stajao uz stol. Ona se zbunjeno namr-štila, a profesor Sandor tada je, na moje veliko olakšanje, pljesnuo Gezu po ramenu i odveo ga od nas. Uèinilo mi se da se to mladome Maðaru nije svidjelo, tako mi je barem izgledalo po držanju njegovih širokih leða pokrivenih sakoom, no moguæe je da sam veæ bio preuzeo previše Helenine paranoje u vezi s tim èovjekom. U svakom sluèaju, na trenutak smo ostali sami i u miru.'Hugh ima knjigu', prošaptao sam, bestidno pogazivši Englezovo povjerenje.Helen me pogledala iznenaðeno, ali ipak ne shvaæajuæi o èemu govorim. 'Hugh?'Glavom sam pokazao prema novome prijatelju, a on nas je iznenaðeno pogledao. Helen ga je pogledala razjapljenih usta. Hugh se u nevjerici zagledao u nju. 'Ona je takoðer...?''Nije', prošaptao sam. 'Ona mi pomaže. Gospoðica Helen Rossi... Antropologinja.'Hugh joj je srdaèno i energièno stisnuo ruku, i dalje ne odvajajuæi pogled od njezina lica. No profesor Sandor tada je ponovno došao do nas i veæ je èekao. Nije bilo druge: morao sam poæi s njim. Helen i Hugh pratili su me u stopu, poput malenog stada.Mjesta u predavaonici veæ su se poèela popunjavati, a ja sam sjeo u prvi red i rukom koja još ipak nije drhtala, iz torbe izvukao bilješke. Profesor Sandor i njegov pomoænik ponovno su nešto petljali s mikrofonom, a meni je sinulo da me publika možda neæe èuti, pa i neæe biti razloga za zabrinutost. Meðutim, razglas je ubrzo proradio, a ljubazni me profesor predstavio, gorljivo kimajuæi bijelom glavom dok je èitao bilješke. Ponovio je moje iznimne profesionalne dosege, opisao ugled mojeg sveuèilišta, te organizatorima i sudionicima konferencije èestitao na velikoj sreæi zahvaljujuæi kojoj æe èuti moje izlaganje. Sve je to ovaj put izgovorio na engleskom, vjerojatno zbog mene. Tada mi je odjednom sinulo da nemam prevoditelja koji æe moje izgužvane bilješke prevoditi na njemaèki, a ta pomisao ulila mi je novo samopouzdanje s kojim sam ušao u veliko iskušenje.POVJESNIÈARKA327'Dobar dan, poštovani kolege, poštovani kolege povjesnièari', poèeo sam, a potom, uvidjevši da se držim pretjerano ukoèeno i sveèano, odložio bilješke. 'Hvala što ste mi ukazali èast da vam se danas obratim. Volio bih vam reæi nešto o razdoblju otomanskih osvajanja Transilvanije i Vlaške, dvaju vojvodstava koja poznajemo kao dio današnje Rumunjske.' Pravo more zamišljenih lica pomno me promatralo, a ja sam se veæ poèeo pitati je li cijelu atmosferu odjednom zahvatila neoèekivana napetost. Transilvanija je za maðarske povjesnièare, ali i mnoge druge Maðare, osjetljiva tema. 'Kao što znate, Otomansko Carstvo više je od pet stotina godina vladalo raznim podruèjima diljem istoène Europe, njima upravljajuæi iz sigurnih baza nakon što su 1453. osvojili drevni Konstantinopol. Carstvo je uspješno osvojilo desetak i više zemalja, no nekoliko podruèja nikada nije uspjelo posve pokoriti. U veæini sluèajeva bila je rijeè o izoliranim planinskim zabitima istoène Europe, gdje su se zauzimanju opirali i topografija i mjesno stanovništvo. Jedno od takvih podruèja bila je i Transilvanija.'Tako sam nastavio, dijelom iz bilježaka, a dijelom na temelju sjeæanja, tu i tamo proživljavajuæi prave napadaje akademske panike. Još nisam dobro ovladao graðom, iako su mi Helenine lekcije bile duboko urezane u mozak. Nakon takvog uvoda kratko sam se osvrnuo na glavne otomanske trgovaèke smjerove u tom podruèju, a zatim opisao raznorazne vladare i plemiæe koji su pokušali odbiti osmanlijske nasrtaje. Meðu njima sam naveo i Vlada Drakulu, koliko sam mogao nehajnijim tonom, jer smo se Helen i ja bili složili da bi njegovo izostavljanje iz predavanja moglo biti sumnjivo svima koji znaju koliko je bio važan za uništenje osmanlijskih jedinica. Èini se da mi je izgovaranje tog imena pred masom neznanaca palo teže nego što sam oèekivao, jer kad sam poèeo opisivati nabijanje na kolce


dvadeset tisuæa turskih vojnika, ruka mi je malo prenaglo poletjela, pa sam srušio èašu s vodom.'Oh, isprièavam se!' uskliknuo sam i postiðeno pogledao prema moru suosjeæajnih lica - sa mnom su suosjeæali svi osim dviju osoba. Helen je bila blijeda i napeta, dok se Geza Jozsef bio malko nagnuo naprijed. Nije se nimalo smiješio, kao da gaje ta moja nespretnost silno zaintrigirala. Onaj student u plavoj košulji i profesor Sandor dojurili su do mene s rupèiæima i veæ nakon trenutak-dva mogao sam nastaviti, što sam i uèinio, koliko sam uspio dostojanstvenije. Istaknuo sam da su, iako su Turci na kraju nadvladali Vlada Drakulu,328Elizabeth Kostovakao i mnoge njegove drugove - nekako mi se èinilo da bih tu rijeè svakako morao ubaciti u izlaganje - takvi su se ustanci nastavljali još naraštajima, sve dok se Carstvo nije urušilo zahvaljujuæi nizu prostorno ogranièenih revolucija. Veliki osmanlijski ratni stroj potkopala je upravo lokalna narav tih ustanaka, jer su napadaèi na osvajaèku vojsku uvijek bili u stanju vratiti se na vlastiti teren.Namjera mi je bila predavanje dovršiti nekako elokventnije, no èinilo se da su svi i ovako zadovoljni, jer je sa svih strana odjeknuo pljesak. I sam sam se iznenadio èinjenicom da sam završio predavanje. Nije se dogodilo ništa strašno. Helen se naslonila s oèitim olakšanjem, a profesor Sandor ozareno mi je prišao i stisnuo ruku. Pogledavši uokolo, u stražnjem sam dijelu dvorane ugledao Evu, koja je pljeskala uz vrlo srdaèan i, kao i uvijek, dražestan osmijeh. Nešto, meðutim, u cijeloj prostorjiji nije bilo kako treba i nakon nekoliko trenutaka shvatio sam da u njoj više nema dostojanstvenog Geze. Nikako se nisam mogao sjetiti kada je izišao, no moguæe je da je njemu završetak mog predavanja bio predosadan.Èim sam završio, svi su ustali i stali blebetati na raznoraznim jezicima. Trojica-èetvorica maðarskih povjesnièara prišla su mi i èestitala uz stisak ruke. Profesor Sandor blistao je od sreæe. 'Izvrsno!' uskliknuo je. 'Ne mogu vam ni reæi koliko mi je drago što i vi u Americi tako dobro razumijete povijest naše Transilvanije.' Pitao sam se što bi pomislio kada bi znao da sam sve što sam rekao doznao od jedne od njegovih kolegica, za stolom u istanbulskom restoranu.Eva mije takoðer prišla i pružila mi ruku. Nisam toèno znao bih li je trebao poljubiti ili samo stisnuti, no odluèio sam se za drugu moguænost. Ako je i bilo promjena, tog je dana izgledala još malo više i impozantnije, pogotovo s obzirom na to da su je okruživali muškarci u izlizanim odijelima. Nosila je tamnozelenu haljinu i teške zlatne naušnice, dok joj je kosa, kovrèava pod zelenim šeširiæem, preko noæi izgubila ljubièasti sjaj i postala crna.Prišla nam je i Helen, a ja sam odmah primijetio koliko je njihov odnos u takvim prilikama izrazito služben. Èovjek bi teško povjerovao da joj je Helen dan prije poletjela u zagrljaj. Helen mi je prevela tetine èestitke: 'Vrlo lijepo, mladiæu. Na licima sudionika jasno se vidjelo da nikoga niste uvrijedili, a to vjerojatno znaèi da niste rekli ništa osobito. Ali samo nastavite tako uspravno stajati i gledati publiku u oèi i daleko æete dogurati.' Teta Eva te je opaskePOVJESNIÈARKA329ublažila blistavim, pravilnim osmijehom. 'A sada moram otiæi kuæi i obaviti nekoliko stvari, ali vidjet æemo se sutra na veèeri. Možemo veèerati u vašem hotelu.' Nisam znao da æemo ponovno veèerati s njom, no zbog te mi je novosti bilo drago. 'Užasno mi je žao što vam ne mogu prirediti pravu veèeru kod kuæe, što bih najviše voljela', rekla mi je. 'No kada vam objasnim da mi je stan u stanju obnove, kao i cijela Budimpešta, uvjerena sam da æete imati razumijevanja. Ne bih mogla dopustiti da mi gost vidi takvu blagovaonicu.' Osmijeh je uistinu bio toliko izniman da je odvlaèio pozornost, no iz tog sam malog govora uspio, tako mi se barem èinilo, izvuæi dva podatka - prvo, da u tom gradu minijaturnih stanova (tako sam barem pretpostavljao) ona ima blagovaonicu; a drugo, da je, bez obzira u kakvom je stanju stan, ipak odviše oprezna da ondje na veèeri ugosti i nepoznatog Amerikanca. 'Moram se nešto dogovoriti s neæakinjom. Ako je pustite, Helen može veèeras doæi k meni.' Helen je sve to prevela vjerno i precizno, uz osjeæaj krivnje.'Dakako', rekao sam, uzvrativši osmijeh. 'Uvjeren sam da imate mnogo tema, buduæi da se tako dugo niste vidjele. A èini mi se da æu i ja imati dogovor za veèeru.' Pogledom sam veæ tražio sako od tvida Hugha Jamesa.'U redu.' Ponovno je ispružila ruku, a ja sam je ovaj put poljubio poput pravog Maðara - bilo mi je to prvi put u životu - i teta Eva nakon toga je otišla.Nakon kratke stanke uslijedilo je predavanje na francuskom, o seljaèkim bunama u Francuskoj poèetkom modernog doba, te izlaganja na njemaèkom i maðarskom. Ponovno sam sjedio straga, do Helen, uživajuæi u anonimnosti. Kada je predavanje završio ruski struènjak za baltièku povijest, Helen mi je tiho rekla da smo se zadržali dovoljno dugo i da možemo otiæi. 'Knjižnica radi još cijeli sat. Idemo!''Samo trenutak', rekao sam. 'Želim potvrditi dogovor za veèeru.' Trebalo mi je još malo truda i vremena da ponovno pronaðem Hugha Jamesa. Bilo je oèito da je i on tražio mene. Dogovorili smo se da æemo se u sedam naæi u predvorju sveuèilišnog hotela. Helen æe autobusom otiæi do tete. Na njezinu sam licu jasno vidio da æe se cijelo


vrijeme pitati što æemo doznati od Hugha Jamesa.Kada smo došli do njih, zidovi sveuèilišne knjižnice blistali su besprijekornim naranèastožutim sjajem, a ja sam ponovno osjetio330Elizabeth Kostovadivljenje prema brzini kojom Maðari obnavljaju zemlju nakon katastrofalnih ratnih razaranja. Èak ni najdespotskije vlade ne mogu biti tako krajnje izopaèene ako graðanima u tako kratkome roku vrate toliko ljepote. Te napore, zakljuèio sam, prisjeæajuæi se usputnih opaski tete Eve, u podjednakoj mjeri potièu i maðarski nacionalizam i komunistièki žar. 'O èemu razmišljaš?' upitala me Helen. U meðuvremenu je navukla rukavice, a torbica joj je bila prebaèena preko ruke.'Razmišljam o tvojoj teti.''Ako ti se toliko sviða, možda ti moja majka neæe biti toliko po volji', rekla je i provokativno se nasmijala. Ali o tome æemo razmišljati sutra. Sada æemo ovdje nešto potražiti.''Što? Prestani se držati toliko zagonetno.'Nije se obazirala na moje rijeèi i tako smo zajedno ušli u knjižnicu, otvorivši teška izrezbarena vrata. 'Renesansa?' prošaptao sam, no Helen je odmahnula glavom.'Imitacija iz devetnaestog stoljeæa. Izvorna zbirka sve do osamnaestog stoljeæa, èini mi se, i nije bila u Pešti - nalazila se u Budimu, kao i prvo sveuèilište. Sjeæam se kako mi je netko od knjižnièara jednom rekao da su velik dio najstarijih knjiga u ovoj zbirci knjižnici darovale obitelji koje su u šesnaestom stoljeæu bježale od otomanskih napadaèa. Znaš, na odreðenim stvarima Turcima možemo biti i zahvalni. Tko zna gdje bi sve te knjige inaèe završile...'Bilo je ugodno ponovno se naæi u knjižnici. Zahvaljujuæi mirisu i atmosferi, imao sam dojam da sam se vratio kuæi. Ovdje je bila rijeè o pravoj neoklasicistièkoj riznici punoj izrezbarenih ploha od tamnoga drva, balkona, galerija, fresaka. No pogled su mi privlaèili nizovi polica s knjigama, stotine tisuæa knjiga koje su pokrivale zidove prostorija od poda do stropa, uredno posloženih crvenih, smeðih i pozlaæenih uveza, prošaranih korica glatkih na dodir, neujednaèenih hrbata smeðih poput starih kosti. Pitao sam se gdje su ih skrivali tijekom rata i koliko je trajalo vraæanje na obnovljene police.Nekoliko studenata još je èitalo i listalo knjige za dugaèkim stolovima, dok je neki mladiæ za velikim radnim stolom razvrstavao hrpe vraæenih primjeraka. Helen mu je prišla i nešto upitala, a on je kimnuo, pozvao nas prema velikoj èitaonici koju sam veæ naèas vidio kroz otvorena vrata. Ondje nam je pronašao veliku knjigu,POVJESNIÈARKA331položio je na stol i ostavio nas da je u miru pogledamo. Helen je sjela i skinula rukavice. 'Da', rekla je tiho. 'Èini mi se da pamtim upravo to. Pogledala sam je neposredno prije nego što sam prošle godine otputovala iz Budimpešte, ali tada mi se èinilo da nije osobito važna.' Otvorila je naslovnicu, a ja sam uvidio da ne mogu odrediti èak ni na kojem je jeziku. Rijeèi su mi bile neobièno poznate, a ipak nisam mogao proèitati baš ništa.'Sto tu piše?' Prstom sam pokazao rijeèi za koje sam pretpostavio da bi mogle biti naslov. Papir je bio kvalitetan i debeo, tinta smeðe boje.'Na rumunjskome je', rekla je Helen. 'Razumiješ?''Naravno.' Položila je dlan na stranicu, do moje ruke. Tako sam primijetio da su nam šake gotovo podjednake velièine, iako je ona imala tanje kosti i uske prste uglatih vrhova. 'Evo', rekla je. 'Uèio si francuski?''Jesam', priznao sam. I tek tada uvidio sam što je htjela reæi i poèeo dešifrirati naslov. 'Karpatske balade, 1790.''Vrlo dobro', rekla je. 'Izvrsno.''Mislio sam da ne znaš rumunjski', rekao sam.'Loše govorim, ali uglavnom mogu èitati. Deset godina u školi sam uèila latinski, a u pisanje i èitanje rumunjskog u velikoj me mjeri uputila teta. Unatoè majèinu protivljenju, dakako. Moja je majka vrlo tvrdoglava. Rijetko uopæe spominje Transilvaniju, iako ni ona sve to, duboko u srcu, nije odbacila.''A što je u toj knjizi?'Oprezno je otvorila prvu stranicu. Ugledao sam visok stupac teksta. Na prvi pogled ništa mi nije bilo razumljivo. Osim što su mi nepoznate bile rijeèi, i mnoga latinièna slova bila su ukrašena raskošnim križevima, viticama, cirkumfleksima i sliènim simbolima. Sve više imao sam dojam daje rijeè o crnoj magiji, a ne romanskome jeziku. 'Na tu sam knjigu naišla kada sam obavljala posljednja istraživanja uoèi odlaska u Englesku. U ovoj knjižnici o njemu zapravo i nema mnogo graðe. Ali pronašla sam nekoliko dokumenata u vezi s vampirima, jer je Matijaš Korvin, naš kralj bibliofil, pokazivao veliko zanimanje za ta stvorenja.''To je rekao i Hugh', rekao sam tiho.


332Elizabeth Kostova'Molim?''Objasnit æu poslije. Nastavi.''No, dobro... ovdje sam se htjela uvjeriti da mi ništa nije promaklo, pa sam proèitala silne klasiène tekstove o povijesti Vlaške i Transilvanije. Potrajalo je nekoliko mjeseci. Natjerala sam se da proèitam èak i tekstove na rumunjskom. Dakako, velik dio dokumenata i povijesnih prikaza o Transilvaniji napisan je na maðarskom, buduæi daje Maðarska stoljeæima vladala tim krajevima, no postoji i ponešto rumunjskih izvora. Ovo je zbirka tekstova narodnih pjesama iz Transilvanije i Vlaške, a objavio ih je anonimni sakupljaè. Neke od njih i više su od obiènih narodnih pjesama - to su pravi epovi.'Njezine su me rijeèi pomalo razoèarale. Oèekivao sam nekakav rijetki povijesni dokument, nešto o Drakuli. 'Spominje li se u kojoj od njih i naš prijatelj?''Ne, nažalost ne. Ali jedna pjesma nekako mi se urezala u sjeæanje, a ti si me na nju podsjetio kada si mi rekao što nam je Selim Aksoy htio pokazati u onom istanbulskom arhivu - znaš, onaj dio o karpatskim redovnicima koji na kolima ulaze u Istanbul... Sjeæaš se? Sada mi je žao što Turguta nismo zamolili da nam zapiše prijevod.' Poèela je oprezno okretati stranice. Dio dužih tekstova pri vrhu je imao ilustracije, drvoreze uglavnom ukrasnog karaktera, nalik na narodne vezove, ali i nekoliko ne odviše vješto prikazanih stabala, kuæa i životinja. Slova su bila otisnuta uredno, no sama je knjiga izgledala nekako grubo, kao daje izraðena u kuænoj radinosti. Helen je prstom prešla ispod nekoliko prvih stihova, polagano pomièuæi usne, a zatim je odmahnula glavom. 'Neke su tako tužne', rekla je. 'Znaš, Rumunji su ti, u srcu, drukèiji od Maðara.''Kako?''Jedna maðarska izreka kaže: "Maðar uživa s tugom u srcu." I to je istina - i Maðarska je prepuna tužnih pjesama, a sela su prepuna nasilja, alkoholizma i samoubojstava. No Rumunji su još tužniji, mnogo tužniji. Mi nismo tužni zbog života, nego, èini mi se, po prirodi.' Nagnula je glavu nad staru knjigu, teških trepavica gotovo položenih na obraz. 'Poslušaj ovo... ovo je tipièna pjesma.' Prevodila je uz zastajki-vanje, a završna je verzija zvuèala približno ovako, iako je ovdje rijeè o jednoj drugoj pjesmi, koju sam prepisao iz malene zbirke prijevoda iz devetnaestog stoljeæa, zbirke koju danas imam u svojoj knjižnici:POVJESNIÈARKA333Mrtvo dijete slatko bijaše i ubavo.Mlaða sestra isti osmijeh ima. I majci govori: "O, majko draga, Mrtva sestrica rekla je nemaj straha. Život koji neæe živjeti podaje meni,Da tebi donesem novu sreæu." Ali majka ne mogaše glavu podiæi I samo plakaše za mrtvim djetetom.'Bože sveti', rekao sam i zadrhtao. 'Jasno mi je zašto kultura koja je u stanju pjevati takvu pjesmu vjeruje u vampire... èak ih i stvara.''Da', rekla je Helen, odmahujuæi glavom, no veæ je tražila nešto drugo. 'Èekaj!' Iznenada je zastala. 'To je možda upravo to.' Prstom je pokazivala kratku pjesmu s raskošnim ukrasima koji su, kako se èinilo, prikazivali zdanja i životinje u bodljikavoj šumi.Napeto sam èekao još nekoliko dugih trenutaka, dok je Helen èitala u sebi. Napokon je podigla pogled. Na licu joj se odražavala uzbuðena iskra. Oèi su joj sjale. 'Poslušaj ovo... ne znam koliko æu vjerno prenijeti...' Ovdje ti donosim toèan prijevod, koji veæ dvadeset godina èuvam meðu svojim papirima:Dojahaše do vrata, do velikoga grada. Do velikoga grada dojahaše iz zemlje smrti."Mi Božji smo ljudi, ljudi s Karpata. Redovnici i sveti, al' samo crne vijesti nosimo U veliki grad donosimo novosti o pošasti. Služeæi gospodaru, dolazimo i oplakujemo njegovu smrt." Tako doðoše do grada i grad plakaše s njima Kad uðoše kroz vrata.Od tih neobiènih stihova zadrhtao sam cijelim tijelom, no ipak sam se morao usprotiviti. 'To je tako jako opæenito. Spominju se Karpati, no oni se zasigurno pojavljuju i u desecima, možda i stotinama starih tekstova. A taj "veliki grad" mogao bi se odnositi na bilo koji grad. Možda se misli na Božji grad, na nebesko kraljevstvo.'Helen je odmahivala glavom. 'Ne bih rekla', uzvratila je. 'Za ljude s Balkana i iz srednje Europe - kako kršæane, tako i muslimane334Elizabeth Kostova- veliki je grad oduvijek bio Konstantinopol, osim ako ne raèunaš one koji su odlazili na hodoèašæa u Jeruzalem i Meku. A spominjanje pošasti i redovnika... èini mi se da to nekako ima veze s onom prièom u tekstu Selima Aksova.


Ne bi li gospodar kojeg spominju mogao biti sam Vlad Jepes,?''Vjerojatno bi mogao biti...' rekao sam sumnjièavo, 'ali volio bih da imamo nešto konkretnije. Što misliš, koliko je pjesma stara?''To je kod narodnih pjesama uvijek teško odrediti.' Helen se doimala zamišljenom. 'Ova je knjiga tiskana 1790., što vidiš i sam, no nema ni naziva izdavaèa ni naziva mjesta. Narodne pjesme znaju se bez problema oèuvati i tri-èetiri stotine godina, a to znaèi da bi ovi stihovi mogli biti i stoljeæima stariji od knjige. Pjesma je mogla poteæi s konca petnaestog stoljeæa, ili biti možda èak i starija, što se nikako ne bi poklapalo s našim potrebama.''Ilustracija je vrlo neobièna', rekao sam i bolje se nagledao.'Ova ih je knjiga prepuna', rekla je tiho Helen. 'Sjeæam se kako su me se silno dojmile kad sam prvi put pogledala knjigu. Èini se da ova nema nikakve veze s pjesmom... èovjek bi oèekivao redovnika koji moli ili gradske zidine ili nešto slièno...''Da,' rekao sam polagano, 'ali pogledaj malo bolje...' Oboje smo se nagnuli nad minijaturnu ilustraciju, gotovo se dodirujuæi glavama. 'Da barem imamo poveæalo', rekao sam. 'Ne èini ti se kao da je u toj šumi - ili gustišu, što je veæ - nešto skriveno? Nema velikog grada, ali ako bolje pogledaš, vidjet æeš zdanje nalik na crkvu, koja na kupoli ima križ, a do nje je...''Neka mala životinja.' Bila se posve udubila u sliku, a onda je u jednom trenutku uskliknula: 'Bože moj! Pa to je zmaj!'Kimnuo sam. Ostali smo u istom položaju, zagledani u sliku, gotovo ne dišuæi. Siæušni i ne odviše pomno izraðeni lik bio nam je tako užasno poznat - raširena krila, rep koji se savija i tvori malenu petlju. Nije bilo potrebe vaditi knjigu radi usporedbe. 'Što to znaèi?' Èak i taj minijaturni lik bio je dovoljan da mi srce poène mahnito udarati.'Èekaj malo.' Helen je i dalje promatrala ilustraciju, lica na samo koji centimetar od papira. 'Oh, Bože moj', rekla je. 'Jedva je vidim, ali ovdje je napisana i neka rijeè, èini mi se, slova su razvuèenaPOVJESNIÈARKA335meðu drveæem, jedno po jedno. Vrlo su sitna, ali uvjerena sam da su to slova.''Drakulva?' upitao sam, koliko sam uspio tiše.Odmahnula je glavom. 'Ne. Ali moglo bi biti neko ime... Ivi... Ivireanu. Ne znam što bi to bilo. Takvu rijeè još nisam vidjela, ali rumunjska prezimena èesto završavaju na "u." Za ime svijeta, što sve to znaèi?'Umorno sam uzdahnuo. 'Ne znam, ali ako te instinkt ne vara, ova je stranica nekako povezana s Drakulom, jer na njoj inaèe ne bi bilo zmaja. Barem ne takvog.'Bespomoæno smo se pogledali. Soba koja je prije samo pola sata bila tako ugodna i gostoljubiva, sada mi je izgledala sumorno i odbojno, poput mauzoleja zaboravljenih znanja.'Knjižnièari o toj knjizi ne znaju ništa', rekla je Helen. 'Sjeæam se da sam se raspitala, buduæi da je rijeè o raritetnome primjerku.''To znaèi da ne možemo riješiti ni tu zagonetku', rekao sam na kraju. 'Uzmimo onda barem prijevod, da znamo što smo vidjeli.' Na listu iz bilježnice zapisao sam tekst koji mi je izdiktirala, te sam na brzinu skicirao onu ilustraciju. Helen je pogledavala na ruèni sat.'Moram se vratiti u hotel', rekla je.T ja, jer æu inaèe zakasniti na dogovor s Hughom Jamesom.' Skupili smo stvari i s poštovanjem dostojnim relikvije, vratili knjigu na mjesto.Možda je stvar bila u kaosu koji su u mojoj mašti izazvali pjesma i ilustracija, ili sam možda bio umorniji od puta nego što sam mislio, s obzirom na onako kasnu veèeru u restoranu, s tetom Evom, te predavanje pred masom neznanaca. Bilo kako bilo, kad sam ušao u svoju sobu, trebalo mi je još nekoliko beskonaènih trenutaka da shvatim što sam ugledao, te još više vremena da zakljuèim kako se i Helen možda, u svojoj sobi, dva kata više, suoèila s identiènim prizorom. I u tom trenutku iznenada sam se prestrašio za nju, te sam pojurio prema stubama, ne zastavši ni na trenutak da nešto bolje promotrim. Netko mi je pretražio sobu, od poda do stropa, od kuta do kuta... ladice, ormar, krevet... sve moje stvari bile su razbacane, ošteæene, èak i poderane. Ruke koje su to uèinile nisu se tek žurile, nego su imale i zle namjere.42. glauaAli zar tu ne može pomoæi policija? Èini mi se daje Budimpešta prepuna policajaca'. Hugh James odlomio je komad kruha i s tekom zagrizao. 'Kakva užasna stvar. I to vam se još dogodi u stranom hotelu!' **'Pozvali smo policiju', umirio sam ga. 'Barem mi se èini da jesmo, jer je to umjesto nas obavio jedan hotelski službenik. Rekao je da nitko ne može doæi do kasno naveèer ili sutra rano ujutro, te da ništa ne diramo. Smjestio nas je u nove sobe.''Molim? Hoæeš reæi da je poharana i soba gospoðice Rossi?' Hughove velike oèi postale su još veæe. 'Ima li u hotelu


još žrtava pljaèke?''Sumnjam', rekao sam sumorno.Sjedili smo na terasi jednog hotela u Budimu, nedaleko od dvorca, odakle nam se pružao pogled na Dunav i Parlament na peštanskoj strani. Vani je još bilo mnogo svjetla, a veèernje nebo vodi je podarilo plavo-ružièast sjaj. Mjesto je odabrao Hugh - to mu je jedno od najdražih mjesta, rekao je. Pred nama su šetali Budimpeštanci svih moguæih godina. Mnogi od njih zastajali su pokraj kamene ograde uz rijeku i uživali u lijepom prizoru, kao da ga se ni oni nikako ne mogu zasititi. Hugh je naruèio više nacionalnih specijaliteta kako bih što više kušao i upravo smo dobili nezaobilazni zlaæani kruh i bocu Tokava, glasovitog vina sa sjeveroistoka Maðarske, objasnio je. Veæ smo bili apsolvirali sve uvodne teme - moje i njegovo sveuèilište, moju disertaciju (slatko se nasmijao kada sam mu rekao koliko profesor Sandor griješi u predodžbama u vezi s mojim radom iPOVJESNIÈARKA337zaslugama), Hughova istraživanja povijesti Balkana te knjigu koju se sprema izdati, o otomanskim gradovima Europe.'Jesu li što ukrali?' upitao je Hugh i napunio mi èašu.'Ništa', rekao sam mraèno. 'Dakako, u sobi nisam ostavio ni novac ni nešto drugo od... vrijednih stvari. Putovnice su ionako na recepciji ili možda èak na policiji.''Sto su onda tražili?' Hugh je kratko nazdravio i otpio gutljaj vina.'Rijeè je o vrlo, vrlo dugoj prièi...' Umorno sam uzdahnuo. 'Ali prilièno dobro poklapa se s nekim drugim stvarima o kojima bismo trebali razgovarati.'Kimnuo je. 'U redu. U boj!'Ako i ti doðeš na red...''Svakako.'Popio sam pola èaše, da se nekako ohrabrim, i poèeo od samog poèetka. Vino mi ne bi trebalo da izbrišem eventualne sumnje u vezi s time trebam li Hughu Jamesu isprièati cijelu prièu o Rossiju; ako mu ne kažem sve, može mi se dogoditi da ne doznam sve što on zna. Slušao je bez rijeèi, oèito upijao svaku rijeè, osim kada sam spomenuo kako je Rossi odluèio stvar istražiti u Istanbulu, kada je praktièki poskoèio. 'Svega mu na svijetu!' rekao je. T ja sam namjeravao otiæi onamo. Mislim, vratiti se... Bio sam dvaput u Istanbulu, ali još nikada nisam tražio Drakulu.''Ja æu te poštedjeti truda.' Ovaj put ja sam njemu natoèio vino i preprièao mu Rossijeve pustolovine u Istanbulu, a potom i njegov nestanak, na što su se Hughove oèi iskolaèile, iako nije ništa rekao. Na kraju sam opisao susret s Helen, ne izostavljajuæi ništa od njezina odnosa s Rossijem, te naša dosadašnja putovanja i istraživanja, pa tako i susret s Turgutom. T tako me', zakljuèio sam, 'nakon svega zapravo i ne èudi što mi je netko naopako preokrenuo hotelsku sobu.''Da, upravo tako.' Èinilo se da se na trenutak zamislio. Do tog trenutka veæ smo pojeli pravo malo ali raznoliko mnoštvo variva i kiselih salata. Odložio je vilicu gotovo s tugom, kao da žali što ih nema više. 'Nevjerojatno je to što smo se tako našli. Ali silno me potresao nestanak profesora Rossija... užasno. To je tako strašno i neobièno. Prije nego što sam èuo tvoju prièu, ne bih bio spreman338Elizabeth Kostovazareæi se da prouèavanje Drakule za sobom povlaèi i nešto više od drugih, obiènih povijesnih istraživanja. Osim što sam cijelo vrijeme imao neobièan predosjeæaj u vezi sa svojom knjigom... Èovjek ne može djelovati samo na temelju neobiènih predosjeæaja, znaš, ali eto, sada smo tu gdje jesmo.''Èini mi se da ti moja prièa ipak nije zvuèala onoliko nevjerojatno koliko sam se pribojavao.''A te knjige...' rekao je zamišljeno. 'Sada znam za èetiri... moja, tvoja, Rossijeva i još jedna kod onog profesora u Turskoj. Vraški neobièno... èetiri sliène knjige.''Jesi li upoznao Turguta Boru?' upitao sam. 'Rekao si da si dvaput bio u Istanbulu.'Odmahnuo je glavom. 'Nisam, nikada nisam èak ni èuo to ime. S druge strane, èovjek se bavi književnošæu, pa na njega i nisam mogao naiæi na tamošnjem odsjeku za povijest, kac^ ni na nekim konferencijama. Volio bih kada bi mi jednog dana mogao pomoæi da s njim stupim u vezu. Nisam bio u arhivu koji si spomenuo, ali sam o njemu èitao u Engleskoj i veæ sam razmišljao da bih ga trebao pogledati. Kao što kažeš, uštedio si mi trud. Znaš, o toj slici nikada nisam razmišljao kao o zemljovidu... mislim na tog zmaja u knjizi. To je vrlo važno i neobièno zapažanje.''Da, a možda i pitanje od životne važnosti za Rossija', rekao sam. 'No sada si ti na redu. Kako si došao do knjige?'Izraz njegova lica bio je krajnje ozbiljan. 'Kao što si rekao za svoj sluèaj - kao i za ostala dva - zapravo nisam došao do knjige, nego sam je praktièki dobio, iako ne znam ni od koga ni odakle. Možda bih ti trebao reæi malo više o pozadini cijele prièe...' Još je nekoliko trenutaka šutio. Stekao sam dojam da smo se približili za njega teškim temama.


'Znaš, diplomirao sam na Oxfordu, prije devet godina i otada predajem na londonskom sveuèilištu. Obitelj mi živi u Cumberlandu, u Lake Districtu, i baš nema novca. Muèili su se - kao i ja - da bih stekao što bolje obrazovanje. Oduvijek sam se osjeæao kao stranac, nikada nisam posve pripadao sredini u kojoj sam se našao, osobito u privatnoj školi - onamo sam upao zahvaljujuæi ujaku. Vjerojatno sam uèio više od ostalih, nastojao se tako istaknuti. Silno sam volio povijest, od samog poèetka.'Hugh je ubrusom obrisao usne i odmahnuo glavom, kao da se prisjeæa mladenaèkih nepromišljenosti. 'Veæ potkraj druge godinePOVJESNIÈARKA339studija znao sam da æe mi iæi prilièno dobro i taj potencijalni uspjeh tjerao me na nove napore. I onda je sve to prekinuo rat. Završio sam gotovo pune tri godine na Oxfordu. Usput, ondje sam prvi put èuo za Rossija, iako ga nisam upoznao. Bit æe da je u Ameriku otišao nekoliko godina prije mog dolaska na sveuèilište.'Velikim, prilièno crvenim dlanom pogladio je bradu. 'Obožavao sam studij, ali volio sam i domovinu, pa sam se odmah javio... u ratnu mornaricu. Prebacili su me u Italiju, a kuæi sam se vratio nakon godinu dana, ranjenih ruku i nogu.'Oprezno je dodirnuo bijelu pamuènu košulju, neposredno iznad ruènog zgloba, kao da ondje ponovno opipava èudo krvi i novoga života. 'Oporavio sam se prilièno brzo i htio sam se vratiti, no nisu me primili - jedno oko ošteæeno mi je u eksploziji broda. I tako sam se vratio na Oxford. Nastojao sam ne obazirati se na sirene i diplomirao sam neposredno nakon završetka rata. Posljednji tjedni koje sam ondje proveo u sjeæanju su mi kao najsretniji tjedni u životu, èini mi se, unatoè svim nedostacima i oskudici - svijet se oslobodio užasne pošasti, gotovo sam dovršio produljeni studij, djevojka iz mog mjesta, koju sam volio najveæi dio života, napokon je pristala na brak... Nisam imao novca, a hrane ionako nije bilo, no u svojoj sam sobici jeo sardine i kuæi pisao ljubavna pisma - nadam se da ti ne smeta što sve to prièam - i poput pomahnitalog demona uèio za ispite. Dakako, to me dovelo do velike iscrpljenosti...'Uzeo je bocu, u kojoj više nije bilo vina, te je odložio uz uzdah. 'Veæ sam bio gotovo na završetku svih muka i veæ smo bili dogovorili vjenèanje za kraj lipnja. Noæ uoèi završnog ispita još sam dugo prelistavao bilješke. Znao sam da sam veæ nauèio sve potrebno, no jednostavno se nisam mogao opustiti. Radio sam u jednome kutu knjižnice, gotovo skriven iza nekih polica, na mjestu s kojeg nisam morao gledati druge luðake koji su još prelistavali svoje bilješke.U tim malim knjižnicama ima i èudesno zgodnih knjiga, a meni je na neko vrijeme pozornost odvukla knjižica s Drydenovim sonetima koja mi se našla nadohvat ruke. Nakon nekoliko minuta morao sam se prisiliti i vratiti je na mjesto. Pomislio sam kako æe biti bolje da iziðem i popušim cigaretu, pa se nakon toga ponovno pokušam koncentrirati. Vratio sam knjigu na policu i izišao u dvorište. Noæ je bila lijepa i ugodna, prava proljetna i tako sam stajao i razmišljao o Elspeth i kuæici koju nam ureðuje, te o svojem najboljem prijatelju - trebao mije biti kum - koji je s Amerikancima poginuo kod naftnih340Elizabeth Kostovapolja Ploie§tiju, a nakon toga vratio sam se u knjižnicu. Nemalo sam se iznenadio kada sam uvidio da je Drvden na mojem radnom stolu, kao da ga nisam spremio na mjesto. Veæ sam pomislio da sam skrenuo od toliko uèenja. I veæ sam se okrenuo daje ponovno stavim na mjesto, kad sam uvidio da nema slobodnog prostora. Stajala je do Dantea, u to sam bio siguran, no ondje se sad nalazila neka druga knjiga, knjiga koja je barem po hrptu izgledala vrlo staro. Ondje je imala i neko malo stvorenje. Izvadio sam je i èim sam je položio u ruku, otvorila mi se na... taj ti je dio poznat.'Srdaèno lice u meðuvremenu je problijedjelo. Prvo je potražio u džepu na košulji, a zatim i u hlaèama i napokon izvadio kutiju cigareta. 'Ne pušiš?' Pripalio je cigaretu i duboko i željno povukao. 'Zaintrigirao me izgled knjige, èinjenica da je izgledala tako staro, prijeteæi izgled tog zmaja... sve ono stoje i tebi odmah upalo u oèi. U tri ujutro nije bilo nikoga od knjižnièara, pa sam otišao do kataloga i malo poèeo istraživati, no došao sam samo do imena'Vlada Tepe§a i njegova obiteljskog podrijetla. Kako u knjizi nije bilo ni oznake ni kartice naše knjižnice, ponio sam je kuæi.Loše sam spavao i nisam se uopæe mogao koncentrirati na predstojeæi ispit. Cijelo vrijeme razmišljao sam samo o tome kako doæi do neke druge knjižnice, možda i do Londona i utvrditi što je još moguæe doznati. No nisam imao vremena, a kada sam otputovao na vjenèanje, ponio sam tu knjižicu i još dugo povremeno zavirivao u nju, èak i u vrlo neobiènim prilikama. Elspeth me u jednom trenutku uhvatila s knjigom u ruci, a kada sam objasnio kako sam do nje došao, sve joj se zajedno nije nimalo svidjelo. Ni najmanje. Bilo je to pet dana uoèi našeg vjenèanja, a ja nisam mogao prestati misliti o knjizi i s njom prièati o njoj, sve dok mi nije rekla da prestanem.A onda, jednog jutra - dva dana uoèi vjenèanja - obuzelo me neoèekivano nadahnuæe. Razmjerno blizu sela u kojem žive moji roditelji nalazi se velika kuæa, dvorac iz jakobinskog3 doba do kojeg turisti dolaze autobusom. Na školskim izletima meni je uvijek bio nekako dosadan, no sjetio sam se da je plemiæ koji ga je sagradio skupljao knjige i predmete iz cijelog svijeta. Buduæi da prije vjenèanja nisam mogao otiæi u London, pomislio sam da bih možda


nekako mogao uæi u tu knjižnicu, poznatu knjižnicu, i malo pronjuškati,3 Odnosi se na poèetak 17. st., tj. vrijeme vladavine engl. kralja Jakova (Jamesa) I., dakle od 1603. do 1625. godine.POVJESNIÈARKA341možda èak i pronaæi nešto o Transilvaniji. Roditeljima sam rekao da idem u šetnju, znajuæi da æe zakljuèiti kako želim posjetiti Elsie.Jutro je bilo kišovito... maglovito i hladno. Domaæica u dvorcu rekla je da tog dana ne primaju posjetitelje, ali me pustila da pogledam knjižnicu. Znala je za vjenèanje u selu, poznavala moju baku i skuhala mi èaj. Kada sam, skinuvši baloner, pronašao dvadeset ormara s knjigama s Velikog putovanja tog starog jakobinca, turneje za koja je na istok došao dalje nego veæina kolega i suparnika, zaboravio sam na sve ostalo.Prelistavao sam sva ta èudesa, kao i druge stvari, koje je skupio u Engleskoj, možda nakon europskog putovanja, i tako došao do jednog povijesnog prikaza Maðarske i Transilvanije, a u njoj sam naišao na ime Vlada Tepe§a, potom sam naišao na još jedan slièan primjer i na kraju, na svoju veliku radost i zapanjenost, naišao sam i na prikaz Vladova pokopa na jezeru Snagov, pred oltarom crkve koju je ondje preuredio. Bila je to zapravo legenda koju je zabilježio engleski pustolov koji se našao u tom kraju - na naslovnici se nazvao jednostavno "Putnik", a bio je suvremenik onog jakobinskog skupljaèa. To je, znaš, bilo oko 130 godina nakon Vladove smrti."Putnik" je u samostan u Snagovu došao 1605. Opširno je razgovarao s tamošnjim redovnicima, a oni su mu rekli da je prema legendi jedna velika knjiga, blago njihova samostana, tijekom Vladova pogreba položena na oltar, te da su se u nju potpisali nazoèni redovnici, dok su oni koji nisu znali pisati nacrtali zmaja, u èast Zmajeva reda. Na žalost, nigdje se ne spominje što se s knjigom dogaðalo nakon toga. No meni je to bilo neopisivo zanimljivo. Putnik je potom još naveo kako je zamolio da mu pokažu grobnicu i redovnici su mu pokazali kamenu ploèu u podu ispred oltara. Na ploèi se nalazio portret Vlada Drakule, a preko njega rijeèi na latinskome - moguæe takoðer ispisane bojom, buduæi da Putnik nije spomenuo daje nešto bilo uklesano, a u oèi mu je upao izostanak uobièajenog križa koji inaèe obilježava grobove. Epitaf, koji sam pomno prepisao - ne znam koji me instinkt na to naveo - bio je napisan na latinskom.' Hugh je stišao glas, osvrnuo se i ugasio cigaretu u pepeljari na stolu.'Nakon što sam ga zapisao i još se malo muèio sa znaèenjem, naglas sam proèitao prijevod: "Štioèe, otkopaj ga..." Znaš kako ide. Vani je i dalje padala jaka kiša i jedan prozor u knjižnici koji nije bio dobro zatvoren iznenada se otvorio i ponovno zatvorio uz tresak, tako da sam osjetio dašak vlažnoga zraka. Vjerojatno sam342Elizabeth Kostovabio nervozan, jer sam srušio šalicu i jedna kapljica èaja završila je na knjizi. Dok sam brisao èaj i osjeæao užasnu grižnju savjesti zbog takve nespretnosti, pogledao sam na ruèni sat - bilo je veæ jedan, pa sam shvatio da se moram požuriti kuæi na objed. Èinilo mi se da u knjižnici više nema nièega vrijednog osobitog truda, pa sam vratio knjige na mjesto, zahvalio domaæici i vratio se kuæi seoskim puteljcima, meðu svim onim lipanjskim ružama.Došavši do roditeljske kuæe, oèekivao sam da æu ih, možda i zajedno s Elsie, zateæi za stolom. Meðutim, ondje je vladao kaos. U kuæi se okupilo više prijatelja i susjeda, a moja je majka plakala. Otac je izgledao silno uzrujano.' Hugh je tada zapalio još jednu cigaretu, šibicom koja je zadrhtala u sve veæoj tami. 'Položio mi je ruku na rame i rekao da se na glavnoj cesti dogodila prometna nesreæa. Elsie se posuðenim automobilom vraæala iz kupnje u obližnjem gradiæu. Padala je jaka kiša. Pretpostavljali su da je nešto ugledala i naglo skrenula. Nije poginula, hvala Bogu, ali je teško ozlijeðena. Njezini su roditelji odmah otišli u bolnicu, a moji su èekali mene.Posudio sam auto i onamo se odvezao toliko brzo da sam i sam zamalo doživio nesreæu. Znam da te sve to ne zanima, ali... ležala je zamotane glave i širom otvorenih oèiju. Eto, tako je izgledala. Sada živi u nekakvom domu, gdje je izvrsno njeguju, ali uglavnom ne govori i gotovo ništa ne razumije. Sama se ne može ni hraniti. U svemu je najstrašnije...' Glas mu je podrhtavao. 'Najstrašnije je to što sam oduvijek mislio da je bila rijeè o nesreæi, pravom nesretnom sluèaju, a sada kada sam èuo tvoje prièe... o Rossijevu prijatelju Hedgesu i tvojoj... tvojoj maèki... više ne znam što da mislim.' Energièno je uvlaèio dim.Duboko sam uzdahnuo. 'Tako mi je užasno, užasno žao. I ne znam što bih rekao. Doživio si užasnu sudbinu.''Hvala.' Èinilo mi se da pokušava povratiti barem dio uobièajenog držanja. 'Prošlo je veæ dosta godina, znaš, i vrijeme lijeèi rane. Stvar je samo u tome da...'Tada nisam znao što znam danas, nisam znao što se trebalo naæi u nastavku reèenice koju nije dovršio... nisam poznavao tu beskorisnost rijeèi, neizrecivih izraza gubitka. Dok smo tako sjedili, a prošlost je lebdjela u prostoru medu nama, pojavio se konobar sa svijeæom u staklenoj svjetiljci koju je postavio na stol. U restoran je dolazilo sve više ljudi, a iznutra je dopirao smijeh.POVJESNIÈARKA


343'Još sam osupnut svime što si isprièao o Snagovu', rekao sam nakon nekoliko trenutaka. 'Znaš, još nisam èuo ništa o grobnici - mislim, to o natpisu i portretu i èinjenici da nema križa. Èinjenica da se natpis poklapa s rijeèima na koje je Rossi naišao na zemljovidima u Istanbulu iznimno je važna, èini mi se - to je dokaz da je Snagov bio u najmanju ruku lokacija prvog Drakulina groba.' Prstima sam pritisnuo sljepooèice. 'Zašto onda... Zašto se zemljovid - onaj zmaj u knjigama i zmajoliki prikaz iz arhiva - ne poklapaju s topografijom Snagova-jezera... otoka?''I ja bih to volio znati.''Jesi li nakon toga nastavio istraživati Drakulu?''Još nekoliko godina nisam radio ništa na tom podruèju.' Hugh je ugasio opušak. 'Nisam imao snage. Meðutim, prije približno dvije godine, shvatio sam da sam ponovno poèeo razmišljati o njemu, a kada sam poèeo raditi na knjizi koja je pred izlaskom, knjizi o Maðarskoj, u svakom sam trenutku vodio raèuna i o tragovima koji bi mogli biti povezani s njim.'Vani je veæ postalo vrlo mraèno, a na površini Dunava svjetlucali su odrazi svjetala s mosta i peštanskih zdanja. Konobar nam je prišao i ponudio eszpresszo, što smo zahvalno prihvatili. Hugh je otpio gutljaj kave i odložio šalicu. 'Hoæeš pogledati knjigu?' upitao je.'Knjigu za koju skupljaš materijal?' Još nekoliko trenutaka bio sam zbunjen.'Ne... moju knjigu sa zmajem.'Preneraženo sam se trgnuo. 'Imaš je kod sebe?''Uvijek je nosim sa sobom', rekao je ozbiljno. 'No, dobro, gotovo uvijek. Zapravo sam je ostavio u hotelu dok sam danas bio na predavanjima, jer mi se èinilo da æe ondje biti sigurnija dok održim svoje izlaganje. Kad samo pomislim da su je mogli ukrasti...' Tada je zašutio. 'Ti svoju nisi ostavio u sobi, zar ne?''Nisam.' Morao sam se nasmiješiti. T ja nosim svoju knjigu.'Oprezno je premjestio šalice u stranu i otvorio torbu za spise. Iz nje je izvadio ulaštenu drvenu kutiju, a iz nje, pak, nešto omotano tkaninom. Knjiga je bila manja od moje, ali uvezana u isti izlizani velur. Listovi su bili izrazitije smeði i krhkiji nego u mojoj knjizi, no zmaj na sredini bio je isti, širio se sve do rubova stranica i neprijateljski nas gledao. Ja sam bez rijeèi otvorio svoju torbu, izvadio knjigu i344Elizabeth Kostovaotvorenu je položio do Hughova zmaja. Identièni su, zakljuèio sam nakon što sam pomno pogledao obje slike.'Pogledaj ovu mrlju... èak je i to isto. Otisnuti su istom matricom', rekao je Hugh tiho.Odmah sam uvidio da ima pravo. 'Znaš, to me podsjeæa na nešto drugo, što sam ti sada zaboravio spomenuti. Gospoðica Rossi i ja poslije podne smo svratili do sveuèilišne knjižnice, prije povratka u hotel, jer je htjela pogledati nešto što je ondje vidjela još davno.' Opisao sam mu zbirku rumunjskih narodnih pjesama i neobiène stihove o redovnicima koji ulaze u veliki grad. 'Uèinilo joj se da bi to moglo imati odreðene veze s prièom u onom istanbulskom rukopisu koju sam ti spominjao. Stihovi su bili vrlo opæeniti, no pri vrhu stranice nalazio se zanimljv drvorez, prikaz svojevrsnog gustiša ili šume, u kojoj se nalaze minijaturna crkva i zmaj, te jedna rijeè.''Drakulva?' upitao je Hugh, baš kao i ja u knjižnici.'Ne, Ivireanu.' Potražio sam list u bilježnici i pokazao mu kako se piše.Pogledao me razrogaèenih oèiju. 'Ali to je nevjerojatno!' uskliknuo je.'Što? Reci mi! Odmah!''To je toèno isto ime koje sam juèer vidio u knjižnici.''U istoj knjižnici? Gdje? U istoj knjizi?' Nestrpljivost me razdirala toliko da nisam mogao uljudno èekati odgovor.'Da, u sveuèilišnoj knjižnici, ali ne u istoj knjizi. Cijeli tjedan veæ listam knjige i tražim materijal za svoj projekt, a buduæi da mi je naš dragi prijatelj uvijek negdje u podsvijesti, neprestano nailazim na neobiène tragove koji ukazuju na njegov svijet. Znaš, Drakula i Hunvadi bili su zakleti neprijatelji, kao i poslije Drakula i Matijaš Korvin, tako da èovjek tu i tamo nailazi na Drakulu. Za objedom sam ti spomenuo da sam pronašao rukopis koji je naruèio Korvin, dokument u kojem se spominje duh u amfori.''Oh, da', rekao sam gorljivo. T ondje si vidio rijeè Ivireanu?''Zapravo nisam. Korvinov je rukopis vrlo zanimljiv, ali razlozi su druge prirode. U rukopisu stoji... no, da, dio sam prepisao... Original je na latinskom.'Izvadio je svoju bilježnicu i proèitao mi nekoliko reèenica. '"Ljeta Gospodnjeg 1463. kraljev ponizni sluga nudi mu ove rijeèi iz velikihPOVJESNIÈARKA345


spisa, sve da Njegovo Velièanstvo stekne pojam o prokletstvu vampira, gorio u paklu. Ovo je izvješæe za kraljevsku zbirku Njegova Velièanstva. Nek pomogne mu u lijeèenju tog zla u našem gradu, u dokidanju postojanja vampira i obrani od te pošasti." I tako dalje. I tada je ljubazni pisar, tko god to bio, popisao raznorazna spominjanja u klasiènim djelima, pa tako i prièe o duhu u amfori. Kao što si i sam zakljuèio, rukopis je nastao godinu dana nakon Drakulina uhiæenja i prvog zatvaranja u blizini Budima. Znaš, onaj tvoj opis istih problema o kojima je razmišljao turski sultan, a na što si naišao u onim dokumentima u Istanbulu, navodi me na pomisao da je Drakula stvarao probleme gdje god se našao. U oba prikaza spominje se pošast, kao i vampiri. Vrlo su slièni, zar ne?'Zamišljeno je zašutio. 'Zapravo, ta veza s pošasti, odnosno kugom, na odreðeni naèin i nije toliko nategnuta... u jednom talijanskom dokumentu u knjižnici Britanskog muzeja proèitao sam da je Drakula protiv Turaka koristio i biološko oružje. Zapravo je vjerojatno jedan od prvih Europljana koji su koristili takva sredstva. Obièavao je svoje ljude koji su navukli neku zaraznu bolest slati u turske logore, dakako, u osmanlijskoj odjeæi.' Pri svjetlu one svijeæe, Hughove su oèi bile nekako sužene, lice mu se sjajilo od intenzivne koncentriranosti. Tada mi je sinulo da smo u Hughu Jamesu naišli na saveznika iznimne inteligencije.'Sve je to fascinantno', rekao sam. 'Ali što je bilo s tom rijeèju Ivireanu?''Oh, isprièavam se, užasno mije žao.' Hugh se nasmiješio. 'Malo sam skrenuo s puta... Da, vidio sam je u ovdašnjoj knjižnici. Na nju sam naišao prije tri-èetiri dana, èini mi se, u Novome zavjetu na rumunjskome, iz sedamnaestog stoljeæa. Tu sam knjigu listao jer mi se èinilo da se u izgledu korica vidi neobièno jak otomanski utjecaj. Pri dnu naslovnice bila je ispisana rijeè Ivireanu— uvjeren sam da je to bila ta rijeè. Tada mi se to nije uèinilo važnim - iskreno govoreæi, neprestano nailazim na rumunjske rijeèi koje me zbunjuju, jer taj jezik poznajem vrlo oskudno. Pozornost mi je zapravo privukla zbog oblika... slova su nekako bila vrlo elegantna. Pretpostavio sam da je to naziv nekog mjesta ili nešto slièno.'Nestrpljivo sam uzdahnuo. T to je bilo sve? Nisi je vidio nigdje drugdje?'346Elizabeth Kostova'Na žalost, nisam.' Hugh se sada posvetio napuštenoj šalici s kavom. 'Ako je ponovno negdje vidim, svakako æu te obavijestiti.''No, da, na kraju možda i nema osobite veze s Drakulom', rekao sam, ne bih li se nekako utješio. 'Samo mi je žao što nismo imali više vremena da prouèimo ovu knjižnicu. Nažalost, u ponedjeljak se moramo vratiti u Istanbul... ne smijem se zadržati nakon završetka konferencije. Ako pronaðeš štogod zanimljivo...''Svakako', rekao je Hugh. 'Ostajem još šest dana. Ako na nešto naiðem, da ti pišem na odsjek?'To me prilièno šokiralo. Veæ danima nisam ozbiljno razmišljao o Americi i domu i nisam imao pojma kad æu ponovno pogledati poštu u sanduèiæu na odsjeku. 'Ne, ne', odgovorio sam žurno. 'Barem ne još zasada. Ako pronaðeš nešto što bi nam po tvome mišljenju moglo istinski pomoæi, molim te nazovi profesora Boru. Samo mu objasni da smo razgovarali... Kad ja budem s njim razgovarao, reæi æu mu da æeš mu se možda ubrzo javiti.' Izvadio sam Turgutovu posjetnicu i Hughu napisao broj.'Izvrsno.' Spremio ju je u unutarnji džep. A ovo je moja posjetnica. Nadam se da æemo se opet vidjeti.' Još smo nekoliko trenutaka sjedili u tišini, on pogleda spuštena prema stolu na kojem su se nalazile prazne šalice, tanjuri i treperava svijeæa. 'Èuj', rekao je na kraju. Ako je sve što si rekao istina - ili barem ono što je rekao Rossi - i ako postoji grof Drakula ili Vlad Nabadaè - ako postoji i dan-danas - u nekom užasnom smislu, tada bih ti volio pomoæi da ga...''Uklonimo?' dovršio sam tiho. 'Vodit æu raèuna o tome.'Èinilo se da više nemamo što reæi, iako sam se nadao da æemo jednog dana ponovno razgovarati. Pronašli smo taksi kojim smo se vratili u Peštu, a on je ustrajao na tome da me otprati do hotela. Upravo smo se srdaèno opraštali kada je službenik s kojim sam ranije razgovarao neoèekivano iskoèio iza recepcije i uhvatio me za podlakticu. 'Herr Paul!' rekao je uzemireno.'Što se dogodilo?' I Hugh i ja iznenaðeno smo ga pogledali. Bio je to visok, pogrbljen muškarac u plavoj radnièkoj kuti, s brèinama kakve su vjerojatno nosili hunski ratnici. Privukao me i obratio mi se vrlo povjerljivim glasom, a ja sam samo uspio dati znak Hughu da prièeka. U blizini nije bilo nikoga, a ja baš i nisam imao pretjeranu volju ostati sam usred nove krize.'Herr Paul, znam 'ko je danas popodne bio u vašu zimmer.'POVJESNIÈARKA347'Molim? Tko?' upitao sam.'Hram, hmm.' Radnik je poèeo gotovo pjevušiti. Pogledavao je oko sebe, pretraživao džepove vjerojatno na znakovit


naèin, samo da sam znao što mi time želi pokazati. Veæ sam se poèeo pitati je li malouman.'Traži mito', preveo je jedva èujno Hugh.'Oh, za ime svijeta', rekao sam veæ malodušno, no onom èovjeku pogled se veæ bio zatamnio, a nova iskra pojavila se tek kad sam izvukao dvije velike maðarske novèanice. Kriomice ih je uzeo i skrio u džep, ali nije rekao ništa èime bi potvrdio moju kapitulaciju.'Herr Amerikanac', prošaptao je. 'Znam da popodne nije bio samo ein èovjek. Bila su dvojica. Jedan je došao prvi, važan èovjek. Nakon njega drugi. Vidio sam kad sam išao gore s jednim kovèegom, u jednu drugu zimmer. Odma sam ih vidio. Razgovarali su. Zajedno su izašli.'T nitko ih nije sprijeèio ni presreo?' upitao sam ljutito. 'Tko su ta dvojica? Maðari?' Èovjek je opet pogledavao na sve strane, a ja sam se odupirao želji da ga požurim. Ta tajnovita atmosfera veæ mi je razdirala živce. Vjerojatno sam izgledao vrlo ljutito, jer me Hugh pokušao smiriti uhvativši me za podlakticu.'Važni èovjek Maðar. Drugi nije Maðar.''Kako znaš?'Još tišim glasom: 'Jedan èovjek Maðar, ali zajedno prièaju An-glisch.' Više od toga nije htio reæi, unatoè tome što je u mojim pitanjima bilo sve više prijetnje. Buduæi da je oèito zakljuèio da mi je s obzirom na iznos forinti koji je dobio veæ dao dovoljno informacija, iz njega možda više nikada ne bih izvukao ni rijeè da nije bilo neèega što mu je iznenada, kako se èinilo zaokupilo pozornost. Gledao je pokraj mene i ja sam se nakon nekoliko trenutaka takoðer okrenuo, pogledao u smjeru njegova pogleda kroz veliki izlog uz ulaz u hotel. Kroz to sam staklo naèas, samo u djeliæu sekunde, ugledao onu pojavu upalih oèiju koju sam veæ i predobro upoznao, lice koje pripada grobu, a ne ulici. Službenik je poèeo ubrzano mucati, uhvativši se za moju ruku. 'Eno ga, s tim vražjim licem - onaj Anglischer èovjek!'Uz valjda pravi krik, oslobodio sam se njegove ruke i potrèao prema vratima; Hugh je, ostavši nevjerojatno pribran (uvidio sam poslije), iz stalka pokraj recepcije izvukao nekakav kišobran i pojurio za mnom. Èak i onako uzbunjen, èvrsto sam stiskao torbu, što me u348Elizabeth Kostovatrèanju usporavalo. Skretali smo èas lijevo, èas desno, jurili ulicama amo-tamo, ali sve je bilo uzalud. Nisam mu èuo èak ni korake, pa nisam znao na koju je stranu pobjegao.Napokon sam se zaustavio i naslonio na zid jedne zgrade, pokušavajuæi doæi do daha. Hugh je takoðer bio jako zadihan. 'Što je to bilo?' jedva je izustio.'Onaj knjižnièar', rekao sam kada sam smogao dovoljno snage za te dvije rijeèi. 'Onaj koji nas je pratio u Istanbul. Siguran sam daje on.''Bože presveti.' Hugh je rukavom obrisao èelo. 'Kako se našao ovdje?''Pokušava doæi do mojih preostalih bilježaka', rekao sam kroz pištanje u dušniku. 'To je vampir, ako si u stanju povjerovati u takvo što, a ja sam ga sad doveo u ovaj prelijepi grad.' Zapravo sam rekao i više od toga, a Hugh je iz našeg zajednièkog jezika vjerojatno razabrao sve amerièke izraze bijesa i frustriranosti. Pomisao na prokletstvo koje vuèem za sobom zamalo mi je u oèi izmamilo suze.'No, hajde', rekao je Hugh, želeæi me umiriti. 'Dobro znamo da je ovdje i prije bilo vampira.' Ali bio je blijed i pogledavao je na sve strane, èvrsto držeæi kišobran.'Dobijesa!' Šakom sam udario po zidu.'Moraš biti na oprezu', rekao je Hugh razumno. 'Je li se vratila gospoðica Rossi?''Helen!' Ona mi u prvi tren nije pala na pamet, a Hugh se zamalo nasmijao kada je vidio moju reakciju. 'Idem provjeriti što je s njom. Nazvat æu i profesora Boru. Èuj, Hugh... i ti pripazi. Jednostavno se èuvaj, može? Vidio te sa mnom, a èini mi se da to u posljednje vrijeme ljudima baš i ne donosi sreæu.''Bez brige...' Hugh je zamišljeno gledao kišobran. 'Koliko si platio onom hotelskom službeniku?'Nasmijao sam se unatoè zadihanosti. 'Da, zadrži kišobran.' Srdaèno smo se rukovali i Hugh je krenuo prema svom hotelu koji se nalazio u blizini. Nije mi se sviðalo što odlazi sam, no sada je na ulicama bilo ljudi, šetaèa. Osim toga, znao sam da æe on uvijek iæi svojim putem. Jednostavno je takav èovjek.Kad sam se vratio u hotelsko predvorje, prestrašenome službeniku više nije bilo traga ni glasa. Možda je stvar bila samo u tomePOVJESNIÈARKA349što mu je završila smjena, jer se na njegovu mjestu sada nalazio glatko izbrijani mladiæ. Pokazao mi je da je kljuè Helenine nove sobe još na mjestu, pa sam na temelju toga zakljuèio da je još kod tete. Mladiæ mi je dopustio da se


poslužim telefonom, nakon što smo detaljno dogovorili pokrivanje troškova, a zatim je, nakon dva pokušaja, zazvonio Turgutov telefon. Uzrujao sam se zbog èinjenice da moram zvati s hotelskog telefona, jer sam znao da ga možda prisluškuju, no to je u to vrijeme bila jedina moguænost. Morao sam se nadati da æe naš razgovor biti odviše neobièan da ga netko shvati. Na kraju sam zaèuo škljocaj, a potom i Turgutov glas, dalek, ali srdaèan. Javio se na turskome.'Profesore Bora!' povikao sam. 'Turgute, ovdje Paul, zovem iz Budimpešte.''Paul, dragi moj prijatelju!' Uèinilo mi se da u životu nisam èuo nešto milozvuènije od grmljavine tog dalekog glasa. 'Nešto nije u redu s linijom... dajte mi svoj broj za sluèaj da se prekine.'Službenik mi je dao broj, pa sam ga prenio vièuæi. On je viknuo: 'Kako ste? Jeste ga pronašli?''Ne!' povikao sam. 'Dobro smo i doznali smo nekoliko novih stvari, ali dogodilo se nešto strašno.''Sto?' Jasno sam èuo koliko je preneražen, iako sam mu jedva razabirao glas. 'Nešto vam se dogodilo? Ili gospoðici Rossi?''Ne... sve je u redu, ali knjižnièar je došao za nama.' Èuo sam bujicu rijeèi, možda i shakespeareovskih psovki koje, meðutim, nije bilo moguæe razabrati zbog smetnji na liniji. 'Što mislite, što bismo trebali uèiniti?''Još ne znam.' Turgutov je glas postao malo jasniji. 'Kod sebe uvijek imate komplet koji sam vam dao?''Da', odgovorio sam. 'Ali ne mogu mu se dovoljno približiti da nešto poduzmem. Mislim da mi je danas prekopao sobu, dok smo bili na konferenciji, a èini se da je imao i pomagaèa.' Pomislio sam kako je moguæe da nas policija u tom trenutku prisluškuje. Tko zna što uopæe mogu misliti o takvom razgovoru?'Budite vrlo oprezni, profesore.' Uèinilo mi se da je Turgut zabrinut. 'Nemam mudrih savjeta, ali ubrzo æu imati novosti, možda i prije nego što se vratite u Istanbul. Drago mije da ste veèeras nazvali. Gospodin Aksoy i ja pronašli smo jedan novi dokument, nešto što ni on ni ja još nismo vidjeli. Pronašao ga je u Mehmedovu arhivu.350Elizabeth KostovaGodine 1477. napisao ga je jedan monah istoène pravoslavne crkve i treba ga prevesti.'Na liniji su se ponovno pojavile smetnje, pa sam morao povikati: 'Rekli ste 1477.? Na kojem je jeziku?''Ne èujem vas, dragi moj mladiæu!' vikao je Turgut iz daljine. 'Imali smo jaku kišu. Nazvat æu vas sutra naveèer.' Kakofonija glasova - nisam bio u stanju odrediti jesu li na maðarskom ili na turskom - prekinula nas je i posve zagušila njegove rijeèi. Još malo škljocanja, a zatim potpuna tišina - prekid linije. Polagano sam spustio slušalicu, pitajuæi se bih li ga trebao još jedanput nazvati, no službenik je veæ odnosio telefon, zabrinuta izraza lica, i zbrajao troškove na komadiæu papira. Neraspoloženo sam platio i još nekoliko trenutaka nepomièno stajao, buduæi da mi se nikako nije išlo u svoju novu praznu sobu, u koju sam smio ponijeti tek pribor za brijanje i èistu košulju. Raspoloženje mi se naglo pogoršavalo - iza mene je veæ bio naporan dan, a sat u predvorju pokazivao je gotovo sedam.Zapravo bih bio potonuo još dublje, da se u tom trenutku pred hotelom nije zaustavio taksi. Helen je izišla i platila vožnju, a zatim ušla u predvorje. Još nije primijetila da stojim na recepciji i na njezinu licu odražavali su se krajnja ozbiljnost i rezerviranost, uz onaj melankolièan intenzitet koji sam na njemu katkada uoèavao. Bila se omotala maramom od paperjaste crno-crvene vune koju još nisam vidio. Moguæe je daje bila rijeè o tetinu daru. Marama je ublažavala krute linije njezina kostima i ramena i zahvaljujuæi njoj koža joj je imala bjelièast sjaj, tako da je blistala pod nesmiljenom rasvjetom u predvorju. Izgledala je poput princeze, a ja sam još nekoliko trenutaka bestidno piljio u nju prije nego što me primijetila. Pritom me nije zaokupila tek njezina ljepota, koju je reljefno naglašavala meka vuna i kraljevsko držanje brade. U tom sam se trenutku ponovno, uz nelagodno podrhtavanje utrobe, prisjetio onog portreta u Tur-gutovoj radnoj sobi - ponosnog držanja glave, dugaèkog i pravilnog nosa, tamnih oèiju s teškim, nadvijenim kapcima. Možda sam samo umoran, objasnio sam samome sebi. Kada me Helen ugledala i nasmiješila se, ta se slika odmah raspršila.43. glauaDa ga nisam probudila, ili da je bio sam, Barley bi, èini mi se, prespavao prelazak granice, pa bi ga grubo probudili španjolski dužnosnici. Ovako je, napola u snu, stupio na peron u Perpignanu, pa sam se tako ja raspitala za autobusnu postaju. Kondukter u plavoj odori se namrštio, kao da smatra kako bismo u to vrijeme veæ trebali biti kod kuæe, u djeèjem krevetu, no ipak je bio ljubazan, pa je pronašao našu prtljagu. Kamo putujemo? Rekla sam mu da nam treba autobus za Les Bains, a on je samo odmahnuo glavom. Morat æemo prièekati do jutra - zar ne znam da je veæ gotovo ponoæ? U obližnjem urednom hotelu moj "brat" - snašla sam se bez razmišljanja - i ja zasigurno æemo pronaæi sobu. Kondukter nas je odmjerio od glave do pete, uoèavajuæi koliko sam tamna i iznimno mlada, pretpostavila sam, te koliko je Barley mršav, krakat i plav, no samo je coknuo jezikom i otišao za poslom.Dan je osvanuo još vedriji i ljepši nego prethodni, a kada sam se s Helen našao na doruèku, sinoænje crne slutnje nalikovale su tek na dalek san. Sunce je provirilo kroz prasne prozore i obasjalo bijele stolnjake i velike šalice za kavu. Helen je nešto bilježila u malenu bilježnicu. 'Dobro jutro', rekla je srdaèno kada sam sjeo i posegnuo za kavom. 'Jesi li


spreman za susret s mojom majkom?''Otkako smo stigli u Budimpeštu i ne razmišljam o neèemu drugom', priznao sam. 'Kako æemo doæi do nje?''Njezino se selo nalazi sjeverno od Budimpešte. Nedjeljom onamo vozi samo jedan autobus, pa moramo paziti da nam ne promakne.352Elizabeth KostovaVožnja traje oko sat vremena, a vodi nas jedino kroz vrlo dosadna predgraða.'Èinilo mi se da mi ništa u vezi s tim izletom nikako ne bi moglo biti dosadno, ali ipak nisam ništa rekao. Meðutim, još me muèila jedna stvar. 'Helen, jesi li sigurna da želiš da idem s tobom? S majkom možeš razgovarati i bez mene. Možda bi joj tako bilo manje neugodno nego da se pojaviš s neznancem - pa još i Amerikancem. Osim toga, što ako zbog mojeg dolaska bude imala neugodnosti?''Upravo zahvaljujuæi tebi bit æe joj lakše govoriti', rekla je Helen odluèno. 'U mojem je društvu vrlo rezervirana. A ti æeš je šarmi-rati.''No, da, mogu reæi samo da me još nitko nikada nije optužio za šarmiranje.' Uzeo sam tri kriške kruha i maslac.'Bez brige... nisi stvoren za šarmiranje.' Helen mi se ironièno nasmiješila, no uèinilo mi se da sam u njezinim oèima ugledao i traèak naklonosti. 'Stvar je samo u tome da je moju majku lako šarmirati.'Pritom nije dodala: Kad ju je šarmirao Rossi, zašto ne bi i ti? Uèinilo mi se da je pametnije ostati na tome.'Nadam se da si joj javila da dolazimo'. Dok sam je gledao, upitao sam se hoæe li majci isprièati kako ju je napao onaj knjižnièar. Malena marama èvrsto joj je obavijala vrat i ja sam se silno trudio da je svako malo ne pogledavam.'Teta Eva sinoæ joj je poslala poruku', odgovorila je Helen staloženo, te mi dodala marmeladu.Autobus u koji smo ušli u sjevernome dijelu grada polagano je vijugao predgraðima, baš kao što je Helen i predvidjela - prvo kroz stare periferne kvartove teško ošteæene u ratu, a potom meðu nizovima novijih zdanja, visokih i bijelih, poput spomenika na grobovima divova. To je taj komunistièki napredak, razmišljao sam, o kojem se u zapadnim medijima èesto i opširno govori s velikom nenaklonošæu - tjeranje milijuna ljudi diljem istoène Europe u sterilne nebodere. Autobus se zaustavio kod više takvih stambenih kompleksa, a ja sam se uhvatio kako razmišljam o tome koliko su doista sterilni. Oko svih su se zgrada viðali mali vrtovi prepuni povræa i zaèinskog bilja, šarenog cvijeæa i leptira. Na jednoj klupi ispred zgrade, u bli-POVJESNIÈARKA353zini jedne od postaja, dvojica staraca u bijelim košuljama i tamnim prslucima nešto su igrala na nekoj ploèi - iz daljine nisam uspio otkriti o èemu je toèno bila rijeè. U autobus je ušlo nekoliko žena u šareno izvezenim bluzama - sveèanoj odjeæi? - a jedna je unijela maleni kavez u kojem se nalazila živa kokoš. Vozaè je kokoš pustio zajedno s ostalim putnicima, a njezina vlasnica smjestila se u stražnji dio autobusa s iglama i pletivom.Kada su predgraða ostala iza nas, autobus se našao na otvorenoj cesti, uz koju su se vidjela plodna polja i široki, prašni putevi. S vremena na vrijeme nailazili smo na konjsku zapregu - kola su izgledala poput jednostavne košare od granja - na kojoj bi sjedio seljak s crnim šeširom i u prsluku. Tu i tamo dostigli bismo i pokoji automobil, od onakvih kakvi bi se u Sjedinjenim Državama nalazili u muzeju. Zemlja je bila prelijepo zelena i svježa, a vrbe žutog lišæa nadvijale su se nad vijugave potoke. Povremeno smo ulazili u sela. Meðu ostalim zvonicima ponekad sam uoèavao i lukovièaste kupole pravoslavne crkve. Helen se nagnula preko mene, da bolje vidi kroz prozor. 'Da nastavimo ovom cestom, došli bismo u Ostrogon, prvu prijestolnicu maðarskih kraljeva. To bi vrijedilo pogledati, kada bismo imali vremena.''Sljedeæi put', slagao sam. 'Zašto je tvoja majka odluèila živjeti baš ovdje?''Oh, ovamo se preselila još kada sam bila u srednjoj školi, kako bi bila bliže planinama. Nisam htjela poæi s njom... ostala sam u Budimpešti, s Evom. Njoj se u gradu nikako nije sviðalo, a rekla je daje planine B6rzs6ny, sjeverno odavde, podsjeæaju na Transilvaniju. Svake nedjelje onamo ide s planinarima. Na izlete ne idu jedino kad ima puno snijega.'Bila je to još jedna kockica u mozaiènome prikazu Helenine majke koji sam slagao u sebi. 'Zašto se nije odselila u same planine?''Ondje nema posla... gotovo je cijelo podruèje nacionalni park. Osim toga, moja bi teta to zabranila, a ona zna biti vrlo stroga. I ovako smatra da se moja majka previše izolirala.''Gdje radi?' Gledao sam seosku autobusnu postaju; na njoj je stajala jedino starica sva u crnini, s crnim rupcem na glavi, te sa struèkom crvenog i ružièastog cvijeæa. Autobus je krenuo, a ona354Elizabeth Kostovaje i dalje stajala na istome mjestu. Nije ušla, nije se pozdravila ni s kim od putnika koji su izišli. Dok smo se


udaljavali, vidio sam kako gleda za nama, u ruci i dalje držeæi buketiæ.'Radi u seoskom kulturnom centru, ispunjava dokumente, malo tipka, kuha kavu gradonaèelnicima veæih naselja kada svrate. Nebrojeno puta rekla sam joj daje to pravo poniženje za osobu njezine inteligencije, no ona samo sliježe ramenima i nastavlja po starom. Moja je majka na toj skromnosti i jednostavnosti izgradila cijelu karijeru.' U Heleninu glasu jasno se èuo prizvuk ogorèenosti, pa sam se upitao je li ta prostodušnost naškodila ne samo majèinoj karijeri nego i prilikama koje su se ukazivale kæeri. Njih je u izobilju osiguravala teta Eva, prisjetio sam se. Na Heleninu licu titrao je onaj neobièni osmijeh od kojeg su me ovaj put prošli trnci. 'Sam æeš se uvjeriti.'Na poèetku sela Helenine majke nalazio se natpi^, a nakon nekoliko minuta autobus se zaustavio na trgu okruženom prašnim platanama. S jedne strane trga nalazila se crkva s ulazom zatvorenim daskama. Neka starica, praktièki blizanka one bakice u crnom koju sam vidio u prethodnome selu, èekala je sama, pod nadstrešnicom postaje. Upitno sam pogledao Helen, no ona je samo odmahnula glavom, a ona starica zagrlila je vojnika koji je izišao prije nas.Èinilo se da je Helen posve oèekivala izostanak doèeka te me žustrim korakom povela pokrajnjim ulicama, pokraj utihlih kuæa s cvijeæem na prozorima i kapcima navuèenima pred jarkim suncem. Postariji muškarac koji je ispred jedne kuæe sjedio na drvenoj stolici kimnuo je i vrškom prsta dodirnuo obod šešira. Pri završetku ulice sivi konj stajao je vezan uz stup i željno pio vodu iz kante. Dvije žene u kutama i papuèama razgovarale su pred malenom gostionicom, koja je, kako se èinilo, bila zatvorena. Preko polja su se èula crkvena zvona, a iz veæe blizine pjev ptica u krošnjama lipa. Posvuda se osjeæalo sneno brujanje zraka. Priroda je na korak od tebe, samo ako znaš u kojem smjeru treba krenuti.Ulica je završavala naglo, na rubu polja obraslog korovom i Helen je zakucala na vrata posljednje kuæe. Bila je to uistinu malena kuæa sa žutim štukaturama i crvenim krovnim crijepom. Èinilo se da je premaz boje s vanjske strane svjež. Krov je s prednje strane bio izvuèen pa je kuæica tako imala prirodni trijem, dok su ulazna vrataPOVJESNIÈARKA355bila od tamnog drveta i s velikom zahrdalom ruèkom. Kuæa se nije posve uklapala u okolinu, buduæi da nije imala slikovit povrtnjak, kao ni ureðenu betonsku stazu, poput mnogih drugih kuæa u ulici. Zbog duboke sjene koju je bacao produljeni krov, u prvi mah nisam razabrao lice žene koja je otvorila vrata. A onda sam je jasno ugledao. Veæ trenutak poslije snažno je zagrlila Helen i poljubila je u obraz, staloženo i gotovo službeno, te se okrenula da mi stisne ruku.Ne znam što sam toèno oèekivao. Moguæe je da su me prièe o Rossijevu odlasku i Heleninu roðenju navele na to da zamišljam ostarjelu ljepoticu tužna pogleda, èeznutljivu ili možda èak bespomoænu. Stvarna žena koju sam sada promatrao držala se uspravno poput Helen, iako je bila niža i punija od kæeri, te imala odluèan i vedar izraz lica, oble obraze i tamne oèi. Jednostavna tamna kosa bila je svezana u punðu. Na sebi je imala prugastu pamuènu haljinu i pregaèu s cvjetnim uzorkom. Za razliku od tete Eve, na njoj nije bilo ni nakita ni šminke, dok je po odjeæi nalikovala na kuæanice koje sam 'adio na ulici. Zapravo je do tog trenutka i nešto radila u kuæi, jer su joj rukavi bili zadignuti do lakta. Srdaèno mi je stisnula ruku, ne govoreæi ništa, ali me gledajuæi izravno u oèi. A zatim sam, tek na trenutak, ugledao onu stidljivu djevojku otprije dva desetljeæa, skrivenu u dubinama tih tamnih oèiju, uz sitne bore sa strane.Uvela nas je u kuæu i pokazala da sjednemo za stol, gdje je veæ bila postavila tri ošteæene šalice i tanjur s pecivima. Osjeæao sam miris kuhane kave. Dotada je rezala povræe i intenzivna aroma sirovog luka i krumpira ispunjavala je cijeli prostor.Bila je to zapravo jedina prostorija u kuæi, uvidio sam dok sam se trudio da ne gledam prenapadno - bila je to i kuhinja i spavaæa soba i dnevna soba. Bila je besprijekorno èista i uredna, a uski krevet u jednome kutu pokrivao je bijeli poplun, uz nekoliko bijelih jastuèiæa izvezenih živopisnim bojama. Pokraj kreveta nalazio se stoliæ s knjigom i petrolejkom, te naoèale, a do stoliæa malena stolica. U podnožju kreveta stajala je drvena škrinja oslikana cvjetnim uzorcima. Kuhinjski dio, u kojem smo sjedili, sastojao se od jednostavnog štednjaka, te stola i stolica. U kuæi nije bilo ni struje ni kupaonice (tek poslije doznao sam za zahod u vrtu iza kuæe). Na jednome zidu visio je kalendar sa snimkom tvornièkih radnika, a na drugome zidu crveno-bijeli ruèni rad. U jednoj staklenki stajalo je cvijeæe, a na356Elizabeth Kos tovaprozorima su visjele bijele zavjese. U blizini stola nalazila se i malena peæ na drva uz koju su bile poslagane cjepanice i grane.Helenina mi se majka nasmiješila, i dalje pomalo stidljivo, i tada sam prvi put uvidio koliko je slièna teti Evi. Uoèio sam i dio onoga stoje možda privuklo Rossija. Smiješila se iznimno toplo i srdaèno. Osmijeh se razvlaèio polagano, a zatim onoga kome je bio upuæen obavijao potpunom otvorenošæu, gotovo zraèio prema njemu. Nestajao je takoðer polagano, kada je sjela da nareže još povræa. Naèas me pogledavši, kratko se obratila Helen na maðarskome.'Želi da ti dam kavu.' Helen je stala nešto raditi za štednjakom, pa mi je donijela šalicu u koju je umiješala šeæer iz


limenke. Helenina majka odložila je nož i približila mi tanjur s pecivima. Uljudno sam uzeo pecivo i zahvalio joj nespretno izgovorivši jedine dvije rijeèi na maðarskom koje sam znao. Onaj usporeni, blistavi osmijeh ponovno se poèeo nazirati, a ona je pogledala Helen i rfekla joj nešto što ponovno nisam razumio. Helen se zarumenjela i ponovno se posvetila kavi.'Što je bilo?''Ništa. Samo majèine seoske predodžbe, ništa više.' Sjela je za stol i donijela kavu majci i sebi. 'Isprièavam se, Paul, no sada æu je pitati što ima nova kod nje i u selu.'Dok su razgovarale, Helen je rijeèi izgovarala brzo, tim svojim altom, a majka je odgovarala tiho. Ponovno sam pomnije razgledao sobu. Ta žena živi ne samo iznimno skromno - možda je takav sluèaj i s njezinim susjedima - nego i u krajnjoj osamljenosti. Na vidiku su bile tek dvije-tri knjige, nigdje nije bilo ni traga životinjama, èak ni lonèanici. Soba je nalikovala na æeliju kakve redovnice.Kad sam je ponovno pogledao, uvidio sam koliko je mlada, mnogo mlaða od moje majke. Na razdjeljku na tjemenu naziralo se nekoliko sjedina i lice joj je bilo naborano, no zraèila je nekom èvrstinom i zdravljem, privlaènošæu koja nije imala baš nikakve veze ni s modom ni s godinama. Mogla se udati i više puta, razmišljao sam, a ipak je odabrala život u toj samostanskoj osami. Ponovno mi se smiješila i ja sam uzvratio osmijehom. Lice joj je bilo tako toplo i srdaèno da je bilo teško oduprijeti se želji da ispružim ruku i uhvatim je za šaku kojom je držala krumpir.POVJESNIÈARKA357'Majku zanima sve o tebi', rekla mi je Helen, pa sam tako, uz njezinu pomoæ, koliko sam mogao potpunije odgovorio na sva pitanja. Postavljala ih je tiho, na maðarskom, uz koncentriran i znatiželjan pogled, kao da me samom snagom pogleda može navesti da shvatim pitanje. Iz kojeg dijela Amerike dolazim? Zašto sam došao ovamo? Tko su mi roditelji? Smeta li im što sam otputovao tako daleko? Kako sam se upoznao s Helen? Pritom je ubacila još nekoliko pitanja koja Helen, kako se èinilo, baš i nije bila spremna prevesti, a uz jedno od njih majèinski je pogladila Helenin obraz. Helen se doimala ogorèenom, a ja nisam navaljivao i tražio objašnjenje. Umjesto toga, prešli smo na moj studij, planove, omiljena jela.Zadovoljivši znatiželju, Helenina je majka ustala i u veliku posudu poèela stavljati povræe i komade mesa. Nakon stoje sve zaèinila neèim crvenim iz staklenke koja je stajala iznad štednjaka, posudu je stavila u peænicu. Obrisala je ruke o pregaèu i ponovno sjela, bez rijeèi pogledavajuæi èas mene, èas Helen, kao da ima vremena napretek. Helen se na kraju trgnula, a ja sam po tome kako se nakašljala zakljuèio da se sprema prijeæi na razlog našeg dolaska. Majka ju je mirno promatrala, nepromijenjena izraza lica sve dok Helen nije pokazala prema meni i istovremeno izgovorila rijeè Rossi. Dok sam tako sjedio za seoskim stolom, daleko od svega što mi je imalo poznato, morao sam skupiti svu hrabrost da pogledam u to spokojno lice i pritom se ne lecnem. Helenina je majka trepnula, samo jedanput, gotovo kao daje netko prema njoj zamahnuo rukom i u djeliæu sekunde pogledom je sijevnula prema meni. A onda je zamišljeno kimnula te nešto upitala Helen. 'Pita koliko dugo poznaješ profesora Rossija.''Tri godine', odgovorio sam.'Sad æu joj', rekla je Helen, 'objasniti kako je nestao.' Obzirno i promišljeno, ne toliko kao da se obraæa djetetu, koliko kao da samu sebe tjera da èini nešto preko volje, Helen je prièala, povremeno pokazivala prema meni, a neki put nešto rukama pokazujuæi u zraku. Razabrao sam rijeè Drakula. Helenina majka na spomen te rijeèi prvo je problijedjela, a zatim se uhvatila za rub stola. I Helen i ja poskoèili smo na noge, a Helen je šalicu brzo napunila vodom iz vrèa na štednjaku. Njezina je majka brzo izgovorila nekoliko rijeèi koje su zazvuèale neugodno. Helen se obratila meni: 'Kaže da je oduvijek znala da æe doæi do toga.'358Elizabeth KostovaStajao sam posve bespomoæno, no kada je Helenina majka otpila nekoliko gutljaja vode, èinilo se da se barem djelomièno oporavila. Podigla je pogled, a zatim me, na moje veliko iznenaðenje, uhvatila za ruku, onako kako sam ja nju htio uhvatiti prije samo nekoliko minuta, te me povukla tako da sam ponovno sjeo na isto mjesto. Držala me s naklonošæu i jednostavno, milovala mi nadlanicu kao da tješi dijete. Nisam mogao ni zamisliti da bi neka žena u mojoj domovini tako postupila prema muškarcu kojeg je tek upoznala, a ovo mi je sada ipak izgledalo najprirodnije na svijetu. Tada sam shvatio što je Helen htjela reæi kada je napomenula da æe mi se od dviju starijih žena u njezinoj obitelji više svidjeti njezina majka.'Moju majku zanima misliš li posve ozbiljno i iskreno da je profesora Rossija oteo Drakula.'Duboko sam udahnuo. 'Mislim.'T zanima je voliš li profesora Rossija.' U Helenkua glasu bilo je jedva èujnog prijezira, no izraz lica bio je željan i iskren. Da sam bio siguran da je bez problema mogu uhvatiti slobodnom rukom, to bih bio i uèinio.


'Za njega sam spreman i umrijeti', rekao sam.To je prenijela majci, koja mije iznenada uhvatila prste u èelièni stisak. Poslije sam uvidio da joj je ruke ojaèao neprestani rad. Osjeæao sam grubost prstiju, žuljeve na dlanovima, oteèene zglobove. Spustivši pogled na tu snažnu malu šaku, uvidio sam da izgleda neusporedivo starije od Helenine majke.Nakon nekoliko trenutaka pustila me i prišla škrinji kod kreveta. Polagano ju je otvorila, premjestila nekoliko stvari u njoj i izvukla, shvatio sam odmah, svežanj pisama. Helen ju je gledala razrogaèenih oèiju i odmah je nešto oštro upitala. Njezina majka nije odgovorila, samo se nijemo vratila do stola i svežanj predala meni.Pisma su se nalazila u omotnicama, bez poštanskih maraka, požutjela od starosti i povezana ofucanom crvenom uzicom. Kada mi ih je dala, Helenina mi je majka stisnula prste, kao da me usrdno moli da dobro pazim na ta pisma. Èim sam pogledao rukopis na prvoj omotnici, postalo mi je jasno da je autor pisama Rossi. Ime primatelja takoðer mi je bilo poznato, nalazilo se negdje duboko u zakucima mojeg pamæenja. Adresa je glasila: Trinity College, Sveuèilište Oxford, Engleska.44. glauaodir Rossijevih pisama u ruci duboko me dirnuo, no prije nego što æu im se moæi posvetiti, morao sam ispuniti drugu obavezu. 'Helen,' rekao sam, okrenuvši se prema njoj, 'znam da ti se u pojedinim trenucima èinilo da ne vjerujem u prièu o tvojem roðenju. Ponekad sam doista sumnjao. Molim te, oprosti mi.''Zateèena sam kao i ti', odgovorila je Helen tiho. 'Majka mi nikad nije spomenula da ima Rossijeva pisma. No nije ih uputio njoj, zar ne? Barem to prvo pismo...''Nije', rekao sam. 'Ali to mije ime poznato. Bio je to važan engleski povjesnièar književnosti... pisao je o osamnaestom stoljeæu. Na faksu sam proèitao jednu od njegovih knjiga, a Rossi gaje spomenuo u pismima koja mi je ostavio.'Helen je bila zbunjena. 'Kakve to ima veze s Rossijem i mojom majkom?''Možda i velike. Ne shvaæaš? To je morao biti Rossijev prijatelj Hedges... sjeæaš se daje Rossi upotrijebio taj pseudonim? Izgleda da mu je Rossi pisao iz Rumunjske, iako ne znamo zašto su pisma završila kod tvoje majke.'Helenina je majka sjedila sklopljenih ruku, beskonaèno strpljivo pogledavala èas mene, èas nju, no meni se uèinilo da na njezinu licu vidim trag uzbuðenog sjaja. Potom je progovorila, a Helen je poèela prevoditi. 'Kaže da æe ti isprièati cijelu prièu.' Helen je rijeèi izgovarala s mukom, a ja sam èekao suspregnuta daha.Bio je to dugotrajan i pomalo muèan postupak: starija je žena govorila polagano, Helen je prevodila i povremeno zastajala da bi360Elizabeth Kostovami objasnila koliko je i sama iznenaðena. Pokazalo se da je Helen dotada prièu poznavala samo u nekakvim nejasnim obrisima i ta ju je èinjenica sada šokirala. Kada sam se te veèeri vratio u hotel, prièu sam zapisao na temelju sjeæanja, koliko sam bolje mogao. Sjeæam se da je potrajalo veæi dio noæi. Dotada se veæ dogodilo mnogo neobiènih stvari i trebao sam biti umoran, no i danas se sjeæam kako sam sve bilježio u svojevrsnom ushitu, temeljito i savjesno.'Kao djevojèica živjela sam u malenome selu P, u Transilvaniji, u neposrednoj blizini rijeke Arge§. Imala sam više braæe i sestara, a veæina njih i dalje živi u tom kraju. Moj je otac uvijek govorio da smo potekli od starih i plemenitih obitelji, no moje su pretke zadesila teška vremena, pa sam ja odrasla bez cipela i toplih pokrivaèa. Kraj je vrlo siromašan i ondje je dobro živjelo tek nekoliko maðarskih obitelji, u velikim vilama nizvodno od nas. Otac je bio*užasno strog i svi smo se pribojavali njegova bièa. Majka je èesto pobolijevala. Od malih nogu radila sam na našem polju nadomak sela. Neki put sveæenik nam je donosio hranu ili zalihe, no najèešæe smo se nekako morali snalaziti sami.''Kada mi je bilo oko osamnaest godina, u naše je selo negdje iz planina, iznad rijeke, došla neka starica. Bila je to vraæa, iscjeliteljica koja je ujedno imala i posebnu moæ predviðanja buduænosti. Ona je mojem ocu rekla da ima dar za njega i njegovu djecu, da je èula za našu obitelj i da mu želi dati nešto magièno što mu pripada po svim pravima. Otac je bio nestrpljiv èovjek koji nije imao vremena za praznovjerne starice, iako je i sam sve otvore na našoj kolibi uvijek premazivao èešnjakom - dimnjak i okvir vrata, kljuèanicu i prozore - radi zaštite od vampira. Grubo je otjerao staricu, govoreæi kako nema novca i kako joj ne može platiti, što god toèno prodavala. Poslije, kada sam otišla po vodu, ugledala sam je kod seoskog bunara i dala joj vode i malo kruha. Zahvalila mi je i rekla kako sam bolja od oca i kako æe nagraditi moju velikodušnost. Potom je iz torbe koju je nosila oko struka izvadila siæušan novèiæ i utisnula mi ga u dlan, govoreæi da ga moram sakriti i èuvati na sigurnom, jer pripada našoj obitelji. Još je dodala da je potekao iz jednog dvorca iznad Arge§a.'POVJESNIÈARKA361'Znala sam da bih ga trebala pokazati ocu, ali to ipak nisam uèinila, jer mi se èinilo da bi se ljutio jer sam razgovarala


sa starom vješticom. Tako sam ga sakrila pod svoj kutak kreveta koji sam dijelila sa sestrama i nisam ga spominjala baš nikome. Vadila sam ga tek povremeno, kada mi se èinilo da nitko ne gleda. Držala sam ga u ruci i pitala se što je starica time zapravo htjela postiæi. Na jednoj strani novèiæa nalazilo se neobièno stvorenje sa savijenim repom, a na poleðini ptica i malen križ.''Protekle su dvije-tri godine, a ja sam i dalje radila na oèevoj zemlji i pomagala majci u kuæi. Mog je oca hvatao oèaj zbog toga što ima više kæeri. Govorio je kako se nikada neæemo udati jer on nema za miraz, te da æemo mu uvijek samo izazivati nevolje. No majka nam je rekla kako svi u selu govore da smo tako prelijepe i da æe nas netko veæ uzeti i bez miraza. Trudila sam se da mi odjeæa bude èista, kosa poèešljana i uredno ispletena, kako bi me jednog dana netko odabrao za ženu. Nije mi se sviðao nitko od mladiæa koji su me za blagdana pozivali na ples, no znala sam da æu se ubrzo za nekoga od njih morati udati kako više ne bih bila teret roditeljima. Moja sestra Eva veæ je odavno bila u Budimpešti, kod maðarske obitelji za koju je radila i povremeno nam je slala malo novca. Jednom mi je poslala èak i dobre cipele, par kožnih gradskih cipela kojima sam se neizmjerno ponosila.'T upravo u takvim okolnostima upoznala sam profesora Rossija. Stranci baš i nisu zalazili u naše selo, osobito ljudi iz tako dalekih krajeva, no jednoga dana svi su pronosili glas da je neki èovjek iz Bukurešta došao u gostionicu, te daje s njim i èovjek iz strane zemlje. Raspitivali su se o selima uz rijeku i o ostacima dvorca u planinama uzvodno od nas, na dan hoda iznad našeg sela. Susjed koji nam je to rekao u prolazu još je nešto došapnuo mojem ocu koji je sjedio na klupi pred ulazom u kuæu. Moj se otac prekrižio i pljunuo na zemlju. "Gluposti i besmislice", rekao je. "Nitko ne bi smio postavljati takva pitanja. Tako samo zazivaju Vraga.'"'No mene je to zaintrigiralo. Otišla sam po vodu, kako bih èula više pojedinosti, a kada sam došla na seoski trg, ugledala sam neznance koji su sjedili za jednim od dvaju stolova pred gostionicom i razgovarali sa starcem koji se uglavnom nije micao s tog mjesta. Jedan od neznanaca bio je krupan i tamnoput, poput Ciganina u362Elizabeth Kostovagradskom odijelu. Drugi je imao smeði kaputiæ kakav dotada nisam vidjela, te široke hlaèe utaknute u visoke cipele, kao i široki smeði šešir. Zadržala sam se na suprotnoj strani trga, u blizini bunara i odande mu nisam vidjela lice. Moje dvije prijateljice htjele su ga bolje pogledati, pa su šaptom rekle da poðem s njima. Krenula sam neodluèno, znajuæi da ocu to nikako ne bi bilo po volji.''Kada smo prolazile pokraj gostionice, stranac je podigao pogled, a ja sam se iznenadila uvidjevši daje mlad i zgodan, da ima zlaæanu bradu i svijetloplave oèi, poput stanovnika njemaèkih sela u našoj zemlji. Pušio je lulu i tiho razgovarao s onim drugim muškarcem. Na tlu do njega nalazila se izlizana platnena torba s naramenicama, a on je nešto zapisivao u notes. Izraz njegova lica odmah mi se svidio - bio je nekako odsutan, blag i istodobno nevjerojatno budan. Pozdravio nas je dodirnuvši rub šešira, malo se zagledao u nas, a njih dvojica zatim su se vratila razgovoru sa starim Ivanom i zapisivanju. Uèinilo mi se da onaj krupni muškarac s Ivanom razgovara na rumunjskome, a zatim mlaðem muškarcu nešto prenosi na jeziku koji nisam razumjela. Žurno sam nastavila hodati za prijateljicama, ne želeæi da stranac pomisli kako sam nekako otvorenija od njih.''Sutradan ujutro u selu se prièalo da su neznanci nekome mladiæu u gostionici dali novac da im pokaže put do ruševnog dvorca Poenari, visoko iznad Arge§a. Neæe ih biti cijelu noæ. Èula sam kako otac jednome od svojih prijatelja govori da traže dvorac grofa Vlada - sjeæao se da ga je jednom veæ tražio onaj luðak s ciganskim licem. "Budala ostaje budala", rekao je moj otac bijesno. To ime prije nisam èula: grof Vlad. Ljudi u našem selu dvorac su najèešæe zvali Poenari ili Arefu. Moj je otac rekao da je onaj èovjek koji je poveo strance poludio od malo novca. Zaklinjao se da on sam ni za kakav novac i nikada ne bi pristao ondje prenoæiti, jer je dvorac prepun zlih duhova. Stranac, rekao je još, vjerojatno traži blago, a to je glupo, jer je sve blago grofa koji je ondje živio zakopano duboko, duboko i još zaèarano. Moj je otac rekao da bi, u sluèaju da ga netko jednom pronaðe i nekako ga oslobodi zlih èari, i on trebao dobiti neki udio, jer mu dio pripada po svim pravima. U tom trenutku shvatio je da ga sestre i ja slušamo, pa je odmah zašutio.''Oèeve rijeèi podsjetile su me na novèiæ koji sam dobila od one starice, pa sam s osjeæajem krivnje pomislila kako imam nešto štoPOVJESNIÈARKA363sam zapravo trebala dati ocu. No u meni se probudio bunt, pa sam odluèila novèiæ pokušati dati zgodnom neznancu, buduæi da je došao u potragu za blagom u dvorcu. Èim se ukazala prilika, uzela sam novèiæ iz skrovišta, vezala ga kutom rupèiæa, koji sam, pak, zavezala za pregaèu.''Stranac se nije pojavio iduæa dva dana, a onda sam ga ugledala, samog, za istim onim stolom. Izgledao je vrlo umorno, a odjeæa mu je bila prljava i poderana. Moje su prijateljice rekle da je onaj gradski Ciganin otputovao tog


istog dana i da je stranac sam. Nikome nije bilo jasno zašto se još zadržao. Bio je skinuo šešir, pa sam vidjela razbarušenu svijetlosmeðu kosu. S njim su bili još neki muškarci i svi su nešto pili. Nisam se usudila priæi i obratiti mu se, jer su s njim bili ti drugi ljudi, pa sam još neko vrijeme razgovarala s prijateljicom. Dok smo tako prièale, stranac je ustao i ušao u gostionicu.''Obuzela me velika tuga i veæ sam pomislila kako mu neæu moæi dati novèiæ. No te veèeri osmjehnula mi se sreæa. Veæ sam se spremala otiæi s oèeva polja, gdje sam ostala raditi i nakon što su moji braæa i sestre otišli obaviti druge poslove, ugledala sam stranca kako sam šeæe rubom šume. Putem je išao prema rijeci, pognute glave i ruku sklopljenih na leðima. Bio je posve sam, a sada kada mi se ukazala prilika da s njim razgovaram, ja sam se prestrašila. Ne bih li se nekako ohrabrila, stisnula sam èvor na rupèiæu u kojem se krio novèiæ. Krenula sam prema njemu i zastala na putu, èekajuæi da mi priðe.''Èinilo mi se da sam još dugo tako stajala i èekala. Valjda me i nije primijetio sve dok se nismo našli licem u lice. Tada je naglo podigao pogled s puta, silno iznenaðen. Skinuo je šešir i sklonio se u stranu, kao da me želi propustiti, no ja sam nepomièno stajala, skupljala hrabrost i na kraju ga pozdravila. Blago se naklonio i nasmiješio i još nekoliko trenutaka samo smo se tako gledali. Ni na njegovu licu ni u njegovu držanju nije bilo razloga za zabrinutost, no od stida sam se ipak gotovo paralizirala.''Ne želeæi ostati i bez posljednjeg traèka odvažnosti, odvezala sam rupèiæ, odvojila ga od pregaèe i odmotala novèiæ. Predala sam mu ga bez rijeèi, a on ga je uzeo i pomno promotrio s obje strane. Lice mu se iznenada ozarilo i ponovno me pogledao, prodorno, kao daje u stanju pogledom doprijeti i do mog srca. Imao je nezamislivo blistave plave oèi. Osjeæala sam kako drhtim èitavim biæem. "De364Elizabeth Kostovaunde? - odakle?" Širokim pokretom ruke potkrijepio je pitanje. Iznenadilo me što, kako se èini, zna nekoliko rijeèi našega jezika. Nogom je kucnuo po zemlji, a ja sam shvatila novo pitanje. Jesam li ga izvadila iz zemlje? Odmahnula sam glavom. "De unde?'"'Pokušala sam mu doèarati staricu, s rupcem na glavi, pognutu i sa štapom - pokazala sam kako mi daje novèiæ. Kimnuo je, namrštio se. Rukama i držanjem prikazao je staricu, pa putem pokazao u smjeru našeg sela. "Odande?" Ne... ponovno sam odmahnula glavom, pokazala uzvodno i prema nebu, prema mjestu na kojem sam zamišljala dvorac i ženino selo. Pokazala sam na njega, a zatim i noge koje se kreæu - ondje, gore! Lice mu se ponovno ozarilo i šakom je obavio novèiæ. Potom mi ga je vratio, no ja sam odbila, pokazujuæi prema njemu i osjeæajuæi kako me obuzima rumenilo. Nasmiješio se, prvi put, i poklonio, a meni se uèinilo da su mi se pred oèima naèas rastvorila nebesa. "Multumesc", rekao je. Hvakd.''Htjela sam istog trena pojuriti dalje, da otac ne primijeti da me nema za veèerom, no stranac me zaustavio brzim pokretom. Pokazao je na sebe. "Ma numesc Bartolomeo Rossi", rekao je. Ponovio je, pa mi još i napisao na zemljanome putu. Smijala sam se dok sam pokušavala ponoviti za njim. Potom je pokazao na mene. "Voi?" upitao je. Kako se ti zoveš? Rekla sam mu, a on je ponovio, ponovno se smiješeæi. "Familia?" Èinilo se da tek uz velike muke dolazi do odgovarajuæih rijeèi.'"Prezime mi je Getzi", rekla sam.'Èinilo se da ga je to iznenadilo. Pokazao je u smjeru rijeke, pa prema meni, a zatim rekao još nešto, pa ponovio, zatim je još rekao Drakulya, što je, kako sam shvatila, znaèilo zmajev. Nikako mi nije bilo jasno što hoæe reæi. Naposljetku je, odmahujuæi glavom, uzdahnuo i rekao: "Sutra." Pokazao je na mene, pa na sebe, zatim na mjesto na kojem smo stajali, pa onda i na sunce na nebu. Shvatila sam da moli da se na istome mjestu naðemo sutra uveèer u isto vrijeme. Znala sam da bi se otac užasno razljutio kada bi doznao. Pokazala sam prema tlu, zatim prinijela kažiprst usnama. Nisam znala kako mu drukèije prenijeti neka to ne spominje u selu. Doimao se zateèenim, no i on je položio kažiprst na usne i nasmiješio mi se. Do tog trenutka pred njim sam još osjeæala odreðeni strah, no osmijeh mu je bio ljubazan, a plave se oèi iskrile. Ponovno miPOVJESNIÈARKA365je pokušao vratiti novèiæ, a kada sam ponovno odbila, naklonio se, stavio šešir na glavu i vratio se u šumu, u smjeru iz kojeg je i došao. Shvatila sam da mi je tako omoguæio da se sama vratim u selo pa sam krenula žustrim korakom, samoj sebi ne dopuštajuæi da se osvrnem prema njemu.''Cijelu tu veèer, dok sam sjedila za oèevim stolom, a poslije i prala i brisala posuðe s majkom, razmišljala sam jedino o tom strancu. O njegovoj inozemnoj odjeæi, uljudnome naklonu, izrazu lica koji je istodobno ukazivao i na odsutnost i na budnost, na te prelijepe svijetle oèi. O njemu sam razmišljala i cijeli sljedeæi dan, dok sam sa sestrama prela i tkala, pripremala veèeru, donosila vodu i radila u polju. Majka me nekoliko puta ukorila jer ne pazim što radim. Uveèer sam


ostala dulje u polju, da dovršim plijevljenje, s velikim olakšanjem gledajuæi kako se moja braæa i otac udaljavaju u smjeru sela.''Èim su nestali s vidika, požurila sam do ruba šume. Stranac je sjedio naslonjen na stablo, a kada me ugledao, poskoèio je na noge i ponudio mi da sjednem na kladu pokraj puta. No ja sam se pribojavala da bi putem sluèajno mogao proæi netko iz sela, pa sam ga povela dublje u šumu, dok mi je srce divlje udaralo. Ondje smo sjeli svatko na jedan kamen. Sumu je ispunjavao veèernji pjev ptica - bio je poèetak ljeta i sve je bilo vrlo zeleno i toplo.''Stranac je iz džepa izvadio onaj moj novèiæ i pomno ga položio na zemlju. Potom je iz ruksaka izvadio dvije knjige i poèeo nešto tražiti. Poslije sam spoznala da su to rjeènici rumunjskog i nekog njemu razumljivog jezika. Beskrajno sporo, uz èesto pogledavanje u rjeènike, pitao me jesam li još negdje vidjela takve novèiæe. Rekla sam da nisam. Rekao je da je na novèiæu prikazan zmaj te upitao jesam li još negdje vidjela takvog zmaja, na nekoj kuæi ili u knjizi. Tako sam mu rekla da imam zmaja na ramenu.''U prvi mah uopæe nije shvaæao što govorim. Ponosila sam se èinjenicom da znam pisati sva naša slova i pomalo èitati - u mojem djetinjstvu u selu je neko vrijeme postojala škola u kojoj smo polazili nastavu kod sveæenika. Stranèev me rjeènik samo jako zbunjivao, no zajednièkim smo naporom nekako pronašli rijeè rame. Zbunjeno je ponovio pitanje: "Drakul?" Zatim je pridigao novèiæ. Dodirnula sam rame pokriveno bluzom i kimnula. On je spustio pogled na zemlju,366Elizabeth Kostovaa lice mu se zacrvenjelo. Tako sam iznenada stekla dojam da sam odvažnija od njega. Otkopèala sam vuneni prsluk i svukla ga, a potom i odvezala ovratnik bluze. Srce mi je neobuzdano udaralo, no nešto me bilo obuzelo i više nisam mogla prestati. Odvratio je pogled, no ja sam svukla bluzu s ramena i pokazala prstom.''Uopæe se ne sjeæam vremena kada na koži na ramenu nisam imala tog malog tamnozelenog zmaja. Majka je rekla da se u oèevoj obitelji stavlja na jedno dijete u svakom naraštaju, a da se on odluèio za mene jer mu se èinilo da bih poslije mogla biti najružija. Djed mu je navodno rekao da je to nužno kako bi se obitelj zaštitila od zlih duhova. Za to sam èula tek dvaput, jer moj otac nije volio prièati0 tim stvarima. Nisam znala èak ni tko iz njegove generacije nosi znak, je li negdje na njegovu tijelu ili ga ima netko od njegove braæe1 sestara. Moj se zmaj razlikovao od zmaja na novèiæu, tako da ih i nisam povezivala sve dok me taj stranac nije upijao imam li još nešto na èemu je zmaj.''Stranac je dobro pogledao zmaja na mojoj koži, usporeðujuæi ga s prikazom na novèiæu, ali me nije dodirnuo i nije se èak ni nagnuo prema ramenu. I dalje je bio rumen i èinilo se daje osjetio olakšanje kada sam zavezala bluzu i navukla prsluk. Ponovno je stao listati rjeènike, pa me upitao tko mi je naslikao zmaja. Kada sam rekla da gaje istetovirao moj otac, uz pomoæ neke starice iz sela, iscjeliteljice, upitao je bi li s mojim ocem o tome mogao porazgovarati. Odmahnula sam glavom toliko energièno da se opet zacrvenio. Potom mi je, uz velike muke, rekao daje moja obitelj potekla od obitelji zlog grofa koji je nad rijekom podigao onaj dvorac. Tog vladara zvali su "zmajev sin" i on je pobio mnogo ljudi. Rekao je da je vladar poslije postao pricolic, vampir. Prekrižila sam se i zamolila Mariju da me zaštiti. Pitao je znam li za tu prièu, a ja sam rekla da ne znam. Upitao me koliko mi je godina i imam li braæe i sestara, te ima li u selu još ljudi koji nose naše prezime.''Na kraju sam pokazala prema suncu, koje je veæ bilo na zalasku, i tako mu pokazala da moram iæi kuæi, a on je žurno ustao, vrlo ozbiljna lica. Potom mi je pružio ruku i pomogao mi da ustanem. Kada sam uhvatila njegovu ruku, srce mi je zamalo iskoèilo iz grudi. Smela sam se i brzo odvratila pogled. No onda mi je iznenada sinulo da se previše zanima za zle duhove i da bi se tako mogao dovesti uPOVJESNIÈARKA367opasnost. Možda mu mogu dati nešto što æe ga zaštititi. Pokazala sam zemlju, mjesto na kojem smo stajali, pa zatim sunce. "Doði sutra", rekla sam. On je još nekoliko trenutaka oklijevao, a zatim se nasmiješio. Stavio je šešir na glavu i kažiprstom dodirnuo obod. I nakon toga nestao je u šumi.''Sutradan ujutro otišla sam na bunar, a on je sjedio ispred gostionice, sa starcima, i ponovno nešto zapisivao. Uèinilo mi se da me pogledao, no nièim nije pokazao da me poznaje. U sebi sam bila sretna, jer sam shvatila da èuva našu tajnu. Poslije podne, kada u kuæi nije bilo nikoga, uèinila sam nešto što nisam smjela. Otvorila sam roditeljsku drvenu škrinju i iz nje izvadila maleni srebrni bodež koji sam ondje vidjela nekoliko puta. Majka je jednom rekla da služi za ubijanje vampira kada se namjere na ljude ili na stada. Uzela sam i struèak cvijeta bijelog luka iz majèina povrtnjaka. Sve to skrila sam u rupèiæ i otišla u polje.''Ovaj su put moja braæa još dugo radila uz mene i nisam ih se uspjela osloboditi. Na kraju su rekli da se vraæaju u


selo i da poðem s njima. Rekla sam da æu u šumi skupiti još malo bilja i doæi za par trenutaka. Kada sam došla do stranca, veæ sam bila užasno nervozna. On je bio duboko u šumi, na onim našim stijenama. Pušio je lulu, no kada me ugledao, odložio ju je i poskoèio na noge. Ja sam sjela do njega i pokazala mu što sam donijela. Iznenadio se ugledavši nož, no silno se zainteresirao kada sam objasnila da njime može ubitipricolici. Htio je odbiti dar, no molila sam ga toliko usrdno da se prestao smiješiti i da ga je zamišljeno spremio u ruksak, prvo ga omotavši mojim rupèiæem. Zatim sam mu dala cvijeæe èešnjaka i pokazala da ga treba držati u džepu sakoa.''Upitala sam koliko æe se još zadržati u našem selu, a on mi je pokazao pet prstiju - još pet dana. Objasnio je da æe još obiæi nekoliko obližnjih sela, do svakog od njih iæi iz našeg sela, pa se vraæati, kako bi s ljudima razgovarao o dvorcu. Pitala sam kamo æe otiæi kada nakon pet dana napusti naše selo. Rekao je da ide u zemlju koja se zove Grèka, za koju sam bila èula, a zatim se vraæa u svoje selo, u svojoj domovini. Crtajuæi na zemlji, pokazao mi je da je ta njegova zemlja, Engleska, daleko od naše zemlje. Pokazao mi je i gdje mu je sveuèilište - nisam znala što to znaèi - i zapisao naziv u prašini. I dan-danas sjeæam se tih slova: OXFORD. Poslije368Elizabeth Kos tovasam ih ponekad pisala, da ih ponovno pogledam. U životu nisam vidjela neobièniju rijeè.''Tada mi je iznenada sinulo da æe ubrzo otiæi i da ga više nikada neæu vidjeti, kao ni nekog sliènog njemu, i u oèi su mi navrle suze. Nikako nisam namjeravala plakati - nikad nisam plakala zbog onih napornih seoskih mladiæa - no suze me nisu slušale i samo su se slijevale niz obraze. Njega je to, èinilo se, uznemirilo, pa je iz džepa izvadio bijeli rupèiæ i dao mi ga. Sto se dogodilo? Samo sam odmahnula glavom. Polagano je ustao i pružio mi ruku, baš kao i prethodne veèeri. I dok sam ustajala, nekako sam posrnula i gotovo pala na njega, iako mi to ni u snu nije bila namjera. On me uhvatio i tako smo se poljubili. Ja sam se potom okrenula i potrèala kroz šumu. Došavši do puta, osvrnula sam se. Stajao je na istome mjestu, nepomièan poput stabla, i gledao za mnom. Trèala sam sve do sela i još cijelu noæ ležala budna, u ruci skrivajuæi njegov rupèiæ.'T sutradan je stajao na istome mjestu, kao da se i nije pomaknuo od mojeg odlaska. Pritrèala sam mu, a on je raširio ruke i zagrlio me. Kada se više nismo mogli ljubiti, on je raširio kaputiæ na zemlji, pa smo legli. Tako sam upoznala ljubav, korak po korak. Iz te blizine, oèi su mu bile plave poput neba. Stavljao mi je cvijeæe u pletenice i ljubio mi prste. Iznenadile su me mnoge stvari koje je uèinio, a i stvari koje sam ja èinila, i znala sam da to nije u redu, da se radi o grijehu, ali osjeæala sam kako nas obavijaju nebeska radost i ushit.''Nakon toga, do njegova su odlaska preostale još tri veèeri. Svaki dan nalazili smo se sve ranije. Majci i ocu davala sam raznorazne izlike, što god bi mi palo na pamet, a kuæi sam se svaki put vraæala s ljekovitim biljem iz šume, kao da sam išla baš po to. Svake veèeri Bartolomeo mi je govorio kako me voli i preklinjao me da poðem s njim. I htjela sam poæi, ali sam se bojala njegova velikog svijeta. Usto, nisam mogla ni zamisliti kako bih pobjegla od oca. Svake veèeri pitala sam ga zašto ne može ostati sa mnom, u selu, a on je odmahivao glavom i govorio kako se mora vratiti kuæi, poslu.''Veèer prije nego što æe otputovati rasplakala sam se èim smo se dodirnuli. Držao me u naruèju i cjelivao mi kosu. U životu nisam vidjela toliko obzirnog i dobrog muškarca. Kada sam prestala plakati, s prsta je skinuo maleni srebrni prsten s peèatom. Nisam sigurna, no sada mi se èini da je to bio sveuèilišni grb. Nosio ga je na malome prstu lijeve ruke. Skinuo gaje i stavio na moj prstenjak. Potom mePOVJESNIÈARKA369zaprosio. Vjerojatno je dugo prouèavao rjeènik, jer sam ga odmah razumjela.''U prvi mah uèinilo mi se da je to toliko nemoguæa zamisao da sam jednostavno poèela ponovno plakati - bila sam tako mlada - no zatim sam pristala. Objasnio je da æe se svakako vratiti za èetiri tjedna. Otiæi æe u Grèku i nešto ondje srediti - nisam shvatila što. Potom æe doæi po mene i mome ocu dati malo novca, da ga umiri. Pokušala sam objasniti da nemam miraz, no nije me slušao. Smiješeæi se, pokazao mi je bodež i novèiæ koje je dobio od mene, a zatim mi je dlanovima obavio lice i poljubio me.''Trebala sam biti presretna, no nekako sam imala dojam da su negdje u blizini zli duhovi, pa sam se pribojavala da æe se nešto dogoditi i da se zbog toga neæe moæi vratiti. Svaka sekunda koju smo te veèeri proveli zajedno bila je dragocjena, jer sam u svakom trenutku mislila da nam je to posljednji dodir. Bio je toliko siguran, toliko uvjeren da æemo se ubrzo ponovno vidjeti. Nisam bila u stanju oprostiti se od njega sve dok se veæ nije gotovo posve smraèilo, no poèela sam se pribojavati oèeva bijesa i na kraju sam još jedanput poljubila Bar-tolomea, uvjerila se da u džepu ima èešnjakove cvjetove, te krenula. Neprestano sam se osvrtala. Kad god sam ga pogledala, stajao je u šumi i držao šešir u ruci. Izgledao je strašno osamljeno.''Usput sam plakala. Skinula sam prsten, poljubila ga i svezala u rupèiæ. Kada sam došla kuæi, otac je veæ bio ljut i


pitao je gdje sam bila po mraku bez dopuštenja. Rekla sam da je moja prijateljica Marija izgubila kozu, pa sam joj pomogla u traženju. Na poèinak sam otišla teška srca, èas osjeæajuæi nadu, èas tugu.''Sutradan ujutro èula sam da je Bartolomeo otputovao, da je otišao s jednim seljakom koji se kolima otputio u Targoviste. Bio je to beskonaèan i neizrecivo tužan dan. Naveèer sam otišla do našeg mjesta u šumi, kako bih ondje malo bila sama. Ugledavši to mjesto, ponovno sam se rasplakala. Sjedila sam na našem kamenu i onda se ispružila na mjestu na kojem smo ležali svake veèeri. Položila sam lice na zemlju i zajecala. U tom trenutku osjetila sam kako sam rukom ovlaš dodirnula nešto medu paprati i na svoje veliko iznenaðenje pronašla cijeli snop pisama u omotnicama. Nisam znala proèitati slova na omotnicama, adresu primatelja, no na poleðini je svugdje, kao u kakvoj knjizi, bilo otisnuto njegovo prelijepo ime. Otvorila sam dio omotnica i ljubila njegova slova, iako mi je bilo370Elizabeth Kostovajasno da pisma nije namijenio meni. Na trenutak sam se zapitala je li možda pisao nekoj drugoj ženi, no tu sam misao odmah odbacila. Uvidjela sam da su mu vjerojatno ispala iz ruksaka kada gaje otvorio da mi pokaže bodež i novèiæ.''Pomislila sam kako bih ih možda mogla pokušati poslati u Oxford, na taj otok koji se zove Engleska, ali mi se èinilo da to nikako ne mogu izvesti a da nitko ne primijeti. Osim toga, nije mi bilo jasno kako bih platila takvu pošiljku. Slanje paketa u tako daleku zemlju stajalo bi dosta novca, a ja nikad nisam imala ništa, osim onog novèiæa koji sam dala Bartolomeu. Tako sam odluèila pisma saèuvati i dati mu ih kada doðe po mene.''Èetiri tjedna protjecala su nezamislivo sporo. Svaki dan stavljala sam novi zarez na kori stabla u blizini našeg tajnog mjesta, da nekako olakšam raèunanje dana. Radila sam u polju, pomagala majci, prela i tkala sukno za zimu, odlazila u crkvu i pomno osluškivala eventualne novosti o Bartolomeu. Isprva su starci o njemu prièali tek rijetko, samo odmahivali glavom zbog njegova zanimanja za vampire. "Iz toga ne može iziæi dobro", rekao bi netko od njih, a ostali bi se složili. Takve rijeèi u meni su budile užasnu mješavinu sreæe i boli. Rado sam slušala kako drugi govore o njemu, buduæi da gaja nisam mogla spomenuti baš nikome, ali sam se ujedno ledila od pomisli da možda privlaèi pozornost pricolici.''Bez prestanka pitala sam se što æe biti kad se vrati. Hoæe li doæi do oèeve kuæe, pokucati na vrata i od mog oca zatražiti moju ruku? Zamišljala sam koliko bi se moja obitelj iznenadila. Svi bi se okupili na vratima i piljili dok bi im Bartolomeo dijelio darove i ljubio ih za rastanak. Mene bi potom odveo do kola, možda èak i automobila. Napustili bismo selo i putovali krajevima koje nisam mogla ni zamisliti, dalje od planina, dalje od velikoga grada u kojem živi moja sestra Eva. Nadala sam se da æemo usput stati i vidjeti se s Evom, jer mi je ona oduvijek bila najdraža od svih. Svidjela bi se i Bartolomeu, jer je snažna i odvažna, i jer, kao i on, voli putovati.''Tako sam provela ta èetiri tjedna i na izmaku èetvrtog veæ sam bila iscrpljena i nisam uspijevala bogzna koliko jesti i spavati. Kada sam na stablu urezala veæ gotovo svih dvadeset osam dana, poèela sam èekati i tražiti znakove njegova povratka. Kad god su u selo stigla neka kola, srce mi je poskoèilo od samog zvuka kotaèa. Po vodu sam išla triput na dan, pomno gledajuæi i osluškujuæi novosti.POVJESNIÈARKA371Samoj sebi govorila sam kako vjerojatno neæe doæi toèno nakon èetiri tjedna, te da trebam prièekati još barem tjedan. Kada je prošao i peti tjedan, osjetila sam muèninu i bila sigurna da ga je ubio grof pricolicija. Jednom sam èak pomislila da bi mi se voljeni muškarac i sam mogao vratiti u vampirskome liku. Usred bijela dana otrèala sam u crkvu i pred kipom Blažene Djevice pomolila se da me nekako oslobodi te užasne pomisli.''Tijekom šestog i sedmog tjedna poèela sam posve gubiti nadu. U osmom sam tjednu iznenada i po nebrojenim znakovima o kojima sam slušala od udanih žena spoznala da æu roditi dijete. Te sam noæi plakala u krevetu koji sam dijelila sa sestrama. Èinilo mi se da me zaboravio cijeli svijet, èak i Bog i Majka Božja. Nisam znala što je s Bartolomeom, no bila sam uvjerena da mu se moralo dogoditi nešto užasno, jer sam znala da me istinski voli. Potajno sam skupljala biljke i korijenje za koje se govorilo da sprjeèavaju djetetov dolazak na svijet, ali ništa nije pomoglo. Dijete je u meni bilo jako, jaèe od mene i tu sam snagu i preko volje poèela voljeti. Kada sam kriomice stavljala dlan na trbuh, osjeæala sam Bartolomeovu ljubav i bila uvjerena da me nije mogao zaboraviti.''Znala sam da moram napustiti selo prije nego što osramotim obitelj i prije nego što na sebe navuèem oèev bijes. Pomislila sam kako bih mogla pokušati pronaæi staricu koja mi je dala novèiæ. Možda bi me ona primila i pristala da joj kuham i spremam. K nama je došla iz jednog od sela iznad Argesa, u blizini dvorca pricolica, ali nisam znala iz kojeg, kao niti je li još živa. U planinama ima medvjeda i vukova, te mnogo zlih duhova, pa se nisam usudila šumama tumarati sama.''Na kraju sam odluèila pisati sestri Evi, na što sam se dotada odluèila tek dvaput. Iz sveæenikove kuæe, gdje sam neki put radila u kuhinji, uzela sam malo papira i jednu omotnicu. U pismu sam joj opisala situaciju, preklinjuæi je da doðe


po mene. Odgovor sam dobila nakon još pet tjedana. Hvala Bogu, seljak koji je pismo donio s još nekim stvarima i namirnicama dao ga je meni, a ne ocu, pa sam ga proèitala na osami, u šumi. Struk mi se u meðuvremenu veæ poèeo širiti, pa sam se osjeæala neobièno kada sam sjela na neku kladu, iako sam sve još uspijevala prikriti pregaèom.''U pismu je bilo nešto novca, rumunjskog novca, više nego što sam u životu vidjela, a Evina je poruka bila kratka i vrlo konkretna.372Elizabeth KostovaNapisala je da iz sela trebam otiæi pješice, doæi do susjednog sela, udaljenog oko pet kilometara i potom kolima ili kamionom doæi do Targovista. Odande æu naæi prijevoz do Bukurešta, a iz Bukurešta mogu vlakom doæi do maðarske granice. Njezin æe me suprug prièekati na granici u T.-u - 20. rujna - još se sjeæam datuma. Rekla je još da sve moram isplanirati tako da se na granici naðem baš tog dana. U pismu æu naæi i službeni poziv maðarske vlade s peèatom, zahvaljujuæi kojem æu lakše prijeæi granicu. Pozdravila me, napomenula da dobro pazim i poželjela mi sretan put. Kada sam proèitala do kraja, poljubila sam njezin potpis i zahvalila joj iz dubine srca.''Onih nekoliko stvari koje sam mogla smatrati svojima stavila sam u malenu torbu. U njoj su se tako našle i one sveèane cipele, koje æu èuvati za vlak, Bartolomeova izgubljena pisma, te njegov srebrni prsten. Ujutro, prije nego što æu napustiti kuæu, zagrlila sam i poljubila majku, koja je sve ubrzanije starila i sve više pobolijevala. Htjela sam da poslije nekako shvati da sam se na ætlreðeni naèin oprostila od nje. Èinilo mi se da se iznenadila, ali nije ništa pitala. Umjesto da se zaputim u polje, tog sam jutra krenula kroz šumu, izbjegavajuæi cestu. Kratko sam se oprostila i od onog tajnog mjesta u šumi gdje sam ležala s Bartolomeom. Onih dvadeset osam zareza na deblu veæ je poèelo blijedjeti. Na tom sam mjestu na ruku stavila njegov prsten i na glavu stavila maramu, poput udane žene. Žuto lišæe i svježiji zrak najavljivali su nailazak zime. Stajala sam još nekoliko trenutaka, a zatim stazom produžila prema susjednom selu.''Ne sjeæam se cijelog putovanja, samo èinjenice da sam bila neopisivo umorna i poèesto vrlo gladna. Jednu sam noæ prespavala u kuæi neke starice koja me nahranila krepkom juhom i rekla da mi muž nikako ne bi smio dopustiti da putujem sama. Jednom sam morala prespavati u suši. Na kraju sam pronašla prijevoz do Targovista, a zatim i do Bukurešta. Kad je to bilo moguæe, kupovala sam kruh, no nisam znala koliko æe mi novca trebati za vlak, pa sam pazila. Bukurešt je bio velik i lijep, ali me plašilo toliko mnoštvo ljudi, odreda u lijepoj odjeæi, muškaraca koji su me na ulici gledali bez imalo stida. Morala sam prespavati na željeznièkom kolodvoru. I vlak me plašio, to divovsko crno èudovište. Kad sam se našla u vagonu, uz prozor, osjetila sam kako me obuzima svojevrsno olakšanje. Prolazili smo pokraj nebrojenih ljepota - planina, rijeka i polja, a sve je bilo drukèije nego meðu našim transilvanijskim šumama.'POVJESNIÈARKA373'Na postaji na granici doznala sam daje 19. rujna, pa sam spavala na klupi, sve dok mi neki stražar nije dopustio da uðem u njegovu kuæicu i dao mi kavu. Pitao je gdje mi je muž, a ja sam rekla da ga idem posjetiti u Maðarsku. Sutradan me ondje potražio muškarac u crnome odijelu i šeširu. Imao je vrlo ljubazan izraz lica, poljubio me u oba obraza i zvao me "sestrom." Od tog trenutka do dana kada je poginuo obožavala sam svog šurjaka, a volim ga i dan-danas. Bio mi je više brat nego sva moja prava braæa. Pobrinuo se za sve, u vlaku mi platio toplu veèeru, koju smo jeli za stolom pokrivenim stolnjakom. Tako smo lijepo jeli i kroz prozor gledali sve što je promicalo uz nas.''Na budimpeštanskom kolodvoru doèekala nas je Eva. Bila je u kostimu i prelijepom šeširu, a meni se uèinilo da izgleda kao kraljica. Zagrlila me i još me u beskraj ljubila. Rodila sam u najboljoj budimpeštanskoj bolnici. Djetetu sam željela dati ime Eva, no Eva je rekla da bi više voljela kada bi joj ona mogla odabrati ime, pa ju je nazvala Elena. Bilo je to divno dijete, velikih tamnih oèiju. Vrlo rano poèela se smiješiti, veæ petog dana života. Ljudi su govorili kako još nikada nisu vidjeli da se dijete tako rano smiješi. Nekako sam se bila nadala da æe imati Bartolomeove plave oèi, no izgledom je podsjeæala samo na moju obitelj.''Nisam mu pisala prije poroðaja, jer sam mu htjela pisati o pravom djetetu, a ne o trudnoæi. Kada je Elena navršila mjesec dana, zamolila sam šurjaka da mi pomogne pronaæi adresu Bartolomeova sveuèilišta, Oxforda, pa sam te neobiène rijeèi osobno ispisala na omotnici. Šurjak mi je pismo napisao na njemaèkom, a ja sam ga osobno potpisala. U pismu sam ga izvijestila da sam ga èekala tri mjeseca, a da sam zatim otišla iz sela, jer sam znala da æu roditi njegovo dijete. Preprièala sam putovanje i opisala sestrin dom u Budimpešti. Pisala sam o našoj Eleni, koliko je slatka i sretna. Rekla sam da ga volim i izrazila strah da mu se dogodilo nešto strašno zbog èega se ne može vratiti. Pitala sam kad æemo se vidjeti i može li doæi u Budimpeštu po mene i Elenu. Rekla sam i da æu ga, što god se dalje dogaðalo, voljeti dok budem živa.''Nakon toga sam ponovno èekala, ovaj put dugo, dugo, a kada je Elena veæ prohodala, stiglo je Bartolomeovo pismo. Iz Amerike, a ne iz Engleske, te na njemaèkom. Šurjak mi ga je preveo obzirnim glasom, no jasno sam vidjela da je


odviše iskren i pošten da nešto374Elizabeth Kostovamijenja. Bartolomeo me izvijestio kako je primio moje pismo koje je prvo došlo na njegovu nekadašnju adresu, u Oxfordu. Uljudno je naveo kako nikada nije èuo za mene, niti je igdje vidio moje ime. Osim toga, nikada nije bio u Rumunjskoj, pa dijete o kojem govorim nikako ne može biti njegovo. Zao mu je zbog moje tužne životne prièe i želi mi više sreæe. Bilo je vrlo kratko i vrlo ljubazno, nimalo grubo. U njemu nije bilo baš nièega po èemu bi se vidjelo da me poznaje.''Dugo sam, dugo plakala. Bila sam mlada i nikako mi nije bilo jasno da se ljudi mijenjaju, da im se mijenjaju i razmišljanja i osjeæaji. Nakon što sam u Maðarskoj veæ provela nekoliko godina, poèela sam uviðati da kod kuæe možeš biti jedna osoba, a zatim netko posve drugi kad se naðeš u drugoj zemlji. Postalo mi je jasno da se upravo Bartolomeu dogodilo nešto slièno tome. Zapravo sam žalila samo zbog èinjenice da je lagao, jer je rekao da me uopæe ne poznaje. Bilo mi je žao jer sam, dok smo bili zajedno, imala dojam da je èastan èovjek, istinoljubiv, a nikako nisam željela o njemu misliti nešto loše.''Elenu sam podizala uz pomoæ roðaka. Izrasla je u prelijepu i silno pametnu djevojku. To znam jer u sebi ima Bartolomeove krvi. Isprièala sam joj prièu o ocu - nikad joj nisam lagala. Možda joj nisam rekla dovoljno, no bila je premlada da shvati kako èovjek zbog ljubavi postaje slijep i gubi pamet. Poèela je studirati i zbog nje sam bila neopisivo ponosna. Rekla je kako je èula da joj je otac u Americi ugledan znanstvenik i profesor. Nadala sam se da bi ga jednog dana možda mogla upoznati. Ali nisam znala da je na sveuèilištu na koje si otišla', dodala je Helenina majka, gotovo se prijekorno obrativši kæeri, te je tako neoèekivano dovršila prièu.Helen je rekla nešto vrlo tiho, možda se isprièala ili se pokušala opravdati, te je odmahnula glavom. Izgledala je jednako osupnuto kao, vjerojatno, i ja. Tijekom cijele prièe sjedila je mirno i prevodila gotovo kao da i ne diše, a nešto tiho rekla je tek kada je njezina majka opisala zmaja tetoviranog na ramenu. Helen mi je poslije, ali puno poslije, rekla da se njezina majka pred njom nikada nije razodjenula, da je nikad nije vodila na gradska kupališta, kao što ju je vodila Eva.U prvi mah ostali smo nijemo sjediti za stolom, nas troje, no nakon nekoliko trenutaka Helen se okrenula prema meni i rukamaPOVJESNIÈARKA375bespomoæno pokazala prema hrpi pisama na stolu. Odmah sam shvatio; mislili smo na istu stvar. 'Zašto dio pisama nije poslala Rossiju, da mu dokaže da je bio s njom u Rumunjskoj?'Pogledala je majku - u oèima joj se, uèinilo mi se, odražavala duboka neodluènost - a onda joj, valjda, i postavila to pitanje. Zbog majèina odgovora, u prevedenom obliku, osjetio sam stezanje u grlu, bol koja je dijelom bila suosjeæanje s njom, a dijelom bol zbog mog perfidnog mentora. 'Razmišljala sam o tome, no na temelju njegova pisma zakljuèila sam da se posve predomislio. Znala sam da time ne bih ništa promijenila, osim što bih osjetila još veæu bol, a tako bih ostala i bez tih malobrojnih njegovih stvari koje sam imala.' Ispružila je ruku, kao da želi dodirnuti njegov rukopis, no odmah ju je i povukla. 'Zalila sam samo što mu ne mogu vratiti ono što je istinski njegovo. Ali i on je zadržao tako velik dio mene - možda onda i nije tako strašno što sam ja zadržala to...?' Pogledala je Helen, pa mene, odjednom ne više onoliko spokojnih oèiju. U njima nema prkosa, uèinilo mi se, nego tek iskre neke davne, davne naklonosti i odanosti. Odvratio sam pogled.Helen je i unatoè majèinu držanju ipak bila prkosna i nepopustljiva. 'Zašto mi onda barem nije još davno pokazala ta pisma?' Rijeèi je izgovorila žestokim tonom i veæ trenutak kasnije njima se okomila i na majku. Starija je žena samo odmahnula glavom. 'Kaže', prenijela mije Helen, veæ nesmiljenijih crta lica, 'daje znala koliko mrzim oca, te je èekala nekoga tko ga voli.' Kao i ona sama, bio bih najradije dodao, jer mi je srce bilo toliko puno ljubavi da sam imao dojam da još bolje i drukèije percipiram ljubav koja je godinama zakopana u tom siromašnom kuæerku.Ti moji osjeæaji nisu bili usmjereni iskljuèivo prema Rossiju. Dok smo tako sjedili za stolom, uhvatio sam ih za ruku, jednom rukom Helen, drugom njezinu majku, tu snažnu i žuljevitu ruku. U tom mi je trenutku svijet u kojem sam odrastao, s onom rezerviranošæu i tišinom, obièajima i bontonom, svijet u kojem sam studirao i postizao uspjehe i povremeno pokušavao voljeti, izgledao dalek poput Mlijeène staze. I da sam htio, ne bih mogao izgovoriti ni rijeèi, no da mi se grlo nekako otkoèilo, možda bih ipak našao naèina da tim ženama, tako drukèije, ali jednako intenzivno vezanima za Rossija, kažem kako medu nama osjeæam njegovu nazoènost.376Elizabeth KostovaNakon nekoliko trenutaka Helen je polagano povukla ruku, no njezina se majka i dalje držala za mene, kao i ranije,


pitajuæi nešto tim blagim glasom. 'Zanima je kako ti može pomoæi da pronaðeš Rossija.''Reci joj da mi je veæ pomogla, te da æu èim pronaðem vremena proèitati sva pisma, pa æemo vidjeti hoæe li nas ona dovesti do kakvog korisnog traga. Reci da æemo je obavijestiti èim ga pronaðemo.'Helenina majka tužno je kimnula glavom na te rijeèi, te ustala da pogleda što se dogaða s jelom u peænici. Odande je do nas došao èudesan miris, tako da se èak i Helen nasmiješila, kao da i taj povratak u dom koji nije njezin ima odreðene prednosti. Mir koji sam osjetio u tom trenutku ulio mi je novu hrabrost. 'Molim te, pitaj zna li o vampirima nešto što bi nam moglo pomoæi u potrazi.'Kada je Helen izgovorila pitanje na rumunjskom, jasno sam uvidio da sam poremetio taj krhki spokoj. Njezina je majka odvratila pogled i prekrižila se, no oporavila se veæ nakon nekoliko trenutaka i nekako skupila snagu da odgovori. Helen je pomno slušala i kimala. 'Kaže kako moraš voditi raèuna o tome da vampiri mijenjaju izgled. Može ti se javiti u raznim oblicima.'Zanimalo me što to toèno znaèi, no Helenina je majka veæ poèela drhtavom rukom stavljati jelo na tanjure. Toplina peænice, te miris mesa i krumpira ispunili su unutrašnjost kuæice. Jeli smo s tekom, iako u tišini. S vremena na vrijeme Helenina mi je majka dodavala još kruha, tapšala me po podlaktici ili mi ulijevala još èaja. Jelo je bilo skromno i jednostavno, ali slasno i obilno. Sunèano svjetlo dopiralo je kroz prozore s prednje strane i uresilo naš objed.Nakon što smo završili, Helen je izišla s cigaretom, dok je njezina majka mene pozvala da s njom poðem iza kuæe. Ondje se nalazila šupa i oko nje nekoliko kokoši, te malena nastamba u kojoj su bila dva dugouha kuniæa. Helenina majka izvadila je jednog zeca. Tako smo stajali jedno uz drugo, u ugodnoj tišini, èeškali mu meku glavu dok je on treptao i blago se otimao. Sada sam kroz jedan od prozora èuo kako Helen unutra pere posuðe. Sunce mi je ugodno grijalo glavu, dok su iza kuæe zelena polja tiho brujala i lelujala neiscrpnim optimizmom.Ubrzo je došlo vrijeme da se vratimo, da poðemo do autobusne postaje. Rossijeva pisma spremio sam u torbu. Kada smo ponovno izišli, Helenina majka zastala je na vratima. Èinilo se da ne namje-POVJESNIÈARKA377rava proæi selom i otpratiti nas. Uhvatila me za obje ruke i srdaèno ih stisnula, zagledana u moje lice. 'Kaže da želi da ti sva putovanja budu sretna i da pronaðeš što tražiš', objasnila je Helen. Zagledao sam se u tamu ženinih oèiju i od srca joj zahvalio. Potom je zagrlila Helen, još joj nekoliko trenutaka tužno zadržala lice meðu dlanovima, a zatim nas pustila.Osvrnuo sam se kad smo došli do ruba ceste. Stajala je na vratima, rukom naslonjena na okvir, kao da je od našeg posjeta nekako oslabjela. Odložio sam torbu u prašinu i prišao joj toliko brzo da mi još nekoliko trenutaka uopæe nije bilo jasno da sam se pomaknuo. A onda sam je, prisjetivši se Rossija, zagrlio i poljubio u meki, naborani obraz. Pripila se uz mene, onako niža za glavu, a ja sam joj privio lice uz svoje rame. Iznenada se odvojila i nestala u kuæi. Veæ sam pomislio da želi ostati nasamo s valom emocija, pa sam se okrenuo prema cesti, no vratila se veæ trenutak poslije. Silno sam se zapanjio kada me uhvatila za ruku i u dlan mi utisnula nešto maleno i tvrdo.Kada sam rastvorio šaku, ugledao sam srebrni prsten s malenim grbom. Odmah sam shvatio da je to onaj Rossijev prsten, prsten koji mu vraæa preko mene. Lice joj je bilo ozareno, tamne se oèi sjajile. Sagnuo sam se i ponovno je poljubio, ovaj put u usta. Usne su joj bile tople i slatke. Kada sam je pustio i brzo se okrenuo prema torbi i Helen, na ženinu sam licu ugledao novi sjaj: jednu jedinu suzu. Negdje sam èitao da takvo što u stvarnosti ne postoji, da je jedna suza tek stari poetski klišej. Moguæe je da i ne postoji, jer se njezina suza pojavila u paru s mojom.Èim smo se smjestili u autobus, izvadio sam Rossijeva pisma i oprezno otvorio prvu omotnicu. I ovom prilikom poštovat æu Rossijevu želju da zaštiti prijateljev identitet i poslužiti se izmišljenim imenom. Bilo je vrlo neobièno ponovno vidjeti Rossijev rukopis - ista slova, pisana oèito mlaðom rukom, ponešto veæa i slobodnija - na tim požutjelim stranicama.'Ovdje æeš ih èitati?' Helen se gotovo naslonila na moje rame. Uèinilo mi se da je preneražena.A ti možeš èekati?''Ne', odgovorila je.45. glaua20. lipnja 1930.Dragi prijatelju,trenutaèno nema nikog živog s kime bih mogao razgovarati i tako sam se našao s olovkom u ruci, obuzet željom baš za tvojim društvom - ti bi se u beskraj èudio, onako uobièajeno blago i suzdržano, prizoru u kojem upravo uživam. I mene je danas preplavila nevjerica- što bi se dogodilo i tebi, samo da vidiš gdje sam - u vlaku, iako to samo po sebi ne govori gotovo ništa. Ali vlak klopara prema Bukureštu. Bože presveti, prijatelju moj, kroz zviždanje lokomotive èujem tvoj glas. Ali istina je. Ni u


snu nisam planirao doputovati ovamo, no na to me navelo nešto uistinu iznimno. Do prije samo nekoliko dana bio sam u Istanbulu, malo istraživao nešto o èemu ti dosada nisam govorio. Ondje sam otkrio nešto zbog èega sam poželio doæi ovamo. Zapravo nisam poželio... bilo bi toènije reæi da sam užasnut, ali i da na odreðeni naèin nemam izbora. Ti si stari racionalist - sve ovo neæe ti biti nimalo blisko, ali ne mogu ti reæi koliko žalim što na raspolaganju nemam tvoju pamet, što me ne pratiš na ovom izletu. Da bih pronašao to što tražim, trebat æe mi sva moja pamet i još više od toga.Usporavamo i ulazimo u neki gradiæ - bit æe to prilika za doruèak- pa æu na trenutak prekinuti i nastaviti poslije.Poslije podne, BukureštPoèinje nešto što bi se moglo nazvati siestom, da mi um nije toliko uznemiren i uzbuðen. Ovdje je tako prokleto vruæe - nekako sam oèekivao da æe ovo biti zemlja planinske svježine, ali ako i jest tako, na svježinu još nisam naišao. Bukurešt je svojevrsni umanjeni Pariz Istoka, velièanstven i malen i pomalo izblijedio, i sve to u isti mah. Osamdesetih i devedesetih zacijelo je bio predivan. TaksiPOVJESNIÈARKA379sam èekao cijelu vjeènost, potom i mjesto u hotelu, no soba mije prilièno udobna i barem se mogu odmoriti i oprati, te razmisliti što da èinim. Zapravo najradije i ne bih zapisivao što radim, ali tebe æe moja izbezumljenost, ako ti sve ne opišem, toliko zbuniti da mi se èini da nemam druge moguænosti. Ukratko i šokantno: u svojevrsnoj sam potrazi. Povjesnièar koji lovi Drakulu - ne grofa Drakulu iz romantiène faze, nego pravog Drakulu - Drakulvu - Vlada III., tiranina iz 15. stoljeæa koji je živio u Transilvaniji i Vlaškoj i posvetio se žestokome otporu Otomanskome Carstvu. Veæi dio tjedna proveo sam u Istanbulu, prouèavao sadržaj arhiva u kojem se nalaze pojedini dokumenti o njemu koje su prikupili Turci i ondje sam naišao na nevjerojatan komplet zemljovida za koje držim da pokazuju gdje mu se nalazi grob. Kad se vratim kuæi, detaljnije æu ti opisati što me uopæe nagnalo na takvu potragu, a u meðuvremenu te moram jednostavno zamoliti da mi vjeruješ i da pokažeš malo strpljivosti. Kao stari mudrac, to možeš pripisati i mladosti, mislim to što sam se uopæe upustio u takvu potragu.Bilo kako bilo, boravak u Turskoj poprimio je mraène tonove i prilièno me prestrašio, iako æe to s tvoje distance vjerojatno izgledati glupo. No kao što znaš, kad se jednom u nešto upustim, teško me skrenuti s puta, pa jednostavno nisam mogao ne doæi ovamo s precrtanim zemljovidima, u želji da se domognem novih informacija o Drakulinu grobu. Morao bih ti u najmanju ruku objasniti da je navodno pokopan u otoènom manastiru na jezeru Snagov, na zapadu Rumunjske -podruèje nosi naziv Vlaška. Na zemljovidima koje sam pronašao u Istanbulu, s jasno oznaèenim grobom, nema ni otoka, ni jezera, nièeg što, barem koliko sam uspio odrediti, nalikuje na zapadnu Rumunjsku. Uvijek mi se èini da je najbolje prvo provjeriti najoèitije stvari, buduæi da pravi odgovor katkada leži upravo u najoèitijim moguænostima. Stoga sam èvrsto odluèio - iako znam da sada sigurno odmahuješ glavom i to smatraš glupom tvrdoglavošæu - otiæi sa zemljovidima do jezera Snagov i osobno se uvjeriti da ondje nema groba. Kako æu to ostvariti, još ne znam, ali ne mogu se zadovoljiti potragom na drugim mjestima dok ne iskljuèim tu moguænost. Naposljetku, moji su zemljovidi možda tek dio nekakve drevne prijevare, pa æu ondje možda pronaæi obilje dokaza o tome da tiranin spava upravo ondje, i to još od smrti.Najkasnije petoga moram biti u Grèkoj, tako da za cijeli pothvat imam vrlo, vrlo malo vremena. Zanima me samo odgovaraju li zemljovidi neèemu na mjestu gdje se nalazi grob ili oko njega. Zašto me to zanima, ne mogu reæi èak ni tebi, dragi prijatelju - jer ne znam ni sam. Rumunjsku epizodu kanim zakljuèiti tako što æu obiæi koliko uspijem veæi dio Vlaške i Transilvanije. Èega se prvog380Elizabeth Kostovasjetiš kad pomisliš na Transilvaniju, ako ti to uopæe pada na pamet? Da, baš kao što sam i mislio - ti si mudar i takvo što uopæe ti ne pada na pamet. Ali mene sama rijeè asocira na planine obilježene sirovom ljepotom, drevne dvorce, vukodlake i vještice. Za mene je to kraj magiène tajnovitosti. Ukratko, kako uopæe držati da æu dolaskom u takav kraj i dalje biti u Europi? Kada doðem onamo, izvijestit æu te je li to Europa ili ipak nekakva zemlja iz bajke. Prvi je na redu Snagov - kreæem sutra.Tvoj odani prijatelj, Bartholomew Rossi22. lipnja Jezero SnagovDragi moj prijatelju,još nisam vidio mjesto s kojeg bih mogao poslati ph?o pismo- mislim, poslati ga uvjeren da æe doæi do tebe - ali nastavit æu s pouzdanjem, bez obzira na to, buduæi da se dogodilo mnogo toga. Juèer sam u Bukureštu cijeli dan nastojao doæi do kvalitetnih i pouzdanih zemljovida - sada


barem imam nekoliko auto-karata Vlaške i Transilvanije - i razgovarao sa svim moguæim ljudima na sveuèilištu koji bi se mogli barem malo zanimati za povijest Vlada Tepesa. Èini mi se da ovdje nitko ne želi razgovarati o toj temi i imam dojam da se u sebi, ako veæ ne i vidljivo, križaju èim spomenem ime Drakula. Nakon onih iskustava u Istanbulu, zbog toga postajem pomalo nervozan, priznajem, no zasada æu nastaviti.Bilo kako bilo, juèer sam na sveuèilištu naišao na jednog mladog profesora koji me ljubazno izvijestio da se jedan od njegovih kolega, neki g. Georgescu, specijalizirao za povijest Snagova i da ondje ovog ljeta namjerava poèeti iskopavanja. Dakako, ta me novost neopisivo uzbudila, te sam odluèio sebe, zemljovide, torbe i sve ostalo povjeriti u ruke vozaèu koji me veæ danas može onamo prebaciti; rijeè je tek o nekoliko sati vožnje od Bukurešta, rekao je, a kreæemo u jedan. Prije polaska moram negdje nešto pojesti- maleni restorani ovdje su neobièno ugodni, a u jelima se naziru tragovi orijentalne raskoši.VeèerDragi prijatelju,ne mogu ne nastaviti ovu našu jednostranu korespondenciju - nadam se da æeš jednom, prije ili kasnije, ipak dobiti ova pisma - jerPOVJESNIÈARKA381je iza mene po svemu izniman dan, pa jednostavno moram s nekim "razgovarati". Iz Bukurešta sam krenuo u nekakvom minijaturnom taksiju, za èijim je upravljaèem bio podjednako skladan i malen muškarac. S njim sam jedva uspio izmijeniti dvije rijeèi (jedna od njih bila je Snagovj. Nakon kratkog pogleda na moje karte i umirujuæeg tapšanja po ramenu (mislim na svoje rame), krenuli smo na put. Vozili smo se cijelo popodne. Polagano smo napredovali uglavnom asfaltiranim, ali vrlo prašnim cestama, dražesnim krajolicima uglavnom poljoprivrednog karaktera, ali povremeno i pod šumom, i na kraju došli do jezera Snagov.Prvi susret s tim mjestom pamtit æu po tome što je vozaè poèeo uzbuðeno mahati rukom, a ja sam nato pogledao van i ugledao samo šumu. To je, meðutim, bio tek uvod. Ne znam što sam toèno oèekivao. Moja me povjesnièarska znatiželja vjerojatno bila toliko obuzela da i nisam oèekivao ništa posve odreðeno. Iz te opsjednutosti trgnuo me prvi pogled na jezero. Rijeè je o iznimno lijepome mjestu, prijatelju moj, idiliènome, kao iz nekog drugog svijeta. Zamisli, molim te, svjetlucavu i dugaèku vodenu površinu, koju s ceste nazireš kroz gusto drveæe. Tu i tamo u šumi se vide elegantne vile -poèesto vidiš tek skladno oblikovan dimnjak, ili zaobljeni zid - a mnoge od njih izgledaju kao da su sagraðene poèetkom prošlog stoljeæa, možda èak i ranije.Kada se naðeš na èistini - parkirali smo kod malenog restorana pokraj kojeg su stajala tri èamca - na suprotnoj strani jezera vidi se otok sa samostanom i tako na kraju dolaziš do prizora koji se tijekom stoljeæa po svoj prilici gotovo i nije mijenjao. Do otoka se dolazi kratkom vožnjom èamcem, a pokriva ga gusta šuma, baš kao i okolne obale. Nad drveæem se dižu velièanstvene bizantinske kupole manastirske crkve, a zvuk zvona širi se nad jezerom -poslije sam doznao da se oglašavaju kada ih netko od redovnika udara drvenim èekiæem. Taj zvuk zvona koji lebdi nad površinom vode sledio mije srce; èinilo mi se da je to upravo jedna od onih poruka iz prošlosti koje vape za time da ih netko proèita, èak i ako èovjek toèno ne zna što znaèe. Vozaè i ja stajali smo u svjetlu kasnog poslijepodneva koje se odražavalo s površine vode i tako smo lako mogli biti uhode turske vojske, zagledani u taj bastion strane nam vjere, a ne tek dvojica prilièno prašnih suvremenih muškaraca naslonjenih na automobil.Bio bih mogao još dugo, dugo tako gledati i slušati a da me ne obuzme nemir, no u silnoj želji da onog arheologa pronaðem prije spuštanja tame, ušao sam u restoran. Zahvaljujuæi gestikuliranju i velikome trudu s iskrivljenim latinskim, uspio sam dogovoriti prijevoz do otoka. Da, da, ondje je neki èovjek iz Bukurešta koji382Elizabeth Kostovanešto kopa lopatom, uspio mije priopæiti vlasnik. Dvadeset minuta poslije iskrcali smo se na otoku. Manastir je iz blizine bio još ljepši, te prilièno negostoljubiv, s tim drevnim zidinama i visokim kupolama. Na vrhu svake kupole nalazio se bogato ukrašen sedmerokraki križ. Laðar nas je poveo strmim stubama. Bio bih bez razmišljanja uletio kroz velika drvena vrata, no on nas je usmjerio prema stražnjem dijelu zdanja.Dok smo prolazili pokraj tih prelijepih starih zidina, iznenada sam uvidio da zapravo prvi put hodam Drakulinim stopama. Sve dotada pratio sam njegov trag kroz pravi labirint dokumenata, no sada sam se našao na tlu kojim je vjerojatno i on hodao - u kakvim cipelama ? Kožnim èizmama s ostrugama ? Da sam od onih koji se križaju, u tom bih se trenutku svakako prekrižio. Ovako sam samo osjetio iznenadnu želju da laðara potapšem po ramenu, po toj gruboj vuni i zamolim ga da nas vrati na sigurno, na obalu. Ali to nisam uèinio, što ti je vjerojatno jasno, te se nadam da u konaènici neæu požaliti što sam zadržao ruku.Iza crkve, u središnjem dijelu velike ruševine, uistinu smo naišli na èovjeka s lopatom. Bio je to sredovjeèan muškarac


srdaèna izgleda, kovrèave crne kose, u bijeloj košulji koja nije bila utaknuta u hlaèe i zadignutih rukava. Uz njega su radila dvojica mladiæa, gotovo djeèaka. Oni su mkama oprezno prebacivali zemlju, dok je on s vremena na vrijeme odlagao lopatu i takoðer nešto radio rukama. Bili su se koncentrirali na vrlo malu površinu, kao da su ondje pronašli nešto zanimljivo. Podigli su pogled tek kada ih je ladar glasno pozdravio.Muškarac u bijeloj košulji krenuo je prema nama, dobro nas odmjerio prodornim tamnim oèima, a laðar nas je nekako uspio upoznati uz vozaèevu pomoæ. Ispružio sam ruku i, prije nego što æu se neizbježno vratiti na engleski, iskušao jedan od malobrojnih rumunjskih izraza: "Ma numesc Bartolomeo Rossi. Nu va su-prati..." Taj zgodni izraz, kojim se neznanca u neèemu prekida i od njega moli informacija nauèio sam od recepcionara u hotelu u Bukureštu. Doslovce znaèi: "Nemojte se ljutiti" - možeš uopæe zamisliti svakodnevni izraz koji bi više odisaopoviješæu? "Ne izvlaèi bodež, prijatelju... samo sam se izgubio u ovoj šumi i tražim put". Ne znam je li stvar bila u tome što sam se odluèio upravo za taj izraz, ili možda u mojem katastrofalnom naglasku, no arheolog mi je stisnuo ruku i prasnuo u smijeh.Iz blizine sam uvidio da je rijeè o snažnom, preplanulom èovjeku s pravom mrežom bora oko oèiju i usta. Osmijeh je pokazao da nema gornje prednje zube, a veæina preostalih imala je zlatan sjaj. Ruka mu je bila silno snažna, suha i gruba kao u seljaka. "Bartolo-POVJESNIÈARKA383meo Rossi", rekao je gromko, i dalje se smijuæi. "Ma numesc Velior Georgescu. Drago mije. Kako vam moogu pomoæi?"Još nekoliko trenutaka nisam se mogao otresti sjeæanja na naš prošlogodišnji planinarski izlet. Lako je mogao biti jedan od onih preplanulih gorštaka koje smo neprestano tražili da nas usmjere na pravi put, samo što je umjesto crvenkastoplave kose imao tamne kovrèe."Govorite engleski?" upitao sam tupo."Nešto maalèice", odgovorio je gospodin Georgescu. "Veæ dugo ga nisam raabio, ali veæ æe mi se vraatiti." Govorio je teèno i skladno, s izraženim glasom "r" koji je oblikovao vrškom jezika."Isprièavam se", rekao sam žurno. "Èuo sam da ste se specijalizirali za Vlada III. i silno bih volio s vama porazgovarati. Kao povjesnièar radim na sveuèilištu Oxford."Kimnuo je. "Drago mi je što se zanimate za to. Došli ste èak 'vamo samo da vidite grob?""Pa, nekako sam se nadao...""Ah, naadali ste se, naadali", rekao je gospodin Georgescu i raspalio me po ramenu. 'Ali malo æu vam morati prizemljiti nade, mladiæu moj." Srce mi se stegnulo - je li moguæe da i taj èovjek drži da Vlad ipak nije pokopan ovdje? Ipak, odluèio sam strpljivo i pomno slušati, a tek zatim pitati. Upitno me pogledao, a zatim se ponovno nasmiješio. "Doðite, povest æu vaas u raazgledavanje." Pomoænicima je dao još nekoliko kratkih uputa, kojima kao da ih je pozvao da prestanu raditi, jer su samo obrisali ruke od zemlje i spustili se pod obližnje stablo. Naslonivši lopatu na napola otkopani zid, pozvao me da poðem za njim. Ja sam, pak, vozaèu i laðaru pokazao da je sve u redu, te laðaru u dlan stavio novèiæ. On me pozdravio dodirnuvši rub šešira i nestao, a vozaè je sjeo i naslonio se na ruševan zid te izvadio pljosku."Odlièno. Prvo æemo obiæi vanjsku stranu." Gospodin Georgescu širokim je zamahom ruke pokazao oko nas. "Poznajete povijest ovog otoka? Pomalo? Ovdje je u èetrnaestom stoljeæu postojala crkva, a manastir je podignut nešto malèice poslije, u istom stoljeæu. Prva je crkva bila drvena, druga kaamena, no kaamena crkva potonula je 1453. u jezero. Nevjerojatno, zar ne? Drakula je Vlaaškom drugi put zavladao 1462. i imao je vlaastite zamisli. Rekao bih da mu se ovaj manastir svidio jer je otok taako laako braaniti - a on je uvijek tražio mjesta na kojima æe se moæi utvrditi pred turskim napadima. Ovo je svaakako bilo dobro mjesto, zar ne?"Složio sam se, istodobno se trudeæi da ne piljim u tog èovjeka. Engleski je govorio toliko neobièno, i još sve bolje, da je bilo teško koncentrirati se na njegove rijeèi, no ta posljednja izjava svakako384Elizabeth Kostovaje doprla do mene. Trebalo je samo malo pogledati uokolo i lako zamisliti kako veæ i šaèica monaha brani uporište od napadaèa. Velior Georgescu takoðer je zadovoljno gledao uokolo. "Stoga je Vlaad uredio utvrðenje u postojeæem samostanu. Opasao ga je ojaèanim zidinama, dodao zaatvor i sobu za muèenje. Kao i tunel za bijeg i most do kopna. Taj naš Vlaad bio je vrlo lukav svaat. Mosta, dakako, odavno nema, a ostalo nastojim iskopati. Na mjestu na kojem sada kopamo nalazio se zatvor. Veæ smo naišli na nekoliko kostura". Vedro se nasmiješio, tako da su mu zlatni zubi zablistali na suncu."To je, znaèi, bila Vladova crkva?" Pokazao sam prema dra-žesnome zdanju u blizini, s visokim kupolama i tamnim drveæem koje je šuštalo oko zidova."Ne, na žalost, nije", odgovorio je Georgescu. "Maanastir su Turci dijelom spalili 1462., kada je Vladov brat Radu,


osmanlijska marioneta, bio na vlaškome prijestolju. A neposredno nakon što su ovdje pokopali Vlada, užasna oluja otpuhala mu jg crkvu u jezero". Je li Vlad tu pokopan ili nije, htio sam pitati više od svega, ali sam ipak šutio. "Seljaci su zacijelo pomislili kako ga je sustigla zaslužena kazna za sve grijehe. Crkva je ponovno podignuta 1517. - gradnja je trajala tri godine, a ovdje vidite rezultat. Vanjski zidovi manastira su obnovljeni, stari tek tridesetak godina."U meðuvremenu smo došli do ruba crkve i on je potapšao stari zid, kao da tapša najdražeg konja. Dok smo tako stajali, iza ugla crkve iznenada se pojavio neki muškarac koji je krenuo prema nama - taj pogrbljeni starac bijele brade nosio je crni talar i crni povišeni šešir s dugaèkim preklopima koji su mu se spuštali do ramena. Hodao je oslanjajuæi se na štap, a talar mu je bio vezan uskim konopcem s kojeg je visio prsten s kljuèevima. Na lanèiæu koji je nosio oko vrata nalazio se profinjeni stari križ, od onakvih kakve sam viðao na crkvenim kupolama.Njegova me pojava toliko zapanjila da sam zamalo pao. Ne mogu ni opisati kako je djelovao na mene, osim što mogu reæi da sam se osjeæao kao da je Georgescu nekako uspješno zazvao duha. No moj je novi poznanik samo nastavio hodati, smiješeæi se monahu i klanjajuæi se nad njegovu kvrgavu ruku, na kojoj je blistao zlatni prsten koji je Georgescu tako poljubio. Èinilo se da i starac prema njemu osjeæa veliku naklonost, jer je na trenutak položio prste na arheologovo èelo i nasmiješio se, blijedo i umorno, s još manje zuba nego Georgescu. Tijekom upoznavanja uspio sam èuti svoje ime, te sam se monahu naklonio koliko sam mogao skladnije, iako se nikako nisam mogao prisiliti da poljubim prsten.POVJESNIÈARKA385"Ovo je opat", objasnio mije Georgescu. "Ostao je posljednji, a s njim sada žive još samo tri monaha. Ovdje je od mladosti i otok poznaje onako kako ga ja nikad neæu upoznati. Želi vam dobrodošlicu i daje blagoslov. Ako za njega imate pitanja, kaže da æe pokušati odgovoriti." Naklonio sam se u znak zahvalnosti, a starac je polagano krenuo dalje. Nekoliko minuta poslije vidio sam kako mirno sjedi na rubu ruševnog zida iza nas, poput vrane koja se odmara na poslijepodnevnom suncu."Ovdje žive cijele godine?" upitao sam Georgescua."Oh, da. Ovdje su i za najgorih zima." Moj je vodiè kimao. "Ako nas ne napustite prerano, èut æete i kako pjevaju misu." Odmah sam ga uvjerio da takvo što ni u kojem sluèaju ne bih htio propustiti. "Poðimo sada u crkvu." Obišli smo zdanje i došli do glavnih vrata, velikih krila od izrezbarenog drva. Tako sam ušao u svijet koji dotada nisam poznavao, nešto posve drugo u odnosu na naše anglikanske crkve.Unutra je bilo hladno, a prije nego što sam duboko u tami nešto ugledao, osjetio sam miris aromatiènog dima i osjetio vlažno strujanje zraka od kamenja, kao da pod i zidovi dišu. Kada su mi se oèi priviknule na polutamu, uspio sam tek nazreti mutan sjaj mjedi i plamena svijeæa. Danje svjetlo unutra se probijalo teško, kroz debela i tamno obojena stakla. U crkvi nije bilo ni klupa ni stolica, osim visokih drvenih sjedala uz jedan od zidova. U blizini ulaza nalazio se stalak s upaljenim svijeæama s kojih je curio rastopljeni vosak. Neke od njih nalazile su se na mjedenoj kruni na vrhu, a neke u posudi oko postolja. "Monasi ih pale svaki dan, a tu i tamo doðe i neki posjetitelj", objasnio mije Georgescu. "Svijeæe na vrhu namijenjene su živuæima, one dolje dušama preminulih. Gore dok se same ne ugase."Kad smo se našli na sredini crkve, pokazao je uvis, a ja sam pri vrhu kupole ugledao mraèno lice koje lebdi nad nama. "Poznajete naše bizantinske crkve?" upitao je Georgescu. "Krist je uvijek u sredini i gleda dolje. Ovaj razgranati svijeænjak" - velika kruna obješena s Kristovih prsa, koji je ispunjavao glavni prostor u crkvi, iako su svijeæe u njemu izgorjele - "takoðer je tipièan element naših crkava."Nastavili smo prema oltaru. Odjednom mi se uèinilo da sam ondje uljez, no monasima nije bilo ni traga, a Georgescu je nastavio hodati vedro i samouvjereno, kao da je u vlastitome domu. Oltar je bio ukrašen izvezenim tkaninama, a pred njim se nalazila hrpa istkanih vunenih sagova i prostiraèa s folklornim motivima koje bih, da nisam bio dobro upuæen u tematiku, bez problema proglasio turskima. Gornji dio oltara ukrašavalo je nekoliko raskošno386Elizabeth Kostovaoblikovanih predmeta, meðu njima i emajlirano raspelo te zlatno uokvirena ikona Djevice s Djetetom. Iza njega se dizao pravi zid svetaca tužna pogleda i još tužnijih anðela, dok su se meðu njima nalazila dvoja vrata od kovanog zlata, a u njihovoj pozadini i ljubièasti baršunasti zastori. Ti su prolazi vodili do nekog posve zakrivenog i zagonetnog mjesta.Sve sam to razabirao s poteškoæama, kroz polutamu, no sumorna ' ljepota cijelog prizora nekako me dirnula. Obratio sam se Geor-gescuu. "Je li se Vlad ovdje molio? Mislim, u onoj prvoj crkvi?""Oh, apsolutno. "Arheolog se tiho nasmijao. "Bio je to pobožan ubojica. Sagradio je brojne crkve i manastire, kako bi bio siguran da æe za njegovo spasenje moliti mnogo ljudi. Ovo mu je bilo jedno od najdražih mjesta i ovdje je bio vrlo blizak s monasima. Ne znam što su mislili o njegovim zlodjelima, no svakako im se sviðalo kako podupire manastir.


Osim toga, štitio ih je od Turaka. No blago koje ovdje vidite doneseno je iz drugih crkava - seljaci su u prošlom stoljeæu, kada je crkva zatvorena, pokrali sve što je imalo vrijedilo. Pogledajte... to sam vam htio pokazati." Èuènuo je ipridigao sagove ispred oltara. Toèno ispod ugledao sam dugaèki pravokutni kamen, gladak i neukrašen, no tako oèito mjesto koje oznaèuje grobnicu. Srce mije poèelo snažno udarati."Vladov grob?""Da, tako kaže legenda. Prije nekoliko godina ovdje sam kopao s nekolicinom kolega. Pronašli smo samo praznu rupu... i tek nekoliko životinjskih kostiju."Slušao sam suspregnuta daha. "Nije ga bilo unutra?""Ni sluèajno." Georgescuovi zubi zablistali su poput mjedi i zlata koji su nas okruživali. "Pisani tragovi govore da su ga pokopali ovdje, pred oltarom, te da je nova crkva podignuta na temeljima stare, tako da se njegov grob pri gradnji nije dirao. Možete zamisliti kako smo se razoèarali kad ga nismo pronašli."Razoèarali, pomislio sam. Meni je pomisao na praznu rupu pod tom ploèom prije bila izvor užasa i strave nego razoèaranosti."U svakom sluèaju, odluèili smo još malo njuškati, pa smo ovdje" - poveo me natrag, prema mjestu u blizini glavnog ulaza, te podigao jedan drugi sag - "ovdje smo tako pronašli drugu ploèu, identiènu prvoj." Zagledao sam se u kameni pravokutnik. Uistinu je i velièinom i oblikom odgovarao prvome i takoðer nije imao ni oznake ni ukrase. "Pa smo i to otkopali", objasnio je Georgescu, tapšajuæi ploèu."I pronašli...?"POVJESNIÈARKA387"Oh, jedan vrlo zgodan kostur." O tome me izvijestio s oèitim zadovoljstvom. "U lijesu u kojem se još oèuvao i dio pokrova - nevjerojatno, nakon pet stoljeæa. Pokrov je bio zagasito ljubièast sa zlatnim vezom, a kostur u dobrome stanju. I prelijepo odjeven, u ljubièastom brokatu s tamnocrvenim rukavima. Najdivnije je to što je na jednome rukavu bio našiven i maleni prsten. Sam je prsten prilièno obièan, no jedan od mojih kolega drži da je bio dio veæeg ukrasa koji je prikazivao simbol Zmajeva reda."Priznajem da mije srce do tog trenutka veæ nekoliko puta zastalo. "Simbol?""Da, zmaja dugaèkih pandži i zavijena repa. Pripadnici Reda nosili su taj znak negdje na sebi u svako doba, najèešæe kao broš ili kopèu na ogrtaèu. Nema sumnje da je naš prijatelj Vlad bio dio tog reda, onamo ga je po svoj prilici uveo otac, kada je dosegao punoljetnost. " Georgescu mi se nasmiješio. 'Ali nekako imam osjeæaj da ste to veæ znali, profesore."Razdirali su me suprotstavljeni osjeæaji žaljenja i olakšanja. "To je, znaèi, bio grob, a u legendama je pogrešno tek toèno mjesto.""Oh, ne bih baš rekao." Vratio je sag na ploèu. "Svi moji kolege ne bi se složili, ali èini mi se da dokazi uopæe ne podupiru takvu tezu. Naprotiv!"Iznenaðeno sam se zapiljio u sugovornika. 'Ali što je onda s tom kraljevskom odjeæom i malenim prstenom?"Georgescu je odmahnuo glavom. "Taj je momak vjerojatno takoðer bio pripadnik Reda - neki ugledni plemenitaš - i moguæe je da su ga odjenuli u Drakulinu sveèanu odjeæu. Moguæe je èak i da su potaknuli njegovu smrt kako bi u grobnicu mogli staviti neko tijelo... tko zna toèno kada... ""Kostur ste ponovno zakopali?" Morao sam pitati. Kamena ploèa nalazila se samo na koji centimetar od naših nogu."Ma neee... Prebacili smo ga u povijesni muzej u Bukureštu, ali ondje ga ne možete pogledati - pospremili su ga i pohranili zajedno s tom lijepom odjeæom. Kakva šteta." Nisam stekao dojam da mu je osobito žao, kao da je kostur bio zgodan, ali i nevažan, barem u usporedbi s pravim plijenom."Ne razumijem..." rekao sam, netremice zagledan u njega. "Uz tolike dokaze, zašto toèno smatrate da to nije bio Vlad Drakula?""Stvaarje vrlo jednostavna", uzvratio je Georgescu vedrim tonom i potapšao sag. "Ovaj je momak još imao glavu na ramenima. Drakuli su Turci odrubili glavu i odnijeli je u Istanbul kao trofej. U vezi s time slažu se baš svi izvori. Stoga sada u nekadašnjem388Elizabeth Kostovazatvoru otkopavam jedan drugi grob. Držim da su tijelo s mjesta na kojem je zakopano, ispred oltara, premjestili kako bi nadmudrili pljaèkaše, ili možda kako bi ga zaštitili od kasnijih turskih napada. Starije lupež negdje na otoku."Osjeæao sam se omamljeno od silnih pitanja koja sam mu htio postaviti, no on je ustao i protegnuo se. "Ne bismo li otišli na veèeru u onaj restoran? Gladan sam tako da bih pojeo i cijelu ovcu. No, ako želite, prvo možemo poslušati poèetak mise. Gdje ste odsjeli?"


Priznao sam da još nemam pojma, te da moram pronaæi smještaj i za svog vozaèa. "S vama bih htio porazgovarati još o mnogo, mnogo stvari", dodao sam."I ja s vama ", složio se. "Možemo razgovarati za veèerom."Vratili smo se do ostataka zatvora, jer sam morao razgovarati i s vozaèem. Pokazalo se da arheolog ispod crkve ima maleni èamac, te da nas može prebaciti na obalu. Ondje æemo nekako^ nagovoriti vlasnika restorana da nam u blizini pronaðe sobe. Georgescu je pospremio opremu i rekao pomoænicima da su slobodni, pa smo se tako vratili u crkvu i došli toèno na vrijeme: opat i trojica monaha, u identiènoj crnoj odjeæi, u povorci su ulazili u crkvu kroz vrata svetišta. Dvojica su monaha veæ bila u godinama, no jedan je još imao smeðu bradu i držao se uspravno. Polagano su u luku prišli oltaru. Povorku je predvodio opat, koji je u rukama nosio križ i žezlo. Preko pognutih ramena nosio je Ijubièasto-zlatni ogrtaè na kojem se odražavao sjaj svijeæa.Kod oltara su se poklonili i na trenutak se redom ispružili na trbuhu - toèno nad praznim grobom, uoèio sam. Još nekoliko trenutaka držao me užasan osjeæaj da se ne klanjaju oltaru nego Nabadaèevu grobu.Iznenada se odnekud zaèuo sablastan zvuk. Èinilo se da potjeèe iz same crkve, da se izvija iz zidova i kupole, nalik na maglicu. Sveæenici su poèeli pjevati. Opat je izišao kroz malena vrata iza oltara - trudio sam se ne kriviti vrat ne bih li nekako ugledao tajno svetište - i donio veliku knjigu pocakljenih korica, blagoslovio je križem iscrtanim u zraku. Položio ju je na oltar. Jedan od monaha dodao mu je kadionicu na dugaèkome lancu. Njome je zamahnuo nad knjigom, pokrivajuæi je aromatiènim mirisom. Posvuda oko nas, iznad, iza i ispod, kovitlala se disonantna sveta glazba, obilježena jednoliènim brujanjem i nepostojano visokim tonovima. Sav sam se naježio jer sam uvidio da sam se u tom trenutku našao bliže samome srcu Bizanta nego igdje u Istanbulu. Ta drevna glazba iPOVJESNIÈARKA389obred vjerojatno su se tek neznatno promijenili još od doba kada ih je izvodio car u Konstantinopolu."Služba traje dugo", prošaptao mije Georgescu. "Neæe im smetati ako iziðemo." Iz džepa je izvadio svijeæu, zapalio je na stijenju na stalku pokraj ulaza te je položio u pijesak na podu.U restoranu na obali, malom i neuglednom lokalu, s tekom smo jeli variva i salate koje nam je poslužila plaha djevojka u seoskoj nošnji. Prešli smo i na cijelo pile, a Georgescu je bez sustezanja ulijevao crno vino iz boce. Pokazalo se da se moj vozaè sprijateljio s ljudima u kuhinji, tako da smo bili posve sami u sobi s drvenim oblogama iz koje su se sve teže nazirali jezero i otok.Kada smo umirili prvi val gladi, upitao sam arheologa kako tako izvrsno govori engleski. Nasmijao se punih usta. "Na tome mogu zahvaliti maajci i ocu, poèivali u miru ", odgovorio je. "On je bio škotski arheolog, struènjak za srednji vijek, a ona škotska Ciganka. Od malih nogu rastao sam u Fort Williamu i s ocem radio sve do njegove smrti. Potom su neki njezini roðaci pozvali moju majku da s njima poðe u Rumunjsku, odakle su potekli. Ona se rodila i odrasla u jednom selu na zapadu Škotske, no nakon smrti mojega oca, htjela je samo otiæi odande. Znate, oèeva obitelj prema njoj baš nije bila pretjerano ljubazna... I tako me dovela ovamo, kada mije bilo tek petnaest godina. Otada živim ovdje. Kada smo došli, preuzeo sam njezino prezime. Da se malo bolje uklopim."Još nekoliko trenutaka bio sam bez rijeèi, a on se nasmiješio. "Prièa je neobièna, znam. Nego, da èujem vašu prièu..."Ukratko sam mu preprièao život i studij te kako sam naišao na onu neobiènu knjigu. Slušao me gotovo spojenih obrva, a kada sam završio, polagano je kimnuo. "Još jedna neobièna prièa, nema što."Izvadio sam knjigu iz torbe i dao mu je. Pomno ju je pregledao, dugo promatrajuæi sliku na sredini. "Da", rekao je zamišljeno. "Vrlo slièno mnogim prikazima koji se povezuju s Redom. Sliènog zmaja vidio sam na raznim komadima nakita - primjerice i na onom malom prstenu. Ali još nikada nisam vidio takvu knjigu. Ne znate, znaèi, odakle se stvorila?""Ni približno", priznao sam. "Nadam se da æe je jednom prouèiti neki struènjak, možda u Londonu.""Svakako je rijeè o iznimnoj knjizi." Georgescu miju je oprezno vratio. 'A sada kad ste vidjeli Snagov, koji vam je sljedeæi cilj? Ponovno Istanbul?""Ne." Zadrhtao sam, ali mu nisam htio otkriti razlog. "Moram se vratiti u Grèku, gdje æu zapravo takoðer biti na jednom iskopavanju.390Elizabeth KostovaBit æe to za dva tjedna. No nekako sam mislio da æu u meðuvremenu malo pogledati Targoviste, buduæi da je to bila Vladova glavna prijestolnica. Bili ste ondje?"'Ah, da, svakako." Georgescu je poèistio i posljednji komadiæ hrane s tanjura, poput izgladnjelog djeèaka. "Zanimljivo mjesto za svakoga tko je u potrazi za Drakulom. No najzanimljiviji je zapravo njegov dvorac.""Njegov dvorac? Doista ima dvorac? Mislim, još postoji?"


"Radi se o ruševini, ali i prilièno zgodnoj ruševini. Urušenoj utvrdi. Na nekoliko kilometara uzvodno rijekom Arges u odnosu na Targoviste. Onamo æete lako doæi cestom, te se pješice uspeti do samoga vrha. Drakula je uvijek bio najskloniji mjestima koja je lako branio od Turaka, a to je mjesto idealno. Znate što..." Nakon što je nekoliko trenutaka nešto tražio u džepovima, izvadio je malenu glinenu lulu i poèeo je puniti miomirisnim duhanom. Pružio sam mu svijeæu. "Hvala, mladiæu. Znate što... Idem s vama. Mogu se zadržati tek dan-dva, ali pomoæi æu vam da pronaðete utvrdu. Neusporedivo je lakše ako imate vodièa. Ondje nisam bio veæ tkozna koliko i volio bih ponovno vidjeti to mjesto."Najiskrenije sam mu zahvalio. Priznajem da sam veæ zazirao od moguænosti da se u samo srce Rumunjske zaputim bez prevoditelja. Dogovorili smo se da æemo krenuti sutradan, pod uvjetom da nas moj vozaè pristane prebaciti u Targoviste. Georgescu zna jedno selo u blizini Argesa u kojem možemo prenoæiti za par novèiæa. Nije baš najbliže selo do utvrde, ali u to selo više baš i ne voli zalaziti, jer su ga iz njega jednom zamalo otjerali. Oprostili smo se uz srdaène želje za laku noæ, a ja, prijatelju moj, sada moram malo odspavati do sljedeæe pustolovine, o kojoj æu te svakako izvijestiti.Najsrdaèniji pozdravi, Bartholomew46. glauaDragi prijatelju,moj vozaè doista nas je danas odvezao na sjever, u Targoviste. Nakon toga vratio se obitelji u Bukurešt, a mi smo se smjestili u nekom starom svratištu. Georgescu je izniman suputnik: putem me zabavljao poviješæu kraja kojim smo prolazili. Ima vrlo široko znanje, a zanima se i za mjesno graditeljstvo i botaniku, tako da sam danas nauèio neopisivo mnogo.Targoviste je prelijep gradiæ, i dalje srednjovjekovnog karaktera, a ima i barem jedno pošteno svratiste u kojem se putnik može umiti u èistoj vodi. Sada smo u samome srcu Vlaške, brdovitog kraja izmeðu planina i ravnica. Vlad Drakula vladao je Vlaškom nekoliko puta pedesetih i šezdesetih godina 15. stoljeæa. U Targo-vistu je bila prijestolnica, a danas poslije podne obišli smo prilièno konkretne ostatke njegove ovdašnje palaèe. Georgescu mije pritom pokazivao razlièite prostorije i objašnjavao najvjerojatniju namjenu. Drakula nije roðen ovdje, nego u Transilvaniji, u gradiæu koji se zove Sighisoara. Njega neæu stiæi obiæi, no Georgescu je ondje bio veæ nekoliko puta i rekao mije da se kuæa u kojoj je živio Drakulin otac - Vladovo rodno mjesto - oèuvala i do današnjih dana.Od svega iznimnoga što smo danas vidjeli dok smo tumarali drevnim ulicama i ruševinama, najviše me se dojmila Drakulina promatraènica, odnosno razmjerno lijepo restaurirana kula obnovljena u 19. stoljeæu. Kao svaki dobar arheolog, Georgescu na spomen restauriranja prezirno nabire taj svoj škotsko-rumunjski nos, objašnjavajuæi kako u ovom sluèaju nazubljena kruništa posve ne odgovaraju izvornome izgledu; ali što èovjek uopæe može oèekivati, upitao me zajedljivo, kada se povjesnièari poènu služiti maštom. Bila obnovljena verzija vjerna ili ne, naježio sam se od onoga što mi je Georgescu isprièao o toj kuli. Vlad Drakula ondje je imao ne samo promatraènicu za sluèaj èestih turskih napada nego je s392Elizabeth Kostovatog mjesta lijepo mogao promatrati nabijanja na kolac koja su se obavljala u dvorištu.Veèerali smo u malenoj gostionici u središtu gradiæa. Odande su se vidjele vanjske zidine urušene palaèe, a dok smo jeli kruh i varivo, Georgescu mije isprièao kako je upravo Targoviste najprikladnije ishodište za put do Drakuline planinske utvrde. "Kad je drugi put osvojio vlaško prijestolje, a to je bilo 1456. godine," objasnio je, "odluèio je podiæi dvorac iznad Argesa u koji bi se mogao povuæi pred napadima u ravnici. Planine izmeðu Targovista i Transilvanije - te sama transilvanijska divljina - oduvijek su služili kao utoèište Vlaha."Otrgnuo je komad kruha i njime pokupio ostatak variva, pritom se smiješeæi. "Drakula je znao da se ondje, nad rijekom, veæ nalaze dvije napola uništene utvrde, nastale možda i prije jedanaestog stoljeæa. Odluèio je jednu od njih obnoviti. Rijeè je o drevnome dvorcu Arges. Za to mu je trebala jeftina radna snaga - ne svodi li se sve uvijek na isto? I tako je na uobièajeno ljubazan i dobronamjeran naèin pozvao sve svoje boljare - svoje zemljoposjednike, znate, na malenu proslavu Uskrsa. Stigli su u najsveèanijoj odjeæi i našli se u tom velikom dvorištu, ovdje, u Tdrgovistu. Poèastio ih je obiljem jela i piæa. Zatim je pobio one koje je smatrao najneugodnijima, a ostale - zajedno sa ženama i djecom - pod prisilom i u koloni odveo pedeset kilometara u planine, da obnove Arges."Georgescu je nešto tražio po stolu, komad kruha, kako se èinilo. "Stvar zapravo ipak nije toliko jednostavna - rumunjska povijest uvijek je zamršena. Drakulina starijeg brata, Mirceu, njihovi su politièki protivnici još davno ubili u Tdrgovistu. Došavši na vlast, Drakula je dao iskopati bratov lijes i tako je utvrdio da su jadnika živog zakopali. I upravo je onda poslao te pozivnice za Uskrs, osve-tivši brata i ujedno dobivši jeftinu radnu snagu za gradnju dvorca u planini. U blizini izvorne utvrde dao je urediti peæi za opeku. Svi koji su preživjeli put, morali su raditi dan i noæ,


nositi opeke i podizati zidove i kule. Prema starim narodnim pjesmama iz ovoga kraja, fina boljarska odjeæa s njih je visjela u dronjcima." Georgescu je kupio posljednje komadiæe hrane. "Veæ sam primijetio da je Drakula u podjednakoj mjeri bio i opak i praktièan."I tako æemo sutra, prijatelju moj, krenuti stopama tih nesretnih plemiæa, ali kolima, iæi planinskim putem koji su oni prešli pješice, u mukama.Nevjerojatno mi je gledati seljake kako hodaju u narodnim nošnjama i tako se kreæu meðu stanovnicima grada u suvremenoj odjeæi. Muškarci nose bijele košulje i tamne prsluke, te divovske kožne papuèe koje su im do koljena povezane kožnim trakama, takoPOVJESNIÈARKA393da bi svakome izgledali kao oživljeni rimski pastiri. Zene, koje su uglavnom tamne poput muškaraca i poèesto vrlo lijepe, nose široke i debele suknje, te bluze s prslukom uèvršæenim za sve. Njihova je odjeæa raskošno izvezena. Cini se da je rijeè o živahnome narodu: uz cjenkanje na tržnici, koju sam posjetio juèer ujutro, èim sam stigao ovamo, neprestano se èuju smijeh i povici.Tek sada nemam moguænosti da ti ovo pošaljem, pa æu pismo spremiti na sigurno, u torbu.Srdaèan pozdrav, BartholomewDragi moj prijatelju,na moje veliko oduševljenje, uspjeli smo doæi do sela na Argesu. Cijeli dan putovali smo mitski strmim planinama, na kolima seljaka kojem sam u dlan utisnuo podosta srebrnjaka. Zbog toga me danas boli svaka kost u tijelu, ali sam ipak ushiæen. Menije ovo selo pravo èudo, kao iz bajke braæe Grimm, ne iz stvarnoga života, i silno bih htio da ga vidiš makar i na jedan sat, da osjetiš kako je svjetlosnim godinama udaljeno od svijeta zapadne Europe. Kuæice, od kojih su neke trošne i siromašne, ali u veæini njih ipak vlada vedra atmosfera, imaju produljene strehe i velike dimnjake, a na njima divovska gnijezda roda koje ovdje provode ljeto.Danas poslije podne s Georgescuom sam obišao cijelo selo i utvrdio da trg u središtu služi kao okupljalište, da se ondje nalazi bunar za stanovništvo i veliko korito za stoku, koju ljudi dvaput na dan vode kroz selo. Pod prastarim stablom nalazi se gostionica, buèni lokal u kojem sam mjesnim ljubiteljima morao plaæati rundu za rundom bezbožne vatrene vode - sjeti se toga dok u Zlatnome vuku sjediš sa svojom plahom kriglom piva! Meðu njima su možda dvojica s kojima mogu èak i nešto malo komunicirati.Osim toga, dio tih ljudi sjeæa se Georgescua iz doba kada je posljednji put posjetio selo, prije šest godina, pa su ga pozdravili snažnim pljeskanjem po leðima, iako mi se èini da ga ostali izbjegavaju. Georgescu kaže da put do utvrde i natrag traje jedan dan. Još nitko ne pokazuje volju da nas onamo odveze. Svi spominju vukove, medvjede i, dakako, vampire - pricolici, kako ih ovdje zovu. Veæ sam pokupio nekoliko rijeèi na rumunjskome, dok mi francuski, talijanski i latinski neizmjerno pomažu kada pokušavam nešto odgonetnuti. Dok smo veèeras razgovarali s nekolicinom sjedokosih ljubitelja èašice, veæina seljana pojavila se u blizini. Svi su, i to ne odviše diskretno, piljili u nas - domaæice, poljodjelci,394Elizabeth Kostovahrpe bosonoge djece, mlade djevojke, uglavnom tamnooke ljepotice. U jednom su me trenutku seljaci koji su se pretvarali da su došli po vodu, da metu stube ili da o neèem važnom razgovaraju s vlasnikom gostionice, toliko okružili da sam se morao naglas nasmijati, zbog èega su se svi zapiljili u mene.Više pojedinosti sutra. Kako bi mi dobro došao pošten razgovor s tobom i to na mojem - našem - jeziku!Tvoj odani prijatelj RossiDragi moj prijatelju,ispunjen osjeæajem strahopoštovanja, moram te izvijestiti da smo bili u Vladovoj utvrdi i da smo se vratili. Sada mije jasno zašto sam je htio pogledati. Zahvaljujuæi tome barem mi je malo stvarniji, u zemaljskome životu, taj zastrašujuæi lik koji tražim u srm~ti - ili æu ga uskoro tražiti, nekako, negdje, ako mi ti zemljovidi budu i od najmanje pomoæi. Pokušat æu ti opisati naš izlet, jer bih volio da možeš zamisliti taj prizor i jer sve to želim nekako zabilježiti.Krenuli smo nekako u vrijeme svitanja, kolima jednog mladog seljaka, koji je, èini mi se, dosta imuæan za ovdašnje prilike i sin je jednog od veterana iz gostionice. Po svemu sudeæi, otac mu je naložio da nas poveze i to mu se baš nije pretjerano svidjelo. Kada smo se smjestili, pri prvom jutarnjem svjetlu koje je obasjalo trg, nekoliko je puta pokazao prema planinama, odmahujuæi glavom i govoreæi: "Poenari? Poenari?" Na kraju se nekako pomirio sa zadaæom, pa je pokrenuo konje, dva velika smeða stvorenja za tu priliku povuèena s polja.Sam je muškarac izgledao gotovo zastrašujuæe, onako visok i silno širokih ramena pod bluzom i vunenim prslukom. S onim svojim šeširom, nadvisivao nas je za dobre dvije glave. Stoga mije ta plahost koju je pokazivao u vezi s usponom


na planinu izgledala pomalo komièno, iako nema sumnje da se ne treba podsmjehivati strahovima tih seljaka, pogotovo nakon onoga što sam vidio u Istanbulu (a o èemu æu ti, kao što sam veæ rekao, prièati uživo). Georgescu je tijekom vožnje u dubinu šume pokušao s njim razgovarati, no jadnik je samo sjedio i držao uzde, obuzet nijemim malodušjem (tako mi se barem èinilo), poput zatvorenika kojeg vode na smaknuæe. S vremena na vrijeme ruku je kriomice uvlaèio pod košulju, kao da ondje nosi hamajliju - to sam zakljuèio na temelju kožne uzice koju je nosio oko vrata, te sam se morao odupirali želji da ga zamolim da mije pokaže. Sažalio sam se nadPOVJESNIÈARKA395njim zbog straha kojem smo ga izložili, unatoè svemu što èovjeku nalaže njegova kultura, te sam odluèio nakon povratka još mu malo uveæati nagradu za trud.Namjera nam je bila gore prenoæiti, ostaviti dovoljno vremena da sve dobro prouèimo i da pokušamo razgovarati sa seljacima na koje æemo možda naiæi, a koji žive u blizini tog mjesta. Upravo zbog toga vozaèev nas je otac opskrbio prostirkama i pokrivaèima, dok smo od njegove majke dobili zalihu kruha, sira i jabuka, u zavežljaju koji se nalazio u stražnjem dijelu kola. Kada smo ušli u šumu, osjetio sam izrazito neznanstvenièko uzbuðenje. Sjetio sam se junaka Brama Stokera koji je krenuo u transilvanijske šume - barem u njihovu književnu inaèicu - koèijom i veæ zamalo požalio što nismo krenuli naveèer, pa da i ja u šumi ugledam zagonetne vatre i èujem zavijanje vukova. Šteta je, razmišljao sam, što Georgescu nije proèitao tu knjigu te sam èvrsto odluèio pokušati mu je poslati iz Engleske, ako se ikad vratim u tako prozaiènu zemlju. Otrežnjenje mije donijelo podsjeæanje na onaj susret u Istanbulu.Polagano smo prolazili šumom, jer je put bio pun koloteèina i rupa i jer smo se gotovo odmah poèeli uspinjati. Ovdje su šume vrlo guste, u unutrašnjosti polumraène èak i za podnevne žege, sablasno svježe, poput unutrašnjosti crkve. Èovjeka sa svih strana okružuju bezbrojna stabla i nestalni muk. S puta se kilometrima i kilometrima ne vidi ništa, osim beskonaènih debala i niskog raslinja, guste mješavine smreke i raznih bjelogoriènih stabala tvrdog drva. Mnogobrojna su stabla fantastièno visoka i njihovi vrhovi posve zakrivaju nebo. Kao da prolaziš izmeðu stupova divovske katedrale, ali tamne i mraène katedrale, katedrale koju opsjedaju duhovi i u kojoj èovjek oèekuje da æe u svakoj niši ugledati Crnu Madonu ili svece muèenike. Uoèio sam jedanaest-dvanaest vrsta stabala, meðu njima divovske kestene i vrstu hrasta kakvu još nisam vidio.U jednom se trenutku teren izravnao i tako smo se našli u pravoj dvorani od srebrnastih debala, šumarku bukava na kakve èovjek i dalje - iako rijetko - nailazi na veæini pošumljenih engleskih imanja. To si veæ, siguran sam, viðao. To je mjesto moglo poslužiti i za vjenèanje samog Robina Hooda, s tim kolosalnim deblima koja pridržavaju krov od milijuna siæušnih zelenih listova, dok prošlogodišnje lišæe, onako žutosmeðe, leži pod nama poput saga. Èinilo mi se da muškarac koji nas vozi ne primjeæuje baš ništa od te ljepote - kad cijeli život živiš meðu takvim prizorima, moguæe je da u njima i ne vidiš ljepotu nego tek svijet - te je sjedio pognut i obavijen jednako prijekornom tišinom. Georgescu se bio zadubio u bilješke koje su se odnosile na radove u Snagovu, pa tako nisam396Elizabeth Koslovaimao s kime podijeliti dojmove o ljepoti koju sam uoèavao posvuda uokolo.Nakon gotovo poludnevne vožnje našli smo se na otvorenome, na èistini zelenoj i zlaæanoj pod sunèanim svjetlom. Bili smo podosta visoko, uvidio sam odmah, u odnosu na selo. S tog mjesta pružao se lijep pogled preko gustih krošanja na strmini toliko zakošenoj da bi zakoraèiti s ruba ot\>orenog polja znaèilo teško pasti. Suma se odande spuštala u kanjon i tada sam prvi put ugledao rijeku Arges, srebrnu žilu daleko pod nama. Sa suprotne obale dizali su se nepregledni šumoviti obronci, strmine koje su se doimale neprohodnima. Carstvo orlova, a ne ljudi, razmišljao sam, sa strahopoštovanjem pomišljajuæi na nebrojene sukobe koje su ovdje vodili Osmanlije i kršæani. Èinjenica da je neko carstvo, koliko god bilo smjelo, pokušavalo prodrijeti u takav kraj èinila mi se vrhunskom nepromišljenošæu. Sada mije bilo jasnije zašto je Vlad Drakula taj kraj odabrao za svoje uporište: ovdje mu gotovo i nije trebala utvrda.Naš je vodiè skoèio s kola na tlo i izvadio nam objed. Jeli smo u travi, pod rijetkim hrastovima i johama. Potom se ispružio pod jednim stablom i pokrio lice šeširom, dok se Georgescu ispružio pod drugim stablom, kao da je to najnormalnija stvarna svijetu. Tako su spavali cijeli sat, dok sam ja besciljno tumarao livadom. Posvuda je vladala èudesna tišina, a èulo se tek zavijanje vjetra u beskonaènim šumama. Nad cijeli krajobraz nadvijalo se blistavoplavo nebo. Kada sam došao na suprotnu stranu livade, prilièno daleko dolje ugledao sam sliènu èistinu, na kojoj sam ugledao pastira u bijeloj odjeæi i širokom smeækastom šeširu. Stado - po svoj prilici ovce - oko njega se kretalo polagano, lebdeæi poput oblaka, a menije palo na pamet da je tako mogao stajati, toèno u tom položaju, naslonjen na štap, još od Trajanovih dana. Osjetio sam kako me obuzima neopisiv mir. Mraèna i stravièna priroda posla kojim smo došli ovamo pomalo mije isparila iz misli i tako mi se uèinilo da bih na toj miomirisnoj livadi mogao ostati još dan-dva, baš kao onaj pastir.


Poslije podne nastavili smo napredovati sve strmijim i strmijim putevima i na kraju došli do sela koje je, prema Georgescuovim rijeèima, bilo najbliže utvrdi. Ondje smo još malo sjedili u mjesnoj gostionici, pili tu rakiju koja ulijeva nevjerojatnu snagu, a koju nazivaju palinca Vodiè nam je jasno dao do znanja da namjerava ostati s konjima dok mi pješice obiðemo utvrdu. Ni pod kojim uvjetima ne namjerava iæi gore, a kamoli s nama prenoæiti meðu ruševinama. Kada smo poèeli navaljivati, samo je zarežao: "Pentru nimica in lime", te položio ruku na kožnu uzicu oko vrata. Georgescu mije rekao da to znaèi 'Apsolutno ne." Èovjek je u vezi s time bio tolikoPOVJESNIÈARKA397tvrdoglav i uporan da se Georgescu naposljetku nasmijao i rekao da pješaèenje neæe biti prenaporno, te da posljednju dionicu ionako ne možemo prijeæi kolima, nego jedino pješice. Malo sam se iznenadio što Georgescu želi spavati na otvorenome, umjesto da se vratimo u selo, a, iskreno govoreæi, ni ja se baš nisam radovao što æu ondje noæiti, iako to nisam spomenuo.Na kraju smo èovjeka ostavili s rakijom, a konje s vodom, te krenuli na put sa zavežljajima s hranom i pokrivalima na leðima. Dok smo prolazili glavnom cestom, ponovno sam se sjetio prièe0 boljarima iz Targovista, koji su se muèno uspinjali do izvorne ruševne utvrde, a zatim i onoga što sam vidio - ili mi se uèinilo da sam vidio - u Turskoj, te sam iznova osjetio nelagodu.Cesta se uskoro suzila i pretvorila u uzak kolni put, a potom i u pješaèku stazu koja vijuga kroz šumu, penje se sve više i više. Strmi uspon doèekao nas je tek na posljednjoj dionici, a i nju smo prešli bez veæih poteškoæa. Tako smo se iznenada našli na vjetrovitome grebenu, kamenome hrptu koji je iznikao iz šume. Na samome vrhu grebena, na izboèini višoj od ostalih uzvisina, nalazile su se dvije urušene kule i ostaci zidina, posljednji tragovi Drakulina dvorca. Od fantastiènog prizora èovjeku je morao zastati dah: rijeka Arges jedva se nazirala, nalik na tanku svjetlucavu prugu u kanjonu pod nama, dok su se uz nju tu i tamo vidjela raštrkana sela. Daleko na jugu ugledao sam nisko brežje, poèetak, kako je rekao Georgescu, vlaških visoravni, a na sjeveru planine, èije je više vrhove pokrivao snijeg. Došli smo do orlova staništa.Georgescu me poveo preko otpalog kamenja pa smo se našli usred ruševine. Utvrda je bila malena, to mije odmah postalo jasno,1 veæ dugo izložena zubu vremena. U njoj su dom pronašli poljsko cvijeæe svih moguæih vrsta, lišajevi, mahovina, gljive, te nisko, vjetrom šibano drveæe. Dvije dijelom oèuvane kule nalikovale su na košèate obrise na nebeskoj pozadini. Georgescu mije objasnio da je utvrda u izvornome obliku imala pet kula iz kojih su Drakulini ljudi pazili na nailazak turskih napadaèa. U dvorištu u kojem smo stajali nekoæ se nalazilo duboko okno, za sluèaj opsada i - prema legendi - tajni prolaz koji je vodio do jedne špilje duboko dolje, uz Arges. Tim je prolazom Drakula pobjegao Turcima 1462., nakon što je utvrdu s prekidima koristio približno pet godina. Više se, po svemu sudeæi, nije vraæao ovamo. Georgescu je smatrao da je na jednome kraju dvorišta otkrio kapelu i ondje je provirio pod ruševni svod. U kule su ulijetale ptice i zmije, sitne životinje šuškale su bježeæi pred nama, a ja sam imao dojam da æe priroda ubrzo posve preuzeti citadelu.398Elizabeth KostovaU vrijeme završetka arheološkog predavanja, sunce je veæ bilo nadomak gorju na zapadu, a sjene stijenja, drveæa i kula posvuda su se produljile. "Mogli bismo se vratiti do najbližeg sela " rekao je Georgescu zamišljeno. 'Ali u tom sluèaju morat æemo ponovno pješaèiti ovamo budemo li htjeli sve još jednom i bolje pogledati ujutro. Ja sam i dalje za to da prenoæimo ovdje. Slažete se?"Meni se tada veæ èinilo da mi to nikako ne bi bilo drago, no Georgescu se doimao toliko smireno i praktièno, držao se toliko znanstvenièki, ozareno me gledao s notesom u ruci, da nisam imao srca razoèarati ga. Poèeo je skupljati komade drva. Ja sam mu pomogao i uskoro je na kamenju u drevnome dvorištu utvrde, kamenju s kojeg smo pomno uklonili mahovinu, pucketala vatra. Èinilo se da Georgescu silno uživa u vatri: zviždao je, dodavao i popravljao položaj drva, postavljao primitivni stalak za maleni lonac koji je izvukao iz naprtnjaèe. Veæ malo kasnije kuhao je varivo i rezao kruh, smiješio se plamenu. Ja sam se tako podsjetio da, naposljetku, u sebi ima podjednako i ciganske i škotske krvi.Sunce je zašlo prije nego što smo dovršili veèeru, a* kada se izgubilo iza planina, ruševine su se odjednom našle u tami, kule se stale jasno ocrtavati na pozadini savršeno skladnog sutona. Nešto je - sove? šišmiši? - neprestano ulijetalo i izlijetalo kroz otvore nekadašnjih prozora, s kojih su davno letjele strijele prema turskoj vojsci. Uzeo sam prostirku i privukao je vatri koliko je god bilo moguæe. Georgescu je veæ posluživao èudesno ukusnu veèeru i dok smo jeli, ponovno smo se vratili na povijest utvrde. "Jedna od najtužnijih prièa povezanih s legendom o Drakuli potjeèe upravo odavde. Æuli ste za Drakulinu prvu ženu?"Odmahnuo sam glavom.


"Ovdašnji seljaci o njoj preprièavaju prièu koja je vjerojatno i toèna. Znamo da su ujesen 1462. Drakulu iz ove utvrde protjerali Turci i da se ovamo nije vraæao kada je 1476., neposredno prije nego što su ga ubili, ponovno vladao Vlaškom. Pjesme iz ovih planinskih sela govore da su se Turci, došavši do one litice na suprotnoj strani", rukom je pokazao prema mraènom šumskom baršunu, "ulogorili kod stare utvrde Poenari, te su pokušali srušiti Drakulinu utvrdu pucanjem iz topova preko rijeke. Naum nije uspio pa je njihov zapovjednik sutradan ujutro naredio veliki napad na dvorac."Georgescu je naèas zašutio i štapom potaknuo vatru. Blistavije svjetlo zatreperilo je na njegovu tamnome licu i zlatnim zubima, dok su tamne kovrèe poèele podsjeæati na rogove. "Tijekom noæi jedan je rob iz turskoga logora, inaèe Drakulin roðak potajno odapeo strijelu u jedan otvor u kuli, znajuæi da su ondje Drakuline privatne odaje. Za strijelu je bila vezana poruka u kojoj je stajalo da Drakula sPOVJESNIÈARKA399obitelji treba pobjeæi iz dvorca prije nego što ih zarobe. Rob je vidio kako Drakulina supruga èita poruku uz svjetlo svijeæe. Seljaci u tim drevnim pjesmama govore kako je mužu rekla da æe prije dopustiti daje pojedu ribeuArgesu nego pasti u tursko ropstvo. Turci, znate, baš nisu bili osobito ljubazni prema zatvorenicima." Georgescu se vragolasto nasmiješio preko zdjelice s jelom. "Potom je potrèala stubama kule - vjerojatno one - i bacila se s vrha. Drakula je, dakako, pobjegao tajnim prolazom." Ozbiljno je kimnuo. "Ovaj dioArgesa i danas se naziva Riul Doamnei, dakle, Princezina rijeka."Možeš zamisliti kako sam se sledio - prije samo nekoliko sati promatrao sam tu strminu. Rijeka je gotovo nezamislivo daleko. "Je li Drakula s tom ženom imao djecu?""Oh, jest", Georgescu mi u zdjelicu stavi još malo variva. "Njihov je sin bio Mihnea Pokvareni, koji je Vlaškom vladao poèetkom šesnaestog stoljeæa. Još jedan u nizu dragih likova. Njega su naslijedili raznorazni Mihnee i Mircee, a svi odreda bili su krajnje neugodni. A Drakula se ponovno oženio. Tom prilikom odabrao je Maðaricu, roðakinju Matijaša Korvina, maðarskoga kralja. Njih dvoje imali su još hrpu malih Drakula.""Potomci još žive negdje u Vlaškoj ili Transilvaniji?""Ne bih rekao. Inaèe bih veæ došao do njih." Otrgnuo je komad kruha i dodao mi. "Ta je druga loza imala zemlju u podruèju koje se zove Szekler i svi su se pomiješali s Maðarima. Posljednji pripadnici loze brakom su ušli u plemenitašku obitelj Getzi i tako nestali."Sve sam to zapisivao, izmeðu zalogaja, iako mi se èinilo da me te informacije ipak ne mogu dovesti ni do kakvog groba. Tako sam došao i do posljednjeg pitanja, koje mi se baš i nije postavljalo u toj nepreglednoj i sve dubljoj tami."Nije li moguæe da su Drakulu pokopali ovdje ili da su mu tijelo ovamo prebacili iz Snagova, radi sigurnosti?"Georgescu se tiho nasmijao. "I dalje se nadate, ha? Ne, stari je Drakula negdje u Snagovu, pazite što vam govorim. Dakako, ona kapela tamo imala je kriptu - ondje je niže podruèje do kojeg vodi nekoliko stuba. Kopao sam jednom davno, kada sam prvi put došao ovamo." Srdaèno mi se nasmiješio. "Seljani sa mnom nisu razgovarali tjednima. Ali grob je bio prazan. Nije bilo èak ni kostiju."Ubrzo zatim poèeo je nezaustavljivo zijevati. Stvari smo prinijeli vatri, umotali se u prostirke i pokrivaèe, te ostali ležati u tišini. Noæ je bila vrlo hladna i bilo mije drago što sam na sebi imao najtopliju odjeæu. Još neko vrijeme gledao sam zvijezde - izgledale su kao400Elizabeth Kostovada su tako èudesno blizu onom mraènom ponoru - i slušao kako Georgescu hrèe.Vjerojatno sam napokon ipak zaspao, jer kad sam se probudio, vatra se veæ polagano gasila, a vrh planine zastirao je pramen oblaka. Zadrhtao sam i veæ sam se spremao ustati i dodati drva na vatru, kada mi se krv sledila od neèega što je šušnulo u blizini. Nismo bili sami unutar tih ruševina, a to nešto što je u tami bilo s nama bilo je vrlo blizu. Polagano sam ustao, veæ misleæi kako æu, bude li potrebno, probuditi Georgescua, pitajuæi se nosi li u svojoj ciganskoj torbi, uz pribor za kuhanje i kakvo oružje. Obavila nas je potpuna tišina, no nakon nekoliko trenutaka više nisam mogao izdržati tu silnu napetost. Jednu granu sa skupljene hrpe gurnuo sam u vatru, a kada se zapalila, dobio sam baklju koju sam oprezno pridigao.Iznenada sam u obraslome prostoru kapele zahvaljujuæi tom svjetlu ugledao sjaj crvenih oèiju. Lagao bih, prijatelju moj, kada bih rekao da se nisam naježio od glave do pete. Oèi su nq se malko približile, a ja nisam znao odrediti koliko su blizu tlu. Promatrale su me još nekoliko beskrajnih minuta, a meni se, posve iracionalno, uèinilo da se u njima odražava svojevrstan dojam prepoznavanja, da znaju tko sam i da me mjerkaju. Potom sam, uz šuškanje u raslinju, napola ugledao veliku zvijer. Pogledala je na jednu, pa na drugu stranu i polagano se udaljila u tamu. Bio je to užasno velik vuk. Pri slabašnome svjetlu vidio sam èupavo krzno i veliku glavu, no tek na trenutak, jer je odmah izišao


iz ruševina i nestao.Ponovno sam legao, ne želeæi buditi Georgescua, jer mi se èinilo da je opasnost sada prošla, ali nisam mogao zaspati. Pred sobom sam - barem u mislima - bez prestanka vidio te prodorne, lukave oèi. Vjerojatno bih nakon nekog vremena i zadrijemao, no dok sam tako ležao, u daljini sam zaèuo slabašan zvuk koji je do nas dopirao iz šumske tame. Poèeo sam se osjeæati toliko nelagodno da više nisam mogao ostati pod pokrivaèem. Ponovno sam ustao i otišao na suprotnu stranu obraslog zida, da pogledam preko zida. Najveæa strmina, kao što sam veæ naveo, spuštala se doArgesa, no meni slijeva jedan se dio šume spuštao pod blažim kutem i upravo sam ondje zaèuo žamor mnogobrojnih glasova i ugledao sjaj koji je podsjeæao na logorske vatre. Upitao sam se logoruju li u tim šumama Cigani. Morat æu ujutro pitati Georgescua. Ta pomisao kao da ga je nekako dozvala i moj novi prijatelj odjednom se pojavio pokraj mene, taj tamni lik koji je od pospanosti vukao noge."Nešto nije u redu?" Pogledao je preko zida.Rukom sam pokazao prema svjetlu. "Je li to ciganski logor?"POVJESNIÈARKA401Odmah se nasmijao. "Ma, neee. Nikada ne bi bio tako daleko od civilizacije." Nakon toga je zijevnuo, no oèi su mu pod sjajem naše vatre na izdisaju bile blistave i budne. "Ipak, èudno je... Idemo pogledati."Taj mi se prijedlog nije ni najmanje svidio, no veæ nakon nekoliko minuta bili smo u èizmama i tiho se spuštali stazom u smjeru zvuka. Postajao je sve glasniji, to dizanje i spuštanje tonova, u sablasnome ritmu - nisu vukovi, pomislio sam, nego ljudski glasovi. Nastojao sam ne gaziti po granama. U jednom trenutku vidio sam kako je Georgescu uvukao ruku u jaknu - doista ima pištolj, pomislio sam zadovoljno. Ubrzo smo kroz drveæe ugledali vatre. Rukom mi je pokazao da se sagnem, a potom i da èuènem do njega meðu niskim raslinjem.Došli smo do èistine, a na njoj se, posve nevjerojatno, nalazilo mnoštvo muškaraca. Stajali su u dva kruga oko velike vatre i pjevali. Jedan meðu njima, kako se èinilo njihov voða, stajao je u blizini vatre, a kad god je napjev dosegnuo crescendo, svatko od njih podigao je ispruženu ruku u znak pozdrava, drugu ruku stavljajuæi na susjedovo rame. Lica, koja su pri svjetlu plamena bila neobièno naranèasta, imala su ukoèen i ozbiljan izraz, dok su im oèi sjale. Na sebi su imali svojevrsnu odoru, tamne jakne preko zelenih košulja i crnih kravata. "Sto je to?" upitao sam tiho Georgescua. "Sto govore?""Sve za Domovinu!"prosiktao mi je u uho. "Tiho jer se inaèe možemo pozdraviti sa životom. Cini mi se da je to Legija arkanðela Mihaela.""Sto je to?" Pokušavao sam samo pomicati usne. Bilo bi teško uopæe zamisliti nešto manje anðeosko od tih okamenjenih lica i ukoèeno ispruženih ruku. Georgescu me pozvao da se povuèemo i tako smo se vratili dublje u šumu. No prije nego što smo se okrenuli, uoèio sam neko kretanje na suprotnoj strani èistine i tako zaprepašteno ugledao visokog muškarca u plastu, tamne kose i žuækastog lica koji se naèas ukazao pod svjetlom vatre. Stajao je izvan kruga ljudi u odorama, radosna izraza lica. Štoviše, uèinilo mi se da se smije. Nakon nekoliko trenutaka, više ga nisam vidio i uèinilo mi se da je nestao meðu drveæem, a Georgescu me tada povukao uzbrdo.Kada smo se našli na sigurnome, meðu ruševinama - što je najneobiènije, ondje mi se sada doista èinilo da smo sigurni - Georgescu je sjeo uz vatru i zapalio lulu, kao da mu je potrebno takvo olakšanje. "Bože sveti... Èovjeèe... " rekao je. "Ondje smo mogli zaglaviti."402Elizabeth Kos tova"Tko su ti ljudi?"Georgescu je bacio šibicu u plamen. "Zloèinci", odgovorio je jednostavno. "Zovu se i Željezna garda. Haraju selima u ovome dijelu zemlje, odvode mladiæe i obraæaju ih na svoju vjeru: mržnju. Osobito mrze Zidove i žele svijet osloboditi njihova postojanja." Energièno je uvlaèio dim. "A mi Cigani znamo: gdje se ubijaju Zidovi, uvijek umiru i Cigani. Kao i mnogi drugi."Opisao sam mu onaj neobièan lik koji sam vidio izvan kruga."Oh, svakako", promumljao je Georgescu. "Privlaèe raznorazne èudne štovatelje. Ubrzo æe im se pridružiti svi planinski pastiri."Trebalo nam je još vremena da ponovno utonemo u san, no Georgescu me uvjerio da pripadnici Legije po svoj prilici neæe iæi nikamo nakon što otpoènu obred. Uspio sam samo nemirno drijemati, pa sam s olakšanjem uvidio da je u tom orlovskom gnijezdu svanulo vrlo rano. Bilo je mirno i tiho, još podosta maglovito, a u krošnjama okolnog drveæa nije bilo vjetra. Èim mi se uèinilo da ima dovoljno svjetla, oprezno sam prišao trošnim godovima kapele i pogledao vuèji trag. Jasno se vidio uz bliži zid kapele: veliki i teški otisci u zemlji. Najneobiènije je bilo to što je postojao samo jedan trag, koji se udaljavao od kapele, toèno od utonutog dijela kripte: nigdje nije bilo znakova koji bi pokazivali kako je


vuk uopæe dospio onamo - ili možda jednostavno nisam bio u stanju dobro oèitati tragove u gustišu iza kapele. O tome sam razmišljao još dugo nakon doruèka, nakon što smo još nekoliko stvari nacrtali i poèeli se spuštati.Zasada ponovno moram prekinuti pisanje, ali te najsrdaènije pozdravljam iz daleke, daleke zemlje...Rossi47. glauaDragi moj prijatelju,ni približno mi nije jasno što æeš misliti o ovim neobiènim i jednostranim pismima kada ti se napokon naðu u ruci, ali sad moram nastaviti, makar i da dogaðaje zabilježim zbog sebe. Juèer poslije podne vratili smo se u ono selo uzArges iz kojeg smo krenuli prema Drakulinoj utvrdi, a Georgescu se odande uputio u Snagov, nakon srdaènog zagrljaja i stiska, te uz želju da se jednog dana opet vidimo. Bio mije divan vodiè i svakako æe mi nedostajati. U posljednji tren zapekla me savjest jer mu nisam prenio sve što sam vidio u Istanbulu, no ipak se nekako nisam mogao prisiliti da prekinem vlastitu šutnju. Ionako mi ne bi povjerovao, pa ga uvjeravanjem ne bih poštedio nesreæa. Lako sam mogao zamisliti njegov iskreni smijeh, znanstvenièko odmahivanje glavom, odbacivanje mojih neobuzdanih izmišljotina.Nagovarao me da s njim poðem do Targovista, no ja sam veæ bio odluèio još nekoliko dana ostati u tom kraju i obiæi nekoliko mjesnih crkava i manastira, možda doznati još nešto o podruèju koje okružuje Vladovo uporište. Tako sam se barem opravdao Georgescuu, a on mi je preporuèio nekoliko mjesta na kojima je Drakula nedvojbeno bio. Èini mi se, meðutim, prijatelju moj, da sam imao i dodatne motive, a to je osjeæaj da se više nikada neæu naæi na takvome mjestu, toliko izoliranome i udaljenome od tema mojih uobièajenih istraživanja, i tako bolno lijepome. Nakon što sam veæ odluèio posljednje slobodne dane provesti ondje, umjesto da preuranjeno jurim u Grèku, malko sam se opuštao u gostionici, pokušavajuæi poboljšati poznavanje rumunjskoga praktièki bezuspješnim pokušajima da sa starim mještanima razgovaram o mjesnim legendama. Danas sam šetao šumama koje okružuju selo i naišao na osamljeno svetište pod jednim stablom. Bilo je podignuto od drevnog kamenja i imalo slamnati krov, a meni se404Elizabeth Kostovauèinilo da su se njegovi izvorni dijelovi na tome mjestu nalazili još davno prije nego što je Drakulina vojska poèela juriti tim putevima. Cvijeæe u svetištu bilo je tek uvelo, dok se otopljeni vosak skupio u podnožju raspela.Dok sam se vraæao prema selu, naišao sam na nešto podjednako nevjerojatno i lijepo - mladu djevojku koja mi je stajala na putu, posve nepomièna, u seljaèkoj haljini, po svemu nalik na kakav povijesni lik. Kako nièim nije pokazala da bi se mogla pomaknuti, zastao sam i pokušao zapodjenuti razgovor, a ona mi je, na moje veliko zaprepaštenje, darovala novèiæ. Oèito je bio jako star - iz srednjeg vijeka -as jedne je strane imao lik zmaja, lako za to nisam imao dokaza, bio sam uvjeren da je iskovan za Zmajev red. Djevojka je, dakako, znala samo rumunjski, no nekako sam uspio doznati da ga je dobila od neke starice koja se u selo spustila s litica nad rijekom negdje u blizini Vladova dvorca. Djevojka mije rekla i da joj je prezime Getzi, iako se èinilo da uopæe ne uviða važnost tog podatka. Možeš zamisliti koliko sam se zbog toga uzbudio: po svoj prilici našao sam se oèi u oèi sa živuæim potomkom VlaSa Drakule. Ta me èinjenica ujedno i zapanjila i uznemirila (iako to èisto lice i dražesno držanje nisu nièim podsjeæali na tragove okrutnosti i monstruoznosti). Kada sam joj ga pokušao vratiti, ustrajno mi je pokazivala da ga moram zadržati, tako da ga imam još i sada, iako æu joj ga svakako pokušati vratiti. Nekako smo se dogovorili da æemo još razgovarati sutra, a ja sada moram prekinuti, kako bih precrtao novèiæ i još malo prouèio rjeènik, u nadi da æu se moæi detaljnije raspitati o njezinoj obitelji i njihovu podrijetlu.Dragi moj prijatelju,sinoæ sam još malo napredovao u razgovoru s onom mladom ženom koju sam ti spomenuo - doista se zove Getzi, rekla mi je, slovo po slovo... toèno onako kako sam zabilježio i kada mi je o tome govorio Georgescu. Iznenadila me snalažljivošæu i razumijevanjem dok smo pokušavali razgovarati, a tako sam utvrdio i da, osim što ju je priroda obdarila velikom pronicavošæu, zna i èitati i pisati, pa mi je pomagala tražiti rijeèi u rjeèniku. Uživao sam gledajuæi to izražajno lice i inteligentne tamne oèi, na kojima su se odražavali odsjaji novih spoznaja. Dakako, nije uèila strane jezike, ali uopæe ne sumnjam da bi s lakoæom svladala drugi jezik, samo da doðe u ruke dobrome uèitelju.Uèinilo mi se da je to podosta iznimno: takva inteligencija u tom zabaèenom i zaostalom selu. Možda je i to još jedan dokaz da je potekla od plemenitih, obrazovanih i pametnih ljudi. OèevaPOVJESNIÈARKA405obitelj onamo se doselila toliko davno da se više nitko ne sjeæa kada je to bilo, no neki od njih, koliko sam uspio razabrati, bili su Maðari. Rekla je kako njezin otac sebe smatra nasljednikom grofa iz utvrde Arges, te kako je ondje, po njegovu mišljenju, zakopano blago. Taj stav, èini se, dijele svi seljani. Uz podosta poteškoæa uspio sam doznati da drže kako za dana posveæenih pojedinim svecima nadnaravno svjetlo obasjava mjesto na kojem je zakopano blago, no


u selu nema èovjeka koji bi se usudio potražiti ga. Djevojèin dar, tako oèito nadmoæan u odnosu na okolinu, neprestano me podsjeæao na nadarenost Hardyjeve Tesse iz obitelji d'Urberville, te plemenite mljekarice. Prijatelju moj, znam da nikad ne prelaziš 1800. godinu, no prošle sam godine ponovno proèitao tu knjigu i predlažem da sa svojih uobièajenih staza skreneš upravo do nje. Usput, sumnjam da to blago doista postoji, jer bi ga Georgescu inaèe veæ odavno pronašao.Djevojka me upoznala i s jednom nevjerojatnom èinjenicom: po jedan pripadnik svakog naraštaja njezine obitelji na kožu dobiva znak, minijaturnog zmaja. I to me, kao i njezino prezime, te prièa njezina oca, uvjerilo da uistinu pripada živuæoj lozi Zmajeva reda. Volio bih porazgovarati s njezinim ocem, ali kada sam to predložio, toliko se uzrujala da bih uistinu bio neodgojen i nepošten da sam nastavio navaljivati. Ovim krajevima vlada tradicionalistièka kultura, i to u vrlo ekstremnome obliku, pa se pribojavam da u opasnost dovodim njezin ugled u selu - uvjeren sam da se izložila opasnosti veæ i samim time što nasamo razgovara sa mnom, tako da sam joj još zahvalniji na zanimanju koje je pokazala i na pomoæi.Sada idem još malo šetati šumom. Moram o toliko toga razmisliti da mi se èini da se moram malo opustiti i srediti misli.Prijatelju moj, moj jedini pouzdanièe,prošla su dva dana, a ja zapravo ne znam kako ti o njima uopæe pisati. Ne znam èak ni hoæu li ovo ikada ikome pokazati. U ova dva dana život mi se promijenio iz temelja. U jednakoj mjeri sada sam pun i nade i straha. Imam dojam da sam tijekom ta dva dana prešao nekakvu granicu i stupio u novi život. Sto æe sve to u konaènici znaèiti, još ne znam. Istodobno sam i najsretniji i najzabrinutiji èovjek na svijetu.Prije dva dana, uveèer, nakon što sam ti posljednji put pisao, ponovno sam se našao s onom anðeoskom djevojkom koju sam veæ spominjao, a ovaj put naš je razgovor doveo do neoèekivane promjene - štoviše do poljupca. Nakon toga je pobjegla. Cijelu noæ nisam oka sklopio, a u zoru sam izišao i tumarao šumom. Tako sam hodao, s vremena na vrijeme zastajao i odmarao se na kakvom406Elizabeth Kostovakamenu ili panju, usred profinjenog i nestalnog ranojutarnjeg zelenila, medu drveæem vidio njezino lice, kojiput i u samome svjetlu. Bezbroj puta pitao sam se bih li trebao bez odgaðanja otputovati, buduæi da sam je možda veæ i ovako povrijedio.Tako mi je protekao cijeli dan, išao sam amo-tamo, u selo se vratio samo na objed. Ondje sam se iz trenutka u trenutak pribojavao da æu naiæi na nju, istodobno se tome i nadajuæi. No njoj nije bilo ni traga ni glasa, pa sam se uveèer vratio do našeg sastajališta, misleæi kako æu joj, ako ponovno dode onamo, objasniti, koliko budem mogao, kako joj se trebam isprièati i kako joj više neæu dodijavati. I kad sam se veæ pomirio s time da je više neæu vidjeti i kad sam veæ zakljuèio da sam je duboko povrijedio i da sutradan ujutro moram napustiti selo, pojavila se medu drveæem. Naèas sam je ugledao u toj debeloj suknji i crnome prsluku, nepokrivene glave tamne poput ulaštenog drva, pletenice prebaèene preko ramena. Imala je i tamne, uplašene oèi, no najviše me se dojmila ta blistava inteligencija koja se odražavala na cijelome licu.Veæ sam nešto zaustio, kada je poletjela prema meni i bacila mi se u zagrljaj. Zapanjeno sam uvidio da mi se potpuno predaje, a osjeæaji su nas ubrzo doveli do vrhunca prisnosti, intimnog zajedništva nježnog i èistog i posve neoèekivanog. Uvidio sam da sada možemo nesputano razgovarati - više toèno ne znam na kojem od dvaju jezika - a ja sam u tami njezinih oèiju, s tim gustim i snažnim trepavicama i jedva primjetnim azijatskim naborom u unutarnjem kutu, išèitavao cijeli svijet, možda i vlastitu buduænost.Nakon što je otišla, ostao sam sam, iznutra uzdrhtao od siline emocija, obuzet nastojanjima da odvagnem što sam uèinio, što smo uèinili. No na svakom koraku smetao mije neizbrisiv osjeæaj sreæe, dojam da je nešto sada dovršeno, zakljuèeno. Danas æu je ponovno prièekati na istome mjestu, jer si ne mogu pomoæi, jer mije èitavo biæe sada, èini mi se, toliko obuzeto stvorenjem toliko drukèijim od mene, a ipak toliko divno poznatim da gotovo i ne mogu pojmiti što se dogodilo.Dragi moj prijatelju (ako još uopæe pišem tebi),veæ èetiri dana živim u pravome raju, a ljubav prema anðelu koji njime vlada upravo je, èini se, to - ljubav. Nikada u životu ni prema jednoj ženi nisam osjetio što osjeæam sada i ovdje, na ovom dalekom i stranom mjestu. Kako mije za razmišljanje preostalo tek još nekoliko dana, cijelu sam situaciju, dakako, promotrio iz svih moguæih kuteva. Pomisao na to da bih je trebao ostaviti i s njom se više ne vidjeti èini mi se jednako nemoguæom i nepodnošljivom kao i pomisao da više nikada neæu vidjeti dom. S druge strane, muèi mePOVJESNIÈARKA407


i pomisao na to što bi znaèilo povesti je - kako bih je, prije svega ostaloga, okrutno odvojio od njezina doma i obitelji, i kakve bi bile posljedice kada bi se sa mnom vratila u Oxford. Ta je posljednja pomisao neizrecivo komplicirana, no jednako mije jasno i koliko je situacija teška i praktièki nerješiva: otputujem li bez nje, slomit èu srce i njoj i sebi. Osim toga, postupit æu kukavièki i pokvareno, s obzirom na ono što sam joj uzeo.Odluèio sam njome se vjenèati u što kraæem roku. Život æe nam, u to uopæe ne sumnjam, krenuti neobiènim putem, ali sam uvjeren da æe joj njezina prirodna gracioznost, milovidnost i pronicav um omoguæiti da prebrodi sve što æe iskrsnuti pred nama. Ne mogu je ostaviti ovdje i do smrti se pitati što je sve moglo biti, a jednako tako ne mogu je ni ostaviti u situaciji u kojoj se našla. Praktièki sam odluèio da æu je veèeras zaprositi, pitati je hoæe li se za mjesec dana udati za mene. Èini mi se da æu prvo otiæi u Grèku, gdje mogu posuditi novac od kolega - ili zatražiti da mi moj novac prebace onamo - tako da njezinu ocu mogu isplatiti naknadu za to što je odvodim. Ovdje mije ostalo tako malo, a ne usuðujem se situaciju pokušati riješiti drukèije. Osim toga, imam dojam da bih morao nazoèiti iskopavanju na koje sam ondje pozvan - rijeè je o grobu jednog plemenitaša u blizini Knososa. Moj buduæi rad mogao bi ovisiti o tim kolegama, a njime æu uzdržavati nju i sebe tijekom našeg buduæeg zajednièkog života.Nakon toga vratit æu se po nju - kako æe samo ta èetiri tjedna odvojenosti biti beskonaèna! Raspitat æu se mogu li nas vjenèati sveæenici u Snagovu, kako bi nam Georgescu bio kum. Dakako, budu li njezini roditelji tražili da se svakako vjenèamo prije nego što napustimo selo, spreman sam i na to. U svakom sluèaju, sa mnom æe putovati kao moja supruga. Mislim da æu iz Grèke brzojavom obavijestiti roditelje, pa ih s njome posjetiti kada doðemo u Englesku. A ti, dragi moj prijatelju, ako veæ èitaš ove rijeèi, ti bi mi se mogao malo raspitati za smještaj izvan sveuèilišta - krajnje diskretno, dakako - pritom vodeæi raèuna o cijeni. Volio bih i da što prije poène uèiti engleski. Uvjeren sam da æe biti iznimna uèenica. Moguæe je da æeš se ujesen naæi ispred našeg obiteljskog kamina, prijatelju moj, pa æeš onda uvidjeti da u mojoj ludosti ipak ima smisla. Dotada ostaješ jedina osoba kojoj se nesputano obraæam glede ovoga, èim ti uzmognem poslati pisma. Nadam se da æeš prema meni biti milostiv i da me u svom velikom srcu neæeš osuditi.Zauvijek tvoj, u sreæi i strepnji, Rossi48. glauailo je to posljednje Rossijevo pismo, vjerojatno i posljednje koje je napisao prijatelju. Dok sam, u autobusu za Budimpeštu, sjedio uz Helen, pomno sam presavio listove i na trenutak je uhvatio za ruku. 'Helen', rekao sam neodluèno, jer frii se èinilo da barem jedno od nas to mora i izgovoriti. 'Potomak si Vlada Drakule.' Pogledala je mene, pa zatim kroz prozor, a meni se uèinilo da na njezinu licu vidim kako ni sama ne zna što bi o tome mislila, ali da joj se krv u žilama zbog toga iznenada uzburkala.Kada smo Helen i ja u Budimpešti izišli iz autobusa, veæ se spuštala veèer, noja sam ipak, gotovo u šoku, uvidio da smo s te iste postaje krenuli tek jutros, tog istog dana. Èinilo mi se da su otada protekle najmanje dvije godine. Rossijeva pisma nalazila su se na sigurnome, u mojoj torbi, a njihov sadržaj ispunjavao mi je misli dojmljivim i intrigantnim slikama. Njihov odraz vidio sam i u Heleninim oèima. Držala me ispod ruke, kao da joj je sve što smo tog dana doznali nekako poljuljalo samopouzdanje. Htio sam je obujmiti, pošteno je zagrliti, privuæi je i poljubiti na ulici, reæi joj kako je nikada neæu ostaviti i kako Rossi to nikako nije smio uèiniti - to jest, nije smio napustiti njezinu majku. Zadovoljio sam se time što sam joj èvrsto privio ruku uz rebra i dopustio joj da nas dovede do hotela.Èim smo se našli u predvorju, ponovno me obuzeo osjeæaj da nas ondje nije bilo neizmjerno dugo - kako su mi samo neobièno, nakon tek dva dana, ta nepoznata mjesta poèela izgledati poznato i prisno, razmišljao sam. Helen je doèekala tetina poruka. Proèitala juPOVJESNIÈARKA409je brzo, željno: 'Tako sam i mislila. Želi da s njom veèeramo. Ovdje, u hotelu. Pretpostavljam da æemo se tada oprostiti od nje.''Reæi æeš joj?''To u vezi s pismima? Vjerojatno. Evi uvijek sve kažem, prije ili kasnije.' Upitao sam se je li joj o meni rekla nešto što ne znam, no tu sam pomisao odmah potisnuo.Do veèere smo se jedva uspjeli oprati i preodjenuti - navukao sam manje prljavu od dviju košulja i obrijao se nad raskošno ukrašenim umivaonikom - a kada sam se spustio u prizemlje, Eva je veæ èekala, iako još nije bilo Helen. Eva je stajala ispred prozora s uliène strane, meni okrenuta leðima, zagledana prema ulici i sve oskudnijem veèernjem svjetlu. S te je strane izgledala manje zastrašujuæe, nije bila onako intenzivno koncentrirana i energièna kako je izgledala pri svakom javnom nastupu. Leða su joj pod tamnozelenim sakoom bila opuštena, èak i malko pogrbljena. Iznenada se okre-nuvši, poštedjela me muka: upravo sam pokušavao zakljuèiti bih li je trebao zazvati ili ne. Prije nego što me obasjala onim èudesnim osmijehom, na njezinu sam licu ugledao zabrinutost. Žurno mi je prišla i stisnula mi ruku, a ja sam je poljubio u nadlanicu. Nismo izmijenili ni jednu jedinu rijeè, no i unatoè tome izgledali smo možda i


kao dugogodišnji prijatelji koji su se našli nakon višemjeseène ili višegodišnje razdvojenosti.Veæ nekoliko trenutaka poslije pojavila se Helen, na moje veliko olakšanje, te nas, uz prevoðenje, uvela u restoran sa sjajnim bijelim stolnjacima i ružnim porculanom. Teta Eva naruèila je i za sebe i za nas, kao i prvi put, a ja sam se umorno naslonio, dok su one sljedeæih nekoliko minuta razgovarale. U poèetku mi se èinilo da se srdaèno šale, no Evino se lice ubrzo smrknulo i tada sam primijetio kako je uzela vilicu i stala je namrgoðeno vrtjeti izmeðu palca i kažiprsta. Potom je prošaptala nešto zbog èega se i Helenino lice naboralo.'Sto je bilo?' upitao sam s nelagodom. Veæ mije bilo dosta tajni i zagonetki.'Moja je teta nešto otkrila.' Helen još stiša glas, iako oko nas nije moglo biti mnogo gostiju koji razumiju engleski. 'Nešto što bi za nas moglo biti neugodno.''Što?'410Elizabeth KostovaEva je kimnula i ponovno se oglasila, i ovaj put vrlo tiho, a na Heleninu licu pojavile su se još dublje bore. 'To nije dobro', pro-šaptala je. 'Moju su tetu ispitivali u vezi s tobom - u vezi s nama. Kaže da ju je danas poslije podne posjetio policijski detektiv kojeg zna veæ dugo. Isprièao se i rekao da je rijeè tek o rutinskoj provjeri, ali ju je ipak ispitivao u vezi s tvojim dolaskom u Maðarsku, tvojim interesima i našim... odnosom. Moja je teta u tim stvarima vrlo snalažljiva, a kada je ona poèela ispitivati njega, doznala je da ga je na sve to - kako se to kaže? - uputio Geza Jozsef.' Glas joj je postao gotovo neèujan.'Geza!' Zapanjeno sam je pogledao.'Rekla sam ti daje pravi gnjavator. I mene je pokušao ispitati na konferenciji, ali sam ga ignorirala. Èini se da ga je to naljutilo više nego što sam oèekivala.' Na trenutak je zastala. 'Teta^kaže da pripada tajnoj policiji i da za nas može biti velika opasnost. Njima se ne sviðaju vladine liberalne reforme i nastoje održati stari poredak.'Njezin me ton nekako naveo da upitam: 'To si veæ znala? Znala si èime se bavi?'Skrušeno je kimnula. 'Isprièat æu ti poslije.'Nisam toèno znao koliko zapravo želim znati, no pomisao na to da nam je na tragu taj zgodni div svakako mi je bila odbojna. 'Sto želi?''Èini se da ima dojam da se ne baviš èistim istraživanjem povijesne graðe. Uvjeren je da ovdje tražiš nešto drugo.'T ima pravo', primijetio sam tiho.'Èvrsto je naumio doznati o èemu se radi. Uvjerena sam da zna gdje smo danas bili - nadam se samo da neæe ispitivati i moju majku. Teta je detektiva odvratila od... od traga... koliko je bolje mogla, no sada je zabrinuta.''Zna li tvoja teta što... koga... tražim?'Helen je još nekoliko trenutaka šutjela, a kada je podigla pogled, u oèima sam joj ugledao nešto nalik na preklinjanje.'Zna. Èinilo mi se da bi nam možda mogla nekako pomoæi.'Trna kakav savjet?'POVJESNIÈARKA411'Kaže samo da je dobro što sutra odlazimo iz Maðarske. Upozorila nas je da na odlasku ne razgovaramo s neznancima.''Dakako', rekao sam ljutito. 'Možda bi Jozsef s nama u zraènoj luci volio pogledati dokumente o Drakuli.''Molim te', rekla je jedva èujno. 'Nemoj se šaliti o tim stvarima, Paul. Može biti vrlo ozbiljno. Ako se još želim vratiti ovamo...'Postiðeno sam ušutio. Nisam se namjeravao šaliti, samo sam htio izraziti zdvojnost koja me obuzimala. Konobar je donosio desert - kolaèe i kavu koje je Eva majèinski gurala pred nas, kao da æe nas zaštititi od svih zala ovoga svijeta, samo ako nas malo udeblja. Dok smo jeli, Helen je teti preprièala sadržaj Rossijevih pisama, a Eva je polagano kimala, pomno slušajuæi, ali ništa ne govoreæi. Nakon što smo popili kavu, promišljenim se pokretom okrenula i obratila meni. Helen je prevodila spuštena pogleda.'Dragi moj mladiæu', rekla je Eva i stisnula mi ruku, baš kao i njezina sestra nekoliko sati ranije. 'Ne znam hoæemo li se nas dvoje još kada vidjeti, no nadam se da hoæemo. U meðuvremenu, pazite na moju voljenu neæakinju, ili joj barem dopustite da ona pazi na vas', pritom je lukavo pogledala Helen; Helen se, pak, pretvarala da to nije vidjela, 'i molim da se i vi i ona svakako vratite studiju. Helen mi je objasnila vašu misiju; svakako je rijeè o plemenitome cilju, no ako ga ne ostvarite u vrlo skoro vrijeme, morate se vratiti kuæi uz spoznaju da ste uèinili sve što ste mogli. Nakon toga morate nastaviti normalno živjeti, prijatelju moj, jer ste još mladi i pred vama je cijeli život.' Ubrusom je obrisala usne i ustala. Na vratima hotela bez rijeèi je zagrlila Helen i nagnula se naprijed da me poljubi u oba obraza. Držala se vrlo ozbiljno, a u njezinim oèima nije bilo suza. Meðutim, cijelo je lice odražavalo duboku i nijemu tugu. Èekao ju je


elegantan automobil. Vidio sam još samo kako ozbiljno maše sa stražnjeg sjedala, a zatim je nestala.Još nekoliko trenutaka èinilo se da Helen ne može govoriti. Okrenula se prema meni pa odvratila glavu. Potom se pribrala i odluèno me pogledala. 'Doði, Paul. Ovo nam je posljednji slobodni sat u Budimpešti. Sutra æemo morati juriti na aerodrom. Voljela bih da poðemo u šetnju.''Šetnju?' ponovio sam. A tajna policija i njihovo zanimanje za mene?'412Elizabeth Kostova'Zanima ih što znaš, ne namjeravaju te ubiti u nekom mraènom prolazu. I nemoj si nešto umišljati', dodala je uz osmijeh. 'Ja ih zanimam jednako kao i ti. Držat æemo se osvijetljenih mjesta, uz glavnu ulicu, ali voljela bih da još jednom vidiš grad.'Nisam imao ništa protiv, jer sam znao da mi je to možda i posljednji boravak u tom gradu, pa smo tako izišli u blagu noæ. Polagano smo krenuli prema rijeci, držeæi se, kao što je Helen i najavila, glavnih ulica. Zastali smo kod velikog mosta, a ona je zatim krenula na suprotnu obalu, zamišljeno vukuæi dlan po ogradi. Ponovno smo zastali nasred široke rijeke, promotrili jednu, pa drugu stranu Budimpešte, a ja sam ponovno osjetio tu velièanstvenu raskoš i ratne strahote koje su je zamalo posve uništile. Posvuda su se vidjela svjetla èiji je odraz treperio na tamnoj površini rijeke. Helen se još nekoliko trenutaka zadržala uz ogradu, a zatim se okrenula, nekako nevoljko, i zaputila natrag prema Pešti. U meðuvren^enu je svukla sako, a kada se okrenula, na njezinoj sam bluzi ugledao nešto tamno i nazubljeno. Nagnuvši se bliže njoj, iznenada sam uvidio daje rijeè o divovskome pauku. Rastegnuo joj je mrežu preko èitavih leda. Jasno sam vidio svjetlucave niti. Tada sam se sjetio da sam po cijeloj ogradi mosta uoèavao pauèinu, a ona ju je cijelo vrijeme dodirivala rukom. 'Helen', rekao sam tiho. 'Nemoj se prestrašiti... ali nešto ti je na leðima.''Sto?' Zastala je kao ukopana.'Uklonit æu ga', rekao sam obzirnim tonom. 'Obièan pauk.'Zadrhtala je èitavim tijelom, ali je stajala poslušno i nepomièno, sve dok ga nisam kvrcnuo prstom i skinuo ga s leða. Priznajem da sam i ja pomalo zadrhtao, jer u životu nisam vidio takvog pauka: bio je širok gotovo kao pola mojega dlana. Uz tup udarac pao je na ogradu u našoj neposrednoj blizini i Helen je kriknula. Dotada još nisam èuo da izražava strah, a zbog tog prigušenog krika poželio sam je naglo šèepati i protresti, možda èak i udariti. 'Sve je u redu', rekao sam žurno i uhvatio je za podlakticu, nastojeæi ostati pribran. Na moje veliko iznenaðenje, iz nje su se otela još dva-tri jecaja. Tek se tada smirila. Nisam mogao vjerovati da ženu koja je u stanju pucati u vampira može toliko uznemiriti obièan pauk, no za nama je bio naporan i napet dan. Ponovno me iznenadila okrenuvši se prema rijeci i tiho rekavši: 'Obeæala sam ti prièu o Gezi.'POVJESNIÈARKA413'Ne moraš mi ništa prièati.' Nadao sam se da ne zvuèim razdra-ženo.'Ne želim lagati šutnjom.' Udaljila se nekoliko koraka, kao da želi ostaviti pauka daleko za sobom, iako je on veæ bio nestao, po svoj prilici u Dunavu. 'Još kao studentica, u njega sam neko vrijeme bila zaljubljena. Tako mi se barem èinilo, a on je zauzvrat pomogao mojoj teti da mi priskrbi stipendiju i putovnicu.'Trgnuo sam se, netremice zagledan u nju.'Oh, nije bilo baš tako neukusno', rekla je. 'Nije rekao: "Spavaj sa mnom, pa možeš iæi u Englesku." Zapravo je prilièno profinjen. Osim toga, od mene baš i nije dobio sve što je htio. No kada je moja zaljubljenost isparila, u ruci sam veæ imala putovnicu. Eto, tako je to bilo, a kada sam shvatila što se dogaða, veæ sam imala kartu za slobodu, za Zapad, kartu koju nisam namjeravala ispustiti iz ruke. Èinilo mi se daje sve to vrijedno pronalaženja oca. Stoga sam i dalje igrala igru, slušala Gezu, sve do trenutka kada mi se ukazala prilika da pobjegnem u London. Ostavila sam mu pismo kojim sam prekinula svaku povezanost s njim. Barem sam htjela postupiti pošteno i iskreno. Vjerojatno se užasno razbjesnio, no nije mi otpisao.''A odakle si doznala da je u tajnoj policiji?'Samo se nasmijala. 'Taština mu nije dopustila da to zadrži za sebe. Htio me impresionirati. Nisam mu rekla da me više prestrašio nego impresionirao. Daje gaðenje u meni snažnije i od straha. Prièao mi je o ljudima koje je poslao u zatvor, ili na muèenje, natuknuo da ni to nije najgore... U konaènici jednostavno nije moguæe ne mrziti takvog èovjeka.''To mi nije drago èuti, buduæi da ga toliko zanimaju moje aktivnosti', rekao sam. Ali drago mi je èuti da prema njemu imaš takav stav.'A što si mislio?' upitala je odluèno. 'Nastojim ga se kloniti otkako smo doputovali.'Ali kad si ga ugledala na konferenciji, uèinilo mi se da su osjeæaji u tebi prilièno složeni', priznao sam. 'Nisam mogao ne pomisliti da si ga možda nekoæ voljela ili da ga još voliš, ili tako nešto.''Ne.' Odmahnula je glavom, zagledana u mraènu struju pod mostom. 'Nikad ne bih mogla voljeti isljednika - muèitelja -


po svemu414Elizabeth Kostovasudeæi i ubojicu. A da ga nisam odbila zbog svega toga - ranije, a sada i još više - bilo bi i drugih razloga zbog kojih bih ga odbacila.' Malko je okrenula glavu prema meni, ali me nije pogledala. 'To su sitnice, ali su ipak vrlo važne. Nije dobar èovjek. Ne zna kada me treba neèim utješiti ili kada treba šutjeti. Zapravo mu uopæe nije stalo do povijesti. Nema blage sive oèi ni èupave obrve i ne zadiže rukave košulje iznad lakta.' Samo sam je nepomièno promatrao, a ona me sada pogledala izravno u oèi, odluèno i odvažno. 'Ukratko: najviše od svega nedostaje mu to što nije ti.'Pogled joj je bio gotovo posve neèitljiv, no nakon nekoliko trenutaka poèela se smiješiti, kao da se ne može suzdržati, kao da se u sebi bori protiv tog osmijeha... Nije bilo sumnje da ima najljepši osmijeh u obitelji. Samo sam piljio u nju, i dalje ne vjerujuæi, a zatim je zagrlio i strastveno poljubio. A što si mislio?' rekla je tiho, èim sam je uspio na trenutak pustiti. 'Sto si mislio?'Još smo dugo tako stajali - možda i cijeli sat - a onda se ona odjednom povukla, zastenjala i položila dlan na vrat. 'Sto je bilo?' upitao sam žurno.Još je nekoliko trenutaka oklijevala. 'Moja rana', rekla je polagano. 'Zacijeljela je, ali neki put na trenutak osjetim bol. A baš sada pomislila sam... što ako te nisam smjela dodirnuti?'Netremice smo se gledali. 'Da vidim', rekao sam. 'Helen, daj da vidim.'Bez rijeèi je odvezala maramu i pridigla bradu, okreæuæi se prema uliènoj svjetiljci. Na koži snažnoga vrata ugledao sam dva ljubièasta traga, gotovo posve zarasla. Strah se u meni malko povukao. Bilo je oèito da je nakon onog prvog ranjavanja nitko nije napao. Nagnuo sam se i usnama dodirnuo to mjesto.'Oh, Paul, nemoj!' uskliknula je i ustuknula.'Baš me briga', rekao sam. 'Osobno æu te izlijeèiti.' Pomno sam se zagledao u njezino lice, a zatim upitao: 'Ili te zbog toga zabo-ljelo?''Ne, ne, godilo mi je', priznala je, ali je ipak rukom prekrila to mjesto, gotovo kao da ga štiti. Nakon nekoliko trenutaka ponovno je svezala maramu. Tada mi je postalo jasno da na nju moram paziti više nego ikad, èak i ako je došlo tek do blage kontaminacije. Po-POVJESNIÈARKA415tražio sam nešto u džepu. 'To smo trebali uèiniti veæ odavno. Htio bih da ovo nosiš...' Bio je to jedan od onih malih križeva koje smo donijeli iz Amerike, iz crkve Svete Marije. Zakopèao sam joj lanèiæ oko vrata, tako da ga je sada diskretno nosila ispod marame. Èinilo se da je odahnula, dodirujuæi ga vršcima prstiju.'Znaš, nisam vjernica i èinilo mi se da sam se odviše posvetila znanosti da bih...''Znam. Ali što onda kažeš na ono u crkvi Svete Marije?''Svete Marije?' ponovila je i namrštila se.'U Americi, u blizini sveuèilišta. Kada si došla sa mnom proèitati Rossijeva pisma, prekrižila si se svetom vodicom...'Na trenutak se zamislila. 'Da, jesam. Ali to nije bio izraz vjere. Samo sam osjeæala nostalgiju, èeznula za domom.'Polagano smo se vratili na obalu i nastavili koraèati mraènim ulicama, pritom se ne dodirujuæi. I dalje sam osjeæao njezin zagrljaj.'Dopusti da poðem u tvoju sobu', prošaptao sam kada smo se našli nadomak hotela.'Ne, ovdje ne.' Uèinilo se da su joj usne naèas zadrhtale. 'Pod prismotrom smo.'Nisam ponavljao molbu i s olakšanjem sam doèekao iznenaðenje koje nas je zateklo na recepciji. Kada sam zatražio kljuè, recepcionar mi je dao papiriæ na kojem je, na njemaèkome, stajalo: Zvao je Turgut, moli da mu se javim. Helen je èekala dok sam ja odraðivao obred: za telefon je trebalo moliti i preklinjati, èovjeka malo potaknuti da ti pomogne - posljednjih dana uistinu sam spao na niske grane - a zatim sam još nekoliko minuta beznadno okretao broj, sve dok na suprotnoj strani linije nije zazvonilo. Turgut se javio gromoglasno i odmah se prebacio na engleski. 'Paul, dragi prijatelju! Hvala Bogu što si nazvao. Imam novosti... važne novosti!'Osjeæao sam kako mi srce pulsira u grlu. 'Pronašli ste...' Zemljovid? Grobnicu? Rossija?'Ne, prijatelju moj, nije bilo takvog èuda. Ali imamo prijevod pisma koje je pronašao Selim. Rijeè je o fascinantnom dokumentu. Napisao gaje pravoslavni monah, u Istanbulu, 1477. godine. Èujete me?'416Elizabeth Kostova'Da, da!' povikao sam, tako da me recepcionar samo pogledao. Helen me cijelo vrijeme napeto gledala. 'Nastavite.''Ponavljam: 1477. godine. To ni približno nije sve. Èini mi se važnim da postupite prema informacijama koje se nalaze u tom pismu. Pokazat æu vam kad se sutra vidimo. Dogovoreno?'


'Da!' povikao sam. 'Ali stoji li u pismu da su... ga... pokopali u Istanbulu?' Helen je veæ odmahivala glavom, a ja sam jasno èitao njezine misli: moguæe je da telefon prisluškuju.'To ne mogu odrediti na temelju pisma', grmio je Turgut. T dalje ne znam gdje je pokopan, ali nema baš velikih izgleda da je grob ovdje. Èini mi se da se morate pripremiti za novo putovanje. Usto, vjerojatno æe vam ponovno zatrebati pomoæ one dobrodušne tete.' Unatoè smetnjama na vezi, u njegovu sam glasu jasno zaèuo sumoran prizvuk.'Novo putovanje? Ali kamo?' «•'U Bugarsku!' povikao je Turgut s velike udaljenosti.Zagledao sam se u Helen, a slušalica mije zamalo ispala iz ruke. 'U Bugarsku?'Uttit hmJedan grob bio je velièanstveniji od ostalih. Bio je divovskih razmjera, skladan i plemenit. Na njemu se nalazila samo jedna rijeè:DRAKULABram Stoker: Drakula, 1897.43. glauarije nekoliko godina meðu oèevim sam papirima pronašla poruku kojoj nikako ne bi bilo mjesto u ovoj prièi da nije rijeè o JJ=, jedinoj uspomeni na njegovu ljubav prema Helen koja mi se ikad našla u rukama, osim pisama koja mije napisao. Nije vodio pravi dnevnik, a bilješke koje je povremeno pisao gotovo u cijelosti su se odnosile na posao - bila su to razmišljanja o diplomatskim problemima ili o povijesti, a osobito u vezi s pojedinim meðunarodnim sukobima. Ti osvrti, kao i predavanja i èlanci nastali na njihovim temeljima, sad se nalaze u knjižnici njegove zaklade, a menije, naposljetku, preostao tek jedan dokument koji je napisao u cijelosti za sebe - za Helen. Znala sam daje moj otac odan èinjenicama i idealima, ali ne i poeziji, pa mi je taj dokument stoga još vrjedniji. Buduæi da ovdje nije rijeè o djeèjoj knjizi te da želim dati što potpuniji prikaz, dokument sad prenosim unatoè vlastitim skrupulama. Vrlo je vjerojatno da je napisao još takvih pisama, ali za njega bi bilo tipièno i to da ih je uništio - možda i spalio u minijaturnome vrtu iza naše kuæe u Amsterdamu, gdje sam kao djevojèica povremeno nailazila na pocrnjele i neèitljive papiriæe u malenom kamenom roštilju - tako da se ovo pismo oèuvalo pukim sluèajem. Kako nema datuma, nisam toèno znala koje mu je mjesto u kronologiji. Donosim ga sad jer se odnosi na prve dane njihove ljubavi, iako me bol koja izvire iz tih rijeèi navodi na pomisao da ga Je napisao kad joj ga više nije mogao dostaviti.Oh, ljubavi moja, htio sam ti reæi koliko sam mislio na tebe. Moja su sjeæanja potpuno posveæena tebi, jer se ovih dana bez prestanka vraæaju na prve trenutke koje smo proveli nasamo. Veæ bezbroj puta pitao sam se zašto i druge emocije ne mogu nadomjestiti420Elizabeth Kostovatvoju nazoènost i svaki put vraæam se iluziji da smo još zajedno, a potom i - nevoljko - spoznaji da si moje pamæenje pretvorila u taoca. Kad to najmanje oèekujem, posve me preplavljuju sjeæanja na tvoje rijeèi. Osjeæam dodir tvoje ruke, stisak naših ruku skrivenih rubom mog sakoa, sakoa prebaèenog preko sjedala izmeðu nas, profinjenu nježnost tvojih prstiju, vidim tvoj profil, glavu okrenutu od mene, tvoje rijeèi kad smo zajedno ušli u Bugarsku, dok smo nadlijetali prve bugarske planine.U odnosu na dane naše mladosti, draga moja, došlo je do velikih promjena, dogodila se seksualna revolucija, bakanalije mitskih razmjera koje nisi doživjela - danas se, barem na Zapadu, mladi upuštaju u veze i odnose bez nepotrebnih uvoda. No ja se naših ogranièenja sjeæam gotovo jednako èeznutljivo kao i zakonite konzumacije veze do koje je došlo mnogo kasnije. Takve uspomene ne mogu ni s kim dijeliti: prisnosti s odjeæom, u situaciji u kojoj smo morali odgaðati zadovoljstvo, naèina na koji se uklanjanje svakog odjevnog predmeta pretvaralo u goruæe pitanje, tako da se bolno jasno sjeæam - i to kad najmanje želim - i profinjenog donjeg dijela tvojega vrataj profinjenog ovratnika tvoje bluze, one bluze èije sam obrise napamet znao i prije nego što sam prstima dodirnuo materijal ili biserna puceta. Sjeæam se mirisa putovanja željeznicom i oporog sapuna na ramenu tvog crnog sakoa, blage grubosti tvog crnog slamnatog šešira, jednako kao što se sjeæam i mekoæe tvoje kose gotovo potpuno iste boje. Kad smo se odvažili i, prije nego što æemo se pojaviti za još jednim sumornim obrokom, proveli smo pola sata u mojoj sobi u Sofiji i èinilo mi se da æu umrijeti od žudnje. Kad si prebacila sako preko stolice i preko njega položila bluzu, polagano i promišljeno, kad si me pogledala u oèi, bez imalo oklijevanja i posustajanja, plamen me paralizirao. Kad si mi položila dlanove na svoj struk i kad su morali birati izmeðu glatke suknje i još glade kože, uèinilo mi se da æu zaplakati.Moguæe je da sam upravo tada pronašao tvoju jedinu nesavršenost - ono jedino mjesto, moguæe je, koje nikad nisam poljubio - siæušnog zmaja zavijena repa na tvojoj lopatici. Bit æe da sam rukama prešao preko njega i prije nego što sam ga vidio. Sjeæam se kako mije zastao dah - tebi takoðer - kad sam ga ugledao i kad sam ga dodirnuo, oprezno i znatiželjno. S vremenom je za mene postao dijelom tvojih glatkih leða, no u tom je prvom trenu usred moje želje


pobudio strahopoštovanje. Bez obzira na to je li to bilo u našem hotelu u Sofiji ili ne, bit æe da sam za njega doznao nekako u vrijeme kad sam u sjeæanje pohranjivao rub tvojih donjih zuba, tu finu nazubljenost, te kožu oko h'ojih oèiju, s prvim znakovima starenja nalik na pauèinu...Oèeva poruka tu se prekida, pa se dalje mogu oslanjati samo na suzdržanija pisma koja je slao meni.50. glaua|J==rF=\/urgut Bora i Selim Aksoy doèekali su nas u zraènoj luci u Istanbulu. 'Paule!' Turgut me zagrlio, izljubio i pljesnuo po ramenima. 'Profesorice!' Objema rukama stisnuo je Heleninu šaku. 'Hvala bogu da ste mi živi i zdravi. Dobro došli i slavodobitno nam se vratili!''Baš ne bih rekao da imamo razloga za slavlje', rekao sam i nasmijao se iako mi nije bilo do smijeha.'Razgovarat æemo, razgovarat æemo!' uskliknuo je Turgut i snažno me pljesnuo po leðima. Selim Aksoy pozdravio nas je staloženije. Za manje od sata našli smo se na vratima Turgutova stana, gdje smo povratkom oèito oduševili gospoðu Bora. I Helen i ja radosno smo uskliknuli kad smo je ugledali: na sebi je imala blijedoplavu odjeæu i bila nalik na krhak proljetni cvijetak. Upitno nas je pogledala. 'Sviða nam se vaša haljina!' rekla je Helen i uhvatila je za malenu ruku.Gospoða Bora se nasmijala. 'Hvala', rekla je. 'Sama šijem svu odjeæu.' Ona i Selim Aksoy potom su nam poslužili kavu i, kako nam je objasnila, borek, lisnato tijesto ispunjeno slanim sirom, a zatim i pravu veèeru koja se sastojala od pet-šest jela.'A sada, prijatelji moji, recite nam što ste doznali.'Pitanje nipošto nije bilo jednostavno, no zajednièkim smo ga naporom upoznali s iskustvima s konferencije u Budimpešti, mojem susretu s Hughom Jamesom, prièom Helenine majke, Rossijevim pismima. Turgut nas je slušao razrogaèenih oèiju dok smo opisivali kako je Hugh James pronašao svoju knjigu sa zmajem. Dok smo sveauta..422Elizabeth Kostovato prièali, uèinilo mi se da smo uistinu mnogo doznali. Na žalost, ništa od svega nije ukazivalo na to gdje bi mogao biti Rossi.Turgut je nama isprièao da je tijekom našeg izbivanja imao ozbiljnih problema. Dva dana ranije, njegov ljubazni prijatelj iz arhiva uveèer je doživio i drugi napad, i to u stanu u kojem se sada odmara. Èovjek koji je pazio na njega na dužnosti je zaspao i nije vidio ništa. Sad imaju novog èuvara i nadaju se da æe taj bolje paziti. Poduzimaju sve mjere opreza, no jadnom gospodinu Erozanu nikako nije dobro.Bilo je i drugih novosti. Turgut je popio i drugu šalicu kave pa je žurno otišao donijeti nešto iz svoje sablasne radne sobe. (Laknulo mi je što me nije pozvao da idemo zajedno.) Vratio se s nekom bilježnicom i ponovno sjeo do Selima Aksova. Obojica su nas smrtno ozbiljno pogledala. 'Telefonom sam vam rekao da smo za vašeg izbivanja pronašli jedno pismo', rekao je Turgut. Tzvfcrno je pisano na staroslavenskom, drevnome jeziku kršæanskih crkvi. Kao što sam veæ rekao, napisao ga je neki monah s Karpata, a govori o njegovim putovanjima u Istanbul. Moj se prijatelj Selim èudi što nije na latinskome, no moguæe je da je monah bio Slaven. Da vam odmah proèitam?''Svakako', rekao sam, no Helen je pridignula ruku.'Samo trenutak, molim. Kako ste ga pronašli i gdje?'Turgut je s odobravanjem kimnuo. 'Gospodin Aksoy pronašao ga je u arhivu, onom istom arhivu u kojem smo bili zajedno. Tri dana pregledavao je sve rukopise iz petnaestog stoljeæa koji ondje uopæe postoje. Ovo je pronašao uz malenu zbirku dokumenata iz nevjernièkih crkava - odnosno kršæanskih crkava kojima je omoguæeno da u Istanbulu ostanu otvorene tijekom vladavine Osvajaèa i njegovih nasljednika. U arhivu nema mnogo takvih dokumenata jer su najèešæe ostajali u manastirima, a osobito ih je zadržavao konstantinopolski patrijarhat. No dio crkvenih dokumenata dospio je u sultanove ruke, osobito oni koji su se odnosili na nove sporazume s crkvama pod vlašæu Carstva - takav sporazum zvao se firman. Sultan je neki put primao pisma - kako se to zove? - podneske, u vezi s nekim crkvenim pitanjem, tako da u arhivu ima i njih.'Sve je žurno preveo Aksovu, koji je zatražio da mu objasni još nešto. 'Da - moj nam prijatelj daje vrlo dobre informacije gledePOVJESNIÈARKA423ovoga pitanja. Podsjetio me daje Osvajaè, ubrzo nakon zauzimanja grada, imenovao novog kršæanskog patrijarha, Genadija.' Aksoy je slušao i energièno kimao glavom. 'Sultan i Genadij održavali su vrlo uljuðen prijateljski odnos - veæ sam vam rekao da je Osvajaè bio vrlo tolerantan prema kršæanima koji bi se našli u njegovu carstvu. Sultan Mehmed zamolio je Genadija da mu u pismenome obliku objasni pravoslavnu vjeru, a zatim je taj dokument dao


prevesti za svoju osobnu biblioteku. Primjerak tog prijevoda nalazi se u arhivu. Ondje ima i primjeraka više crkvenih povelja, koje je trebalo predati Osvajaèu, pa se i to ondje nalazi. Gospodin Aksoy pregledavao je jednu od crkvenih povelja, iz neke crkve u Anatoliji, pa je izmeðu dva lista pronašao ovo pismo.''Hvala', rekla je Helen i naslonila se na jastuke.'Na žalost, ne mogu vam pokazati izvornik. Naravno, nismo ga mogli iznijeti iz arhiva. Ako želite, dok ste još ovdje, možete otiæi onamo i osobno ga pogledati. Napisan je prelijepim rukopisom, na malome komadu pergamenta, a jedan je rub otrgnut. Sad æu vam proèitati naš prijevod na engleski. Molim da ne smetnete s uma kako je rijeè o prijevodu prijevoda, pa je moguæe da se usput ponešto i izgubilo.'Proèitao je sljedeæi tekst:Vaša Ekscelencijo, opatu Maksime Eupraksije,ponizan grješnik moli da ga poslušate. Kao što sam veæ navodio, otkako nam je juèer propala zadaæa, u našoj je skupini došlo do velikih prijepora. Grad za nas nije siguran, a ipak nam se èinilo da ne možemo otiæi a da ne doznamo što je bilo s blagom koje tražimo. Jutros nam je Svemoguæi otvorio nova vrata, što vam ovdje moram navesti. Kad je opat Panahrantosa od opata koji nam je domaæin, a koji mu je dobar prijatelj, èuo za našu bolnu uzrujanost i osobne nedaæe, osobno nas je posjetio u Sv. Ireneju. Rijeè je o ljubaznom i svetom pedesetogodišnjaku koji je dug život proveo prvo u Velikoj Lavri na Atosu, a sad veæ godinama kao monah i opat živi u Panahrantosu. Došavši do nas, prvo je nasamo vijeæao s našim domaæinom, a zatim su s nama razgovarali u odajama našeg domaæina, u potpunoj tajnosti, nakon što su odande otpustili sve novake i poslugu. Rekao nam je kako sve do tog jutra nije ni znao da smo ondje, a kad je doznao, obratio se prijatelju i prenio mu novosti koje ranije nije iznosio, nikako ne želeæi u opasnost dovoditi ni njega424Elizabeth Kostovani njegove monahe. Ukratko, otkrio nam je da je to što tražimo veæ odvezeno iz grada, na sigurno mjesto u okupiranim bugarskim krajevima. Od njega smo dobili najtajnije upute za siguran put do tog mjesta, a odao nam je i naziv svetišta koje moramo pronaæi. Rado bismo još malo ovdje prièekali, obavijestili vas i prièekali vaše daljnje naloge glede toga pitanja, ali opati su nam rekli da su se patrijarhu veæ obratili neki janjièari sa sultanova dvora i ispitivali ga o nestanku onog što tražimo. Sad je krajnje opasno da ostanemo makar još i dan, pa æemo biti sigurniji i dok budemo prolazili nevjernièkim zemljama nego što smo to ovdje. Vaša Ekscelencijo, oprostite nam na samovolji što kreæemo ne tražeæi vaše upute, i molimo Božji i Vaš blagoslov u toj odluci. Bude Upotrebno, uništit æu èak i ovaj zapis prije nego što doðe u vaše ruke, pa æu vam doæi osobno isprièati, svojim jezikom, ako mi ga prije ne odrežu, kako je tekla naša potraga.Ponizni grješnik, brat Ciril travanj, Ljeta Gospodnjeg 6985.Nakon što je Turgut završio, sobom je zavladala potpuna tišina. Selim i gospoða Bora sjedili su bez rijeèi i nepomièno, dok je Turgut nemirnom rukom gladio srebrnu grivu. Helen i ja nijemo smo se pogledali.'Ljeta Gospodnjeg 6985.?' rekao sam na kraju. 'Što to znaèi?''Srednjovjekovni dokumenti nosili su oznaku godina koje su se raèunale prema procijenjenom vremenu Stvaranja iz Postanka', objasnila je Helen.'Tako je.' Turgut je kimnuo. 'Prema današnjem kalendaru 6985. je zapravo 1477. godina.'Nisam uspio zatomiti uzdah. 'Pismo je nevjerojatno životno i oèito prepuno zabrinutosti zbog neèega. Ali ja se tu više nikako ne snalazim', rekao sam žalosno. 'Datum me nedvojbeno navodi na pomisao da postoji nekakva veza s onim tekstom koji je gospodin Aksoy pronašao prije. Ali što nam dokazuje da je monah koji je napisao to novo pismo potekao s Karpata? I zašto mislite da je to nekako povezano s Vladom Drakulom?'Turgut se nasmiješio. 'Izvrsna pitanja, kao i uvijek, mladi moj skeptièe. Dopustite da pokušam odgovoriti. Kao što sam vam rekao, Selim izvrsno poznaje grad, a kad je pronašao pismo, shvatio jePOVJESNIÈARKA425dovoljno da uvidi da bi moglo biti korisno, pa ga je odnio prijatelju koji vodi drevnu samostansku knjižnicu u Sv. Ireneju, koja postoji i danas. Prijatelj mu je tekst preveo na turski, a pismo gaje silno zain-trigiralo jer se u njemu spominje njegov manastir. Meðutim, u svojoj knjižnici nije pronašao nikakav trag o takvom posjetu tijekom 1477. - ili nije zabilježen ili su svi tragovi o tome još davno nestali.'Ako je misija koju opisuju bila tajna i opasna,' istaknula je Helen, 'malo je vjerojatno da su nešto zabilježili.''Toèno, toèno, draga moja gospo.' Turgut je kimnuo u njezinu smjeru. 'U svakom sluèaju, Selimov prijatelj iz manastira pomogao nam je u jednom važnom pitanju - pretražio je najstarije crkvene povijesne prikaze kojima ondje raspolaže i utvrdio da je opat kojem je pismo upuæeno, taj Maksim Eupraksije, potkraj života bio veliki opat na Atosu. Ali godine


1477., kad mu je pismo upuæeno, bio je opat u manastiru na jezeru Snagov.' Turgut je posljednje rijeèi izgovorio slavodobitnim tonom.Još nekoliko trenutaka sjedili smo obavijeni uzbuðenom tišinom. Na koncu ju je prekinula Helen. '"Božji smo ljudi, ljudi s Karpata'", rekla je tiho.'Kako, molim?' Turgut ju je zaintrigirano pogledao.'Da!' Odmah sam prihvatio Heleninu pretpostavku. '"Ljudi s Karpata." Iz jedne pjesme, rumunjske narodne pjesme koju je Helen pronašla u Budimpešti.' Opisao sam im kako smo u sveuèilišnoj knjižnici u Budimpešti cijeli sat prelistavali staru knjigu s pjesmama, zatim onaj fini drvorez pri vrhu stranice koji je prikazivao zmaja i crkvu skrivene meðu drveæem. Turgutove obrve uzdignule su se na te rijeèi gotovo do èupave kose, a ja sam brzo stao pretraživati svoje papire. 'Gdje je to sad?' Trenutak poslije meðu fasciklima u torbi pronašao sam rukom napisani prijevod - Bože sveti, pomislio sam, da jednom nekim sluèajem ostanem bez te torbe! - i proèitao im pjesmu, dajuæi vremena Turgutu da stihove prevodi Selimu i svojoj supruzi:Dojahaše do vrata, do velikoga grada. Do velikoga grada dojahaše iz zemlje smrti."Mi Božji smo ljudi, ljudi s Karpata. Redovnici i sveti, al' samo crne vijesti nosimo426Elizabeth KostovaU veliki grad donosimo novosti o pošasti. Služeæi gospodaru, dolazimo i oplakujemo njegovu smrt." Tako doðoše do grada i grad plakaše s njima Kad uðoše kroz vrata.'Bože sveti, kako je to neobièno i zastrašujuæe', rekao je Turgut. 'Takve su vam sve narodne pjesme, gospo?''Da, veæina', rekla je Helen kroz smijeh. Tad sam uvidio da sam zbog uzbuðenja na dvije minute èak i zaboravio da sjedi uz mene. Svim silama nastojao sam da ne ispružim ruku ili je ne uhvatim za dlan, da ne piljim u njezin osmijeh ili u pramen tamne kose koji joj se spustio na obraz.'A naš zmaj na vrhu, skriven meðu drveæem... veza mora postojati.' «•'Zao mi je što ga nisam vidio', rekao je Turgut i uzdahnuo. Potom je pljesnuo po rubu mjedenog stola i to tako snažno da su šalice zazveckale. Supruga ga je obzirno uhvatila za podlakticu, a on je potapše, želeæi je umiriti. 'Ne... èujte... pošast!' Okrenuo se Selimu i njih su dvojica razmijenila prave bujice rijeèi na turskome.'Što je to?' Helen ih je promatrala beskonaèno koncentrirano. 'Pošast u pjesmi?''Da, draga moja', Turgut je rukom zaèešljao kosu unatrag. "Osim pisma, došli smo do još jedne èinjenice u vezi s Istanbulom, toèno u tom istom razdoblju... nešto što je moj prijatelj Aksoy zapravo veæ znao. Potkraj ljeta 1477., za najveæih vruæina, izbila je, kako kažu naši povjesnièar, mala kuga. Odnijela je mnogo života u staroj gradskoj èetvrti Pera - danas se taj dio zove Galata. Truplima su prije spaljivanja kolcem probadali srce. To je prilièno neobièno, kaže on, jer su inaèe tijela nesretnika jednostavno palili ispred gradskih vrata, kako bi se sprijeèilo širenje zaraze. No to je bila kratkotrajna epidemija i nije odnijela toliko života.''Mislite da su ti monasi, ako je rijeè o istim ljudima, u grad donijeli pošast?''Dakako, to ne možemo pouzdano znati', priznao je Turgut. 'Ali ako vaša pjesma opisuje istu skupinu monaha...'POVJESNIÈARKA427'Nešto mi je palo na pamet', Helen je odložila šalicu. 'Paule, ne sjeæam se jesam li ti to rekla, ali Vlad Drakula bio je jedan od prvih vojnih stratega u povijesti koji je u ratovanju upotrijebio - kako se to kaže? - bolesti.''Biološko oružje', priskoèio sam u pomoæ. 'Rekao mi je Hugh James.''Da', podvukla je noge pod tijelo. 'Dok je sultan napadao Vlašku, Drakula je u osmanske logore znao slati ljude zaražene kugom ili velikim boginjama preodjevene u Turke. Prije nego što bi ondje umrli, zarazili bi koliko bi mogli više vojnika.'Da stvar nije bila toliko stravièna, bio bih se nasmiješio. Vlaški grof nevjerojatno je kreativan, ali i destruktivan, krajnje lukav neprijatelj. Trenutak poslije shvatio sam da sam o njemu razmišljao u sadašnjem vremenu.'Tako...' Turgut je kimnuo. 'Želite reæi daje ta skupina monaha, ako je uistinu bila rijeè o istim ljudima, donijela kugu iz Vlaške.''Meðutim, time se ne objašnjava jedno...' Helen se namrštila. 'Ako su neki od njih veæ bili bolesni, zašto im je opat u Sv. Ireneju dopustio da se smjeste kod njega?''Gospo, to je istina', priznao je Turgut. 'Iako, ako nije bila kuga, nego neka druga zaraza... no to ne možemo znati'. Nepomièno smo sjedili i frustrirano razmišljali o svemu.'Èak i nakon osvajanja, Konstantinopolom su hodoèastili brojni pravoslavni monasi', rekla je na kraju Helen. 'To je možda jednostavno bila skupina hodoèasnika.'Ali èini se da su tražili nešto što nisu pronašli tijekom hodoèašæa, barem u Konstantinopolu', istaknuo sam. A brat


Æiril kaže da idu u Bugarsku, prerušeni u hodoèasnike, kao da zapravo nisu hodoèasnici - tako se barem èini po njegovim rijeèima.'Turgut se poèešao po glavi. 'Gospodin Aksoy veæ je razmišljao o tome', rekao je. 'Objasnio mi je da je veæina važnih kršæanskih relikvija u crkvama Konstantinopola uništena ili ukradena tijekom osvajanja - ikone, križevi, svetaèke kosti. Dakako, 1453. ovdje nije bilo onoliko blaga kao kad je Bizant bio velika sila, jer su najljepši drevni predmeti ukradeni u Èetvrtom križarskom ratu 1204. - to svakako znate - i vraæeni u Rim, Mletke i druge gradove na Zapadu.'428Elizabeth KostovaTurgut je u znak osude raširio ruke. 'Otac mi je prièao o èudesnim konjima na bazilici Sv. Marka u Mlecima, koje su iz Bizantija ukrali križari. Znate, kršæanski su osvajaèi bili jednako okrutni i pokvareni kao i osmanlijski. U svakom sluèaju, dragi moji, tijekom osvajanja 1453. godine dio tog crkvenog blaga je skriven, a dio odnesen iz grada prije nego što je sultan Mehmed poèeo opsadu, te skriven u samostanima izvan zidina, ili u tajnosti prenesen u druge zemlje. Ako su ti naši monasi bili hodoèasnici, moguæe je da su u grad stigli u nadi da æe vidjeti neki sveti predmet, pa su onda uvidjeli da ga nema. Možda im je opat iz onog drugog manastira isprièao prièu o nekoj važnoj ikoni koju su spremili na sigurno, u Bugarsku. Ali na temelju tog pisma to nikako ne možemo pouzdano utvrditi.''Sad mi je jasno zašto želite da poðemo u Bugarsku.' Ponovno sam se morao oduprijeti nagonu da uhvatim Helen za ruku. 'Iako mi nikako nije jasno kako bismo mogli doznati nešto više* kad doðemo onamo, a kamoli kako æemo uopæe uæi u tu zemlju. Sigurni ste da ne bismo trebali istražiti još neko mjesto u Istanbulu?'Turgut je sveèano odmahnuo glavom i uzeo šalicu koju je do tog trenutka bio posve zanemario. 'Iskoristio sam sve dostupne moguænosti, sve što mi je palo na pamet, èak i neke kanale koje vam - na žalost - ne smijem ni spomenuti. Gospodin Aksoy takoðer je sve pretražio, u svojim knjigama, u knjigama svojih prijatelja, u sveuèilišnom arhivu. Razgovarao sam sa svim povjesnièarima do kojih sam uspio doæi, pa tako i s jednim koji prouèava groblja... vidjeli ste naša predivna groblja. Nigdje se ne spominje daje netko u tom razdoblju na neobièan naèin pokopao nekog stranca. Moguæe je da nam je nešto promaklo, ali više ne znam gdje ovako na brzinu pogledati.' Tad nas je usrdno pogledao. 'Znam da bi vam bilo iznimno teško uæi u Bugarsku. Stvar bih obavio osobno, samo što bi meni, prijatelji moji, bilo još teže. Kao Turèin, nisam uspio dobiti dopuštenje ni da budem na jednoj od njihovih sveuèilišnih konferencija. Potomke Otomanskog Carstva nitko ne mrzi kao Bugari.''Oh, Rumunji se trude, daju sve od sebe...' uvjeravala gaje Helen, no rijeèi je popratila osmijehom zbog kojeg se on nasmijao.Ali... Bože moj!' Naslonio sam se na jastuke. Èinilo mi se da me posve preplavio jedan od onih valova nestvarnog osjeæaja koji suPOVJESNIÈARKA429me u posljednje vrijeme zahvaæali sve èešæe. 'Nikako mi nije jasno kako to onda izvesti.'Turgut se nagnuo naprijed i pred mene položio prijevod monahova pisma. 'Ni on nije znao...'"'Tko?' upitao sam veæ bez snage.'Brat Æiril. Poslušajte me, prijatelju moj... Kad je Rossi nestao?''Prije više od dva tjedna', priznao sam.'Ne možete si dopustiti gubljenje vremena. Znamo da Drakula nije u grobu u Snagovu. Smatramo da nije pokopan u Istanbulu. Ali...' prstom je kucnuo po papiru 'ovdje je jedan mali dokaz. Ne znamo što pokazuje, no 1477. netko je iz manastira u Snagovu otputovao u Bugarsku - ili je to barem pokušao. Vrijedi istražiti i nešto doznati. Ne utvrdite li ništa, znat æete da ste dali sve od sebe. Možete se vratiti kuæi i èiste savjesti oplakivati profesora, a mi, vaši prijatelji, zauvijek æemo cijeniti vašu odvažnost. Ali ako ne pokušate, zauvijek æete se pitati i tugovati a da vam ništa neæe moæi olakšati situaciju.'Ponovno je uzeo onaj prijevod, stao njime prelaziti prstom, a zatim je proèitao naglas: '"Krajnje je opasno da ostajemo makar još i dan, pa æemo biti sigurniji i dok budemo prolazili nevjernièkim zemljama nego što smo to ovdje." Eto, prijatelju moj. Spremite to u torbu. To je vaš primjerak, na engleskom. A ovo je primjerak na staroslavenskome koji je napisao prijatelj gospodina Aksova.'Turgut se nagnuo prema naprijed. 'Nadalje, doznao sam da u Bugarskoj živi znanstvenik kojem se možete obratiti za pomoæ. Zove se Anton Stoièev. Moj prijatelj Aksoy silno se divi njegovu radu, objavljenom na mnogim jezicima.' Selim Aksoy kimnuo je na spomen tog imena. 'Na svijetu nema èovjeka koji zna više o srednjovjekovnom Balkanu, a osobito o Bugarskoj. Živi u blizini Sofije... morate ga potražiti.'Helen me iznenada uhvatila za ruku, javno i neskriveno, posve me zatekavši. Mislio sam da æemo èak i ovdje, meðu prijateljima, tajiti vezu. Vidio sam kako je Turgut spustio pogled na naše ruke. Srdaène bore oko njegovih oèiju i usta


još su se malo produbile, a gospoða Bora iskreno nam se nasmiješila i djevojaèkim rukama430Elizabeth Kostovaobavila koljena. Bilo je oèito da s odobravanjem gleda na našu vezu, a ja sam odjednom osjetio kako su nas ti dragi i dobrodušni ljudi blagoslovili.'U tom sluèaju, nazvat æu tetu', rekla je Helen odluèno i stisnula mi prste.'Evu? Kako bi ona mogla pomoæi?''Kao što znaš, ona može sve.' Helen mi se nasmiješila. 'Ne, ne znam toèno što može i što æe uèiniti. Ali u tajnoj policiji naše zemlje ima i prijatelje i neprijatelje', stišala je glas, kao da to èini nesvjesno, 'a oni imaju prijatelje diljem istoène Europe. I neprijatelje, dakako - svi se oni meðusobno špijuniraju. Tako æe se možda dovesti u opasnost - žalim jedino zbog toga. I trebat æe nam vrlo, vrlo konkretno mito.''Bakšiš,' Turgut je kimnuo. 'Svakako. Selim Aksoy i ja o tome smo veæ razmišljali. Pronašli smo dvadeset tisuæa lir^ koje možete upotrijebiti. I premda ne mogu poæi s vama, dragi moji kolege, pružit æu vam svu pomoæ koja je u mojoj moæi. Isto vrijedi i za gospodina Aksoya.'Sad sam ga intenzivno promatrao, kao i Aksoya - sjedili su uspravno, nasuprot nama, zaboravivši kavu, vrlo uspravno i ozbiljno. Nešto na njihovim licima - Turgutovu širokom i crvenom, Aksovevu uskome; oba lica obilježavao je intenzivan pogled, oba su bila smirena, ali gotovo divljaèki budna - odjednom mi se uèinilo poznatim. Obuzeo me dojam koji nisam znao toèno odrediti. Još nekoliko trenutaka zadržavao je pitanje u mojim ustima. A onda sam još èvršæe stisnuo Heleninu ruku - tu snažnu, èvrstu, veæ toliko voljenu šaku - i pogledao Turgutove tamne oèi.'Tko ste vi?' upitao sam.Turgut i Selim samo su se pogledali. Uèinilo mi se da su se odlièno razumjeli i bez rijeèi. Oglasio se Turgut, tiho, iako posve razgovijetno: 'U sultanovoj smo službi.'51. glauaelen i ja ustuknuli smo kao da smo srasli u jedno tijelo. Još nekoliko trenutaka èinilo mi se da su Turgut i Selim nužno povezani s nekim mraènim silama, te sam se borio protiv želje da pokupim torbu, povuèem Helen i da tako glavom bez obzira pobjegnemo iz stana. Kako, osim okultnim sredstvima, dvojica muškaraca koje sam dotada smatrao prijateljima, mogu raditi za odavno preminulog sultana? Štoviše, svi su sultani odavno mrtvi, pa nitko iz njihovih redova više ne može biti na ovome svijetu. Usto, jesu li nam lagali i u vezi s mnogo drugih pitanja?Moju je smetenost prekinuo Helenin glas. Nagnula se naprijed, potpuno blijeda i razrogaèenih oèiju. Pitanje je ipak smireno postavila. Bilo je to krajnje praktièno pitanje, s obzirom na situaciju - u prvi mah i toliko praktièno da ga nisam odmah u cijelosti shvatio. 'Profesore Bora,' rekla je polagano, 'koliko vam je godina?'On joj se nasmiješio. 'Ah, draga moja gospo, ako vas zanima je li mi petsto godina, odgovor je - na sreæu - negativan. Radim za Uzvišenog i Velièanstvenog Zaštitnika Svijeta, sultana Mehmeda II., ali nisam imao neizmjernu èast upoznati ga.''Što nam onda, za ime svijeta, želite reæi?' upitao sam ljutito, jer više nisam mogao izdržati.Turgut se ponovno nasmiješio, a Selim mi je ljubazno kimnuo. 'Uopæe vam nisam namjeravao prièati o tome', rekao je Turgut. 'Meðutim, vi ste nam u toliko toga poklonili povjerenje, a buduæi da ste postavili tako pronicavo pitanje, prijatelju moj, objasnit æemo o èemu je rijeè. Normalno sam roðen 1911. i nadam se da æu normalno umrijeti, u krevetu... oko 1985.' Na te se rijeèi zasmijuljio. 'Meðutim,1432Elizabeth Kostovaèlanovi moje obitelji uvijek žive dugo, dugo, pa æu zbog tog prokletstva na ovom divanu sjediti i kad budem prestar za dostojanstveno pojavljivanje meðu ljudima.' Tada je zagrlio suprugu. 'Gospodin Aksoy takoðer je star koliko i izgleda. Ništa u vezi s nama nije osobito neobièno. No reæi æemo vam nešto drugo, nešto što je najveæa tajna koju bih ikome mogao povjeriti i koju morate èuvati bez obzira na sve: pripadamo sultanovoj Gardi polumjeseca.''Èini mi se da za nju nisam èula', rekla je Helen mršteæi se.'Ne, profesorice, i niste.' Turgut je naèas pogledao Selima, koji je strpljivo slušao i oèito pokušavao pratiti naš razgovor, posve smirenih zelenih oèiju. 'Držimo da za nas ne zna nitko osim naših èlanova. Osnovani smo kao tajna garda, probrani meðu najelitnijim janjièarima.'Iznenada sam se sjetio onih nepomiènih mladih lica užarenih pogleda koje sam vidio na slikama u Topkapi Sarayj4, zbijenih oko sultanova prijestolja, spremnih da skoèe na potencijalnog ubojicu - odnosno na svakoga tko bi iznenada pao u sultanovu nemilost.Èinilo se daje Turgut naslutio o èemu razmišljam, jer je kimnuo. 'Vidim da ste èuli za janjièare. E pa, dragi kolege,


godine 1477. uzvišeni Mehmed Velièanstveni pozvao je dvadesetoricu najpouzdanijih i najškolovanijih èasnika i u tajnosti im predao novi simbol Garde polumjeseca. Imali su samo jednu zadaæu - trebali su je, u sluèaju potrebe, obaviti i po cijenu života. Po svaku su cijenu trebali sprijeèiti Zmajev red da našem velièanstvenom carstvu izaziva nove probleme i muke, te tražiti i ubijati njegove pripadnike gdje god se nalazili.'I Helen i ja teško smo uzdahnuli, no ja sam ovaj put, za promjenu, bio brži. 'Garda polumjeseca osnovana je 1477. - te godine u Istanbul su stigli oni monasi!' Nastojao sam odgonetnuti zagonetku još dok sam govorio. 'Ali Zmajev red nastao je davno prije - car Sigismund osnovao ga je 1400. godine, nije li tako?''Bilo je to toèno 1408., prijatelju moj. Svakako. Do 1477. sultani su veæ imali velikih muka sa Zmajevim redom i njegovim ratovima protiv Carstva. Ali 1477. Njegovo Velièanstvo Zaštitnik Svijeta zakljuèio je da bi u buduænosti Zmajev red mogao i teže napasti.''Kako to mislite?' Helenina ruka bila je hladna i nepomièna. 'To se izravno ne navodi èak ni u našoj povelji,' priznao je Turgut, 'no uvjeren sam da nije sluèajnost stoje sultan Gardu utemeljio samoPOVJESNIÈARKA433nekoliko mjeseci nakon smrti Vlada Tepesa.' Sklopio je dlanove, kao da se moli - iako bi se njegovi preci, sjetio sam se, redovito molili ispruženi na trbuhu, lica priljubljena uz pod. 'U povelji stoji da je njegovo Velièanstvo Gardu utemeljilo radi borbe protiv Zmajeva reda, najomraženijeg neprijatelja velièanstvenog carstva, u svim vremenima i prostorima, na kopnu i na moru, èak i s druge strane smrti.'Turgut se nagnuo naprijed, zažarenih oèiju i neukrotive srebrne kose. 'Prema mojoj pretpostavci, Njegovo je Velièanstvo imalo predosjeæaj, ili èak odreðene spoznaje, o opasnosti koju bi za Carstvo mogao biti Vlad Drakula nakon smrti.' Rukom je zagladio kosu. 'Kao što smo vidjeli, sultan je u to vrijeme utemeljio i zbirku dokumenata0 Zmajevu redu - sam arhiv nije bio tajne prirode, ali su ga potajno koristili i tako ga još koriste èlanovi naše Garde. To èudesno pismo do kojeg je došao Selim, kao i vaša narodna pjesma, gospo - to su samo daljnji dokazi daje Njegovo Velièanstvo itekako imalo razloga za zabrinutost.'Glavom su mi i dalje promicala nebrojena pitanja. 'Ali kako ste - vi i gospodin Aksoy - uopæe dospjeli u Gardu?'To se prenosi s oca na najstarijeg sina. Sinovi se u Gardu - kako se to kaže na engleskom? - uvode u dobi od devetnaest godina. Ako otac ima samo nedostojne sinove, ili ako nema sina, tajna umire s njim.' Turgut je napokon uzeo posve zaboravljenu šalicu s kavom, a gospda Bora odmah ju je napunila. 'Garda polumjeseca bila je toliko dobro èuvana tajna da èak ni janjièari nisu znali da su u njoj1 neki njihovi kolege. Naš ljubljeni fatih umro je 1481., no njegova je Garda opstala. Janjièari su u pojedinim razdobljima, pod slabim sultanima, imali veliku moæ, no mi smo održali tajnu. Kad je Carstvo nestalo, èak i u Istanbulu, za nas nitko nije znao i tako smo ostali u tajnosti. U Prvom ratu našu je povelju na sigurnome èuvao otac Selima Aksova, za Drugog rata èuvao ju je Selim. I sad je kod njega, na tradicionalnom tajnom mjestu.' Turgut je uzdahnuo i željno otpio velik gutljaj kave.'Èini mi se', rekla je Helen pomalo sumnjièavim glasom, 'da ste rekli da vam je otac bio Talijan. Kako je on dospio u Gardu?''Istina, gospo.' Turgut je kimao. 'Moj je djed po majci zapravo bio vrlo aktivan èlan Garde i nije mogao podnijeti pomisao da bi434Elizabeth Kostovaloza mogla završiti na njemu, no imao je samo kæi. Kad je uvidio da æe još za njegova života Carstvo zauvijek propasti...''Vaša majka!' uskliknula je Helen.'Tako je, draga moja.' Turgut se èeznutljivo nasmiješio. 'Još netko osim vas imao je iznimnu majku. Mislim da sam vam rekao da je u našoj zemlji bila jedna od najškolovanijih žena, barem za to vrijeme- zapravo jedna iz reda jedinih vrhunski obrazovanih - a moj djed nije štedio kad joj je trebalo prenijeti sve znanje i ambicije i pripremiti je za služenje u Gardi. Praktièna primjena prirodnih znanosti, na primjer u graditeljstvu i konstruiranju, poèela ju je zanimati još kada je to ovdje bila tek velika novost, a nakon što ju je uveo u Gardu, dopustio joj je da pode na studij u Rim - ondje je imao prijatelje. Izvrsno joj je išla vrlo napredna matematika, a èitala je èetiri jezika, meðu njima grèki i arapski.' Kratko se na turskome obratio supruzi i Selimu, a oni su kimnuli, oèito izražavajuæi slaganje. 'Jahala je poput sultanovih konjanika i - premda je to znao tek mali b*roj ljudi - bila je i vrlo vješt strijelac' U tom trenutku gotovo je namignuo Helen, a ja sam se prisjetio onog njezina malog pištolja - gdje ga uopæe drži? 'Od mojeg je djeda doznala mnogo o predaji o vampirima i o tome kako od njih zaštititi živuæe ljude. Ako želite pogledati, na ovoj je slici...'


Ustao je i s ukrašenog stoliæa u kutu donio sliku koju je oprezno predao Helen. Bila je to dojmljiva slika, obilježena onom èudesno profinjenom jasnoæom fotografskih portreta s poèetka stoljeæa. Dama koja je u nekom fotografskom studiju èekala dovršetak dugotrajne ekspozicije doimala se strpljivom i pribranom, no fotograf je, pognut pod velikom crnom krpom, u njezinim oèima uhvatio i odreðenu zabavljenost. Smeækasta koža iznad tamne haljine izgledala je besprijekorno. Lice je bilo Turgutovo, no njezino je imalo profinjen nos i bradu i otvaralo se poput svježeg cvijeta na stabljici vitkog vrata- prava osmanlijska kraljevna. Ispod raskošnog šešira ukrašenog perima, podignuta kosa nalikovala je na tamne oblake. U pogledu sam vidio i iskru zaigranosti, odjednom žaleæi zbog èinjenice da nas odvajaju tolike godine.Turgut je s ljubavlju ponovno uzeo okvir. 'Moj je djed mudro postupio kad je prekinuo tradiciju i uveo je u Gardu. Upravo je ona pronašla dio zagubljenih materijala iz našeg arhiva i iz drugih ih knjižnica vratila u našu zbirku. Kad mi je bilo pet godina, kodPOVJESNIÈARKA435naše je vikendice ubila vuka, a kada mi je bilo jedanaest, uèila me jahati i pucati. Moj joj je otac uvijek bio odan i silno je volio, iako ga je plašila tom neustrašivošæu - uvijek je govorio da je za njom iz Rima došao u Tursku da je nagovori da ne pretjeruje sa smionošæu. Kao i najpouzdanije supruge èlanova naše Garde, moj je otac znao za njezino èlanstvo i neprestano se brinuo za njezinu sigurnost. On je ondje...' Rukom je pokazao portret u ulju koji sam veæ bio uoèio na zidu pokraj prozora. Muškarac na toj slici bio je èvrsto graðen i opušten, pomalo neobièan i šarmantan èovjek u tamnome odijelu, crnih oèiju i kose te blaga izraza lica. Turgut nam je rekao daje njegov otac bio povjesnièar i da se specijalizirao za talijansku renesansu, no ja sam ga vrlo lako mogao zamisliti kako se s malim sinom igra špekulama dok se njegova supruga brine za djetetovo konkretnije obrazovanje.Helen se uz mene promeškoljila, diskretno protežuæi noge. 'Rekli ste da vam je djed bio aktivni èlan Garde. Sto to znaèi? Koje su toèno aktivnosti?'Turgut je sa žaljenjem odmahnuo glavom. 'O tome, gospo, podrobnije ne mogu govoriti ni vama. Neke stvari moraju ostati tajne. Ovo smo vam isprièali jer ste tražili - gotovo naslutili - i jer bismo voljeli da imate puno povjerenje u našu pomoæ. Vaš odlazak u Bugarsku bit æe od velike koristi za Gardu i molio bih da krenete što prije. Garda je danas malobrojna - ostala nas je tek šaèica.' U tom je trenutku uzdahnuo. 'Ja, na žalost, nemam sina - ni kæeri - na koje bih mogao prenijeti dužnost, no gospodin Aksoy u našoj tradiciji odgaja svog neæaka. No budite uvjereni da æe sva moæ osmanlijske odluènosti biti uz vas.'Zatomio sam frustrirani uzdah. Možda sam se mogao koliko-toliko prepirati s Helen, no prepirka s tajnim moæima Otomanskog Carstva svakako je nadilazila moje moguænosti. Turgut je uzdignuo prst. 'No moram vas upozoriti, i to ozbiljno, prijatelji moji. Povjerili smo vam tajnu koja se èuva krajnje pomno - i uspješno, èini nam se -veæ pet stotina godina. Nemamo razloga vjerovati daje naš drevni neprijatelj s njome upoznat, iako naš grad nedvojbeno mrzi i boji ga se jednako kao za života. Njegovo Velièanstvo u povelji je navelo pravilo... Tko god tajnu o Gardi oda našim neprijateljima, bit æe kažnjen trenutaènim smaknuæem. Koliko znam, do toga još nikad nije došlo. Ali molim da budete oprezni, i zbog sebe i zbog nas.'436Elizabeth KostovaU njegovu glasu nije bilo ni zlobe ni prijetnje, nego tek krajnje ozbiljnosti, a ja sam u njemu zaèuo i neumoljivu odanost zahvaljujuæi kojoj je njegov sultan osvojio Veliki grad, dotada nedodirljivu i nadmenu bizantsku prijestolnicu. Kad je rekao 'U sultanovoj smo službi', imao je potpuno pravo, iako je roðen pola tisuæljeæa nakon Mehmedove smrti. Sunce se spuštalo s druge strane prozora u salonu, a ružièasto svjetlo dotaknulo je Turgutovo široko lice i odjednom mu pridalo novu plemenitost. Meni se uèinilo da bi Turgut opèinio Rossija, da bi u njemu vidio živuæu povijest, te sam poèeo razmišljati0 tome koja bi mu pitanja postavio - pitanja koja ja nisam uspijevao ni približno oblikovati.Meðutim, upravo je Helen rekla ono što je bilo najpotrebnije. Ustavši tako da smo s njom u hipu ustali svi, ispružila je ruku prema Turgutu. 'Poèašæeni smo time što ste nam povjerili', rekla je, ponosno se zagledavši u njega. 'Svojim æemo životima èuvati vašu tajnu i sultanove želje.' Oèito dirnut, Turgut joj je poljubio ruku, dok se Selim Aksoy naklonio. Èinilo se da nema potrebe da ja nešto dodajem. Naèas odbacivši tradicionalnu mržnju Rumunja prema osmanlijskim osvajaèima, govorila je i u svoje i u moje ime.Tako bismo možda stajali i cijeli dan, bez rijeèi se pogledavali u svjetlu sutona, da se iznenada nije oglasio Turgutov telefon. Naklonio se u znak isprike i otišao na suprotni kraj sobe i podigao slušalicu, dok je gospoða Bora na mjedeni pladanj poèela skupljati ostatke veèere. Turgut je nekoliko minuta slušao sugovornika, razdraženo izgovorio nekoliko rijeèi, pa ljutito spustio slušalicu. Odmah se obratio Selimu, brzo, na turskome, a Selim je žurno navukao otrcani sako.


'Nešto se dogodilo?' upitao sam.'Na žalost, da.' Turgut se gnjevno pljesnuo po prsima. 'Knjižnièar, gospodin Erozan... Èovjek kojeg sam zadužio da ga èuva naèas je izišao, a sada je nazvao i rekao da mije prijatelj ponovno napadnut. Erozan nije pri svijesti, a èuvar je otišao po lijeènika. Stvar je vrlo ozbiljna. Treæi napad, i to u vrijeme zalaska sunca.'I ja sam u šoku posegnuo za sakoom, a Helen je navukla cipele, iako ju je gospoða Bora moleæivo uhvatila za ruku. Turgut je poljubio suprugu, i dok smo žurno izlazili, osvrnuo sam se i vidio kako blijeda1 prestrašena stoji na ulazu u stan.52. glauadje æemo spavati?" upitao je Barley sumnjièavim glasom. Nalazili smo se u hotelskoj sobi u Perpignanu, dvokrevetnoj sobi koju smo dobili kad smo i postarijem službeniku na recepciji rekli da smo brat i sestra. Sobu nam je dao bez rijeèi, iako nas je sumnjièavo odmjerio. Nismo imali novca za odvojene sobe, što je bilo jasno i Barleyju i meni. "Onda?" rekao je, pomalo nestrpljivo. Pogledali smo krevet. Druge moguænosti nije bilo, èak ni saga na golom i ulaštenom podu. Barley je naposljetku odluèio - barem u svoje ime. Dok sam ja kao paralizirana stajala na mjestu, on je s nešto odjeæe i s èetkicom za zube otišao u kupaonicu. Pojavio se nekoliko minuta poslije, u pamuènoj pidžami, lica jednako blijeda kao i kose.Nešto u vezi s tim prizorom, i njegovom neuspješnom nonšalan-cijom, navelo me na glasan smijeh, èak i unatoè zažarenim obrazima, a onda se i on poèeo smijati. Oboje smo se smijali sve dok nam se na licima nisu pojavile suze - Barley se presavio u podruèju mršavog struka, a ja sam se držala za deprimantni stari ormar. Tim histeriènim smijehom oslobodili smo se svih napetosti koje su nam donijeli putovanje, moji strahovi, Barleyjevo negodovanje, bolna pisma moga oca, naše prepirke... Tek godinama kasnije nauèila sam znaèenje izraza fou rire - koji oznaèuje suludi napadaj smijeha - a taj dogaðaj, u tom francuskome hotelu, bio mi je prvo takvo iskustvo. Nakon prvog fou rirea doživjela sam još nekoliko prvih iskustava, jer smo gotovo posræuæi prišli jedno drugome. Barley me uhvatio za ramena, nespretno i neskladno kao što sam ja do maloèas držala °naj ormar, no poljubac je zato bio anðeoski, a njegovo mladenaèko438Elizabeth Kostovaiskustvo nježno se utisnulo u moj krajnji nedostatak iskustva. Kao i zbog smijeha, i zbog poljupca sam ostala bez daha.Sve dotadašnje spoznaje o tome što znaèi voditi ljubav crpila sam iz pristojnih filmova i zbunjujuæih knjiga, tako da uglavnom nisam bila u stanju nastaviti. Barley je, meðutim, sve èinio umjesto mene, a ja sam ga slijedila zahvalno, premda nespretno. Kad smo se našli na neuglednom, ali urednom krevetu, veæ sam znala ponešto0 tome kako se ljubavnici snalaze s preprekom koja se zove odjeæa. Imala sam dojam daje svaki odjevni predmet nalik na sudbonosnu odluku. Prvo gornji dio Barleyjeve pidžame: pod njim se ukazao bijeli, èvrsti torzo i neoèekivano mišiæava ramena. Uklanjanje moje bluze i ružnog bijelog grudnjaka bilo je podjednako i njegova i moja odluka. Rekao mi je kako mu se sviða boja moje kože, jer je toliko drukèija od njegove. Istina je da mi ruka nikad nije izgledala toliko smeðe kao u dodiru sa snježnom bjelinom Barleyjevenike. Dlanom je poèeo prelaziti po mome tijelu i preostaloj odjeæi, a ja sam prvi put poèela dodirivati njegovo tijelo, otkrivajuæi neobiène muške obrise. Imala sam dojam da stidljivo opipavam mjeseèeve kratere. Srce mi je toliko snažno udaralo da sam se brinula da æe na svojim prsima osjetiti udarce.Trebalo je obaviti još toliko toga, iskušati toliko novih stvari i pobrinuti se za toliko sitnica da više i nismo uklanjali odjeæu, i èinilo mi se da su protekli još sati i sati prije nego što se Barley uz težak uzdah pripio uz mene i tiho rekao: "Još si dijete", te me posesivno zagrlio.U tom trenutku shvatila sam da je i on još dijete - i to èasno1 pošteno dijete. Èini mi se da ga nikada nisam voljela kao u tom trenutku.53. glauaosuðeni stan u kojem je Turgut ostavio gospodina Erozananalazio se na desetak minuta hoda od njegova doma - ili na) U deset minuta trèanja, buduæi da smo praktièki trèali, a èak je i Helen u salonkama s visokom potpeticom pokušavala održati taj tempo. Turgut je nešto mumljao (i psovao, zakljuèio sam), iako su se ti zvukovi jedva razabirali. Bio je ponio malu crnu torbicu. Pretpostavio sam da se unutra vjerojatno nalaze medicinska sredstva i pomagala, za sluèaj da se lijeènik ne pojavi ili da ne doðe na vrijeme. Napokon smo se našli na drvenim stubama stare kuæe. Pojurili smo za Turgutom, a on je na vrhu stuba naglo rastvorio vrata.Kuæa je, pokazalo se, bila podijeljena na malene i otrcane stanove. U glavnoj sobi stana u koji smo ušli nalazili su se krevet, stolice i stol, a osvjetljavala ju je jedna svjetiljka. Turgutov prijatelj ležao je na podu, pokriven dekom. Muškarcu koji je ustao od njega da bi nas pozdravio bilo je tridesetak godina i u govoru je zamuckivao. Bio je gotovo


izvan sebe od straha i kajanja. Neprestano je kršio ruke i u beskraj nešto ponavljao Turgutu. Turgut ga je samo odgurnuo te su tako on i Selim kleknuli pokraj gospodina Erozana. Lice jadne žrtve bilo je pepeljasto, oèi zatvorene, a disanje isprekidano. Na vratu je imao gadnu ranu, veæu od one prve, ali i užasniju jer je bila neobièno èista, iako nazubljena, uz tek malo krvi na rubovima. Tad mi je sinulo da bi tako duboka rana morala obilno krvariti i zbog te spoznaje u želucu sam osjetio muèninu. Zagrlio sam Helen i tako smo nepomièno stajali, ne uspijevajuæi odvratiti pogled.Turgut je prouèavao ranu, ne dodirujuæi je. U jednom trenutku Podigao je pogled prema nama. 'Prije nekoliko minuta ovaj užasni440Elizabeth Kostovaèovjek otišao je po lijeènika iako me nije pitao. No lijeènika nije bilo. To je sreæa u nesreæi, jer ovdje sad nikako ne trebamo lijeènika. Ali Erozana je ostavio samog u sutonu.' Obratio se Aksovu, koji je iznenada ustao i - snagom koju èovjek od njega ne bi oèekivao - udario nesretnog èuvara i istjerao ga iz sobe. Èuvar se povukao i užasnuto sjurio niza stube. Selim je zakljuèao vrata i kroz prozor pogledao na ulicu, kao da se želi uvjeriti da se onaj muškarac neæe vratiti. Potom je kleknuo uz Turguta, pa su se poèeli tiho savjetovati.Nekoliko trenutaka poslije Turgut je otvorio onu torbu. Zatim sam vidio kako iz nje vadi predmet koji mi je veæ bio poznat: komplet za hvatanje vampira slièan onome koji mi je u svojoj radnoj sobi dao prije više od tjedan dana, osim što je ovdje bila rijeè o ljepšoj kutiji, ukrašenoj arapskim slovima i, kako se èinilo, sedefnim umetkom. Otvorio ju je i pogledao instrumente. Zatim je ponovno podigao pogled prema nama. 'Profesori,' rekao je tiho, 'mog prijatelja vampir je ugrizao najmanje tri puta i sad umire. Umre li u ovom stanju prirodnom smræu, ubrzo æe postati nemrtav.' Širokim dlanom obrisao je èelo. 'Slijedi nam užasan trenutak i moram vas zamoliti da iziðete. Gospo, vi ovo nikako ne smijete vidjeti.''Molim vas, dopustite da vam pomognemo, kako god možemo', zaustio sam neodluèno, no Helen je veæ zakoraèila prema njemu.'Dopustite da ostanem', obratila mu se prigušenim glasom. 'Trebam znati kako se to radi.' Još nekoliko trenutaka pitao sam se zašto žudi za takvom spoznajom, a onda sam se - gotovo nadnaravno - sjetio da je Helen, naposljetku, ipak antropologinja. On ju je prodorno pogledao, a zatim, kako se èinilo, dao pristanak, bez rijeèi, te se ponovno nadvio nad prijatelja. Ja sam se još nekako nadao da sam pogriješio u pretpostavkama, no Turgut je nešto šaptao prijatelju. Zatim je gospodina Erozana uhvatio za ruku i pomilovao je.I nakon toga - to je možda bilo i najužasnije od svega što je uslijedilo - Turgut je prijateljevu ruku pritisnuo na svoje srce i ispustio prodoran krik koji kao daje potekao iz mraènih dubina povijesti, ne samo odviše daleke, nego i odviše strane da bih razaznao slogove ili znaèenje. Bio je to bolan krik nalik na mujezinov poziv na molitvu, kakav smo èuli s gradskih minareta - osim stoje ovo prije zvuèalo kao poziv u pakao - bio je to niz sablasnih tonova koji kao da su iznikli iz sjeæanja tisuæu osmanlijskih logora, milijun turskih vojnika. Veæ samPOVJESNIÈARKA441vidio zastava koje lepršaju, krvave mrlje na nogama konja, koplje i polumjesec, odsjaj sunca na zakrivljenim sabljama i verižnjaèama, lijepe i unakažene mlade glave, lica, tijela. Èuo sam krikove ljudi koji prelaze u ruke Alahu, udaljene krikove njihovih majki i oèeva. Osjeæao smrad kuæa u plamenu i svježeg užasa, sumpora iz topova, velike vatre koja guta šatore, mostove i konjsko meso.Što je bilo najneobiènije, usred te pomutnje zaèuo sam i povik koji sam bio u stanju razumjeti: 'Kaziklu Bey! Nabadaè!' Èinilo mi se da u samome središtu kaosa vidim lik koji odudara od ostalih, muškarca u tamnoj odjeæi i plastu, na konju, koji vijuga meðu živahnim bojama, usredotoèena lica na kojem lebdi preziran i grèevit osmijeh, dok sabljom kosi osmanlijske glave, glave koje padaju uz težak i mukao udarac, kotrljajuæi se u zašiljenim kacigama.Turgutov se glas izgubio, a ja sam u tom trenutku uvidio da sam sad uz njega, da promatram èovjeka koji umire. Nasreæu, Helen je bila gotovo priljubljena uz mene - veæ sam nešto zaustio, htio je nešto upitati, kada sam uvidio da je ona u Turgutovu kriku i pjesmi ugledala iste užase. I nehotice sam se sjetio da njezinim žilama teèe Drakulina krv. Na trenutak se okrenula prema meni, šokirana, ali mirna izraza lica. Tad mi je, u posljednji èas, sinulo da njezinim žilama teèe i Rossijevo naslijeðe - blago, patricijsko, toskansko i englesko - te u njezinim oèima ugledao onu ni s èim usporedivu Rossijevu dobrotu. Èini mi se da sam se u tom trenutku - ne kasnije, ne u neuglednoj smeðoj crkvi svojih roditelja, ne pred sveæenikom - njome oženio, u srcu, doživotno se vezao uz nju.Posve zašutjevši, Turgut je prijatelju na vrat stavio muslimansku krunicu, zbog èega je tijelo blago zadrhtalo, te iz umrljanog satena u kutiji odabrao pomagalo dulje od mojega dlana, predmet od sjajnoga srebra. 'To još nikad nisam bio prisiljen uèiniti, bog mi bio na pomoæi', rekao je tiho. Otkopèao je košulju gospodina Erozana, a ja sam ugledao


ostarjelu kožu, kovrèave dlake sijede poput pepela, prsa koja su se u nepravilnim razmacima dizala i spuštala. Selim je u meðuvremenu bez rijeèi i djelotvorno pretražio sobu i Turgutu donio opeku koja se, kako se èinilo, koristila za pridržavanje vrata. Turgut je uzeo tu obiènu opeku, još je nekoliko trenutaka odvagu-juæi. Zatim je oštricu kolca postavio na lijevu stranu nesretnikovih prsa i poèeo tiho pjevušiti napjev u kojem sam razabrao rijeèi kojih442Elizabeth Kostovasam se nekako sjetio - iz knjige, filma, nekog razgovora? - 'Alahu ekbar, Alahu ekbar: Bog je velik.' Znao sam da nikako ne bih uspio nagovoriti Helen da iziðe, jednako kao što na to nisam mogao prisiliti ni sebe, no ipak sam je povukao korak unatrag u trenutku kada se cigla spustila na kolac. Turgut je imao krupnu i sigurnu ruku. Selim mu je pridržavao kolac koji se uz prasak zario u tijelo. Oko šiljka se polagano pojavila krv koja je umrljala blijedu kožu. Na licu gospodina Erozana na trenutak se pojavio stravièan grè, a usne su se povukle s požutjelih zuba, kao u psa. Helen gaje nepomièno gledala, a ja se nisam usudio odvojiti pogled. Nisam htio da vidi nešto što ja ne mogu vidjeti s njom. Knjižnièarevo je tijelo zadrhtalo, kolac je iznenada ušao do kraja, a Turgut se malo uspravio i sjeo, kao da èeka. Usne su mu drhtale, a kapljice znoja prekrivale cijelo lice.Nakon nekoliko trenutaka tijelo se opustilo, zatim i lice. Usne su se mirno navukle preko usta i gospodin Erozan je uzdahnuo. Stopala u jadnim i izlizanim èarapama još su se jedanput trznula pa umirila. Èvrsto sam pridržavao Helen, osjeæao kako drhturi, ipak ostajuæi èvrsto na nogama. Turgut je uzdigao prijateljevu beživotnu ruku i poljubio je. Vidio sam kako mu niz crvene obraze klize suze, kako mu kapaju u brkove. U tom trenutku, jednom je rukom pokrio oèi. Selim je dodirnuo èelo mrtvog knjižnièara, a zatim ustao i stisnuo Turgutovo rame.Nakon nekoliko trenutaka Turgut se pribrao dovoljno da ustane i ispuše nos u rupèiæ. 'Bio je to vrlo dobar èovjek', rekao nam je podrhtavajuæim glasom. 'Velikodušan i dobar. Sad je s Muhamedom u miru, umjesto da se pridružio hordama u paklu.' Okrenuo je glavu u stranu i obrisao oèi. 'Kolege dragi, sad moramo ukloniti tijelo. U jednoj od bolnica znam lijeènika koji... koji æe nam pomoæi. Selim æe ostati ovdje, iza zakljuèanih vrata, dok ja obavim poziv, a lijeènik æe doæi kolima hitne pomoæi i potpisati potrebne dokumente.' Turgut je iz džepa izvadio nekoliko glavica èešnjaka i oprezno ih postavio na usta mrtvog prijatelja. Selim je izvukao srebrni kolac i oprao ga u umivaoniku u kutu te ga pomno spremio u onu prelijepu kutiju. Turgut je obrisao sve tragove krvi, povezao prijateljeva prsa kuhinjskom krpom i ponovno mu zakopèao košulju, a zatim iz kreveta izvukao plahtu. Dopustio mi je da mu pomognem njome pokriti tijelo i to sad posve mirno lice.POVJESNIÈARKA443'A sada, dragi moji prijatelji, moram od vas zatražiti uslugu. Vidjeli ste što sve mogu nemrtvi, a znamo da su ovdje. Morate se èuvati i štititi na svakom koraku. I morate otiæi u Bugarsku - i to što prije - u sljedeæih nekoliko dana, ako to ikako možete organizirati. Nazovite me u stan èim nešto dogovorite.' Prodorno me pogledao. Ako se prije vašeg odlaska ne vidimo osobno, želim vam najveæu moguæu sreæu i da budete sigurni. U svakom trenutku mislit æu na vas. Molim vas, nazovite me èim se vratite u Istanbul, ako se vratite ovamo.'Nadao sam se da pritom želi reæi Ako budete tako planirali put, a ne Ako preživite Bugarsku. Srdaèno smo se rukovali, i s njim i sa Selimom, koji je nakon toga još stidljivo poljubio Heleninu ruku.'Sad idemo', rekla je Helen jednostavno i uhvatila me pod ruku. Tako smo izišli iz otužne sobice i stubama se spustili na ulicu.54. glaua7oj prvi dojam o Bugarskoj - i sva moja sjeæanja na tu zemlju od tog trenutka - obilježile su planine koje sam J_L>vidio iz zraka, visoke i zbijene, mraènozelene planine, uglavnom netaknute i neprošarane cestama, iako br*se tu i tamo, izmeðu sela ili uz neoèekivano strme litice, ukazala pokoja smeða vrpca. Helen je bez rijeèi sjedila do mene, pogleda prikovana za maleni avionski prozor, držeæi me za ruku pod mojim prekloplje-nim sakoom. Osjeæao sam toplinu njezina dlana, malo hladnije, profinjene prste, prste na kojima nije bilo prstena. S vremena na vrijeme u usjecima planina pojavljivale su se svjetlucave žile, rijeke, zakljuèio sam, pa sam se beznadno upinjao ne bih li ugledao nešto što bi podsjeæalo na zavojiti zmajev rep i tako ponudilo rješenje naše zagonetke. Dakako, ništa nije bilo ni približno slièno obliku koji sam veæ jasno vidio i zatvorenih oèiju.Tako nešto po svoj prilici i neæemo vidjeti, podsjeæao sam samog sebe, makar da stišam nadu koja se u meni ponovno nekontrolirano probudila kad smo ugledali te drevne planine. Veæ i sama njihova opskurnost, èinjenica da ih suvremena povijest nije ni dotaknula, taj zagonetni izostanak gradova i naselja, tragova industrijalizacije, u meni je budio nadu. Nekako sam imao dojam da je prošlost u toj zemlji, što je skrivenija, time ujedno i oèuvanija. Oni monasi, èiji smo izgubljeni trag sad nadlijetali, probijali su se upravo takvim gorskim lancima - možda baš preko tih vrhova, iako nismo znali kojim su smjerom putovali. To sam spomenuo Helen, zbog silne želje da nekako naglas izrazim te


nove nade. Ona je odmahnula glavom. 'Ne možemo pouzdano znati da su došli do Bugarske, èak ni da suPOVJESNIÈARKA445krenuli prema njoj', podsjetila me, no strogi akademski ton ipak je ublažila nježnim stiskom ruke pod sakoom.'Znaš da ne znam ništa o bugarskoj povijesti', rekao sam. 'Ovdje æu se posve izgubiti.'Helen se nasmiješila. 'Ni ja nisam osobit struènjak, ali ti mogu reæi da su Slaveni u ovo podruèje došli sa sjevera, u šestom i sedmom stoljeæu, te da je turkijsko pleme pod imenom Bugari ovamo došlo, èini mi se, u sedmome stoljeæu. Zajednièki su bili protiv Bizantskog Carstva - što je bio mudar potez - i njihov prvi vladar bio je protobugarin po imenu Asparuh. Car Boris I. u devetom je stoljeæu službeno prigrlio kršæanstvo. On je, èini mi se, ovdje velik junak, i unatoè toj èinjenici. Bizantinci su vladali od jedanaestog do poèetka trinaestog stoljeæa, a Bugarska je bila vrlo moæna, sve dok ih Osmanlije 1393. nisu pregazili.''Kad su Osmanlije protjerani odavde?' upitao sam zainteresirano. Èinilo se da posvuda nailazimo na njih.'Tek 1878.', odgovorila je Helen. 'Bugarima je u tome pomogla Rusija.'T Bugarska je potom u oba rata stala na stranu sila Osovine.''Da, a sovjetska je vojska neposredno nakon rata donijela slavnu revoluciju. Sto bismo da nije bilo Crvene armije?' Helen me pogledala uz najblistaviji osmijeh prepun gorèine, a ja sam joj stisnuo ruku.'Tiše...' rekao sam. 'Ne budeš li pazila, ja æu morati paziti i na tebe i na sebe.'"Zraèna luka u Sofiji bila je vrlo mala. Oèekivao sam suvremeno komunistièko zdanje, no spustili smo se na vrlo skroman prostor i zajedno s ostalim putnicima do zgrade došli pješice. Gotovo svi putnici bili su Bugari, zakljuèio sam dok sam nastojao èuti nešto od njihovih razgovora. Bili su to lijepi ljudi, neki od njih i izrazito lijepi, a raspon lica varirao je od slavenskih lica tamnih oèiju i blijede puti, do bliskoistoène bronèane kože: pravi kaleidoskop raskošnih nijansa i èupavih crnih obrva, dugaèkih noseva širokih nosnica, te plemenitih cela, do energiènih krezubih staraca. Smiješili su se ili smijali, gorljivo razgovarali. Jedan visok muškarac svome je sugovorniku gestikulirao Presavijenim novinama. Odjeæa im je bila izrazito nezapadnjaèka,446Elizabeth Kostovaiako bi bilo teško odrediti što mi je bilo toliko strano u kroju odijela i suknji, u izgledu teških cipela i tamnih šešira.Usto sam stekao dojam da ti ljudi jedva skrivaju sreæu što su se domogli bugarskog tla - ili asfalta - a to je poremetilo moju predodžbu0 zemlji tako mraèno i neveselo povezanoj sa Sovjetima, Staljinovoj desnoj ruci još i danas, godinu dana nakon njegove smrti - sumornoj zemlji pod utjecajem iluzija i obmana kojih se možda nikad neæe osloboditi. Poteškoæe s dobivanjem bugarske vize u Istanbulu - što su u velikoj mjeri olakšali Turgutovi sultanski novèani poticaji te pozivi osobe koja je u Sofiji obavljala manje-više istu ulogu kao teta Eva u Maðarskoj - samo su pojaèale moje strepnje u vezi s tom zemljom, a namrgoðeni birokrati koji su nam na koncu preko volje udarili žig u putovnice, izgledali su mi kao da ih je ugnjetavanje veæ balzamiralo. Helen mi je priznala da osjeæa nelagodu veæ i zbog same èinjenice da nam je bugarsko veleposlanstvo odobrilo vize.Meðutim, èinilo se da pravi Bugari pripadaju nekoj posve drugoj rasi. Na ulasku u pristanišnu zgradu našli smo se u redu za carinski pregled, a smijeh i razgovori ondje su odzvanjali još glasnije dok smo gledali roðake koji su mahali preko pregrada i dovikivali pozdrave. Ljudi oko nas prijavljivali su malene kolièine novca i suvenire iz Istanbula i drugih gradova, a kada smo došli na red, i mi smo se poveli za njima.Obrve mladog carinika nestale su pod kapom kad je ugledao naše putovnice, pa ih je odmah odnio u stranu i još se nekoliko minuta savjetovao s kolegom. 'To nije dobar znak', rekla je Helen jedva èujno. Oko nas se okupila nekolicina muškaraca u odorama, a najstariji od njih, koji se ujedno i najnadmenije držao, poèeo nas je ispitivati na njemaèkom, potom na francuskom i napokon na lošem engleskom. Kao što nam je i teta Eva savjetovala, ja sam smireno izvadio službeno pismo s budimpeštanskog sveuèilišta u kojem se od bugarske vlade moli da nas puste da obavimo važnu znanstvenu zadaæu, te pismo koje nam je teta Eva pribavila od prijatelja u bugarskom veleposlanstvu.Ne znam što je dužnosnik zakljuèio na temelju sveuèilišnog dokumenta i te ekstravagantne mješavine engleskog, maðarskog i francuskog, no pismo iz veleposlanstva bilo je napisano na bugarskom1 nosilo je grb i peèat veleposlanstva. Èitao ga je u sebi, divovskihPOVJESNIÈARKA447tamnih obrva spojenih nad nosom. Na njegovu licu potom se pojavio iznenaðen, èak i zapanjen izraz, pa nas je pogledao gotovo zaprepašteno. Zbog toga sam postao još nervozniji i tek tada sinulo mi je da se Eva tek neodreðeno izjasnila u vezi sa sadržajem pisma iz veleposlanstva. Sada nikako nisam mogao pitati što je u njemu i veæ sam se


osjeæao krajnje zbunjeno i nesigurno kad se na èovjekovu licu pojavio osmijeh i kad me èak potapšao po ramenu. Potom je otišao do telefona u jednoj od malenih kabina i nakon, kako se èinilo, podosta muka, napokon do nekoga došao. Nije mi se sviðalo kako se smiješio u slušalicu i kako nas je svakih nekoliko trenutaka pogledavao. Helen se nelagodno meškoljila pokraj mene, a ja sam znao da iz svega toga svakako èita i više nego ja.Dužnosnik je napokon teatralno spustio slušalicu, pomogao nam da doðemo do prasne prtljage i odveo nas do bara u pristanišnoj zgradi, gdje nas je poèastio èašicama neopisivo jake rakije, i sam se obilno èasteæi. Na više jedva razumljivih jezika upitao nas je koliko smo veæ dugo predani revoluciji, kad smo pristupili Partiji i tako dalje. Zbog svega toga nisam se osjeæao nimalo lagodnije. Sve me to navelo da još više razmišljam o netoènostima u preporuci koju smo donijeli, no samo sam se povodio za Helen i smiješio se ili odgovarao nešto neutralno. On je nazdravio prijateljstvu meðu radnicima svih zemalja, ponovno napunio èašice, kako nama, tako i sebi. Kad bi netko od nas dvoje nešto rekao - primjerice izgovorio neki besmisleni klišej o ljepotama njegove domovine - on bi samo odmahivao glavom uz širok osmijeh, kao da se protivi našim izjavama. To me uznemiravalo sve dok mi Helen nije došapnula da je rijeè o osobitosti obièaja: Bugari odmahuju glavom kad se slažu, a kimaju kad se ne slažu.Kad smo veæ popili upravo onoliko rakije koliko sam ja bio u stanju podnijeti bez ozbiljnih posljedica, daljnjih nas je muka spasio muškarac smrknuta lica u tamnome odijelu i šeširu. Uèinilo mi se da je tek malko stariji od mene i zapravo bi bio zgodan da mu se na licu i u jednom trenutku pojavio malko zadovoljniji izraz. Ovako su tamni brkovi zakrivali negodovanje napuæenih usana, dok crna kosa koja je padala na èelo zapravo uopæe nije skrivala namrštenost. Onaj Prvi dužnosnik pozdravio ga je ponizno i predstavio ga kao vodièa koji nam je dodijeljen za upoznavanje s Bugarskom, objašnjavajuæi kako smo zbog toga pravi sretnici, jer je Krasimir Ranov vrlo cijenjen448Elizabeth Kostovau bugarskoj vladi, povezan sa Sveuèilištem u Sofiji i izuzetno upuæen u najveæe zanimljivosti njihove drevne i velièanstvene domovine.U rakijom izazvanoj izmaglici stisnuo sam ledenu ruku i iz dubine srca požalio što se s Bugarskom ne možemo upoznati bez vodièa. Uèinilo mi se da se Helen gotovo i nije iznenadila. Pozdravila ga je, uèinilo mi se, uz savršeno doziranu mješavinu dosade i prijezira. Gospodin Ranov još nam nije uputio ni rijeèi, no èinilo se da mu je Helen odmah postala izrazito antipatièna, èak i prije nego što je carinski dužnosnik preglasno objavio da je rijeè o Maðarici koja studira u Sjedinjenim Državama. Zbog tog objašnjenja crni su se brkovi stali trzati iznad sumornog osmijeha. 'Profesore, gospoðo', rekao je - bile su to njegove prve rijeèi - a zatim nam je okrenuo leða. Blistajuæi od sreæe, carinik se s nama rukovao, raspalio me po ramenu kao da smo višegodišnji prijatelji, a zatim nam rukom pokazao da moramo krenuti za Ranovim. %Kad smo se našli ispred aerodromske zgrade, Ranov je pozvao taksi. Tako zastarjelu unutrašnjost još nisam vidio ni u jednom vozilu na svijetu: crna tkanina punjena neèim što je mogla biti i konjska dlaka. Potom nam je s prednjeg sjedala rekao da nas oèekuju sobe u najuglednijem hotelu. 'Držim da æe vam biti udobno, a restoran je izvrstan. Sutra æemo se ondje naæi na doruèku, pa mi možete objasniti prirodu svojih istraživanja i naèin na koji vam mogu pomoæi da dovršite projekt. Nema sumnje da æete se htjeti vidjeti s kolegama na Sveuèilištu, kao i s predstavnicima odgovarajuæih ministarstava. Nakon toga organizirat æemo vam kratak obilazak dijela bugarskih povijesnih znamenitosti.' Kiselo se nasmiješio, a ja sam ga promatrao sa sve veæim užasom. Predobro je govorio engleski. Unatoè izraženom stranom naglasku, izgovor je bio toèan i bezlièan, kao s onih ploèa s kojih se jezik nauèi za mjesec dana.Osim toga, na njegovu licu ugledao sam nešto poznato. Posve je sigurno da ga dotad nisam vidio, ali podsjetio me na nekog koga sam veæ znao, a taj dojam pratila je i frustriranost zbog èinjenice da se nikako ne uspijevam sjetiti na koga. Taj me osjeæaj neprekidno pratio prvog dana boravka u Sofiji, nadvijajuæi se nad mene i dok smo i uz predobro i presavjesno voðenje obilazili grad. Sofija je, meðutim, odisala neobiènom ljepotom - mješavinom sklada iz devetnaestog stoljeæa, srednjovjekovne raskoši i blistavih novih socijalistièkihPOVJESNIÈARKA449spomenika. U središtu grada obišli smo mraèni mauzolej u kojem se nalazilo balzamirano tijelo staljinistièkog diktatora Georgija Dimi-trova, koji je umro prije pet godina. Ranov je prije ulaska skinuo šešir i propustio mene i Helen. Stali smo u red, s Bugarima koji su bez rijeèi èekali da proðu uz Dimitrovljev otvoreni lijes. Diktatorovo je lice bilo posve bijelo, gusti crni brkovi podsjeæali su na Ranova. Sjetio sam se Staljina, èije su tijelo godinu prije, barem prema medijskim izvještajima, položili uz Lenjina, u sliènome svetištu na Crvenom trgu. Nema sumnje da te ateistièke kulture marljivo i savjesno èuvaju relikvije svojih svetaca.Zle slutnje u vezi s našim vodièem samo su se pojaèale kad sam ga upitao bi li nas mogao spojiti s Antonom Stoièevim. Jasno sam vidio da se lecnuo. 'Gospodin Stoièev neprijatelj je naroda', rekao nam je uobièajeno


razdraženim glasom. 'Zašto ga trebate?' Zatim je još neobiènim tonom dodao: 'Dakako, ako želite, mogu vam dogovoriti susret. Više ne predaje na Sveuèilištu - s obzirom na vjerski svjetonazor, nismo mu mogli povjeriti mlade ljude. Ali poznat je, pa ga možda zato želite vidjeti...?''Ranovu je naloženo da nam omoguæi sve što zatražimo', rekla je Helen tiho kad smo naèas ostali sami, pred hotelom. 'Zašto? Zašto netko smatra da je to pametno i poželjno?' Prestrašeno smo se pogledavali.'Nemam pojma', rekao sam.'Ovdje æemo morati biti oprezni.' Helen me gledala smrtno ozbiljno. Govorila je tiho, a ja se nisam usudio poljubiti je na javnome mjestu. 'Moramo se nešto dogovoriti: odsada neæemo otkrivati ništa više osim akademskih interesa, a i o njima æemo govoriti koliko je moguæe manje, budemo li pred njim morali govoriti o poslu.''Dogovoreno.'m55. glauaosljednjih godina nebrojeno sam se puta sjetio trenutka kad sam prvi put ugledao kuæu Antona Stoièeva. Moguæe je da ^ U je na mene ostavila tako dubok dojam zbog tako velike razlike izmeðu urbane Sofije i njegova malog utoèišta na samom rubu grada, ili ga se možda toliko èesto sjeæam zbog samog Stoièeva - zbog njegove osobite i profinjene pojave. Èini mi se, meðutim, da me obuzima osjeæaj snažnog, gotovo vrtoglavog išèekivanja kad se sjetim vrata pred njegovom kuæom, jer je naš susret s njim oznaèio prekretnicu u našoj potrazi za Rossijem.Dugo nakon toga, kada sam naglas èitao o samostanima izvan zidina bizantskoga Konstantinopola, o svetištima èiji su stanovnici katkad izbjegavali gradske ukaze o ovom ili onom elementu crkvenog obreda, gdje ih nisu štitile velike gradske zidine, nego su bili malko udaljeni od dosega tiranske države, sjetio sam se Stoièeva - njegova vrta, nagnute jabuke i višanja prepunih bijelih cvjetova, kuæe uvuèene duboko u vrt, svježeg lišæa i plavih košnica, starih dvokrilnih drvenih vrata u ogradi i portala nad njima, mira i tišine koji su obavijali cijeli prostor, atmosfere predanosti, hotimiènog povlaèenja u osamu.Stajali smo pred vratima dok se prašina slijegala oko Ranovljeva automobila. Helen je prva pritisnula ruèicu na jednom od starih zasuna. Ranov je bez rijeèi ostao u pozadini, mrzovoljan veæ i zbog èinjenice što nikako nije želio da ga netko ondje vidi, èak ni mi, a ja sam imao neobièan osjeæaj da se ne mogu pomaknuti s mjesta. Još nekoliko trenutaka stajao sam opèinjen prijepodnevnim vibri-ranjem lišæa i pèela te neoèekivanim osjeæajem straha i užasnutosti koji su u meni budili muèninu. Mislio sam kako nam Stoièev neæePOVJESNIÈARKA451nièim pomoæi, kako æe to biti posljednja slijepa ulica, nakon èega æerno se morati vratiti kuæi, na završetku velikog putovanja koje nas nije dovelo nikamo. To sam zamišljao veæ najmanje stotinu puta: povratak u New York, bez rijeèi, iz Sofije ili Istanbula - volio bih se još jedanput vidjeti s Turgutom, razmišljao sam - te privikavanje na novi život kod kuæe, bez Rossija, pitanja o tome gdje sam bio, problemima na odsjeku zbog dugog izbivanja, nastavak pisanja o nizozemskim trgovcima - mirnim i prozaiènim ljudima - prema savjetima nekog novog, mnogo lošijeg mentora, te zatvorena vrata Rossijeva ureda. Više od svega pribojavao sam se tih zatvorenih vrata, te nastavka istrage i neprimjerenih policijskih pitanja: 'Onda... ovaj... gospodine... ovaj... Paul, zar ne? Otputovali ste dva dana nakon mentorova nestanka?' - malenog i zbunjenog skupa na svojevrsnom posljednjem oproštaju, pa poslije i pitanje Rossijevih radova, autorskih prava, naslijeða.Dakako, veliku utjehu pružit æe i èinjenica da æe me na povratku Helen držati pod rukom. Namjera mi je bila, kad se svi ovi užasi nekako smire i privedu kraju, zaprositi je. Prvo æu morati malko uštedjeti, bude li to moguæe, i odvesti je u Boston, da upozna moje roditelje. Da, vratit æemo se držeæi se za ruku, ali tu njezinu ruku neæu imati od koga zatražiti. Obuzet osjeæajem tuge, gledao sam kako otvara vrata koja s ulice vode prema kuæi.Kad smo se našli s unutarnje strane ograde, ugledali smo Stoièev-ljevu kuæu koja je blago utonula u neravan teren - dijelom dvorište, a dijelom voænjak. Temelj je bio od smeðe-sivog kamena spojenog bijelom žbukom. Poslije sam doznao da je rijeè o vrsti granita od kojeg je graðena veæina starih zdanja u Bugarskoj. Iznad temelja zidovi su bili od opeke, ali opeke blage, gotovo opipljivo meke crveno-zlatne boje, kao da se veæ naraštajima kupaju u sunèanom svjetlu. Krov su pokrivali žljebasti crveni crepovi. I krov i zidovi bili su pomalo oronuli. Cijela kuæa izgledala je kao da je polagano iznikla iz tla i kao da se sad malo-pomalo vraæa u tu istu zemlju, kao da ju je drveæe nadraslo kako bi osiguralo hlad rastu i ponovnom utonuæu. Prizemlje je sa strane imalo veliko proširenje, dok se s druge strane nalazila velika pergola, s gornje strane pokrivena vinovom lozom, Postraniènih preèki pod blijedim ružama. Pod tom sjenicom nalazili su se drveni stol i èetiri grubo izraðene stolice, a ja sam zamišljao kako se sjena od lišæa vinove loze s odmicanjem ljeta produbljuje.452


Elizabeth KostovaIza toga, i pod najdostojanstvenijom jabukom na svijetu, lebdjele su dvije košnice poput duhova. U njihovoj blizini, posve na suncu, nalazio se malen povrtnjak u kojem je netko uzgojio pravilno poredano, gotovo providno zelenje. Osjeæao sam miris zaèinskog bilja i, moguæe, lavande, svježe trave i prženog luka. Netko se o tom starom imanju brine savjesno i pomno i veæ sam nekako napola oèekivao da bih svakog trena mogao ugledati Stoièeva u redovnièkoj halji, kako s lopaticom kleèi u povrtnjaku.U tom trenutku iznutra se zaèuo pjev, moguæe u blizini onog ruševnog dimnjaka i prozora u prizemlju. To nikako nije bio baritonski napjev pustinjaka, nego dražestan i snažan ženski glas. Melodija puna života pobudila je zanimanje èak i u Ranovu, koji je mrzovoljno stajao pokraj mene, s nezaobilaznom cigaretom. 'Izvinete!' zazvao je. 'Dobar den!' Pjesma se naglo prekinula, pa su se zaèuli zveket i mukli udarac. Otvorila su se ulazna vrata, a na njipia se pojavila mlada žena koja nas je prodorno, èak i iznenaðeno pogledala, kao da je pred kuæom oèekivala sve samo ne ljude.Veæ bih bio zakoraèio prema njoj, no u toj me namjeri prekinuo Ranov, koji je skinuo šešir, kimnuo, naklonio se i pozdravio je bujicom rijeèi na bugarskome. Mlada je žena položila dlan na obraz i Ranova promotrila uz mješavinu, uèinilo mi se, znatiželje i opreza. Kad sam je malo bolje pogledao, uvidio sam da zapravo i nije mlada koliko mi se uèinilo u prvi mah, no u sebi je nedvojbeno imala energije i života zbog kojih sam odmah pomislio da bi ona mogla biti zaslužna za taj raskošni povrtnjak i fantastiène mirise iz kuhinje. Kosa joj je s okruglog lica bila zaèešljana unatrag. Na èelu je imala taman madež. Oèima, ustima i bradom podsjeæala je na lijepo dijete. Preko bijele bluze i plave suknje nosila je pregaèu. Dobro nas je odmjerila, oštrim pogledom koji nije imao veze s nedužnošæu u njezinim oèima, a ja sam uvidio da je zbog takvog opreza Ranov èak otvorio novèanik i pokazao joj službenu iskaznicu. Bez obzira na to je li bila Stoièevljeva kæi ili sluškinja - zar u komunistièkoj zemlji profesori u mirovini imaju sluškinje? - žena nikako nije bila naivna ili glupa. Èinilo se da Ranov radi nešto što mu nikako nije svojstveno, pokušava je šarmirati. Sav nasmiješen, okrenuo se prema nama, da nas upozna. 'Ovo je Irina Hristova', objasnio je dok smo se rukovali. 'Neèekinja profesora Stoièeva.'POVJESNIÈARKA453'Neèekinja?' upitao sam, na trenutak veæ pomislivši da je rijeè o nekoj složenoj metafori.'Kæi njegove sestre', objasnio je Ranov. Potom je zapalio još jednu cigaretu, ponudio Irinu Hristovu, koja je odbila odluènim kimanjem. Kad joj je objasnio da smo iz Amerike, pogledala ga je razrogaèenih oèiju, a zatim nas pomno odmjerila od glave do pete. Nakon toga se nasmijala, iako mi nikada nije bilo jasno što je to znaèilo. Ranov se ponovno poèeo mrštiti - èini mi se da i nije bio u stanju izgledati ljubazno više od nekoliko minuta - a ona se okrenula i povela nas u kuæu.Iznenadila me i kuæa. Izvana je mogla izgledati kao dražesno ladanjsko zdanje, no unutra, u polutami koja je bila u neizrecivoj opreci sa suncem pred kuæom, nalazio se pravi muzej. S vrata se dolazilo izravno u veliku sobu s kaminom, gdje je sunèano svjetlo padalo na kamenje koje se ondje nalazilo umjesto vatre. Pokuæstvo - tamne i raskošno izrezbarene komode s ogledalima, dostojanstvene stolice i klupe - bilo bi dojmljivo veæ samo po sebi, no moje poglede i Helenine tihe izraze divljenja privukla je rijetka mješavina narodnih tkanina i naivnog slikarstva - uglavnom ikona, koje su u mnogim sluèajevima, barem mi se tako èinilo, kvalitetom nadmašivale ono što smo viðali u sofijskim crkvama. Bilo je tu Madona sjajnih oèiju i žalosnih svetaca tankih usana, velikih i malih, ukrašenih pozlatom ili uokvirenih kovanim srebrom, apostola u barkama i muèenika koji strpljivo podnose muke. Raskošne, dimom pomuæene, drevne boje na svim su stranama imale odraz u sagovima i pregaèama s geometrijskim uzorcima, èak i izvezenom prsluku i dvjema maramama rubova ukrašenih siæušnim novèiæima. Helen je rukom pokazala prema prsluku koji je sa svake strane imao nizove našivenih vodoravnih džepova. 'Za metke', rekla je kratko.Uz prsluk je bio izložen i par bodeža. Bio bih najradije upitao tko je sve to nosio, koga su pogodili meci, kome su trebali bodeži. U keramièki vrè pod njima netko je bio stavio mnoštvo ruža i zelene Paprati, koji su se meðu tim izblijedjelim blagom doimali nadnaravno živima. Pod je bio temeljito ulašten. U pozadini se nazirala još jedna, slièna prostorija.I Ranov je razgledavao sobu, a u jednom trenutku samo je prije-zirno otpuhnuo. 'Po mojem mišljenju profesoru Stoièevu dopušteno454Elizabeth Kostovaje da drži previše nacionalnog blaga. To bi trebalo prodati na dobrobit naroda.'Ili Irina nije razumjela engleski ili se nije udostojila odgovoriti na te rijeèi. Samo se okrenula na drugu stranu, izvela nas iz sobe i povela uskim stubama. Ne znam što sam oèekivao na njihovu vrhu. Možda pretrpanu radnu sobu, špilju u kojoj stari profesor spava zimski san, ili možda, pomislio sam - sad veæ uz dobro poznat osjeæaj beznaða - uredan i


skladan ured nalik na prostor koji je onako skrivao raskošan i izmuèen um profesora Rossija. Veæ sam praktièki prešao preko te vizije kad su se otvorila vrata na vrhu stuba i na odmorištu se pojavio sjedokosi muškarac, nizak i sitan, ali uspravan. Irina mu je žurno prišla, objema ga rukama šèepala za podlakticu te mu se užurbano obratila na bugarskom, bujicu rijeèi miješajuæi s uzbuðenim smijehom.Starac se okrenuo prema nama, staložen i bez rijecr* duboko upala lica, tako da sam na trenutak imao dojam da se zagledao u pod, iako je gledao izravno nas. Zakoraèio sam prema njemu i ispružio ruku. Ozbiljno ju je stisnuo, pa se zatim jednako rukovao i s Helen. Bio je uljudan, vrlo služben, pokazujuæi poštovanje i ljubaznost koji su zapravo dio dostojanstva, a njegove velike, tamne oèi pogledavale su èas nju, èas mene, a zatim se usmjerile i na Ranova, koji je ostao u pozadini, odakle je motrio cijeli prizor. Ranov je na to prišao i takoðer mu pružio ruku - svisoka, uèinilo mi se, buduæi da mi je naš vodiè iz trenutka u trenutak postajao sve antipatièniji. Iz dubine srca želio sam samo da nekako ode, da možemo nasamo razgovarati s profesorom Stoièevim. Pitao sam se kako æemo, zaboga, uopæe povesti koliko-toliko otvoren razgovor, kako išta doznati od Stoièeva, dok je Ranov uz nas poput muhe.Profesor Stoièev polagano se okrenuo i uveo nas u sobu. Pokazalo se da je rijeè o jednoj od više prostorija na katu. Ni nakon dva posjeta tom èovjeku nikako mi nije bilo jasno gdje stanari spavaju. Koliko sam uspio vidjeti, na katu se nalazila samo dugaèka i uska dnevna soba u koju smo ušli, te još nekoliko manjih prostorija u koje se ulazilo iz nje. Vrata koja su vodila u te sobice bila su napola otvorena i kroz njih je dopiralo sunèano svjetlo koje se probijalo kroz zelene krošnje s druge strane prozora na suprotnoj strani, milujuæi korice bezbrojnih knjiga, knjiga kojima su bili obloženi zidovi iPOVJESNIÈARKA455knjiga koje su ispunjavale drvene sanduke na podu, ili na hrpama na stolovima. Meðu njima su se na policama nalazili razasuti dokumenti svih moguæih oblika i velièina. Mnogi od njih oèito su bili jako stari. Ne, to nije bila uredna Rossijeva radna soba, nego svojevrstan pretrpani laboratorij, gornja razina kolekcionarova uma. Posvuda sam uoèavao kako sunèeve zrake dodiruju stari velur, staru kožu, ukrašene uveze, tragove pozlate, trošne uglove stranica, kvrgave korice - èudesne crvene i smeðe i žutobijele knjige - knjige i svitke i rukopise u kreativnome neredu. Ništa nije bilo prašno, nije bilo teških knjiga položenih na krhke primjerke, a te su knjige, ti rukopisi, ipak ispunjavali apsolutno sav prostor u Stoièevljevim sobama, tako da sam stekao dojam da nas okružuju onako kako knjige èovjeka ne okružuju èak ni u muzeju, gdje bi dragocjeni izlošci bili postavljeni na veæem razmaku i metodièno.Na jednom zidu dnevne sobe nalazio se podosta jednostavan zemljovid, naslikan, uoèio sam zapanjeno, na koži. Nisam mogao ne zakoraèiti prema njemu, a Stoièev se samo nasmiješio. 'Sviða vam se?' upitao je. 'Bizantsko Carstvo oko 1150.' Tada se prvi put oglasio, tiho, na korektnom engleskom.'Dok je Bugarska još bila u njegovu sastavu', rekla je Helen zamišljeno.Stoièev ju je pogledao s oèitim zadovoljstvom. 'Da, upravo tako. Èini mi se daje zemljovid nastao u Veneciji ili Genovi, te je odande došao u Konstantinopol, možda kao dar namijenjen caru ili nekome s njegova dvora. Ovdje je rijeè o kopiji koju mi je naslikao jedan prijatelj.'Helen se nasmiješila, prstima zamišljeno dodirujuæi bradu. Potom mu je gotovo namignula. 'Možda za cara Manuela I. Komnena?'To me zapanjilo, a i Stoièev se doimao posve zateèenim. Helen se nasmijala. 'Bizant sam neko vrijeme prouèavala iz hobija', rekla je. Stari se povjesnièar nasmiješio, a zatim joj se naklonio, odjednom krajnje uglaðeno. Rukom je pokazao prema stolicama oko stola usred dnevne sobe, pa smo svi sjeli. S mjesta na kojem sam se našao vidio sam vrt iza kuæe, teren koji se blago dizao prema rubu šume, te voæke. Na nekima od njih veæ su se vidjeli maleni zeleni plodovi. Prozori su bili otvoreni, pa je do nas dopiralo isto ono brujanje pèela 1 šuštanje lišæa. Pomislio sam kako je Stoièevu sigurno ugodno, unatoè456Elizabeth Kostovaizgnanstvu, sjediti ovdje, meðu svojim rukopisima, èitati ili pisati, i slušati taj zvuk, zvuk koji ne može prigušiti nikakva diktatura, zvuk koji se birokrati još nisu sjetili otjerati. Bilo je to lijepo mjesto za zatoèenika, s obzirom na sve, i on je ondje možda boravio i radije nego što je pokazivao.Stoièev je još neko vrijeme šutio, iako nas je pozorno promatrao, a ja sam se pitao što misli o tome što smo se samo tako pojavili kod njega, te namjerava li utvrditi tko smo. Nakon nekoliko minuta, kad mi se veæ èinilo da nam se uopæe neæe obratiti, ja sam se obratio njemu. 'Profesore Stoièev', rekao sam, 'molimo da nam oprostite na ovakvom narušavanju mira. Silno smo zahvalni što ste nam dopustili da vas posjetimo, i vama i vašoj neæakinji.'Spustio je pogled na dlanove koje je držao na stolu - bili su skladni i profinjeni, obilježeni staraèkim pjegama - a potom je pogledao mene. Oèi su mu, kao što sam veæ naveo, bile velike**! silno tamne, no to su bile oèi mladog


èovjeka, iako mu je glatko izbrijano lice maslinaste boje bilo staro. Imao je neuobièajeno velike uši koje su stršale od uredno podšišane kose. Na njima se zapravo odražavalo malo svjetla s prozora, pa su se doimale prozirnima, ružièastima uz rubove kao u zeca. A te oèi, u kojima se istodobno odražavala i blagost i oprez, takoðer su imale odreðenu životinjsku crtu. Zubi su mu bili žuti i iskrivljeni, a jedan od njih, prednji, imao je i zlatnu navlaku. No svi su bili na mjestu i lice mu je zraèilo neoèekivanim sjajem kad se smiješio, kao da je divlja životinja iznenada navukla ljudski izraz lica. Bilo je to èudesno lice, lice koje je u mladosti zacijelo imalo iznimnu energiju i blistavost, neopisivu i vidljivu gorljivost - bilo je to po svoj prilici neodoljivo lice.Stoièev se sad nasmiješio, i to tako silno energièno da smo se i Helen i ja nasmiješili. Irina nam se takoðer nasmiješila i pokazala skladne rupice u obrazima. Bila se smjestila na stolicu pod neèijom ikonom - pretpostavio sam da bi to mogao biti sveti Juraj - koji kopljem snažno probada pothranjenog zmaja. 'Silno mi je drago što ste došli razgovarati sa mnom', rekao je Stoièev. 'Posjetitelji su nam rijetki, a još su rjeði oni koji govore engleski. Neopisivo mi je drago što mogu vježbati engleski, iako na žalost više nije dobar kao nekoæ.'POVJESNIÈARKA457'Izvrsno govorite engleski', rekao sam. 'Gdje ste ga nauèili, ako nisam odviše znatiželjan?''Ma ne', rekao je profesor Stoièev. 'Imao sam sreæu da kao mlad studiram u inozemstvu, a dio studija obavio sam u Londonu. Mogu li vam nekako pomoæi ili ste samo htjeli pogledati moju biblioteku?' Sve to izgovorio je tako jednostavnim tonom da me posve zatekao.'I jedno i drugo', rekao sam. 'Htjeli smo pogledati vašu biblioteku i htjeli smo vam postaviti nekoliko pitanja u vezi s našim istraživanjima.' Zastao sam, tražeæi odgovarajuæe rijeèi. 'Gospoðica Rossi i ja silno se zanimamo za povijest vaše zemlje u srednjem vijeku, iako ja o tome znam puno manje nego što bih trebao, a dosada smo nastojali pisati... ovaj...' Poèeo sam mucati jer mi je sinulo da, unatoè Heleninu kratkom predavanju u zrakoplovu, zapravo nemam pojma o bugarskoj povijesti, ili znam toliko malo da se tom eruditu, èuvaru prošlosti bugarske domovine, to može èiniti krajnje besmisleno i glupo. Drugi je razlog bilo to što smo zapravo trebali razgovarati o neèemu izrazito osobne prirode, o neèemu izrazito malo vjerojatnom i neèem što nisam ni htio spominjati dok nas je Ranov prijezirno gledao za istim stolom.'Zanima vas, znaèi, srednjovjekovna Bugarska?' upitao je Stoièev. Uèinilo mi se da je i on naèas pogledao prema Ranovu.'Da', rekla je Helen, hitro mi priskoèivši u pomoæ. 'Zanima nas manastirski život u srednjovjekovnoj Bugarskoj. Tražimo sve dostupne podatke jer namjeravamo napisati nekoliko struènih èlanaka. Konkretno nas zanima život u bugarskim manastirima na izmaku srednjeg vijeka, te smjerovi kojima su u Bugarsku dolazili hodoèasnici, kao i smjerovi kojima su hodoèasnici iz Bugarske putovali u druge krajeve.'Stoièev se sav ozario, odmahujuæi glavom od oèitog užitka, tako da se na velikim i tankim ušima odražavalo svjetlo. 'Izvrsna tema', rekao je. Pogledao je nekamo iza nas, a meni se uèinilo da se zagledao u tako davnu i daleku prošlost da je rijeè o samome izvorištu vremena, te da, možda i jasnije nego itko na svijetu, vidi razdoblje koje smo spomenuli. 'Veæ imate konkretnije teme kojima æete se baviti? Ovdje imam mnogo manuskripata koji bi vam mogli poslužiti 1 rado æu vam dopustiti da ih pogledate, dakako, ako želite.'458Elizabeth KostovaRanov se premjesti u drugi položaj, ponovno me podsjeæajuæi na to koliko mi nije drago što nas tako motri. Na sreæu, èinilo se daje gotovo svu pozornost koncentrirao na lijep Irinin profil na suprotnoj strani sobe. 'Pa, da', rekao sam. 'Voljeli bismo doznati nešto više o petnaestom stoljeæu - kraju petnaestog stoljeæa, a gospoðica Rossi veæ je odradila velik dio posla u vezi s tim razdobljem u svojoj domovini, dakle u...''Rumunjskoj', ubacila se Helen. 'No odrasla sam i školovala se u Maðarskoj.''Ah, da... naša susjeda.' Profesor Stoièev okrenuo se prema Helen i anðeoski joj se nasmiješio. T dolazite sa Sveuèilišta u Budimpešti?''Da', odgovorila je Helen.'Moguæe je da ondje poznajete mog prijatelja... profesora Sán-dora.''Oh, da. Predstojnik Odsjeka za povijest. Dobri smo prijatelji.''Pa to je divno... predivno', rekao je profesor Stoièev. 'Molim vas, najtoplije mi ga pozdravite kad se iduæi put vidite.''Svakako.' Helen mu se nasmiješila.'Tko je još ondje? Èini mi se da ne znam više nikog od sadašnjih nastavnika. Ali vaše prezime, profesorice, vrlo je zanimljivo. Poznato mi je. U Sjedinjenim Državama', ponovno se okrenuo prema meni, a zatim opet prema Helen; osjetio sam veliku nelagodu uvidjevši da nas Ranov promatra sve pomnije, 'djeluje glasoviti povjesnièar po imenu


Rossi. Možda ste u srodstvu?'Helen se, na moje veliko iznenaðenje, zarumenjela. Pomislio sam kako to možda ne voli javno priznati, ili je još muèe odreðene sumnje, ili je možda uoèila kako se Ranov iznenada zainteresirao za razgovor. 'Da', rekla je kratko. 'To mi je otac. Bartholomew Rossi.'Pomislio sam kako bi se Stoièev posve prirodno mogao zaèuditi što kæi engleskog povjesnièara tvrdi da je Rumunjka i da je odrasla u Maðarskoj, no ako se takvo pitanje i pojavilo u njegovim mislima, zadržao ga je za sebe. 'Da, tako je, Bartholomew. Napisao je vrlo zanimljive i važne knjige - i još o kakvom rasponu tema!' Tad se pljesnuo po èelu. 'Kad sam proèitao neke od njegovih prvih èlanaka, pomislio sam kako bi mogao postati istaknutim povjesnièareniPOVJESNIÈARKA459Balkana, no vidim da je napustio to podruèje i posvetio se mnogim drugim temama.'S olakšanjem sam uvidio da Stoièev poznaje Rossijev rad i da o njemu ima visoko mišljenje. To bi mogao biti prilog našoj uvjerljivosti, u njegovim oèima, a zahvaljujuæi tome, možda æemo i lakše steæi njegovu naklonost. 'Da, tako je', rekao sam. 'Štoviše, profesor Rossi nije samo Helenin otac, nego i moj mentor... upravo s njim radim na svojoj disertaciji.''Kakva sreæa.' Stoièev prekriži ruke na prsima. Na obje podlaktice jasno su se isticale debele vene. A o èemu je vaša disertacija?''Pa', zaustio sam i istog se trena zarumenio. Nadao sam se da Ranov previše ne pazi na te promjene boje lica. 'Bavim se nizozemskim trgovcima u sedamnaestom stoljeæu.''Divno', rekao je Stoièev. 'Vrlo zanimljiva tema. Što vas onda dovodi u Bugarsku?''To je veæ druga prièa', odgovorio sam. 'Gospoðica Rossi i ja zainteresirali smo se za istraživanje veza izmeðu Bugarske i pravoslavne zajednice u Istanbulu nakon što su grad zauzeli Osmanlije. Iako je rijeè o otklonu od teme moje disertacije, veæ neko vrijeme pišemo èlanke upravo o tome. Štoviše, nedavno sam na Sveuèilištu u Budimpešti održao predavanje o povijesti... pojedinih dijelova Rumunjske pod turskom vlašæu.' Istog trenutka uvidio sam koliko sam pogriješio. Moguæe je da Ranov i nije znao da smo bili i u Budimpešti, a ne samo u Istanbulu. Helen se, meðutim, držala posve pribrano, pa sam se poveo za njom. 'Silno bismo voljeli dovršiti istraživanja u Bugarskoj pa smo pomislili da biste nam vi mogli pomoæi.''Svakako', rekao je Stoièev strpljivo. 'Možda biste mi mogli toèno objasniti što vas najviše zanima u vezi s poviješæu naših srednjovjekovnih manastira i hodoèasnièkih smjerova, kao i konkretno o petnaestom stoljeæu. Rijeè je uistinu o fascinantnome stoljeæu u bugarskoj povijesti. Znate daje nakon 1393. veæina naše zemlje bila P°d otomanskim jarmom, iako su neki dijelovi Bugarske zauzeti tek negdje sredinom petnaestog stoljeæa. Naša autohtona intelektualna kultura otada se najveæim dijelom èuva upravo u manastirima. Drago 011 je da se zanimate upravo za njih, jer je rijeè praktièki o najbogatijim izvorima bugarskog naslijeða.' Naèas je zastao i promijenio460Elizabeth Kos tov apoložaj ruku, kao da èeka našu reakciju, kao da želi utvrditi koliko je nama poznata ta informacija.'Da', rekao sam. Nema druge. Morat æemo pred Ranovim spomenuti barem nešto od elemenata naše stvarne potrage. Naposljetku, ako ga zamolim da ode, odmah æe posumnjati u naše namjere. Možemo samo pokušati pitanja oblikovati tako da zvuèe što više akademski, a što manje osobno. 'Držimo da postoje zanimljive veze izmeðu pravoslavne zajednice koja je u petnaestom stoljeæu postojala u Carigradu i bugarskih manastira.''Da, svakako, to je toèno,' rekao je Stoièev, 'osobito s obzirom na to da je Mehmed Osvajaè bugarsku crkvu stavio pod jurisdikciju patrijarha u Konstantinopolu. Prije toga, dakako, naša je crkva bila samostalna. Imali smo vlastitog patrijarha u Velikom Trnovu.'Osjetio sam pravi val zahvalnosti prema tom èovjeku, njegovoj erudiciji i èudesnome sluhu. Moje su rijeèi bile na granici gluposti i ispraznosti, a on je na njih odgovorio promišljeno, uljudno i nadasve informativno.'Upravo tako', rekao sam. 'A osobito nas zanima... pronašli smo jedno pismo... odnosno, i sami smo nedavno boravili u Istanbulu...' pomno sam pazio da ni sluèajno ne pogledam Ranova, 'pa smo ondje pronašli pismo koje se odnosi na Bugarsku... i skupinu monaha koji su se iz Konstantinopola zaputili u jedan manastir u Bugarskoj. Za jedan od èlanaka voljeli bismo doznati kojim su se putem toèno kretali kroz Bugarsku. Možda su krenuli u hodoèašæe... to toèno ne znamo.'Ah, tako', rekao je Stoièev. Pogled mu je bio oprezniji i blistaviji nego ikada. 'Postoji li na tom pismu kakav datum? Možete li mi reæi nešto više o sadržaju ili autoru, ako znate, kao i gdje ste ga pronašli? Kome je upuæeno i tako dalje, ako to znate...?''Svakako', odgovorio sam. 'Štoviše, kod sebe imamo i prijepis. Izvorno je napisano na staroslavenskome, a jedan


monah u Istanbulu priredio nam je prijevod. Original se nalazi u državnome arhivu Mehmeda II. Možda biste ga voljeli sami proèitati...?' Otvorio sam torbu i izvadio pismo, predajuæi mu ga u nadi da ga Ranov neæe tražiti na uvid.Stoièev je uzeo pismo i ja sam u njegovim oèima ugledao bljesak kad je proèitao uvodne rijeèi. 'Zanimljivo', rekao je i, na moje velikoPOVJESNIÈARKA461razoèaranje, odložio pismo na stol. Možda nam ipak neæe pomoæi. Možda neæe èak ni proèitati pismo. 'Draga moja', rekao je, obrativši se neæakinji, 'èini mi se da stara pisma ne možemo prouèavati a da gostima ne ponudimo nešto jela i piæa. Hoæeš li nam donijeti rakiju i nešto za jelo?' Osobito uljudno kimnuo je prema Ranovu.Irina je istog trenutka ustala i nasmiješila se. 'Svakako, ujaèe', rekla je na prelijepom engleskom. U ovoj kuæi, pomislio sam, nema kraja iznenaðenjima. 'Ali dobro bi mi došlo malo pomoæi kad sve bude trebalo ponijeti stubama.' Jedva primjetno pogledala je Ranova svojim bistrim oèima i ustala, zagladivši kosu.'Rado æu pomoæi mladoj dami', rekao je on, pa su se tako zajedno spustili u prizemlje. Ranovljevi su koraci odzvanjali stubištem, dok je Irina nešto èavrljala na bugarskom.Èim su zatvorili vrata, Stoièev se nagnuo naprijed i željno i koncentrirano poèeo èitati pismo. Završivši, podigao je pogled prema nama. Lice mu je ostarjelo za deset godina, ali je bilo i napeto. 'Ovo je nevjerojatno', rekao je prigušeno. Isti instinkt naveo nas je da ustanemo i sjednemo mu bliže, na njegovoj strani dugaèkog stola. 'Ne mogu vjerovati da vidim to pismo.''Da... što?' pitao sam željno, u velikom išèekivanju. 'Znate što bi moglo znaèiti?''Nešto malo...' Stoièevljeve su oèi sad bile velike. Pomno me pogledao. 'Znate,' dodao je, 'i ja imam jedno od pisama brata Æi-rila.'56. glauapredobro sam se sjeæala autobusne postaje u Perpignanu, gdje sam prije godinu dana stajala s ocem i èekala prašan autobus koji J kæe nas odvesti do sela. Autobus se sad zaustavio, pa smo Barley i ja ušli. I put do Les Bainsa, širokim seoskim cestama^ takoðer mi je bio poznat. Mjesta kroz koja smo prolazili okruživale su èetvrtasto oblikovane platane. Drveæe, kuæe, polja i stari automobili... èinilo se da je sve naèinjeno od iste prašine, prašine nalik na kavu s mlijekom koja je prekrivala baš sve.Hotel u Les Bainsu takoðer je bio uglavnom onakav kakvim sam ga pamtila, s èetiri etaže štukatura, željeznim rešetkama na prozorima i ružièastim cvijeæem. Uvidjela sam da èeznem za ocem, da osjeæam gotovo pravu vrtoglavicu od same èinjenice da æemo ga skoro vidjeti, možda i za samo nekoliko minuta. Za promjenu, ja sam vodila, a Barley je slijedio mene. Otvorila sam masivna vrata i odložila torbu pred recepcijom s gornje strane obloženom mramorom. No taj mi se pult uèinio toliko visokim i dostojanstvenim da sam ponovno osjetila stid i morala se prisiliti da profinjenom starom gospodinu kažem kako mi se èini da je moj otac odsjeo kod njih. Njega se nisam sjeæala, no bio je strpljiv i nakon nekoliko trenutaka potvrdio je da je kod njih uistinu odsjeo neki inozemni monsieur toga imena, ali la clé - njegov kljuè - nije ondje, pa je on oèito negdje vani. Pokazao nam je praznu kukicu. Srce mi je poskoèilo jedanput, pa još jedanput kad sam prepoznala muškarca koji je otvorio vrata iza recepcije. Bio je to šef onog malog restorana, dostojanstven i elegantan, ali u žurbi. Stariji muškarac zaustavio ga je pitanjem, a šef se prema meni okrenuo étonné, u èudu, odmah govoreæi kako je mlada dama u meðuvremenu narasla, kako je odrasla i lijepa. A njezin - prijatelj?POVJESNIÈARKA463"Bratiæ", rekao je Barley.Ali monsieur nije spominjao da bi mogli doæi njegova kæi i neæak. Kakvo zgodno iznenaðenje. Moramo svi zajedno veèerati. Upitala sam ga gdje mi je otac, zna li itko nešto o tome, no nitko nije znao ništa. Izišao je rano, rekao je stariji muškarac, možda u jutarnju šetnju. Šef restorana rekao je daje hotel i dalje pun, ali ako trebamo druge sobe, veæ æe nešto srediti. Kako bi bilo da odemo u oèevu sobu i ondje barem ostavimo stvari? Moj je otac bio unajmio apartman s lijepim pogledom i malenim salonom. On - šef restorana - dat æe nam l'autre clé i pripremiti kavu. Moj æe se otac vjerojatno ubrzo vratiti. Sa zahvalnošæu smo prihvatili sve prijedloge. Škripavim dizalom uspinjali smo se tako polagano da sam se pitala poteže li u podrumu lance sam šef restorana.Kad smo otvorili vrata, našli smo se u prostranoj i ugodnoj sobi. Bila bih uživala u svakom njezinu zakutku da nisam s nelagodom osjeæala kako veæ treæi put u samo tjedan dana nepozvano ulazim u oèevo utoèište. Još mi je gore bilo kad sam ugledala oèev kovèeg, dobro mi poznatu odjeæu, otrcan kožni komplet za brijanje i sveèane cipele. Sve te stvari vidjela sam prije samo nekoliko dana, u kuæi predstojnika Jamesa, u Oxfordu, i to me sad teško pogodilo.No èak je i to nadjaèao novi šok. Moj je otac po prirodi bio uredan i organiziran èovjek. U kojem god prostoru ili


uredu boravio, i koliko god taj boravak bio kratak, sve je uvijek bilo uzorno uredno i diskretno. Za razliku od mnogih drugih samaca, neženja, udovaca i razvedenih muškaraca na koje sam poslije nailazila, moj otac nikad nije utonuo u ono stanje u kojem samci sadržaj džepova u hrpama ostavljaju na stolovima i komodama ili odjeæu hrpimice drže na naslonima stolaca. Nikad dotad nisam oèeve stvari vidjela u tako velikom neredu. Kovèeg je ležao pokraj kreveta, tek djelomièno raspakiran. Bilo je oèito daje po njemu nešto prekopavao te izvukao stvar-dvije, na podu ostavljajuæi trag èarapa i potkošulja. Lagani platneni sako bio je raširen preko kreveta. Zapravo se bio preodjenuo, i to u velikoj žurbi, a odijelo ostavio na hrpi pokraj kovèega. Sinulo mije da takav nered možda nije ostavio moj otac, da mu je netko pretražio sobu dok ga nije bilo. No mišljenje sam promijenila upravo zahvaljujuæi tom odijelu ostavljenom na podu, nalik na odbaèenu zmijsku kožu. Pješaèke cipele nisu bile na uobièajenom mjestu u kovèegu, a kalupi °d cedrovine koje je uvijek držao u njima bili su odbaèeni sa strane. Oèito se još nikad u životu nije toliko žurio.57. glauaada nam je Stoièev rekao da ima jedno od pisama brata Æirila, Helen i ja zapanjeno smo se pogledali. 'Kako toM=> v^mislite?' upitala je Helen.Stoièev je uzbuðeno kucnuo po Turgutovu prijepisu. 'Imam rukopis koji mi je 1924. dao moj prijatelj Atanas Angelov. U njemu se opisuje jedan drugi dio istog putovanja, u to uopæe ne sumnjam. Nisam znao da ima i drugih dokumenata u vezi s tim putovanjima. Zapravo, moj je jadni prijatelj iznenada umro ubrzo nakon što mi ih je dao. Samo trenutak...' Ustao je, zanijevši se u silnoj žurbi, tako da smo i Helen i ja veæ poskoèili na noge ne bismo li ga nekako uhvatili ako poène padati. Meðutim, uspravio se bez naše pomoæi i otišao u jednu od sobica, rukom nam pokazujuæi da poðemo za njim i pripazimo da se ne spotaknemo o hrpe knjiga uza sve zidove. Ondje je još nekoliko trenutaka gledao sadržaj polica, a zatim posegnuo za kutijom koju sam mu pomogao spustiti s police. Iz nje je izvadio kartonski fascikl povezan otrcanom vrpcom. S njim u ruci vratio se do stola i otvorio ga pod našim željnim pogledima te izvukao tako krhak dokument da sam u strahu zadrhtao dok sam gledao kako ga drži u rukama. Još je nekoliko dugih trenutaka gledao sadržaj, posve nepomièan, a zatim je uzdahnuo. 'Kao što vidite, ovo je original. A potpis...'Nadvili smo se nad dokument. Osjeæajuæi kako mi se ježe i ruke i leða, ugledao sam ime pomno ispisano æiriliènim slovima, znakove koje sam èak i ja uspio proèitati - Æiril - te godinu: 6985. Pogledao sam Helen, koja je grickala usnu. Izblijedjelo redovnikovo ime bilo je tako nevjerojatno stvarno. Kao i èinjenica daje nekoæ bio živ, bašPOVJESNIÈARKA465kao i mi sada, daje toplom, živuæom rukom prinio pero pergamentu koji upravo gledamo.Stoièev je izgledao kao da osjeæa jednako strahopoštovanje kao i ja, iako je vjerojatno svakodnevno viðao tako stare dokumente. 'Preveo sam ga na bugarski', rekao je nakon nekoliko trenutaka te izvukao novi papir. Slova su bila natipkana na finome peliru. Svi smo sjeli. 'Pokušat æu vam prevesti.' Nakašljao se i ugrubo, ali struèno i pouzdano, preveo pismo koje je otada prevedeno nebrojeno puta.Vaša Ekscelencijo, opatu Eupraksije,posežem za perom ne bih li ispunio zadaæu koju ste mi postavili zahvaljujuæi svojoj velikoj mudrosti i da vam tako prenesem pojedinosti na koje nailazimo obavljajuæi zadanu misiju. Bog neka mi pomogne da sve prenesem vjerno i da ispunim vaše želje. Danas æemo prenoæiti u blizini Virbiusa, na dva dana puta od vas, u manastiru Svetog Vladimira, u kojem su nas sveta braæa srdaèno primila u vaše ime. Kao što ste me uputili, sam sam otišao do prvog opata i u najveæoj mu tajnosti objasnio na kakvoj smo zadaæi. Našem razgovoru nije nazoèio baš nitko, èak ni netko od novaka ili posluge. Naložio je da naša kola ostanu pod kljuèem u staji unutar dvorišta, uz dvojicu èuvara iz redova njegovih monaha i dvojicu naših ljudi. Nadam se da æemo èesto nailaziti na takvo razumijevanje i brižnost, barem do dolaska u nevjernièke krajeve. Kao što ste i rekli, jednu knjigu dao sam u ruke prvom opatu, uz vaša upozorenja, te se pobrinuo za to da je odmah skrije, da je èak i ne otvara preda mnom.Konji su umorni od planinskih uspona i ovdje æemo prespavati još jednu noæ. Mi smo se osvježili zahvaljujuæi službi u ovdašnjoj crkvi, u kojoj su dvije ikone najèistije Djevice iznjedrile èuda prije nepunih osam godina. Na jednoj od njih još se vide èudotvorne suze koje je prolila za grešnike. Pretvorile su se u rijetko biserje. Iz dubine srca zamolili smo je da nas zaštiti, da u sigurnosti doputujemo do velikoga grada, te da i u neprijateljskoj prijestolnici pronaðemo sigurno utoèište iz kojeg æemo pokušati obaviti zadaæu.Ponizno vas pozdravljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga,brat Ciriltravanj, ljeta Gospodnjeg 6985.466Elizabeth Kos tovaÈini mi se da Helen i ja gotovo i nismo disali dok nam je Stoièev èitao sadržaj pisma. Prevodio je polagano, metodièno


i vrlo vješto. Upravo sam namjeravao naglas ukazati na neupitnu vezu izmeðu dvaju pisama, kada smo svi podigli pogled zbog zvuka teških koraka na drvenim stubama. 'Vraæaju se', rekao je Stoièev tiho. Odložio je pismo, a ja sam zajedno s njim, zasad, spremio i naše pismo, dajuæi ga njemu na èuvanje. 'Gospodin Ranov... odredili su vam ga kao vodièa?''Da', odgovorio sam žurno. T pokazuje pretjerano zanimanje za naše aktivnosti. Moramo vam isprièati još mnogo toga, no sve je prilièno osobno i povjerljive prirode i usto...' Neodluèno sam zašutio.'Opasno?' upitao je Stoièev, prema nama okrenuvši to divno staro lice.'Kako ste znali?' Nisam uspio sakriti nevjencu. Do tog trenutka nismo spomenuli baš ništa što bi ukazivalo na opasnost.'Ah.' Odmahnuo je glavom, a ja sam u njegovu uzdahu zaèuo duboko iskustvo i žaljenje koje nisam uspio ni približno spoznati. 'I ja bih vama trebao ponešto reæi. Ni u snu nisam oèekivao da æu vidjeti još jedno takvo pismo. S gospodinom Ranovim komunicirajte što je moguæe manje.''Bez brige.' Helen je odmahivala glavom i njih su se dvoje još nekoliko trenutaka gledali sa smiješkom na licu.'Tiho', rekao je Stoièev jedva èujno. 'Pobrinut æu se za to da nam se ukaže nova prilika za razgovor.'Irina i Ranov ušli su uz zveket tanjura, a Irina je poèela rasporeðivati èaše i bocu sa žutosmeðom tekuæinom. Ranov je ušao iza nje, s kruhom i tanjurom bijeloga graha. Smiješio se i izgledao gotovo pitomo. Svim srcem htio sam zahvaliti Stoièevljevoj neæakinji. Ona je udobno smjestila ujaka i zamolila nas da sjednemo, a ja sam tad uvidio da sam od jutrošnjeg izleta prilièno ogladnio.'Molim vas, poštovani gosti, osjeæajte se kao kod kuæe.' Stoièev je širokim pokretom ruke pokazao prema stolu, kao da pripada konstantinopolskom caru. Irina je natoèila rakiju - veæ i sam miris bio bi dovoljan da usmrti omanju životinju - a on nam je sveèanoPOVJESNIÈARKA467nazdravio, srdaèno se smiješeæi i pokazujuæi žute zube. 'Za prijateljstvo znanstvenika diljem svijeta.'Svi smo gorljivo nazdravili, svi osim Ranova, koji je èašicu uzdigao uz ironièan izraz lica i sve nas promotrio.'Neka vaša znanost unaprijedi znanje Partije i naroda', rekao je i blago se naklonio prema meni. Zbog toga sam gotovo izgubio tek. Je li to rekao opæenito ili je znanje Partije htio unaprijediti zahvaljujuæi nekom toèno odreðenom dijelu naših spoznaja? No uzvratio sam identiènim naklonom i iskapio rakiju. Zakljuèio sam daju nije moguæe piti drukèije nego brzo, a opeklinu treæeg stupnja koju sam zadobio u grlu ubrzo je zamijenila ugodna i blistava toplina. Uz dovoljnu kolièinu tog piæa, razmišljao sam, mogao bih se naæi u iskušenju da mi Ranov postane i malko simpatièan.'Drago mi je što imam priliku razgovarati s ljudima koje zanima naša povijest srednjeg vijeka', rekao mi je Stoièev. 'Možda bi vas i gospoðicu Rossi zanimao blagdan koji slavi dvojicu naših najveæih srednjovjekovnih ljudi. Sutra je Dan Æirila i Metoda, autora velikog slavenskog pisma. Na engleskom bi to bili Cyril i Methodius - tako je i nastao vaš naziv za æirilicu, zar ne? Mi kažemo kirilica, prema Kirilu, odnosno Æirilu, monahu koji ju je osmislio.'Još nekoliko trenutaka bio sam zbunjen, misleæi na našeg dragog brata Æirila, no kad je Stoièev nastavio, uvidio sam na što misli i koliko je snalažljiv.'Danas poslije podne imam mnogo posla, moram dugo pisati,' rekao je, 'no ako biste voljeli doæi i sutra, ovamo æe doæi i nekolicina mojih nekadašnjih studenata, pa æemo obilježiti blagdan. Tada bih vam mogao malo više prièati o Æirilu.''Vrlo ljubazno s vaše strane', rekla je Helen. 'Ne bismo vam htjeli oduzimati previše vremena, no bila bi nam èast pridružiti vam se u slavlju. Je li to moguæe nekako organizirati, druže Ranov?'Ranovu nije promakla rijeè drug. Namrštio se prema njoj, u ruci držeæi drugu èašicu rakije. 'Svakako', odgovorio je. 'Ako na taj naèin želite provoditi istraživanje, rado æu vam pomoæi.''Izvrsno', rekao je Stoièev. 'Naæi æemo se oko pola dva, a Irina Ce prirediti nešto zgodno za objed. Ljudi su na takvim skupovima468Elizabeth Kos tovauvijek zanimljivi i ugodni. Moguæe je da æete naiæi i na znanstvenike koji æe vas zainteresirati svojim radom.'Srdaèno smo mu zahvalili, a ja sam poslušao Irinu, koja nas je nagovarala na jelo, iako sam primijetio da i Helen izbjegava preostalu rakiju. Nakon što smo dovršili skroman obrok, Helen je ustala, a ja sam se takoðer našao na nogama odmah nakon nje. 'Neæemo vas više umarati, profesore', rekla je i stisnula mu ruku.'Ne umarate me, draga moja,' Stoièev joj je srdaèno stisnuo ruku, no uèinilo mi se da doista izgleda iscrpljeno. 'Radujem se sutrašnjem susretu.'Irina nas je ispratila do vrata na ulici, kroz zeleno dvorište i vrt. 'Vidimo se sutra', rekla je smiješeæi se, te još dodajuæi


dosjetku na bugarskome zbog koje je Ranov prvo zagladio kosu, a tek potom stavio šešir. 'Vrlo zgodna djevojka', rekao je samozadovoljno dok smo prilazili njegovu automobilu, a Helen me, njermuiza leða, samo pogledala i zakolutala oèima.Tek smo naveèer napokon ostali malo sami. Ranov je otišao nakon beskonaène veèere u sumornoj hotelskoj blagovaonici. Helen i ja zajedno smo se uspeli stubama - dizalo ponovno nije radilo - i još se zadržali u hodniku u blizini moje sobe, iz neobiène situacije izvlaèeæi trenutke dražesti i sreæe. Kad smo zakljuèili daje Ranov veæ svakako otišao, vratili smo se u prizemlje, odšetali u obližnji kafiæ u susjednoj ulièici te se smjestili na terasu pod drveæem.'I ovdje nas netko motri', rekla je Helen tiho kad smo se smjestili za metalni stol. Oprezno sam položio torbu u krilo. Više je nisam ostavljao èak ni pod stolovima kafiæa. Helen se nasmiješila. 'Ali ovdje barem nemaju prislušne ureðaje, kao u mojoj sobi. I u tvojoj.' Podigla je pogled prema zelenim granama koje su se nadvijale nad nama. 'Lipe', rekla je. 'Za mjesec-dva bit æe prepune cvjetova. Ljudi kod mene od lipe spravljaju èaj - tako je vjerojatno i ovdje. Kad tako sjediš za stolom pod drveæem, prvo ga moraš oèistiti, jer cvjetovi i pelud padaju posvuda. Mirisom podsjeæaju na med, mirišu svježe i slatko.' Brzim pokretom ruke kao daje odagnala tisuæe blijedozelenih cvjetova.U tom trenutku uhvatio sam je za ruku i okrenuo je tako da se vidio dlan s tim skladnim linijama. Nadao sam se da ukazuju na dugPOVJESNIÈARKA469život i veliku sreæu, sreæu i život koje æu dijeliti s njom. 'Što misliš o tome što Stoièev ima ono pismo?''To bi za nas mogla biti prava neoèekivana sreæa', rekla je zamišljeno. 'U prvi mah pomislila sam da je možda rijeè tek o dijelu povijesne slagalice - èudesnome dijelu... ali kako æe nam pomoæi? No kad je Stoièev zakljuèio da je naše pismo opasno, osjetila sam veliku nadu. Moguæe je da zna nešto važno!'T ja sam se tome ponadao', priznao sam. Ali sam pomislio i da je možda jednostavno htio reæi da je rijeè o politièki osjetljivome materijalu. Jednako je i s velikim dijelom njegova rada - jer radi se o povijesti crkve.''Znam.' Helen je uzdahnula. 'Možda znaèi samo to, ništa više.''Veæ i to bilo bi dovoljno da ne želi razgovarati pred Ranovim.''Da. Morat æemo prièekati sutra i vidjeti što je toèno htio reæi.' Uhvatila me tako da smo isprepleli prste. 'Užasno ti teško pada svaki novi dan èekanja, zar ne?'Polagano sam kimnuo. 'Da si poznavala Rossija...' rekao sam pa naglo zašutio.Netremice me promatrala i polaganim pokretom povukla pramen kose koji se bio izvukao iz ukosnice. Pokret je bio tako tužan da je rijeèima koje je zatim izgovorila dao potpuno novu težinu. 'Sve ga više upoznajem, preko tebe.'U tom trenutku prišla nam je konobarica u bijeloj bluzi i nešto upitala. Helen se obratila meni. 'Što æemo piti?' Konobarica je znatiželjno pogledala dva stvora koji govore stranim jezikom.'Sto znaš naruèiti?' zadirkivao sam Helen.'Cai', rekla je, prstom pokazujuæi sebe i mene. 'Èaj, molim. Molja.''Brzo uèiš', rekao sam kad se konobarica udaljila.Samo je slegnula ramenima. 'Malo sam uèila ruski. Bugarski je vrlo slièan.'Kad nam je konobarica donijela èaj, Helen gaje poèela miješati smrknuta lica. 'Kakvo olakšanje... maknuti se od Ranova. Ne smijem ni pomisliti da æemo se sutra ponovno vidjeti. Uopæe mi nije jasno kako æemo nešto ozbiljno obaviti dok nam je on za vratom.'470Elizabeth Kostova'Bilo bi mi lakše da znam sumnja li doista u nešto u vezi s našim istraživanjem ili ne', priznao sam. 'Najneobiènije je to što me podsjeæa na nekog koga sam veæ vidio, ali èini mi se da mi je identitet te osobe progutala amnezija.' Zagledao sam se u njezino ozbiljno, dražesno lice i u tom trenutku osjetio da moj mozak oèajnièki nastoji nešto dohvatiti, da leprša na samome rubu neke zagonetke, a da zapravo nije rijeè o pitanju eventualnog Ranovljeva blizanca. To nešto imalo je veze s Heleninim licem u sutonu, te èinjenicom da sam pridizao šalicu s èajem, neobiènom rijeèi koju sam izgovorio. Misli su mi veæ i ranije lepršale u tom prostoru, no ovaj put kroz maglicu je odjednom sijevnula nova pomisao.'Amnezija', rekao sam. 'Helen... Helen, amnezija.''Što?' Zbunjeno se namrštila zbog intenziteta moga glasa.'Rossijeva pisma!' gotovo sam povikao. Torbu sam rastvorio tako brzo da je èaj i iz jedne i iz druge šalice pljusnuo na §tol. 'Njegovo pismo, putovanje u Grèku!'Trebalo mi je još nekoliko minuta da meðu silnim papirima pronaðem to prokleto pismo, a zatim i doðem do željenog odlomka i naglas ga proèitam. Helen me gledala sve veæim oèima u kojima se na kraju poèela odražavati mraèna


šokiranost. 'Sjeæaš se kako je pisao da se vratio u Grèku - na Kretu - nakon što su mu u Istanbulu oduzeli zemljovid, te kako otada više nije imao sreæe i kako je sve krenulo po zlu?' Pismom sam mahao pred njezinim oèima. 'Poslušaj ovo: "Starci u kretskim gostionicama radije su mi prièali stotine prièa o vampirima nego objašnjavali gdje bih još mogao pronaæi komadiæe lonèarije ili koje su drevne olupine brodova njihovi djedovi opljaèkali za ronilaèkih pohoda. Jedne sam veèeri nepoznatome muškarcu dopustio da me poèasti mjesnim specijalitetom koji se, zahvaljujuæi neèijem hiru, zove amnezija. Zbog toga sam cijeli sutrašnji dan imao muèninu."'Oh, Bože moj', rekla je Helen tiho.'Nepoznatome muškarcu dopustio sam da me poèasti piæem koje se zove amnezija', ponovio sam najvažniji dio, nastojeæi stišati glas. 'Što misliš, tko je to, dovraga, bio? I zato je Rossi zaboravio...''Zaboravio je...' Èinilo se da je ta rijeè opèinila Helen. 'Zaboravio je Rumunjsku...'POVJESNIÈARKA471zaboravio daje uopæe bio ondje. U pismima Hedgesu navodi da se iz Rumunjske vraæa u Grèku, po novac i radi arheološkog iskapanja...''I zaboravio je moju majku', dovršila je Helen, gotovo neèujno.'Tvoju majku', ponovio sam kao jeka, pred oèima iznenada ugledavši Heleninu majku, kako stoji na vratima i gleda nas na odlasku. 'Svakako se namjeravao vratiti. Ali odjednom je sve zaboravio. I tako... i zato mi je rekao da se u svakom trenutku ne može jasno sjetiti svojih istraživanja.'Helen je u meðuvremenu posve problijedjela, stisnute vilice, dok joj se pogled žario, a oèi punile suzama. 'Mrzim ga', rekla je tiho. Znao sam da pritom ne misli na oca.53. nlauaSutradan smo se pred Stoièevljevim vratima našli toèno u pola dva. Helen mi je stiskala ruku, ne obaziruæi se na Ranova, a èak je i on bio u svojevrsnom slavljenièkom raspoloženju. Mrštio se manje nego inaèe, a bio je odjenuo debelo «meðe odijelo. S druge strane ograde dopirali su zvukovi razgovora i smijeha te miris dima i slasnog mesa na žaru. Kad bih iz glave odluèno protjerao sve pomisli o Rossiju, i ja sam bio u stanju osjetiti slavljenièko raspoloženje. Èinilo mi se da æe se upravo tog dana dogoditi nešto što æe mi pomoæi da ga pronaðem, pa sam tako odluèio svetkovinu Æirila i Metoda proslaviti što iskrenije i potpunije.U dvorištu smo ugledali skupine muškaraca i tek nekoliko žena pod pergolom. Irina je jurila amo-tamo, dodavala hranu na tanjure i punila èaše onom moænom žutosmeðom tekuæinom. Kad nas je ugledala, gotovo je potrèala prema nama, raširenih ruku, kao da smo dugogodišnji prijatelji. Rukovala se sa mnom i Ranovim, a Helen poljubila u obraz. 'Vrlo sam sretna što ste došli. Hvala', rekla je. 'Moj ujak nije oka sklopio, a nije ni jeo sve otkako ste nas juèer posjetili. Nadam se da æete ga uvjeriti da mora jesti.' Lijepo lice bilo je naborano od zabrinutosti.'Molim vas, budite bez brige', rekla je Helen. 'Dat æemo sve od sebe da ga uvjerimo.'Stoièeva smo zatekli pod jabukama, okruženog obožavateljima. Netko je onamo bio postavio više drvenih stolica, a on je sjedio na najveæoj od njih, dok se nekolicina mlaðih muškaraca rasporedila oko njega. 'Oh, dobar dan!' uskliknuo je i s mukom se pridigao na noge. Ostali su takoðer žurno ustali, da mu pomognu, èekajuæi daPOVJESNIÈARKA473se pozdrave s nama. 'Dobro došli, prijatelji moji. Molim vas, upoznajte se s mojim drugim prijateljima.' Slabašnim pokretom ruke pokazao je ljude koji su ga okružili. 'Ovo su dijelom moji predratni studenti koji me ljubazno posjeæuju.' Mnogi meðu njima, u bijelim košuljama i iznošenim tamnim odijelima, bili su mlaðahni tek u usporedbi sa Stoièevim. Veæina ih je imala u najmanju ruku više od pedeset godina. Smiješili su se i srdaèno nam stiskali ruku, a jedan od njih èak se i naklonio i sveèano poljubio Heleninu ruku. Svidjele su mi se njihove budne, tamne oèi, suzdržani osmijesi u kojima su svjetlucali zlatni zubi.U tom trenutku iza nas se pojavila Irina. Èinilo se da sve nagovara da ponovno jedu i tako smo se veæ nekoliko trenutaka poslije našli usred vala gostiju koji nas je nosio prema stolovima pod sjenicom. Ondje smo uistinu naišli na krcat stol, kao i na izvor onog èudesnog mirisa: pokazalo se da se na ražnju, u dvorištu blizu kuæe, peèe cijelo janje. Stol je bio prepun keramièkih posuda sa salatama od krumpira, rajèice i krastavaca, suhog bijelog sira, hrpa zlatnih hljebova, plitkih posuda s istim onim lisnatim tijestom punjenim sirom kakvo smo jeli u Istanbulu. Bilo je tu i mesnih variva, zdjelica s rashlaðenim jogurtom, na žaru peèenih patlidžana i luka. Irina nam nije dala mira dok nismo pretrpali tanjure tako da smo ih jedva nosili, a krenula je za nama do malenog voænjaka noseæi èašice s rakijom.U meðuvremenu, Stoièevljevi su se studenti oèito nadmetali u tome tko æe mu donijeti više hrane, a sad su mu napunili èašu do ruba i on je polagano ustao. Svi su odjednom poèeli utišavati ostale, po cijelome dvorištu, pa je on tada svima nazdravio kratkim govorom u kojem sam razabrao imena Æirila i Metoda, kao i svoje i Helenino ime. Kada


je završio, iz okupljenog društva prolomio se klicaj: 'Stoièev! Za zdraveto na profesor Stoièev! Nazdrave!' Povici su odzvanjali sa svih strana. Svi su ozareno gledali Stoièeva, svi su mu se osmjehivali i uzdizali èaše, a nekima su se u oèima pojavile èak i suze. Sjetio sam se Rossija, kako je beskonaèno skromno slušao klicanje, èestitke i govore kojima smo obilježili dvadeset godina njegova rada na našem sveuèilištu. Okrenuo sam se na drugu stranu stisnuta grla. Ranov je, uoèio sam, besposleno šetao pod pergolom, s èašom u ruci.474Elizabeth KostovaKad su se svi vratili jelu i razgovoru, Helen i ja našli smo se na poèasnim mjestima, do Stoièeva, koji nam se nasmiješio i kimnuo. 'Kako mije samo drago što ste nam se danas uspjeli pridružiti. Znate, ovo mi je najdraži blagdan. U crkvenome kalendaru imamo mnogo dana posveæenih raznim svecima, no ovaj je dan prirastao srcu svima koji pouèavaju i uèe, jer slavimo slavensko naslijede pismenosti i književnosti, kao i naslijeðe višestoljetnog uèenja koje je poteklo od Æirila i Metoda i njihova velikog doprinosa. Osim toga, na taj dan svi meni najdraži studenti i kolege dolaze ovamo da svog prastarog profesora prekinu u radu. I neobièno sam im zahvalan na toj smetnji.' Uz blagonaklon osmijeh na licu pogledao je oko sebe i najbližeg kolegu dlanom pljesnuo po ramenu. S tugom sam primijetio koliko mu je ruka krhka, tanka i gotovo providna.Nakon nekog vremena Stoièevljevi su studenti poèeli ustajati, odlaziti ili do stola za kojim se rezalo peèeno janje, ili*« skupinama po dvoje-troje u vrt. Èim su otišli, Stoièev nam se obratio uz gorljiv izraz lica. 'Doðite', rekao je. 'Razgovarajmo dok još možemo. Moja je neæakinja obeæala da æe Ranova zadržati koliko god bude mogla. Moram vam priopæiti nekoliko stvari, a uvjeren sam i da vi meni trebate prenijeti mnogo toga.''Svakako.' Približio sam stolicu do njega, a Helen se povela za mnom.'Najprije, prijatelji moji', rekao je Stoièev, 'ponovno sam pomno prouèio pismo koje ste mi juèer ostavili. Ovdje je vaš primjerak.' Izvadio ga je iz unutarnjeg džepa. 'Sad æu vam ga dati, da ga dobro èuvate. Proèitao sam ga mnogo puta i uvjeren sam da gaje napisala ista osoba kao i pismo koje je kod mene - brat Æiril, tko god to toèno bio. Dakako, nisam imao priliku pogledati vaš izvorni dokument, no ako je ovdje rijeè o toènome prijevodu, stil je isti, a imena i datumi svakako se poklapaju. Èini mi se da praktièki uopæe ne možemo sumnjati da ta pisma pripadaju istoj prepisci te da su dostavljena ili odvojeno ili da su ih odvojile okolnosti koje nikada neæemo doznati. Imam još nekoliko misli koje bih vam volio prenijeti, no vi mi prvo morate reæi više o svome istraživanju. Imam dojam da u Bugarsku niste došli samo radi naših samostana. Kako ste došli do tog pisma?'POVJESNIÈARKA475Rekao sam mu da smo u istraživanje krenuli zbog razloga koje æu mu teško opisati, jer ne zvuèe nimalo razumno. 'Rekli ste da ste Èitali radove profesora Bartholomewa Rossija, Helenina oca. On je nedavno nestao pod vrlo neobiènim okolnostima.'Koliko sam mogao sažetije i jasnije, Stoièevu sam opisao kako sam naišao na knjigu sa zmajem, kako je Rossi nestao, sadržaj pisama, kao i precrtane neobiène zemljovide koje smo ponijeli, te što smo sve istražili i doznali u Istanbulu i Budimpešti, pa tako i onu narodnu pjesmu i drvorez koji sadrži rijeè Ivireanu, a koji smo vidjeli u sveuèilišnoj knjižnici u Budimpešti. Izostavio sam samo tajnu Garde polumjeseca. S obzirom na to da se u blizini nalazilo toliko ljudi, nisam se usudio iz torbe izvaditi neki od dokumenata, no opisao sam mu tri zemljovida i sliènost treæeg zemljovida sa zmajem u knjigama. Slušao je uz krajnju strpljivost i zanimanje, nabrana èela pod profinjenom sijedom kosom, širom otvorenih tamnih oèiju. Prekinuo me samo jedanput, gorljivo tražeæi toèniji opis svake od knjiga sa zmajem - moje, Rossijeve, Jamesove i Turgutove. Uvidio sam da mu moraju biti osobito zanimljive, s obzirom na takvo poznavanje manuskripata i prvih tiskanih izdanja. 'Moja je ovdje', dodao sam i položio dlan na torbu koju sam držao u krilu.Trgnuo se, netremice zagledan u mene. 'Volio bih je vidjeti, èim to bude moguæe', rekao je.No èinilo se da je još veæe zanimanje kod njega pobudila èinjenica da su Turgut i Selim otkrili da je opat kojem su bila upuæena pisma brata Æirila vodio manastir u Snagovu, u Vlaškoj. 'Snagov', prošap-tao je. Staro lice poprimilo je zagasitocrvene tonove i ja sam se na trenutak upitao hoæe li se onesvijestiti. 'Mogao sam i pretpostaviti. A pismo je kod mene veæ trideset godina!'Nekako sam se nadao da æu i ja njega uspjeti pitati gdje je naišao na to pismo. 'Znate, postoje prilièno èvrsti dokazi da su monasi iz skupine brata Æirila prije dolaska u Bugarsku putovali iz Vlaške u KonstantinopoP, rekao sam.'Da.' Odmahnuo je glavom. 'Oduvijek mi se èinilo da se radi o Putovanju monaha iz Konstantinopola, koji su se zaputili u hodoèašæe u Bugarsku. Nikad mi nije palo na pamet... Maxim Eupraxius "~ °pat u Snagovu...' Èinilo se da su ga gotovo posve preplavila nova i užurbana promišljanja koja su na njegovu živahnom i sta-476


Elizabeth Kostovarome licu bljeskala poput oluje i zbog èega je ubrzano treptao. 'A ta rijeè koju ste pronašli, Ivireanu, pa još i gospodin Hugh James, u Budimpešti...''Znate što znaèi?' upitao sam željno.'Da, da, sinko moj.' Èinilo se da Stoièev gleda kroz mene i da me zapravo ne vidi. 'To je ime... Antim Ivireanu... bio je to uèenjak i tiskar u Snagovu, potkraj sedamnaestog stoljeæa - davno nakon Vlada Tepe§a. Èitao sam o Ivireanuovu radu. Silno se proslavio meðu uèenjacima svoga doba i u Snagov privukao nebrojene ugledne posjetitelje. Tiskao je evanðelje na rumunjskom i arapskom, a njegov je tiskarski stroj, po svoj prilici, bio prva takva naprava u Rumunjskoj. Ali - Bože moj - možda i nije bio prvi, ako su knjige sa zmajem puno starije. Moram vam toliko toga pokazati!' Unezvjerenih oèiju odmahivao je glavom. 'Poðimo u moje sobe. Brzo!'Helen i ja pogledali smo na sve strane. 'Ranov jte zaokupljen Irinom', rekao sam tiho.'Da.' Stoièev ustane. 'Uæi æemo na pokrajnja vrata. Samo brzo, molim.'Nije nas trebalo požurivati. Veæ bi i sam izraz njegova lica bio dovoljan da za njim krenemo i uz najstrmiju liticu. S mukom se uspinjao stubama, a mi smo polagano napredovali za njim. Za velikim je stolom sjeo da se odmori. Primijetio sam da je prepun razasutih knjiga i rukopisa kojih dan prije nije bilo. 'Nikad nisam imao osobito mnogo informacija o tom pismu, kao ni o drugim pismima', rekao je Stoièev kad je napokon došao do daha.'Drugim pismima?' Helen je sjela uz njega.'Da. Brat Æiril napisao je još dva pisma... s mojim i onim u Istanbulu, to su ukupno èetiri pisma. Moramo odmah otiæi u Rilski manastir i pogledati ostala pisma. Rijeè je o nevjerojatnome otkriæu. Moramo ih ujediniti. Ali trebam vam pokazati nešto drugo. To još nikad nisam povezao...' Ponovno se stvarao dojam da je odviše zaprepašten da bi dulje govorio.Nakon nekoliko trenutaka otišao je u jednu od sobica i vratio se s knjižicom obloženom papirom. Pokazalo se daje rijeè o starom znanstvenom èasopisu tiskanom na njemaèkom. 'Imao sam prijatelja..-' Naèas je zašutio. 'Da je barem doživio ovaj dan! Rekao sam vamPOVJESNIÈARKA477- zvao se Atanas Angelov - da, bio je bugarski povjesnièar i jedan od mojih prvih profesora. Godine 1923. nešto je istraživao u knjižnici u Rili- Rijeè je o jednoj od naših velikih riznica srednjovjekovnih dokumenata. Ondje je pronašao rukopis iz petnaestog stoljeæa - bio je skriven u drvenome pokrovu velike knjige iz petnaestog stoljeæa. Htio ga je objaviti - rijeè je o prikazu putovanja iz Vlaške u Bugarsku. Umro je u vrijeme dok je o tome još radio bilješke, a ja sam ih poslije dovršio i sve objavio. Rukopis je do danas ostao u Rili - a ja nisam imao pojma...' Krhkom rukom pljesnuo se po glavi. 'Evo, brzo... Materijal je objavljen na bugarskome, ali pregledat æemo ga zajedno, a ja æu vas upozoriti na najvažnije dijelove.'Drhtavom rukom otvorio je izblijedjeli èasopis. Dok nam je birao glavne dijelove Angelovljeva otkriæa, podrhtavao mu je i glas. Èlanak koji je napisao na temelju Angelovljevih bilježaka, kao i sam dokument, u meðuvremenu su objavljeni i na engleskom, uz brojne dodatke i osuvremenjivanja, te beskonaène fusnote. No èak ni danas ne mogu vidjeti objavljenu verziju a da ne vidim i ostarjelo Stoièevljevo lice, rijetku kosu koja pada preko stršeæih ušiju, velike oèi krajnje koncentrirane na ispisana slova te da, više od svega, ne èujem njegov glas koji se s vremena na vrijeme gubi.59. glaua"KRONIKA" Z AH ARI JE IZ ZOGRAFAAutori: Atanas Angelov i Anton StoièevUVOD *Zaharijina "Kronika " kao povijesni dokumentUnatoè svima znanoj nepotpunosti, koja povjesnièara beskonaèno frustrira, Zaharijina "Kronika", zajedno s umetnutom "Prièom o Stefanu Putniku", važan je izvor potvrda puteva kojima su se u 15. stoljeæu na Balkanu kretali kršæanski hodoèasnici, kao i podataka0 sudbini tijela vlaškoga vladara Vlada III. Tepe§a, za koje se dugo vjerovalo daje zakopano u manastiru na jezeru Snagov (u današnjoj Rumunjskoj). Ovdje nailazimo i na rijedak prikaz vlaških neomu-èenika (iako pouzdano ne možemo utvrditi nacionalno podrijetlo monaha iz Snagova, uz iznimku Stefana, glavnog lika "Kronike"). Zabilježeno je tek još sedam neomuèenika vlaškog podrijetla, a koliko se zna, nijedan od njih nije doživio muèeništvo u Bugarskoj.Nenaslovljenu "Kroniku", kako je sad nazivamo, napisao je 1479. ili 1480., na staroslavenskome, monah po imenu Zaharija, u bugarskome manastiru Zograf na gori Atos. Zograf, "slikarev manastir", utemeljen je u 10. stoljeæu, a bugarska crkva preuzela ga je dvadesetih godina 13. stoljeæa. Nalazi se u blizini središta poluotoka Agion Oros. Kao i


u sluèaju srpskog manastira Hilandar1 ruskog Panteleimona, u Zografu nisu boravili tek predstavnici na-cije-pokrovitelja. Zahvaljujuæi tome i nedostatku drugih informacija o Zahariji, nemoguæe je odrediti njegovo podrijetlo: mogao je bitiPOVJESNIÈARKA479Bugarin, Srbin, Rus ili možda Grk, iako èinjenica da je pisao na staroslavenskom govori u prilog slavenskome podrijetlu. "Kronika" nam govori samo daje roðen otprilike u 15. stoljeæu i daje zografski opat silno cijenio njegove sposobnosti, buduæi da je upravo njega odredio da osobno posluša ispovijesti Stefana Putnika i zabilježi ih zbog birokratske i možda teološke važnosti.Putevi i smjerovi koje Stefan spominje u svojoj prièi poklapaju se s više poznatih hodoèasnièkih puteva. Konstantinopol je uvijek bio krajnje odredište vlaških hodoèasnika, kao i cijelog istoènog kršæanskog svijeta. Odredište hodoèasnika bila je i sama Vlaška, a osobito manastir u Snagovu, i èesto se dogaðalo da hodoèasnik kao krajnje toèke svog putovanja odabire s jedne strane Snagov, a s druge Atos. Èinjenica da su monasi na putu do regije Baèkovog prolazili Haskovim pokazuje da su vjerojatno kopnom stizali iz Konstantinopola, prolazili kroz grad Adrianopol, tj. Edirne u današnjoj Turskoj, odande dolazeæi na jug Bugarske. Da su se služili uobièajenim lukama na obali Crnog mora, našli bi se predaleko na sjeveru da bi svraæali u Haskovo.Pojava tradicionalnih hodoèasnièkih odredišta u Zaharijinoj "Kronici" dovodi nas do pitanja je li Stefanova prièa dokument koji se bavi hodoèašæima. Meðutim, dva navodna razloga za Stefanova lutanja - izgon iz osvojenog Konstantinopola 1453., te prijevoz relikvija i potraga za "blagom" u Bugarskoj nakon 1476. - govore nam da je u najmanju ruku rijeè o varijaciji na temu klasiènih hodoèasnièkih kronika. Nadalje, èini se da je samo Stefanov odlazak iz Konstantinopola, još dok je bio mladi monah, kao glavni motiv imao želju da obiðe sveta mjesta u drugim zemljama.Druga tema koju rasvjetljava ova "Kronika" posljednji su dani vlaškog vladara Vlada III. (14287-76.), poznatijeg pod imenom Vlad Tepe§ - Nabadaè - ili Drakula. Iako više povjesnièara iz njegova doba opisuje njegovo ratovanje protiv Osmanlija i borbu za zauzimanje 1 zadržavanje vlaškog prijestolja, nitko se detaljno ne bavi pitanjem nJegove smrti i pokopa. Vlad III. velikodušnim je darovima zadužio Manastir u Snagovu, kao što se i navodi u Stefanovoj prièi, te je °ndje obnovio i crkvu. Vrlo je vjerojatno da je zatražio da ga ondje 1 pokopaju, jer je to u skladu s tradicijom utemeljitelja i vodeæih dobroèinitelja takvih ustanova diljem pravoslavnog svijeta.L480Elizabeth KostovaStefan u "Kronici" navodi da je Vlad posjetio manastir 1476., posljednje godine života, moguæe samo nekoliko mjeseci prije smrti. Godine 1476. prijestolje Vlada III. ozbiljno je ugrozio otomanski sultan Mehmed II. s kojim je Vlad s prekidima ratovao još od 1460. godine. Istodobno, njegovu vlast u Vlaškoj ugrozio je i dio njegovih boljara koji je bio spreman prijeæi na Mehmedovu stranu u sluèaju da ponovno napadne Vlašku.Ako je Zaharijina "Kronika" vjerodostojna, Vlad III. posjetio je Snagov i u jednoj prilici koja se drugdje ne spominje, a što je za njega osobno bilo vrlo, vrlo opasno. U "Kronici" se navodi kako je Vlad u manastir donio blago. Èinjenica da se izložio tako velikoj opasnosti ukazuje na to koliko mu je bila važna veza sa Snagovim. Vjerojatno je bio svjestan stalnih prijetnji, kako od Osmanlija, tako i od glavnog vlaškog protivnika u tom razdoblju, Basraba Laiote, koji je nakon Vladove smrti kratko držao vlaško prijestolje. Buduæi da od posjeta Snagovu nije mogao imati osobite politièke koristi, èini se logiènim da je Snagov Vladu III. bio važan zbog duhovnih ili osobnih razloga, možda i zato što je ondje kanio urediti posljednje poèivalište. U svakom sluèaju, Zaharijina "Kronika" potvrðuje da je potkraj života Snagovu poklanjao osobitu pozornost.Okolnosti pod kojima je Vlad III. okonèao život vrlo su nejasne, a dodatno ih zamagljuju proturjeène narodne legende i nekvalitetni znanstveni radovi. Potkraj prosinca 1476. ili poèetkom sijeènja 1477. naišao je na zasjedu, koju su vjerojatno postavili pripadnici turske vojske u Vlaškoj, i poginuo u okršaju. Prema nekim predajama, ubili su ga njegovi vlastiti ljudi, zamijenivši ga za turskog èasnika kad je došao na neku uzvisinu da bolje promotri stanje bitke. Prema jednoj varijanti iste legende, dio njegovih ljudi veæ je dugo èekao priliku da ga ubije, želeæi ga kazniti zbog straviène okrutnosti. Veæina izvora koji se bave njegovom smræu slaže se daje Vladovu truplu odrezana glava, koju su sultanu Mehmedu u Konstantinopol odnijeli kao dokaz o smrti velikog neprijatelja.Bilo kako bilo, prema Stefanovoj prièi, dio ljudi Vlada III. i dalje mu je bio odan, buduæi da su se izložili velikoj opasnosti i njegovo tijelo prenijeli u Snagov. Dugo se smatralo da je tijelo bez glave pokopano u crkvi u Snagovu, ispred oltara.POVJESNIÈARKA


481Ako se možemo pouzdati u prièu Stefana Putnika, tijelo Vlada III. u tajnosti je prevezeno iz Snagova u Konstantinopol, a odande u manastir Sveti Georgi u Bugarskoj. Cilj tog premještanja nije jasan, ^ao ni koje su to "blago" monasi tražili prvo u Konstantinopolu, a potom i u Bugarskoj. U Stefanovoj prièi navodi se da bi blago "ubrzalo spas duše ovog vladara", što ukazuje na èinjenicu da je opat to vjerojatno smatrao nužnim u teološkome smislu. Moguæe je da su tražili neku svetu relikviju iz Konstantinopola koja se oèuvala i za latinskog i za osmanlijskog osvajanja. Moguæe je i da nije htio preuzeti odgovornost za uništenje tijela u Snagovu, kao ni za njegovo unakazivanje u skladu s vjerovanjima o zaštiti od vampira, niti se izložiti opasnosti da to izvedu mještani okolnih sela. Bila bi to posve prirodna nespremnost, s obzirom na Vladov status i èinjenicu da se pripadnike pravoslavnog sveæenstva obièno odvraæalo od sudjelovanja u sakaæenju trupla.Nažalost, u Bugarskoj nije pronaðena vjerojatna lokacija na kojoj su pokopani ostaci Vlada III, a nije poznato ni toèno mjesto na kojem se nalazi Sveti Georgi, jednako kao ni bugarski manastir Paroria. Vjerojatno je napušten i uništen u otomanskome razdoblju, pa je tako "Kronika" jedini dokument koji barem malo rasvjetljuje šire podruèje smještaja. U "Kronici" se tvrdi da su prešli tek malu udaljenost - "ne mnogo dalje" - od manastira u Baèkovu, koji se nalazi na oko trideset pet kilometara od Asenovgrada, na Èepelar-skoj rijeci. Oèito je da se Sveti Georgi nalazio negdje u južnome dijelu središnje Bugarske. A to podruèje, koje obuhvaæa velik dio gorja Rodopi, meðu posljednjima je palo u osmanlijske ruke. Dio osobito nepristupaènih lokacija u tom podruèju nikad i nije bio pod osmanlijskom vlašæu. Ako se Sveti Georgi nalazio u planinama, to bi dijelom objasnilo razloge zbog kojih je odabran kao razmjerno sigurno poèivalište za Vlada III.Unatoè tome što se u "Kronici" navodi da je postao odredištem hodoèasnika nakon što su se ondje smjestili monasi iz Snagova, Sveti Georgi ne pojavljuje se u ostalim primarnim izvorima iz tog razdoblja, kao ni u kasnijim izvorima, što bi moglo ukazivati na èinjenicu daje nestao ili da je napušten razmjerno brzo nakon što je iz njega otišao Stefan. Meðutim, znamo nešto o Svetom Georgiju, i to na temelju jedinog primjerka tipika oèuvanog u knjižnici u manastiru Baèkovo. Prema tom dokumentu, Sveti Georgi utemeljio je 1101. Georgios482Elizabeth Kos tov aKomnenos, daleki roðak bizantskog cara Aleksija I. Komnena. Zaharijina "Kronika" navodi kako su, kad je pristigla skupina iz Snagova, monasi ondje bili "stari i malobrojni". Moguæe je daje ta šaèica monaha saèuvala poredak propisan u tipiku, a da su im se u tome pridružili i vlaški monasi.Vrijedi istaknuti da "Kronika" naglašava putovanje Vlaha kroz Bugarsku na dva razlièita naèina: razmjerno podrobnim opisima mu-èeništva dvojice vlaških monaha u rukama otomanskih dužnosnika, te bilježenjem pozornosti koju je bugarsko stanovništvo pridavalo njihovu napredovanju. Ni na koji naèin ne možemo doznati što je Osmanlije u Bugarskoj, koji su opæenito tolerirali kršæanske vjerske aktivnosti, navelo da u vlaškim monasima vide opasnost. Stefan preko Zaharije govori kako su njegove prijatelje "ispitivali" u Haskovu, a zatim ih muèili i ubili, što govori da su otomanske vlasti bile uvjerene da oni raspolažu odreðenim politièki osjetljivim mformacijama. Haskovo se nalazi na jugoistoku Bugarske, u podruèju koje je u 15. stoljeæu veæ bilo pod sigurnom i snažnom otomanskom vlašæu. Sto je najneobiènije, monahe muèenike sustigla je tradicionalna osmanlijska kazna za kraðu (amputacija šaka) i bijeg (amputacija stopala). Veæina novomuèenika pod Osmanlijama muèena je i ubijana drukèijim metodama. Ti oblici kažnjavanja, kao i pretraživanje monaških kola koje opisuje Stefan, jasno ukazuju na to da su ih dužnosnici u Haskovu optužili za kraðu, iako to, kako se èini, nisu uspjeli dokazati.Stefan govori i o masovnoj pozornosti koju su Bugari pokazivali cijelim putem, stoje možda i potaklo osmanlijsku znatiželju. Meðutim, samo osam godina ranije, 1469. godine, relikvije Svetog Ivana Rilskog, pustinjaka koji je utemeljio Rilski manastir, prebacili su iz Velikog Trnova u kapelu u Rili. Tu procesiju vidio je i u svojem "Prikazu prijevoza ostataka Svetog Ivana" opisao Vladislav Gramatik. Tijekom tog prebacivanja otomanski su dužnosnici tolerirali pozornost koju su Bugari putem iskazivali relikvijama, a putovanje je poslužilo kao dogaðaj važan za jaèanje jedinstva i simbol bugarskih kršæana. I Zaharija i Stefan vjerojatno su znali za glasovito putovanje kostiju Ivana Rilskog, a moguæe je da je 1479. Zaharija u Zografu o tome na raspolaganju imao i neki pisani prikaz.POVJESNIÈARKA483Taj raniji - i ne tako davni - sluèaj u kojem se tolerirala slièna vjerska procesija kroz Bugarsku baca novo svjetlo i daje novo znaèenje osmanlijskoj zabrinutosti za prolazak vlaških monaha. Pretraživanje njihovih kola - koje su vjerojatno izveli pripadnici garde mjesnoga paše - pokazuje da su otomanski dužnosnici u Bugarskoj vjerojatno veæ nešto znali o cilju njihova putovanja. Nema sumnje da otomanske vlasti nikako ne bi pokazivale želju da u Bugarskoj smjeste ostatke jednog od svojih najveæih politièkih neprijatelja, niti bi dopustili takvo štovanje njegovih ostataka. Meðutim,


još više zbunjuje èinjenica da pretresom kola, èini se, nisu pronašli ništa, buduæi da se u Stefanovoj prièi poslije spominje pokop tijela u Svetom Georgiju. Možemo samo nagaðati o tome kako su uspjeli sakriti cijelo tijelo (iako bez glave), ako su ga doista prevozili.I na kraju, i povjesnièarima i antropolozima bit æe zanimljiva èinjenica da se u "Kronici" spominju pogledi monaha iz Snagova na vizije koje su doživjeli u tamošnjoj crkvi. Nisu se uspijevali složiti o tome što se s tijelom Vlada III. dogodilo u vrijeme bdijenja, ali naveli su nekoliko metoda koje se tradicionalno navode kao temelj za prelazak mrtvog tijela u stanje nemrtvosti - u lik vampira - što ukazuje na opæeraširen stav da je u njegovu sluèaju postojala takva opasnost. Dio njih bio je uvjeren da je vidio neku životinju koja je preskoèila tijelo, dok su drugi smatrali daje neka nadnaravna sila u obliku magle ili vjetra ušla u crkvu i tijelo pridigla u sjedeæi položaj. Sluèaj sa životinjom zabilježen je nebrojeno puta u sklopu balkanskih predaja o nastanku vampira, kao i vjerovanje da se vampiri mogu pretvoriti u maglu ili izmaglicu. Zloglasna krvoproliæa Vlada III., kao i njegov prelazak na katolièanstvo na dvoru maðarskoga kralja Matijaša Korvina, monasima je vjerojatno bilo poznato, prvo zato što su za to u Vlaškoj znali svi, a potonje jer je moralo muèiti tamošnju pravoslavnu zajednicu (osobito u Vladovu omiljenom manastiru, gdje mu je opat po svoj prilici bio ispovjednik).ManuskriptiZaharijina "Kronika" poznata je preko dvaju manuskripata:v4tas 1480. i R. VII. 132. Potonji se naziva i "Patrijaršijskom verzijom". Atos 1480. po formatu je kvart, ispisan jednostrukom semiuncijalom, a nalazi se u knjižnici Rilskog manastira u Bugarskoj, gdje je otkriven484Elizabeth Kostova1923. godine. Tu, raniju od dviju verzija "Kronike", gotovo je posve sigurno napisao sam Zaharija, u Zografu, vjerojatno na temelju bilježaka zapisanih uz Stefanovu samrtnu postelju. Unatoè tvrdnji da je "zapisao sve, od rijeèi do rijeèi", Zaharija je tu verziju p0 svemu sudeæi pisao nakon dugotrajnog sastavljanja, jer je rijeè o vrlo dotjeranome tekstu kakav nije mogao napisati iz prve ruke i na licu mjesta. U njemu je samo jedna ispravka. Izvorni manuskript vjerojatno je bio u knjižnici u Zografu barem do 1814., buduæi da mu se naslov spominje u bibliografiji manuskripata iz 15. i 16. stoljeæa u Zografu koja je sastavljena te godine. Ponovno se pojavio 1923. u Bugarskoj, kad ga je bugarski povjesnièar Atanas Angelov otkrio u omotu velike rasprave iz 18. stoljeæa koja se bavi životom Sv. Jurja (Georgi 1364.21), a nalazi se u knjižnici Rilskog manastira. Angelov je1924. utvrdio da u Zografu nema drugog primjerka. I dalje nije posve jasno kada i kako je taj izvorni manuskript s Atosa dospio u Rilu, iako je odreðenu ulogu u uklanjanju sa Svete gore (zajSdno s brojnim drugim dragocjenim dokumentima i predmetima) možda odigrala i opasnost od piratskih napada na Atos u 18. i 19. stoljeæu.Druga i jedina preostala poznata verzija Zaharijine "Kronike" -R.VII.132, odnosno "Patrijaršijska verzija" - nalazi se u knjižnici Ekumenske patrijaršije u Konstantinopolu, a paleografska analiza pokazala je da je nastala sredinom ili potkraj 16. stoljeæa. Vjerojatno je rijeè o kasnijoj inaèici primjerka koji je u Zaharijino doba patrijarhu poslao zografski opat. Uz original te verzije vjerojatno je išlo i opatovo pismo patrijarhu, u kojem je bilo i upozorenje o moguæoj herezi u bugarskome manastiru Sveti Georgi. Pismo danas više ne postoji, ali je moguæe da je zbog djelotvornosti i diskrecije opat Zografa od Zaharije zatražio da ponovno prepiše svoju kroniku kako bi je dostavili u Konstantinopol, original zadržavajuæi u knjižnici u Zografu. Izmeðu pedeset i stotinu godina nakon prispjeæa u Konstantinopol, "Kronika" se i dalje smatrala dovoljno važnom za patrijaršijsku knjižnicu da je oèuvaju ponovnim prepisivanjem.Osim što je vjerojatno kasniji prijepis teksta Zografa, "Patrijaršijska verzija" razlikuje se od Atosa 1480. po još jednom važnom elementu: u njoj nema dijela prièe o tome što su monasi koji su bdjeli u crkvi u Snagovu navodno vidjeli, tj. nema dijela teksta od rijeèi "Jedan monah vidio je životinju" do rijeèi "bezglavo grofovo tijelo promeškoljilo se i pokušalo ustati". Moguæe je da je taj dio izPOVJESNIÈARKA485kasnijeg prijepisa izbaèen kako se korisnici patrijaršijske knjižnice ne bi nepotrebno izlagali informacijama o herezi koju opisuje Stefan ili možda kako bi se što manje izlagali praznovjerjima u vezi s podrijetlom oživjelih mrtvaca, sklopu vjerovanja kojem se crkveno vodstvo opæenito protivilo. "Patrijaršijsku verziju" teško je smjestiti u toèniji vremenski okvir, iako je gotovo posve sigurno rijeè o primjerku koji se navodi u katalogu Patrijaršijske knjižnice iz 1605.Na koncu dolazimo do još jedne sliènosti - sliènosti koja je svakako iznimna i silno zbunjuje. Rijeè je o sliènosti izmeðu dvaju postojeæih rukopisa "Kronike". Oba su rukom otrgnuta na manje--više istome dijelu prièe. Atos 1480. završava rijeèima "Doznao sam", dok se "Patrijaršijska verzija" nastavlja rijeèima "da nije bila rijeè o obiènoj kugi,


nego o". I u jednom i u drugom sluèaju rukopis je uredno odrezan nakon potpunog reda. Tako je po svoj prilici uklonjen dio Stefanove prièe u kojem se iznose dokazi o možebitnoj herezi ili nekom drugom zlu u manastiru Sveti Georgi.Trag koji ukazuje na vrijeme nastanka ošteæenja moguæe je pronaæi u veæ spomenutom knjižniènome katalogu, u kojem se uz "Patrijaršijsku verziju" navodi rijeè "nepotpuna". Stoga možemo zakljuèiti da je završetak te verzije uklonjen prije 1605. Meðutim, nema naèina da utvrdimo jesu li se dva vandalska èina dogodila u istome razdoblju ili je prvi potaknuo drugi, odnosno èitatelja koji je do rukopisa došao znatno poslije. Jednako tako ne znamo ni koliko su završeci zapravo bili slièni. Vjernost "Patrijaršijske verzije" u odnosu na rukopis iz Zografa, uz iznimku odlomka o bdijenju koji smo veæ spominjali, ukazuje na to da je prièa i u jednom i u drugom rukopisu po svoj prilici završila identièno, ili u najmanju ruku vrlo slièno. Nadalje, èinjenica da je "Patrijaršijska verzija" otrgnuta unatoè uklonjenome dijelu o nadnaravnim pojavama u crkvi u Snagovu podupire teoriju da je ipak završavala opisom hereze ili zla u Svetom Georgiju. Meðu balkanskim manuskriptima do danas nitko nije naišao na sustavno mijenjanje sadržaja dvaju primjeraka istog dokumenta udaljenih stotinama kilometara.Izdanja i prijevodi"Kronika" Zaharije Zografskog do sad je objavljena dvaput. Prvo izdanje bio je prijevod na grèki uz oskudan komentar u Povijesti486Elizabeth Kostovabizantskih crkava Ksantosa Konstantinosa iz 1849. Godine 1931. Ekumenski patrijarhat otisnuo je knjižicu s izvornim tekstom na staroslavenskome. Atanas Angelov, koji je 1923. otkrio verziju iz Zografa, namjeravao ju je objaviti uz opširne bilješke i osvrte, no taj projekt nije uspio dovršiti jer je umro 1924. Dio njegovih bilježaka posthumno je objavljen 1927. u Balkanskom istorièeskom pregledu.KRONIKA" ZAHARIJE IZ ZOGRAFAMeni, pokajniku Zahariji, ovu je prièu isprièao moj brat u Kristu, Stefan Putnik iz Tsarigrada. On je u naš manastir Zograf došao 6987. [1479.] godine. Ovdje nam je opisao neobiène i èudesne dogaðaje iz svoga života. Kad je stigao meðu nas, Stefanu Putnikujpile su pedeset tri godine. Bio je to mudar i pobožan èovjek koji je proputovao mnoge zemlje. Hvala Majci Božjoj što nam ga je dovela iz Bugarske, gdje je lutao sa skupinom monaha iz Vlaške, doživio teške patnje zbog bezbožnih Turaka i vidio kako su u Haskovu ubili dvojicu njegovih prijatelja-muèenika. On i njegova braæa kroz nevjernièka su podruèja prenosili relikvije neopisive moæi. S njima su ušli duboko u bugarsku zemlju i veæ se proslavili u cijelome kraju, tako da su kršæani dolazili do njih cijelim putem, klanjali im se ili ljubili stranice kola. Te svete relikvije prenesene su u manastir Sveti Georgi i ondje smještene u svetište. Iako je manastir bio malen i miran, otad su ga posjeæivali mnogi hodoèasnici na putu iz manastira u Rili i Baèkovu, ili sa svetog Atosa. No Stefan Putnik bio je prvi nama poznati èovjek koji je bio u Svetom Georgiju.Nakon što je s nama proživio nekoliko mjeseci, primijeæeno je da o tom manastiru Sveti Georgi ne govori slobodno i nesputano, premda je isprièao mnogo prièa o drugim svetim mjestima koja je posjetio, dijeleæi ih s nama zahvaljujuæi pobožnoj naravi, kako bismo i mi, koji smo cijeli život proveli u jednoj zemlji, stekli odreðene spoznaje o èudesima Kristove crkve u raznim krajevima. Tako nam je jednom prièao o otoènoj kapeli u zaljevu Maria, u mletaèkome moru, na toliko malenom otoèiæu da valovi oplakuju sva èetiri zida crkve, te o manastirskome otoku Svetom Stefanu, na dva dana putovanja južnije obalom, gdje je odbacio svoje i preuzeo ime togPOVJESNIÈARKA487sveca-zaštitnika. To nam je isprièao, kao i još mnogo drugih stvari, pa tako i kako je vidio strašna èudovišta u Mramornome moru.A najèešæe nam je prièao o crkvama i manastirima u gradu Konstantinopolu prije nego što su ih oskvrnuli bezbožna vojska i sultan. S velikim štovanjem opisao nam je neprocjenjivo vrijedne i èudotvorne ikone, poput slike Djevice u velikoj crkvi Svete Sofije, kao i njezine zastrte ikone u svetištu u Blaherni. Vidio je grob svetog Ivana Zlatoustog i grobove careva, kao i glavu blaženog svetog Bazni)'a u crkvi Panahrantos, te nebrojene druge svete relikvije. Kakvi smo samo sretnici, i on i mi, slušatelji njegovih prièa, što je još kao mladiæ napustio grad i ponovno poèeo lutati, tako daje bio daleko od njega kad je prokleti Muhamed u njegovoj blizini sagradio dijabolièku utvrdu radi napada na grad te ubrzo srušio zidine Konstantinopola i pobio ili porobio njegovo plemenito stanovništvo. Potom, kad je Stefan veæ bio daleko i kad je doznao novosti, s ostatkom je kršæanskoga svijeta plakao za muèenièkim gradom.U naš je manastir u bisagama donio rijetke i èudesne knjige koje je skupio na putovanjima i iz kojih je izvlaèio božansko nadahnuæe, buduæi da je vladao grèkim, latinskim i slavenskim jezicima, kao vjerojatno i nekim drugima. Isprièao nam je mnogo toga i knjige pohranio u našu knjižnicu, da joj donesu vjeènu slavu, što se i dogodilo, premda je


veæina nas znala èitati tek jedan jezik, a neki ni to. Te je darove dao govoreæi da je i on završio putovanje, te da æe, baš kao i njegove knjige, zauvijek ostati u Zografu.Samo smo ja i još jedan brat primijetili da Stefan ne govori o boravku u Vlaškoj, osim što je rekao da je ondje bio novak. Jednako tako, rijetko je spominjao bugarski manastir Sveti Georgi, sve do samog konca života. Jer kad je došao k nama, veæ je bio bolestan, te je patio zbog upale zglobova, a za manje od godinu dana rekao nam je kako se nada da æe se uskoro pokloniti Spasiteljevu prijestolju, ako mu Onaj koji oprašta svim pravim pokajnicima uspije previdjeti dovoljno grijeha. Dok je ležao na samrtnoj postelji, zatražio je da se ispovijedi našem opatu, jer je vidio zla s kojima ne smije umrijeti, a °pat, kojega je njegova ispovijed silno pogodila, zamolio me da od njega zatražim da ponovi cijelu prièu i da sve zapišem, jer on, opat,0 tome želi izvijestiti Konstantinopol. Tako sam i zapisao, sve, brzo1 toèno, sjedeæi uz Stefanovu postelju i užasnuta srca slušajuæi prièu488Elizabeth Kostovakoju mi je strpljivo prièao, nakon èega je dobio posljednju pomast te umro u snu. Pokopan je u našem manastiru.Prièa Stefana iz Snagova. Vjerno zapisao grešnik ZaharijaJa, Stefan, nakon dugogodišnjeg lutanja i nakon gubitka voljenog i svetog rodnog grada, Konstantinopola, krenuo sam u potragu za mirom sjeverno od velike rijeke koja Bugare odvaja od Dacije. Putovao sam ravnicama, a potom i gorama, i nakon nekog vremena došao do manastira na otoèiæu u jezeru Snagov, prelijepo skrovitog i lako branjivog mjesta. Ondje me dobri opat primio srdaèno i tako sam sjeo za stol s monasima poniznima i predanima molitvi kako sam rijetko viðao na svojim putovanjima. Zvali su me bratom i sa mnom bez ustezanja dijelili hranu i piæe, a ja sam u njihovoj pobožnoj šutnji osjeæao mir kakav nisam osjetio veæ mjesecima. Marljivo sam radio i ponizno slušao sve opatove upuje, a on mi je ubrzo dopustio da ostanem meðu njima. Crkva nije bila velika, ali je bila neopisivo lijepa, s glasovitim zvonima èiji je zvuk odzvanjao preko cijelog jezera.Crkva i manastir primali su veliku pomoæ i dobili sredstva za obranu i utvrðivanje, od vladara tog podruèja, Vlada, sina Vlada Drakule, kojeg su sultan i drugi neprijatelji dvaput otjerali s prijestolja. On je takoðer jednom dugo bio u zatoèeništvu Matijaša Korvina, maðarskoga kralja. Grof Drakula bio je iznimno hrabar i u smionim bitkama ponovno je zauzeo ili bezbožnicima oduzeo mnoga podruèja koja su prisvojili. Od ratnog je plijena davao manastiru te neprestano tražio da molimo za njega i njegovu obitelj te za njihovu dobrobit i sigurnost, što smo i èinili. Dio monaha medu sobom je šaptao kako je zgriješio neviðenom okrutnošæu te kako je u zatoèeništvu kod maðarskoga kralja dopustio da ga obrate na latinsku vjeru. No opat nije htio o njemu èuti ružnih rijeèi, a k tome je više puta njega i njegove ljude skrivao u svetištu crkve, kada su ga drugi plemiæi htjeli pronaæi i ubiti.Posljednje godine života Drakula je došao u manastir, stoje prije obièavao raditi èešæe. Tom ga prilikom nisam vidio, jer je opat mene i jednog drugog monaha poslao da nešto obavimo u jednoj drugoj crkvi u kojoj je imao odreðene obaveze. Kad sam se vratio, èuo sam da je grof Drakulva bio u manastiru i da je ostavio nešto od blaga.POVJESNIÈARKA489Jedan brat, koji je od mjesnih seljaka razmjenom osiguravao sve gto nam je trebalo za život i koji je èuo nebrojene prièe, prošaptao je kako Drakula vrlo lako može darovati vreæu blaga, ali jednako tako i vreæu ušiju i noseva, no kad je to došlo do opata, brata je oštro kaznio. Tako uživo nisam vidio Vlada Drakulu, no vidio sam ga mrtvog, o èemu æu više reæi uskoro.Moguæe kakva èetiri mjeseca poslije doèuli smo da se usred bitke našao u okruženju i da su ga bezbožni vojnici uhvatili i ubili, nakon stoje on svojim velikim maèem ubio više od èetrdesetorice njihovih ljudi. Nakon smrti, sultanovi vojnici odrezali su mu glavu i ponijeli je da je pokažu svome gospodaru.Sve to znali su ljudi grofa Drakule i premda su se nakon njegove smrti mnogi skrili, dio njih tu je novost, zajedno s njegovim tijelom, donio u manastir u Snagovu. Nakon toga vojnici su odmah pobjegli. Kad je vidio kako tijelo dižu iz èamca, opat je zaplakao i naglas se pomolio i za dušu grofa Drakule i za Božju zaštitu, jer se bezbožnièki polumjesec sad veæ opasno približavao. Po njegovu nalogu, tijelo je na sveèanome odru izloženo u crkvi.Moguæe je da u životu nikad nisam vidio nešto užasnije: bezglavo truplo odjeveno u crvenu i ljubièastu odjeæu, okruženo treperavim sjajem nebrojenih svijeæa. Sljedeæa tri dana i noæi smjenjivali smo se u bdijenju u crkvi. Ja sam bio u prvoj noænoj smjeni i crkvom je vladao potpuni mir i sklad, izuzmemo li pogled na unakaženo tijelo. Za drugog bdijenja sve je ponovno bilo mirno - rekla su braæa koja su uz tijelo bila tu drugu noæ. No treæe je noæi dio umorne braæe zadrijemao i tad se dogodilo nešto što je duboko užasnulo ostale. Poslije se nisu uspjeli složiti oko toène naravi dogaðaja, jer je svaki °d njih vidio nešto drugo. Jedan je monah vidio životinju koja je iskoèila iz sjene i preskoèila lijes, no nije joj znao odrediti oblik. Drugi su osjetili zapuh vjetra ili vidjeli gustu maglu koja je ušla u crkvu i zamalo


ugasila sve svijeæe. Zaklinjali su se u sve svece i anðele, a osobito arkanðele Mihaela i Gabriela, da se u tami grofovo tijelo bez glave pokrenulo i pokušalo ustati. Braæa su u crkvi poèela vrištati, užasnuto zapomagati, a vika je probudila i sve ostale. Ti monasi, koji su istrèali iz crkve, svoje su vizije opisivali na posve drukèije naèine, ogorèeno se prepiruæi.490Elizabeth KostovaUto se pojavio i opat, a ja sam pri svjetlu baklje koju je držao uoèio daje silno problijedio i da sa strahopoštovanjem sluša njihove prièe, pritom se više puta križajuæi. Sve nazoène podsjetio je da je duša tog plemiæa u našim rukama i da moramo postupiti u skladu s time. Poveo nas je u crkvu, ponovno upalio ugašene svijeæe, pa smo tako uvidjeli da tijelo leži nepomièno, kao i ranije. Opat je naložio pretraživanje crkve, no nigdje nismo naišli ni na životinju ni na demona. Potom nas je zamolio da se priberemo i vratimo u æelije, a kad je došlo vrijeme za prvu službu, obavili smo je kao i obièno i sve je proteklo posve mirno.No sutradan naveèer sazvao je osmoricu monaha, iskazavši mi veliku èast jer sam i ja bio meðu njima, te rekao da æemo se samo pretvarati da u crkvi zakopavamo grofovo tijelo. Zapravo æemo ga bez odgaðanja ukloniti odande. Rekao je da æe samo jednome meðu nama, u tajnosti, reæi kamo ga trebamo prenijeti i zaštq, kako bi ostali što dulje bili zaštiæeni zbog neupuæenosti. Tako je i bilo. Odabrao je monaha koji je s njim ondje bio veæ godinama, a ostalima [od nas] rekao je samo da trebamo slušati naloge i ništa ne pitati.Tako sam ja, koji sam mislio da više neæu putovati, ponovno krenuo na put i prešao velike udaljenosti, s drugovima ulazeæi i u svoj rodni grad, koji je u meðuvremenu postao prijestolnicom bez-božnièkoga kraljevstva. Ondje sam zatekao velike promjene. Velika Crkva svete Sofije u meðuvremenu je postala džamijom i u nju nismo mogli uæi. Mnoge su crkve uništene ili prepuštene propadanju, dok su druge pretvorene u turska svetišta, èak i Panahrantos. Ondje sam doznao da tražimo blago koje bi moglo olakšati spas duše našega grofa, te da su to blago unatoè straviènoj opasnosti veæ pribavila dvojica svetih i odvažnih monaha iz manastira Svetog Spasitelja, te ga veæ u tajnosti iznijela iz grada. No dio sultanovih janjièara postao je sumnjièav pa smo se zbog toga našli u opasnosti i bili prisiljeni ponovno krenuti na put kako bismo ga pronašli, ovaj put putujuæi u drevno bugarsko kraljevstvo.Dok smo prolazili tom zemljom, èinilo se da dio Bugara veæ zna za našu misiju, jer ih se sve više i više ukazivalo uz cestu. Svi su se bez rijeèi klanjali našoj povorci, a neki je i slijedili kilometrima i kilometrima, dodirivali kola ili im ljubili strane. Na tom putovanju dogodilo se nešto užasno. Dok smo prolazili kroz gradiæ Haskovo,POVJESNIÈARKA491dio stražara dojahao je do nas i zaustavio nas silom i grubim rijeèima, pretražili su kola, tvrdeæi da æe pronaæi to što prevozimo, o èemu god toèno bila rijeè, te su tako otkrili dva zamotuljka, oduzeli nam ih i otvorili. Kad su uvidjeli da unutra imamo hranu, bezbožnici su je gnjevno bacili na cestu i uhitili dvojicu naših ljudi. Ti dobri monasi tvrdili su da ništa ne znaju i time samo još više razgnjevili zloæudne vojnike, koji su im odrezali šake i stopala i prije smrti u rane utrljali sol. Nama ostalima poštedjeli su život, ali su nas otjerali psovkama i bièevima. Poslije smo uspjeli uzeti tijela i udove dragih prijatelja i pokopati ih zajedno i kršæanski, u manastiru Baèkovo, gdje su tamošnji monasi još danima i noæima molili za njihove pobožne duše.Nakon toga ostali smo utuèeni i užasnuti, ali smo ipak nastavili putovanje. Ubrzo, ne mnogo dalje i bez novih nedaæa, stigli smo do manastira Sveti Georgi. Tamošnji monasi, iako stari i malobrojni, srdaèno su nas doèekali. Rekli su da su blago koje tražimo do njih uistinu donijela dvojica hodoèasnika, nekoliko mjeseci ranije, te da je sve u redu. Nismo mogli ni pomišljati na to da se uz tolike opasnosti odmah vratimo u Daciju, pa smo neko vrijeme ostali ondje. Relikvije koje smo onamo donijeli potajno su smještene u svetište u Svetom Georgiju, a njihova slava meðu kršæanima onamo je dovela mnogobrojne hodoèasnike koji su se ondje molili i koji su o tome takoðer šutjeli. Još neko vrijeme ondje smo živjeli u miru, a zahvaljujuæi našem radu, manastir se proširio i poboljšao. Meðutim, u obližnjim selima ubrzo je izbila kuga, iako u prvo vrijeme nije došla i do manastira. Doznao sam [da nije bila rijeè o obiènoj kugi, nego o][Rukopis je na tom mjestu bio otrgnut.]490Elizabeth Kos tovaUto se pojavio i opat, a ja sam pri svjetlu baklje koju je držao uoèio da je silno problijedio i da sa strahopoštovanjem sluša njihove prièe, pritom se više puta križajuæi. Sve nazoène podsjetio je da je duša tog plemiæa u našim rukama i da moramo postupiti u skladu s time. Poveo nas je u crkvu, ponovno upalio ugašene svijeæe, pa smo tako uvidjeli da tijelo leži nepomièno, kao i ranije. Opat je naložio pretraživanje crkve, no nigdje nismo naišli ni na životinju ni na demona. Potom nas je zamolio da se priberemo i vratimo u æelije, a kad je došlo vrijeme za prvu službu, obavili smo je kao i


obièno i sve je proteklo posve mirno.No sutradan naveèer sazvao je osmoricu monaha, iskazavši mi veliku èast jer sam i ja bio meðu njima, te rekao da æemo se samo pretvarati da u crkvi zakopavamo grofovo tijelo. Zapravo æemo ga bez odgaðanja ukloniti odande. Rekao je da æe samo jednome medu nama, u tajnosti, reæi kamo ga trebamo prenijeti i zašto, kako bi ostali što dulje bili zaštiæeni zbog neupuæenosti. Tako je i bilo. Odabrao je monaha koji je s njim ondje bio veæ godinama, a ostalima [od nas] rekao je samo da trebamo slušati naloge i ništa ne pitati.Tako sam ja, koji sam mislio da više neæu putovati, ponovno krenuo na put i prešao velike udaljenosti, s drugovima ulazeæi i u svoj rodni grad, koji je u meðuvremenu postao prijestolnicom bez-božnièkoga kraljevstva. Ondje sam zatekao velike promjene. Velika Crkva svete Sofije u meðuvremenu je postala džamijom i u nju nismo mogli uæi. Mnoge su crkve uništene ili prepuštene propadanju, dok su druge pretvorene u turska svetišta, èak i Panahrantos. Ondje sam doznao da tražimo blago koje bi moglo olakšati spas duše našega grofa, te da su to blago unatoè straviènoj opasnosti veæ pribavila dvojica svetih i odvažnih monaha iz manastira Svetog Spasitelja, te ga veæ u tajnosti iznijela iz grada. No dio sultanovih janjièara postao je sumnjièav pa smo se zbog toga našli u opasnosti i bili prisiljeni ponovno krenuti na put kako bismo ga pronašli, ovaj put putujuæi u drevno bugarsko kraljevstvo.Dok smo prolazili tom zemljom, èinilo se da dio Bugara veæ zna za našu misiju, jer ih se sve više i više ukazivalo uz cestu. Svi su se bez rijeèi klanjali našoj povorci, a neki je i slijedili kilometrima i kilometrima, dodirivali kola ili im ljubili strane. Na tom putovanju dogodilo se nešto užasno. Dok smo prolazili kroz gradiæ Haskovo,POVJESNIÈARKA491dio stražara dojahao je do nas i zaustavio nas silom i grubim rijeèima, pretražili su kola, tvrdeæi da æe pronaæi to što prevozimo, o èemu god toèno bila rijeè, te su tako otkrili dva zamotuljka, oduzeli nam ih i otvorili. Kad su uvidjeli da unutra imamo hranu, bezbožnici su je gnjevno bacili na cestu i uhitili dvojicu naših ljudi. Ti dobri monasi tvrdili su da ništa ne znaju i time samo još više razgnjevili zloæudne vojnike, koji su im odrezali šake i stopala i prije smrti u rane utrljali sol. Nama ostalima poštedjeli su život, ali su nas otjerali psovkama i bièevima. Poslije smo uspjeli uzeti tijela i udove dragih prijatelja i pokopati ih zajedno i kršæanski, u manastiru Baèkovo, gdje su tamošnji monasi još danima i noæima molili za njihove pobožne duše.Nakon toga ostali smo utuèeni i užasnuti, ali smo ipak nastavili putovanje. Ubrzo, ne mnogo dalje i bez novih nedaæa, stigli smo do manastira Sveti Georgi. Tamošnji monasi, iako stari i malobrojni, srdaèno su nas doèekali. Rekli su da su blago koje tražimo do njih uistinu donijela dvojica hodoèasnika, nekoliko mjeseci ranije, te da je sve u redu. Nismo mogli ni pomišljati na to da se uz tolike opasnosti odmah vratimo u Daciju, pa smo neko vrijeme ostali ondje. Relikvije koje smo onamo donijeli potajno su smještene u svetište u Svetom Georgiju, a njihova slava meðu kršæanima onamo je dovela mnogobrojne hodoèasnike koji su se ondje molili i koji su o tome takoðer šutjeli. Još neko vrijeme ondje smo živjeli u miru, a zahvaljujuæi našem radu, manastir se proširio i poboljšao. Meðutim, u obližnjim selima ubrzo je izbila kuga, iako u prvo vrijeme nije došla i do manastira. Doznao sam [da nije bila rijeè o obiènoj kugi, nego o][Rukopis je na tom mjestu bio otrgnut.]60. glaua' akon što je Stoièev završio, Helen i ja još smo nekoliko minuta sjedili bez rijeèi. Sam Stoièev tu i tamo bi odmahnuo glavom, rukom prelazeæi preko lica, kao da se želi probuditi iz sna. Helen se prva oglasila: 'To je isto putovanje... mora biti isto putovanje.'Stoièev ju je pogledao. T ja držim da jest. A nema sumnje da su monasi brata Cirila prevozili ostatke Vlada Tepe§a.'A to, pak, znaèi da su - osim one dvojice koje su ubili Osmanlije - došli do manastira u Bugarskoj. Sveti Georgi... gdje se toèno nalazi?'To me pitanje najviše zanimalo od svih zagonetki koje su me tištile. Stoièev položi dlan na èelo. 'Eh, da mi je to nekako znati', promumljao je. 'Nitko ne zna. Na podruèju Baèkova nema manastira pod nazivom Sveti Georgi, a nema ni dokaza da je takav manastir postojao u ranijim vremenima. Sveti Georgi jedan je od nekoliko srednjovjekovnih bugarskih manastira za èije postojanje znamo, ali koji su nestali još u ranim fazama otomanske vlasti. Vjerojatno je spaljen, a kamenje je razneseno na razne strane ili iskorišteno za gradnju drugih zdanja.' Tužno nas je pogledao. Ako su Osmanlije imali razloga taj manastir mrziti ili ga se zbog neèega pribojavati, vjerojatno su ga do temelja uništili. Nema sumnje da nisu dopustili da se obnovi, kao Rilski manastir. U jednom razdoblju silno sam se zanimao za pronalaženje toène lokacije Svetog Georgija.' Još je nekoliko trenutaka samo šutio. 'Nakon smrti mog prijatelja Angelova, još sam neko vrijeme pokušavao nastaviti njegova istraživanja. Otišao sam u Baèkovski manastir, razgovarao s monasima, kao i s mnogimPOVJESNIÈARKA


493stanovnicima tog kraja, no nitko nije znao za manastir Sveti Georgi. Nisam ga pronašao ni na starim zemljovidima koje sam prouèio, pitao sam seje li Stefan Zahariji možda dao lažan naziv. Nekako sam mislio da bi medu mjesnim stanovništvom u najmanju ruku morala postojati nekakva legenda, ako su ondje veæ pokopani ostaci tako važne liènosti kao što je bio Vlad Drakula. Htio sam otiæi u Snagov, još prije rata, da vidim što bi se ondje moglo doznati...''Da ste otišli, možda biste se vidjeli s Rossijem, ili barem s onim arheologom... Georgescuom', uskliknuo sam.'Moguæe.' Nasmiješio se nekako neobièno. 'Da smo se Rossi i ja uistinu vidjeli u Snagovu, možda bismo ondje mogli udružiti znanje i nešto poduzeti prije nego što je postalo prekasno.'Pitao sam se je li time htio reæi: Prije bugarske revolucije, prije nego što su me ovamo izgnali, ali to nisam htio pitati. Veæ nekoliko trenutaka poslije, meðutim, sve je objasnio: 'Znate, istraživanje sam prekinuo razmjerno nenadano. Onog dana kad sam se vratio iz Baèkova, s veæ spremnim planom za odlazak u Rumunjsku, ušao sam u svoj stan u Sofiji i zatekao užasan prizor.'Ponovno je zastao i zatvorio oèi. 'Trudim se ne razmišljati o tom danu. Prvo vam moram reæi da sam imao mali stan u blizini Rimskaje stene - rijeè je o rimskome zidu u Sofiji, drevnome nalazištu - a taj sam dio grada obožavao upravo zbog tolikih povijesnih elemenata. Otišao sam kupiti namirnice, a papire i knjige o Baèkovu i ostalim manastirima ostavio sam otvorene na radnome stolu. Kada sam se vratio, uvidio sam da mi je netko prekopavao po svim stvarima, izvukao knjige s polica i pretražio ormare. Na stolu, preko svih mojih papira, vidio se tanak trag krvi. Znate kako tinta... ostavlja tragove... na papiru...' Zašutio je, prodorno nas gledajuæi. 'Nasred stola ležala je knjiga koju dotad nisam vidio...' Iznenada je ustao i vukuæi noge ponovno otišao u onu sobicu. Èuli smo kako se kreæe, kako premješta knjige. Trebao sam ustati i pomoæi mu, no ostao sam sjediti, bespomoæno zagledan u Helen, koja je takoðer izgledala kao da je paralizirana.Nakon nekoliko trenutaka Stoièev se vratio s velikom knjigom. Bila je uvezana u izlizanu kožu. Položio ju je pred nas, a mi smo gledali kako je staraèkim rukama nevoljko otvara i pokazuje nam, bez rijeèi, nebrojene prazne stranice i veliku sliku u sredini. Zmaj494Elizabeth Kostovase ovdje nekako doimao manjim, jer je na velikim stranicama oko njega ostalo mnogo praznog prostora, no nedvojbeno je bila rijeè o istome drvorezu, do posljednje pojedinosti, èak i one mrlje koju sam uoèio na slici kod Hugha Jamesa. Ovdje se vidjela još jedna mrlja, na požutjelom obrubu pokraj zmajevih pandža. Stoièev nam ju je pokazao, ali èinilo se da je odviše obuzet emocijama - gaðenjem, strahom - pa je na trenutak zaboravio da nam se treba obratiti na engleskome. 'Kr'v', rekao je na bugarskome. 'Krv.' Nagnuo sam se bliže papiru. Bilo je oèito da je smeða mrlja trag prsta.'Bože moj.' Sjetio sam se svog jadnog maèka, i Rossijeva prijatelja Hedgesa. "U sobi je bio i netko drugi, ili nešto drugo? Što ste uèinili?''U sobi nije bilo nikoga', odgovorio je tiho. 'Vrata su bila zakljuèana, a zakljuèana su bila i kad sam se vratio, ušao i ugledao taj stravièan prizor. Pozvao sam policiju, oni su sve pretražili i na koncu - kako se to kaže? - analizirali uzorak svježe krvi i usporedili je. Bez poteškoæa utvrdili su u najmanju ruku krvnu grupu.''Koju?' Helen se nagnula naprijed.Stoièevljev glas još se više stišao, tako da sam se i ja nagnuo naprijed, da ne propustim koju rijeè. Na njegovu naboranom licu jasno se isticao znoj. 'Bila je to moja krvna grupa', rekao je.'Ali...''Ne, naravno... nisam bio ondje. No policija je smatrala da sam sve sam namjestio. U prièu se jedino nije uklapao otisak prsta. To nije bio trag mog prsta. Rekli su da još nisu vidjeli takav trag èovjekova prsta... imao je premalo linija. Vratili su mi knjigu i papire, natjerali me da platim kaznu za poigravanje s predstavnicima zakona. I zamalo sam izgubio profesuru.'T prekinuli ste istraživanje?' zakljuèio sam.Stoièev je bespomoæno slegnuo krhkim ramenima. 'Rijeè je o jedinome projektu koji nisam nastavio. Èak bih i tada bio nastavio, da nije bilo ovoga.' Polagano je otvorio jednu drugu stranicu u velikoj knjizi. 'Ovoga', ponovio je. Na toj stranici ugledali smo jednu jedinu rijeè, ispisanu prelijepim starinskim rukopisom, prastarom, izblijedje-lom tintom. Tada sam veæ toliko poznavao glasovitu Æirilovu azbuku da razaberem slova, iako me prvo slovo još nekoliko trenutakaPOVJESNIÈARKA495zbunjivalo. Helen je proèitala rijeè naglas: 'STOIÈEV, prošaptala je. 'Oh, u knjizi ste naišli na vlastito ime. Pa to je


užasno.''Da, moje vlastito ime, ispisano oèito srednjovjekovnim rukopisom i tintom. Uvijek sam žalio što sam u tom projektu tolika kukavica, ali jednostavno sam se bojao. Mislio sam da bi mi se nešto moglo dogoditi - kao što se dogodilo vašem ocu, gospoðo.''S razlogom ste se bojali', rekao sam starome profesoru. 'No nadamo se da za profesora Rossija još nije prekasno.'Malko se uspravio na stolici. 'Da. Kad bismo nekako uspjeli pronaæi Sveti Georgi. Prvo moramo otiæi u Rilu i pogledati ostala pisma brata Æirila. Kao što sam rekao, dosada ih nisam povezivao sa Zaharijinom "Kronikom". Ovdje nemam prijepise, a vlasti u Rili nisu dopustile objavljivanje, iako je nekolicina povjesnièara - meðu njima i ja - zatražila dopuštenje. Osim toga, volio bih da porazgovarate s jednom osobom u Rili, iako je moguæe da to neæe nimalo pomoæi.'Stoièev se držao kao da bi htio još nešto reæi, no u tom trenutku zaèuli smo gromke korake na stubama. Pokušao je ustati, a zatim me moleæivo pogledao. Brzo sam zgrabio veliku knjigu sa zmajem i s njom odjurio u sobicu, gdje sam je sakrio koliko sam bolje mogao, iza jedne kutije. Do Stoièeva i Helen vratio sam se u trenutku kad je Ranov otvorio vrata knjižnice.'Ah', rekao je. 'Skup povjesnièara. Propuštate vlastitu zabavu, profesore.' Bez imalo sustezanja poèeo je listati knjige i papire na stolu i na kraju došao do onog starog èasopisa iz kojeg nam je Stoièev proèitao dijelove Zaharijine "Kronike". 'Time se bavite?' Gotovo nam se nasmiješio. 'Možda bih i ja to trebao proèitati, da se malo kulturno uzdignem. Još je mnogo toga što ne znam o srednjovjekovnoj Bugarskoj. A vaša neæakinja, koja mi toliko odvlaèi Pozornost zapravo i nije zainteresirana za mene koliko sam mislio. Iznio sam joj vrlo ozbiljan prijedlog u najljepšem dijelu vašeg vrta, no prilièno se ustrajno neæka.'Stoièev se zacrvenio od bijesa i veæ se èinilo da æe nešto reæi. Meðutim, na moje veliko iznenaðenje, spasila ga je Helen. 'Prljave birokratske ruke držite podalje od te djevojke', rekla je, gledajuæi banova u oèi. 'Došli ste smetati nama, a ne njoj.' Dodirnuo sam joj ruku, nadajuæi se da ga neæe razljutiti. Još nam samo treba kata-496Elizabeth Kostovastrofa na politièkome planu. No ona i Ranov samo su se još dugo i odmjereno gledali, a zatim odvratili poglede.Stoièev se u meðuvremenu pribrao. 'Za istraživanje ovih posjetilaca bilo bi najkorisnije kad biste im mogli organizirati odlazak u Rilu', rekao je staloženo Ranovu. T ja bih volio poæi s njima, a bila bi mi èast kad bih im osobno mogao pokazati tamošnju knjižnicu.''U Rilu?' Ranov je odvagivao èasopis koji je i dalje držao u ruci. 'U redu. To æe nam biti sljedeæi izlet. Prekosutra. Poslat æu vam poruku, profesore, da znate kad se možemo ondje naæi.''Ne bismo mogli iæi sutra?' Trudio sam se da pitanje zazvuèi nehajno.'Znaèi, žuri vam se?' Ranov je uzdignuo obrve. 'Treba vremena za ispunjenje tako velikih zahtjeva.'Stoièev je kimnuo. 'Strpljivo æemo èekati, a profesori do tada mogu uživati u razgledavanju Sofije. A sada, prijatelji moji, bilo mi je vrlo ugodno s vama razmjenjivati iskustva i ideje, no Cirilu i Metodu neæe smetati ako usto nešto i pojedemo, popijemo i malo se, kao što se kaže, proveselimo. Doðite, gospoðice Rossi...' Krhku ruku pružio je prema Helen, koja mu je pomogla da ustane. 'Dajte mi ruku, pa idemo slaviti dan uèenja i znanja.'Ostali gosti poèeli su se skupljati pod pergolom, a ubrzo smo utvrdili i razlog: trojica mlaðih muškaraca veæ su vadila instrumente iz torba i kofera i pripremala se za svirku u blizini stolova. Neki krakati mladiæ s gustom i bujnom tamnom kosom iskušavao je tipke crno-srebrne harmonike. Drugi je pripremao klarinet. Odsvirao je nekoliko tonova, dok je treæi vadio veliki kožni bubanj i dugaèak štapiæ s pustenim vrškom. Sjeli su na tri stolice na malome razmaku i nasmiješili se pogledavajuæi se. Zatim su odsvirali još nekoliko tonova i bolje namjestili stolice. Klarinetist je svukao sako.Potom su se još jedanput pogledali i zasvirali, kao iz vedra neba poèevši stvarati najživlju glazbu koju sam ikad èuo. Stoièev je zraèio od sreæe sa svog prijestolja iza peèene janjetine, dok mi je Helen, koja je sjedila uz mene, stiskala ruku. Bila je to melodija koja se stala vrtoglavo uzdizati, poput ciklona, a zatim podrhtavati u ritmu koji mi je bio posve nepoznat, ali i neodoljiv èim sam se na njega naviknuo-Harmonika je dahtala, a tonovi samo iskakali ispod sviraèevih prstiju-POVJESNIÈARKA4972apanjila me brzina i energiènost kojom su svi svirali. Publika je poèela radosno podvikivati i bodriti ih.Nakon samo nekoliko minuta dio muškaraca skoèio je na noge, medu sobom se uhvativši za remenje na hlaèama, i zaplesavši jednako živahno. Ulaštene cipele letjele su uvis i žestoko se spuštale na travu. Ubrzo im se pridružilo nekoliko žena u decentnim haljinama, koje su plesale nepomièna i uspravljena torza i uz vrtoglave pokrete nogu. Lica


plesaèa blistala su od sreæe. Svi su se smiješili kao da ne mogu suspregnuti osmijeh, a zubi harmonikaša na to su reagirali stalnim bljeskovima. Muškarac koji je poveo kolo iz džepa je izvadio bijeli rupèiæ, uzdignuo ga visoko i tako ih poveo dalje, u neprekidnom vijuganju i kovitlanju. Helen je sve promatrala blistavih oèiju, dlanom udarajuæi takt na stolu, kao da ne može ostati posve mirna. Glazbenici su svirali i svirali, dok smo mi ostali klicali, nazdravljali i pili, a plesaèi plesali kao da nikad ne namjeravaju stati. Napokon je melodija završila, a povorka se raspala. Svi su brisali oznojena lica i glasno se smijali. Muškarci su došli napuniti èaše, dok su žene tražile rupèiæe i popravljale frizure, zajednièki se smijuljeæi.Harmonikaš je zatim zasvirao novu pjesmu, no ovaj put bili su to nizovi usporenih trilera, dugi i razvuèeni tonovi u žalobnome tonalitetu. Zabacio je èupavu glavu, pokazujuæi zube dok je pjevao. Bila je to, zapravo, napola pjesma, a napola zavijanje, melodija otpjevana baritonom toliko bolna da sam osjeæao kako mi se srce steže od osjeæaja gubitka, od svih gubitaka koje sam u životu doživio. 'Sto to pjeva?' upitao sam Stoièeva, kako bih prikrio emocije koje su me obuzele.'To je jedna stara, vrlo stara pjesma... barem tri-èetiri stotine godina, èini mi se. Govori o prelijepoj bugarskoj djevi koju progone turski osvajaèi. Žele je odvesti u harem mjesnoga paše, a ona odbija. Pobjegla je u visoku planinu u blizini sela, a oni su za njom pojurili na konjima. Na vrhu planine nalazi se visoka litica. Ona ondje klièe kako æe radije umrijeti nego postati bezbožnièkom priležnicom te Se baca sa stijene. Poslije se u podnožju planine pojavljuje vrelo, a 12 ujega izvire najèišæa, najukusnija voda u cijeloj dolini.'Helen je kimala. T mi u Rumunjskoj imamo pjesme sliènih tema.'498Elizabeth Kostova'Èini mi se da ih ima gdje god je balkanske narode zahvatio osmanlijski jaram', rekao je Stoièev smrknuto. 'U bugarskome folkloru postoje tisuæe takvih pjesama, s raznoraznim temama - odreda je rijeè o prosvjedima protiv porobljavanja našeg naroda.'Èinilo se da je harmonikaš stekao dojam da nam je dovoljno ranjavao srce, jer se na završetku pjesme lukavo nasmiješio i ponovno zasvirao plesnu glazbu. Ovaj put ustala je veæina gostiju i pridružila se povorci koja se poput zmije izvijala travnjakom. Jedan od muškaraca pozvao je i nas. Helen je krenula nakon nekoliko trenutaka, premda sam ja ostao na stolici uz Stoièeva. Meðutim, uživao sam gledajuæi je. Nakon kratke poduke, vješto je svladala korake. Bit æe da joj je nekakav ples oduvijek bio u krvi. Prirodno se držala dostojanstveno, noge su joj se kretale sigurno, unatoè isprekidanome ritmu. Dok sam promatrao to gipko tijelo u plavoj bluzi i crnoj suknji, to ozareno lice oko kojeg su poskakivali tamni uvojci, uvidio sam da se praktièki molim za to da joj se ništa nikad ne dogodi, usput se^pitajuæi i hoæe li mi dopustiti da pazim na nju.61. glauaAko sam pri prvom susretu sa Stoièevljevom kuæom iznenada osjetio beznaðe, u trenutku kad sam ugledao Rilski manastir, ispunilo me strahopoštovanje. Manastir se nalazio u neviðeno dubokoj dolini - ondje je gotovo posve ispunjavao - a iznad zidina i kupola dizalo se gorje Rila, strme planine obrasle visokim smrekama. Ranov je parkirao u hladu ispred glavnog ulaza, a odande smo ušli zajedno s još nekoliko skupina turista. Dan je bio suh i vruæ. Èinilo se da se balkansko ljeto primièe vrhuncu, a prašina s tla vrtložila nam se oko gležnjeva. Velika su drvena vrata bila otvorena. S njihove druge strane ugledali smo prizor koji nikad neæu zaboraviti. Oko nas su se nadvijali prugasti zidovi samostanske utvrde, crno--crvene pruge na bijeloj žbuci, s dugaèkim drvenim galerijama. Èak treæinu divovskog dvorišta zauzimala je crkva profinjenih proporcija, trijema pokrivena velikim freskama, blijedozelenih kupola blistavih pod podnevnim suncem. Pokraj nje se dizala široka èetvrtasta kula od sivog kamena, veæ na prvi pogled oèito starija od svega što se nalazilo uokolo. Stoièev nam je rekao da je to kula Hreljo, koju je srednjovjekovni plemiæ sagradio kao utoèište od politièkih neprijatelja. Bio je to jedini preostali dio starijeg manastira koji se nalazio na istome mjestu, a koji su spalili Turci. Manastir je obnovljen tek nekoliko stoljeæa poslije i upravo otada krasi ga takva raskoš. Dok srno stajali u dvorištu, oglasila su se crkvena zvona, preplašivši jato Ptica koje je poletjelo uvis. Ptice su se iznenaðeno vinule prema nebu, a ja sam, prateæi ih pogledom, ponovno ugledao te nezamislivo visoke vrhove nad nama - do njih bi èovjeku trebao barem dan Penjanja. Gledao sam oko sebe suspregnuta daha: je li tu negdje, na tom drevnome mjestu, i Rossi?500Elizabeth KostovaStojeæi uz mene s maramom na glavi, Helen me uhvatila pod ruku, a ja sam se sjetio onog trenutka u Aji Sofiji, one veèeri u Istanbulu koja mi se sada veæ èinila pradavnom, ali se zapravo dogodila samo nekoliko dana ranije, kad me onako snažno uhvatila za ruku. Osmanlije su ovaj kraj osvojili davno prije nego što su zauzeli Kon-stantinopol. Po nekakvom redu, putovanje smo trebali poèeti ovdje, a ne u Aji Sofiji. S druge strane, èak i prije toga, bizantske


doktrine, njihova skladna umjetnost i graditeljstvo, iz Konstantinopola su se širili na sve strane i obilježili bugarsku kulturu. Sveta Sofija danas je muzej medu džamijama, dok je ova zaklonjena dolina prepuna bizantske kulture.Stoièev, koji je stajao uz nas, oèito je uživao u našoj zapanje-nosti. Irina, koja je nosila šešir široka oboda, èvrsto ga je držala za nadlakticu. Samo je Ranov stajao sam, po strani, smrknuto zagledan u prelijepi prizor, sumnjièavo se okreæuæi kad je skupina monaha pod crnim kapuljaèama pokraj nas prošla prema crkvf. Silno smo se namuèili dok smo ga nagovorili da svojim autom pode i po Stoièeva i Irinu, te da poveze i njih. Htio je Stoièevu pružiti èast da nam pokaže Rilu, no nema razloga da Stoièev ne doðe autobusom, kao i ostali Bugari. Suzdržao sam se pa nisam rekao kako baš nemam dojam da se on, Ranov, èesto služi autobusom. Na kraju smo ga uvjerili, iako je i dalje gunðao, tužio se na starog profesora sve od Sofije do Stoièevljeve kuæe. Stoièev je svojom slavom promicao praznovjerje i nedomoljubne ideje. Svi znaju da je odbio odustati od svoje vrlo neznanstvenièke odanosti pravoslavnoj crkvi. Sin mu studira u Istoènoj Njemaèkoj i izopaèen je gotovo koliko i otac. No ipak smo dobili bitku, Stoièev je mogao poæi s nama, a Irina je za vrijeme stanke za ruèak u jednoj planinskoj gostionici zahvalno prošaptala kako bi pokušala sprijeèiti ujaka da ide na taj put da su morali iæi autobusom. Ne bi podnio takav napor uz toliku vruæinu.'U ovom krilu i danas žive monasi', rekao je Stoièev. A ondje, na onoj strani, nalazi se hostel u kojem æemo prespavati. Vidjet æete kako je noæu ovdje mirno, unatoè mnogobrojnim posjetiteljima danju. Rijeè je o jednom od naših najveæih nacionalnih blaga i mnogi dolaze ovamo, osobito ljeti. No noæu se sve divno smiri i stiša. Doðite,' rekao je još, 'idemo do opata. Juèer sam ga nazvao i oèekuje nas.' Poveo nas je neoèekivano žustrim korakom, željno gledajuæi na sve strane, kao da to mjesto u njega ulijeva novi život.POVJESNIÈARKA501Opatove odaje za susrete i sastanke nalazile su se u prizemlju nionaškoga krila. Monah u crnoj halji i s dugaèkom smeðom bradom pridržao nam je otvorena vrata i tako smo ušli. Stoièev je skinuo šešir i ušao prvi. Opat je ustao s klupe u blizini zida i krenuo prema nama. On i Stoièev pozdravili su se vrlo srdaèno. Stoièev mu je poljubio ruku, a opat ga je blagoslovio. Opat je bio vitak i uspravan muškarac kojem je moglo biti oko šezdeset godina. Brada mu je bila prošarana sjedinama, dok su plave oèi - iznenadio sam se uvidjevši da ima i plavookih Bugara - bile spokojne. S nama se rukovao na vrlo suvremen naèin, kao i s Ranovim, koji ga je pozdravio s oèitim prijezirom. Potom je svima pokazao da sjednu, a jedan monah u tom je trenutku donio pladanj s èašama. Ovdje ipak nisu bile pune rakije, nego hladne vode. Uz vodu su nam poslužili i one malene zdjelice slatkog od ruže koje smo vidjeli i u Istanbulu. Primijetio sam da Ranov to nije ni kušao, kao da se pribojava otrova.Opat se oèito oduševio što ponovo vidi Stoièeva, a meni se nekako èinilo da to za obojicu mora biti divna i iznimno ugodna prigoda. Preko Stoièeva upitao nas je iz kojeg smo dijela Amerike, jesmo li veæ bili u drugim bugarskim manastirima, kako nam može pomoæi, koliko æemo moæi ostati. Stoièev je s njim razgovarao nadugo i naširoko, marljivo prevodeæi, kako bismo mogli odgovoriti na opatova pitanja. Knjižnicom se možemo služiti koliko nam srce želi, rekao je opat. Možemo spavati u hostelu. Trebali bismo nazoèiti službi u crkvi. Slobodno možemo ulaziti u sve dijelove manastira, osim u stambeni dio u kojem su monasi - te je rijeèi izgovorio uz diskretno kimanje prema Heleni i Irini - a ne želi ni èuti za moguænost da prijatelji profesora Stoièeva plaæaju smještaj. Iskreno smo mu zahvalili, a Stoièev je ustao. A sada,' rekao je, 'buduæi da smo tako ljubazno dobili sva dopuštenja, idemo u knjižnicu.' Veæ je polako krenuo prema vratima, prvo poljubivši opatovu ruku i naklonivši se.'Moj je ujak strašno uzbuðen', prošaptala je Irina. 'Kaže da je vaše pismo veliko otkriæe za bugarsku povijest.' Pitao sam se zna li doista koliko toga zapravo ovisi o ovom istraživanju, koje su nam se sve mraène sjene isprijeèile na putu. No u izrazu njezina lica nisam uspio razabrati neke druge poruke. Pomogla je ujaku da iziðe, a mi smo krenuli za njim, onim velièanstvenim drvenim galerijama koje su okruživale dvorište. Ranov nas je pratio s cigaretom u ruci.502Elizabeth KostovaKnjižnica je bila smještena u dugaèkoj galeriji u prizemlju, gotovo toèno nasuprot opatovim odajama. Na ulazu nas je doèekao monah crne brade. Bio je to visok muškarac ispijena izraza lica. Uèinilo mi se da se malo dulje zagledao u Stoièeva, a i nas je pozdravio kimanjem, te nas uveo u knjižnicu. 'Ovo je brat Rumen', rekao je Stoièev. 'On je trenutaèno knjižnièar. Pokazat æe nam što nam je potrebno.'Dio knjiga i manuskripata bio je izložen u vitrinama i imao oznake namijenjene turistima. Rado bih ih bio pogledao, no veæ smo krenuli prema udaljenijim dijelovima, dublje u unutrašnjosti, do kojih se dolazilo iz stražnjeg dijela prostorije. Tako duboko u manastiru bilo je èudesno svježe i ugodno, a èak ni one malobrojne gole žarulje nisu uspijevale posve odagnati duboku tamu iz kutova. U tom mirnom utoèištu drveni ormari i police bili su pretrpani kutijama i držaèima knjiga. U kutu se u malome svetištu nalazila Djevica s ukoèenim, starmalim djetetom koje su, svaki s jedne^strane, èuvala dva anðela crvenih krila sa zlatnim svjetiljkama ukrašenim dragim kamenjem. Prastara žbuka na zidovima bila


je obojena vapnom, a miris koji nas je obavijao bio je dobro poznati miris pergamenta, velura i baršuna koji polagano trunu. Zadovoljno sam primijetio daje Ranov u najmanju ruku bio toliko pristojan da ugasi cigaretu prije nego što æe za nama uæi u tu riznicu.Stoièev je nogom udario po kamenom podu, kao da doziva duhove. 'Eto,' rekao je, 'pred vama je sama bit bugarskoga naroda- ovdje monasi veæ stotinama godina èuvaju naše naslijeðe, nerijetko i u tajnosti. Naraštaji i naraštaji vjernih monaha prepisivali su te rukopise, ili ih skrivali kad su bezbožnici napadali manastir. Rijeè je o tek malome dijelu baštine našeg naroda - velik je dio, dakako, uništen. Ali zahvalni smo i na tim ostacima.'Potom se obratio knjižnièaru. On je poèeo pomno pregledavati oznake na kutijama koje su se nalazile na policama. Nakon nekoliko minuta spustio je jednu drvenu kutiju i iz nje izvadio nekoliko svezaka. Na prvoj je knjizi kao ukras služio izuzetno lijep prikaz Krista- barem mi se uèinilo da je rijeè o Kristu - s kraljevskom jabukom u jednoj i žezlom u drugoj ruci, lica zastrta izrazom bizantinske melankoliènosti. Na moje veliko razoèaranje, meðu tim velièanstvenim koricama nije bilo pisama brata Æirila. Ona su se nalazila u neuglednoj knjizi ispod prve. Izgledala je poput stare i izblijedjelePOVJESNIÈARKA503kosti. Knjižnièar ju je odnio na stol, a Stoièev je željno sjeo uz nju i s užitkom je otvorio. Helen i ja izvadili smo notese, dok je Ranov stao obilaziti police, kao da se toliko dosaðuje da ne može mirno stajati na mjestu.Ako me sjeæanje ne vara,' rekao je Stoièev, 'ovdje se nalaze dva pisma i nije posve jasno ima li ih još ili ne - je li brat Æiril napisao još pisama, koja se nisu oèuvala.' Rukom je pokazao prvu stranicu. Gotovo je cijela bila ispisana zgusnutim, zaobljenim, kaligrafskim znakovima, dok je pergament oèito bio vrlo star, veæ gotovo smeð. Ponovno je nešto upitao knjižnièara. 'Da', rekao je, zadovoljno se obraæajuæi nama. T ovo su preveli i natipkali na bugarskome, kao i još nekoliko rijetkih dokumenata iz tog razdoblja.' Knjižnièar na stol ispred njega položi jedan fascikl. Stoièev je još nekoliko trenutaka sjedio bez rijeèi, prouèavajuæi natipkane stranice, pa povremeno pogledavajuæi drevni kaligrafski tekst. 'Posao su vrlo dobro obavili', rekao je napokon. 'Prevest æu vam koliko bolje budem mogao, da možete zabilježiti.' Uz ponešto zastajkivanja, proèitao nam je dva pisma.Vaša Ekscelencijo, opate Eupraksije,veæ tri dana putujemo od Laote prema Vinu. Jednu smo noæ prespavali u staji dobrodušnog seljaka, a drugu u eremitariju Svetog Mihaela, u kojem trenutno nema monaha, ali smo se barem sklonili u špilju, na suho. Prošlu noæ bili smo prisiljeni prvi se put ulogoriti u šumi, raširiti prostiraèe po zemlji i leæi unutar kruga izmeðu konja i kola. Vukovi su se noæu toliko približili da smo ih èuli kako zavijaju, na što su užasnuti konji pokušali pobjeæi. Jedva smo ih umirili. Sad mi je neizmjerno drago što su s nama braæa Ivan i Teodozije, tako visoki i snažni, te sam zahvalan na vašoj mudrosti, što ste nam ih pridodali.Veèeras nas je u kuæu široka srca primio pastir popriliènog imetka i silne pobožnosti. U ovome kraju ima tri tisuæe ovaca, kaže nam, i moli da spavamo na mekim ovèjim kožama i ležajima, iako sam ja odabrao pod, kao mjesto primjerenije za naše štovanje i molitve. Izišli smo iz velike šume i ovdje smo meðu otvorenim brežuljcima koji se blago dižu i spuštaju na sve strane, gdje u jednakom blaženstvu možemo hodati i po kiši i po suncu. Dobri nam domaæin kaže da su dvaput pretrpjeli napade bezbožnika sa suprotne strane rijeke, do koje je sad tek nekoliko dana hoda, ako se brat Angelus uspije oporaviti i držati tempo. Cini mi se da bismo mu mogli504Elizabeth Kostovadopustiti da jaše na jednome od konja, iako je njima i sveti teret koji vuku veæ više nego dovoljan. Na sreæu, na cesti nismo vidjeli tragova bezbožnika.Vaš najponizniji sluga u Kristu, brat Ciriltravanj, ljeta Gospodnjeg 6985.Vaša Ekscelencijo, opate Eupraksije,grad smo napustili još prije nekoliko tjedana i sad putujemo bezbožnièkim podruèjima. Ne usuðujem se napisati gdje smo, za sluèaj da nas uhvate. Možda smo se naposljetku ipak trebali odluèiti za morski smjer, no Bog æe nas štititi i na odabranome putu. Vidjeli smo spaljene ostatke dvaju manastira i jedne crkve. Crkva se još dimila. Petorica su tamošnjih monaha obješena zbog planiranja pobune, a njihova preživjela braæa veæ su se raspršila po ostalim manastirima. Više od toga nismo doznali, buduæi da ne možemo dugo razgovarati s ljudima koji nam prilaze. Meðutim, nema razloga smatrati da je medu njima bio i manastir koji tražimo. Znak æe ondje biti nedvosmislen: èudovište ravno svecu. Budemo li u stanju dostaviti vam ovu poruku, gospodaru, to æemo uèiniti prvom prilikom.Vaš najponizniji sluga u Kristu, brat Ciril


lipanj, Ljeta Gospodnjeg 6985.Nakon što je Stoièev dovršio èitanje, ostali smo sjediti u tišini. Helen je još nešto bilježila, usredotoèena izraza lica, dok je Irina sjedila dlanova sklopljenih u krilu, a Ranov nezainteresirano stajao naslonjen na neki ormariæ, gdje se èešao ispod ovratnika. Ja sam, pak, veæ bio odustao od nastojanja da pribilježim sve dogaðaje navedene u pismu. Helen æe ionako sve zapisati. U njima nije bilo jasnih dokaza o toènome odredištu, nije se spominjala grobnica, ni mjesto pokopa... Razoèarao sam se toliko da mi se èinilo da æe me taj osjeæaj zagušiti.No èinilo se da Stoièev nije ni najmanje potišten. 'Zanimljivo', rekao je nakon nekoliko minuta. 'Zanimljivo. Vidite... vaše pismoPOVJESNIÈARKA505iz Istanbula vremenski mora biti otprilike izmeðu ova dva pisma. U prvom i drugom pismu Vlaškom putuju prema Dunavu - to je jasno na temelju toponima. Nakon toga slijedi vaše pismo, koje je brat Æiril napisao u Konstantinopolu, možda u nadi da æe ga odande poslati zajedno s pismima koja je dotad napisao. No nije ih uspio poslati ili ih se bojao poslati - osim ako je ovdje rijeè tek o prijepisima _ što nikako ne možemo utvrditi. A posljednje pismo napisano je u lipnju. Putovali su kopnom, kako se i navodi u Zaharijinoj "Kronici". Štoviše, vjerojatno se radilo o potpuno identiènome smjeru, od Konstantinopola, preko Edirnea i Haskova, jer je rijeè o glavnome smjeru koji iz Istanbula vodi u Bugarsku.'Helen je podigla pogled. Ali možemo li biti sigurni da se posljednje pismo odnosi na Bugarsku?''To ne možemo tvrditi s potpunom sigurnošæu', priznao je Stoi-èev. 'Meðutim, takvo što držim vrlo moguæim. Ako su iz Tsarigrada -Konstantinopola - putovali u zemlju u kojoj su potkraj 15. stoljeæa gorjeli manastiri i crkve, tad je vrlo vjerojatno rijeè o Bugarskoj. Osim toga, u vašem pismu iz Istanbula navodi se da im je namjera iæi u Bugarsku.'Nisam se mogao suzdržati i ne izraziti silnu frustriranost. Ali nema novih podataka o smještaju manastira koji su tražili. Pod pretpostavkom daje uopæe rijeè o Svetom Georgiju.' Ranov se bio smjestio s nama za stol i sad je sjedio zagledan u palce. Pitao sam se bih li pred njim trebao skrivati zanimanje za Sveti Georgi. No kako æu onda nešto pitati Stoièeva?'Nema.' Stoièev je kimao. 'Brat Æiril nikako ne bi navodio naziv odredišta, jednako kao što uz Eupraksijeve naslove nije navodio naziv Snagova. Da su ih uhvatili, ti bi manastiri prije ili kasnije doživjeli još strasniju sudbinu ili bi ih u najmanju ruku pretražili.'T ovdje nailazimo na zanimljivu reèenicu.' Helen je upravo dovršila bilježenje. 'Možete nam to ponovno proèitati - to daje znak traženog manastira èudovište ravno svecu? Što mislite, što je to znaèilo?'Sijevnuo sam pogledom prema Stoièevu. I mene je zaintrigirala ta ista reèenica. On uzdahne. 'Moguæe je daje rijeè o freski ili ikoni koja se nalazila u manastiru - u Svetom Georgiju, ako su doista išli °namo. Teško je i zamisliti što je moglo biti na takvoj slici. A èak i kad506Elizabeth Kostovabismo pronašli sam Sveti Georgi, gotovo i nema izgleda da bi ikona koja se ondje nalazila u petnaestom stoljeæu još stajala na istome mjestu, osobito s obzirom na èinjenicu daje manastir po svoj prilici gorio najmanje jedanput. Ne znam što to znaèi. Možda je èak rijeè o teološkoj referenciji koju bi opat shvatio, a mi u nju ne možemo proniknuti, ili se to možda odnosilo na neki tajni sporazum meðu njima. Meðutim, o tim rijeèima moramo voditi raèuna, buduæi da brat Æiril kaže kako æe po tome znaku znati da su došli na pravo mjesto.'I dalje sam se u sebi borio s neopisivim razoèaranjem. Tek tada uvidio sam da sam nekako oèekivao da æe ta pisma u izblijedjelom uvezu sadržavati završni kljuè kojim æemo riješiti zagonetku, ili barem malko rasvijetliti one zemljovide, buduæi da sam se još uvijek nadao da æu ih nekako upotrijebiti.'Tu nailazimo i na jedno šire pitanje koje je vrlo rfeobièno.' Sto-ièev je rukom prešao preko brade. 'U pismu iz Istanbula stoji da se blago koje traže - možda sveta relikvija iz Tsarigrada - nalazi u toèno odreðenom manastiru u Bugarskoj, pa stoga moraju iæi onamo. Molim vas, profesore, proèitajte mi ponovno taj dio, molim vas lijepo.'Bio sam ponio tekst pisma iz Istanbula, da mi bude pri ruci dok prouèavamo ostala pisma brata Æirila. 'Ovdje piše: "... to što tražimo veæ je odvezeno iz grada, na sigurno mjesto u okupiranim bugarskim krajevima.'"'To je taj dio,' rekao je Stoièev. 'Pitanje sad glasi', dugaèkim kažiprstom poèeo je kuckati po stolu ispred sebe, 'zašto bi jednu svetu relikviju, na primjer, 1477. potajno iznosili iz Konstantinopola? Grad je pod osmanlijskom vlašæu bio od 1453. i veæina relikvija uništena je tijekom zauzimanja. Zašto je manastir Panahrantos preostalu relikviju poslao u Bugarsku, i to dvadeset èetiri godine poslije, i zašto su ti monasi krenuli u Konstantinopol upravo po nju?''Pa, ovako...' podsjetio sam ga. Tz pisma znamo da su janjièari tražili istu relikviju, a to znaèi da ju je i sultan na odreðeni naèin smatrao vrijednom.'


Stoièev je razmišljao o mojim rijeèima. 'Istina, no janjièari su je poèeli tražiti nakon što je bez problema iznesena iz manastira.'POVJESNIÈARKA507'To je morao biti sveti predmet koji je i za Osmanlije imao odreðenu politièku moæ, dok je ujedno monasima iz Snagova bio duhovno blago.' Helen se mrštila, olovkom kuckajuæi po obrazu. 'Možda neka knjiga?''Da', rekao sam ja, sada veæ uzbuðen. 'Sto ako je to bila knjiga u kojoj su se nalazile odreðene informacije koje su trebale monasima, a Osmanlije su ih se željeli domoæi?' Ranov, koji je sjedio na suprotnoj strani stola, iznenada me ošinuo pogledom.Stoièev je polagano kimnuo, no ja sam se nakon nekoliko trenutaka sjetio da to zapravo znaèi da se ne slaže. 'Knjige u tom razdoblju obièno nisu sadržavale politièke informacije - bili su to uglavnom vjerski tekstovi, nebrojeno puta prepisani radi korištenja u manastirima ili u islamskim vjerskim školama i džamijama, ako je bila rijeè o otomanskim tekstovima. Malo je vjerojatno da bi monasi poduzeli tako opasno putovanje, èak i kad bi se trebalo domoæi primjerka evanðelja. Osim toga, takve bi knjige ionako veæ imali u Snagovu.''Samo trenutak.' Helen nas je gledala razrogaèenih oèiju: nešto joj je palo na pamet. 'Èekajte malo. To je moralo imati veze s potrebama Snagova, ili Zmajeva reda, ili možda s bdijenjem za Vlada Drakulu - sjetite se "Kronike"... Opat je htio da Drakulu pokopaju negdje drugdje.''Istina', rekao je Stoièev zamišljeno. 'Drakulino tijelo htio je poslati u Tsarigrad, èak i pod cijenu života svojih monaha.''Da', prisnažio sam ja. Èini mi se da sam još nešto htio reæi, krenuti nekim novim smjerom, no Helen se iznenada okrenula prema meni i protresla mi ruku.'Sto je?' upitao sam, no ona se tad veæ bila pribrala.'Ništa', rekla je tiho, ne gledajuæi ni mene ni Ranova. Svim sam srcem želio samo da on nekako ustane i iziðe na pušenje, ili da se zasiti razgovora, pa da Helen i ja možemo slobodno govoriti. Stoièev ju je znakovito pogledao i nakon nekoliko trenutaka poèeo monotonim glasom objašnjavati kako su se izraðivali i prepisivali srednjovjekovni rukopisi - to su ponekad èinili monasi koji su zapravo bili nepismeni, pa su nehotice upisali cijele generacije malenih Pogrešaka - i kako suvremeni znanstvenici kodificiraju razlike meðu njihovim rukopisima. Nikako mi nije bilo jasno zašto o tome prièa508Elizabeth Kostovatoliko opširno, iako mi je i to bilo prilièno zanimljivo. Nasreæu, za cijelog sam predavanja šutio, jer je nakon nekog vremena Ranov uistinu poèeo zijevati. Na kraju je ustao i izišao iz knjižnice, iz džepa sakoa izvlaèeæi cigarete. Èim je nestao, Helen me ponovno šèepala za ruku. Stoièev ju je pomno motrio.'Paule', rekla je. Izraz njezina lica bio je toliko neobièan da sam je uhvatio za ramena, misleæi da bi se mogla onesvijestiti. 'Glava! Zar ne shvaæaš? Drakula se u Konstantinopol vratio po glavu!'Stoièev je ispustio prigušen glas, no bilo je prekasno. U tom trenutku, malo se osvrnuvši, iza ruba jedne police s knjigama ugledao sam èetvrtasto lice brata Rumena. U meðuvremenu se bio tiho vratio u sobu i premda nam je bio okrenut leðima i nešto spremao, svakako nas je slušao. Nakon samo nekoliko trenutaka ponovno je tiho izišao, a mi smo ostali nijemo sjediti. Helen i ja bespomoæno smo se pogledali, a ja sam ustao kako bih pogledao ^to se nalazi u još dubljim dijelovima knjižnice. Èovjek je izišao, no vjerojatno æe ubrzo netko drugi - primjerice, Ranov - èuti za Helenino otkriæe. Kako bi Ranovu mogao koristiti takav podatak?02. glauaP===rp=\/ ijekom višegodišnjih istraživanja, pisanja i razmišljanja javljali su se tek rijetki trenuci koji su mi donosili tako iznenadan pristup jasnim spoznajama kao trenutak u kojem je Helen naglas izgovorila svoju pretpostavku u knjižnici u Rili. Vlad Drakula vratio se u Konstantinopol po vlastitu glavu - odnosno, opat iz Snagova onamo je poslao njegovo tijelo, da se ujedini s glavom. Je li Drakula takvo što zatražio unaprijed, znajuæi kolika je nagrada još za života bila raspisana za njegovu glasovitu glavu, svjestan i sultanove sklonosti prikazivanja glava neprijatelja narodu? Ili je opat to preuzeo na sebe, ne želeæi da bezglavo tijelo manastirskog pokrovitelja i moguæe heretika - ili èak opasne osobe - ostane u Snagovu? Nema sumnje da vampir bez glave ne može biti osobito opasan - prizor bi bio gotovo komièan - no veæ je i uznemirenost meðu monasima mogla poslužiti kao dovoljan razlog da opat odluèi Drakulu pokopati negdje drugdje, i to uz valjani kršæanski obred. Opat vjerojatno nije mogao preuzeti obavezu uništavanja grofova tijela. A tko zna što je sve opat Drakuli obeæao još za života...Meni se u mislima pojavio jedinstven prizor: palaèa Topkapi u Istanbulu, kamo sam se bio odšetao jednog nedavnog sunèanog prijepodneva, te ulaz pokraj kojeg su otomanski krvnici izlagali glave sultanovih neprijatelja. Drakulina glava vjerojatno bi završila na jednom od najviših kolaca, razmišljao sam - Nabadaè napokon naboden na kolac.


Koliko bi ga ljudi došlo vidjeti, uvjeriti se u stvarnost dokaza o velikoj sultanovoj pobjedi? Helen mi je jednom rekla da su se èak i stanovnici Istanbula pribojavali Drakule i brinuli se da bi se nekako mogao probiti u njihov grad. Turski logori više510Elizabeth Kos tov ane bi morali strahovati od njegova približavanja. Sultan je napokon stekao nadzor nad tim problematiènim podruèjem i na vlaško je prijestolje mogao postaviti otomanskog vazala, što je htio još davno uèiniti. Od Nabadaèa je ostao tek taj sablasni trofej, sasušenih oèiju, te zamršene, krvlju umrljane kose i brkova.Èinilo se da naš pratitelj zamišlja sliènu sliku. Èim smo se uvjerili da je brat Rumen izišao, Stoièev je tiho rekao: 'Pa ipak, to je posve moguæe. No kako bi monasi iz Panahrantosa iz sultanove palaèe izvukli Drakulinu glavu? Uistinu je bila rijeè o cijenjenome blagu, kao što u svojoj prièi navodi Stefan.''Kako smo mi došli do viza za ulazak u Bugarsku?' upitala je Helen, uzdignutih obrva. 'Bakšiš... u velikim kolièinama. Manastiri su nakon turskog osvajanja živjeli u velikoj neimaštini, no dio njih mogao je imati i skrivene zalihe - zlatnika, dragog kamenja - nešto èime bi u kušnju doveli èak i sultanovu stražu.'Poèeo sam razmišljati o toj moguænosti. 'U našem istanbulskom turistièkom vodièu stajalo je da su glave sultanovih neprijatelja nakon izlaganja pred ulazom bacali u Bospor. Možda je netko iz Panahrantosa prekinuo upravo takav postupak - to bi bilo manje opasno nego do glave doæi pred ulazom u palaèu.''Istinu o tome jednostavno ne možemo utvrditi,' rekao je Stoièev, 'ali èini mi se da je gospoðica Rossi iznijela vrlo dobru pretpostavku. Najvjerojatnije je da su u Tsarigradu tražili upravo njegovu glavu. Za to postoje i valjani teološki razlozi. Naša pravoslavna vjera navodi da tijelo u smrti mora biti koliko je moguæe potpunije - primjerice, kod nas se ne prakticira kremiranje - jer æemo na Sudnji dan uskrsnuti svatko u svome tijelu.''A što je sa svecima i svim njihovim relikvijama razasutim po raznim mjestima?' upitao sam sumnjièavo. 'Kako æe oni uskrsnuti cijeli? Da i ne govorim o tome da sam prije nekoliko godina u Italiji vidio pet ruku sv. Franje.'Stoièev se nasmijao. 'Sveci imaju osobite povlastice', rekao je. 'Ali Vlad Drakula, iako izniman borac protiv Turaka, nipošto nije bio svetac. Štoviše, Eupraksije se prilièno pribojavao za njegovu besmrtnu dušu, barem prema Stefanovoj prièi.''Ili za njegovo besmrtno tijelo', naglasila je Helen.POVJESNIÈARKA511'Tako je,' rekao sam, 'možda moguæe da su monasi iz Pana-hrantosa uzeli njegovu glavu kako bi je valjano pokopali, opasnosti izlažuæi i vlastiti život, a janjièari su uoèili kraðu i poèeli tražiti, pa ju je opat poslao iz Istanbula, umjesto daje pokopa u gradu. Moguæe je da su hodoèasnici s vremena na vrijeme odlazili u Bugarsku,' naèas sam pogledao Stoièeva, tražeæi potvrdu takve pretpostavke, 'pa su poslali po glavu, da je pokopaju u... no, da, u Svetom Georgiju ili nekom drugom bugarskom manastiru u kojem su imali veze. Pa su tako stigli monasi iz Snagova, ali su zakasnili i više nisu uspjeli ujediniti glavu i tijelo. Opat Panahrantosa èuo je za to i razgovarao s njima, a monasi iz Snagova odluèili su dovršiti misiju i stoga su s tijelom krenuli za glavom. Osim toga, morali su što prije otiæi odande, jer bi se janjièari inaèe zainteresirali i za njih.''Vrlo dobro, kad je rijeè o nagaðanjima.' Stoièev mi je uputio svoj èudesni osmijeh. 'Kao što sam rekao, to ne možemo pouzdano utvrditi, jer naši dokumenti ukazuju tek na pojedine dogaðaje. Ali vi ste ih uvjerljivo prikazali. Na koncu æemo vas ipak trajno odvojiti od nizozemskih trgovaca.' Osjetio sam kako se crvenim, dijelom od zadovoljstva, a dijelom od žaljenja, no on se srdaèno smiješio.A potom je otomanska mreža dobila znak za uzbunu zbog nazoènosti i odlaska monaha iz Snagova,' nastavila je Helen moguæu prièu, 'pa su možda pretražili manastire i otkrili da su se monasi zadržali u Svetom Ireneju, pa su dužnosnicima uz planirani put poslali upozorenje o tim monasima... moguæe u Edirne, pa potom i u Haskovo. Haskovo je bilo prvi veæi bugarski grad u koji su došli monasi, pa su tako - kako se to kaže? - zadržani upravo ondje.''Da', dovršio je Stoièev. 'Otomanski dužnosnici muèili su dvojicu medu njima, ne bi li se domogli informacija, no ti odvažni monasi nisu ništa odali. A pri pretrazi kola pronaðene su samo namirnice. No i uz to nam preostaje pitanje... zašto otomanski dužnosnici nisu Pronašli i tijelo?'Malko sam oklijevao. 'Možda i nisu tražili tijelo. Možda su i dalje tražili glavu. Ako su janjièari u Istanbulu o cijeloj prièi doznali vrlo malo, moguæe je da su smatrali kako glavu nose monasi iz Snagova. U Zaharijinoj "Kronici" stoji da su se Osmanlije razljutili kad su otvorili dva zavežljaja i naišli samo na hranu. Tijelo je moglo biti512Elizabeth Kostovaskriveno i u obližnjoj šumi, ako su monasi nekako unaprijed doznali za pretres.'


'Ili su možda kola konstruirali tako da se u njima nalazilo posebno skrovište', rekla je zamišljeno Helen.'Ali truplo bi zaudaralo', podsjetio sam je bez imalo sustezanja.'Ovisi u što vjeruješ.' Uputila mi je svoj šarmantni osmijeh.'U što vjerujem?''Tako je. Znaš, tijelo kojem prijeti opasnost da postane nemrtvo, ili veæ jest nemrtvo, ne raspada se, ili barem trune bitno sporije. Prema predaji, kad bi seljani Istoène Europe posumnjali u pojavu vampira, iskopali bi pokopana tijela i provjeravali stupanj raspadanja, te obredno uništavali tijela koja nisu valjano trunula. Tu pojavu ponegdje bilježimo èak i danas.'Stoièev je zadrhtao. 'Vrlo neobièna aktivnost. Za te sam èuo èak i u Bugarskoj, iako je to danas, dakako, protuzakonito. Crkva se oduvijek protivi skrnavljenju grobova, a naša vlada danas se protivi i svim oblicima praznovjerja - koliko god može.'Helen je zamalo slegnula ramenima. 'Je li to imalo neobiènije od nadanja u uskrsnuæe tijela?' upitala je, ali se ipak nasmiješila Stoièevu, šarmiravši i njega.'Gospo,' rekao je on, 'naslijeðe tumaèimo na vrlo razlièite naèine, no svakako moram pohvaliti vašu dosjetljivost. A sada, prijatelji moji, volio bih malo podrobnije prouèiti vaše zemljovide - sinulo mi je da u ovoj knjižnici ima graðe koja bi nam mogla pomoæi u njihovu tumaèenju. Dajte mi recimo sat - to što æu sada raditi vama æe biti dosadno, a meni bi trebalo previše vremena da sve objasnim.'Ranov je bio upravo ušao, neumoljiv kao i uvijek, te je stajao i gledao uokolo. Nadao sam se samo da nije èuo kako spominjemo zemljovide.Stoièev se nakašljao. 'Možda biste mogli razgledati ljepote crkve.' Jedva primjetno pogledao je prema Ranovu. Helen je istog trenutka ustala i prišla Ranovu da s njim riješi neku navodnu komplikaciju, dok sam ja diskretno uvukao ruku u svoju torbu i izvukao fascikl s precrtanim zemljovidima. Kad sam uvidio s kolikom ih je željom Stoièev prihvatio, srce mi se ispunilo nadom.POVJESNIÈARKA513Na žalost, èinilo se da je Ranova više zanimalo praæenje Stoièev-Ijeva rada i razgovor s knjižnièarom nego odlazak do crkve u našem društvu, iako sam ga svim srcem htio nekako odvuæi. 'Biste li nam pomogli da pronaðemo nešto za veèeru?' upitao sam. Knjižnièar je stajao bez rijeèi i pomno me motrio.Ranov se nasmiješio. 'Ogladnjeli ste? Ovdje još nije vrijeme za jelo, veèera je u šest. Prièekat æemo veèeru. Na žalost, morat æemo jesti s monasima.' Okrenuo nam je leda i poèeo prouèavati policu s knjigama uvezanim u kožu. I to je bio završetak rasprave.Helen je za mnom krenula prema vratima i stisnula mi ruku. 'Idemo u šetnju?' upitala je nakon što smo izišli.'Ne znam jesam li sad u stanju išta uèiniti bez Ranova', rekao sam smrknuto. 'O èemu æemo bez njega razgovarati?'Nasmijala se, no jasno sam vidio da se i ona zabrinula. 'Da se vratim i pokušam mu odvratiti pozornost?''Ne', rekao sam. 'Bolje ne. Sto više budemo pokušavali, to æe se više pitati što Stoièev toèno radi. Ne možemo ga se riješiti, jednako kao što ne možemo ni letjeti.''On bi lijepo letio.' Helen me uhvatila pod ruku. Dvorište je i dalje blistalo od sunèana svjetla, a èim smo izišli iz hlada divovskih samostanskih zidina i galerija, postalo je vruæe. Podigavši pogled, ugledao sam šumovite obronke iznad manastira, te okomite stjenovite vrhove iznad njih. Visoko gore kružio je orao. Monasi u debelim crnim habitima s pojasima, visokim crnim šeširima i dugaèkim crnim bradama hodali su amo-tamo izmeðu crkve i prizemlja manastira ili meli drvene podove galerija, ili sjedili u sjenovitom trokutu u blizini crkvenog trijema. Pitao sam se kako u toj odjeæi podnose ljetnu vruæinu. Dio odgovora pronašao sam u unutrašnjosti crkve. Ondje je bilo svježe kao u kakvoj špilji. Prostor su osvjetljavale samo treperave svijeæe i odsjaji na zlatu, mjedi i dragom kamenju. Unutarnji su zidovi bili raskošno pozlaæeni i oslikani prikazima svetaca i proroka - 'Radovi iz devetnaestog stoljeæa', rekla je Helen samopouzdano - a ja sam zastao ispred jednog osobito neveselog lika, sveca dugaèke bijele brade i pomno razdijeljene bijele kose koji je piljio izravno u nas. Helen je proèitala slova ispisana pokraj njegove aureole. 'Ivan Rilski.'514Elizabeth Kostova'To je onaj èije su kosti ovamo prenesene osam godina prije nego što je naš vlaški prijatelj dospio u Bugarsku? Spominje se u "Kronici".''Da.' Helen je zamišljeno promatrala sliku, kao da smatra da æe nam se nekako obratiti budemo li stajali dovoljno dugo.Beskonaèno èekanje i gledanje poèelo mi je djelovati na živce. 'Helen,' rekao sam, 'poðimo u šetnju. Možemo se ondje uspeti na planinu i malo pogledati uokolo.' Ne posvetim li se nekom fizièkom naporu, razmišljanja o Rossiju æe me


izludjeti.'U redu', složila se Helen i prodorno me pogledala, kao da mi na licu èita nestrpljivost. 'Ako nije predaleko. Ranov nam ni sluèajno neæe dopustiti da se previše udaljimo.'Planinski put vijugao je gustom šumom koja nas je od poslijepodnevne vruæine štitila gotovo jednako dobro kao i crkva. Bilo je tako ugodno osloboditi se Ranova, makar i na nekoliko minuta, da sam u hodu jednostavno ljuljao Heleninu ruku naprijed-natrag. 'Misliš da mu je bilo teško birati izmeðu nas i Stoièeva?''Oh, nije', rekla je Helen bezliènim glasom. 'Nema sumnje daje za nama poslao nekog drugog. Nakon nekog vremena naiæi æemo na tog nekog, tko god bio, osobito ako se zadržimo više od sata. Nikako nas ne može sam držati na oku, a na Stoièeva mora dobro paziti, da vidi kamo æe nas odvesti istraživanje.''Zvuèiš tako nonšalantno', rekao sam joj, pogledavajuæi njezin profil dok smo hodali zemljanim putem. U meðuvremenu je povukla šešir unatrag, na zatiljak, a lice joj je bilo blago rumeno. 'Ne mogu ni zamisliti kako je to kad odrastaš uz toliko ciniènih spoznaja, uz stalan nadzor.'Helen je slegnula ramenima. 'Nije izgledalo toliko užasno jer nisam znala da postoji nešto drukèije.'A ipak si poželjela napustiti domovinu i otiæi na Zapad.''Da', rekla je i naèas me pogledala. 'Htjela sam napustiti domovinu.'Nekoliko minuta odmorili smo se na stablu koje se srušilo" blizini puta. 'Razmišljao sam o tome zašto su nam dopustili & doðemo u Bugarsku', rekao sam joj. Èak i ondje, u šumi, govori1' sam tišim glasom.POVJESNIÈARKA515T zašto nam uopæe dopuštaju da ovako sami hodamo kuda želimo.' Helen je kimnula. 'Razmišljao si i o tome?''Èini mi se', rekao sam polagano, 'da nas ne sprjeèavaju u traženju toga što tražimo - iako bi to bez problema mogli uèiniti - jer žele da pronaðemo to što tražimo.''Izvrsno, Sherlock.' Helen mi je dlanom hladila lice. 'Tako si mnogo spoznao.''Pretpostavimo stoga da zapravo znaju ili pretpostavljaju što tražimo. Zašto bi uopæe mislili da je važno, vrijedno ili èak moguæe da je Vlad Drakula nemrtav?' Morao sam se svojski potruditi da to i izgovorim, iako sam praktièki šaptao. 'Nebrojeno puta i sama si mi rekla da komunistièke vlade preziru seljaèko praznovjerje. Zašto bi nas tako poticali, zašto nas ne onemoguæavaju? Misle da æe, pronaðemo li grob, steæi neku nadnaravnu moæ nad bugarskim narodom?'Helen je odmahnula glavom. 'Nije stvar u tome. Interes im se nedvojbeno temelji na moæi, no pristup je uvijek znanstvenièki. Osim toga, doðe li do otkriæa neèeg zanimljivog, ne žele da za to bude zaslužan nekakav Amerikanac' Još je nekoliko trenutaka razmišljala. 'Promisli malo... što bi za znanost uopæe bilo moænije od otkriæa da je mrtve moguæe vratiti u život ili barem u nemrtvost? Osobito za Istoèni blok, koji velike voðe drži balzamirane u velièanstvenim grobnicama?'Pred oèima mi je bljesnula slika žutog lica Georgija Dimitrova u sofijskome mauzoleju. 'U tom sluèaju, imamo razlog više da uništimo Drakulu', rekao sam, ipak osjeæajuæi kako mi iz èela izbija znoj.'Pitam se,' rekla je Helen mraènim tonom, 'bi li njegov završetak bio baš toliko važan za buduænost. Promisli malo što je Staljin radio svome narodu, pa onda Hitler... Nisu morali poživjeti pet stotina godina da bi mogli èiniti tolike užase.''Znam', rekao sam. T ja sam razmišljao o tome.'Helen je kimnula. 'Najneobiènije je to što se Staljin neskriveno divio Ivanu Groznome. Dvojica voða koji su bili voljni gaziti i ubijati vlastiti narod - uèiniti sve što je potrebno - samo da uèvrste vlast. Sto misliš, kome se divio Ivan Grozni?'¦Mit,516Elizabeth KostovaOsjetio sam kako mi u srcu ponestaje krvi. 'Rekla si mi da Rusi imaju mnoštvo prièa o Drakuli.''Da. Upravo tako.'Samo sam se zapiljio u nju.'Možeš li uopæe zamisliti svijet u kojem bi Staljin poživio pet stotina godina?' Noktom je grebla po mekome mjestu na kori debla. 'Ili zauvijek?'Uvidio sam da nesvjesno stežem šake. 'Misliš da možemo pronaæi srednjovjekovni grob a da do njega ne dovedemo nikog drugog?''Bit æe to vrlo teško, možda i nemoguæe. Uvjerena sam da posvuda imaju ljude koji nas motre.'U tom trenutku na stazi se, iza zavoja, pojavio neki muškarac. Ta iznenadna pojava toliko me zatekla da sam zamalo glasno opsovao. No bio je to èovjek jednostavna izgleda, u gorštaèkoj odjeæi, sa svežnjem grana na leðima. Mahnuo


nam je u znak pozdrava i samo nastavio hodati. Pogledao sam Helen.'Vidiš?' rekla je tiho.Uspevši se još više, nakon nekog vremena naišli smo na strmi izbo-jak stijene. 'Pogledaj', rekla je Helen. 'Sjednimo ovdje, da malo predahnemo.'Strma, šumom obrasla livada nalazila se toèno pod nama, gotovo posve ispunjena zidinama i crvenim krovovima manastira. Tek sam sad jasno spoznao velièinu cijelog kompleksa. Tvorio je uglat oklop oko crkve èije su kupole blistale pod poslijepodnevnim svjetlom, dok se u sredini dizala Hreljova kula. 'Odavde se jasno vidi kako je manastir izvrsno utvrðen. Zamisli samo koliko ih je èesto neprijatelj ovako gledao s visine.''Ili hodoèasnici', podsjetila me Helen. 'Za njih je to bilo duhovno odredište, a ne vojni izazov.' Naslonila se na neko stablo i poravnala suknju. U meðuvremenu je spustila torbicu na zemlju, skinula šešir i zadigla rukave blijedoplave bluze, želeæi se malo rashladiti. Sitne kapljice znoja blistale su na njezinu èelu i obrazima. Na licu joj je titrao izraz koji mi je bio najdraži - izgubljena duboko u mislima, istodobno zagledana i u sebe i van, široko otvorenih kapaka i koncentrirana pogleda, odluènog položaja vilice. Taj sam pogled nekakoPOVJESNIÈARKA517volio i više nego kada je gledala izravno u mene. Maramu je nosila 0ko vrata, iako su tragovi knjižnièarevih zuba izblijedjeli i pretvorili se u jedva primjetnu modricu pod kojom je svjetlucao križiæ. Ta opora ljepota u meni je izazvala oštru bol, ne tek plod fizièke žudnje, nego i svojevrsnog strahopoštovanja prema njezinoj savršenoj potpunosti. Bila je nedodirljiva, moja, a ujedno za mene toliko izgubljena.'Helen', rekao sam, ne uhvativši je za ruku. Nisam namjeravao govoriti, no više se nisam mogao zaustaviti. 'Volio bih te nešto pitati..-'Kimnula je, i pogledom i mislima još na onom divovskom svetištu pod nama.'Helen, hoæeš li se udati za mene?'Polagano se okrenula prema meni i veæ sam se poèeo pitati je li to što vidim na njezinu licu zapanjenost, zabavljenost ili užitak. 'Paul', rekla je strogim glasom. 'Koliko se dugo poznajemo?''Dvadeset tri dana', priznao sam. Tek tada uvidio sam da nisam dovoljno promislio o tome što æu uèiniti ako odbije, no bilo je prekasno, više nisam mogao povuæi pitanje i saèuvati ga za neku drugu priliku. I ako kaže ne, ne mogu se baciti s planine usred potrage za Rossijem, iako bih se mogao naæi u takvom iskušenju.'Misliš da me poznaješ?''Ni najmanje', uzvratio sam odluèno.'Misliš da ja poznajem tebe?''Ne znam...''Jedno s drugim imamo tako malo iskustva. Potjeèemo iz dva posve razlièita svijeta.' Ovaj put se nasmiješila, kao da ublažava rijeèi. 'Osim toga, oduvijek sam mislila kako se neæu udati. Nisam od žena koje se udaju. A ovo?' Dodirnula je maramu na vratu. 'Oženio bi se ženom koju je obilježio pakao?''Štitio bih te od svih oblika pakla koji bi ti se pokušali približiti.''Ne bi li to bilo veliko optereæenje? A kako bismo imali djecu,' gledala me prodorno i izravno, 'znajuæi da kontaminacija nekako može djelovati i na njih?'518Elizabeth KostovaGovor mi je otežavalo peèenje u vratu. 'Je li to onda ne ili æu te jednostavno pitati nekom drugom prilikom?'Njezina ruka - nisam ni mogao zamisliti život bez te ruke, tih èetvrtasto odrezanih noktiju i meke kože ponad tvrdih kostiju - uhvatila je moju ruku i ja sam u djeliæu sekunde pomislio kako nemam prsten koji bih joj mogao staviti na prst.Helen me ozbiljno pogledala. 'Odgovor glasi: naravno da hoæu.'Nakon višetjedne neplodne potrage za drugom meni najdražom osobom, bio sam odviše omamljen lakoæom otkriæa da bih nešto rekao, èak i da bih je poljubio. Nijemo smo sjedili jedno uz drugo, zagledani u crvene, zlatne i sive nijanse divovskog manastira.63. glauahotelskoj sobi koju je unajmio moj otac, Barley je stajao uz mene, zagledan u nered. No upravo je on uoèio ono što je meni promaklo - papire i knjige na krevetu. Naišli smo na izlizani primjerak Drakule Brama Stokera, novu povijest srednjovjekovne hereze na jugu Francuske, te knjigu vrlo stara izgleda o vampirskoj predaji u Europi.Meðu knjigama su se nalazili razni papiri, pa tako i bilješke napisane njegovim rukopisom, a meðu njima i mnogo razglednica, ispisanih meni posve nepoznatim rukopisom, skladnom tamnom tintom, elegantnim sitnim slovima.


Barley i ja poèeli smo istovremeno i bez dogovora - kako mi je samo ponovno bilo drago što nisam sama - pretraživati sve što se nalazilo na krevetu, a ja sam se nekako instinktivno prvo dohvatila razglednica. Krasile su ih poštanske marke raznih zemalja: Portugala, Francuske, Italije, Monaka, Finske, Austrije... Marke su bile netaknute, bez tragova žiga. Poruka sjedne razglednice katkad se nastavljala na još èetiri-pet razglednica, pomno oznaèenih rednim brojevima. Što me najviše zaprepastilo, na svakoj je bio identièan potpis: "Helen Rossi". I sve su bile upuæene meni.Barley, koji mi je virio preko ramena, uvidio je koliko sam zapanjena, pa smo zajedno sjeli na rub kreveta. Prva je bila iz Rima ~ crno-bijela fotografija prikazivala je ostatke Foruma.svibanj 1962.Voljena moja kæeri,na kojem jeziku da ti pišem, dijete mojega srca i mojega tijela, dijete koje nisam vidjela veæ više od pet godina? Cijelo to vrijeme520Elizabeth Kostovatrebale smo razgovarati, nejezikom koji se sastoji od jedva èujnih zvukova, pogleda, šapata. Neopisivo mije teško razmišljati, sjeæati se što smo sve propustile, tako da danas moram prestati pisati, iako mije ovo tek prvi pokušaj.Voli te tvoja majka, Helen RossiDruga je razglednica bila u boji, veæ izblijedjela, a prikazivala je cvijeæe u velikim ukrasnim posudama - "Jardins de Boboli - Park Boboli - Firenca".svibanj 1962.Voljena moja kæeri,odat æu ti jednu tajnu: mrzim taj engleski. Kao da rješavam test iz gramatike ili slušam predavanje iz knjiž&mosti. Duboko u srcu imam dojam da bih s tobom najbolje razgovarala na svome jeziku, na maðarskom, ili èak na jeziku koji kola mojim maðarskim - rumunjskome. Rumunjski je jezik neprijatelja kojeg tražim, no èak miga ni ta èinjenica nije pokvarila. Da mi jutros sjediš u krilu i gledaš ovaj park održala bih ti prvu lekciju: "Ma numesc..." Potom bismo u beskraj šaptale tvoje ime, tim blagim jezikom koji je i tebi materinji jezik. Objasnila bih ti da je rumunjski - jezik odvažnih, dobrih i tužnih ljudi, pastira i poljodjelaca, jezik tvoje bake, èiji je život on uništio izdaleka. Prièala bih ti prelijepe stvari koje je ona prièala meni, o zvijezdama nad njezinim selom, o fenjerima na rijeci. "Ma numesc..." Kad bih ti prièala o tome, osjetila bih sreæu kakvu ne bih ni mogla podnijeti u samo jednome danu.Voli te tvoja majka, Helen RossiBarley i ja samo smo se pogledali, a on me zatim nježno zagrlio.04. glauaad smo se vratili u knjižnicu, zatekli smo Stoièeva za stolom, silno uzbuðenog. Ranov je sjedio na suprotnoj strani stola, prstima lupkao po površini i povremeno pogledavao dokumente koje je stari znanstvenik odlagao u stranu. Na njemu dotada nisam vidio toliku uzrujanost i po tome sam zakljuèio da Stoièev nije odgovarao na njegova pitanja. Kad smo se pojavili, Stoièev je željno podigao pogled. 'Èini mi se da sam uspio', rekao je šaptom. Helen je sjela do njega, a ja sam se nadvio nad rukopise koje je prouèavao. Po izgledu i izvedbi nalikovali su pismima brata Æirila. Skladan rukopis odlikovao se uskim i stisnutim slovima na izblije-djelim listovima koji su se uz rubove mrvili. Odmah sam prepoznao staroslavensku glagoljicu. Do njih je bio položio naše zemljovide. Uvidio sam da više gotovo i ne dišem, bezrazložno se nadajuæi da æe nam reæi nešto istinski važno. Možda je grobnica èak i ovdje, u Rili, pomislio sam iznenada - možda je upravo zato Stoièev svakako htio doæi ovamo, jer je tako nešto i pretpostavljao. Meðutim, iznenadio sam se i osjetio nelagodu zbog èinjenice da nam nešto želi priopæiti pred Ranovim.Stoièev je pogledao oko sebe, naèas pogledao Ranova, dlanom protrljao naborano èelo i tiho rekao: 'Držim da se grob ne nalazi u Bugarskoj.'Osjetio sam kako mi se sva krv slijeva iz glave. 'Molim?' Helen Je nepomièno gledala Stoièeva, a Ranov se okrenuo od nas, prstima bubnjajuæi po stolu, kao da nas sluša tek jednim uhom.'Zao mi je što æu vas razoèarati, prijatelji moji, no na temelju ovog rukopisa, koji veæ godinama nisam pogledao, zakljuèio sam da522Elizabeth Kostovase skupina hodoèasnika 1478. iz Svetog Georgija vraæala u Vlašku. Ovo je praktièki carinski dokument - dopuštenje da neke kršæanske relikvije vlaškog porijekla vrate u Vlašku. Zao mi je. Možda æete jednog dana moæi otputovati onamo i dodatno istražiti cijelu prièu. Meðutim, ako biste voljeli nastaviti istraživati hodoèasnièke smjerove u Bugarskoj, rado æu vam pomoæi.'Bez rijeèi sam piljio u starca. Nakon svega ovoga, nema nikakvih izgleda da uðemo u Rumunjsku, pomislio sam. Pravo


je èudo što smo i tako daleko dospjeli.'Preporuèujem da ishodite dozvolu za posjet nekim drugim manastirima i putevima uz koje se nalaze, a pritom osobito mislim na Baèkovo. Rijeè je o prelijepome primjeru bugarskog bizantskog stila, a zdanja su neusporedivo starija nego ovdje u Rili. Osim toga, kod njih se nalazi podosta vrlo rijetkih rukopisa koje su monasi na hodoèašæima donosili u manastir kao darove. Bh^æe vam zanimljivo, a na taj naèin moæi æete prikupiti i dio graðe za èlanke.'Na moje beskonaèno iznenaðenje, Helen je, kako se èinilo, rado pristajala na takav plan. 'Bi li to bilo moguæe organizirati, gospodine Ranov?' upitala je. 'Možda bi profesor Stoièev volio poæi s nama.''Oh, na žalost, ja moram poæi kuæi', rekao je Stoièev sa žaljenjem u glasu. 'Imam mnogo posla. Volio bih vam pomoæi u Baèkovu, no mogu vam poslati pismenu preporuku koju æete predati opatu. Gospodin Ranov može vam prevoditi, a opat æe vam pomoæi s eventualnim prijevodima manuskripata. Izvrsno je upuæen u povijest manastira.''U redu.' Èinilo se daje Ranovu drago što nas Stoièev napušta. Nemamo što reæi u vezi s tom užasnom situacijom, pomislio sam. Moramo se jednostavno i dalje pretvarati da æemo istraživati graðu u jednom drugom manastiru, te usput odluèiti što æemo uèiniti. Rumunjska? Pred oèima su mi se ponovno ukazala Rossijeva vrata na sveuèilištu: zatvorena, zakljuèana. Rossi ih više nikad neæe otvoriti. Omamljeno sam gledao kako Stoièev vraæa manuskripte u kutiju i zatvara je poklopcem. Helen ju je umjesto njega odnijela do police i pomogla mu da iziðe iz knjižnice. Ranov nas je slijedio bez rijeèi - pretpostavio sam da u toj njegovoj šutnji ima i likovanja. Sto god da smo zapravo tražili, sad je izvan našeg domašaja i ponovno æemo ostati sami s vodièem. Tako æe nam moæi pomoæi da dovršimo istraživanje i što prije napustimo Bugarsku.POVJESNIÈARKA523Irina je, pokazalo se, za to vrijeme bila u crkvi. Krenula je prema nama preko užarenog dvorišta èim smo se pojavili, a kad ju je ugledao, Ranov je skrenuo u stranu, popušio cigaretu u jednoj od galerija, a zatim došao do glavnih vrata i kroz njih nestao. Uèinilo mi se da je kod izlaza ubrzao korak. Možda se i on želi malo odmoriti od nas. Stoièev je umorno sjeo na drvenu klupu u blizini ulaza, u Irininu zaštitnièkom zagrljaju. 'Èujte', rekao je vrlo tiho, smiješeæi nam se kao da neobavezno èavrljamo. 'Moramo se brzo dogovoriti, dok nas naš prijatelj ne èuje. Nisam vas htio prestrašiti. Nema dokumenata koji bi govorili o hodoèasnicima koji su se u Vlašku vraæali s relikvijama. Zao mi je što sam lagao. Vlad Drakula svakako je pokopan u Svetom Georgiju, gdje god to toèno bilo, a ja sam ipak otkrio nešto vrlo važno. U "Kronici" Stefan kaže da se Sveti Georgi nalazi u blizini Baèkova. Nisam uspio utvrditi nikakvu sliènost izmeðu podruèja oko Baèkova i vaših zemljovida, ali ovdje sam naišao na pismo opata Baèkova upuæeno opatu Rile, s poèetka šesnaestog stoljeæa. Nisam se usudio pokazati vam ga pred našim pratiteljem. U tom pismu navodi se da opat Baèkova više ne treba pomoæ opata Rile, kao ni drugih sveæenika, u gušenju hereze u Svetom Georgiju, jer je manastir spaljen, a monasi su se raspršili na razne strane. Rilskog opata upozorava da bude oprezan u vezi s monasima iz Baèkova, kao i svim ostalim monasima koji bi mogli širiti ideju da je zmaj ubio Svetog Georgija - Svetog Jurja - jer je to znak hereze.''Zmaj je ubio... èekajte malo', rekao sam. 'Mislite na one rijeèi o èudovištu i svecu? Æiril je rekao da traže manastir sa znakom da su svetac i èudovište ravni, jednaki.''Sveti Juraj jedan je od najvažnijih likova u bugarskoj ikonografiji', rekao je Stoièev tiho. 'Bilo bi uistinu neobièno da se prièa nekako izokrene i da zmaj nadvlada svetog Jurja. No sjeæate se da su vlaški monasi tražili manastir koji je veæ imao taj znak, jer bi to bilo ispravno mjesto na koje bi trebalo dovesti Drakulino tijelo, da se ponovno ujedini s glavom. Sad se veæ poèinjem pitati je li Postojala i neka veæa hereza za koju ne znamo - za koju se možda znalo u Konstantinopolu ili Vlaškoj, ili je za nju možda znao èak i sam Drakula... Je li Zmajev red imao vlastita duhovna vjerovanja, Jzvan crkvenog reda? Je li mogao nekako stvoriti herezu? Do danas j*11 i nije pala na pamet takva moguænost.' Odmahivao je glavom, borate poæi u Baèkovo i tamošnjeg opata upitati zna li nešto o toj524Elizabeth Kostovaravnopravnosti ili izmjeni uloga èudovišta i sveca. Morate ga pitati u tajnosti. Pismo koje mu šaljem - a koje æe vam vodiè uzeti i proèitati ga - spominjat æe samo vašu želju da istražite hodoèasnièke puteve, no vi æete sami morati pronaæi naèin da s njim razgovarate u tajnosti. Osim toga, jedan tamošnji monah nekoæ je bio znanstvenik i istaknuo se istraživanjima povijesti Svetog Georgija. Radio je s Atanasom An-gelovim i druga je osoba koja je uopæe vidjela Zaharijinu "Kroniku". Znao sam ga po prezimenu Pondev, no ne znam kako se zove sada, kao monah. Opat æe vam pomoæi da doðete do njega. I još nešto... Ovdje nemam zemljovid podruèja oko Baèkova, no uvjeren sam da se negdje sjeveroistoèno od manastira nalazi dugaèka i zavojita dolina kojom je nekoæ vjerojatno tekla rijeka. Sjeæam se da sam to jednom vidio i da sam s monasima razgovarao o tome kada sam posjetio taj kraj, iako se sad više ne sjeæam kako su je zvali. Bi li to mogao biti rep našeg zmaja? No gdje bi mu onda bila krila? Možda planine? Morate potražiti i njih.'


«.Bio bih najradije kleknuo pred njega i poljubio mu stopala. Ali vi ne idete s nama?''Za takvo što usudio bih se usprotiviti èak i svojoj neæakinji,' odgovorio je smiješeæi joj se, 'no bojim se da bismo tako samo pobudili još više sumnje. Bude li vaš vodiè mislio da me još zanima ovo istraživanje, bit æe oprezniji. Doðite do mene èim se vratite u Sofiju, bude li to moguæe. Cijelo vrijeme mislit æu na vas i moliti se za vaš nesmetan povratak, kao i za to da pronaðete što tražite. Evo... ovo morate ponijeti.' U Helenin dlan tad je utisnuo neki maleni predmet, no ona je toliko brzo stisnula šaku da nisam vidio o èemu je rijeè, ni kamo je to nešto spremila.'Gospodina Ranova nema neuobièajeno dugo', rekla je tiho.Brzo sam je pogledao. 'Da idem pogledati?' Veæ sam se poèeo oslanjati na Helenin instinkt, pa sam prema izlazu krenuo i ne èekajuæi odgovor.Ranova sam ugledao odmah ispred velikog kompleksa. Stajao je s nekim drugim muškarcem u blizini dugaèkog plavog automobila Taj je drugi èovjek bio visok i elegantan, u ljetnom odijelu i šeširu Zbog neèega što sam vidio na njemu zastao sam kao ukopan u sjeni velikih vrata. Zatekao sam ih usred energiènog razgovora koji se iznenada prekinuo. Onaj zgodni muškarac Ranova je potapša' po leðima i sjeo u automobil. I sam sam osjetio takav prijateljskiPOVJESNIÈARKA525pljesak - dobro sam poznavao tu gestu - jer je jednom završio i na mome ramenu. Koliko se god to doimalo nevjerojatnim, ali èovjek koji je sad brzo napuštao prašno parkiralište nesumnjivo je bio Geza Jozsef. Povukao sam se u dvorište i koliko sam mogao brže vratio se do Helen i Stoièeva. Helen me pomno promatrala. Možda se i ona poèela oslanjati na moj instinkt. Na trenutak sam je povukao u stranu, a Stoièev je, iako je ostao zbunjen, bio odviše pristojan da nešto pita. 'Èini mi se da je tu Jozsef, prošaptao sam žurno. 'Nisam vidio lice, no netko tko mu je nevjerojatno slièan upravo je razgovarao s Ranovim.''Sranje', rekla je Helen tiho. Èini mi se da je to bilo prvi i posljednji put da sam iz njezinih usta èuo psovku.Veæ trenutak poslije Ranov je žurno ušao u dvorište. 'Vrijeme je za veèeru', rekao je bezliènim tonom, a ja sam se odmah upitao je li veæ požalio što nas je na nekoliko minuta ostavio same sa Stoièevim. Na temelju njegova tona bio sam posve siguran da me nije vidio na ulazu. 'Doðite. Sad æemo jesti.'Veèera je u samostanskoj tišini bila izvrsna; bila su to domaæa jela koja su posluživala dvojica monaha. Pokazalo se daje u hostelu s nama odsjela i šaèica turista, a ja sam primijetio i da neki ne govore bugarski. Turisti koji govore njemaèki zacijelo su doputovali iz Istoène Njemaèke, zakljuèio sam, a onaj drugi jezik možda bi mogao biti èeški. Jeli smo željno, za dugaèkim drvenim stolom, uz monahe koji su se bili rasporedili za obližnjim stolom, a ja sam s veseljem išèekivao uske ležajeve. Helen i ja nismo ni na trenutak ostali nasamo, no znao sam da svakako razmišlja o Jozsefu i èinjenici da se pojavio ovdje. Što je radio s Ranovim? Odnosno, što želi od nas? Sjetio sam se kako me Helen upozorila da nas prate. Kako je znao gdje smo?Danje bio strašno naporan, noja sam toliko htio stiæi u Baèkovo da bih rado bio krenuo i pješice, samo da sam znao da æu tako brže stiæi. Umjesto toga, poæi æemo na spavanje i pripremiti se za sutrašnje Putovanje. Uz hrkanje iz Istoènog Berlina i Praga, èut æu Rossijev g'as kako zamišljeno govori o nekom prijepornom pitanju iz našega rada, te Helen, kako zabavljena mojom manjkavom pronicavošæu, govori: 'Naravno da hoæu.'05. glaualipanj 1962.Voljena moja kæeri,imuæni smo, znaš, zbog odreðenih užasnih stvari koje su se dogodile meni i tvom ocu. Veæi dio tog novca ostavila sam ftome ocu, da se brine za tebe, no i ja imam dovoljno da izdržim dugotrajnu potragu, pravu opsadu. Dio novca zamijenila sam u Zurichu, prije gotovo dvije godine, i ondje otvorila bankovni raèun pod imenom koje nikad nikome neæu odati. Na raèunu je mnogo novca. S njega podižem sredstva jedanput na mjesec, za najamninu soba, za naknade u arhivima, za jela u restoranima. Trošim koliko mogu manje, kako bih jednog dana tebi dala sve što preostane, djetešce moje, jednom kad postaneš žena.Voli te tvoja majka, Helen Rossilipanj 1962.Voljena moja kæeri,ovo je bio jedan od onih teških i neugodnih dana. (Ovu razglednicu neæu poslati. Ako ikad pošaljem neku od njih, ovu sigurno neæu.) Ovo je jedan od onih dana kad se više ne mogu sjetiti tražim li tog vraga ili od njega jednostavno bježim. Stojim pred ogledalom, starim zrcalom u sobi u hotelu d'Este... Staklo ima toèkice i mrlje nalik na mahovinu koja se penje zaobljenom površinom. Skidam maramu, stojim i prstom dodirujem ožiljak na vratu, crvenilo koje nikad neæe posve zarasli. Pitam se hoæeš li ti pronaæi mene prije


POVJESNIÈARKA527nego što ja pronaðem njega. Pitam se hoæe li on pronaæi mene prije nego što ja pronaðem njega. Pitam se zašto me veæ nije pronašao. Pitam se hoæu li te ikada ponovno vidjeti.Voli te tvoja majka, Helen Rossikolovoz 1962.Voljena moja kæeri,kada si se rodila, kosa ti je bila crna i u kovrèama je prianjala za mokru glavicu. Nakon što su te oprali i obrisali, pretvorila se u meko paperje oko tvojega lica, tamna poput moje, ali i crvenkasta poput oèeve. Ležala sam omamljena morfijem, držala te i gledala kako se svjetlo u tvojoj kosici mijenja, kako cigansku tamu zamjenjuju svjetliji tonovi, a kosa zatim ponovno postaje tamna. Sve na tebi bilo je sjajno i blistavo. Ja sam te u sebi oblikovala i laštila a da i nisam znala što radim. Prstiæi su ti bili zlaæani, obrazi ružièasti, trepavice i obrve nalik na perje malene vrane. Moja je sreæa nadvladala èak i morfij.Voli te tvoja majka, Helen RossiB6. glauarobudio sam se rano i uvidio da ležim na uskome ležaju u muškoj spavaonici u Rili. Sunce se tek poèelo nazirati kroz malene prozore koji su gledali na dvorište, a dio turista još jeèvrsto spavao. Èuo sam prvo javljanje crkvenog zvona^ još u tami, i I sada se ponovno oglasilo. Èim sam se probudio, ovaj sam put prvo ! pomislio kako je Helen rekla da æe se udati za mene. Htio sam je j vidjeti, što prije, pronaæi trenutak u kojem æemo ostati sami i kada æu je upitati je li ono juèer bio tek san. Sunèano svjetlo koje je ispunjavalo dvorište odražavalo je moju iznenadnu sreæu, a jutarnji zrak doimao mi se nevjerojatno svježim, ispunjenim stoljeæima i stoljeæima svježine.No Helen nije bilo za doruèkom. Ranov je sjedio u blagovaonici, mrzovoljan kao i uvijek. Pušio je sve dok ga neki monah nije obzirno zamolio da s cigaretom iziðe u dvorište. Èim sam doruèkovao, hodnikom sam se zaputio prema ženskome krilu, gdje smo se Helen i ja protekle veèeri rastali. Vrata su bila otvorena. Ostale žene, Èehinje i Nijemice, veæ su bile izišle, za sobom ostavivši uredno namještene krevete. Helen je, kako se èinilo, i dalje spavala. Na ležaju najbližem prozoru nazirao sam njezin lik. Ležala je okrenuta prema zidu, a ja sam tiho ušao, misleæi kako je sad moja zaruènica, te kako imam pravo poljupcem joj poželjeti dobro jutro, èak i u samostanu. Zatvorio sam vrata nadajuæi se da neæe baš u tom trenutku sluèajno naiæi koji monah.Helen je ležala leðima okrenuta sobi, na ležaju pokraj prozora. Kad sam se približio, malko se okrenula prema meni, kao da je nekako naslutila da sam iza nje. Glava joj je bila nagnuta unatrag?POVJESNIÈARKA5290èi zatvorene, tamni uvojci razasuti po jastuku. Duboko usnula, disala je teško, gotovo hrkala. Pomislio sam kako se vjerojatno silno umorila od naših putovanja i šetnje u koju smo se zaputili dan ranije, no odreðena neprirodna nepomiènost njezina tijela nagnala me da joj pridem još bliže, obuzet nelagodom. Nadvio sam se nad nju, misleæi kako æu je poljubiti još i prije nego što se probudi, a zatim sam, u samo jednom užasnom trenutku, uoèio kako joj je lice blijedo j zelenkasto, te kako na vratu ima svježe krvi. Na mjestu na kojem se nalazila veæ gotovo posve zarasla rana, na najskrovitu"em dijelu vrata, iz dviju malenih crvenih i otvorenih rupica, polagano je istjecala krv. Malo krvi vidjelo se i na rubu bijele plahte, a nešto više na rukavu bijele spavaæice koja je izgledala prilièno jeftino i nekvalitetno, na mjestu na kojem je u snu jednu ruku zabacila unatrag. Prednja strana spavaæice bila je povuèena u stranu i malko poderana, a jedna dojka bila je gola gotovo do same tamne bradavice. Sve to vidio sam u jednom užasnom trenutku paraliziranosti. Èinilo mi se da mi je srce prestalo kucati. Potom sam ispružio ruku i plahtom obzirno pokrio njezinu golotinju, kao da pokrivam dijete prije spavanja. U tom trenutku ništa drugo nije mi padalo na pamet. U grlo mi se uspeo jecaj, bijes koji još nisam istinski ni osjetio.'Helen!' Oprezno sam je prodrmao, držeæi je za rame, no izraz lica nije se uopæe promijenio. Tek sam tada uvidio koliko je ispijena, kao da je èak i u snu muèi bol. Gdje joj je onaj križiæ? Iznenada sam ga se sjetio i pogledao na sve strane. Pronašao sam ga pod nogama. Lanèiæ je pukao. Je li ga netko strgnuo ili gaje sama potrgala u snu? Ponovno sam je prodrmao. 'Helen, probudi se!'Ovaj se put promeškoljila, ali nemirno. Upitao sam se hoæu li joj nekako naškoditi probudim li je prenaglo. Meðutim, gotovo je odmah otvorila oèi i namrštila se. Kretnje su joj bile vrlo slabašne. Koliko je krvi izgubila te noæi, dok sam ja èvrsto spavao u susjednoj Prostoriji? Zašto sam je ostavio samu, i tada i ostalih noæi?'Paul', rekla je zbunjeno. 'Što radiš ovdje?' S mukom se pridigla, sJela i uoèila da joj je spavaæica poderana. Položila je ruku na vrat, d°k sam ja gledao, obuzet nijemom boli, i polagano je udaljila od Sebe, Na prstima je sad imala ljepljivu


krv koja se sušila. Zagledala Se prvo u prste, potom u mene. 'O, Bože', rekla je. Sjela je još Uspravnije, a ja sam osjetio prvi traèak olakšanja, unatoè užasnutome 12razu njezina lica. Da je izgubila previše krvi, ne bi bila u stanju530Elizabeth Kostovareagirati èak ni tako. 'Oh, Paule', prošaptala je. Sjeo sam na rub kreveta, uhvatio je za drugu ruku i èvrsto je stisnuo.'Jesi li posve budna?' upitao sam.Kimnula je.'I znaš gdje si?''Da', odgovorila je, ali je pritom pognula glavu i zagledala se u krvavu ruku, te poèela prigušeno jecati. Bio je to strašan zvuk. Dotada nisam èuo da naglas plaèe. Jecaji su mojim biæem prolazili poput vala užasne hladnoæe.'Ovdje sam, uz tebe', rekao sam i poljubio joj èistu ruku.Stisnula mi je prste, i dalje plaèuæi, a zatim se pokušala pribrati. 'Moramo razmisliti što... je li to moj križiæ?''Da.' Pridigao sam ga, pomno je motreæi. Na moje beskonaèno olakšanje, nièim nije pokazala da se lecnula ili da želi ustuknuti pred križem. 'Sama si ga skinula?''Ne, naravno da nisam.' Odmahnula je glavom, a niz obraz joj je kliznula zaostala suza. 'I ne sjeæam se da mi je pukao lanèiæ. Ne bih rekla da bi oni... on... se usudio, ako æemo vjerovati legendi.' Brisala je lice, dobro pazeæi da rukom ne dodirne ranu na vratu. 'Vjerojatno sam ga potrgala dok sam spavala.''I meni se èini, s obzirom na mjesto na kojem sam ga pronašao.' Pokazao sam joj mjesto na podu. 'I ne osjeæaš... nelagodu... kad ti je u blizini?''Ne', rekla je iznenaðeno. 'Barem zasada.' Od te ledene rijeèi zastao mi je dah.Ispružila je ruku i dodirnula križiæ, isprva neodluèno, a potom ga je uzela. Odahnuo sam. Helen takoðer. 'Zaspala sam razmišljajuæi0 majci, te o èlanku o transilvanijskom vezu koji bih voljela napisati - ti su vezovi poznati i izvan Transilvanije, znaš - i probudila sam se tek sada.' Odjednom se namrštila. 'Nešto sam ružno sanjala, no u svemu mi se nekako pojavljivala majka, i ondje je... tjerala nekakvu veliku crnu pticu. Kad ju je napokon otjerala, nagnula se1 poljubila me u èelo, kao kad sam bila mala, prije spavanja, i tada sam ugledala znak,' naèas je zastala, kao da joj razmišljanje donosi bol, 'na njezinu sam golom ramenu ugledala zmaja, no èinilo mi se da je to jednostavno normalan dio nje, a ne nešto strašno. A kad me poljubila u èelo, više se nisam bojala.'POVJESNIÈARKA531Osjetio sam kako me obuzima neobièno strahopoštovanje, prisjeæajuæi se noæi kad sam, po svemu sudeæi, ubojicu svog maèka odagnao ponoænim èitanjem o životu nizozemskih trgovaca koje sam toliko zavolio. Nešto je zaštitilo i Helen, barem u odreðenoj mjeri. Pretrpjela je tešku ozljedu, ali joj napadaè nije isisao krv. Nijemo smo se gledali.'Ovo je moglo završiti i neusporedivo gore', rekla je.Zagrlio sam je i osjetio kako inaèe èvrsta i postojana ramena drhte. I ja sam drhturio. 'Da', prošaptao sam. 'Ali moramo te èuvati od svega.'Odjednom je poèela odmahivati glavom, kao da ne može vjerovati. A nalazimo se u samostanu! Ne mogu shvatiti... Nemrtvi se užasavaju takvih mjesta'. Rukom je pokazala prema križu nad vratima, ikoni i svetoj svjetiljci koja je visjela u kutu. 'Ovdje, pred Marijinim oèima?''Ni meni nije jasno', rekao sam polagano, dok sam joj okretao ruku i gledao je s obiju strana. Ali znamo da su monasi putovali s Drakulinim ostacima i da je vjerojatno zakopan u manastiru. Veæ je i to neobièno. Helen,' stisnuo sam joj ruku, 'razmišljao sam o neèem drugom. Onaj knjižnièar u Americi... pronašao nas je prvo u Istanbulu, a zatim i u Budimpešti. Nije li nas jednako tako mogao slijediti i ovamo? Je li te on mogao noæas napasti?'Lecnula se. 'Znam. Ugrizao me jedanput, u knjižnici, pa je moguæe da me želi ponovno ugristi, zar ne? No u snu sam imala snažan dojam da je rijeè o neèem drugom - o nekome puno snažnijem, moænijem. No kako je netko od njih uspio uæi, èak i ako se ne boji manastira?''To je najjednostavniji dio.' Pokazao sam prema najbližem prozoru, odškrinutom na samo metar i pol od Helenina ležaja. 'O, Bože, zašto sam ti dopustio da ovdje budeš sama?''Nisam bila sama', podsjetila me. 'U ovoj sobi spavalo je još pet zena. Ali imaš pravo... oèito može mijenjati oblik, kao što je rekla ^oja majka... može biti šišmiš, maglica...''Hi velika crna ptica.' U mislima mi se ukazao njezin san.T sada sam manje-više doživjela dva napada', rekla je gotovo sanjivo.532Elizabeth Kostova


'Helen!' Snažno sam je protresao. 'Više te nikad neæu ostaviti samu, ni na sat vremena.''Nikad neæu moæi ni sat vremena biti na miru?' Njezin stari osmijeh, sarkastièan i pun naklonosti, na trenutak je ponovno zablistao na njezinu licu.T svakako mi moraš obeæati... ako osjetiš nešto što ja ne osjeæam, ako stekneš dojam da te netko traži...''Reæi æu ti, Paul, ako osjetim bilo što.' Govorila je gorljivo, a od tog obeæanja kao da je nekako dobila novu energiju i bacila se na posao. 'Doði, molim te. Treba mi hrane i malo crnog vina ili rakije, ako uspijemo pronaæi. Donesi mi ruènik, ondje je, i lavor... oprat æu vrat i povezati ga.' Tako energièna praktiènost bila je zarazna, pa sam je odmah poslušao. 'Poslije æemo otiæi u crkvu i ranu oèistiti svetom vodicom, kad nitko ne bude gledao. Podnesem li i to, mislim da se imamo pravo nadati. Kako je to samo neobièno,' razgalilo me što se ponovno pojavio taj cinièni osmijeh, 'oduvijek*mi se èinilo da su svi ti crkveni obredi obièna glupost, i još tako smatram.''No on ih oèito ne smatra glupošæu', rekao sam razumno.Pomogao sam joj da opere vrat, dobro pazeæi da ne dodirujemo otvorene rane, te sam èuvao vrata dok se odijevala. Pogled na ranu s tako male udaljenosti bio mije toliko užasan da mi se na trenutak uèinilo da æu morati iziæi i pustiti da suze slobodno poteku. No premda se kretala sporo i bez prave snage, na Heleninu licu jasno sam vidio krajnju odluènost. Kao i obièno, svezala je maramu oko vrata i meðu stvarima pronašla komad špage na koji je objesila križiæ - takav æe lanèiæ biti izdržljiviji, nadao sam se. Plahte su bile umrljane, no samo na pojedinim mjestima - bile su to male, ali jasno uoèljive mrlje. 'Monasi æe morati pomisliti... no, da, u ovoj je spavaonici bilo žena', rekla je Helen bez sustezanja. 'Sigurno su veæ prali krv.'Kad smo izišli iz crkve, Ranov se besposleno šetkao dvorištem. Pomno se zagledao u Helen. 'Dugo ste spavali', rekao je s optužbom u glasu. Dok je govorio, koncentrirao sam se na njegove oènjake, no nisam stekao dojam da su oštriji nego inaèe. Ako je i bilo nekih neobiènosti, onda su se u njegovu neugodnom osmijehu isticali po tome što su bili istrošeni i sivi.67. glauaÈinjenica da nas je Ranov tako nevoljko dovezao u Rilu dovela me u oèaj, no još sam se više uzrujao kad sam vidio s kolikim nas oduševljenjem vodi u Baèkovo. Putem nam je pokazivao raznorazne zanimljivosti i znamenitosti, a veæi dio toga uistinu je bio zanimljiv, èak i unatoè njegovim neprestanim objašnjenjima i komentarima. Helen i ja nastojali smo ne pogledavati se, no bio sam uvjeren da se ona osjeæa jednako jadno i daje muèe jednake bojazni. Sada moramo razmišljati i o Jozsefu. Cesta kojom smo putovali od Plovdiva bila je uska, a vijugala je uz planinsku rjeèicu s jedne i strme litice s druge strane. Ponovno smo malo-pomalo ulazili u planine - u Bugarskoj èovjek nikad nije daleko od planina. To sam spomenuo Helen, koja je gledala kroz prozor na suprotnoj strani stražnjeg dijela Ranovljeva automobila, a ona je spremno kimnula. 'Balkan na turskome znaèi planina.'U ovom samostanu nije bilo velièanstvenog ulaza - s ceste smo jednostavno skrenuli na zemljanu površinu, a odande se za nekoliko koraka našli pred ulazom. Baèkovski manastir nalazio se meðu visokim pustim gorjem, djelomièno pod šumom, a djelomièno golim, u blizini uske rijeke. Èak i poèetkom ljeta sve je veæ bilo sasušeno, a ja sam bez poteškoæa mogao zamisliti koliko su redovnici vjerojatno cijenili obližnji izvor vode. Vanjske su zidine sivosmeðom bojom Posve odgovarale okolnim visovima. Krovove manastira pokrivali su žljebasti crveni crijepovi, kao na Stoièevljevoj staroj kuæi i na stotinama kuæa i crkava uz ceste. Ulaz, pod velikim lukom, izgledao534Elizabeth Kos tov aje posve crno, nalik na rupu u zemlji. 'Možemo samo tako uæi?' upitao sam Ranova.Odmahnuo je glavom, što je znaèilo 'da', pa smo tako stupili u svježu sjenu. Trebalo nam je još nekoliko sekundi polaganog hoda da se naðemo u osunèanom dvorištu i dok smo tih nekoliko trenutaka boravili u pravom malom tunelu u zidinama, èuo sam jedino naše korake.Moguæe je da sam i ovdje oèekivao velièanstveni javni prostor, kao u Rili. Meðutim, prisnost i ljepota glavnog dvorišta u Baèkovu iz mene su izmamili uzdah, a èak je i Helen nešto tiho promumljala. Crkva je zauzimala veæi dio dvorišta. Tornjevi su bili crveni i uglati, oèito u bizantinskom stilu. Ovdje nije bilo zlatnih kupola, tek drevni sklad najjednostavnijih materijala u harmoniènom rasporedu oblika. Crkvenim tornjevima penjala se loza. Na njih se naslanjalo drveæe. Jedan velièanstveni èempres dizao se poput zvonika. Trojica monaha u crnim habitima i šeširima stajala su i razgovarala ispred crkve. Stabla su tek mjestimièno zaklanjala blistavo sunèano svjetlo koje je obasjavalo najveæi dio dvorišta, a u meðuvremenu se pojavio i povjetarac od kojeg je zatreperilo lišæe. Iznenadio sam se ugledavši kokoši koje su trèkarale amo-tamo, grebuæi po drevnim kamenim ploèama, kao i prugastu maèkicu koja je pojurila za neèim što se uvuklo u pukotinu u zidu.Kao i u Rili, s unutarnje strane zidina nalazile su se dugaèke povišene galerije od kamena i drva. Niži kameni zid pojedinih galerija, poput crkvenog trijema, pokrivale su izblijedjele freske. Osim one trojice monaha, kokoši i maèke, u


dvorištu nije bilo nikoga. Ondje smo se našli sami, sami usred Bizanta.Ranov je prišao monasima i zapodjenuo razgovor, dok smo se Helen i ja zadržali u pozadini. Vratio se veæ nakon nekoliko trenutaka. 'Opata nema, no knjižnièar je tu i može nam pomoæi.' Nije mi se svidjelo to što je i sebe ubrojio u nas, ali nisam ništa rekao. 'Dok ga ne pronaðem, možete pogledati crkvu.''Idemo s vama', rekla je Helen odluèno, pa smo za jednim od monaha krenuli u galerije. Knjižnièar je radio u jednoj od soba u prizemlju. Ustao je od stola i krenuo prema nama. Prostor je bio gotovo posve prazan, izuzmu li se željezna peæ i živopisni sag na podu-POVJESNIÈARKA535Odmah sam se upitao gdje su knjige, gdje su rukopisi. Osim dviju knjiga na drvenome stolu, nigdje nisam vidio tragove knjižnice.'Ovo je brat Ivan', objasnio je Ranov. Monah nam se naklonio ne jspruživši ruku. Štoviše, ruke mu se nisu ni vidjele, jer ih je uvukao u dugaèke rukave, prekriživši ih u podruèju struka. Tada mi je sinulo da ne želi dodirnuti Helen. Ista stvar vjerojatno je sinula i njoj, jer se povukla za korak-dva i ostala praktièki iza mene. Ranov je s knjižnièarom izmijenio još nekoliko rijeèi. 'Brat Ivan moli da sjednete.' Odmah smo ga poslušali. Brat Ivan iznad brade je imao dugaèko i ozbiljno lice. Još nas je nekoliko trenutaka intenzivno promatrao. 'Možete mu postavljati pitanja', potaknuo nas je Ranov.Nakašljao sam se. Jednostavno nije bilo pomoæi: morat æemo pitati pred Ranovim. Morat æu dati sve od sebe kako bi pitanja zvuèala što uèenije. 'Možete li brata Ivana pitati zna li nešto o hodoèasnicima koji su ovamo dolazili iz Vlaške?'Ranov je preveo pitanje, a na spomen rijeèi Vlaška, lice brata Ivana se ozarilo. 'Kaže da je ovaj manastir imao vrlo važnu vezu s Vlaškom otprilike od kraja petnaestog stoljeæa.'Srce mi je poèelo neobuzdano udarati, iako sam davao sve od sebe da sjedim posve mirno. 'Da? A kakvu?'Još su malo razgovarali, pri èemu je brat Ivan dugaèkom rukom mahnuo prema vratima. Ranov je kimnuo. 'Kaže da su otprilike u to vrijeme vlaški i moldavski vladari poèeli znaèajno podupirati ovaj manastir. Dio manuskripata u ovoj knjižnici opisuje njihovu potporu.''Zna li možda koji su tome razlozi?' upitala je tiho Helen.Ranov je pitanje prenio monahu. 'Ne', odgovorio je. 'Zna samo da se u tim rukopisima jasno vidi da su pomagali.''Pitajte ga', rekao sam ja, 'zna li za neku skupinu hodoèasnika koji su približno u to vrijeme ovamo došli iz Vlaške.'Brat Ivan èak se i nasmiješio. 'Da', izvijestio nas je Ranov. 'Bilo m je mnogo. Ovo je bila važna postaja na hodoèasnièkim putevima 12 Vlaške. Mnogi hodoèasnici odavde su nastavljali put do Atosa ili Konstantinopola.'Bio bih najradije zaškrgutao zubima. Ali zanima me toèno odreðena skupina vlaških hodoèasnika... Sa sobom su imali... svojevr-536Elizabeth Kostovasnu relikviju ili su tražili odreðenu relikviju... zna za neku takvu prièu?'Èinilo se da Ranov suspreže pobjedonosni osmijeh. 'Ne', rekao je. 'Nije vidio izvještaje o takvim hodoèasnicima. U tom je stoljeæu ovdje bilo mnogo hodoèasnika. Baèkovski manastir u to je vrijeme bio iznimno važan. Bugarskog patrijarha Osmanlije su nakon zauzimanja zemlje prognali ovamo iz sjedišta u Velikom Trnovu, nekadašnje prijestolnice. Ovdje je umro 1404., a tu je i pokopan. Najstariji dio manastira, i ujedno jedini izvorni dio, upravo je kosturnica.'Ponovno se javila Helen. 'Možete ga, molim vas, upitati je li meðu njegovom braæom i monah koji je nekoæ nosio prezime Pondev?'Ranov je prenio pitanje, a brat Ivan zbunjeno nas je pogledao. Zbunjenost je potom zamijenio oprez. 'Kaže da bi to morao biti stari brat Angel. Nekoæ se zvao Vasil Pondev i bio je povjesnièar. Ali više nije... èist u glavi. Iz razgovora s njim neæete dozrsti ništa. Opat je sada naš najveæi uèenjak i šteta je što je na putu.''Ipak bismo voljeli razgovarati s bratom Angelom', rekao sam Ranovu. Tako smo dogovorili susret, premda uz podosta knjižnièa-rovih namrštenih pogleda. On nas je izveo na jarko sunèano svjetlo u dvorištu, a zatim i kroz jedan drugi luk. Tako smo se našli u drugom dvorištu u èijem se središtu nalazilo vrlo staro zdanje. Drugo dvorište nije bilo njegovano i dotjerano kao prvo, a i zidovi i kamene ploèe na tlu izgledali su trošno i ruševno. Meðu kamenjem je rasla trava, a uoèio sam i stablo koje je raslo iz kuta krova. Ne poduzmu li nešto, s vremenom æe toliko narasti da æe uništiti taj dio zdanja. Bilo mi je jasno da obnova te Božje kuæe nije meðu prioritetima bugarske vlade. Svijetu mogu pokazivati Rilu, s tom 'èistom' bugarskom poviješæu i povezanošæu s pobunom protiv Osmanlija. Ovo drevno mjesto, koliko god bilo prelijepo, ukorijenilo se pod Bizantincima, napadaèima i osvajaèima nalik na kasnije pridošle Osmanlije, a pripadalo je i Armencima, Gruzijcima, Grcima... nismo li tek èuli da je pod otomanskom vlašæu manastir bio neovisan, za razliku


od ostalih bugarskih manastira? Nije ni èudo što vlada dopušta da mu iz krova rastu stabla.Knjižnièar nas je odveo u jednu sobu u kutu. 'Ubožnica', objasnio je Ranov. Zbog Ranova koji je bio tako spreman na suradnju, iz sata u sat postajao sam sve nervozniji. Knjižnièar je otvorio klimava drvenaPOVJESNIÈARKA537vrata. Unutra nas je doèekao tako bolan i dirljiv prizor da ga se zapravo i ne volim prisjeæati. U sobici su bila smještena dvojica starih monaha. Uz dva kreveta, unutra su se nalazili tek još jedna drvena stolica i željezna peæ. Èak i uz tu peæ, ondje je za planinskih zima vjerojatno bilo užasno hladno. Pod je bio kamen, zidovi goli i bijeli od vapna, a jedino u kutu nalazilo se malo svetište: obješena svjetiljka, izrezbarena polica, izblijedjela ikona s Djevièinim likom.Jedan od staraca ležao je i nije nas ni pogledao. Nakon nekoliko trenutaka uvidio sam da su mu oèi stalno zatvorene, nateèene i crvene, te da povremeno okreæe bradu u raznim smjerovima, kao da njome pokušava vidjeti. Veæi dio njegova tijela pokrivala je bijela plahta, a jednom rukom poigravao se rubom ležaja, kao da želi odrediti granice prostora, toèku s koje bi mogao pasti ne bude li pazio, dok se druga ruka poigravala ovješenom kožom na vratu.Funkcionalniji stanar sobe sjedio je uspravno u jedinome naslonjaèu, dok je štap stajao uz njega, uz obližnji zid, kao da je dugo putovao od ležaja do stolice. Na sebi je imao crni habit koji se bez pojasa spuštao preko ispupèenog trbuha. Imao je otvorene oèi, velike i plave, oèi koje su se gotovo nadnaravnom pronicavošæu okrenule prema nama èim smo ušli. Brada i kosa stršale su poput bijele trave na sve strane, a na glavi nije nosio ništa. Zbog toga je nekako izgledao bolesnije i abnormalnije nego zbog nekih drugih razloga, zbog te nepokrivene glave u svijetu u kojem svi monasi neprekidno nose visoke crne kape. Taj gologlavi monah mogao je poslužiti i kao ilustracija za proroka u nekoj Bibliji iz 19. stoljeæa, osim što izraz lica nije odgovarao vizionaru. Naborao je veliki nos, kao da smrdimo, i stao grickati kutove usta. Svako malo stiskao je i širio oèi. Nisam znao odrediti odražava li se na njemu strah ili prijezir ili se samo dijabolièki zabavlja, jer su se ti izrazi neprestano mijenjali. Tijelo i ruke nepomièno su ležali na izlizanome naslonjaèu, kao da su i svi njihovi pokreti nekako premješteni na to lice koje se neprestano trza. Odvratio sam pogled.Ranov je razgovarao s knjižnièarom, koji je rukom pokazivao uokolo. 'Èovjek koji sjedi je Pondev', rekao je Ranov bezizražajno. Knjižnièar nas upozorava da od njega možemo oèekivati vrlo malo normalnih reèenica.' Ranov mu je oprezno prišao, kao da bi ga brat ^gel mogao ugristi, te mu se zagledao u lice. Brat Angel - Pondev538Elizabeth Kostova- naglo je okrenuo glavu prema njemu, poput životinje u kavezu. Èinilo se da nas Ranov nekako pokušava predstaviti i nakon nekoliko trenutaka nadnaravno plave oèi brata Angela došle su i do naših lica. Njegovo se lice boralo i trzalo. A zatim je progovorio. Rijeèi su iz njega izišle kao u bujici, a za njima se zaèula škripava kakofonija, pa još neko rezanje. Jedna ruka našla se visoko u zraku i njome je iscrtao znak koji je napola mogao biti križ, ili tek pokušaj da nas udalji od sebe.'Što kaže?' upitao sam tiho Ranova.'Samo gluposti', odgovorio je Ranov zainteresirano. 'U životu nisam èuo ništa slièno. Èini se da su to dijelom molitve... nešto praznovjerno iz njihove liturgije... a dijelom govori o trolejbusima u Sofiji.''Možete mu postaviti pitanje? Recite da smo povjesnièari, kao i on, i da nas zanima je li potkraj petnaestog stoljfeæa ovamo iz Vlaške, a preko Konstantinopola, stigla skupina hodoèasnika sa svetom relikvijom.'Ranov slegne ramenima, ali ipak pokuša prevesti pitanje. Brat Angel odgovorio je rafalom bjesomuènih samoglasnika, odmahujuæi glavom. Znaèi li to da ili ne, upitao sam se. 'Opet samo besmislice', primijetio je Ranov. 'Ovaj put zvuèi kao nešto o napadu Turaka na Konstantinopol. Barem znamo da toliko razumije.'Starèeve su se oèi odjednom nekako razbistrile, kao da nas je zapravo tek ugledao. Usred te neobiène bujice glasova - je li to uopæe bio jezik? - jasno sam razabrao ime: Atanas Angelov.'Angelov!' uskliknuo sam, izravno se obraæajuæi starome monahu. 'Jeste li poznavali Atanasa Angelova? Sjeæate se da ste s njim radili?'Ranov je pozorno slušao. T dalje uglavnom gluposti, no pokušat æu vam prenijeti što govori. Dobro slušajte.' Poèeo je prevoditi, brzo i gotovo službenim tonom. Koliko mi je god bio antipatièan, morao sam mu priznati vještinu. 'Radio sam s Atanasom Angelovim. Davno, prije mnogo godina, možda i stoljeæa. Bio je lud. Iskljuèi ono svjetlo... od njega me bole noge. Zanimalo gaje sve o prošlosti, ali prošlost ne želi da je upoznaš. Odbija i opire se, govori ne, ne, ne. Skaèe na tebe i ranjava te. Htio sam sjesti na broj jedanaest, ali onPOVJESNIÈARKA539više ne vozi u našu èetvrt. U svakom sluèaju, drug Dimitrov otkazao nam je plaæu, za dobro naroda. Dobro naroda.'Ranov je duboko udahnuo i za to vrijeme nešto vjerojatno preskoèio, jer se bujica rijeèi iz usta brata Angela


nastavljala. Stari je monah i dalje sjedio tako da se ispod vrata uopæe nije micao, dok mu se glava ljuljala s jedne strane na drugu, a lice grèilo. Angelov je pronašao opasno mjesto, mjesto koje se zove Sveti Georgi, èuo je pjesmu. Tamo su pokopali sveca i plesali mu na grobu. Mogu vam ponuditi kavu, ali zapravo imam samo mljevenu pšenicu, pšenicu i zemlju. Uopæe nemamo kruha.'Kleknuo sam pred starog monaha i uhvatio ga za ruku, iako mi se èinilo da me Helen želi sprijeèiti. Ruka mu je bila mlohava poput mrtve ribe, bijela i oteèena, nokti žuti i neobièno dugaèki. 'Gdje je Sveti Georgi?' upitao sam moleæivim glasom. Imao sam dojam da bih za nekoliko trenutaka mogao briznuti u plaè, pred Ranovim i pred Helen, kao i pred tom dvojicom sasušenih staraca u zatvorskoj æeliji.Ranov je èuènuo pokraj mene, pokušavajuæi uhvatiti monahov pogled koji je neprestano lutao na sve strane. 'K'de e Sveti Georgi?' No brat Angel pogledom se ponovno vratio u svoj daleki svijet. Angelov je otišao na Atos i vidio tipik, otišao u planine i pronašao to užasno mjesto. Jedanaesticom sam došao do njegova stana. Rekao mi je: "Doði brzo, nešto sam pronašao. Vraæam se onamo i otkopavat æu prošlost." Dao bih vam kave, ali imam samo zemlju. Oh, oh, bio je mrtav u svojoj sobi, a tijelo mu onda nije bilo u mrtvaènici.' Brat Angel tad se nasmiješio tako da sam ustuknuo. Imao je samo dva zuba, a desni su mu bile nazupèane. Zadah koji je izišao iz njegovih usta usmrtio bi i samog vraga. Visokim, drhturavim glasom zapjevao je:Zmaj veliki spustio se u naš dol. Spalio žito, odveo djeve. Ustrašio turske bezbožnike i štitio naša sela. Dahom presušio je rijeke, pa doðosmo na drugu obalu.Kada je Ranov dovršio prijevod, brat Ivan, onaj knjižnièar, oglasio se prilièno živahnim rijeèima. I dalje je držao ruke u rukavima, no lice mu je bilo ozareno i zainteresirano. 'Sto kaže?' upitao sam žurno.540Elizabeth KostovaRanov je odmahnuo glavom. 'Kaže da je veæ èuo tu pjesmu. Zapisao ju je u razgovoru s nekom staricom u selu koje se zove Dimovo, od babe Janke, koja je ondje najbolja pjevaèica. Rijeè je o mjestu na kojem je davno presušila rijeka. Ondje se održava više proslava na kojima pjevaju takve stare pjesme, a ona predvodi pjevaèe. Jedna od tih svetkovina održat æe se za dva dana. Rijeè je0 slavlju svetog Petka. Možda biste voljeli èuti kako pjeva.''Opet narodne pjesme', rekao sam nezadovoljno. 'Molim vas, pitajte gospodina Pondeva - brata Angela - zna li znaèenje te pjesme.'Ranov je pitanje postavio uz podosta strpljivosti, no brat Angel sjedio je i samo se trzao, radio grimase ne govoreæi baš ništa. Nakon nekoliko trenutaka tišina me veæ gotovo posve izludjela. 'Pitajte zna li što o Vladu Drakuli!' povikao sam. 'Vlad TepesJ Je li pokopan u ovom kraju? Je li uopæe èuo to ime? Je li èuo za ime Drakula?' Helen me veæ bila šèepala za podlakticu, no ja sam bio izvan sebe. Knjižnièar je nijemo piljio u mene, iako se èinilo da nije uzbunjen, dok me Ranov pogledao sažalno, rekao bih, da sam obraæao više pozornosti.Pondev je, meðutim, reagirao stravièno. Posve je problijedio, a oèi su mu zakolutale poput plavih špekula. Brat Ivan poskoèio je prema njemu i zgrabio ga u trenutku kad je veæ poèeo padati. On1 Ranov nekako su ga uspjeli premjestiti na ležaj. Bio je nezgrapan i težak, nateèena bijela stopala provirivala su ispod noæne košulje, ruke visjele u stranu. Nakon što su ga dobro smjestili, knjižnièar je donio vodu iz vrèa i malo polio jadnika po licu. Užasnuto sam ih gledao. Ni u snu nisam htio izazvati takvu pomutnju i bol, a sad sam možda i usmrtio jednog od malobrojnih preostalih izvora informacija. Nakon nekoliko beskrajnih sekundi, brat Angel malo se uznemirio i otvorio oèi. No to su sad bile izbezumljene oèi, oprezne kao u progonjene zvijeri. Užasnuto su sijevale na sve strane, kao da nas uopæe ne vide. Knjižnièar ga je tapšao po prsima i pokušavao ga udobnije smjestiti, no stari mu je monah odgurnuo ruke, sav drhteæi. 'Ostavimo ga sada', rekao je Ranov mraènim tonom. 'Neæe umrijeti... barem ne od toga.' Za knjižnièarem smo izišli iz sobe, svi redom nijemi i ponizni.'Isprièavam se', rekao sam na blistavome svjetlu dvorišta koje je ulijevalo novu snagu.POVJESNIÈARKA541Helen se obratila Ranovu. 'Možete li knjižnièara pitati zna li nešto više o toj pjesmi ili o dolini iz koje je potekla?'Ranov i knjižnièar još su nekoliko trenutaka razgovarali, pri èemu nas je knjižnièar pogledavao. 'Kaže da je iz Krasne poljane, doline koja se nalazi na suprotnoj strani onih planina, na sjeveroistoku. Ako želite ostati, za dva dana s njim možete poæi na onu svetkovinu. Ta stara pjevaèica mogla bi znati nešto o tome... barem æe vam moæi reæi gdje je nauèila pjesmu.''Misliš da bi nam to moglo pomoæi?' tiho sam upitao Helen.Staloženo me pogledala. 'Ne znam, ali preostaje nam jedino još to. Buduæi da se spominje zmaj, trebali bismo istražiti stvar. U meðuvremenu, možemo temeljito istražiti Baèkovo, a možda se i poslužiti knjižnicom, ako nam knjižnièar


pomogne.'Umorno sam sjeo na kamenu klupu uz galerije. 'U redu', rekao sam.63. glauarujan 1962.Voljena moja kæeri,proklet bio taj engleski jezik! No kad ti pokušavam pisati na maðarskom, makar i nekoliko redaka, odmah mi postaje jasno da ne slušaš. Odrastaš na engleskome. Tvoj otac, koji smatra da sam mrtva, obraæa ti se na engleskome kad te pridiže i grli. Govori ti na engleskome kada ti navlaèi cipele - sad veæ godinama nosiš prave cipele - prièa ti na engleskome dok te u parku drži za ruku. No kad ti se ja obraæam na engleskom, imam dojam da me ne èuješ. Dugo ti nisam uopæe pisala, jer ni na jednom jeziku nisam èula da me slušaš. Znam da tvoj otac misli da sam mrtva, jer me nije ni pokušao pronaæi. Da je pokušao, uspio bi. No on me ne èuje ni na jednom jeziku.Voli te tvoja majka, Helensvibanj 1963.Voljena moja kæeri,više i ne znam koliko sam ti puta nijemo objašnjavala da smo prvih nekoliko mjeseci zajednièkog života ti i ja bile sretne. Dok sam gledala kako se budiš iz sna, kako ti se ruèice mièu i prije nego što se pokrene neki drugi dio tijela, ruèice pa zatim tamne trepavice, pa kako se zatim protežeš, kako se smiješiš... sve me to posve ispunjavalo sreæom. No onda se nešto dogodilo. Ne nešto izvan mene, nisi se našla pod prijetnjom vanjske opasnosti. Bilo je to nešto što se dogodilo u meni. Poèela sam u beskraj pregledavatiPOVJESNIÈARKA543tvoje savršeno tijelo, tražiti znakove, tragove ozljede. No ozljeda se dogodila meni, èak i prije ovih rupica na vratu, ozljeda koja se nikad neæe posve zalijeèiti. Poèela sam se bojati dodirnuti te, savršeni moj anðele.Voli te tvoja majka, Helensrpanj 1963.Voljena moja kæeri,imam dojam da mi još nikad nisi nedostajala kao danas. Sjedim u sveuèilišnom arhivu u Rimu. Uposljednje dvije godine ovdje sam bila šest puta. Poznaju me èuvari, arhivisti, èak i konobar iz kafiæa preko puta. On bi me volio i bolje upoznati, da ga nisam hladno zanemarila, pretvarajuæi se da ne vidim koliko je zainteresiran. U tom arhivu nalaze se podaci o pošasti iz 1517. èije su žrtve imale samo po jednu ranu, crvenu ranu na vratu. Papa je odredio da ih se pokopa s kolcem probodenim kroz srce i èešnjakom u ustima. Bilo je to 1517. Nastojim odrediti njegovo kretanje u vremenskome slijedu ili - buduæi da nije moguæe odrediti razliku - barem kretanje njegovih podanika. Rijeè je zapravo o popisu u mojoj bilježnici, popisu koji veæ zauzima mnoštvo stranica. No još ne znam kako te spoznaje upotrijebiti. Dok tako radim, u nadi èekam da æu i to nekako otkriti.Voli te tvoja majka, Helenrujan 1963.Voljena moja kæeri,veæ sam gotovo pripravna diæi ruke i vratiti se tebi. Ovaj mjesec proslavit æeš roðendan. Kako da propustim još jedan tvoj roðendan ? Vratila bih ti se odmah, no znam da æe se u tom sluèaju dogoditi isto. Osjetit æu koliko sam neèista, kao i prije šest godina - osjetit æu sav užas, vidjeti koliko si ti savršena. Kako bih mogla biti uz tebe kad znam da sam oneèišæena? S kakvim bih pravom dodirivala tvoj glatki obraz?Voli te tvoja majka, Helen544Elizabeth Kostovalistopad 1963.Voljena moja kæeri,u Asiziju sam. Ove fenomenalne crkve i kapele koje se uspinju gotovo u beskonaènost ispunjavaju me beznaðem. Mogli smo doæi ovamo, ti u haljinici i šeširiæu, te ja i tvoj otac... svi zajedno mogli smo doæi ovamo kao turisti, držeæi se za ruke. Umjesto toga, muèim se u prašini samostanske knjižnice i èitam dokument iz 1603. U prosincu te godine ovdje su umrla dvojica redovnika. Pronašli su ih u snijegu s tek sitnim ranama na vratu. Moj se latinski ipak nekako održao, a zahvaljujuæi novcu uspijevam doæi do pomoæi kad mi zatreba: prijevodi, pranje haljina... Kao i kad zatrebam vize, putovnice, željeznièke karte, lažne isprave. Dok sam odrastala, nikad nisam imala novca. Moja majka, na selu, gotovo i nije znala kako izgleda. A sad uviðam da se njime može kupiti sve. Ne, ne baš sve. Ne sve što želim.Voli te tvoja majka, Helen


69. glauaCini mi se da sam najdulja dva dana u životu proveo upravo u Baèkovu. Htio sam odmah pojuriti na obeæanu svetkovinu, želio da odmah otpoène, kako bismo pokušali tu jednu jedinu rijeè iz pjesme - zmaj - slijediti sve do samoga gnijezda. S druge strane, ujedno sam se pribojavao trenutka koji æe, znao sam, neizbježno doæi, a kad æe se i taj moguæi trag raspršiti pred našim oèima ili kad æe se pokazati da zapravo nema veze s predmetom našeg zanimanja. Helen me veæ bila upozorila da su narodne pjesme poznate po neodreðenosti i prevrtljivosti. S prolaskom stoljeæa gubi im se trag koji vodi do izvora, tekstovi se mijenjaju i razvijaju, pjevaèi tek rijetko znaju odakle je koja pjesma potekla i koliko je stara. 'Upravo je stoga rijeè o narodnim pjesmama', rekla je melankoliènim glasom i popravila mi ovratnik košulje. Sjedili smo u dvorištu. Bio je to naš drugi dan u samostanu. Inaèe nije bila sklona takvim izrazima nježnosti i brižnosti, pa sam odmah zakljuèio daje zabrinuta. Oèi su me pekle, a glava boljela dok sam promatrao osunèano kamenje po kojem grebu kokoši. Nalazili smo se na prelijepome mjestu, rijetko viðenome i meni egzotiènome, gledali kako živi onako kako živi još °d jedanaestog stoljeæa: kokoši traže kukce i crve, maèka se proteže nama pod nogama, blistavo svjetlo pulsira na profinjeno obraðenom crveno-bijelom kamenju posvuda oko nas. Više gotovo i nisam bio u stanju doživjeti tu ljepotu.Drugog jutra probudio sam se vrlo rano. Uèinilo mi se da sam zaèuo crkvena zvona, no nisam bio u stanju odrediti je li to ipak bio tek san. S prozora sobe pokrivenog grubim zastorom ugledao sam èetvoricu-petoricu monaha na putu prema crkvi. Odjenuo sam546Elizabeth Kostovase - Bože, kako mi je odjeæa veæ bila prljava, no tad se baš i nisam imao volje posvetiti pranju - te sam se stubama galerije tiho spustio u dvorište. Uistinu je bilo vrlo rano, još podosta mraèno, a mjesec je zalazio za planine. Na trenutak sam pomislio kako bih mogao uæi u crkvu i zadržati se uz otvorena vrata. Iznutra je dopiralo svjetlo svijeæa i miris voska i tamjana. Unutrašnjost koja je u podne izgledala neopisivo tamno, u svitanje se doimala toplom, upravo me pozivala da uðem. Èuo sam kako monasi pjevaju. Taj melankolièan zvuk u srce mi se zario poput bodeža. Po svoj prilici, jednako su pjevali i nekog mraènog jutra 1477., kada su braæa Æiril, Stefan i ostali monasi ostavili grobove svojih prijatelja muèenika - u kosturnici? - i krenuli preko planina, èuvajuæi blago u kolima. No u kojem su se smjeru zaputili? Okrenuo sam se prema istoku, pa prema zapadu - gdje je mjesec sve brže nestajao - a na kraju i prema jugu.Povjetarac je uznemirio lišæe u krošnjama lipa, a nakon nekoliko minuta ugledao sam prve sunèeve zrake koje su prešle obronke i samostanske zidine. Potom se, sa zakašnjenjem, negdje u unutrašnjosti manastira, oglasio pijetao. Bio bi to trenutak za profinjen užitak, svojevrsno potpuno uranjanje u povijest o kakvom sam oduvijek maštao, da sam bio tako raspoložen. U jednom trenutku uvidio sam da se zapravo polagano okreæem, da snagom volje nastojim intuitivno odrediti smjer kojim se kretao brat Æiril. Negdje se možda nalazi grob, na mjestu izgubljenom tako davno da su išèezle èak i najnejasnije spoznaje o tome. Do tog mjesta možda ima dan hoda, možda tri sata, a možda i cijeli tjedan. 'Ne mnogo dalje i bez novih nedaæa', zapisao je Zaharija. Koliko je daleko 'ne mnogo dalje'? Kamo su otišli? Zemlja se budila - te šumovite planine s prašnim stjenovitim izbojcima, poploèeno dvorište pod mojim nogama, samostanska livada i farma - ali je i dalje èuvala tajnu.Oko devet ujutro krenuli smo na put Ranovljevim automobilom. Brat Ivan sjedio je na suvozaèkom mjestu i davao upute. Približno deset kilometara vozili smo se cestom koja je vodila uz rijeku. Nakon toga rijeka kao da je nestala, a cesta nas je dalje vodila dugaèkom, sušnom dolinom koja je vijugala meðu strmim obroncima. Pogled na taj krajobraz neugodno je budio nešto što mi se usadilo u pamæenje-POVJESNIÈARKA547Laktom sam gurnuo Helen, a ona se namrštila. 'Helen, rijeèna dolina.'Lice joj se tada razvedrilo, pa je potapšala Ranova po ramenu. 'Pitajte brata Ivana gdje je rijeka. Jesmo li je negdje prešli?'Ne okreæuæi se, Ranov se obratio bratu Ivanu i zatim nam prenio njegove rijeèi. 'Kaže da je rijeka ovdje presušila - sad je iza nas, ondje gdje smo prešli posljednji most. Ovo je nekoæ davno bila rijeèna dolina, no u njoj više nema vode.' Helen i ja nijemo smo se pogledali. Ispred nas, na završetku doline, vidio sam dva vrha koji su se strmo izdizali iz okolnog gorja, dvije osamljene planine nalik na uglata krila. A meðu njima, još dalje, vidjeli smo zvonike malene crkve. Helen me iznenada šèepala za ruku.Nekoliko minuta poslije zemljanim putem zaputili smo se meðu široke uzvisine, slijedeæi putokaz prema selu koje æu nazvati Dimovo. Cesta se suzila i Ranov se zaustavio pred crkvom, iako samom Dimovu nije bilo ni traga ni glasa.Crkva svetog Petka muèenika bila je vrlo malena - kapela ožbu-kanog proèelja koje je nagrizao zub vremena - i posve osamljena na livadi koja se u prikladno doba mogla koristiti i za košnju i skupljanje sijena. Bila se zaklonila ispod


dvaju nakrivljenih hrastova, dok se uz nju stisnulo groblje kakvo dotad nisam vidio - grobovi seljaka, neki od njih èak i iz osamnaestog stoljeæa, objasnio je ponosno Ranov. 'To je tradicionalno groblje - seoski radnici i dan-danas pokapaju se na mnogim sliènim mjestima.' Oznake su bile od kamena ili drva, s trokutastim pokrovom na vrhu, a uz mnoge su stajali mali fenjeri. 'Brat Ivan kaže da æe sveèanost poèeti u pola dvanaest', priopæio nam je Ranov dok smo besposleno stajali. 'Trenutaèno pripremaju crkvu. Prvo æe nas odvesti do babe Janke, a potom æemo se vratiti i pogledati sveèanost.' Prodorno nas je pogledao, kao da želi utvrditi što nas najviše zanima.'Što se ondje dogaða?' Rukom sam pokazao prema skupini muškaraca koji su nešto radili na polju uz crkvu. Dio njih izvlaèio je drva - klade i velike grane - skupljao ih na hrpu, dok su drugi oko tog drvlja polagali opeke i kamenje. Iz šume su dovukli veliku zalihu drva.'Brat Ivan kaže da je to za vatru. Do sada nisam znao, ali održat æe se hod po vatri.'548Elizabeth Kostova'Hod po vatri!' uskliknula je Helen.'Da', rekao je Ranov bezliènim tonom. 'Poznat vam je taj obièaj? U suvremeno doba u Bugarskoj se javlja rijetko, a još rjeðe u ovom dijelu zemlje. Za hodanje po vatri èuo sam samo na podruèju uz Crno more. No ovo je vrlo siromašan i praznovjeran kraj u kojem Partija i dalje nastoji poboljšati stanje. Uopæe ne sumnjam da æemo prije ili kasnije eliminirati takve pojave.''Èula sam za to.' Helen se obratila meni. 'Rijeè je o poganskome obredu koji su s pokrštavanjem na Balkanu preuzeli i kršæani. Obièno nije rijeè o hodu, nego o pravome plesu. Neopisivo mi je drago što æemo tako nešto vidjeti uživo.'Ranov je slegnuo ramenima i usmjerio nas prema crkvi. Ipak, još sam uspio vidjeti kako se jedan od muškaraca koji su skupljali drvo iznenada nagnuo naprijed i zapalio hrpu. Plamen je uèas šiknuo uvis, pa se stao širiti i grmjeti. Drvo je bilo suho kao<barut i plamen je ubrzo dosegao i vrh lomaèe, tako da su se grane veæ zažarile od plamena. Èak je i Ranov nepomièno zastao. Ljudi koji su pripremali vatru povukli su se za nekoliko koraka, pa zatim još malo. Stajali su i brisali ruke o hlaèe. Vatra je odjednom posve oživjela. Plamen je gotovo dosezao visinu krova obližnje crkve, no bio je dovoljno udaljen, pa nije bilo opasnosti. Gledali smo kako vatra proždire svoj divovski obrok, sve dok se Ranov nije ponovno okrenuo prema crkvi. 'Gorjet æe i onda još nekoliko sati tinjati', rekao je. 'Ni najprazno-vjerniji ne bi sada bili spremni zaplesati po takvoj vatri.'Kad smo ušli u crkvu, neki mladiæ, kako se pokazalo, sveæenik, prišao nam je i pozdravio nas. Uz ljubazan osmijeh stisnuo nam je ruku, a on i brat Ivan srdaèno su se naklonili. 'Kaže kako mu je èast što ste došli upravo kad obilježavaju dan svoga sveca', izvijestio nas je Ranov pomalo ironiènim tonom.'Recite da je nama èast što možemo nazoèiti proslavi. Možete ga upitati tko je sveti Petko?'Sveæenik je objasnio kako je rijeè o muèeniku iz njihova kraja kojeg su Turci za vrijeme okupacije ubili jer je odbio odreæi se vjere. Sveti Petko bio je sveæenik u crkvi koja je na tom mjestu postojala davno prije, a koju su Turci spalili. Èak i nakon što su mu uništili crkvu, odbio je prihvatiti muslimansku vjeru. Sadašnja crkva podignuta je poslije, a njegove relikvije pohranjene su u starojPOVJESNIÈARKA549kripti. Danas æe mnogi doæi ovamo, kleknuti i pomoliti se. Njegova posebna ikona, kao i još dvije vrlo moæne ikone, proæi æe crkvom u procesiji, a potom još i proæi kroz vatru. Ondje je sveti Petko naslikan na prednjem zidu crkve - pokazao je prema izblijedjeloj fresci iza sebe na kojoj se vidjelo bradato lice poprilièno slièno njegovu licu. Moramo se vratiti i razgledati crkvu nakon što on sve pripremi. Slobodno možemo odgledati cijelu sveèanost i primiti blagoslov svetog Petka. Neæemo biti prvi hodoèasnici iz drugih zemalja koji su mu se obratili i koje je on oslobodio bolesti ili patnje. Sveæenik nam se ljubazno smiješio.Preko Ranova sam ga upitao je li kad èuo za manastir Sveti Georgi. Odmahnuo je glavom. 'Najbliži nam je manastir Baèkovski', odgovorio je. 'Monasi iz drugih manastira katkad su takoðer dolazili ovamo, u hodoèašæe, no takvi sluèajevi najèešæe su zabilježeni još vrlo davno.' Pretpostavio sam da to znaèi da hodoèasnika vjerojatno nema od vremena kad su komunisti preuzeli vlast, te sam pomislio kako se u vezi s time moram raspitati kod Stoièeva kad se vratimo u Sofiju.'Zamolit æu ga da nam pronaðe babu Janku', rekao je Ranov nakon nekoliko trenutaka. Sveæenik je toèno znao u kojoj je kuæi. Žali što ne može poæi s nama, no crkva je bila zatvorena mjesecima - ovamo dolazi samo za blagdana - pa on i pomoænik imaju još mnogo posla.Selo se nalazilo u udubini neposredno ispod livade na kojoj je sagraðena crkva. Bilo je to najmanje naselje koje sam vidio otkako sam doputovao na podruèje Istoènog bloka: najviše petnaestak kuæica gotovo prestrašeno zbijenih na malome prostoru, uz jabuke i bujne povrtnjake na rubnim dijelovima, zemljane puteve široke tek za jedna kola, drevni


bunar s drvenom motkom na kojoj je bila obješena kanta. Najviše me se dojmilo što nigdje nije bilo ni traga suvremenim civilizacijskim dostignuæima, te sam u jednom trenutku uvidio da tražim znakove dolaska dvadesetog stoljeæa. Èinilo se da onamo još uistinu nije stiglo. Gotovo sam se malo razoèarao kad sam napokon u dvorištu jedne od kamenih kuæa ugledao bijelu plastiènu kantu. Stjecao se dojam da su kuæe izrasle iz hrpa sivoga kamena, da su gornje etaže nažbukane naknadno, a ne u skladu s izvornim planom, dok su krovove pokrivali glatki crepovi od škriljevca. Dio njih548Elizabeth Kos tova'Hod po vatri!' uskliknula je Helen.'Da', rekao je Ranov bezliènim tonom. 'Poznat vam je taj obièaj? U suvremeno doba u Bugarskoj se javlja rijetko, a još rjeðe u ovom dijelu zemlje. Za hodanje po vatri èuo sam samo na podruèju uz Crno more. No ovo je vrlo siromašan i praznovjeran kraj u kojem Partija i dalje nastoji poboljšati stanje. Uopæe ne sumnjam da æemo prije ili kasnije eliminirati takve pojave.''Èula sam za to.' Helen se obratila meni. 'Rijeè je o poganskome obredu koji su s pokrštavanjem na Balkanu preuzeli i kršæani. Obièno nije rijeè o hodu, nego o pravome plesu. Neopisivo mi je drago što æemo tako nešto vidjeti uživo.'Ranov je slegnuo ramenima i usmjerio nas prema crkvi. Ipak, još sam uspio vidjeti kako se jedan od muškaraca koji su skupljali drvo iznenada nagnuo naprijed i zapalio hrpu. Plamen je uèas šiknuo uvis, pa se stao širiti i grmjeti. Drvo je bilo suho kao barut i plamen je ubrzo dosegao i vrh lomaèe, tako da su se grane veæ zažarile od plamena. Èak je i Ranov nepomièno zastao. Ljudi koji su pripremali vatru povukli su se za nekoliko koraka, pa zatim još malo. Stajali su i brisali ruke o hlaèe. Vatra je odjednom posve oživjela. Plamen je gotovo dosezao visinu krova obližnje crkve, no bio je dovoljno udaljen, pa nije bilo opasnosti. Gledali smo kako vatra proždire svoj divovski obrok, sve dok se Ranov nije ponovno okrenuo prema crkvi. 'Gorjet æe i onda još nekoliko sati tinjati', rekao je. 'Ni najprazno-vjerniji ne bi sada bili spremni zaplesati po takvoj vatri.'Kad smo ušli u crkvu, neki mladiæ, kako se pokazalo, sveæenik, prišao nam je i pozdravio nas. Uz ljubazan osmijeh stisnuo nam je ruku, a on i brat Ivan srdaèno su se naklonili. 'Kaže kako mu je èast što ste došli upravo kad obilježavaju dan svoga sveca', izvijestio nas je Ranov pomalo ironiènim tonom.'Recite da je nama èast što možemo nazoèiti proslavi. Možete ga upitati tko je sveti Petko?'Sveæenik je objasnio kako je rijeè o muèeniku iz njihova kraja kojeg su Turci za vrijeme okupacije ubili jer je odbio odreæi se vjere. Sveti Petko bio je sveæenik u crkvi koja je na tom mjestu postojala davno prije, a koju su Turci spalili. Èak i nakon što su mu uništili crkvu, odbio je prihvatiti muslimansku vjeru. Sadašnja crkva podignuta je poslije, a njegove relikvije pohranjene su u starojPOVJESNIÈARKA549kripti- Danas æe mnogi doæi ovamo, kleknuti i pomoliti se. Njegova posebna ikona, kao i još dvije vrlo moæne ikone, proæi æe crkvom u procesiji, a potom još i proæi kroz vatru. Ondje je sveti Petko naslikan na prednjem zidu crkve - pokazao je prema izblijedjeloj fresci iza sebe na kojoj se vidjelo bradato lice poprilièno slièno njegovu licu. Moramo se vratiti i razgledati crkvu nakon što on sve pripremi. Slobodno možemo odgledati cijelu sveèanost i primiti blagoslov svetog Petka. Neæemo biti prvi hodoèasnici iz drugih zemalja koji su mu se obratili i koje je on oslobodio bolesti ili patnje. Sveæenik nam se ljubazno smiješio.Preko Ranova sam ga upitao je li kad èuo za manastir Sveti Georgi. Odmahnuo je glavom. 'Najbliži nam je manastir Baèkovski', odgovorio je. 'Monasi iz drugih manastira katkad su takoðer dolazili ovamo, u hodoèašæe, no takvi sluèajevi najèešæe su zabilježeni još vrlo davno.' Pretpostavio sam da to znaèi da hodoèasnika vjerojatno nema od vremena kad su komunisti preuzeli vlast, te sam pomislio kako se u vezi s time moram raspitati kod Stoièeva kad se vratimo u Sofiju.'Zamolit æu ga da nam pronaðe babu Janku', rekao je Ranov nakon nekoliko trenutaka. Sveæenik je toèno znao u kojoj je kuæi. Zali što ne može poæi s nama, no crkva je bila zatvorena mjesecima - ovamo dolazi samo za blagdana - pa on i pomoænik imaju još mnogo posla.Selo se nalazilo u udubini neposredno ispod livade na kojoj je sagraðena crkva. Bilo je to najmanje naselje koje sam vidio otkako sam doputovao na podruèje Istoènog bloka: najviše petnaestak kuæica gotovo prestrašeno zbijenih na malome prostoru, uz jabuke i bujne povrtnjake na rubnim dijelovima, zemljane puteve široke tek za jedna kola, drevni bunar s drvenom motkom na kojoj je bila obješena kanta. Najviše me se dojmilo što nigdje nije bilo ni traga suvremenim civilizacijskim dostignuæima, te sam u jednom trenutku uvidio da tražim znakove dolaska dvadesetog stoljeæa. Èinilo se da onamo još uistinu nije stiglo. Gotovo sam se malo razoèarao kad sam napokon u dvorištu jedne od kamenih kuæa ugledao bijelu plastiènu kantu. Stjecao se dojam da su kuæe izrasle iz hrpa sivoga kamena, da su


gornje etaže nažbukane naknadno, a ne u skladu s izvornim planom, dok su krovove pokrivali glatki crepovi od škriljevca. Dio njih550Elizabeth Kostovaimao je i prelijepe stare drvene grede koje su neodoljivo podsjeæale na tudorska sela.Kad smo se našli u jedinoj ulici u Dimovu, ljudi su poèeli izlaziti iz kuæa i staja i pozdravljati nas - bili su to uglavnom starci, mnogi od njih gotovo nevjerojatno kvrgavi i pogrbljeni od mukotrpnog rada, žene groteskno iskrivljenih nogu, muškarci pogrbljeni kao da bez prestanka nose nevidljivu vreæu s teškim teretom. Lica su im bila smeða, crvenih obraza - smiješili su se i dovikivali pozdrave, a ja sam uoèavao bljeskove bezubih desni ili odsjaj metala u ustima. Barem imaju kakvu-takvu zubarsku pomoæ, pomislio sam, iako mi je bilo teško zamisliti gdje i kako. Dio njih prišao je i naklonio se bratu Ivanu, a on ih je blagoslovio i usput se, kako se èinilo, raspitivao o tome kako žive. Do kuæe babe Janke stigli smo usred prave male mase ljudi. Najmlaðima meðu njima bilo je vjerojatno oko sedamdeset, iako mi je Helen poslije rekla kako su ti seljaci vjerojatno i dvadesetak godina mlaði nego što mi se èini.Baba Janka imala je vrlo malu kuæu, praktièki kolibu, naslonjenu na malenu staju. I ona je izišla na vrata da vidi što se dogaða. Moj prvi pogled na nju obuhvatio je jarkocrvenu maramu s cvjetnim uzorkom koju je nosila na glavi, prugasti gornji dio haljine i pregaèu. Pogledala nas je, a dio seljaka poèeo ju je dozivati, zbog èega je ona poèela ubrzano kimati. Lice joj je bilo crvenkastosmeðe, nos i brada zašiljeni, a oèi - što smo se više primicali - smeðe, ali i izgubljene meðu naborima kože.Ranov joj je nešto doviknuo - mogao sam se samo nadati da nije nešto svisoka ili uvredljivo - a nakon što je još nekoliko trenutaka piljila u nas, zatvorila je drvena vrata. Bez rijeèi smo èekali, a kad ih je ponovno otvorila, uvidio sam da zapravo i nije onoliko siæušna koliko mi se èinilo. Helen je dosezala barem do ramena, a oèi na njezinu opreznom licu bile su vedre i vesele. Poljubila je ruku brata Ivana, a mi smo se s njome rukovali. U prvi mah èinilo se da ju je to zbunilo. Potom nas je potjerala u kuæu kao da smo jato odbjeglih kokoši.Kuæa je odisala siromaštvom, ali je bila vrlo èista i uredna. Uz osjeæaj naklonosti uoèio sam da je unutrašnjost ukrasila vazom sa svježim poljskim cvijeæem, vazom koju je postavila na izgrebeni, izribani stol. Kuæa Helenine majke bila je prava palaèa u odnosuPOVJESNIÈARKA551na ovu èistu, trošnu sobicu u kojoj su ljestve koje su vodile na kat bile èavlima uèvršæene za zid. Pitao sam se koliko æe baba Janka još uspijevati uspinjati se ljestvama, no ona se kuæom kretala toliko energièno da mi je malo-pomalo sinulo da zapravo i nije tako stara. To sam tiho priopæio Helen, a ona je kimnula. 'Moglo bi joj biti oko pedeset', uzvratila je šaptom.Ta me èinjenica osupnula. Mojoj majci, koja živi u Bostonu, bile su pedeset dvije godine, a izgledala je kao unuka ove žene. Baba Janka imala je neobièno kvrgave ruke i još neobiènije lagan korak. Gledao sam kako iznosi tanjure pokrivene krpom i pred nas postavlja èašice; pitao sam se što je cijeli život radila tim rukama kad tako izgledaju. Možda je obarala stabla, cijepala drva, žela i brala, muèila ih i hladnoæom i vruæinom. Dok je tako marljivo radila, nekoliko nas je puta kriomice pogledala, svaki put uz kratak osmijeh te nam natoèila piæe - nešto bijelo i gusto - koje je Ranov iskapio u jednom gutljaju, kimajuæi prema njoj i brišuæi usta rupèiæem. Poveo sam se za njegovim primjerom, no zamalo sam umro: piæe je bilo mlaèno, a okus je po svemu neodoljivo podsjeæao na stajski gnoj. Davao sam sve od sebe da ne pokažem kako se zapravo gušim, dok me baba Janka promatrala zabavljenim i blistavim oèima. Helen je svoj napitak ispila dostojanstveno, a baba Janka potapšala joj je ruku. 'Ovèje mlijeko pomiješano s vodom', rekla mi je Helen. 'Zamisli da piješ frape.''Sad æu je pitati hoæe li nam pjevati', rekao je Ranov. 'To vas zanima, zar ne?' Još nekoliko trenutaka dogovarao se s bratom Ivanom, koji se potom obratio babi Janki. Žena je ustuknula, oèajnièki kimajuæi glavom. Ne, neæe pjevati. Bilo je oèito da to ne želi. Rukom je pokazala prema nama i uvukla ruke pod pregaèu. No brat Ivan nije posustajao.'Prvo æemo je zamoliti da pjeva što god hoæe', objasnio je Ranov. 'Nakon toga možete tražiti pjesmu koja vas zanima.'Baba Janka veæ se, kako se èinilo, prepustila sudbini, a ja sam se upitao je li ono odbijanje bilo tek obredni iskaz skromnosti, jer sad se veæ ponovno smiješila. Uzdahnula je i uspravila ramena pod izlizanom bluzom s crvenim cvjetovima. Pogledala nas je otvoreno i iskreno i otvorila usta. Zvuk koji je stvorila bio je uistinu fascinantan. Najprije, bio je nevjerojatno glasan. Èašice na stolu zamalo su se552Elizabeth Kostovaprotresle, a ljudi koji su se skupili pred otvorenim vratima - valjda veæ i pola sela - provirili su unutra. Zvuk je vibrirao i odbijao se od zidova, podrhtavao nam pod nogama i zaljuljao luk i paprike nanizane nad otrcanom peæi. Pod


stolom sam uhvatio Helen za ruku. Prvo nas je prodrmao jedan, a zatim i drugi ton, oba produljena i usporena, pravi jecaji, izrazi nenadoknadivog gubitka i beznaða. Sjetio sam se djeve koja je skoèila s visoke litice ne želeæi poæi u pašin harem i upitao seje li tekst ove pjesme slièan toj prièi. No, što je bilo najneobiènije, baba Janka uz svaki se ton smiješila, udišuæi velike kolièine zraka, ozareno zagledana u nas. Omamljeno smo slušali dok iznenada nije zašutjela. Èinilo se da posljednji ton još u beskonaènost odjekuje minijaturnom kuæicom.'Molim vas, zamolite je da nam ponovi samo rijeèi', rekla je Helen.Uz, kako se èinilo, podosta muke - iako se osmijeh<zbog toga nije smanjio - baba Janka odrecitirala je tekst, dok je Ranov prevodio.Junak ležaše na zelenoj planini. Junak ležaše s devet rana. O, sokole, leti do njega i reci da njegovi su ljudi dobro, U planini, na sigurnome, svi njegovi ljudi. Junak imaše devet rana, Ali ubi ga deseta.Baba Janka još je nešto pojasnila Ranovu, i dalje ozarena, prema njemu mašuæi uzdignutim prstom. Imao sam osjeæaj da æe ga isprašiti po turu i poslati na spavanje bez veèere uèini li nešto nedopušteno dok je u njezinoj kuæi. 'Pitajte je koliko je stara pjesma', rekla je Helen, 'i gdje ju je nauèila.'Ranov je prenio pitanje, a baba Janka poèela se grohotom smijati, rukom pokazujuæi preko ramena, mašuæi na sve strane. Ranov se èak i nasmiješio. 'Kaže da je stara koliko i planine, te da èak ni njezina prabaka nije znala koliko je to. Nauèila ju je od prabake, koja je doživjela devedeset tri godine.'Nakon toga baba Janka poželjela je nešto upitati nas. Kad joj se pogled ustalio na nama, uvidio sam da ima divne oèi, bademaste,POVJESNIÈARKA553desetljeæima izložene suncu i vjetru, te zlatnosmeðe, gotovo jantarne, još svjetlije zahvaljujuæi crvenoj boji marame na glavi. Kimnula je, oèito u nevjerici, kad smo rekli da smo iz Amerike.'Amerika?' Još je nekoliko trenutaka, èinilo se, razmišljala o tome. 'Pa to mora biti s druge strane planine.''Vrlo neuka starica', objasnio je Ranov. 'Vlada daje sve od sebe da ovdje podigne razinu obrazovanosti. Rijeè je o važnome prioritetu.'Helen je u meðuvremenu izvadila papir i uhvatila staricu za ruku. 'Pitajte zna li približno ovakvu pjesmu... morat æete joj prevesti. "Zmaj veliki spustio se u naš dol, spalio žito, odveo djeve".' Ranov je rijeèi prenio babi Janki. Ona je pozorno slušala, a lice joj se veæ trenutak poslije zgrèilo od straha i nelagode. Ustuknula je sjedeæi na drvenoj stolici i brzo se prekrižila. 'Ne!' rekla je odluèno i povukla ruku. 'Ne, ne.'Ranov je slegnuo ramenima. 'Shvatili ste. Ne zna tu pjesmu.''Oèito je daje poznaje', rekao sam tiho. 'Pitajte zašto se boji.'Žena nas je ovaj put pogledala strogo. 'Ne želi govoriti o tome', rekao je Ranov.'Recite joj da æemo je nagraditi.' Ranovljeve su se obrve ponovno uzdignule, no ipak je iznio ponudu. 'Kaže da moramo zatvoriti vrata.' Ustao je i zatvorio vrata i drvene kapke i tako nas zaštitio od promatraèa s ulice. 'Sad æe pjevati.'Razlika u izvedbi prve i druge pjesme nikako nije mogla biti veæa. Èinilo se da se sada sva uvukla u stolicu, šæuæureno zagledana u pod. Više nije bilo onog vedrog osmijeha, a jantarne oèi zagledale su se u naše noge. Melodija je nedvojbeno bila melankolièna, iako mi se uèinilo da posljednji stih strofe završava u prkosnome tonu. Ranov je sve pomno preveo. Zašto nam, upitao sam se ponovno, toliko pomaže?Zmaj veliki spustio se u naš dol. Spalio žito, odveo djeve. Ustrašio turske bezbožnike i štitio naša sela. Dahom presušio je rijeke, pa doðosmo na drugu obalu. Sad moramo se braniti.554Elizabeth KostovaZmaj bijaše naš zaštitnik, AV sad branimo se od njega.'No, da', rekao je Ranov. 'To vas je zanimalo?''Da.' Helen je potapšala babu Janku po ruci, a starica se javila prijekornim glasom. 'Pitajte je odakle je ta pjesma i zašto je se boji', zamolila je Helen.Ranovu je trebalo punih nekoliko minuta da nešto izvuèe iz pokuda babe Janke. 'Prabaka ju je pjesmu nauèila u tajnosti. Rekla joj je kako je nikako ne smije pjevati nakon zalaska sunca. Pjesma donosi nesreæu. Zvuèi vedro, ali zapravo donosi nesreæu. Ovdje je pjevaju iskljuèivo za Jurjevo. Samo tada može se pjevati bez opasnosti, samo tada neæe izazvati nesreæu. Nada se da danas niste prouzroèili smrt njezine krave ili možda nešto još go*L.'Helen se nasmiješila. 'Recite joj da sam joj pripremila nagradu, dar koji æe odagnati svu nesreæu i donijeti sreæu.' Rastvorila je ruku babe Janke i u dlan joj položila srebrni medaljon. 'Pripada jednom vrlo pobožnom i mudrom èovjeku koji vam to šalje radi zaštite. Prikazuje svetog Ivana Rilskog, velikog bugarskog sveca.' Uvidio sam da mora biti rijeè o


onom malenom predmetu koji je Helen dobila od Stoièeva. Baba Janka još je nekoliko trenutaka promatrala medaljon, okretala ga u žuljevitome dlanu, a potom ga prinijela usnama i poljubila. Ugurala ga je u neki sigurni džepiæ u pregaèi. 'Blagodarja', rekla je zahvalno. Poljubila je i Heleninu ruku, te je još milovala kao daje pronašla davno izgubljenu kæi. Helen se ponovno obratila Ranovu. 'Molim vas, pitajte je zna li što pjesma znaèi i odakle je potekla. I zašto je pjevaju na Jurjevo?'Baba Janka na taje pitanja slegnula ramenima. 'Pjesma ne znaèi ništa. Obièna stara pjesma koja donosi nesreæu. Prabaka mije rekla kako neki ljudi drže da je potekla iz nekog manastira. Ali to nije moguæe jer monasi ne pjevaju takve pjesme - oni pjevaju u slavu i hvalu Boga. Mi je pjevamo za Jurjevo jer njome pozivamo svetog Jurja da ubije zmaja i okonèa muke koje proživljava narod.'Tz kojeg manastira?' uskliknuo sam. 'Pitajte je zna li za manastir Sveti Georgi, koji je nestao još davno, davno.'POVJESNIÈARKA555No baba Janka samo je kimnula - ne - i coknula jezikom. 'Ovdje nema manastira. Manastir je u Baèkovu. Imamo samo crkvu, u kojoj æu popodne pjevati sa sestrom.'Teško sam uzdahnuo i od Ranova zatražio da pokuša još jednom. Ovaj put i on je coknuo. 'Kaže da ne zna ni za kakav manastir. Ovdje nikad nije bilo manastira.''Kad je Jurjevo?' upitao sam.'Šestog svibnja.' Osjeæao sam nelagodu zbog Ranovljeva prodornog pogleda. 'Zakasnili ste nekoliko tjedana.'Šutio sam, no baba Janka u meðuvremenu se ponovno razvedrila. Stisnula nam je ruku, poljubila Helenin dlan i navela nas da obeæamo da æemo popodne slušati kako pjeva... 'Puno je bolje kad pjevam sa sestrom. Ona pjeva drugi glas.'Obeæali smo da æemo doæi. Ustrajno je zahtijevala da nam posluži objed, koji je pripremala kad smo došli. Jeli smo krumpir i neku vrstu zobene kaše, uz još ovèjeg mlijeka. Uèinilo mi se da bih se na mlijeko i mogao naviknuti kada bismo ostali još koji mjesec. Jeli smo s koliko smo mogli više zahvalnosti, hvalili njezino kulinarsko umijeæe, sve dok nam Ranov nije rekao da bismo se trebali vratiti u crkvu ako želimo vidjeti poèetak službe. Baba Janka nevoljko se odvojila od nas, stišæuæi nam ruke, tapšuæi Helen po obrazima.Vatra uz crkvu u meðuvremenu je gotovo dogorjela, iako je nekoliko cjepanica još plamtjelo na žeravici - blijedi plamen pod poslijepodnevnim suncem. Seljani su se veæ poèeli okupljati u blizini crkve, èak i prije oglašavanja zvona, koja su sad zvonila i zvonila s malenog kamenog tornja. Nakon nekog vremena onaj je mladi sveæenik prišao vratima. Na sebi je sad imao crveno-zlatnu odoru, uz dugaèak izvezeni plašt i crnu maramu prebaèenu preko kape. Na zlatnome lancu nosio je zapaljenu kadionicu, njome zamahujuæi u tri smjera pred crkvenim vratima.Okupljeni ljudi - žene odjevene poput babe Janke, u prugama 1 cvjetnim uzorcima, ili u crnini od glave do pete, te muškarci u grubim prslucima od smeðe vune i sliènim hlaèama, s bijelim košuljama vezanim ili zakopèanim pod vratom - stali su se povlaèiti pred sveæenikom. On je došao meðu njih, blagosivljajuæi ih znakom križa. Neki od njih pognuli su glavu ili se pred njim klanjali. Iza njega išao Je stariji muškarac, sav u crnom, poput monaha. Pretpostavio sam da556Elizabeth Kostovamu je to pomoænik. On je nosio ikonu pokrivenu ljubièastom svilom. Naèas sam je ugledao - ukoèen, blijedi lik tamnih oèiju. Bit æe da je to sveti Petko, pomislio sam. Seljani su bez rijeèi krenuli za ikonom, oko crkve, mnogi sa štapovima ili uz potporu mladih. Baba Janka došla je do nas i ponosno me uhvatila pod ruku, kao da susjedima želi pokazati kako ima dobre veze. Svi su gledali samo nas, a meni je sinulo da privlaèimo pozornost u najmanju ruku koliko i ikona.Dvojica sveæenika u tišini su nas provela iza crkve, tako da smo došli do suprotne strane, gdje smo u blizini ugledali vatreni krug i osjetili miris dima. Plamen se sad posve gasio, bez nadzora, posljednje velike cjepanice i grane veæ su bile zagasitonaranèaste i sve se pretvaralo u veliku hrpu žeravice. Tako smo triput obišli crkvu, a sveæenik je zatim ponovno zastao na trijemu pred ulazom i poèeo pjevati. Tu i tamo u pjesmi mu je odgovarao stariji pomoænik, a neki put odgovor je u obliku mumljanja dolazio i od ostalih vjernika, koji su se pritom križali ili klanjali. Baba Janka pustila mi je ruku, ali se zadržala u našoj blizini. Helen je sve promatrala s velikim zanimanjem, uvidio sam, baš kao i Ranov.Nakon završetka obreda pred ulazom, za ostalima smo ušli u crkvu, mraènu poput grobnice nakon blistavog sjaja polja i šumaraka. Bila je to malena crkva, no unutrašnjost je odisala nekakvom profinjenošæu i skladnim razmjerima kojima se veæe crkve koje smo dotad vidjeli i nisu mogle pohvaliti. Mladi sveæenik postavio je ikonu svetog Petka na poèasno mjesto u prednjem dijelu, na izrezbareno postolje. Vidio sam kako se brat Ivan klanja pred oltarom. Kao i drugdje, nije bilo klupa. Ljudi su stajali ili kleèali na hladnom kamenom podu, a nekoliko starica ispružilo se nièice na sredini crkve. U pokrajnjim zidovima nalazile su se niše s freskama ili ikonama, a u jednoj od njih nazirao se i velik


otvor za koji sam pretpostavio da vodi do kripte. Nije bilo teško zamisliti kako su seljaci stoljeæima štovali Boga u toj i u starijoj crkvi koja se na istome mjestu nalazila prije.Nakon prave male vjeènosti, pjesma je prestala. Ljudi su se ponovno naklonili i poèeli polagano izlaziti. Neki su tu i tamo zastajali i ljubili ikone ili palili svijeæe, postavljajuæi ih na željezni držaè u blizini ulaza. Ponovno su se oglasila crkvena zvona, a mi smo za seljanima krenuli van, gdje su nas sunce, povjetarac i svjetlucava polja obavili bez upozorenja. Pod skupinom drveæa bio je postavljen dugaèakPOVJESNIÈARKA557stol i žene su veæ otkrivale tanjure i pladnjeve, toèile neko piæe iz keramièkih vrèeva. Tad sam uoèio da se s te strane crkve nalazi još jedna vatra, manja, a nad njom i janje na ražnju. Vrtjela su ga dvojica muškaraca. Od mirisa mi je u usta instinktivno navalila slina. Baba Janka osobno nam je napunila tanjure i odvela nas na prostirku dalje od gužve. Ondje smo upoznali njezinu sestru, identièna izgleda, samo višu i mršaviju, a nakon toga svi smo navalili na izvrsnu hranu. Èak je i Ranov, pomno prekriživši noge na istkanom prekrivaèu, u sveèanim gradskim hlaèama, izgledao gotovo zadovoljno. Ostali su seljani svratili da nas pozdrave, te da babu Janku i njezinu sestru upitaju kad æe zapjevati. Preko takve pozornosti one su prelazile odmahujuæi rukom dostojanstvom opernih diva.Nakon što smo pojeli cijelo janje i nakon što su žene oèistile tanjure nad drvenom kantom, primijetio sam da su trojica muškaraca izvadila instrumente i da se spremaju zasvirati. Jedan od njih držao je nešto najneobiènije što sam vidio iz takve blizine - mijeh od oèišæene bijele životinjske kože s drvenim cjevèicama koje vire na nekoliko strana. Oèito je bila rijeè o nekoj vrsti gajda. Ranov nam je rekao da je to drevni bugarski instrument, gaida, izraðen od jareæe kože. Starac koji ih je držao malo-pomalo napuhao je mijeh kao da je rijeè o velikome balonu. To je potrajalo dobrih deset minuta, tako da je na koncu veæ bio posve crven u licu. Postavio je gajde pod ruku, zapuhao u jednu od svirala, a svi su stali klicati i pljeskati. Instrument je i zvuèao poput životinje: bio je to prodoran meket, kreštanje, vrištanje. Helen se nasmijala. 'Znaš,' rekla mi je, 'svaka pastirska kultura ovoga svijeta ima svoje gajde.'Starac je poèeo svirati, a veæ nekoliko trenutaka poslije pridružili su mu se i prijatelji, jedan na dugaèkoj drvenoj fruli, èiji je ton vijugao oko nas poput fluidne vrpce, dok je drugi obloženim štapiæem udarao po mekom kožnom bubnju. Dio žena poskoèio je i formirao povorku, a muškarac s bijelim rupèiæem, baš kao kod Stoièeva, poveo je kolo na livadi. Ljudi koji su bili odviše stari ili nemoæni za ples, sjedili su smješkajuæi se svojim groznim zubima i praznim desnima, ili udarali takt na tlu ili kuckali štapovima.Baba Janka i njezina sestra nisu se ni pomaknule, kao da još nije došlo njihovo vrijeme. Èekale su da ih pozove muškarac sa sviralom, mašuæi rukom i smiješeæi se, pa zatim da se pozivu pridruži i publika.558Elizabeth KostovaPotom su još malo glumile da im se baš i ne pjeva i na koncu ustale i prišle im, držeæi se za ruke. Svi su utihnuli, a gajdaš je odsvirao mali uvod. Dvije su starice zapjevale, sada zagrljene oko struka. Stjecao se dojam da melodija - prelijepo bolno i skladno suzvuèje, prodorno i neodoljivo - dopire iz jednog tijela. Zvuk gajda pleo se oko tog zvuka, a tri glasa, glasovi dviju žena i jednog jarca, zajedno su se vinuli visoko visoko, šireæi se oko nas poput prodornog stenjanja same zemlje. Helenine oèi odjednom su ispunile suze. To je za nju bilo tako neobièno da sam je pred svima zagrlio.Nakon što su žene otpjevale pet-šest pjesama, izmeðu kojih ih je publika pozdravljala buènim klicanjem, svi su ustali. Nije mi bilo jasno što ih je navelo na to, sve dok nisam ugledao sveæenika koji se primièe. Nosio je ikonu svetog Petka ukrašenu crvenim baršunom, a iza njega su hodala dvojica djeèaka, u tamnim haljama. Svaki od njih nosio je po jednu ikonu posve prekrivenu bijelom svilom. Ta mala procesija došla je do suprotne strane crkve. Glazbenici su krenuli za njom, svirajuæi tugaljivu melodiju. Svi zajedno zaustavili su se izmeðu crkve i velikog vatrenog kruga. Vatra se bila posve ugasila, od svega je ostao samo krug žeravice, paklenski crven i debeo. Pramenovi dima dizali su se tek s vremena na vrijeme, kao da je nešto ispod živo i diše. Sveæenik i njegovi pomoænici stajali su pokraj zida crkve, pred sobom držeæi najveæe blago.Na koncu su glazbenici zasvirali novu melodiju - živahnu, ali istodobno i mraènu, uèinilo mi se - a seljaci koji su bili u stanju plesati, ili barem hodati, stali su u dugaèak vijugav red, jedan po jedan, i polagano poèeli obilaziti vatru. Dok su tako hodali u krug ispred crkve, baba Janka i jedna druga žena - ovaj put ne njezina sestra, veæ neka još oronulija žena èije su se mutne oèi doimale gotovo slijepima - stupile su naprijed i naklonile se sveæeniku i ikonama. Skinule su cipele i èarape, pomno ih odložile na crkvene stube, poljubile strogo lice svetog Petka i primile sveæenikov blagoslov. Njegovi mladi pomoænici dali su svakoj po jednu ikonu i skinuli svilene pokrove. Glazba je dosegnula nove visine. Gajdaš se obilno znojio, lice mu je bilo grimizno, a obrazi nevjerojatno napuhani.Nakon toga baba Janka i žena mutnih oèiju poèele su plesati i krenule naprijed, savršeno usklaðenim korakom. Stajao


sam posve nepomièno i sve promatrao, a one su tako bosonoge uplesale uPOVJESNIÈARKA559vatru. I jedna i druga pred sobom su držale ikonu. I jedna i druga plesale su visoko podignute glave, dostojanstveno zagledane u neki drugi svijet. Helen mi je stisnula ruku toliko da su me zaboljeli prsti. Stopala su im se dizala i spuštala na žeravici, kovitlajuæi preostale iskre. U jednom trenutku vidio sam kako se prugasta suknja babe Janke naèas zapalila na rubu. Plesale su uz taj zagonetni ritam bubnja i gajda, svaka u drugome smjeru nakon što su se našle u vatrenome krugu.Kad su ulazile u krug, još nisam vidio ikone, no sad sam uoèio da je na jednoj od njih, onoj koju je držala slijepa žena, prikazana Djevica Marija, s djetetom u krilu, glave nagnute pod teškom krunom. Ikonu koju je nosila baba Janka ugledao sam tek kada je obišla cijeli krug. Jankino je lice bilo gotovo nadnaravno, oèi divovske i nepomiène, usne posve opuštene, naborana koža sjajna od užasne vruæine. Ikona koju je nosila po svemu sudeæi bila je vrlo stara, poput Marijine, no kroz oblaèiæe dima i lelujavu vruæinu posve sam jasno ugledao prikaz: bila su to dva lika, okrenuta jedan nasuprot drugome u svojevrsnom plesnom položaju, dva stvorenja podjednako dojmljiva i strašna. Jedan je od njih bio vitez u oklopu i s crvenim plaštem, a drugi zmaj s dugaèkim, zavijenim repom.70. glattaprosinac 1963.Voljena moja kæeri,sada sam u Napulju. Ove godine nastojim potragu provoditi sustavnije. U Napulju je u prosincu toplo, a na tome sanfeahvalna jer sam se jako prehladila. Prije nego što sam te napustila, nisam znala što je osamljenost, jer me nitko nikada nije volio kao što me volio tvoj otac - kao što, èini mi se, voli i tebe. Sada sam žena koja sama sjedi u knjižnici, briše nos i piše bilješke. Pitam se je li tko kada bio tako sam kao ja u svojoj hotelskoj sobi. U javnosti nosim maramu ili bluzu povišena ovratnika. Dok sama objedujem, netko mi se èesto nasmiješi, a ja uzvratim osmijeh. Potom odvratim pogled. Nisi jedina osoba s kojom se ne bih trebala družiti.Voli te tvoja majka, Helenveljaèa 1964.Voljena moja kæeri,Atena je prljava i buèna i ovdje, u Institutu za srednjovjekovnu Grèku, koji izgleda srednjovjekovno kao i dokumenti koje sadrži, teško dolazim do dokumenata koji mi trebaju. No danas, ovog prijepodneva, dok sjedim na Akropoli, gotovo mogu zamisliti da æe naša odvojenost jednog dana završiti, te da æemo sjediti - ti možda i kao odrasla žena - na ovim ruševinama i odavde gledati grad. Da vidimo... bit æeš visoka, kao ja, kao tvoj otac, imat æeš gustu tamnu kosu - vrlo kratku ili vezanu u gustu pletenicu? - nositi sunèane naoèale i visoke planinarske cipele, možda i maramu na glavi,POVJESNIÈARKAbude li bilo vjetrovito kao danas. A ja æu veæ biti stara i naborana, ponositi se jedino tobom. Konobari æe zuriti u tebe, a ne u mene, a ja æu se ponosno smijati, dok æe ih tvoj otac mrko pogledavati preko novina.Voli te tvoja majka, Helenožujak 1964.Voljena moja kæeri,juèer sam doživjela tako snažnu maštariju o Akropoli da sam i danas došla ovamo, samo da ti pišem odavde. No èim sam sjela i pogledala grad, rana na vratu poèela mije pulsirati i uèinilo mi se da me netko dostiže, neki lik koji je veæ bio u blizini, pa mije tako preostalo jedino da se osvræem i u masi turista pokušavam uoèiti nekog tko bi mogao biti sumnjiv. Nije mi jasno zašto taj neprijatelj još nije došao, doputovao kroz stoljeæa, i pronašao me. Veæ sam napola njegova, treba me samo uzeti, veæ sam okaljana i zaražena, veæ blago žudim za njim. Zašto ne napravi završni korak i ne oslobodi me ovog jada i muka? Ali èim to pomislim, uviðam da mu se i dalje moram opirati, okružiti se i èuvati svim moguæim hamajlijama, te pronaæi njegova mnogobrojna skrovišta u nadi da æu ga u jednome od njih uhvatiti, toliko ga iznenaditi i zateæi da æu možda biti u stanju ostvariti povijesni uspjeh i uništiti ga. Ti si, izgubljeni moj anðelu, jedini plamen koji pokreæe tu oèajnièku želju.Voli te tvoja majka, Helen71. glauaad smo ugledali ikonu u rukama babe Janke, više ne znamtko se prvi preneraženo trgnuo, Helen ili ja, no oboje smoJ-±> vi=istog trenutka zatomili vidljiviju reakciju. Ranov je stajao naslonjen na stablo na nepuna tri metra od nas. ~fta svoje veliko olakšanje, uvidio sam da je zagledan u dolinu, da se dosaðuje i prezire sve oko sebe, da je zaokupljen


cigaretom i da, koliko mi se èini, nije vidio ikonu. Nekoliko trenutaka poslije baba Janka okrenula se od nas, pa su ona i ona druga starica jednako živahnim i dostojanstvenim korakom izišle iz kruga i krenule prema sveæeniku. Ikone su vratile onim djeèacima, a oni su ih odmah pokrili. I dalje sam kriomice motrio Ranova. Sveæenik je blagoslovio starice, a brat Ivan zatim ih je poveo do stola i dao im vode. Baba Janka u prolasku nas je ponosno pogledala, zajapurena lica. Smiješila se i zamalo namignula, a Helen i ja smo joj se naklonili, osjeæajuæi neizmjerno strahopoštovanje. Naèas sam joj se zagledao u noge: žuljevita gola stopala izgledala su posve normalno, nepromijenjeno, baš kao i u one druge žene. Vruæina se odražavala jedino na njihovim licima, kao da ih je malo opržilo sunce.'Zmaj', rekla je Helen tiho dok smo ih promatrali. 'Da', rekao sam. 'Moramo otkriti gdje èuvaju tu ikonu i koliko je stara. Doði. Sveæenik je obeæao da æe nam pokazati crkvu.' 'A Ranov?' Helen se nije osvrtala.'Morat æemo samo moliti Boga da ne krene za nama', rekao sam-'Èini mi se da nije vidio ikonu.'POVJESNIÈARKA563Sveæenik se vraæao u crkvu, a ljudi su se poèeli raspršivati. Polagano smo krenuli za njim i zatekli ga kako ikonu svetog Petka vraæa na poèasno mjesto. Ostalim dvjema ikonama nije bilo ni traga ni glasa. Zahvalno sam se naklonio i na engleskome mu rekao koliko je sveèanost bila lijepa. Pritom sam mahao rukama i pokazivao van. Èinilo se da mu je zbog toga drago. Potom sam širokim pokretom pokazao crkvu i uzdignuo obrve. 'Smijemo razgledati?''Razgledati?' Na trenutak se namrštio, a potom se ponovno nasmiješio. Malo prièekati - mora se samo preodjenuti. Vratio se u uobièajenoj crnoj odjeæi i pomno nas doveo do svake niše, pokazujuæi 'ikoni' i 'Hristosa' te još neke stvari koje smo manje-više razumjeli. Èinilo se da zna mnogo o mjestu, crkvi i njihovoj povijesti. Problem je bio samo u tome što ga nismo razumjeli. Na koncu sam ga upitao gdje su ostale ikone, a on je pokazao prema onom velikom otvoru koji sam veæ bio uoèio u jednoj od pokrajnjih kapela. Kako se èinilo, vratili su ih u kriptu, gdje su ih inaèe èuvali. Susretljivo je uzeo fenjer i poveo nas dolje.Kamene su stube bile strme, a zahvaljujuæi dašku hladnog zraka koji je dopirao odozdo, èinilo se kao daje u samoj crkvi toplo. Èvrsto sam držao Heleninu ruku dok smo se oprezno spuštali za sveæenikovom svjetiljkom koja je obasjavala staro kamenje oko nas. Meðutim, malenom prostorijom u koju smo došli nije vladala potpuna tama. Uz oltar su se nalazila dva stalka s blistavim svijeæama. Tako smo veæ nakon nekoliko trenutaka, iako u polutami, primijetili da zapravo nije rijeè o oltaru, nego o pomno ukrašenome mjedenome relikvijaru, djelomièno pokrivenom raskošno izvezenim crvenim damastom. Na njemu su se nalazile one dvije ikone u srebrnom okviru, Djevica Marija i - prišao sam još korak bliže - zmaj i vitez. 'Sveti Petko', rekao je sveæenik vedro i dodirnuo kutiju.Pokazao sam prema Djevici, a on nam je isprièao nešto što je imalo veze s Baèkovskim manastirom, iako više od toga nismo shvatili. Potom sam pokazao drugu ikonu, a sveæenikovo se lice ozarilo. 'Sveti Georgi', rekao je, pokazujuæi viteza. Potom je pokazao zmaja. 'Drakula.''To vjerojatno jednostavno znaèi zmaj', upozorila me Helen.Kimnuo sam. 'Kako da ga pitamo koliko je po njegovu mišljenju stara?'564Elizabeth Kostova'Star? Staro?' pokušavala je Helen.Sveæenik je kimao, slažuæi se. 'Mnogo star', rekao je sveèano. Zapiljili smo se u njega. Podigao sam ruku i stao brojati na prste. Tri? Èetiri? Pet? On se nasmiješio. Pet. Pet prstiju - oko pet stotina godina.'Smatra daje iz petnaestog stoljeæa', rekla je Helen. 'Bože, kako da ga pitamo odakle je?' Pokazao sam ikonu, pa naèinio velik krug rukom, pokazao kriptu i crkvu iznad nas. No kad me shvatio, jednostavno je, univerzalnom gestom, pokazao da ne zna: istovremeno je uzdignuo i obrve i ramena. Jednostavno ne zna. Uèinilo nam se da pokušava reæi kako se ikona ondje, u Svetom Petku, nalazi veæ stotinama godina - više od toga jednostavno ne zna.Na kraju se okrenuo, smiješeæi se, a mi smo se veæ pripremili da za njim i svjetiljkom krenemo strmim stubama u crkvu. I bili bismo zauvijek otišli iz te kripte, obuzeti posvemašnjrm beznaðem, da uska potpetica Helenine salonke nije odjednom zapela izmeðu dva kamena. Uzrujano je uzdahnula - znao sam da nije ponijela druge cipele - a ja sam se brzo sagnuo da joj oslobodim potpeticu. Sveæenik nam je veæ gotovo otišao izvan vidokruga, no zahvaljujuæi svijeæama koje su gorjele uz relikvijar, imao sam dovoljno svjetla da vidim što je urezano u okomitu plohu najniže stube, na samo nekoliko centimetara od Helenine noge. Bio je to mali zmaj, prikazan krajnje jednostavno i neprofinjeno, ali ipak jasno i prepoznatljivo: bio je to isti zmaj kakav je bio otisnut u mojoj knjizi. Spustio sam se na koljena i prstima jedne ruke prešao preko uklesanog lika. Bio mi je toliko poznat da sam ga i sam mogao urezati. Helen je èuènula do mene, veæ posve zaboravivši cipelu. 'Bože moj', rekla je. 'Pa što je ovo?''Sveti Georgi', rekao sam polagano. 'Ovo mora biti Sveti Georgi.'


Pogledala me pod prigušenim svjetlom, dok joj je kosa padala u oèi. 'Ali crkva je iz osamnaestog stoljeæa', usprotivila se. No lice joj se zatim razvedrilo. 'Misliš da...''Mnoge crkve imaju mnogo starije temelje, zar ne? A znamo da je ova crkva podignuta nakon što su Turci spalili prvu crkvu na ovome mjestu. Nije li to mogla biti samostanska crkva? U sklopu manastira koji su svi još davno zaboravili?' Šaputao sam od silnog uzbuðenja. 'Moguæe je da su novu crkvu izgradili tek nakon višePOVJESNIÈARKA565desetljeæa, možda i stoljeæa, a nazvali su je prema muèeniku kojeg su pamtili.'Helen se užasnuto okrenula i zagledala u mjedeni relikvijar. 'Misliš i da...''Ne znam', odgovorio sam polagano. 'Èini mi se malo vjerojatnim da su jedne relikvije zamijenili drugima, no što misliš, kad je netko posljednji put otvorio tu kutiju?''Èini mi se da je premala', rekla je ona. Èinilo se da više od toga i nije u stanju izgovoriti.'Da,' složio sam se, 'ali moramo pokušati. Barem ja moram pokušati. Htio bih da ne sudjeluješ u tome, Helen.'Upitno me pogledala, kao daje posve zbunjuje i sama moguænost da je pokušavam nekamo otpraviti. 'Stvar je ozbiljna: nedopušten ulazak u crkvu i oskrvnuæe sveèeva groba.''Znam', rekao sam. 'Ali što ako to nije sveèev grob?'U tom mraènom, hladnom prostoru obilježenom treperavim svjetlom i mirisom voska ni ona ni ja nismo bili u stanju izgovoriti dva imena. Jedno od njih bilo je Rossi.'Odmah sada? Ranov æe nas tražiti', rekla je Helen.Kad smo izišli iz crkve, sjene okolnog drveæa veæ su postajale dulje, a Ranov nas je tražio nestrpljiva izraza lica. Brat Ivan stajao je uz njega, iako sam uvidio da praktièki i ne razgovaraju. 'Dobro ste odrijemali?' upitala je Helen uljudno.'Vrijeme je da se vratimo u Baèkovo.' Ranov nam se ponovno obraæao odrješitim glasom. Pitao sam se je li razoèaran jer ima dojam da ovdje nismo ništa pronašli. 'Ujutro æemo krenuti u Sofiju. Ondje moram nešto obaviti. Nadam se da ste zadovoljni provedenim istraživanjem.''Gotovo posve zadovoljni', rekao sam. 'Volio bih još samo jedanput posjetiti babu Janku i zahvaliti joj na pomoæi.''U redu'. Èinilo se da Ranovu to nije po volji, no ipak nas je poveo do sela. Brat Ivan bez rijeèi je hodao iza nas. Cesta je pod zlaæanim veèernjim svjetlom bila tiha i mirna, a posvuda se osjeæao miris veèere. Vidio sam kako neki starac prilazi bunaru i puni kantu. Na suprotnome kraju ulièice babe Janke, netko je u staju vodio stado koza i ovaca. Èuli smo njihovo žalobno meketanje i vidjeli566Elizabeth Kos tov akako se natiskuju izmeðu kuæa, sve dok ih neki djeèak nije potjerao iza ugla.Baba Janka oduševila se što nas vidi. Èestitali smo joj, preko Ranova, na èudesnom pjevanju i plesu na vatri. Brat Ivan blagoslovio ju je uobièajenim pokretom, bez rijeèi. 'Kako to da nemate opekline?' upitala je Helen.'Oh, to je Božja moæ', odgovorila je tiho. 'Poslije se ne sjeæam što se dogaðalo. Neki put stopala su mi poslije vruæa, ali nikad nemam opekline. Meni je to najljepši dan u godini, iako se velikog dijela dogaðaja ne sjeæam. Još mjesecima nakon toga mirna sam poput jezera.'Iz kredenca je uzela bocu bez oznaka i u èašice nam natoèila prozirno smeðe alkoholno piæe. U boci su plutale dugaèke trave. Ranov je objasnio da je rijeè o ljekovitom bilju koje daje okus. Brat Ivan odbio je ponuðenu èašu, no Ranov je prihvatio. Nakon nekoliko gutljaja poèeo je nešto ispitivati brata Ivana, glasom srdaènim i ugodnim poput trnja i kopriva. Ubrzo su se upustili u raspravu koju nismo mogli pratiti, iako sam razabirao da se èesto spominje rijeè politièeski.Nakon što smo još neko vrijeme slušali razgovor, na trenutak sam ih prekinuo da Ranova zamolim da babu Janku pita mogu li otiæi u njezinu kupaonicu. Oporo se nasmijao. Bez sumnje se vratio u prijašnje raspoloženje, pomislio sam. 'Bojim se da ovdje baš i nije tako fino ureðeno', rekao je. Baba Janka takoðer se nasmijala i pokazala prema stražnjim vratima. Helen je rekla da æe poæi za mnom i prièekati red. Zahod u vrtu babe Janke bio je još trošniji od kuæe, no ipak dovoljno širok da prikrije naš bijeg meðu drveæe i košnice, te izlazak kroz vrata u ogradi. Nigdje nije bilo nikoga. Došli smo do ceste i nastavili mirno hodati, a zatim nenametljivo skrenuli u grmlje i pojurili uzbrdo. Nasreæu, ni kod crkve, koja je veæ bila duboko u sjeni, više nije bilo nikoga.Nismo ni pokušavali iæi na glavna vrata, gdje bi nas netko mogao vidjeti s ceste. Umjesto toga žurno smo prišli stražnjoj strani. Ondje je crkva imala nizak prozor, iznutra pokriven ljubièastim zastorom. 'Prozor vodi u sakrstiju, rekla je Helen. No drveni okvir bio je zatvoren samo kukicom, ne zasunom, pa smo ga uz malo trganja drva uspjeli otvoriti i provuæi se izmeðu zastora, nakon togaPOVJESNIÈARKA


567pomno zatvorivši prozor i navukavši zastor. Kad smo se našli unutra, uvidio sam da je Helen bila u pravu: nalazili smo se iza ikonostasa. 'Žene ovamo nemaju pristup', rekla je tiho i pritom sve promatrala znanstvenièkom znatiželjom.Prostorom iza ikonostasa dominirao je visok oltar prekriven finim tkaninama i prepun svijeæa. Na mjedenom stalku nalazile su se dvije prastare knjige, dok se na vješalicama na zidovima nalazila raskošna odjeæa koju smo ranije vidjeli na sveæeniku. Sve je bilo nevjerojatno mirno i tiho. Pronašao sam sveta vrata kroz koja sveæenik izlazi pred vjernike, pa smo tako, s osjeæajem grižnje savjesti, ušli u mraènu crkvu. Kroz uske prozore u nju je dopiralo vrlo malo svjetla, a sve su svijeæe bile ugašene, vjerojatno zbog straha od požara. Stoga mi je trebalo još ponešto vremena da na jednoj polici pronaðem kutiju šibica. Sa svijeænjaka sam uzeo dvije svijeæe, za svakog po jednu i zapalio ih. Potom smo se beskonaèno oprezno poèeli spuštati stubama. 'Mrzim ovo, užasno je', èuo sam kako Helen tiho govori iza mene, no znao sam da to ne znaèi da æe se vratiti, bez obzira na okolnosti. 'Sto misliš, kad æe nas Ranov poèeti tražiti?'U životu nisam bio na mraènijem mjestu od te kripte, buduæi da su sve svijeæe bile ugašene, pa sam tako sa zahvalnošæu razmišljao o dvjema svijetlim toèkama koje smo ponijeli. Plamen se pojaèao, odražavajuæi se od zlatnog veza na relikvijaru. Ruke su mi veæ poèele prilièno drhtati, no uspio sam iz džepa u sakou zajedno s koricama izvuæi Turgutov mali bodež. U tom džepu držao sam ga otkako smo iz Sofije krenuli na put. Položio sam ga na pod blizu relikvijara, a Helen i ja potom smo obzirno podigli one dvije ikone - u jednom trenutku uvidio sam da odvraæam pogled i ne gledam zmaja i svetog Jurja - te ih naslonili uz jedan zid. Uklonili smo i tešku tkaninu, koju je Helen složila i odložila u stranu. Cijelo to vrijeme svim sam biæem osluškivao ne bih li èuo kakav zvuk, bilo ovdje, bilo u crkvi, tako da mi je i sama tišina poèela brujati i zujati u ušima. U jednom trenutku Helen me uhvatila za rukav, pa smo zajedno slušali, no ništa se nije micalo.Uzdrhtali, zajedno smo pogledali otkriveni relikvijar. Poklopac je bio ukrašen prelijepim bareljefom - dugokosi svetac blagoslivljao nas je uzdignutom rukom. Vjerojatno je bila rijeè o prikazu sveca èije bi se kosti trebale nalaziti unutra. Uvidio sam kako se veæ nadam568Elizabeth Kos tovada æemo unutra doista zateæi tek nekoliko svetih komadiæa kosti, pa sve lijepo zatvoriti. No nakon toga pojavila bi se neizdrživa praznina - ništa od Rossija, ništa od osvete, samo gubitak... Èinilo se da je poklopac uèvršæen èavlima, ili klinovima, i nije bilo naèina da ga silom podignemo. Pritom smo uspjeli malko nagnuti relikvijar, a nešto se unutra u tom trenutku premjestilo, sablasno kucnulo po unutarnjoj stijenci. Sanduk je uistinu bio malen, možda dovoljan za djeèje tijelo, ili nekakve manje dijelove, no bio je vrlo, vrlo težak. U jednom trenutku užasa sinulo mi je da je u njemu možda ipak završila Vladova glava, iako bi u tom sluèaju mnogo toga ostalo nerazjašnjeno. Poèeo sam se preznojavati i pitati bih li trebao otiæi gore i u crkvi potražiti neko pomagalo, kakav alat, iako mi se èinilo da takvih stvari ondje baš i nema.'Pokušajmo ga spustiti na pod', rekao sam škrguæuæi zubima. Zajednièkim naporom nekako smo uspjeli spustiti sanduk i pritom ga ne oštetiti. Tako æu možda lakše prouèiti kopèe i okove na poklopcu, pomislio sam, ili se bolje oduprijeti i nekako ipak podiæi poklopac.Upravo sam se spremao za to kad je Helen prigušeno kriknula. 'Paul, pogledaj!' Brzo sam se okrenuo i uvidio da prašni mramor na kojem je dotada stajao relikvijar nije puni kameni blok. Gornja ploèa od naših se nastojanja da skinemo sanduk malko pomaknula. Èini mi se da tada više i nisam disao. Nekako smo zajedno, bez rijeèi, uspjeli ukloniti mramornu ploèu. Nije bila debela, ali je bila silno teška, pa smo oboje zadihano zastali nakon što smo je napokon naslonili na zid. Ispod nje ugledali smo dugaèku kamenu ploèu, od istog materijala kao pod i zidovi, kamen koji je duljinom odgovarao visini odrasla muškarca. Uklesani portret bio je krajnje jednostavan, urezan izravno u tvrdu površinu - to nije bilo lice sveca, nego stvarnog èovjeka, smrtno ozbiljna èovjeka bademastih oèiju i intenzivna pogleda, dugaèka nosa i brkova - okrutna lica iznad kojeg se vidio trokutasti šešir koji je èak i na tako nedotjeranom obrisu izgledao nekako skladno.Helen je ustuknula, usana posve bijelih pod svjetlom svijeæa, a ja sam se odupirao želji da je uhvatim za ruku i da pojurimo stubama. 'Helen', poèeo sam tiho. Meðutim, više nisam imao što reæi. Uzeo sam bodež, a Helen je uvukla ruku u neki džep ili tako nešto - nikadPOVJESNIÈARKA569mi nije bilo toèno jasno gdje - i izvukla onaj minijaturni pištolj, koji je odložila možda pola metra dalje, do zida. Potom smo uvukli prste pod rub nadgrobne ploèe i podigli je. Ploèa je do pola skliznula s groba, oèito zahvaljujuæi genijalno zamišljenoj konstrukciji. Oboje smo se veæ vidljivo tresli, tako da nam je zamalo iskliznula iz ruku. Nakon što smo je napokon skinuli i odložili, pogledali smo ispruženo tijelo, zatvorene oèi, žutobijelu kožu, neprirodno crvene


usne, uvidjeli da diše isprekidano i bez glasa. Bio je to profesor Rossi.72. glauaVblio bih kad bih mogao reæi da sam uèinio nešto silno hrabro, korisno, ili da sam zagrlio Helen, uhvatio je da se ne onesvijesti i ne padne, ali nisam. Gotovo i nema gore stvari nego kad vidite voljeno lice koje se promijenilo zbog smrti ili fizièkog propadanja, ili zbog užasne bolesti. Takva su lica èudovišta najgore vrste - nepodnošljivi voljeni likovi. 'Oh, Rossi', izustio sam, a suze su mi navrle na oèi i stale kliziti niz obraze toliko iznenada da ih nisam ni osjetio.Helen je prišla korak bliže i pogledala ga. Tek sam tad uvidio da na sebi ima odjeæu koju je nosio one veèeri kad sam s njim posljednji put razgovarao, prije gotovo mjesec dana. Bila je poderana i prljava, kao da je doživio nesreæu. Više nije imao kravatu. Bore na jednoj strani vrata ispunjavali su tanki potoèiæi krvi, stvarajuæi grimizni estuarij na uprljanome ovratniku. Usta su mu bila ovješena i oteèena, a osim blagog podizanja i spuštanja košulje, bio je posve nepomièan. Helen je ispružila ruku. 'Nemoj ga dirati', rekao sam prijekorno, èime sam samo pojaèao vlastitu užasnutost.No Helen je, koliko se èinilo, bila u transu koliko i on, te je nakon nekoliko trenutaka, uzdrhtalih usana, prstima ovlaš dodirnula njegov obraz. Ne znam je li još gore bilo to što je otvorio oèi, no otvorio ih je. I dalje su bile intenzivno plave, èak i pod tim slabašnim svjetlom, no bjelooènice su mu bile podlivene krvlju, a kapci oteèeni. Te su oèi bile i nekako užasno žive, i zbunjene, izgubljene, pomicale se amo-tamo kao da nastoji razabrati naša lica, dok mu je tijelo i dalje bilo mrtvaèki nepomièno. Pogled mu se nakon nekoliko trenutaka zaustavio na Helen, koja se bila nadvila nad njega, a plavetnilo njegovih oèijuPOVJESNIÈARKA571razbistrilo se neviðenom brzinom i intenzitetom, otvarajuæi se kao da je cijelu želi nekako obuhvatiti. 'Oh, ljubavi moja', rekao je jedva èujno. Usne su mu bile ispucane i zadebljane, no bio je to isti onaj glas koji sam toliko volio, njegov jedinstveni naglasak.'Ne... moja majka', rekla je Helen, kao da s mukom uspijeva doæi do rijeèi. Položila je ruku na njegov obraz. 'Oèe, ja sam, Helen... Elena. Tvoja kæi.'On je u tom trenutku podigao ruku, kao da nad njom ima tek nesiguran nadzor, te je uhvatio za šaku. Nadlanica mu je bila prepuna ogrebotina i masnica, nokti dugaèki i požutjeli. Htio sam mu reæi da æemo ga zaèas izvuæi odande, da idemo kuæi, no veæ mi je bilo jasno daje beznadno ozlijeðen. 'Rossi', rekao sam i nagnuo se bliže njemu. 'Ja sam, Paul. Ovdje sam.'Pogled mu je izbezumljeno s Helen prešao na mene pa se opet vratio na nju. Zatim je zatvorio oèi uz uzdah koji mu je prostrujao cijelim nateèenim tijelom. 'Oh, Paul', rekao je. 'Došao si mi pomoæi. Nisi se smio upuštati u to.' Ponovno je zamagljenih oèiju pogledao Helen. Èinilo se da želi još nešto reæi. 'Sjeæam te se', rekao je tiho nakon još nekoliko trenutaka šutnje.Nakon malo petljanja i traženja, iz unutarnjeg džepa uspio sam izvaditi prsten koji sam dobio od Helenine majke. Prinio sam ga njegovim oèima, ipak ne preblizu, a on je ispustio Heleninu ruku i nespretno dodirnuo prsten. 'Za tebe', rekao je, obraæajuæi se Helen. Uzela ga je i stavila na prst.'Moja majka', rekla je ona, uz posve neskriveno drhtanje usana. 'Sjeæaš se? Upoznao sije u Rumunjskoj.'Pogledao ju je uz nešto od nekadašnje pronicavosti i nasmiješio se, izoblièena lica. 'Da', prošaptao je. 'Volio sam je. Sto je bilo s njom?''Na sigurnom je, u Maðarskoj', odgovorila je Helen.'Ti si joj kæi?' U njegovu glasu jasno se èuo iznenaðen prizvuk.'Ja sam tvoja kæi.'U oèima su mu se polagano pojavile suze, kao da više ne teku onako lako, i poèele se spuštati borama u kutovima oèiju. Tragovi koje su ostavljale svjetlucali su pod svjetlom svijeæa. 'Molim te, pazi na nju, Paul', rekao je jedva èujno.572Elizabeth Kostova'Vjenèat æemo se', rekao sam. Položio sam ruku na njegova prsa. Iznutra je dopiralo nekakvo neljudsko pištanje, no ipak sam se prisilio da ga tako držim.'To je... dobro', rekao je. 'Je li joj majka živa i zdrava?''Jest, oèe.' Helenino lice bilo je posve uzdrhtalo. 'Dobro je, živi u Maðarskoj.''Da, to si rekla.' Ponovno je zatvorio oèi.T dalje te voli, Rossi.' Nesigurnom rukom gladio sam mu košulju na prsima. 'Poslala ti je taj prsten i... poljubac''Bezbroj puta pokušao sam se sjetiti gdje je, ali nešto...''Zna da si pokušao. Odmori se malo.' Poèeo je disati uzbunjujuæe promuklo.


Odjednom je širom rastvorio oèi i s mukom pokušao ustati. Bilo je to strašno gledati, osobito s obzirom na èinjenicu æte se praktièki nije ni pomaknuo. 'Djeco, morate odmah otiæi odavde', rekao je, veæ gotovo posve bez daha. 'Užasno je opasno. Vratit æe se i ubiti vas.' Oèi su mu sijevale lijevo-desno.'Drakula?' upitao sam tiho.Lice mu se na spomen tog imena na trenutak izbezumilo. 'Da. U knjižnici je.''U knjižnici?' ponovio sam, zapanjeno pogledavajuæi oko sebe, unatoè užasu koji se odražavao na Rossijevu licu. 'Kojoj knjižnici?''Knjižnica mu je ondje, unutra...' Pokušao je pokazati prema jednom zidu.'Rossi', rekao sam usrdno. 'Reci nam što se dogodilo i što da radimo.'Još nekoliko trenutaka èinilo se da se muèi s vidom. Koncentrirao je pogled na mene i ubrzano treptao. Sasušena krv na vratu dizala se i spuštala kako se muèio s disanjem. 'Iznenada je došao po mene, u moj ured, i odveo me na veliko putovanje. Nisam... dio puta nisam bio pri svijesti, pa ne znam gdje smo.''U Bugarskoj', rekla je Helen, nježno ga držeæi za nateèenu ruku.POVJESNIÈARKA573U oèima mu se ponovno pojavila iskra nekadašnjeg zanimanja, plamièak znatiželje. 'U Bugarskoj? Zato, znaèi...' Pokušao je ovlažiti usne.'Što ti je uèinio?''Doveo me ovamo da se brinem za njegovu... paklensku knjižnicu. Opirao sam se kako sam god znao i umio... Ja sam kriv, Paul. Ponovno sam poèeo nešto tražiti i istraživati, za jedan èlanak...' Teškom mukom dolazio je do zraka. 'Htio sam ga prikazati kao dio... šire tradicije. S korijenima u drevnoj Grèkoj. I èuo... èuo sam da je na sveuèilištu novi znanstvenik koji piše o njemu, iako nisam uspio doznati kako se èovjek zove.'Èuo sam kako je na te rijeèi Helen naglo udahnula. Rossijev pogled sijevnuo je prema njoj. 'Èinilo mi se da æu napokon objaviti...' Iz pluæa mu je dopiralo samo pištanje i na trenutak je sklopio oèi. Helen, koja ga je držala za ruku, poèela je drhtati, naslonjena na mene. Èvrsto sam je držao oko struka.'Sve je u redu', rekao sam. 'Samo se odmori.' Meðutim, Rossi je, kako se èinilo, èvrsto odluèio završiti.'Nije u redu', rekao je, gotovo se gušeæi. 'Dao ti je knjigu. Znao sam da æe nakon toga doæi po mene. Tako je i bilo. Odupirao sam se, ali zamalo sam postao... kao on...' Èinilo se da ne može podiæi drugu ruku, pa je okrenuo vrat i glavu, nespretno i slabašno. Tako smo iznenada ugledali veliku ranu u njegovu vratu, sa strane. I dalje je bila otvorena, a kad je pokrenuo vrat, rastvorila se i iz nje je polagano poèela istjecati krv. Èinilo se da se ponovno izbezumio od toga što smo se zagledali u ranu, pa me moleæivo pogledao. 'Paul, spušta li se vani mrak?'Cijelo tijelo obuzeo mi je val užasa i beznaða, strujeæi i kroz ruke. 'Osjeæaš ga, Ross?''Da, znam kad nailazi tama i tada poèinjem osjeæati... glad. Molim vas. Ubrzo æe vas èuti. Brzo, bježite.''Reci nam kako da ga pronaðemo', rekao sam, veæ u krajnjem oèaju. 'Ubit æemo ga.''Da, ubijte ga, ako to ikako možete izvesti a da se ne dovedete u opasnost. Ubijte ga u moje ime', prošaptao je, a ja sam, i to ne prvi Put, uvidio da je još u stanju osjetiti bijes. 'Slušaj me, Paul... Unutra574Elizabeth Kostovaje jedna knjiga. Život svetog Jurja.' Ponovno se poèeo muèiti sa svakim udisajem. 'Vrlo je stara, ima bizantske korice - nitko nikad nije vidio takvu knjigu. Ima mnoštvo èudesnih knjiga, ali ta je...' Na trenutak sam stekao dojam da se onesvijestio, a Helen mu je objema rukama stisnula dlan, plaèuæi, iako se tome opirala. Kad se pribrao, prošaptao je: 'Sakrio sam je iza prvog ormara s lijeve strane. Ponesite je ako ikako možete. Napisao sam nešto... u nju sam nešto umetnuo. Brzo, Paul. Budi se. Ja se budim s njim.''O, Isuse.' Pogledom sam tražio nešto što æe mi pomoæi, iako nisam znao što. 'Ross, molim te... ne mogu mu dopustiti da s tobom radi što hoæe. Ubit æemo ga, a ti æeš se oporaviti. Gdje je?' No Helen je sad bila pribranija, pa je uzela bodež i pokazala mu ga.Teško je uzdahnuo i slabašno se osmjehnuo. Tek tada uvidio sam koliko su mu se zubi produžili, kako nalikuju na pseæe zube i kako mu je kut usana veæ razgrizen. Iz oèiju su mu slobodno tekle suze, slijevale se na izubijane jagodiène kosti. 'Paul, prijatelju moj...''Gdje je? Gdje je knjižnica?' U pitanje sam unio još više žara, no Rossi više nije mogao govoriti.Helen je nešto žurno pokazala, a ja sam odmah shvatio i s ruba poda brzo otkopao jedan kamen. Trebalo mi je nekoliko beskonaènih minuta da ga oslobodim i za to vrijeme prestrašio me dojam da èujem neko kretanje u crkvi iznad nas. Helen mu je otkopèala košulju i oprezno je rastvorila, pa mu položila oštricu Turgutova bodeža na mjesto toèno iznad srca.


Još nas je nekoliko trenutaka gledao s povjerenjem, tako da su plave oèi nalikovale na oèi kakvog djeteta, a zatim ih je zatvorio. Èim je sklopio vjede, skupio sam svu snagu i na držak bodeža spustio drevni kamen, kamen koji je na ono mjesto postavio neki nepoznati monah ili plaæeni seljak, neki davno išèezli stanovnik dvanaestog ih trinaestog stoljeæa. Taj je kamen po svoj prilici mirno i nepomièno ležao stoljeæima i stoljeæima, dok su po njemu gazili monasi, donosili kosti u osuarij ili pak vino u podrum. Taj se kamen nije pomaknuo m kad su preko njega u tajnosti iz druge zemlje donijeli truplo ubojice Turaka i spustili ga u svježe iskopan grob u obližnjem podu, kao m kad su vlaški monasi nad njim slavili heretiènu mladu misu, ni kad su otomanski dužnosnici onamo došli u uzaludnoj potrazi za tijelom, m kad su osmanlijski konjanici u crkvu ujahali s bakljama, ni kad je nadPOVJESNIÈARKA575njim niknula nova crkva, ni kad su onamo u relikvijaru odnijeli kosti svetog Petka, u sanduku koji mu se našao u neposrednoj blizini, ni kad su hodoèasnici na njemu kleèali dok su primali blagoslov novog muèenika. Na tom mjestu poèivao je stoljeæima, sve dok gaja nisam grubo otkopao i izvukao s mjesta, namijenivši mu novu ulogu. Više o tome ne mogu pisati.73. glauasvibanj 1954.Nemam kome pisati i nema nade da æe ovo itko ikada pronaæi, no èini mi se da bi bio pravi zloèin ne pokušati zabilježiti što znam dok još mogu, a sam Bog zna koliko æe još biti tako.Prije nekoliko dana nasilno sam odveden iz svog ureda na sveuèilištu - ne znam toèno prije koliko, ali pretpostavljam da je još mjesec svibanj. Te sam se veèeri oprostio s najdražim studentom i prijateljem, koji mije pokazao svoj primjerak demonske knjige koju sam godinama pokušavao zaboraviti. Otpravio sam ga sa svime što sam mu uopæe mogao dati da mu bude od pomoæi. Potom sam zatvorio vrata ureda i još nekoliko trenutaka sjedio obuzet neopisivim grizodušjem i strahom. Znao sam da sam kriv. Potajno sam obnovio istraživanje povijesti vampira i imao sam najbolju namjeru malo-pomalo proširiti spoznaje o legendi o Drakuli, možda èak i napokon riješiti zagonetku lokacije njegova groba. Dopustio sam da me vremenski odmak, racionalnost i ponos uljuljkaju u osjeæaj da obnavljanje istraživanja neæe donijeti i odreðene posljedice. Veæ u tom prvom trenutku samoæe, pred sobom sam priznao krivnju.Neizrecivo me boljelo dok sam Paulu davao bilješke i pisma koja sam napisao o svojim iskustvima, ne jer sam ih i dalje htio imati - i posljednji trag želje da nastavim istraživanje išèeznuo je u trenutku kad mi je pokazao svoju knjigu. Jednostavno sam iz dubine duše požalio što mu moram prenijeti te straviène spoznaje, iako sam bio uvjeren da æe se, što više bude znao, lakše zaštititi. Mogao sam se samo nadati da æu, uslijedi li kazna, žrtva biti ja, a ne Paul, s tim svojim mladenaèkim optimizmom, lakim korakom i neiskušanom genijalnošæu. Paulu ne može biti više od dvadeset sedam. Ja iza sebe imam desetljeæa i desetljeæa života i mnogo nezaslužene sreæe. To mi je bila prva pomisao. Odmah zatim, um mi se okrenuo praktiènimPOVJESNIÈARKA577pitanjima. Èak i ako se želim zaštititi, to ne mogu uèiniti odmah i zasad mi jedino preostaje vjera u razum. Èuvao sam bilješke, ali ne i neko od tradicionalnih sredstava tjeranja zla - nisam imao ni križeve ni srebrne metke, kao ni èešnjak. Nikad nisam pribjegao tim sredstvima, èak ni na vrhuncu istraživanja, no sad sam poèeo žaliti što sam Paulu savjetovao da se služi samo moguænostima koje mu nudi vlastiti um.Takve su misli iziskivale najmanje minutu-dvije, a na kraju se pokazalo da na raspolaganju imam upravo toliko vremena. Uz iznenadnu navalu odvratnog ledenog zraka, poklopila me neopisivo velika pojava, tako da sam jedva vidio, a cijelo tijelo od straha kao da mi se izdignuto iz naslonjaèa. U jednom jedinom trenutku to nešto me posve obavilo, zaslijepilo. Uèinilo mi se da umirem, da nema drugog objašnjenja, iako mi nikako nije bilo jasno od èega. Usred svega toga ukazala mi se najneobiènija moguæa vizija mladosti, dražesti i ugode, prije osjeæaj nego prava vizija, slika u kojoj sam bio neusporedivo mlaði i prepun ljubavi prema neèemu ili nekome. Moguæe je da èovjek upravo tako umire. Ako je tako, kad doðe moje vrijeme - a doæi æe uskoro, koji god užasni oblik poprimilo - nadam se da æe me ta vizija pratiti i u posljednjem èasu.Nakon toga ne sjeæam se više nièega, ali to ništa potrajalo je odreðeno vrijeme koje nisam mogao i još ne mogu odrediti. Kad sam malo-pomalo došao k sebi, nisam mogao vjerovati da sam i dalje živ. Prvih nekoliko trenutaka nisam ni vidio ni èuo. Kao da sam se budio nakon duge i teške operacije, a odmah nakon buðenja shvatio sam da osjeæam intenzivnu bol, da mije cijelo tijelo užasno slabo i da duboka bol prožima sve, da u desnoj nozi osjeæam žarenje, kao i u grlu i glavi. Zrak je bio hladan i vlažan i mjesto na kojem sam ležao, iako nisam znao gdje, takoðer je bilo hladno, tako da sam sav bio promrzao. Nakon tog osjeæaja ukazalo mi se svjetlo -prigušeno, ali ipak dovoljno jako da se uvjerim da nisam slijep i da su mi oèi otvorene. To svjetlo, i bol, iznad svega ostaloga, govorili su mi da


sam živ. Poèeo sam se prisjeæati trenutaka za koje sam u prvi mah pomislio da su se dogodili protekle veèeri - kako je Paul došao u moj ured sa svojim šokantnim otkriæem. Potom sam, uz iznenadnu bol u srcu, uvidio da sam zacijelo u zatoèeništvu zle sile. Upravo zato tijelo mije unakaženo i zato imam dojam da me okružuje miris èistog zla.Pokrenuo sam udove, koliko sam uspio opreznije, i unatoè silnoj slabosti, uspio sam okrenuti glavu, a zatim je i blago pridiæi. Pogled mije zaklanjao polumraèan zid udaljen najviše deset centimetara, no ono slabašno svjetlo koje sam veæ uoèio, dopiralo je s nekog mjesta578Elizabeth Kostovaiznad njega. Uzdahnuo sam i zaèuo vlastiti uzdah. To me navelo na pomisao da još èujem i da sam jednostavno na nekom toliko tihom mjestu da sam stekao dojam da sam oglušio. Naæulio sam uši kao nikad u životu, te sam se, buduæi da nisam èuo baš ništa, oprezno pridigao u sjedeæi položaj. Zbog toga sam u svim udovima osjetio užasnu bol i slabost, a u glavipulsiranje. U takvom sjedeæem položaju vratio mi se i veæi dio osjeta u prstima, pa sam uvidio da ležim na kamenu, a niski zidiæi koji su se nalazili i s jedne i s druge strane pomogli su mi da se pridignem i tako naslonim. Glavu mije ispunjavalo užasno brujanje, koje kao da je prožimalo i sav okolni prostor. Nalazio sam se u polumraènom okruženju, kao što sam veæ rekao, posve utihlome i mraènome u kutovima. Rukama sam pipao oko sebe. Sjedio sam u otvorenom sarkofagu.Od te spoznaje èitavo mi je biæe obuzeo val muènine, no istodobno sam primijetio i da na sebi imam odjeæu koju sam nosio i u uredu, iako su mi i košulja i sako na jednoj ruci bili poderani, a ostao sam i bez kravate. Meðutim, èinjenica da sam u svojoj odjeæi pomalo me umirila: ovo nije smrt, nije obièna duševna pofemeæenost i nisam se probudio u nekom drugom dobu, osim ako sam onamo prenio i odjeæu. U prednjem džepu hlaèa pipanjem sam došao i do novèanika. Gotovo sam se šokirao osjetivši taj dobro poznati predmet. Na svoju veliku žalost, uvidio sam da više nemam ruèni sat, kao ni najbolje nalivpero, koje sam uvijek držao u unutarnjem džepu sakoa.Nakon toga prinio sam ruku grlu i licu. Èinilo mi se da se lice nije promijenilo, osim što sam na èelu imao vrlo bolnu modricu. Meðutim, na vratnom mišiæu osjetio sam gadnu rupu koja mije pod prstima bila ljepljiva. Kada bih previše okrenuo glavu ili jaèe gutao slinu, iz rane se èulo usisavanje zraka toliko užasno da je nadilazilo sve granice moje racionalnosti. Podruèje oko rane bilo je i nateèeno te je bolno pulsiralo pod dodirom. Uèinilo mi se da bih se ponovno mogao onesvijestiti od užasa i beznaða, no onda sam se prisjetio da imam snage sjediti. Možda i nisam izgubio onoliko krvi koliko sam se u prvi mah pribojavao. Imao sam dojam da sam isti kakav sam bio, a ne nekakav demon. Nisam osjeæao žudnju za krvlju, ni izopaèenost u srcu. Potom me obuzeo neizreciv jad. Je li uopæe važno što još ne osjeæam žudnju za krvlju? Gdje god se nalazio, samo je pitanje vremena kada æu postati posve kontaminiran. Osim, dakako, ako uspijem pobjeæi.Polagano sam okretao glavu, gledao oko sebe, pokušavajuæi razbistriti pogled i tako na koncu uspio ugledati izvor svjetla. Bio je to nekakav crvenkasti sjaj u daljini - ali nisam bio u stanju odrediti koliko daleko - a izmeðu mene i tog sjaja nazirali su se teški obrisi.POVJESNIÈARKA579Dlanovima sam prelazio vanjskim plohama svoje kamene kuæe. Èinilo mi se da je sarkofag blizu da, ili kamenog poda. Tako sam pipao dok nisam utvrdio da mogu iziæi u tu tamu i da neæu nigdje pasti. Dugo sam se preko ruba prebacivao na pod i noge su mi užasno drhtale, tako da sam izišavši završio na koljenima. Nakon toga sam i malo bolje vidio. Ispruženih sam se ruku zaputio prema izvoru blagog crvenkastog svjetla. Pritom sam se ipak spotaknuo0 nešto što mi je izgledalo kao još jedan sarkofag, prazan, te neki komad drvenog pokuæstva. Kad sam se sudario s tim drvenim predmetom, èuo sam da je palo nešto meko, ali nisam vidio što.To pipanje i posrtanje neopisivo me užasavalo i u svakom sam trenutku oèekivao da æe na mene skoèiti ono nešto, ona Stvar koja me i dovela ovamo. Ponovno sam se poèeo pitati nisam li možda ipak zapravo mrtav - nije li to neka užasna inaèica smrti koju sam na trenutak pogrešno protumaèio kao nastavak života. No ništa me nije napalo, bol u nogama bila je uvjerljiva, a primicao sam se svjetlu koje je treperilo na suprotnom kraju dugaèke prostorije. Ispred tog sjaja, uvidio sam, nalazilo se nešto veliko, mraèno i nepomièno. Kad sam se našao na samo nekoliko metara udaljenosti, ugledao sam vatru na ognjištu, prigušeni crveni plamen. Gorjela je u nad-svoðenom kamenom kaminu i bacala dovoljno svjetla da obasja površinu više komada masivnog starog pokuæstva - veliki pisaæi stol prepun papira, izrezbarenu škrinju, dva, uèinilo mi se, visoka èetvrtasta naslonjaèa. U jednom od njih, meni okrenut leðima, prednjim dijelom prema vatri, netko je sjedio posve nepomièno - iznad naslona nazirao sam mraèan obris. Požalio sam što nisam krenuo u suprotnom smjeru, dalje od svjetla i prema moguæem izlazu kroz koji bih pobjegao, no taj mraèni lik užasno me privlaèio, kao1 dostojanstveni naslonjaè na kojem je sjedio, te prigušeno svjetlo plamena. S jedne strane, morao sam uložiti svu


raspoloživu snagu volje da doðem do tog mjesta, a s druge se nisam mogao okrenuti i udaljiti èak i da sam htio.Na bolnim sam nogama polagano stupio na svjetlo vatre, a kad sam zaobišao veliki naslonjaè, onaj lik polagano je ustao i okrenuo se prema meni. Kako se leðima okrenuo vatri i buduæi da je oko nas bilo tako tamno, nisam mu vidio lice, iako mi se u prvi tren uèinilo da sam ugledao obraz bijel poput kosti i svjetlucanje u oku. Imao je dugaèku, kovrèavu, tamnu kosu koja mu se spuštala na ramena. Nešto u njegovim pokretima na neopisiv se naèin razlikovalo od kretnji živog èovjeka, no nisam znao odrediti je li zbog toga brži ili sporiji. Bio je tek koji centimetar viši od mene, no odavao je dojam o silnoj visini i masi, vjerojatno i zahvaljujuæi silnoj širini ramena koja su se ocrtavala na pozadini svjetla iz kamina. Potom580Elizabeth Kostovaje za neèim posegnuo i sagnuo se prema vatri. Pitao sam se hoæe li me ubiti i ostao stajati nepomièno i bez rijeèi, u nadi da æu barem umrijeti nekako dostojanstveno, kako god do toga toèno došlo. No on je samo prinio dugaèku svijeæu plamenu, a kad se zapalila, pripalio je i ostale svijeæe na svijeænjaku pokraj naslonjaèa, te se ponovno okrenuo prema meni.Sad sam ga veæ bolje vidio, iako mu je lice i dalje bilo u sjeni. Na glavi je imao šiljati šešir zlatne i zelene boje, s masivnim brošom ukrašenim dragim kamenjem toèno iznad èela, te tuniku od zlatnog baršuna širokih ramena, sa zlatnim ovratnikom vezanim visoko pod širokom bradom. Onaj dragi kamen na èelu i zlatne niti u ovratniku svjetlucali su pod svjetlom plamena. Plašt od bijelog krzna bio mu je navuèen preko ramena, uèvršæen srebrnom kopèom u obliku zmaja. Bila je to jedinstvena, neviðena odjeæa koja mije ulijevala strah koliko i ta njegova neobièna nemrtva pojava. Bila je to stvarna odjeæa, živa, svježa, ne tek neki izblijedjeli komadi muzejskih izložaka. Odjeæu je nosio nevjerojatno dostojanstveno i skladno, nijemo stojeæi preda mnom, tako da ga je~t>naj plašt obavijao poput zapuha snijega. Pod svjetlom svijeæa ugledao sam nadlanicu prepunu ožiljaka, šaku tupih prstiju, položenu na držak bodeža, a dolje, niže, snažnu nogu u dugoj zelenoj èarapi i èizmi. Malko je promijenio položaj, okrenuo se na svjetlu, ali je i dalje šutio. Tako sam mu ugledao i lice, a od silne i okrutne snage kojom je zraèilo nesvjesno sam ustuknuo - velike tamne oèi pod gustim obrvama, dugaèak i ravan nos, široki bijeli obrazi. Usta su mu, uvidio sam, stisnuta, kao da se nekako nepopustljivo smiješi. Usne su zagasitocrvene i zavijenepod tamnim i èupavim brkovima. U kutu usana ugledao sam mrlju sasušene krvi - oh, Bože, kako sam se samo lecnuo. Veæ je i sam pogled na to bio dovoljan, no kad sam, praktièki istog trena, uvidio da je to po svoj prilici moja krv, osjetio sam vrtoglavicu.Uspravio se još ponosnije i u polutami me izravno pogledao. "Ja sam Drakula", rekao je. Ledene i nedvosmislene rijeèi. Imao sam osjeæaj da ih je izgovorio na meni nepoznatom jeziku, iako sam ih savršeno razumio. Nisam uspio ništa reæi. Samo sam nepomièno piljio u njega, paraliziran od užasa. Nalazio se na samo tri metra od mene i uopæe nije bilo sumnje da je stvaran i užasno snažan, bez obzira na to je li zapravo živ ili mrtav. "Doði", rekao je tim istim hladnim i èistim glasom. "Umoran si i gladan od puta. Priredio sam ti veèeru." Pozvao me skladnom, èak ljubaznom gestom, uz bljesak dragog kamenja na velikim bijelim prstima.Pokraj vatre ugledao sam stol prepun pokrivenih tanjura. Osjetio sam i miris jela - ukusne, prave, ljudske hrane - i od tog mirisa iPOVJESNIÈARKA581arome zamalo sam se onesvijestio. Drakula je tiho i polagano prišao stolu i u èašu natoèio nešto crveno iz boce od brušenog stakla. Na trenutak sam pomislio da mora biti rijeè o krvi. "Doði", ponovio je, ovaj put tiše. Udaljio se i sjeo u onaj naslonjaè, kao da mu se uèinilo da æu prije priæi bude li se on držao malo podalje. Nesigurnim korakom prišao sam praznome naslonjaèu do stola. Noge su mi drhtale, koliko od krajnje slabosti, toliko i od straha. Malaksalo sam sjeo meðu tamne jastuèiæe i pogledao tanjure. Zašto, pitao sam se, toliko žudim za jelom kad bih svakog trena mogao umrijeti? Tu zagonetku razumjelo je jedino moje tijelo. Drakula se bio zagledao u vatru. Jasno sam vidio taj nesmiljeni profil, dugaèak nos i snažnu bradu, tamne kovrèe na ramenu. Bio je zamišljeno stisnuo dlanove, tako da su mu se plašt i izvezeni rukavi povukli, otkrivajuæi ruène zglobove pokrivene zelenim baršunom i veliki ožiljak na nadlanici meni bliže ruke. Držao se mimo i zamišljeno. Poèeo sam stjecati dojam da sve sanjam, a ne da sam u opasnosti, pa sam se usudio podiæi jedan poklopac.Odjednom me obuzela tolika glad da sam se jedva suzdržavao da ne poènem divljaèki jesti objema rukama. Ipak, nekako sam uspio podiæi metalnu vilicu i nož od kosti i razrezati prvo peèeno pile, a zatim i neki tamni komad divljaèi. Bilo je tu još keramièkih zdjelica s krumpirom i zobenom kašom, tvrdog kruha i vruæe juhe pune zelenja. Halapljivo sam jeo, pokušavajuæi usporiti tek toliko da ne dobijem grèeve u želucu. Srebrni pehar koji mije stajao do lakta bio je prepun jakog crnog vina, a ne krvi. Popio sam sve. Dok sam jeo, Drakula se nije ni pomaknuo, iako nisam mogao svakih nekoliko sekundi ne pogledati prema njemu. Dovršivši jelo, èinilo mi se da sam gotovo spreman za smrt,


još nekoliko dugih trenutaka osjeæajuæi zadovoljstvo. Zato, znaèi, osuðenicima prije smaknuæa daju posljednji obrok, pomislio sam. Bila mije to prva jasna misao otkako sam se probudio u sarkofagu. Polagano sam pokrio prazne tanjure i zdjelice, pokušavajuæi stvarati što manje buke, a zatim sam se naslonio i stao èekati.Tek nakon dugo vremena moj se novi poznanik malo okrenuo. "Dovršio si veèeru", rekao je tiho. "U tom sluèaju možda bismo mogli malo razgovarati, pa æu ti reæi zašto sam te doveo." Glas mu je ponovno bio jasan i hladan, no ovaj put primijetio sam jedva èujan štropot negdje u dubinama, kao da je mehanizam koji stvara glas star i istrošen. Sjedio je i zamišljeno me gledao, a ja sam osjeæao kako se pod njegovim pogledom smanjujem. "Imaš li kakvu predodžbu o tome gdje si?"Nekako sam se bio nadao da s njim neæu morati razgovarati, no èinilo mi se da baš nema smisla i dalje šutjeti, buduæi da bih582Elizabeth Kostovaga time mogao samo razbjesniti, iako mi se èinilo da je trenutaèno prilièno smiren. Iznenada mije palo na pamet i da bih odgovorom, uvlaèenjem u kakav-takav razgovor, možda malo dobio na vremenu i tako ispitao prostor u kojem se nalazim, te po moguænosti pobjegao, ili ga nekako uništio, ako bih za to uspio skupiti dovoljno hrabrosti, ili možda èak i jedno i drugo. Zacijelo je noæ, jer inaèe ne bi bio budan, ako je toèno što navodi legenda. Prije ili kasnije mora svanuti, a budem li tad još živ, on æe morati spavati, dok æu ja biti budan."Imaš li kakvu predodžbu o tome gdje si?" ponovio je, gotovo strpljivo."Da", odgovorio sam. Nikako se nisam mogao navesti na to da ga oslovim nekom titulom. "Barem mi se èini. Ovo je vaša grobnica.""Jedna od njih." Nasmiješio se. "Svakako meni najdraža.""Jesmo li u Vlaškoj?" Nisam mogao ne pitati.Odmahnuo je glavom tako da mu je svjetlo plamena bljesnulo u tamnoj kosi i bistrim oèima. U tom je pokretu bilo neèeg toliko neljudskog da sam osjetio grèenje u želucu. Nije se kretao kao živ èovjek, a ipak - ni sada - nisam znao toèno odrediti u èemu je razlika. "U Vlaškoj je postalo preopasno. Trebali su mi dopustiti da ondje zauvijek ostanem u miru, no za to nije bilo moguænosti. Zamisli... nakon što sam se toliko borio za prijestolje, za našu slobodu, nisam mogao èak ni ostaviti kosti u Vlaškoj.""Gdje smo onda ?" Ponovno sam, uzaludno, pokušao steæi osjeæaj da je rijeè o obiènom razgovoru. A onda sam uvidio da mi jedina namjera i želja nije da noæ protekne brzo i što prije, ako je za to uopæe bilo izgleda. Htio sam i ponešto doznati o Drakuli. Sto god bilo to stvorenje, nedvojbeno je preživjelo pet stotina godina. Njegovi æe odgovori umrijeti zajedno sa mnom, dakako, no to me nije sprijeèilo da osjetim i malo znatiželje."Ah, gdje smo", ponovio je Drakula. "Nije važno, èini mi se. Nismo u Vlaškoj, kojom i dalje vladaju budale."Nepomièno sam ga gledao. "Znate... znate kako je u današnjem svijetu?"Pogledao me iznenaðeno i zabavljeno, tako da se užasno lice izoblièilo. Tada sam prvi put ugledao dugaèke zube, bolesne desni, zbog èega je, kad se smiješio, izgledao poput starog psa. Ta je slika nestala jednako brzo kao što se i pojavila - imao je posve normalna usta, osim one mrljice moje krvi - ili èije veæ - ispod tamnih brkova. "Da", rekao je, a ja sam se na trenutak pobojao da æu moratiPOVJESNIÈARKA583slušati kako se smije. "Znam kako je u današnjem svijetu. To mi je nagrada, omiljeni posao."Uèinilo mi se da bih mogao imati koristi od svojevrsnog fron-talnog napada, ako bih ga time pridobio za razgovor. "Sto onda želite od mene? Ja veæ godinama izbjegavam suvremeni svijet... za razliku od vas, živim u prošlosti."'Ah, prošlost." Ponovo je spojio vrškove prstiju. "Prošlost je vrlo korisna, ali samo po tome što nas uèi o sadašnjosti. Sadašnjost je najvažnija. Ali vrlo sam sklon prošlosti. Doði. Zašto ti ne bih pokazao sada, buduæi da si jeo i odmorio se?" Ustao je, ponovno onim pokretima koje kao da je odreðivala neka sila izvan njegovih udova, a ja sam žurno ustao s njim, bojeæi se da bi to mogla biti neka smicalica, da bi me sad mogao napasti. No on se polagano okrenuo i uzeo svijeæu sa stalka u blizini naslonjaèa, te je pridigao. "Ponesi svijeæu ", rekao je, veæ se udaljavajuæi od kamina i ulazeæi u tamu velike prostorije. Uzeo sam drugu svijeæu i krenuo za njim, držeæi se na sigurnoj udaljenosti od njegove neobiène odjeæe i straviènih kretnji. Nadao sam se da me ne vodi natrag u sarkofag.Pri oskudnome svjetlu svijeæa poèeo sam razabirati predmete koje ranije nisam vidio - èudesne stvari. Pred sobom sam vidio dugaèke stolove, prastare i masivne. Na njima su se nalazile hrpe i hrpe knjiga— krhkih svezaka uvezanih u kožu i s pozlaæenim naslovnicama na kojima se odražavao sjaj plamena svijeæe. Bilo je tu i drugih stvari- još nikad nisam vidio takvu tintarnicu, ni takva neobièna držala i pera. Vidio sam hrpu pergamenta koji je zablistao


na svjetlu svijeæa, stari pisaæi stroj i u njemu tanki papir. Vidio sam odsjaj dragim kamenjem optoèenih uveza i kutija, rukopise u mjedenim pladnjevima. Bilo je tu velikih svezaka i odjeljaka uvezanih u glatku kožu, te nizova suvremenijih izdanja na dugaèkim policama. Zapravo, bili smo posve okruženi knjigama. Èinilo se da knjige prekrivaju sve zidove. Pridigavši svijeæu, tu i tamo poèeo sam razabirati naslove. Ponekad su to bili skladni cvatovi arapskih znakova nasred crvene kože, ponekad natpisi na nekom zapadnjaèkom jeziku koje sam uspijevao proèitati. Veæina ih je, meðutim, bila prestara da bi imala naslov. Bila je to neviðena zbirka i veæ sam instinktivno poèeo osjeæati sve veæu želju da otvorim barem neke od tih knjiga, da dodirnem manuskripte u drvenim držaèima.Drakula se okrenuo, s visoko uzdignutom svijeæom, a svjetlo je obasjalo drago kamenje na njegovoj kapi - topaz, smaragd i biser. Oèi su mu blistale. "Sto kažeš na moju knjižnicu?""Izgleda mi kao... svakako je rijeè o iznimnoj zbirci. Pravoj riznici", odgovorio sam.584Elizabeth KostovaNa tom užasnom licu pojavilo se nešto nalik na zadovoljstvo. "Imaš pravo", rekao je tiho. "Na svijetu nema bolje zbirke. To mogu zahvaliti stoljeæima pomnog biranja. No imat æeš više nego dovoljno vremena istražiti sva èuda koja sam ovdje skupio. Sad æu ti pokazati nešto drugo."Poveo me prema zidu kojem još nismo bili prišli, a ondje sam ugledao vrlo star tiskarski stroj, na kakve èovjek nailazi na ilustracijama nastalima potkraj srednjeg vijeka - masivnu prešu od crnog metala i tamnog drva s velikim vijkom na vrhu. Okrugla ploèa bila je poput opsidijana, sjajna od tinte. Naše se svjetlo u njoj odražavalo kao u kakvom demonskom zrcalu. Na polici stroja ležao je list debelog papira. Kada sam se nagnuo prema njemu, uvidio sam da je djelomièno pokriven otisnutim tekstom. Bila je rijeè o neuspjelom pokušaju, a tekst je bio na engleskom. "Duh u amfori", glasio je naslov. "Vampiri od grèkih tragedija do suvremenih tragedija." Autor: Bartholomew Rossi.Bit æe da je Drakula èekao da preneraženo uzdahnem, a ja ga nisam razoèarao. "Kao što vidiš, pratim najkvalitetnije sUvremene znanstvene radove - u toku sam, reklo bi se. Kad ne mogu doæi do objavljenog rada, ili ga želim odmah proèitati, neki put ga i sam otisnem. Ali ovdje imam nešto što æe te vjerojatno podjednako zanimati." Pokazao je prema stolu iza stroja. Na njemu se nalazio niz drvoreza. Najveæi meðu njima, izložen u pridignutome položaju, bio je zmaj iz naših knjiga - moje i Paulove - obrnut kao u zrcalu, dakako. Tek uz krajnji napor uspio sam ne ispustiti glas. "Iznenadio si se", rekao je Drakula, držeæi svijeæu pokraj zmaja. Linije su mi bile toliko poznate da sam ih i sam mogao urezati. "Èini mi se da dobro poznaješ tu sliku.""Da." Èvrsto sam stiskao svijeæu. "Sami ste otisnuli knjige? Koliko ih ima?""Dio su otisnuli moji redovnici, a ja sam samo nastavio njihov posao", rekao je tiho, zagledan u drvorez. "Gotovo sam ispunio cilj: želja mi je otisnuti tisuæu èetiristo pedeset tri primjerka. No radim polako, kako bi ih stigao i dostaviti. Ta ti brojka nešto znaèi?""Da ", rekao sam nakon nekoliko trenutaka. "To je godina pada Konstantinopola.""I mislio sam da æeš shvatiti", rekao je uz gorak osmijeh. "Najgori dogaðaj u povijesti.""Meni se èini da za tu èast ima više kandidata ", rekao sam, no on je veæ odmahivao velikom glavom ponad širokih ramena."Ne", rekao je. Potom je visoko podigao svijeæu i u tom svjetlu ugledao sam nov plamen u njegovim oèima, crvenih dubina, nalik naPOVJESNIÈARKA585vuèje oèi, oèima punih mržnje. Kao da gledam kako je mrtav pogled odjednom oživio. I prije sam mislio da su mu oèi blistave, no sad su se caklile divljaèkim sjajem. Nisam mogao govoriti. Nisam mogao odvratiti pogled. Nakon nekoliko trenutaka, okrenuo se i ponovno pogledao zmaja. "Bio je dobar glasnik", rekao je zamišljeno."Vi ste mije ostavili? Moju knjigu?""Recimo da sam to nekako sredio." Prstima prepunim ožiljaka iz bitaka dodirnuo je izrezbarenu matricu. "Vrlo dobro pazim na to kako se dijele. Idu samo znanstvenicima s najveæim potencijalom te onima za koje smatram da bi mogli biti dovoljno uporni i zmaja slijediti sve do ove jazbine. Ti si prvi kojem je to doista i uspjelo. Èestitam. Ostale pomoænike ostavit æu da i dalje budu diljem svijeta i da mi vode istraživanje graðe.""Nisam vas slijedio", usudio sam se primijetiti. "Vi ste me doveli ovamo."'Ah..." Ponovno ona zakrivljenost tamnocrvenih usana, trzanje dugaèkih brkova. "Ne bi bio ovdje da nisi hio doæi. Nitko i nikada nije se dvaput oglušio na moje upozorenje. Sam si se doveo ovamo."Pogledao sam stari, prastari tiskarski stroj i drvorez zmaja. "Zašto želite da budem ovdje?" Nisam želio pitanjima poticati njegov bijes. Sutra naveèer možda æe me ubiti, ako mu se prohtije i ako tijekom dana ne otkrijem moguænost za bijeg. No nisam mogao ne postaviti to pitanje.


"Veæ dugo èekam nekoga tko æe mi popisati i katalogizirati zbirku", rekao je jednostavno. "Sutra æeš sve slobodno i u miru pogledati. Veèeras æemo razgovarati." Snažnim, sporim korakom poveo me prema onim naslonjaèima pokraj kamina. Njegove rijeèi donijele su mi novu i veliku nadu - èini se da me te veèeri doista nije namjeravao ubiti. Osim toga, znatiželja je u meni samo bujala. Èinilo se da ipak ne sanjam. Razgovaram s èovjekom koji je proživio veæi dio povijesti nego što itko od povjesnièara može i pokušati prouèiti, èak i na najtemeljnijoj razini. Oprezno se držeæi na distanci, išao sam za njim i na koncu smo se ponovno smjestili ispred kamina. Kad sam sjeo, primijetio sam da više nema ni stola ni posuða u kojem je bila moja veèera. Na tom mjestu stajao je udoban podnožnik na koji sam oprezno podigao noge. Drakula je uspravno, dostojanstveno i velièanstveno sjedio u svom velikom naslonjaèu. Iako je taj naslonjaè bio visok, drven i još iz srednjeg vijeka, moj je bio udobno podstavljen, baš kao i podnožnik, kao da je gostu naumio ponuditi nešto primjerenije suvremenim slabostima.586Elizabeth KostovaJoš smo dugo sjedili u tišini, a ja sam se upravo poèeo pitati namjerava li tako prosjediti cijelu noæ kad se ponovno oglasio. "Za života sam obožavao knjige", rekao je. Malko se okrenuo prema meni, tako da sam jasno vidio sjaj u njegovim oèima i svjetlucanje èupave kose. "Moguæe je da ne znaš da sam bio svojevrsni uèenjak. Cini mi se da to javnosti baš i nije poznato." Govorio je staloženo i objektivnim tonom. "Znaš da su knjige u moje vrijeme imale vrlo ogranièen doseg. Za smrtnog života vidio sam uglavnom tekstove koje je odobrila crkva - evanðelja i, primjerice, pravoslavna tumaèenja. To mi na kraju nije poslužilo ni za što. A kad sam prvi put preuzeo prijestolje koje mi po svim pravima pripada, velike knjižnice u Konstantinopolu veæ su bile uništene. Ono što se iz njih oèuvalo u samostanima nikad nisam mogao vidjeti vlastitim oèima." Sjedio je zagledan u vatru. 'Ali imao sam druge izvore. Trgovci su mi donosili neobiène i èudesne knjige iz nebrojenih krajeva - iz Egipta i Svete zemlje, te velikih samostana na Zapadu. Iz njih sam uèio o drevnome poznavanju okultnoga. Buduæi da sam znao da ne mogu dospjeti u nebeski raj", ponovno krajnje neutralnim tonom, "postao sam povjesnièar kako bih zauvijek oèuvao vlastitu povijest."Nakon toga neko je vrijeme šutio, a ja sam se bojao još nešto pitati. Onda kao da se ipak prenuo i divovskom rukom pljesnuo po naslonu. "Tako je nastala moja knjižnica."Bio sam odviše znatiželjan da bih i dalje šutio, iako mi je bilo vrlo teško oblikovati pitanja. 'Ali nakon vaše... smrti., nastavili ste skupljati knjige?""Oh, da, svakako." Okrenuo se i pogledao me, možda jer sam to upitao svojevoljno, te se mraèno osmjehnuo. Nije bilo lako susresti pogled tih užasnih oèiju, ovješenih kapaka, pod svjetlom vatre. "Veæ sam ti rekao da sam u duši znanstvenik kao i ratnik. Svih tih godina knjige su mi služile kao društvo. Iz knjiga èovjek može nauèiti i mnogo o praktiènoj prirodi stvari - primjerice o državništvu te o taktikama koje su u bitkama koristili veliki vojskovoðe. Ali imam raznovrsnih knjiga. Vidjet æeš sutra.""I što želite da uèinim u toj knjižnici?""Kao što sam rekao, potrebna joj je katalogizacija. Nikad nisam izradio cjelovit popis knjiga kojima raspolažem, nisam zabilježio podatke o njihovu porijeklu i stanju. To æe ti biti prva zadaæa, a obavit æeš je brže i kvalitetnije nego što bi itko drugi uspio, s obzirom na sve jezike koje govoriš i na raspon znanja kojim raspolažeš. Dok budeš obavljao tu zadaæu, u rukama æe ti se naæi neke od najljepših - i najutjecajnijih - knjiga koje su ikad izraðene. Mnoge meðu njima danas više nigdje drugdje ne postoje. Moguæe je da znate, profesore, da danas postoji tek oko jedna tisuæina ukupnoPOVJESNIÈARKA587objavljenih tekstova... Ja sam sebi dao u zadaæu da, tijekom stoljeæa, podignem taj postotak." Dok je govorio, ponovno sam uoèio koliko mu je glas neobièno jasan i hladan, a zaèuo sam i onu zveckavu dubinu - nalik na zvuk koji repom stvara èegrtuša ili na zvuk hladne vode koja teèe preko kamenja."Druga zadaæa bit æe puno veæa. Zapravo, trajat æe vjeèno. Kad moju knjižnicu i njezinu svrhu upoznaš prisno i temeljito kao ja, krenut æeš u svijet, po mojim uputama, i tražiti nove primjerke - kao i stare, jer nikad neæu prestati skupljati stare radove. Na raspolaganju æeš imati nebrojene arhivare - i to samo najbolje - i pod našu vlast dovest æeš nove ljude."Dimenzije njegove vizije, kao i njezino pravo znaèenje, ako nisam pogriješio u tumaèenju, obavili su me poput ledenog znoja. Uspio sam oh'oriti usta, no glas mi nije bio postojan. "Zašto to ne nastavite raditi sami?"Nasmiješio se prema plamenu i tu sam ponovno ugledao bljesak jednog drugog lica - psa, vuka. "Sad æu se morati baviti drugim stvarima. Svijet se mijenja, a ja se namjeravam mijenjati s njim. Ubrzo možda i neæu trebati ovaj oblik", usporenom rukom pokazao je finu srednjovjekovnu odjeæu, silnu mrtvu moæ udova, "da ostvarim težnje. Ali knjižnica mi znaèi mnogo i volio bih da nastavi rasti. Osim toga, veæ neko vrijeme imam dojam da je ovdje sve nesigumije. Nekoliko je povjesnièara veæ zamalo pronašlo ovo mjesto, a i ti bi došao do njega, samo da sam te dovoljno dugo


ostavio da u miru tražiš. No ovdje mi trebaš odmah sada. Njušim opasnost, a knjižnicu je prije preseljenja nužno katalogizirati."To mije, na trenutak, pomoglo da se ponovno pretvaram da sve samo sanjam. "Kamo æete je preseliti?" I mene zajedno s njom, mogao sam dodati."Na jedno drevno mjesto, starije i od ove lokacije, mjesto za koje me vežu mnogobrojne lijepe uspomene. Daleko i izolirano mjesto, ali bliže velikim suvremenim gradovima, kamo æu moæi slobodno odlaziti i vraæati se. Onamo æemo preseliti knjižnicu, a ti æeš je proširiti do nesluæenih razmjera." Pogledao me s odreðenim samopouzdanjem koje se možda moglo protumaèiti i kao naklonost. Potom je ustao, onim energiènim, toliko neobiènim pokretima. "Za ovu smo noæ dovoljno razgovarali - vidim da si umoran. Posvetimo ove sate èitanju, kao što mi je obièaj, a ja æu zatim iziæi. Ujutro moraš uzeti papir i pera koje æeš naæi pokraj tiskarskog stroja i poèeti sastavljati popis. Knjige su veæ posložene po podruèjima, a ne po stoljeæima ili desetljeæima. Vidjet æeš. Nabavio sam ti i pisaæi stroj. Katalog možeš raditi na latinskome, no odluku æu ipak prepustiti588Elizabeth Kostovatebi. Dakako, i sad i u svako doba možeš slobodno èitati sve što poželiš."Na te je rijeèi sa stola uzeo jednu knjigu i ponovno sjeo. Bojao sam se ne povesti se za njegovim primjerom, pa sam uzeo prvu knjigu koja mi se našla pod rukom. Pokazalo se da je rijeè o jednom od prvih izdanja Machiavellijeva Vladara, popraæenog nizom rasprava0 moralu koje prije nisam ni vidio niti za njih èuo. S obzirom na trenutaèno raspoloženje, nisam bio u stanju dešifrirati baš ništa. Samo sam sjedio zagledan u slova ili nasumièno okretao stranice. Èinilo se da se Drakula posve udubio u svoju knjigu. Kriomice ga pogledavši, upitao sam se kako se priviknuo na taj noæni, podzemni život, na život znanstvenika, nakon što je cijeli život proveo u bitkama i akcijama.Napokon je nakon dosta vremena ustao i tiho odložio knjigu. Bez rijeèi je stupio u tamu velikog predvorja, tako da više nisam razabirao njegove obrise. Zatim sam èuo suho grebenje, kao da je rijeè o životinji koja se kreæe kroz zemlju koja se mrvi, nalili na zvuk paljenja šibice, iako se nije pojavilo svjetlo. I u tom trenutku obuzeo me neopisiv osjeæaj osamljenosti. Napinjao sam uši, no nisam mogao odrediti na koju je stranu otišao. Ako ništa drugo, veèeras se barem neæe gostiti mojom krvlju. U strahu sam se pitao za što me èuva, jer me u svog slugu mogao pretvoriti neusporedivo brže i istodobno utažiti žeð. Još sam satima sjedio u onom naslonjaèu, tu1 tamo ustajuæi da protegnem bolno tijelo. Nisam se usudio spavati dok traje noæ, no bit æe da sam ipak malo zadrijemao neposredno prije svitanja, jer sam se iznenada probudio i osjetio promjenu u zraku, iako u mraènoj komori nije bilo novog svjetla, i vidio kako se Drakula primièe vatri. "Dobar dan ", rekao je tiho i okrenuo se prema onom mraènom zidu kod kojeg se nalazio moj sarkofag. Ja sam u meðuvremenu bio ustao, kao da me njegova pojava na to nekako prisilila. Nakon toga ga ponovno više nisam razabirao, a uši mije ispunila intenzivna tišina.Nakon još podosta vremena, uzeo sam svoju svijeæu i njome ponovno zapalio svijeæe na svijeænjaku i još nekoliko svijeæa koje sam uoèio u zidnim držaèima. Na mnogim sam stolovima tako pronašao keramièke svjetiljke ili malene željezne fenjere, pa sam zapalio i dio njih. Pojaèano svjetlo donijelo mije odreðeno olakšanje, no poèeo sam se pitati hoæu li ikad više vidjeti danje svjetlo ili sam veæ stupio u vjeèni život u tami i treperavome svjetlu svijeæa - veæ i to samo po sebi izgledalo mije kao svojevrsan oblik pakla. Sad sam barem malo bolje vidio prostor u kojem sam se našao. Sirio se daleko u svim smjerovima, a zidove su prekrivali veliki ormari i police. Posvuda sam vidio knjige, kutije, svitke, rukopise,POVJESNIÈARKA589hrpe i nizove Drakuiine divovske zbirke. Uz jedan zid nazirao sam mraène obrise triju sarkofaga. Prišao sam im sa svijeæom. Dva manja sarkofaga bila su prazna - ja sam se po svoj prilici probudio u jednome od njih.Potom sam ugledao i najveæi sarkofag, grobnicu velièanstveniju od ostalih, divovsku pod svjetlom svijeæe, raskošnih dimenzija. Na stranici je bila ispisana tek jedna rijeè, latinicom: DRAKULA. Uzdigao sam svijeæu i pogledao unutra, gotovo protiv vlastite želje. Unutra je nepomièno ležalo veliko tijelo. Prvi put jasno sam ugledao njegovo nedostupno, okrutno lice, ostao tako zagledan iako sam osjeæao odbojnost i gaðenje. Celo mu je bilo naborano, kao da ga je uznemirilo nešto u snu, oèi otvorene i nepomiène, tako da je izgledao prije mrtvo nego usnulo. Koža je bila blijedožuta, dugaèke tamne trepavice nisu se micale, a snažne, gotovo skladne i lijepe crte lica bile sjajne i gotovo providne. Dugaèka i gusta tamna kosa padala mu je preko ramena, ispunjavajuæi postraniène dijelove sarkofaga. Od svega mi je bila najužasnija punina boje obraza i usana, te konkretnost i èvrstina lica i tijela kojih nije bilo pri svjetlu iz kamina. Istina je, poštedio me na neko vrijeme, no negdje u dubokoj noæi ipak se napio krvi. Na njegovim usnama više nije bilo one mrljice moje krvi. Sada su bile zagasitocrvene pod tamnim brkovima. Doimao se toliko punim


nekakvog umjetnog života i zdravlja da mi se krv sledila u žilama kad sam uvidio da ne diše- prsa se ni za milimetar nisu dizala ili spuštala. I još je nešto bilo neobièno: na sebi je imao drugi komplet odjeæe, jednako raskošne i profinjene kao i ona koju sam veæ vidio, tamnocrvenu tuniku i èizme, plašt i kapu od ljubièastog baršuna. Plašt je na ramenima bio pomalo izlizan, a u kapu je bilo utaknuto smeðe pero. Ovratnik je blistao od dragog kamenja.Stajao sam nepomièno zagledan, sve dok od neobiènosti prizora nisam osjetio pravu vrtoglavicu, a zatim sam se povukao za korak--dva i pokušao se pribrati. Dan je tek poèeo - od zalaska sunca dijelili su me još sati i sati. Prvo æu potražiti nekakav izlaz, moguænost za bijeg, a potom moguænost da to èudovište uništim u snu, tako da nekako pobjegnem bez obzira na uspjeh u tom drugom naumu. Èvrsto sam stiskao svijeæu. Reæi æu samo da sam divovsku komoru pretraživao više od dva sata a da nisam naišao ni na što slièno izlazu. Na jednome kraju, nasuprot kaminu, nalazila su se velika drvena vrata sa željeznom bravom. Gurao sam, povlaèio i klimao sve dok se nisam iscrpio i osjetio bol. Ništa se nije pomaknulo ni za milimetar. Štoviše, èini mise da se vrata nisu otvarala veæ godinama- možda èak i stoljeæima. Nije bilo drugog naèina za izlazak - nije bilo drugih vrata, ni tunela, ni kamena koji je moguæe izvaditi ni590Elizabeth Kostovanekog drugog otvora. Osobito nije bilo prozora, tako da sam bio uvjeren da smo duboko pod zemljom. Jedino udubljenje u zidovima bio je prostor u kojem su se nalazila tri sarkofaga, a kamenje se ni ondje nije moglo pomaknuti. Bilo mije strašno teško pipati zidove praktièki pred Drakulinim divovskim otvorenim oèima. Iako se ni u jednom trenutku nisu pokrenule, imao sam dojam da imaju neku tajnu moæ kojom sve nadziru i proklinju.Ponovno sam sjeo uz vatru, da se malo oporavim i prikupim snagu koja me napuštala. Vatra je izgledala kao da je na samome izdisaju, uoèio sam, nad njom trljajuæi dlanove, iako su u njoj gorjele prave grane i cjepanice i premda je odavala toplinu koja se dobro osjetila i donosila ugodu. Tad sam prvi put primijetio i da nema dima. Je li tako gorjela cijelu noæ? Dlanom sam prešao preko lica, samome sebi upuæujuæi upozorenje. Treba mi svaki traèak zdravog razuma. Štoviše - u tom trenutku donio sam èvrstu odluku - dat æu sve od sebe da do posljednjeg trenutka života posve oèuvam um i unutarnju snagu. To æe me držati na životu, to je još jedino što mije preostalo.Nakon što sam se pribrao, ponovno sam poèeo tražiti, sustavno, ne bih li došao do neke, bilo kakve, moguænosti da uništim svog èudovišnog domaæina. Uspijem li u tome, dakako, svejedno æu ovdje umrijeti sam, bez moguænosti da iziðem, no on tada barem više neæe moæi iziæi iz te komore i vrebati ljude u vanjskome svijetu. Naèas sam pomislio, i to ne prvi put, kako bi bilo utješno ubiti se - no to si nisam mogao dopustiti. Veæ sam se našao u opasnosti da postanem poput Drakule, a legenda kaže da svaki samoubojica može postati nemrtav i bez dodatne kontaminacije koja je veæ zahvatila mene - nedvojbeno je rijeè o okrutnoj legendi, no o njoj sam ipak morao voditi raèuna. Ta mi moguænost jednostavno nije bila dostupna. Pregledao sam sve zakutke i pukotine, otvarao ladice i kutije, pregledavao police, visoko dizao svijeæu. Nije bilo odviše vjerojatno da mije lukavi grof ostavio oružje koje bih mogao upotrijebiti protiv njega, no ipak sam morao sve pretražiti. Nisam pronašao ništa, èak ni stari komad drva koji sam možda mogao nekako naoštriti i dobiti kolac. Kad sam iz kamina pokušao izvuæi cjepanicu, plamen se naglo pojaèao i opržio mi ruku. To sam pokušao još nekoliko puta, ali reakcija je svaki put bila jednako demonska.Na kraju sam se vratio do velikog središnjeg sarkofaga, užasavajuæi se posljednje preostale moguænosti: bodeža koji je sam Drakula nosio za pojasom. Šaka s ožiljcima obavijala je držak. Bodež bi vrlo lako mogao biti od srebra, a u tom sluèaju mogao bih mu ga zaritiPOVJESNIÈARKA591u srce, samo kad bih se nekako mogao prisiliti da mu ga uzmem. Sjeo sam ne bih li nekako skupio hrabrost za takav pothvat i ne bih li nekako nadvladao gaðenje. Potom sam ustao i ruku oprezno položio blizu bodeža, dok sam drugom rukom držao svijeæu. Oprezan dodir nije izazvao nikakve kretnje na nepomiènome licu, uvidio sam, iako mi se uèinilo da se pojaèala okrutnost njegova izraza, kao i suženost dugaèkog nosa. No na svoj veliki užas uvidio sam da velika šaka obavija držak zbog posve odreðenog razloga. Morat æu je nekako nasilno ukloniti da bih došao do bodeža. Položio sam dlan na Drakulinu šaku, a o užasu koji sam u tom trenutku osjetio ovdje ne želim ni govoriti, èak i ako ove rijeèi neæe vidjeti nitko osim mene. Držak je bio uhvatio toliko èvrsto i snažno da sam imao dojam da mu je šaka od kamena. Nisam je mogao ni rastvoriti ni pomaknuti. Kao da iz ruke nekog kipa pokušavam izvuæi mramorni bodež. Imao sam dojam da se u mrtvim oèima rasplamsava mržnja. Hoæe li se poslije, kad se probudi, svega sjeæati? Uspravio sam se i, iscrpljen i obuzet tolikim gaðenjem da više nisam uspijevao skupiti ni atom snage, ponovo sjeo na pod i još neko vrijeme ostao u istom položaju, u društvu svijeæe.Na kraju sam, uvidjevši da nijedan plan nema izgleda za uspjeh, odluèio pokušati nešto drugo. Prvo æu se natjerati da


kratko odspavam, dok je još oko podneva, kako bih se probudio barem nekoliko sati prije Drakule, a da se on prije toga ne probudi i vidi da spavam. Tako sam uspio odspavati sat-dva, èini mi se - u ovom vakuumu moram otkriti bolji naèin mjerenja ili barem osjeæanja vremena - ispmživši se ispred kamina, na jastuku od smotanog sakoa. Nije bilo te sile koja bi me uvjerila da se vratim u onaj sarkofag, no zahvaljujuæi toplini kamena uz kamin, uspio sam koliko-toliko ublažiti bol u udovima.Probudivši se, još sam neko vrijeme pomno osluškivao, no cijelim prostorom vladala je smrtna tišina. Uvidio sam da je stol u blizini mojeg naslonjaèa ponovno pun ukusne hrane, iako je Drakula i dalje, jednako paraliziran, ležao u svome grobu. Nakon toga krenuo sam u potragu za pisaæim strojem koji sam ranije vidio. I ondje sve otada pišem, koliko brže mogu, kako bih zabilježio sve što sam vidio. Tako sam na odreðeni naèin ponovno stekao i odreðeni osjeæaj za vrijeme, buduæi da znam koliko brzo mogu tipkati i koliko stranica mogu ispisati u sat vremena. Ove posljednje retke sad pišem pri svjetlu jedne svijeæe. Ostale sam ugasio da ih saèuvam. Trenutaèno umirem od gladi i užasno mije hladno u ovoj vlazi, daleko od vatre. Sad æu sakriti ove papire, nešto pojesti i posvetiti se poslu koji mi592Elizabeth Kostovaje Drakula zadao, tako da, kad se probudi, vidi da radim. Sutra æu pokušati nastaviti pisati, budem li još živ i dovoljno pri sebi.Drugi danNakon što sam napisao prvu bilješku, presavio sam ispisane stranice i sakrio ih iza obližnjeg ormara, odakle æu ih ponovno moæi izvuæi, ali i gdje se ne vide ni s jednog mjesta. Potom sam uzeo novu svijeæu i polagano krenuo izmeðu stolova. U velikoj prostoriji nalazili su se deseci tisuæa knjiga, procijenio sam - možda i stotine tisuæa, ubrojimo li i sve svitke i ostale rukopise. Nalazile su se ne samo na stolovima, nego i na hrpama u teškim starim ormarima i uza zidove, na grubo obraðenim policama. Èinilo mi se da se srednjovjekovne knjige miješaju s velikim i lijepim renesansnim izdanjima te suvremenim naslovima. Naišao sam na jedan stari, stari Shakespeareov odjeljak - povijesne drame - pokraj sveska koji je napisao Toma Akvinski. Bilo je tu divovskih knjiga o alkemiji, iz šesnaestog stoljeæa, uz cijeli jedan ormar arapskih svitakahikrašenih ornamentima - otomanskih, pretpostavio sam. Bilo je tu puritanskih propovijedi o vješticama i knjižica poezije iz devetnaestog stoljeæa, opširnih filozofskih rasprava, te djela s podruèja kriminologije na-stalih u našem stoljeæu. Ne, jednostavno nije bilo vremenskog slijeda i rasporeda. Meðutim, jasno sam uoèavao jedan drugi red.Slaganje knjiga redoslijedom koji bi bio uobièajen za povijesnu zbirku u nekoj normalnoj knjižnici trajalo bi tjednima, možda i mjesecima, no buduæi da ih je Drakula smatrao sortiranima, prema svojim interesima, ostavit æu ih tako kako jesu i samo pokušati raspoznavati razlièite zbirke. Èinilo mi se da prva zbirka poèinje kod zida najbližeg nepomiènim vratima i da obuhvaæa tri ormara i dva velika stola: državništvo i vojne strategije, mogao bi glasiti njezin naslov.Ondje sam naišao na još Machiavellija, u predivnim knjigama velikog formata iz Padove i Firence. Pronašao sam i Hanibalov životopis koji je u osamnaestom stoljeæu napisao neki Englez, te grèki svitak, moguæe još iz Aleksandrijske knjižnice: Herodot o atenskim ratovima. Dok sam tako pregledavao svezak za sveskom, rukopis za rukopisom, svaki put sa sve veæom nevjericom i zateèenošæu, poèela me obuzimati nova jeza. Došao sam i do izlizanog izdanja Mein Kampfa presavijenih kutova pojedinih stranica, te dnevnika na francuskome - pisanog rukom te tu i tamo umrljanog smeðom plijesni - koji je, barem po nadnevcima na poèetku i prikazima govorio o vladavini terora, i to s gledišta jednog vladinog dužnosnika. Morat æu ga poslije pomnije prouèiti - èinilo se da se autor nigdjePOVJESNIÈARKA593nije predstavio. Naišao sam na veliku knjigu o taktici Napoleonovih prvih pohoda, tiskanoj dok je on, izraèunao sam, boravio na Elbi. U kutiji na jednom od stolova pronašao sam požutjeli tekst natipkan æirilicom. Ruski poznajem tek u osnovnim crtama, no na temelju naslova bio sam posve uvjeren da je bila rijeè o internóme dopisu koji je Staljin uputio nekom pripadniku ruske vojske. Nisam uspio proèitati mnogo, ali u dokumentu se nalazio i dugaèak popis s ruskim i poljskim imenima.Bila su to neka od djela koja sam uspio prepoznati. U sluèaju mnogih knjiga i manuskripata, i autori i teme bili su mi posve nepoznati. Upravo sam poèeo popisivati sve što mije poznato i što mogu odrediti, natuknice približno rasporeðujuæi po stoljeæima, kad sam osjetio da postaje hladnije, kao da se povjetarac pojavio ondje gdje ne može biti nikakvog gibanja zraka. Podigao sam pogled i, na približno tri metra udaljenosti, ugledao onaj neobièan lik koji je stajao na suprotnoj strani jednog od stolova.Na sebi je imao profinjenu crveno-ljubièastu odjeæu koju sam vidio u sarkofagu, a bio je veæi i èvršæi nego što sam se sjeæao od prethodne noæi. Bez rijeèi sam èekao da vidim hoæe li me odmah napasti - hoæe li se sjetiti da sam mu pokušao oduzeti bodež. No samo je blago nagnuo glavu, kao da me pozdravlja. "Vidim da si poèeo raditi. Nema


sumnje da æeš me neke stvari morati pitati. Prvo æemo, meðutim, doruèkovati, a nakon toga možemo razgovarati o mojoj zbirci." U polutami dvorane na njegovu sam licu uoèio svojevrstan odsjaj, možda bljesak oka. Poveo me onim neljudskim, ali odluènim korakom i tako smo se vratili do kamina. Ondje sam ponovno ugledao toplu hranu i piæe, meðu njima i vreli èaj koji mije zagrijao sleðene udove. Drakula je sjedio zagledan u vatru bez dima, uspravljene glave nad širokim ramenima. I protiv volje razmišljao sam o tome kako su mu odrubili glavu - što se toga tièe, slagali su se svi prikazi njegove smrti. Kako sad ima glavu ili je sve to iluzija? Ovratnik elegantne tunike dizao se i dopirao mu do brade, a tamne kovrèe spuštale su se preko njega i padale na ramena."A sad æemo", rekao je, "krenuti u kratak obilazak." Ponovno je zapalio sve svijeæe, a ja sam za njim išao od stola do stola, dok je palio svjetiljke. "Treba nam svjetlo pri kojem æemo èitati." Nije mi se sviðalo kako mu se svjetlo poigrava na licu dok se nadvijalo nad novi stijenj, pa sam se trudio gledati naslove knjiga. Prišao mi je kad sam se zaustavio pred nizom svitaka i knjiga na arapskome koje dotad nisam primijetio. Na moje veliko olakšanje, i dalje je bio barem metar i pol udaljen, no od njega je ipak dopirao jedak miris, pa sam se morao oduprijeti navali muènine. Moram ostati pribran, razmišljao sam. Ni po èemu nisam mogao odrediti što æe594Elizabeth Kostovami donijeti ova noæ. "Vidim da si pronašao jedno od mojih najveæih blaga ", rekao je. Hladan glas odjeknuo je notom zadovoljstva. "To je moje otomansko blago. Dio je vrlo star, iz prvih dana postojanja njihova dijaboliènog carstva, a na ovoj polici nalaze se naslovi iz posljednjeg desetljeæa." Nasmiješio se pri treperavome svjetlu. "Ne možeš ni zamisliti s kolikim sam zadovoljstvom gledao kako ta civilizacija umire. Vjera im, dakako nije umrla, no sultani su nestali zauvijek, a ja sam ih nadživio." Na trenutak mi se uèinilo da bi se mogao nasmijati, no sljedeæe rijeèi izgovorio je smrtno ozbiljno. "Ovdje su knjige koje su sultanu pisali o brojnim podruèjima koja je osvojio. Ovo je", dodirnuo je rub jednog svitka, "povijest Meh-meda, trunuo u paklu. Napisao ju je kršæanski povjesnièar koji se prometnuo u ulizicu. Neka i on trune u paklu. Osobno sam ga pokušao pronaæi, tog povjesnièara, no umro je prije nego što sam došao do njega. Ovdje su prikazi Mehmedovih pohoda, iz pera njegovih osobnih laskavaca, te prikaz pada Velikoga grada. Ne znaš èitati arapski?""Vrlo malo", priznao sam.'Ah." Èinilo se da ga to zabavlja. "Ja sam imao priliku nauèiti njihov jezik i pismo dok su me držali u zatoèeništvu. Znaš li da sam bio njihov uznik?"Kimnuo sam, trudeæi se da ga ne gledam."Da, moj me vlastiti otac ostavio Mehmedovu ocu, kao zalog da neæemo povesti rat protiv Carstva. Zamisli samo, Drakula kao talac u bezbožnièkim rukama. Ondje nisam gubio vrijeme - o njima sam nauèio sve što sam mogao, tako da ih sve nadmašim. I tad sam se zarekao da æu oblikovati povijest, a ne biti njezinom žrtvom." Glas mu je bio toliko gorljiv da sam ga naèas pogledao, iako sam se protiv toga borio, pa sam tako na njegovu licu ugledao sablastan žar, mržnju i izoblièena usta pod dugaèkim brkovima. Nakon toga se nasmijao, a zvuk je bio podjednako užasan. "Ja sam na kraju veliki pobjednik, a njih više nema." Položio je dlan na fino izraðen kožni omot. "Sultan me se toliko bojao da je utemeljio viteški red koji æe imati samo jedan cilj: tragati za mnom. Preostalo ih je još nekoliko, u Carigradu - baš su uporni. No sve ih je manje i manje, ubrzo æe nestati, dok je mojih podanika diljem svijeta sve više i više." Uspravio je moæno tijelo. "Doði. Pokazat æu ti ostalo blago, a ti mi moraš reæi kako sve to namjeravaš katalogizirati."Vodio me od odjeljka do odjeljka, pokazivao osobite rijetkosti, a ja sam tako uvidio da su moje pretpostavke o njegovim kolekcionarskim ciljevima i obrascima bile ispravne. Cijeli jedan veliki ormar ispunjavali su priruènici o muèenju, dio njih i iz drevnoga svijeta. Raspon je obuhvaæao i srednjovjekovne engleske zatvore i inkvizi-POVJESNIÈARKA595cijske muèionice i eksperimente koje je provodio Treæi Reich. Dio renesansnih naslova imao je i drvoreze koji su prikazivali pomagala za muèenje, dok su se u drugima nalazili prikazi èovjekova tijela. U jednom drugom dijelu velike sobe pobrojene su crkvene hereze za koje su bili namijenjeni mnogi od tih oblika muèenja. Jedan cijeli kut bio je posveæen alkemiji, jedan drugi èarobnjaštvu, a treæi filozofiji najneugodnije vrste.Drakula je zastao ispred jednog velikog ormara s policama i na njega s ljubavlju položio ruku. "Ovo je predmet mog osobitog zanimanja, a èini mi se da æe i tebe zanimati više nego ostalo. To su moje biografije." Svi naslovi na neki su naèin bili povezani s njegovim životom. Bilo je tu djela bizantskih i osmanlijskih povjesnièara - dijelom su to bili i vrlo rijetki originali - kao i njihova brojna reizdanja koja su se pojavila kasnije. Bilo je tu knjižica iz srednjovjekovne Njemaèke, Rusije, Maðarske, Konstantinopola. U svima su se nabrajali njegovi zloèini. Za mnoge od tih knjiga u svojim istraživanjima nisam ni èuo, tako da sam posve nerazumno osjetio kako me obuzima plamen znatiželje. Tek nakon toga sjetio sam se da sad više nemam razloga dovršiti to istraživanje. Bilo je tu i brojnih djela o folkloru, od


sedamnaestog stoljeæa nadalje, povezanih s legendama o vampirima - uèinilo mi se neobiènim i užasnim da ih je tako otvoreno svrstao meðu svoje životopise. Veliku ruku zaustavio je na jednome od prvih izdanja romana Brama Stokera i nasmiješio se, ne rekavši, meðutim, ništa. Potom je polagano prešao na drugi ormar."I ovo æe te osobito zanimati", rekao je. "Rijeè je o povjesnièarskim djelima koja se bave tvojim stoljeæem, dvadesetim. Dobro je to stoljeæe - radujem se njegovu nastavku. U moje je vrijeme vladar bio u stanju nepoželjne elemente eliminirati tek èovjeka po èovjeka. Vi to danas radite masovnije. Promisli samo o napretku ostvarenom od onog prokletog topa koji je probio zidine Konstantinopola do božanskog plamena koji je zemlja u koju si se doselio prije nekoliko godina poslala na japanske gradove. "Jedva se primjetno naklonio, uljudno, kao da mi èestita. "Velik dio tih djela veæ ste vjerojatno proèitali, profesore moj, no moguæe je da æete im sad pristupiti iz druge perspektive."Onda mi je rekao da ponovno sjednem pokraj vatre, a ja sam uvidio da me uz naslonjaè oèekuje vruæi èaj. Nakon što smo se obojica udobno smjestili, okrenuo se prema meni. "Ubrzo æu se i ja morati osvježiti", rekao je tiho. "No prvo æu te nešto pitati." Više nisam bio u stanju kontrolirati drhtanje ruku. Dotada sam na sve moguæe naèine nastojao s njim razgovarati koliko sam mogao manje a da pritom ne izazovem njegov bijes. "Cijelo ovo vrijeme uživaš u596Elizabeth Kostovamojoj gostoljubivosti, onakvoj kakvu ovdje mogu ponuditi, te mojoj beskonaènoj vjeri u tvoje sposobnosti. Uživat æeš i u blagodatima vjeènoga života, što je dostupno tek rijetkim biæima. Imaš slobodan pristup nedvojbeno najboljem arhivu takve vrste na ovome svijetu. Dostupna su ti rijetka djela koja, štoviše, ne možeš vidjeti nigdje drugdje. Sve je ovo tvoje." Promeškoljio se u naslonjaèu, kao da ne uspijeva na dulje vrijeme posve smiriti to veliko, nemrtvo tijelo. "Nadalje, èovjek si neviðena razuma i mašte, savjestan, temeljit i pronicav. Od tebe želim toliko toga nauèiti... istraživaèke metode, sintetiziranje izvora, imaginativni pristup. Upravo zbog tih odlika, kao i velikih znanstvenièkih postignuæa koje su ti omoguæile, doveo sam te ovamo, u svoju riznicu."Ponovno je naèas zašutio. Promatrao sam njegovo lice, ne uspijevajuæi odvratiti pogled. Sjedio je zagledan u vatru. "Uz tako nepokolebljivu iskrenost i poštenje, uviðaš i povijesnu lekciju," rekao je. "Povijest nas uèi da je èovjek po prirodi zao, i to krajnje i uzvišeno zao. Dobro nije moguæe usavršiti, ali zlo jest. Zašto taj svoj veliki um ne bi stavio u službu neèega što je moguæ&yoboljša-vati i usavršavati? Pozivam te, prijatelju moj, da mi se svojevoljno pridružiš u mojem istraživanju. Pristaneš li, samog sebe poštedjet æeš velikih muka i boli, a mene popriliènog truda. Zajednièki æemo povijesnu znanost dovesti do neviðenih visina. Nema èistoæe ravne èistoæi koja obilježava povijesne patnje. Imat æeš ono što priželjkuje svaki povjesnièar: povijest æe tebi biti stvarnost. Um æemo ispirati krvlju."Tad me pogledao, izravno i koncentrirano. U njegovim oèima blistalo je nakupljeno drevno znanje, a crvene usne blago su se razmaknute. Bilo bi to lice obilježeno najprofinjenijom moguæom inteligencijom, pomislio sam iznenada, da ga nije oblikovala tolika mržnja. Davao sam sve od sebe da se ne onesvijestim, da mu istog trenutka ne priðem i ne bacim se na koljena, da mu se ne podam. Nalazio sam se uz voðu, vladara. Uz èovjeka koji ne trpi neposluh. U sebi skupivši osjeæaje ljubavi prema svemu što sam imao u životu, koliko sam uspio odluènije, oblikovao sam rijeè: "Nikada."Lice mu je preplavio novi plamen, unatoè bljedilu, nosnice i usne stale su se trzati. "Nema sumnje da æete ovdje umrijeti, profesore Rossi", rekao je, kao da nastoji održati nadzor nad vlastitim glasom. "Iz ovih odaja neæete iziæi živi, iako æete ih napustiti u jednom novom životu. Zašto ne biste i sami malo odluèivali o vlastitoj sudbini?""Ne", rekao sam, koliko sam mogao tiše.Ustao je, prijeteæi, i nasmiješio se. "U tom æete sluèaju protiv volje raditi za mene", rekao je. Pred oèima mi se poèelo mraèiti, a u sebi sam se držao za posljednje ostatke... èega ? Kožu su mi obuzeti trnciPOVJESNIÈARKA597/ ugledao sam zvijezde na tamnim zidovima velike prostorije. Kad mi se približio još za korak, ugledao sam njegovo lice bez maske, lice toliko užasno da ga se sada i ne sjeæam - iako sam pokušavao. Nakon toga još dugo, dugo nisam znao ništa.Probudio sam se u sarkofagu, u tami, i pomislio da je ponovno onaj prvi dan, da se prvi put budim na tom mjestu, no tada sam uvidio da sam odmah znao gdje sam. Bio sam užasno slab, ovaj put neusporedivo slabiji, dok mije rana na vratu krvarila i pulsirala. Izgubio sam podosta krvi, no ne toliko da ostanem posve nemoæan. Nakon nekog vremena uspio sam se pomaknuti, uzdrhtalo se uspeti iz tijesne æelije. Sjetio sam se trenutka kad sam izgubio svijest. Pri sjaju preostalih svijeæa vidio sam da Drakula ponovno spava u svojoj velikoj grobnici. Oèi su mu bile otvorene, staklenaste, usne crvene, ruka na bodežu - u krajnjem užasu tijela i duše okrenuo sam se od njega, èuènuo uz vatru i pokušao pojesti hranu koju sam ondje zatekao.Cini se da me kani uništiti malo-pomalo, možda mi do posljednjeg trenutka želi ostaviti moguænost ponuðenu još


sinoæ, kako bih mu ipak donio svu moæ uma koji suraðuje svojom voljom. Sada imam tek jedan cilj - ne, dva: umrijeti koliko mogu cjelovitije i netaknutije, u nadi da æu tako barem malko obuzdati užasna zlodjela koja æu èiniti kad postanem nemrtav, te ostati živ dovoljno dugo da ovdje zabilježim sve što mogu, iako æe se ovi papiri po svoj prilici pretvoriti u prah a da ih nitko neæe proèitati. Ti me ciljevi sad drže na životu. Ovakva sudbina nadilazi sve za èime bih uopæe mogao plakati.Treæi danViše nisam posve siguran koji je dan. Sve više imam dojam da je možda prošlo i više dana, ili da sam sanjao nekoliko tjedana, ili da me oteo prije mjesec dana. U svakom sluèaju, sad pišem treæi put. Cijeli dan pregledavao sam knjižnicu, ne kako bih ispunio Drakuline želje i katalogizirao naslove, nego kako bih iz zbirke doznao nešto što bi nekome moglo koristiti - no stvar je beznadna. Zabilježit æu tek da sam danas otkrio kako je Napoleon u prvoj godini od preuzimanja carske titule dao smaknuti dvojicu svojih generala. Taj podatak dosada nisam vidio nigdje drugdje. Prouèio sam i kratko djelo Anne Komnene, bizantske povjesnièarke, pod naslovom "Muèenja koje je car odredio za dobrobit naroda" - ako još nisam toliko zaboravio grèki. Pronašao sam i fantastièno lijepo ilustriran svezak kabale, moguæe iz Perzije, u odjeljku posveæenom alkemiji. Meðu policama598Elizabeth Kostovazbirke o herezi naišao sam na jednu bizantsku inaèicu Evanðelja po Ivanu, no nešto nije u redu s poèetkom - govori se o tami, a ne svjetlu. Morat æu pomnije prouèiti tekst. Pronašao sam i svezak na engleskome iz 1521. - upisana je godina objave - pod naslovom Philosophie of the Aweful, djelo koje se bavi Karpatima i koje se spominje u literaturi, ali sam smatrao da više ne postoji.Preumoran sam i odviše onemoæao da bih tekstove prouèavao onako kako bih to èinio inaèe - i kako bih trebao - ali gdje god vidim nešto novo i neobièno, to uzimam gorljivošæu koja nikako nije u razmjeru s mojom krajnjom bespomoænošæu. Sad ponovno moram malo spavati, dok Drakula spava, tako da nove muke doèekam koliko-toliko odmoren, što god se dalje dogaðalo.Èetvrti dan?I sam moj um raspada se na komadiæe, koliko mi se èini. Koliko se god trudio, više ne uspijevam valjano pratiti protjecanje^remena, kao ni svoje napore da pregledam zbirku. Ne osjeæam se tek slabo, nego i bolesno, a danas se dogodilo nešto što mi je novim jadom pritisnuto ono što mi je preostalo od srca. Nešto sam gledao u Drakulinoj nenadmašnoj zbirci o muèenju kada sam u jednom lijepom francuskom odjeljku ugledao nacrt nove naprave koja æe trenutaèno odvajati glavu od tijela. Gravura je prikazivala dijelove stroja, muškarca u elegantnoj odjeæi èija se glava tek odvojila od tijela. Dok sam gledao tu sliku, osjeæao sam ne samo gaðenje prema svrsi, ne samo divljenje prema èudesnoj oèuvanosti knjige, nego i iznenadnu silnu želju da vidim stvarni prizor, da èujem povike gomile i vidim kako krv štrca po nabranoj èipki i baršunastoj jakni. Nema povjesnièara koji ne poznaje žudnju za time da vidi prošlu stvarnost, no ovo je bilo nešto posve novo, drukèija èežnja. Odbacio sam knjigu i glavu koja je pulsirala položio na stol, te zaplakao prvi put otkako se nalazim u zatoèeništvu. Zapravo nisam plakao godinama, još od majèina pogreba. Malu utjehu pružila mi je sol iz vlastitih suza - bila je tako obièna.Dan iÈudovište spava, ali juèer mi se nije uopæe obratio, osim kada je pitao kako napreduje katalog, te dok je nekoliko minuta prouèavao što radim. Odviše sam umoran da bih u ovom trenutku nastavio zadaæu, èak i da bih nešto više zapisao. Sjest æu pred kamin i ondje se malo pokušati pribrati, vratiti se starome ja.POVJESNIÈARKA599DanSinoæ me ponovno posjeo pred vatru, kao da i dalje civilizirano razgovaramo, i rekao da æe ubrzo preseliti knjižnicu, ranije nego što je inaèe namjeravao, jer se primièe neka prijetnja. "Ovo æe ti biti posljednja noæ, a nakon toga još æu te malo ostaviti ovdje", rekao je, "ali doæi æeš mi kad te pozovem. Nakon toga moæi æeš nastaviti raditi na novom i sigurnijem mjestu. Poslije æemo vidjeti hoæemo li te slati u svijet. Dobro razmisli koga æeš mi dovesti, da nam pomogne sa zadaæom. Zasada æu te ionako ostaviti na mjestu na kojem te nitko ne može pronaæi." Nasmiješio se, zbog èega mi se pogled zamutio, pa sam umjesto toga pokušavao gledati vatru. "Užasno si tvrdoglav. Možda æemo te prikriti kao svetu relikviju. " Nisam imao volje pitati što to znaèi.Stoga mi se èini da æe vrlo brzo okonèati moj smrtni život. Svu raspoloživu energiju sad ulažem u to da se nekako ojaèam za te posljednje trenutke. Dobro pazim da ne mislim na ljude koje sam volio, a sve u nadi da æu tako manje vjerojatno na njih misliti u sljedeæem, prokletom stanju. Ovaj zapis sakrit æu u najljepšoj knjizi koju sam ovdje pronašao - jednom od malobrojnih radova u knjižnici koji u meni sada ne bude užasnuti užitak - a potom æu sakriti i tu


knjigu, tako da više neæe pripadati ovoj zbirci. Kad bih se barem s njom nekako mogao pretvoriti u prah. Osjeæam da se primièe zalazak sunca, negdje vani, u svijetu u kojem još postoje svjetlo i tama. Svu energiju, koje je sve manje, upotrijebit æu da do posljednjeg trenutka ostanem svoj. Ako u životu i ima nekog dobra, kao i u povijesti, mojoj vlastitoj prošlosti, sad ga zazivam. Dozivam ga svom strašæu kojom sam živio.74. glaua'Tr^TTelen je dvama prstima dodirnula oèevo èelo, kao da mu udje-I-1 ljuje blagoslov. Sad se veæ pokušavala oduprijeti jecajima.^-^'Kako da ga izvuèemo odavde? Htjela bih ga pokopati.''Nema vremena', rekao sam ogorèeno. 'Siguran šam da bi više volio da se mi izvuèemo živi.'Svukao sam sako i njime mu obzirno pokrio torzo i lice. Kameni je pokrov bio pretežak da bismo ga vratili na mjesto. Helen je uzela maleni pištolj, oprezno provjerila u kakvom je stanju unatoè svim emocijama koje su je obuzele. 'Knjižnica', prošaptala je. 'Moramo je odmah pronaæi. Jesi li maloèas nešto èuo?'Kimnuo sam. 'Èini mi se da jesam, ali nije mi bilo jasno s koje strane.' Umirili smo se i stali osluškivati. Obavijala nas je potpuna tišina. Helen je opipavala zidove, dlanom prelazila kamenom površinom, dok je u drugoj ruci držala pištolj. Svjetlo svijeæa bilo je preslabo. Obilazili smo prostor sa svih strana, pritiskali i kuckali. Nije bilo niša, nije bilo neobiènih izboèina, nije bilo moguæih otvora, ništa što bi izgledalo sumnjivo.'Vani je veæ zacijelo noæ', promumljala je Helen.'Znam', rekao sam. 'Vjerojatno imamo još desetak minuta, a onda, nakon toga, uvjeren sam, više ne bismo trebali biti ovdje.' Ponovno smo obišli malenu prostoriju, pregledali je centimetar po centimetar. Zrak je bio svjež, osobito sad kad sam bio bez sakoa, no niz leda mi je ipak poèeo kliziti znoj. 'Možda se knjižnica nalazi u nekom drugom dijelu crkve, ili u temeljima.'fPOVJESNIÈARKA601'Mora biti posve skrivena, vjerojatno pod zemljom', prošaptala je Helen. 'Inaèe bi je netko još davno pronašao. Osim toga, ako je moj otac u tom grobu...' Nije dovršila reèenicu, no bilo je to pitanje koje me muèilo još i u prvim trenucima šoka, kad sam tek ugledao Rossija: gdje je Drakula?'Zar ovdje nema nièeg neobiènog?' Helen je gledala niski svod nad našim glavama, pokušavajuæi do njega doæi vršcima prstiju.'Ne vidim ništa.' Potom sam zbog iznenadne misli šèepao svijeæu sa stalka i èuènuo. Helen se takoðer odmah spustila.'Da', rekla je tiho. Dodirivao sam uklesanog zmaja na okomitoj plohi najniže stube. Prstom sam ga dodirnuo i kada smo prvi put bili u kripti. Gurnuo sam ga svom snagom, pritisnuo svom težinom. Taj nepomièni dio zida nije popuštao. No Helen je veæ osjetljivim rukama opipavala okolno kamenje. Iznenada je naišla na neuèvršæeni kamen. Jednostavno joj se našao u ruci, poput zuba ispao s mjesta na kojem je bio postavljen, uz prikaz zmaja. Na njegovu mjestu vidjela se malena rupa. U nju sam uvukao ruku i stao pipati uokolo, no nisam osjetio ništa: ruka se našla u praznome prostoru. I Helen je uvukla ruku u otvor i gurnula je prema zmaju, iza uklesane slike. 'Paul!' uskliknula je prigušeno.U tami sam slijedio njezinu ruku. Nije bilo sumnje da se ondje nalazi ruèica, velika ruèka od hladnog željeza, a kad sam je pritisnuo, zmaj se bez poteškoæa izdignuo iz svog prostora pod stubom, ne poremetivši položaj okolnog kamenja. Bio je to lijepo isklesan kamen, uvidjeli smo, sa željeznom ruèkom u obliku zvijeri s rogovima. Namjena mu je vjerojatno bila da ga èovjek može povuæi za sobom i tako zatvoriti prolaz, kad se poène spuštati uskim kamenim stubama pred kojima smo se našli. Helen je uzela drugu svijeæu, a ja sam zgrabio šibice. U novi prostor ušli smo na sve èetiri - odjednom sam se sjetio kako je Rossi izgledao izubijano i izgrebeno, sjetio se njegove poderane odjeæe, te se upitao jesu li ga veæ više puta povlaèili kroz taj prolaz - meðutim, ubrzo smo se našli u prostoru u kojem smo na tim stubama mogli stajati uspravno.Zrak koji je odozdo dopirao do nas bio je neopisivo hladan i vlažan. Borio sam se protiv drhtanja koje mi je obuzimalo najdublju unutrašnjost biæa i zato da bih i dalje èvrsto držao Helen, koja je takoðer drhtala, dok smo se tako spuštali strmim stubama. Na dnu,602Elizabeth Kostovanakon petnaest stuba, našli smo se na poèetku paklenski mraènog prolaza, iako smo pri svjetlu svijeæa ugledali željezne stalke za svijeæe postavljene visoko na zidovima, kao da je prolaz nekoæ bio osvijetljen. Na njegovu završetku - èinilo mi se da smo i do njega došli nakon petnaest koraka, koje sam pomno brojio - nalazila su se teška vrata oèito izraðena od vrlo starog drva, vrata koja su se pri dnu veæ raskolila i pretvarala u iverje. Ponovno smo naišli i na onakvu sablasnu ruèicu, željezo iskovano u obliku stvorenja dugaèkih rogova. Prije sam osjetio nego istinski vidio


kako Helen podiže ruku u kojoj je držala pištolj. Vrata su èvrsto stajala na mjestu, no nakon što sam ih pomnije pregledao, uvidio sam da imaju zasun s naše strane. Svom snagom pokušao sam podiæi teški zasun, a zatim sam polagano povukao vrata, obuzet strahom koji mi je veæ gotovo posve razorio kosti.Unutra je svjetlo naših svijeæa, koliko god bilo slabašno, osvijetlilo veliku prostoriju. U blizini vrata nalazili su se stolovi, veliki, dugaèki, èvrsti drveni stolovi, te prazni ormari i police za knjige. Nakon one hladnoæe i vlage u prolazu, zrak je unutra bio neoèekivano suh, kao da je do te zaštiæene podzemne dubine prokopan nekakav ventilacijski otvor. Stajali smo snažno privijeni i intenzivno osluškivali, no unutra je vladala potpuna tišina. Usrdno sam priželjkivao da nekako vidimo što je iza te tame. Naše svjetlo potom je obasjalo višekraki svijeænjak prepun dopola izgorjelih svijeæa. Pripalio sam ih sve redom. Zahvaljujuæi novom svjetlu, ugledali smo visoke ormare, a ja sam oprezno zavirio u jedan od njih. U njemu nije bilo nièega. To je knjižnica?' upitao sam. 'Ovdje nema nièeg.'Ponovno smo zastali i stali osluškivati, a Helenin pištolj zasjao je na pojaèanome svjetlu. Uèinilo mi se da sam joj trebao ponuditi da æu ga ja nositi, da æu ga po potrebi upotrijebiti, no ja u životu nisam držao pištolj u ruci, dok je ona, znao sam dobro, izvrstan strijelac. 'Pogledaj, Paul'. Pokazala je slobodnom rukom, a ja sam uvidio što joj je privuklo pogled.'Helen', rekao sam, no ona je veæ krenula naprijed. Trenutak kasnije, moje je svjetlo doprlo do stola koji je dotada bio u tami, velikog kamenog stola. U isti èas uvidio sam da to zapravo nije stol, nego oltar - ne, ne oltar, nego sarkofag. U blizini se nalazio još jedan sarkofag - je li to nastavak samostanske kripte, mjesto naPOVJESNIÈARKA603kojem su opati mogli u miru poèivati, daleko od bizantskih baklji i osmanlijskih katapulta? Potom smo iza njih ugledali i najveæi sarkofag. S jedne strane bila je uklesana jedna jedina rijeè: DRAKULA. Helen je uzdignula pištolj, a ja sam èvršæe stisnuo kolac. Zakoraèila je naprijed. Pratio sam je u stopu.U tom trenutku iza sebe smo zaèuli pomutnju, prilièno daleko iza, te topot užurbanih koraka i komešanje tijela. Sve to zamalo je posve zagušilo zvuk koji je dopirao iz tame iza grobnice, zvuk suhe zemlje koja sipi. Poskoèili smo naprijed kao jedno i zagledali se unutra - najveæi sarkofag nije imao gornju ploèu i bio je prazan, kao i ostala dva sarkofaga. A onaj zvuk... Negdje u tami, neko maleno stvorenje probijalo se kroz korijenje stabla.Helen je ispalila metak u tamu i nakon toga zaèuo se prasak zemlje i kamenèiæa. Sa svijeæama sam potrèao naprijed. Knjižnica je završavala zidom bez vrata. Iz nadsvoðenog stropa provirivalo je nešto korijenja. U niši na stražnjem zidu, gdje je nekoæ možda stajala ikona, na golom sam kamenju ugledao potoèiæ crne sluzi - krv? Voda koja se probila iz okolne zemlje?Vrata iza nas rastvorila su se uz tresak i mi smo se naglo okrenuli, a ja sam uhvatio Helen za podlakticu slobodne ruke. Ugledali smo veliki fenjer, baterijske svjetiljke, užurbane obrise ljudi, zaèuli povik. Bio je to Ranov, a uz njega i visoki lik èija je sjena poletjela naprijed i obavila nas: Geza Jozsef, a njemu za petama užasnuti brat Ivan. Za njim je naišao i nekakav žilavi niski birokrat u tamnome odijelu i šeširu, s gustim tamnim brkovima. Ondje smo ugledali još nekoga, èovjeka koji se kretao uz podosta zastajkivanja. Uvidio sam da im je njegova sporost po svoj prilici cijelo vrijeme smetala. Bio je to Stoièev. Na licu su mu se neobièno miješali strah, grizodušje i znatiželja, dok je na obrazu imao modricu. Te stare oèi u jednom su se dugom i tužnom trenutku susrele s našim pogledima, a nakon toga nijemo je pokrenuo usne, kao da svome Bogu zahvaljuje što nas je zatekao žive.Geza i Ranov do nas su došli u djeliæu sekunde. Ranov je na nišanu pištolja držao mene, a Geza Helen, dok je monah stajao razjapljenih usta. Stoièev je èekao, bez rijeèi i oprezan, iza njih trojice. Onaj birokrat u tamnom odijelu stajao je na korak izvan kruga svjetla. 'Baci pištolj', rekao je Ranov, obraæajuæi se Helen, koja ga604Elizabeth Kostovaje poslušno ispustila na pod. Zagrlio sam je polaganim pokretom ruke. Pri mutnome svjetlu svijeæa sva lica osim Stoièevljeva izgledala su još sablasnije. Jasno sam uvidio da bi nam se bio i nasmiješio da nije bio toliko prestrašen.'Što ti dovraga radiš ovdje?' upitala je Helen Gezu prije nego što sam je uspio sprijeèiti.'A što ti, dovraga, radiš ovdje, draga moja?' glasio je njegov odgovor. Doimao se višim nego ikada, u svijetloj košulji i hlaèama, te teškim gležnjaèama. Na konferenciji zapravo nisam uviðao da ga mrzim iz dna duše.'Gdje je?' zarežao je Ranov. Pogledavao je èas mene, èas Helen.'Mrtav je', odgovorio sam. 'Došli ste kroz kriptu. Morali ste ga vidjeti.'Ranov se namrštio. 'O èemu to govorite?'Nešto neobièno, neki instinkt na kojem možda mogu zahvaliti Helen, nagnao me da više ne kažem ništa.'Na koga mislite? ' upitala je Helen ledenim tonom.Geza je još malo bolje naciljao Helen. 'Dobro znaš na koga mislim, Elena Rossi. Gdje je Drakula?'


Na to je pitanje veæ bilo lakše odgovoriti, pa sam pustio Helen da se oglasi prva. 'Oèito nije ovdje', rekla je svojim najotrovnijim glasom. 'Možete pregledati grobnicu.' Na te je rijeèi onaj mali birokrat zakoraèio prema nama. Èinilo se kao da se sprema nešto reæi.'Ostani uz njih', rekao je Ranov, obraæajuæi se Gezi. Ranov je oprezno krenuo izmeðu stolova, pogledavajuæi na sve strane. Jasno sam vidio da je prvi put u tom prostoru. Birokrat u tamnom odijelu bez rijeèi je krenuo za njim. Kad su došli do sarkofaga, Ranov je pridigao svjetiljku i pištolj i oprezno zavirio unutra. 'Prazan je', dobacio je Gezi. Zatim je pogledao i dva manja sarkofaga. 'Što je ovo? Doðite mi pomoæi.' Birokrat i monah poslušno su stupili naprijed. Stoièev je za njima krenuo sporijim korakom, a meni se uèinilo da sam na njegovu licu ugledao novo svjetlo kad je pogledao uokolo, uoèio stolove i ormare. Mogao sam samo nagaðati što misli o tom prostoru.POVJESNIÈARKA605Ranov se veæ zagledavao u sarkofage. 'Prazno', rekao je uz težak uzdah. 'Nije ovdje. Pretražite sobu.' Geza je veæ dugaèkim koracima prolazio meðu stolovima, pridizao svjetlo prema svim zidovima, otvarao ormare. 'Jeste li ga vidjeli ili èuli?''Ne', odgovorio sam, manje-više istinito. Samome sebi rekao sam da æu, samo ako ne naude Helen, ako je puste, cijelu ovu ekspediciju smatrati uspješnom. Od života više nikada neæu tražiti nešto više. Uz kratkotrajan osjeæaj zahvalnosti pomislio sam i kako se Rossi svega oslobodio.Geza je, èini se, opsovao na maðarskome, jer se Helen zamalo nasmiješila, unatoè pištolju usmjerenom u srce. 'Ništa od toga', rekao je nakon nekoliko trenutaka. 'Grob u kripti je prazan, ovaj takoðer. I više se neæe vraæati ovamo, buduæi da smo otkrili ovo mjesto.' Trebalo mi je još nekoliko trenutaka da shvatim znaèenje tih rijeèi. Grob u kripti je prazan? Gdje je onda Rossijevo tijelo koje smo ondje upravo ostavili?Ranov se obratio Stoièevu. 'Recite nam stoje sve ovo.' Napokon su spustili pištolje, a ja sam privukao Helen, zbog èega me Geza ošinuo pogledom, iako nije rekao ni rijeèi.Stoièev je pridigao svjetiljku, kao daje samo èekao taj trenutak. Prišao je najbližem stolu i kucnuo po njemu. 'Èini mi se da su od hrastovine,' rekao je polagano, 'a po izgledu bi mogli biti srednjovjekovni.' Sagnuo se i bolje pogledao spoj jedne noge, a zatim kucnuo po susjednom ormaru. 'Ali ne znam mnogo o namještaju.' Bez rijeèi smo èekali.Geza je nogom udario nogu jednog prastarog stola. 'Sto æu reæi ministru kulture? Vlaška je bila naša. Bio je maðarski zatoèenik, a njegova zemlja nalazila se u sklopu našeg teritorija.'A da se o tome prepiremo kad ga pronaðemo?' zarežao je Ranov. Iznenada sam uvidio da im je jedini zajednièki jezik engleski i da se njih dvojica zapravo mrze iz dna duše. I tek tada sinulo mije na koga me Ranov podsjeæa. S tim punim licem i gustim tamnim brkovima, podsjeæao me na mladog Staljina s fotografija. Ljudi poput Ranova i Geze rade minimalnu štetu samo zato što imaju minimalnu moæ.'Reci teti da bude opreznija u vezi s telefonskim pozivima.' Geza je prijeteæi pogledao Helen, a ja sam osjetio kako joj se tijelo, naslonjeno na mene, ukoèilo. 'Tog prokletog redovnika sad ostavi da èuva606Elizabeth Kostovasve ovo', rekao je još Ranovu. Ranov je izdao naredbu od koje je jadni brat Ivan zadrhtao. U tom trenutku svjetlo Ranovljeva fenjera protegnulo se u novome smjeru. Cijelo vrijeme dizao je svjetiljku, okretao je ovamo i onamo, pregledavao stolove. Svjetlo je sad ukoso palo na lice onog malog birokrata u tamnom odijelu i šeširu, koji je nijemo stajao pokraj praznog Drakulina sarkofaga. Moguæe je da uopæe ne bih primijetio njegovo lice da na njemu nije bilo tog neobiènog izraza - osobne boli koju je iznenada obasjalo svjetlo fenjera. Jasno sam vidio mršavo košèato lice, te neskladne brkove, te dobro poznat sjaj u oèima. 'Helen!' povikao sam. 'Pogledaj!' I ona se zagledala u njega.'Što je?' Geza se istog trenutka okomio na nju.'Ovaj muškarac...' Helen je bila užasnuta. 'Onaj muškarac... to je...''Vampir', rekao sam bezbojnim glasom. 'Slijedi naš*još sa sveuèilišta u Sjedinjenim Državama.' Tek što sam izustio prvu rijeè, èudovište se dalo u bijeg. Da bi izišao, morao je pojuriti izravno na nas. U punom trku sudario se s Gezom, koji ga je pokušao šèepati, te se progurao pokraj Ranova. Ranov je bio brži. Zgrabio je knjižnièara, pa su se tako sudarili svom silinom, a Ranov je zatim poskoèio od njega uz krik i knjižnièar je nastavio bježati. Ranov se okrenuo i iz pištolja pogodio lik u bijegu prije nego što se previše udaljio. Nije zastao ni na trenutak - kao da Ranov puca u prazno. I podli knjižnièar tako je nestao, tako naglo i neoèekivano da više i nisam bio siguran je li doista došao do prolaza ili nam je išèeznuo pred oèima. Ranov je potrèao za njim, kroz vrata, ali se gotovo odmah vratio. Svi smo piljili u njega. Lice mu je bilo bijelo, a na mjestu na kojem se držao za poderanu tkaninu sakoa izmeðu prstiju mu se veæ polagano probijala krv. Oglasio se tek nakon nekoliko muèno dugih trenutaka. 'Što je to, dovraga?' Glas mu je drhtao.


Geza je odmahnuo glavom. 'Bože moj', rekao je. 'Ugrizao te.' Za korak je ustuknuo od Ranova. 'A ja sam s malim nekoliko puta bio sam. Rekao je da mi može reæi gdje æemo pronaæi Amerikance, ali nije spomenuo...''Naravno da ti to nije spomenuo', rekla je Helen s prijezirom u glasu, iako sam je ja nastojao ušutkati. 'Htio je pronaæi gospodara,POVJESNIÈARKA607za nama doæi do njega, a ne ubiti tebe. Ovako si mu korisniji. Je li ti dao naše bilješke?''Zaveži.' Veæ mi se uèinilo da bi je Geza mogao udariti, no u njegovu glasu zaèuo sam i bojazan i strahopoštovanje, pa sam je èamo polagano udaljio od njega.'Doðite.' Ranov nas je ponovno tjerao pištoljem, jednom se rukom :držeæi za ranjeno rame. 'Gotovo i niste bili od pomoæi. Vratit æete se u Sofiju i što prije se ukrcati u zrakoplov. Imate sreæe što nemamo dopuštenje za vaš nestanak... bilo bi ipak malo prenezgodno.' Veæ sam pomislio da æe nas udariti nogom, kao kad je Geza udario stol, no umjesto toga se okrenuo i grubo nas izveo iz knjižnice. Stoièeva je natjerao da hoda na èelu povorke. Uz bol u duši pomislio sam što je siroti starac sve zasigurno preživio dok su nas prisilno progonili. Bilo je oèito da Stoièev nije htio da nas netko prati. U to sam se uvjerio èim sam ugledao duboku ojaðenost na njegovu licu. Je li stigao do Sofije prije nego što su ga prisilili da se okrene i poðe za nama? Nekako sam se nadao da ga meðunarodni ugled štiti od daljnjih zlostavljanja, kao i u prošlosti. Meðutim, Ranov - on je najgori dio .cijele prièe. Ranov æe se vjerojatno vratiti, tako inficiran, svojem poslu u tajnoj policiji. Pitao sam se hoæe li Geza pokušati s tim u vezi nešto poduzeti, no Maðar je izgledao toliko nedostupno da se nisam usudio obratiti mu se.Osvrnuo sam se jedanput, s vrata, i pogledao raskošni sarkofag koji je ondje ležao gotovo pet stotina godina. Njegov bi stanar sad mogao biti bilo gdje ili na putu do bilo kojeg mjesta. Došavši do vrha stuba, jedan po jedan provukli smo se kroz otvor - nadao sam se samo da pritom neæe sluèajno opaliti neki od onih pištolja - i ondje »sam ugledao nešto vrlo neobièno. Relikvijar svetoga Petka ležao je otvoren na postolju. Vjerojatno su imali neki alat kad su ga otvorili, što nama nije pošlo za rukom. Mramorna ploèa pod njim bila je ponovno na mjestu i pokrivena izvezenom tkaninom, namještenom kao daje nitko nije ni dirao. Helen me pogledala nijemo i zbunjeno. Zavirivši u prolazu, u relikvijaru sam ugledao nekoliko komada kosti, sjajnu lubanju - sve što je ostalo od mjesnog muèenika.Ispred crkve, u gustoj noæi, zahvaljujuæi mnoštvu automobila i judi vladala je pomutnja - pokazalo se da je Geza onamo stigao pratnjom, dvojicom muškaraca koji su èuvali ulaz u crkvu. Nema608Elizabeth Kostovasumnje da Drakula nije pobjegao tim putem, pomislio sam. Posvuda uokolo nad nas su se nadvijale planine, mraènije od mraènoga neba. Dio seljana naèuo je nešto o dolasku novih ljudi te je do crkve došao s upaljenim bakljama. Svi su se povukli pred Ranovim, zagledani u njegov poderani i krvavi sako, napetih lica pod nepostojanim svjetlom. Stoièev me u jednom trenutku uhvatio za nadlakticu. Lice mu je poskakivalo pokraj mojega uha. 'Zatvorili smo ga', prošaptao je.'Molim?' Nagnuo sam se prema njemu, ne bih li bolje èuo.'Prvi smo se spustili monah i ja... dolje, u kriptu, dok su oni- oni lupeži u crkvi i šumi tražili vas. Vidjeli smo muškarca u grobu- ne Drakulu — a ja sam znao da ste i vi bili ondje. Stoga smo ga zatvorili, a kad su se spustili, otvorili su samo relikvijar. Bili su toliko bijesni da sam veæ pomislio da æe izbaciti kosti jadnog sveca.' Brat Ivan izgleda prilièno snažno, pomislio sam, no krhkost profesora Stoièeva zacijelo skriva rijetko viðenu snagu. Stoièev jne prodorno pogledao. 'Ali tko je bio u grobu ispod, ako ne...?''Bio je to profesor Rossi', prošaptao sam. Ranov je veæ otvarao vrata na automobilu, tjerajuæi nas unutra.Stoièev me naèas pogledao. Taj je pogled znaèio više od rijeèi. 'Užasno mi je žao.'I tako smo mojeg najdražeg prijatelja ostavili da poèiva u Bugarskoj. Neka ondje u miru spava do konca svijeta i vijeka.75. glaua"^akon pustolovine u kripti, salon obitelji Bora izgledao nam je poput zemaljskog raja. Onamo smo ušli s neopisivim olakšanjem, držeæi u rukama šalice vruæeg èaja - tog je tjedna došlo do rijetkog zahlaðenja, iako je veæ bio lipanj - a Turgut nam se smiješio s divana. Helen je još na vratima stana skinula cipele i navukla crvene papuèe ukrašene resama koje joj je donijela gospoða Bora. Selim Aksoy takoðer je bio u stanu. Bez rijeèi je sjedio u kutu, dok se Turgut brinuo da njemu i gospoði Bori sve pomno prevede.'Sigurni ste daje grob bio prazan?' Turgut je veæ jednom postavio identièno pitanje, no èinilo se da se ne može suzdržati pitati još jedanput.


'Posve sigurni.' Naèas sam pogledao Helen. 'Samo ne znamo je li zvuk koji smo èuli na dolasku nekako potekao od Drakule u bijegu. Vani je tada veæ vjerojatno bilo mraèno, pa se lako kretao.'T mogao je promijeniti oblik, dakako, ako je legenda toèna.' Turgut je uzdahnuo. 'Proklet bio! Zamalo ste ga uhvatili, prijatelji moji. Garda polumjeseca nije mu bila toliko blizu pet stoljeæa. Drago mi je što ste ostali živi, no strašno mi je žao što ga niste uspjeli uništiti.''Sto mislite, kamo je otišao?' Helen se nagnula naprijed, koncentriranih tamnih oèiju.Turgut je gladio veliku bradu. 'Draga moja, to na žalost ne mogu ni pretpostaviti. Može putovati daleko i brzo, ali nemam pojma koliko je daleko otišao. Uvjeren sam da se preselio na neko drugo drevno610Elizabeth Kostovamjesto, neko skrovište koje je veæ stoljeæima netaknuto. Odlazak iz Svetog Georgija za njega je vjerojatno bio užasan udarac, no svakako mu je jasno da æe to mjesto sada dugo biti pod prismotrom. Dao bih i desnu ruku samo da znam je li ostao negdje u Bugarskoj ili je napustio zemlju. Uvjeren sam da njemu granice i politièki odnosi ne znaèe mnogo.' Blago i dobronamjerno Turgutovo lice prekrila je nesmiljena sjena.'Ne mislite da je pošao za nama?' upitala je jednostavno Helen, no nešto u položaju njezinih ramena navelo me da pomislim kako je u jednostavan ton tog pitanja morala uložiti neviðen napor.Turgut je odmahnuo glavom. 'Nadam se da nije, draga moja profesorice. Nekako mi se èini da vas se sada barem malo pribojava, buduæi da ste ga pronašli, što još nikome nije uspjelo.'Helen je šutjela, a meni se nije svidjela sumnja u izrazu njezina lica. Selim Aksoy i gospoða Bora takoðer su je, uèinilo* mi se, gledali osobito blagonaklono. Možda se pitaju kako sam joj uopæe mogao dopustiti da se naðe u tako opasnoj situaciji, iako smo se uspjeli vratiti èitavi.Turgut se zatim obratio meni. T užasno mi je žao zbog vašeg prijatelja Rossija. Rado bih ga bio upoznao.''Siguran sam da biste obojica uživali u poznanstvu i razgovoru', rekao sam iskreno i uhvatio Helen za ruku. U oèima su joj se pojavljivale suze kad god bi netko spomenuo Rossijevo ime. I sad je odvratila pogled, kao da traži malo samoæe.'Volio bih i da sam mogao upoznati profesora Stoièeva.' Turgut je ponovno uzdahnuo i odložio šalicu na mjedeni stoliæ pred nama.'To bi bilo èudesno', rekao sam, smiješeæi se jer sam zamislio kako dvojica znanstvenika usporeðuju iskustvo i spoznaje. 'Vi i Stoièev biste jedan drugome mogli objasniti Otomansko Carstvo i srednjovjekovni Balkan. Možda se jednom i upoznate.'Turgut je odmahnuo glavom. 'Ne bih rekao', uzvratio je. 'Izmeðu nas su visoke prepreke - i trnovite - kao što su bile izmeðu svakog cara i paše. No naðete li se u prilici da ponovno razgovarate s njim, ili da mu pišete, svakako mi ga pozdravite.'To nije bilo teško obeæati.POVJESNIÈARKA611Selim Aksoy zamolio je Turguta da nam prevede jedno njegovo pitanje. Turgut je ozbiljno slušao. 'Zanimalo bi nas', rekao je potom, 'jeste li kojim sluèajem, usred opasnosti i pomutnje, vidjeli knjigu koju je opisao profesor Rossi - radilo se o životu sv. Jurja, zar ne? : Jesu li je Bugari odnijeli na sofijsko sveuèilište?'Helenin je smijeh znao biti neoèekivano djevojaèki kad bi je nešto istinski razveselilo, a ja sam se morao suzdržati da je glasno ne poljubim pred svima. Otkako smo napustili Rossijev grob, gotovo se i nije nasmiješila. 'U mojoj je torbi', rekao sam ja. 'Zasada.'Turgut se zapiljio u mene. Trebalo mu je još nekoliko beskonaènih minuta da se vrati u prevoditeljsku ulogu. A kako se našla ondje?'Helen je i dalje šutjela, samo se smiješila, pa sam ja objasnio. 'Ni ja je se više nisam sjetio, sve dok se nismo vratili u Sofiju, u hotel.' Ne, nisam im mogao prenijeti potpunu istinu, pa sam se odluèio za pristojnu verziju.A prava je istina bila da sam, kad smo se napokon na deset minuta našli sami u njezinoj sobi, zagrlio Helen i poljubio joj tamnu kosu, privio je na rame, priljubio je uza sebe preko prljave odjeæe u kojoj smo putovali kao da je dio moga tijela - možda ona Platonova; polovica koja nedostaje, pomislio sam - a nakon toga osjetio sam ne samo olakšanje što smo zajedno preživjeli i što se ondje možemo tako zagrliti, te ljepotu njezinih profinjenih kostiju i daha koji mije zahvaæao vrat, nego i da nešto neobjašnjivo nije u redu s njezinim^tijelom, osjeæao sam nešto kvrgavo i tvrdo. Malo sam se pridigao i povukao, te je u strahu pogledao i uoèio njezin lukavi osmijeh. Samo je položila kažiprst na usne. Bio je to tek podsjetnik. Oboje smo znali da su u sobu vjerojatno


postavljeni prislušni ureðaji.Nakon nekoliko trenutaka položila je moje ruke na puceta na bluzi, koja je sada od silnih pustolovina bila otrcana i prljava. Otkopèao sam je, samome sebi ne dopuštajuæi da razmišljam, te je svukao. Veæ sam rekao daje žensko donje rublje u ono vrijeme bilo kompliciranije, da je imalo tajne žice, kukice i neobiène odjeljke - nalik na unutarnji oklop. Umotana u rupèiæ i topla od dodira s Heleninim tijelom, upravo se ondje nalazila knjiga - ne naslov velikog formata kakav sam zamislio kad nam ga je Rossi spomenuo, nego svezak koji mi je stao u dlan. Omot je bio pomno ukrašen zlatnim uzorkom nanesenim na obojeno drvo i kožu. Zlato je bilo ukrašeno612Elizabeth Kostovasmaragdima, rubinima, safirima, lazuritom, biserjem - pravim malim zviježðem dragulja, a sve u èast lica sveca koje se nalazilo u sredini. Profinjene bizantske crte lica izgledale su kao da su naslikane prije samo nekoliko dana, a ne stoljeæa, a stekao sam dojam da njegove velike, tužne oèi, oèi koje opraštaju zmaju, slijede moj pogled. Obrve su se u lukovima nadvijale nad oèi, nos je bio dugaèak i ravan, usta tužna i nepopustljiva. Portret se odlikovao zaobljenošæu, punoæom i realizmom kakav dotad još nisam viðao na bizantskim umjetninama. Bio je to izgled koji je ukazivao na rimsko podrijetlo. Da veæ nisam bio zaljubljen, bio bih rekao da u životu nisam vidio ljepše lice, ljudsko ali i nebesko, ili nebesko ali ujedno i ljudsko. Na ovratniku talara uoèio sam pomno ispisane rijeèi. 'Grèki', rekla je Helen. Glas joj je bio tiši i od šapta, tek lahor pokraj mojega uha. 'Sveti Juraj.'Unutra su se nalazili maleni listovi pergamenta u iznenaðujuæe dobrome stanju. Bili su ispisani skladnim srednjovjekovnim rukopisom, takoðer na grèkome. Tu i tamo vidio sam pokoju profinjenu ilustraciju: sveti Juraj kopljem probija ždrijelo zmaja koji se grèi i koprca, a cijeli prizor promatra skupina plemiæa; sveti Juraj od Krista koji se spušta s nebeskog prijestolja prima malenu pozlaæenu krunu; sveti Juraj na smrtnoj postelji, gdje ga oplakuju anðeli crvenih krila. Na svakoj od njih vidjele su se zaèuðujuæe minijaturne pojedinosti. Helen je kimnula i ponovno mi približila glavu svojim ustima, jedva dišuæi. 'Nisam struènjak za to podruèje,' prošaptala je, 'ali èini mi se da je izraðena za konstantinopolskog cara - trebamo još utvrditi kojeg toèno cara. Ovo je grb kasnijih careva.' S unutarnje strane korica bio je naslikan dvoglavi orao, ptica koja se osvræe prema velièanstvenoj bizantskoj prošlosti i gleda naprijed, prema neogranièenoj buduænosti. Pogled joj nije bio dovoljno izoštren da vidi kako æe Carstvo srušiti drski neznabožac.'To znaèi da je najmanje iz prve polovice petnaestog stoljeæa', izustio sam. 'Prije osvajanja.''Oh, ja mislim daje i puno starija', prošaptala je Helen i oprezno dodirnula grb. 'Moj otac... moj je otac rekao daje vrlo stara. Vidiš da ovaj znak ukazuje na Konstantina Porfirogeneta. A on je vladao u' - žurna pretraga mentalne datoteke - 'prvoj polovici desetog stoljeæa. Na vlasti je bio prije utemeljenja Baèkovskog manastira. Orao je vjerojatno pridodan poslije.'POVJESNIÈARKA613Sljedeæe rijeèi izgovorio sam jedva èujno. 'Želiš reæi daje starija od tisuæu godina?' Oprezno držeæi knjigu objema rukama, sjeo sam na rub kreveta, uz Helen. Trudili smo se da ne stvaramo nikakve zvukove. Manje-više komunicirali smo oèima. 'Praktièki je u savršeno oèuvanom stanju. I ti takvo blago namjeravaš prokrijumèariti iz Bugarske? Helen,' govorio sam pogledom, 'ti si skrenula. A što kažeš na èinjenicu da pripada bugarskome narodu?'Poljubila me, uzela mi knjigu i otvorila prvu stranicu. 'Darovao mi ju je otac', prošaptala je. Unutrašnja strana korica imala je duboki kožni džep, u koji je ona pomno uvukla prste. 'Èekala sam da nam se ukaže prilika da zajednièki pogledamo.' Izvukla je svežanj tankih papira pokrivenih gusto natipkanim tekstom. Nakon toga u tišini smo poèeli èitati Rossijev muèni dnevnik. Završivši, oboje smo ostali šutjeti, iako smo plakali. Helen je umotala knjigu u onaj rupèiæ i oprezno je vratila u skrovište, tako da se priljubila uz njezinu kožu.Turgut se nasmiješio kad sam isprièao ublaženu verziju prièe. Ali moram vam reæi još nešto vrlo važno', rekao sam. Opisao sam im Rossijevo užasno zatoèeništvo u knjižnici. Slušali su nepomiènih, smrtno ozbiljnih lica, a kada sam došao do èinjenice da Drakula zna da još i dan-danas postoji garda kojoj je sultan dao u zadaæu da ga progoni, Turgut je zateèeno uzdahnuo. 'Žao mi je', rekao sam.Sve je brzo preveo Selimu, koji je pognuo glavu i zatim nešto tiho rekao. Turgut je kimnuo. 'Kaže ono što se i meni èini najoèitijim. Ta užasna novost znaèi jedino da moramo još marljivije krenuti u potragu za Nabadaèem i štititi naš grad od njegova utjecaja. Njegovo Velièanstvo Zaštitnik Svijeta naložilo bi nam upravo to. Upravo tako. I što æete s tom knjigom kad se vratite kuæi?''Znam osobu povezanu s jednom aukcijskom kuæom', rekao sam. 'Bit æemo oprezni, dakako, i prvo æemo malo prièekati. Pretpostavljam da æe se prije ili kasnije naæi u nekom muzeju.'A novac?' Turgut je odmahivao glavom. 'Što æete s tolikim novcem?'


'Razmišljamo o tome', rekao sam. 'Moramo ga upotrijebiti za nešto korisno. Još ne znamo što.'Naš zrakoplov za New York trebao je poletjeti u pet, a Turgut je poèeo pogledavati na ruèni sat èim smo dovršili posljednji raskošni614Elizabeth Kostovaobjed na divanima. Na žalost, naveèer ima predavanje, no gospodin Aksoy taksijem æe nas otpratiti do zraène luke. Kad smo ustali, spremajuæi se za odlazak, gospoða Bora donijela je maramu od najfinije žutobijele svile, izvezenu srebrnim nitima, te je prebacila preko Heleninih ramena i svezala oko vrata. Tako je prekrila otrcanost crnog sakoa i znojem natopljeni ovratnik. U tom sam trenutku preneraženo zastao - i èini mi se da u tome nikako nisam mogao biti jedini. Lice koje je lebdjelo iznad te marame bilo je lice carice. 'Za vaše vjenèanje', rekla je gospoða Bora, te se pridigla na nožne prste i poljubila je.Turgut je poljubio Heleninu ruku. 'Marama je nekoæ pripadala mojoj majci', rekao je kratko. Helen nije bila u stanju izustiti ni rijeè. Zahvalio sam i u njezino i u svoje ime, stisnuo im ruku. Pisat æemo, mislit æemo na njih. Svi æemo još dugo poživjeti, pa æemo se ponovno i vidjeti. .70. glauaavršni æu dio prièe možda i najteže isprièati, buduæi da, unatoè // svemu, poèinje u neizmjerno sretnom tonu. U miru smo se / -—svratili na sveuèilište i nastavili s radom. Mene je još jednom ispitivala policija, no èinilo se da su prihvatili da je moje putovanje u inozemstvo imalo veze s istraživanjem, a ne s Rossijevim nestankom. U to vrijeme nestankom su se veæ poèele baviti i novine, pa je cijeli dogaðaj prerastao u pravu malu lokalnu misteriju. Sveuèilište je davalo sve od sebe da se ne obazire na te napise. Ispitivao me, dakako, i proèelnik mojeg odsjeka, a njemu, naravno, nisam rekao ništa, osim da užasno žalim za Rossijem. Helen i ja te smo se jeseni vjenèali u crkvi u Bostonu u koju redovito odlaze moji roditelji - ni usred obreda nisam mogao ne primijetiti koliko je prazna i obièna, koliko joj nedostaje tamjan.Moje je roditelje sve to, dakako, pomalo zateklo, no na kraju nisu mogli ne zavoljeti Helen. U njihovoj blizini na površinu nije izbijao ni najmanji traèak njezine oštrine i zlovolje, a kad smo ih posjeæivali u Bostonu, èesto se dogaðalo da Helen zateknem kako se s mojom majkom smije u kuhinji, uèeæi je pripremati maðarske specijalitete : ili raspravljajuæi o antropologiji s mojim ocem u njegovoj pretrpanoj 'radnoj sobi. Iako nisam prebolio Rossijevu smrt i premda je taj gubitak kod Helen èesto izazivao melankolièna raspoloženja, meni je tu prvu godinu obilježila beskonaèna sreæa i radost. Disertaciju sam dovršio uz drugog mentora, èije lice pamtim tek kao neodreðenu mrlju. Više mi nije bilo stalo do nizozemskih trgovaca. Htio sam samo dovršiti postdiplomski studij i pronaæi lagodno zaposlenje. Helen je objavila dug i izvrsno primljen èlanak o seoskome praznovjerju616Elizabeth Kostovau Vlaškoj te je poèela pisati disertaciju o ostacima transilvanijskih obièaja u Maðarskoj.Osim toga, èim smo stigli u Sjedinjene Države, napisali smo još nešto: poruku Heleninoj majci, adresiranu na tetu Evu. Helen se nije usudila navesti mnogo informacija, ali je majci u nekoliko jezgrovitih reèenica prenijela daje Rossi umro sjeæajuæi je se i voljeæi je. Omotnicu je zalijepila oèajnièkog izraza lica. 'Jednog dana sve æu joj isprièati,' rekla je, 'kad joj budem mogla sve došapnuti.' Nikad nismo pouzdano doznali je li pismo stiglo na odredište, jer nam nisu otpisali ni teta Eva, ni Helenina majka, a za manje od godinu dana u Maðarsku su ušle sovjetske jedinice.Bio sam èvrsto naumio dalje živjeti sretno i spokojno, a ubrzo nakon vjenèanja Helen sam natuknuo kako se nadam da æemo imati djecu. U prvi je mah odmahnula glavom i obzirno dodirnula ožiljak na vratu. Znao sam na što misli. No odmah sasj istaknuo da je doživjela tek minimalnu izloženost, da joj je dobro, da je snažna i zdrava. Èinilo se da joj je potpuni oporavak s vremenom donio osjeæaj spokoja, tako da sam primjeæivao kako èeznutljivo pogledava kolica koja smo susretali na ulici.Helen je u proljeæe nakon našeg vjenèanja stekla doktorat iz antropologije. Osjeæao sam stid zbog brzine kojom je napisala disertaciju. Te godine èesto sam se budio i uviðao da je, recimo, pet ujutro, a da je ona veæ ustala i da sjedi za pisaæim stolom. Bila je blijeda i umorna, a dan nakon što je obranila disertaciju, probudio sam se i ugledao krv na plahti. Helen je ležala uz mene posve iscrpljena i izmuèena od boli. Pobacila je. Èekala je pogodan trenutak da me iznenadi divnom novosti. Nakon toga još je nekoliko tjedana bolovala, uglavnom ležala nijemo i nepomièno. Disertacijom je zavrijedila najviše ocjene, no to više nije ni spominjala.Kada su mi ponudili prvi predavaèki posao, u New Yorku, nagovarala me da ga prihvatim, pa smo se tako preselili. Poèeli smo živjeti u Brooklyn Heightsu, u ugodno zapuštenoj staroj zgradi od smeðeg kamena. Šetali smo promenadom, gledali remorkere i velike prekooceanske brodove - posljednje takve vrste - kako se spremaju za put u Europu. Helen je predavala na podjednako dobrom sveuèilištu, gdje su je studenti upravo obožavali. Život nam je bio


èudesno uravnotežen, a živjeli smo od stvari koje smo najviše voljeli.POVJESNIÈARKA617Tu i tamo izvadili bismo Život svetog Jurja i polagano prelistavali knjižicu. Tako je osvanuo i dan kada smo je odnijeli u jednu diskretnu aukcijsku kuæu. Englez koji ju je ugledao zamalo se onesvijestio. Otkupljena je u privatne svrhe i na koncu dospjela u muzej Cloi-, sters, u sjevernom dijelu Manhattana, a na raèun koji smo otvorili samo za tu svrhu pristigao je velik novac. Helen je, baš kao i ja, bila nesklona životu na visokoj nozi, a osim što je manje kolièine pokušavala poslati roðacima u Maðarskoj, još neko vrijeme uopæe nismo dirali novac.Drugi je pobaèaj bio dramatièniji od prvog. I opasniji. Jednog dana vratio sam se kuæi i na parketu u predvorju ugledao krvave tragove nogu. Nekako je uspjela sama nazvati hitnu, a kad sam došao u bolnicu, veæ je bila praktièki izvan opasnosti. Poslije sam se još dugo, dugo usred noæi budio opsjednut sjeæanjem na te krvave tragove. Poèeo sam se pribojavati da nikad neæemo dobiti zdravo dijete i pitati se kako æe to konkretno utjecati na Helenin život. Potom je ponovno zanijela i mjeseci su prolazili polagano, u oprezu, ali bez incidenata. Helenine oèi postale su blage kao u Madone, tijelo oblo pod plavom vunenom haljinom, korak joj je bivao sve nesigurnijim. Neprestance se smiješila. Ovo æe dijete, govorila je, ostati s nama.Roðena si u bolnici iz koje se pruža pogled na rijeku Hudson. Kad sam vidio da si tamna i da imaš skladno èelo poput majke, da si upravo savršeno lijepa, te da su Helenine oèi prepune suza radosnica i suza izazvanih boli, pridigao sam te onako èvrsto povezanu i naèas ] ti pokazao brodove. To sam jednim dijelom uèinio i da prikrijem ! svoje suze. Nazvali smo te po Heleninoj majci.Opèinila si Helen. Èini mi se da bih od svega u vezi s našim životom najviše volio da znaš upravo to. U trudnoæi je prestala predavati i èinilo mi se da je posve zadovoljna i dok se kod kuæe satima i satima igra tvojim prstiæima i nožicama, posve transilvanijskima, govorila je uz zadirkujuæi osmijeh, ili dok te ljulja u velikom naslonjaèu koji sam joj kupio. Rano si se poèela smiješiti i tvoj nas je pogled pratio posvuda. Neki put bez razloga sam odlazio iz ureda, odlazio kuæi da se uvjerim kako vas dvije - moje dvije tamnokose žene - i dalje -sneno ležite na sofi.Jednog sam se dana ranije vratio kuæi, u èetiri poslije podne, donio nekoliko kutija s kineskom hranom i malo cvijeæa, da možeš618Elizabeth Kostovanešto zaèuðeno gledati. U dnevnoj sobi nije bilo nikog, a Helen sam zatekao nadvijenu nad tvoju kolijevku. Gledala je kako spavaš. Lice ti je u snu bilo neopisivo mirno, no Helenino je lice bilo umrljano suzama. Još nekoliko trenutaka nije primjeæivala da sam ušao. Zagrlio sam je i užasnuto osjetio da se nešto u njoj tek usporeno prepušta mojem zagrljaju. Nije mi htjela reæi što je muèi, a nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, nisam se usudio više je ispitivati. Te je veèeri bila vedra i zaigrana uz hranu iz restorana i karanfile, no sutradan sam je ponovno zatekao u suzama, ponovno nijemu. Pregledavala je jednu od Rossijevih knjiga, primjerak koji mi je potpisao kad smo poèeli suraðivati. Bila je to velika knjiga o minojskoj civilizaciji. Ležala joj je u krilu, otvorena na stranici na kojoj se nalazila i jedna od Rossijevih fotografija žrtvenog oltara na Kreti. 'Gdje je beba?' upitao sam.Polagano je pridigla glavu i zagledala se u mene,4ao da se pokušava prisjetiti koja je godina. 'Spava.'Najneobiènije od svega bilo mi je što sam uvidio da se opirem nagonu da poðem u spavaæu sobu i pogledam te. 'Dušo, što se dogodilo?' Odložio sam knjigu koja joj je dotad bila u krilu i zagrlio je, no ona je samo odmahnula glavom ništa ne govoreæi. Kad sam napokon došao do tebe, upravo si se budila u kolijevci, s tim dražesnim osmijehom na licu, prebacivala se na trbuh, pridizala se da me bolje vidiš.Helen je ubrzo poèela svako jutro šutjeti i bez vidljiva razloga svake veèeri plakati. Buduæi da nije htjela razgovarati sa mnom, ustrajno sam tražio da se obrati lijeèniku, a zatim i psihoanalitièaru. Lijeènik je rekao da ne može utvrditi nikakav poremeæaj, da su žene neki put potištene prvih mjeseci majèinstva, da æe sve biti u redu èim se privikne na novu ulogu. Tek kad je veæ bilo prekasno, kad je jedan naš prijatelj sluèajno naletio na Helen u gradskoj knjižnici, utvrdio sam da uopæe nije išla na psihoanalizu. Kad sam joj to priopæio, rekla je kako je zakljuèila da æe se lakše razvedriti uz malo istraživaèkog rada, te da je vrijeme kad te èuvala dadilja odluèila iskoristiti za to. No povremeno je naveèer bila toliko neraspoložena da sam zakljuèio da po svaku cijenu moramo promijeniti okolinu. Uzeo sam nešto novca s onog našeg raèuna i kupio zrakoplovne karte za Francusku. Bilo je to u rano proljeæe.POVJESNIÈARKA619Helen dotad još nije bila u Francuskoj, iako je o toj zemlji èitala cijeli život i izvrsno govorila školski francuski. Na Montmartreu je izgledala vedro i veselo, uz ponešto one nekadašnje ironiènosti govorila kako je le Sacre Coeurjoš monumentalnije ružna no što je mislila. Voljela je s kolicima se šetati cvjetnim tržnicama i uz Seinu, gdje smo se dugo


zadržavali i prelistavali knjige uliènih prodavaèa dok si ti sjedila zagledana u vodu, pod onom mekom crvenom kapuljaèom. S devet mjeseci izvrsno si podnosila putovanje, a Helen ti je rekla kako je to tek poèetak.Pokazalo se da recepcionerka u našem pansionu ima mnogo unuèadi, pa smo te ostavljali da spavaš pod njezinim budnim okom, dok smo nas dvoje jedno drugome nazdravljali za mjedenim šankom ili vani pili kavu, s navuèenim rukavicama. Više od sveg ostalog Helen - i ti s tim blistavim oèima - obožavale ste jeku pod svodovima crkve Notre Dame. Nakon nekog vremena zaputili smo se i dalje na jug i razgledali ostale monumentalne atrakcije - Chartres i blistave vitraje katedrale, Albi s jedinstvenom crvenom utvrdom-crkvom, ishodištem hereze, utvrdu i crkve u Carcassoneu.Helen je htjela posjetiti drevni samostan Saint-Matthieu-des--Pvrenees-Orientales, pa smo odluèili na dan-dva otiæi onamo, a zatim se vratiti u Pariz i zrakoplovom otputovati kuæi. Èinilo mi se da joj se lice u Francuskoj znatno razvedrilo i sviðalo mi se kako je ležala ispružena na našem krevetu u Perpignanu, listajuæi povijest francuskog graditeljstva koju sam kupio u Parizu. Samostan je sagraðen 1000. godine, rekla mi je, iako je znala da sam veæ proèitao cijelo to poglavlje. Rijeè je o najstarijem oèuvanom primjeru romanièke arhitekture u Europi. 'Gotovo je jednako star kao Život svetog Jurja \ rekao sam rastreseno, no nakon tih rijeèi zatvorila je knjigu i željno se zagledala u tebe koja si se igrala na krevetu do nje.Helen je po svaku cijenu htjela da do samostana doðemo pješice, kao hodoèasnici. Cestom iz Les Bainsa poèeli smo se uspinjati jednog svježeg proljetnog jutra. Ubrzo smo se ugrijali i svezali majice oko struka. Helen te nosila na prsima, u nosiljci od samta, a kad se umorila, ja sam te nosio u naruèju. U to doba godine cesta je pusta. Vidjeli smo tek jednog šutljivog tamnokosog seljaka koji nas je prestigao na konju. Rekao sam Helen da smo ga trebali zamoliti da nas poveze, no na te rijeèi nije reagirala. Tog se jutra vratila u620Elizabeth Kostovamraèno raspoloženje, a ja sam zabrinuto i frustrirano primjeæivao da joj se u oèima s vremena na vrijeme pojavljuju suze. Znao sam da bi, da je pitam u èemu je stvar, samo odmahnula glavom i pokušala me se riješiti, pa sam se pokušao zadovoljiti time što sam te nježno držao za vrijeme uspona, pokazujuæi ti panoramu kad bismo izišli iz zavoja, beskonaèna prašna polja i sela pod nama. Cesta se na vrhu širila i pretvarala u prostrani estuarij prašine. Ondje smo naišli na dva-tri parkirana automobila i konja onog seljaka vezanog za stablo, iako èovjeku nije bilo ni traga ni glasa. Samostan se dizao iznad tog ravnog podruèja, debeli kameni zidovi uspinjali su se do samog vrha i tako smo došli do ulaza i prepustili se redovnièkoj brizi.U ono je vrijeme Saint-Matthieu bio puno aktivniji samostan nego danas i u njemu je živjelo barem dvanaest-trinaest redovnika, onako kako su njihovi prethodnici živjeli veæ gotovo tisuæu godina, izuzmemo li èinjenicu da su u obilazak povremeno vodali posjetitelje i da su za svoje potrebe imali automobile parkirane pred ulazom. Dvojica redovnika pokazali su nam prelijepe klaustre - sjeæam se koliko sam se iznenadio kad sam došao do otvorenog završetka dvorišta i ugledao ponor pod izboèenim stijenjem, okomitu liticu, ravnicu daleko ispod. Planine oko samostana još nadvisuju vrh do kojeg smo se uspeli, a daleko na rubnim dijelovima gorja vidjele su se i bijele koprene. Tek nakon nekoliko trenutaka uvidio sam da je rijeè o slapovima.Još smo neko vrijeme sjedili na klupi uz rub ponora, ti izmeðu nas, zagledani u nepregledno podnevno nebo, osluškujuæi žubor vode iz samostanske fontane u središtu, isklesane od crvenog mramora - samo æe nebo znati kako su ga prenijeli do tog mjesta prije tkozna koliko stoljeæa. Èinilo mi se da je Helen opet pomalo vedrija i s užitkom sam uoèio koliko joj je lice smireno. Èak i ako je i dalje povremeno tužna, putovanje u Francusku se isplatilo.Helen je na kraju rekla kako želi još malo razgledati samostan. Tebe smo vratili u nosiljku, te obišli kuhinju i dugaèku blagovaonicu koju su redovnici i dalje koristili, pa onda sobe u kojima su hodoèasnici i dalje mogli spavati na ležajevima, zatim i skriptorij, jedan od najstarijih dijelova kompleksa, u kojem je prepisano i ilustrirano nebrojeno mnogo velikih manuskripata. Ondje je pod staklom bio izložen jedan takav rukopis, Evanðelje po Mateju otvoreno na straniciPOVJESNIÈARKA621obrubljenoj siæušnim demonima koji se meðusobno povlaèe prema dolje. Helen se, ugledavši stranicu, èak i nasmiješila. Sljedeæa je na redu bila kapela - malena, kao i sve ostalo u samostanu. Ipak, zahvaljujuæi skladnim razmjerima, bila je to prava simfoniju u kamenu. U životu nisam vidio toliko prisne i dražesne primjere romanièke gradnje. U našem je vodièu stajalo da izboèeni zaobljeni dio apside pripada prvoj fazi romanike. Rijeè je o neoèekivanome elementu koji dovodi svjetlo na oltar. Na uskim prozorima bilo je stakla iz èetrnaestog stoljeæa, dok je sam oltar bio savršeno pripremljen za misu, ukrašen crvenim i bijelim, sa zlatnim svijeænjacima. Bez rijeèi smo izišli.Na koncu je mladi redovnik koji nas je vodio rekao da smo vidjeli sve osim kripte, pa smo se za njim spustili stubama.


Bila je to malena i vlažna rupa malo podalje od klaustara, s arhitektonskog gledišta zanimljiva zbog ranoromanièkog svoda koji je pridržavalo nekoliko zdepastih stupova, te zbog sumorno ukrašenog kamenog sarkofaga iz prvog stoljeæa postojanja samostana - rijeè je o poèivalištu njihova prvog opata, rekao nam je vodiè. Uz sarkofag je sjedio postariji redovnik izgubljen u meditaciji. Naèas je pridigao pogled, dobrodušno i smeteno, te nam se naklonio pritom ne ustavši. 'Tradicija nam veæ stoljeæima nalaže da jedan od nas sjedi uz opata', objasnio nam je vodiè. 'Obièno je to netko od starijih redovnika koji tu èast obavlja doživotno.''Kako je to neobièno', rekao sam, no nešto u vezi s cijelim prostorom, možda svojevrsna sablasna hladnoæa, tebe je navelo da zacendraš i staneš se otimati na Heleninim prsima. Uvidjevši da je umorna, ponudio sam da æu te ja izvesti na svjež zrak. Iz te vlažne rupe izišao sam osjeæajuæi svojevrsno olakšanje te sam ti otišao pokazati fontanu.Oèekivao sam da æe Helen doæi odmah za mnom, no ona se zadržala pod zemljom, a kad se ponovno našla na površini, lice joj je bilo toliko drukèije da sam osjetio kako me iznenada obuzima uzbunjenost. Izgledala je živahno - da, tako prpošna nije bila veæ mjesecima - ali oèi su joj bile nekako razrogaèene i bila je vrlo blijeda, usredotoèena na nešto što nisam vidio. Krenuo sam prema njoj, koliko sam mogao nehajnije. Upitao sam je li dolje naišla na još što zanimljivo. 'Moguæe', odgovorila je, no imao sam dojam da622Elizabeth Kostovame od silne grmljavine misli u glavi zapravo najbolje ne èuje. Potom se iznenada okrenula prema tebi, uzela te iz mojih ruku, grleæi te i ljubeæi u tjeme i obraze. 'Je li joj dobro? Je li se prestrašila?''Sve je u redu', rekao sam. 'Možda je malko gladna.' Helen je sjela na klupu, izvadila staklenku s djeèjom hranom i poèela te hraniti, usput pjevajuæi jednu od onih meni nerazumljivih pjesmica na maðarskom ili rumunjskom. 'Ovdje je prelijepo', rekla je nakon nekoliko trenutaka. 'Ostanimo još dan-dva.''Najkasnije u èetvrtak naveèer moramo biti u Parizu', usprotivio sam se.'Svejedno je prenoæimo li jednom ovdje ili u Les Bainsu', rekla je smireno. 'Sutra se možemo spustiti i krenuti autobusom, ako misliš da moramo iæi tako rano.'Pristao sam jer je izgledala èudno. Ipak, nisam bio oduševljen,0 novome planu nevoljko razgovarajuæi s našim vodièem. On nas je uputio svom nadreðenom, koji je rekao da su sobe za goste prazne1 da slobodno možemo prenoæiti. Izmeðu skromnog objeda i još skromnije veèere koje su nam poslužili u jednoj sobi u blizini kuhinje, šetali smo ružiènjacima i strmim voænjakom izvan zidina, te sjedili u stražnjem dijelu kapele i slušali kako redovnici pjevaju misu, dok si ti spavala u Heleninu krilu. Jedan redovnik namjestio nam je ležaje, postavio èiste i grubo tkane plahte. Nakon što si zaspala na svojem ležaju, izmeðu naših primaknutih kreveta, tako da ne padneš, ja sam još neko vrijeme ležao i èitao, pretvarao se da ne gledam Helen. Ona je u crnoj pamuènoj haljini sjedila na rubu ležaja, zagledana prema vanjskoj tami. Bilo mi je drago što su navuèeni zastori, no nakon nekog vremena ustala je, pridigla ih i zagledala se van. 'Bit æe da je posve mraèno', rekao sam, 'jer u blizini nema nikakvog naselja.'Kimnula je. 'Vrlo je mraèno, no ovdje je oduvijek tako, zar ne?''Zašto ne doðeš u krevet?' Ispružio sam ruku preko tebe i položio dlan na njezin ležaj.'U redu', rekla je, nièim ne pokazujuæi da se ne slaže. Štoviše, nasmiješila mi se i nagnula se te me poljubila i tek se potom ispružila. Ja sam je na trenutak zagrlio, osjeæajuæi snagu njezinih ramena, glatku kožu na vratu. Potom se ispružila i pokrila. Uèinilo mi sePOVJESNIÈARKA623da je utonula u san još puno prije nego što sam dovršio poglavlje i ugasio svjetiljku.Probudio sam se u svitanje, osjetivši daje u sobu ušao dašak svje-žeg zraka. Posvuda je vladala tišina. Ti si uz mene disala pod svojom vunenom dekicom, no Helenin je ležaj bio prazan. Neèujno sam ustao i navukao cipele i sako. Vani je još vladala polutama, dvorište je bilo sivo, fontana tek mraèni obris. Sinulo mi je da æe sunce do samostana doæi tek nešto kasnije, buduæi da prvo mora nadvisiti one divovske vrhove na istoku. Tražio sam Helen ne dozivajuæi je, jer sam znao da voli rano ustati i da bi mogla sjediti, duboko zamišljena, na jednoj od onih klupa i èekati zoru. Meðutim, nije je bilo na vidiku, a kad se na nebu pojavilo nešto više svjetla, poèeo sam je brže tražiti, jednom došavši i do klupe na kojoj smo sjedili dan ranije, te jednom i do one uspavane kapele ispunjene sablasnim mirisom dima.Na kraju sam je poèeo i dozivati, isprva tiho, pa zatim sve glasnije, a onda veæ i uzbunjeno. Nakon nekoliko minuta jedan je redovnik izišao iz blagovaonice, gdje su zacijelo u tišini jeli prvi dnevni obrok te upitao može li mi kako pomoæi, trebam li nešto. Objasnio sam da ne mogu pronaæi suprugu pa smo zajedno krenuli u potragu. 'Možda je madame otišla u šetnju?' No nije joj bilo traga ni u voænjaku ni na parkiralištu, kao ni u mraènoj kripti. Tražili smo je posvuda, dok se sunce dizalo nad vrhovima, a on je potom otišao po još nekolicinu redovnika. Jedan od njih rekao je


da æe se automobilom spustiti u Les Bains i ondje se raspitati. Instinktivno sam ga zamolio da dovede i policiju. Potom sam iz sobe zaèuo tvoj plaè. Pojurio sam do tebe, pribojavajuæi se da si možda pala s ležaja, no tek si se budila. Brzo sam te nahranio i zatim te držao u naruèju dok smo još jednom pretraživali ista mjesta.Zamolio sam da okupe i ispitaju sve redovnike. Opat je rado pristao i doveo ih u klaustar. Nakon što smo veèer ranije otišli iz kuhinje u spavaonicu, Helen više nitko nije vidio. Svi su bili zabrinuti - 'Lapauvre', rekao je jedan stari redovnik, 'sirotica', što me duboko uzrujalo. Pitao sam je li tko prethodnoga dana s njom razgovarao ili primijetio nešto neobièno. 'Opæenito se držimo pravila da ne razgovaramo sa ženama', objasnio mi je obzirno opat.No jedan redovnik istupio je iz skupine, a ja sam odmah prepoznao starca zaduženog da sjedi u kripti. Lice mu je bilo spokojno i624Elizabeth Kostovadobrodušno, baš kao i dan prije, pri svjetlu svjetiljke u kripti, zastrto onom blagom smetenošæu koju sam uoèio i tada. 'Madame\q svratila na mali razgovor', rekao je. 'Nije mi se kršilo naše pravilo, no bila je toliko obzirna i uljudna da sam odgovorio na njezina pitanja.''Što vas je pitala?' Srce mi je i dotada neobuzdano udaralo, no tada se bolno uzbunilo.'Pitala je tko je ondje pokopan, a ja sam objasnio da je rijeè o jednome od naših prvih opata, te da slavimo uspomenu na njega. Zatim je pitala koja su mu bila najveæa djela, a ja sam objasnio da o tome imamo svojevrsnu legendu, pritom je naèas pogledao opata, koji mu je glavom pokazao neka nastavi - 'a prema toj legendi vodio je svetaèki život, ali gaje u smrti nažalost zadesilo prokletstvo, pa je ustajao iz lijesa i poèeo progoniti redovnike, tako da je bilo nužno proèistiti njegovo tijelo. Nakon èišæenja, iz njegova je_srca izniknula bijela ruža, kao simbol oprosta Majke Božje.''I zbog toga ga netko uvijek èuva?' upitao sam izbezumljeno.Opat je slegnuo ramenima. 'To je jednostavno tradicija, to radimo njemu u spomen.'Obratio sam se starome redovniku, u sebi potiskujuæi želju da ga poènem gušiti i gledati kako blago lice prekriva plava boja. 'Tu prièu isprièali ste mojoj supruzi?''Raspitivala se o našoj povijesti, monsieur. Èinilo mi se da bi bilo u redu odgovoriti na njezina pitanja.'T što vam je ona na to rekla?'Tada se nasmiješio. 'Zahvalila mi je tim dražesnim glasom i upitala kako se zovem. Odgovorio sam: Frere Kiril.' Nakon toga sklopio je ruke na trbuhu.Trebalo mi je još nekoliko trenutaka da shvatim znaèenje tih glasova, imena koje je zazvuèalo nepoznato jer se glas 'æ' u francuskome pretvorio u 'k', jer je naglasak ovdje bio na drugome slogu, jer je rijeè frere zvuèala nedužnije od rijeèi brat. Potom sam te stisnuo još snažnije, da te nekako ne ispustim iz ruku. 'Rekli ste da se zovete Æiril? To ste rekli? Recite mi slovo po slovo.'Zapanjeni me redovnik poslušao.POVJESNIÈARKA625'Odakle je poteklo to ime?' upitao sam odluèno. Nisam uspijevao prikriti drhturenje glasa. 'Je li vam to pravo ime? Tko ste vi zapravo?'! U tom se trenutku u razgovor umiješao opat, moguæe i zato što se èinilo daje starac ostao iskreno izgubljen. 'To mu nije krsno ime', objasnio je. 'Svi mi preuzimamo ime po izboru u vrijeme davanja zavjeta. Netko se uvijek zove Kiril - barem jedan redovnik nosi to ime - kao i Michel - evo, ovo je Frere Michel...''Želite reæi', upitao sam, i dalje te grèevito držeæi, 'da je prije ovog brata Æirila ovdje postojao drugi brat Æiril, pa prije njega još jedan i tako dalje...?''Oh, da', odgovorio je opat, sad oèito zbunjen mojim nesmiljenim ispitivanjem. 'Koliko znamo, u našoj je povijesti oduvijek bilo Kirila. Ponosimo se tradicijom i ne volimo novotarije.''Od èega je potekla ta tradicija?' Sad sam veæ gotovo vikao.'To ne znamo, monsieur', odgovorio je opat strpljivo. 'Kod nas je jednostavno oduvijek tako.'Prišao sam mu toliko blizu da smo se zamalo dodirnuli nosevima. 'Htio bih da otvorite sarkofag u kripti', rekao sam.Užasnuto je ustuknuo. 'Sto to govorite? To ne možemo uèiniti.''Doðite sa mnom. Pridržite je...' Brzo sam te predao mladome redovniku koji nas je dan prije vodio u razgledavanje samostana. 'Molim vas, pridržite mi kæer'. Prihvatio te, èak i spretnije no što bi èovjek oèekivao, i zadržao te u naruèju. Poèela si plakati. 'Doðite', obratio sam se opatu. Povukao sam ga prema kripti, a on je ostalim redovnicima rukom pokazao da ostanu gdje jesu. Žurno smo se spustili stubama. U ledenoj rupi u kojoj je brat Æiril ostavio dvije upaljene svijeæe, obratio sam se opatu. 'Ovo ne morate spominjati nikome, no moram vidjeti što je u sarkofagu.' Naèas sam zašutio, da bolje naglasim poruku. Ako mi ne pomognete, vaš æe samostan osjetiti svu težinu ruke zakona.'


Prostrijelio me pogledom - je li to bio strah? kivnost? sažaljenje? - i bez rijeèi prišao jednome kraju sarkofaga. Zajedno smo odgurnuli težak pokrov, tek toliko da mogu zaviriti unutra. Uzeo sam jednu od dviju svijeæa. Sarkofag je bio prazan. Opat je gledao razrogaèenih626Elizabeth Kostovaoèiju te je snažnim pokretom ruke vratio pokrov na mjesto. Mjerkali smo se bez rijeèi. Imao je profinjeno, lukavo galsko lice koje bi mi u nekim drugim okolnostima bilo beskrajno simpatièno. 'Molim vas, ne spominjite braæi', rekao je tiho, a zatim se okrenuo i izišao iz kripte.Pošao sam za njim, grèevito nastojeæi zakljuèiti koji bi mi trebao biti sljedeæi korak. Uzet æu tebe i odmah otiæi u Les Bains, zakljuèio sam, provjeriti je li sve valjano prijavljeno policiji. Možda je Helen odluèila prije nas se vratiti u Pariz - ni približno nisam mogao zamisliti što bi je nagnalo na takvo što - ili èak da se zrakoplovom vrati kuæi. Osjeæao sam užasno pulsiranje u ušima, srcu i grlu, sve jaèi pritisak krvi u ustima.Kad sam se ponovno našao u klaustru, gdje je sunce sad ponovno preplavilo fontanu i ptice pjevale i spuštale se na drevne kamene ploèe, postalo mi je jasno što se dogodilo. Još sam èitav sat davao sve od sebe da ne razmišljam o tome, no tada mi više*gotovo i nisu trebale novosti one dvojice redovnika koji su, nešto vièuæi, trèali prema opatu. Sjetio sam se da je upravo njih dvojicu uputio u potragu izvan zidina samostana, u voænjak, u povrtnjake, u šumarke suhog drveæa, stjenovite izboèine. Upravo su se vratili sa strme litice - jedan od njih pokazivao je prema rubu klaustra gdje smo Helen i ja, a ti izmeðu nas, dan prije sjedili na klupi, zagledani u beskonaèan ponor. 'Gospodine opate!' vikao je jedan od njih, kao da uopæe nije u stanju izravno se obratiti meni. 'Opate, na stijenama ima krvi! Ondje, dolje!'Takve trenutke nije moguæe opisati rijeèima. Otrèao sam do ruba klaustra, oèajnièki te privijajuæi, osjeæajuæi tvoj obraz, mek i gladak poput latice, na svome vratu. Prve suze skupljale su mi se u oèima, a bilo je vruæe i nepodnošljivo kao nikad dotad. Pogledao sam preko niskog zidiæa. Na stijeni približno pet metara niže vidjela se crvena mrlja - ne osobito velika, ali jasno uoèljiva pod jutarnjim suncem. Ispod nje zjapio je ponor, dizala se maglica, kružili su orlovi, dok su se planine spuštale do svojih korijena. Potrèao sam prema glavnome ulazu i posræuæi poèeo obilaziti zidine. Litica je bila toliko strma da se do prvog izbojka samo tako ne bih spustio èak i da nisam nosio tebe. Stajao sam i gledao kako kroz nebeski zrak prema meni nadire val gubitka, kako ispunjava predivno jutro. Potom je bol došla i do mene, pretvorila se u neizreciv plamen.77. glauaOndje sam ostao još tri tjedna, u Les Bainsu i samostanu, s policajcima pretraživao okolne litice i šume. Pomagala nam je i ekipa pozvana iz Pariza. Moji roditelji doputovali su u Francusku i satima se s tobom igrali, hranili te, šetali se vozeæi te u kolicima - barem mi se èini da su to radili, jer ne znam toèno. U snenim i malim uredima ispunjavao sam beskonaène obrasce. Uzaludno sam telefonirao, tražio rijeèi na francuskome kojima bih izrazio težinu gubitka. Dan za danom pretraživao sam šumu u podnožju litice, neki put u društvu detektiva ledena lica i njegove ekipe, neki put posve sam, jedino u društvu suza.U prvo vrijeme samo sam htio vidjeti živu Helen, ugledati je kako mi prilazi s uobièajenim ironiènim osmijehom, no na kraju sam veæ poèeo pomalo èeznuti za njezinim unakaženim tijelom, u nadi da æu na njega nabasati negdje meðu stijenjem i šipražjem. Kad bih njezino tijelo mogao prenijeti kuæi - ili u Maðarsku, razmišljao sam u pojedinim trenucima, iako baš i nije bilo jasno kako bih ušao u tu zemlju pod sovjetskom okupacijom - imao bih nešto što bih mogao štovati, pokopati, na odreðeni naèin zakljuèiti cijelu prièu i ostati sam sa svojom boli. Gotovo i nisam bio u stanju samome sebi priznati da njezino tijelo želim i zbog još jedne stvari - da utvrdim je li smrt bila posve prirodna ili me još treba, da obavim onu sablasnu dužnost, kao u Rossijevu sluèaju. Zašto ne mogu pronaæi njezino tijelo? Neki put, osobito ujutro, imao sam dojam daje jednostavno pala, da nas nikako ne bi namjerno napustila. Tad sam još bio u stanju vjerovati da ima nedužan, skroman grob negdje u šumi, èak628Elizabeth Kostovai ako ga nikada neæu pronaæi. No veæ poslije podne sjeæao bih se samo njezine potištenosti i neobiènih raspoloženja.Znao sam da æu patiti do kraja života, no izluðivala me èinjenica da je tijelo tako nestalo, da ga jednostavno nigdje nema. Mjesni mi je lijeènik dao sredstvo za smirenje, koje sam uzimao naveèer, kako bih mogao spavati i prikupiti snage za novu potragu. Kada se policija morala posvetiti i drugim stvarima, nastavio sam tražiti sam. Neki put u grmlju sam nailazio na raznorazne ostatke: kamenje, dijelove urušenih dimnjaka, jednom i na dio razbijenog izljeva oluka sa životinjskim likom - je li padao koliko i Helen? Na zidinama samostana u to je vrijeme bilo vrlo malo takvih ukrasnih odvoda.Majka i otac naposljetku su me uvjerili da tako ne mogu nastaviti unedogled, da bih se s tobom na neko vrijeme trebao vratiti u New York, da se uvijek mogu vratiti i ponovno tražiti. Policijske organizacije diljem Europe primile su


obavijest o nestanku preko francuske centrale. Ako je Helen živa - tješili su me - netko æe je" veæ pronaæi. Na kraju sam odustao, ne zbog takvih uvjeravanja, nego zbog same šume, zbog meteorske strmosti litica, gustog niskog raslinja na kojem sam derao hlaèe i sakoe dok sam se probijao bespuæem, zbog užasne visine drveæa, tišine koja me okruživala kad god bih se prestao kretati i tražiti i kad bih nekoliko minuta stajao u potpunome miru.Prije nego što smo otputovali, zamolio sam opata da blagoslovi Helen na završetku klaustra, na mjestu s kojeg je skoèila. On je ondje održao pravu službu, okupio redovnike, prema nepreglednome zraku pridizao jedan obredni predmet za drugim - meni je bilo posve svejedno o èemu je toèno bila rijeè - i pjevao prema beskonaènosti koja je istog trena gutala njegov glas. Otac i majka stajali su uz mene. Majka je uèestalo brisala oèi, a ti si mi se meškoljila u naruèju. Èvrsto sam te držao. Tih tjedana veæ sam bio gotovo zaboravio koliko ti je meka tamna kosa, koliko su snažne te male noge koje se bune. Najvažnija od svega bila je èinjenica da si živa. Disala si mi u bradu, a malom ruèicom prijateljski si me obavila oko vrata. Kad bi mi jecaj protresao cijelo tijelo, šèepala bi me za kosu ili me potegnula za uho. Dok sam te tako držao, zarekao sam se da æu pokušati koliko-toliko obnoviti život, nešto što æe nalikovati na život.73. glauaarley i ja gledali smo se preko majèinih razglednica razasutihpo krevetu. Baš kao i oèeva pisma, i te su se poruke prekidaleJJ=^ a da mi nisu pružile osobit uvid u sadašnjost. Najvažniji od svega bili su datumi, koji su mi se utisnuli u svijest. Razglednice je napisala nakon smrti."Otišao je u samostan", rekla sam."Da", reèe Barley. Pokupila sam razglednice i stavila ih na mramornu plohu toaletnog stoliæa."Idemo", rekla sam, a zatim iz torbice izvadila maleni srebrni nož u koricama te ga oprezno spremila u džep.Barley se nagnuo i poljubio me u obraz. To me iznenadilo. "Idemo", rekao je.Cesta do Saint-Matthieua bila je duža nego što sam je pamtila, : prašna i užarena èak i kasno poslije podne. U Les Bainsu nije bilo taksija - barem ne na vidiku - pa smo se gore zaputili pješice, brzo prolazeæi izmeðu valovitih polja, dok nismo došli do ruba šume. Odande se cesta uspinjala prema vrhu. U šumi, mješavini maslina i borova, te divovskih hrastova, bilo je kao u katedrali. U polutami i svježini stišali smo glas iako ni dotada nismo govorili osobito mnogo. I usred napetosti i zabrinutosti, osjeæala sam glad. Nismo, naime, prièekali èak ni da nam šef restorana donese kavu. Barley je skinuo platnenu kapu i obrisao èelo."Nije mogla preživjeti takav pad", rekla sam, jedva protisnuvši glasove kroz stegnuto grlo.630Elizabeth Kostova"Nije.""Moj se otac ni u jednom trenutku - barem u pismima - nije upitao je li ju možda netko gurnuo.""To je toèno", rekao je Barley i ponovno nataknuo kapu.Još sam neko vrijeme šutjela. Jedini zvuk dolazio je od naših stopala koja su se spuštala na neravni asfalt - cesta je na tom dijelu još bila asfaltirana. O tim stvarima zapravo nisam htjela govoriti, no nekako su same od sebe bujale u meni. "Profesor Rossi napisao je da se samoubojstvom èovjek izlaže opasnosti da postane... da postane...""Sjeæam se", rekao je Barley kratko. Požalila sam što sam to uopæe spomenula. Cesta je sad vijugala po sve veæim strminama. "Možda naiðe netko u autu", rekao je još.Meðutim, nije bilo automobila, pa smo poèeli svL brže i brže hodati, a razgovor je zamijenilo dahtanje. Samostanski zidovi posve su me zatekli kad smo na posljednjem zavoju izišli iz šume. Tog se zavoja nisam sjeæala, kao ni neoèekivane èistine na vrhu planine, beskonaène veèeri koja se protezala na sve strane. Jedva sam se sjeæala i ravnog prašnog prostora pred ulazom, gdje tog dana nije bilo automobila. Gdje su turisti, pitala sam se. Veæ trenutak poslije našli smo se dovoljno blizu da proèitamo natpis - samostan se obnavlja, cijeli mjesec neæe primati posjetitelje. Ni nakon toga nismo usporili. "Doði", rekao je Barley. Uhvatio me za ruku, što mi je bila velika utjeha. Moja je ruka tada veæ vidljivo drhtala.Zidine oko ulaza pokrivale su skele. Prijenosna miješalica za beton - beton? pa još ovdje? - našla nam se toèno na putu. Drvena vrata ispod portala bila su èvrsto zatvorena, ali ne i zakljuèana, utvrdili smo kad smo oprezno uhvatili željezni prsten. Nije mi se sviðala pomisao da nedopušteno ulazimo. Nije mi se sviðalo ni što mome ocu nigdje nije bilo traga. Možda je još dolje, u Les Bainsu, ili negdje drugdje. Je li moguæe da pretražuje podnožje litice, kao prije toliko godina, desecima i desecima metara ispod nas, izvan našeg vidokruga? Veæ sam poèela žaliti što smo se tako nepromišljeno zaputili izravno do samostana. Osim toga, iako je do pravog zalaska sunca ostao još možda i cijeli sat, sunce se ubrzano spuštalo za Pireneje na zapadu, primjetno zamièuæi za najviše vrhove. Suma izPOVJESNIÈARKA


631koje smo upravo izišli veæ je bila u dubokoj tami, a sa samostanskih zidova ubrzo æe nestati i posljednji tragovi dnevne boje.Oprezno smo ušli i krenuli prema dvorištu i klaustrima. Iz sredine je dopirao žubor vode u fontani od crvenog mramora. Vidjela sam i one profinjene stupove kojih sam se sjeæala, dugaèke klaustre, a na završetku i ružiènjak. Zlaæano je svjetlo nestalo, a zamijenile su ga tamnosmeðe sjene. Na vidiku nije bilo nikoga. "Misliš da bismo se trebali vratiti u Les Bains?" prošaptala sam Barleyju.Veæ mi se uèinilo da se sprema odgovoriti, kad smo nešto zaèuli - ritmièno pjevanje iz crkve na suprotnoj strani klaustra. Vrata su bila zatvorena, no jasno smo èuli tijek mise i povremene stanke. "Svi su unutra", reèe je Barley. "Možda i tvoj otac."Ja sam, meðutim, sumnjala u tu moguænost. "Ako je ovdje, vjerojatno se spustio u..." Zašutjela sam i pogledom zaokužila po dvorištu. Otkako sam ovdje bila s ocem protekle su gotovo dvije godine - sad sam znala i da je to bio moj drugi posjet samostanu - i još nekoliko trenutaka nisam se uspijevala prisjetiti gdje se nalazi ulaz u kriptu. A onda sam iznenada ugledala vrata, kao da su se otvorila u obližnjem zidu klaustra, a da ja to i nisam primijetila. Sjetila sam se onih neobiènih zvijeri uklesanih u okolni kamen: grifona i lavova, zmajeva i ptica, neobiènih i meni nepoznatih životinja, križanaca dobra i zla.I Barley i ja pogledali smo crkvu, no vrata su ostala èvrsto zatvorena, pa smo se oprezno prebacili na suprotnu stranu dvorišta, do ulaza u kriptu. Dok smo još nekoliko trenutaka stajali pod pogledima onih nepomiènih zvijeri, vidjela sam tek mraènu sjenu u koju æemo se morati spustiti; zbog nje sam osjetila kako me napušta i posljednji traèak odvažnosti. Potom sam se sjetila da bi mi unutra mogao biti otac - da je, štoviše, možda èak i u nekoj užasnoj nevolji. A Barley me i dalje držao za ruku, onako krakat i neustrašiv, uvijek uz mene. Gotovo sam oèekivala da æe promumljati nešto o tome kako se moja obitelj uvalila u èudne stvari, no samo je napeto stajao, spreman na sve, kao i ja. "Nemamo svjetlo", prošaptao je."Sada baš i ne možemo uzeti svijeæu iz crkve", primijetila sam nepotrebno.632Elizabeth Kos tova"Imam upaljaè." Barley ga izvadi iz džepa. Dotad nisam znala da puši. Naèas ga je upalio, ispružio ruku nad stube i tako smo se zajedno spustili u tamu.Prvih je nekoliko koraka uistinu bilo užasno mraèno i prastarim strmim stubama spuštali smo se oprezno pipkajuæi. Potom sam duboko pod svodom ugledala treperenje svjetla - nije bio Barley-jev upaljaè, koji je palio svakih nekoliko sekundi - i to me užasno prestrašilo. Nepostojano svjetlo nekako je bilo gore od tame. Barley me tako èvrsto držao za ruku da sam u jednom trenutku osjetila kako mi je utrnula. Stube su pri dnu skretale, a kad smo zaobišli i posljednji ugao, sjetila sam se kako mi je otac rekao daje to bio brod najstarije crkve koja je postojala na tom mjestu. Ondje se nalazio i opatov veliki kameni sarkofag. U drevnu apsidu bio je uklesan mraèni križ, a nad nama se nadvijao niski baèvasti svod, jedan od najstarijih oèuvanih primjera romanike u Europi.Sve sam to, meðutim, opažala tek usputno, jer se upravo tada jedna sjena na suprotnoj strani sarkofaga odvojila od tamnijih podruèja i uspravila se: neki muškarac s fenjerom. Bio je to moj otac. Lice mu je pod treperavim svjetlom izgledalo shrvano. Ugledao nas je, èini mi se, u istom trenutku kad smo i mi ugledali njega, te je uskliknuo: "Isuse Kriste!" Zapiljili smo se jedno u drugo. "Što vi tu radite?" upitao je prigušenim glasom, pogledavajuæi èas Barleyja, èas mene, svjetiljkom nam obasjavajuæi lica. U njegovu je pitanju bilo neobiène žestine - bijesa, straha, ljubavi. Ispustila sam Barleyjevu ruku i potrèala prema ocu, zaobilazeæi sarkofag, a on me doèekao zagrljajem. "Isuse", rekao je, još mi nekoliko trenutaka gladeæi kosu. "Nikako ne bi trebala biti ovdje.""Proèitali smo onaj tekst u arhivu u Oxfordu", prošaptala sam. "Bojala sam se da si..." Nisam uspjela dovršiti reèenicu. Sad kad smo ga pronašli, kad sam se uvjerila da je živ i da normalno izgleda, poèela sam se nekontrolirano tresti."Bježi odavde", rekao je, a zatim me privio. "Ne. Prekasno je... ne želim da budeš sama. Do zalaska sunca imamo još nekoliko minuta. Evo", u ruke mije gurnuo svjetiljku, "drži ovo, a ti", obratio se Barleyju, "ti mi pomozi s poklopcem." Barley je odmah prišao, iako mi se uèinilo da i njemu drhte koljena, pa je mome ocu pomogao da polagano gurne poklopac s velikog sarkofaga. Tada samPOVJESNIÈARKA633uvidjela da je moj otac na obližnji zid bio naslonio veliki kolac. Bit æe da se spremao za susret s nekim dugo traženim užasom, ali ne i za ono što je zapravo ugledao u tom kamenom lijesu. Pridigla sam mu svjetiljku, da bolje vidi, i želeæi i ne želeæi gledati, pa smo se tako svi zagledali u prazan prostor, u prašinu. "Oh, Bože", rekao je. Taj prizvuk još nisam èula u njegovu glasu, trag krajnjeg beznaða, te sam se prisjetila da se jednom veæ bio zagledao u tu prazninu.


Posrnuo je prema naprijed, a ja sam zaèula kako je kolac uz zveket pao na kameni pod. Uèinilo mi se da æe zaplakati, ili poèeti èupati kosu, tako nagnut nad prazan grob, no on je samo stajao nadvijen nad sarkofag, nepomièan od neizrecive boli. "Bože", rekao je još jedanput, gotovo šaptom. "Mislio sam da sam pogodio mjesto, i datum... napokon... mislio sam..."Nije dovršio reèenicu jer je u tom trenutku iz sjene drevnoga transepta, kamo nije dopirao ni traèak svjetla, istupio lik posve drukèiji od svega što je itko od nas ikada vidio. Pojava je bila toliko neobièna da ne bih bila u stanju kriknuti èak ni da mi se grlo istog trenutka nije posve stegnulo. Moja je svjetiljka osvijetlila stopala i noge, jednu ruku i rame, ali ne i lice koje je ostalo u sjeni, a bila sam odviše užasnuta da je podignem. Povukla sam se prema ocu, kao i Barley, pa smo se tako manje-više našli iza zaklona praznog sarkofaga.Ona pojava još se malo približila, a zatim je zastala. Lice joj je i dalje bilo u tami. Tada mije veæ bilo jasno daje rijeè o muškome tijelu, iako se nije kretalo poput ljudskoga biæa. Na nogama je imao uske crne èizme neopisivo drukèije od svih èizama koje sam ikad vidjela. Kada je koraèao, na kamenu su stvarale jedva èujan zvuk, kao da na potplatima imaju nešto meko. Oko njih je padao ogrtaè, ili možda tek još jedna veæa sjena, dok je snažne noge obavijao tamni baršun. Nije bio visok poput mojeg oca, no ramena su pod teškim plastom bila snažna i široka dok je nešto u vezi s tim nejasnim obrisom odavalo dojam o puno veæoj visini. Plašt je vjerojatno imao i kapuljaèu, jer mu je cijelo lice bilo u sjeni. Nakon prve sekunde ispunjene krajnjim užasom, ugledala sam i šake, bijele poput kosti u odnosu na tamnu odjeæu, te prsten s dragim kamenjem na jednome prstu.Bio je toliko stvaran, toliko blizu nas da nisam mogla disati. Zapravo sam imala dojam da bih ponovno mogla poèeti disati samo kad634Elizabeth Kostovabih se mogla nekako prisiliti da mu se još malo približim. Tako sam poèela žudjeti za time da mu se još malo primaknem. U džepu sam osjeæala onaj srebrni nož, no ni za što na svijetu nisam bila spremna za njim i posegnuti. Nešto je bljesnulo na mjestu gdje mu se moralo nalaziti lice - krvave oèi? zubi? osmijeh? - a potom je progovorio, u bujici rijeèi. Bujicu spominjem jer u životu nisam èula takav zvuk, grlenu provalu rijeèi koje su mogle pripadati mnoštvu spojenih jezika ili nekom neobiènom jeziku koji još nisam èula. Nakon nekoliko trenutaka bujica se pretoèila u meni razumljive rijeèi. Stekla sam dojam da te rijeèi prepoznajem krvlju, a ne ušima.Dobra veèer. Èestitam.Moj otac kao da je na to ponovno oživio. Nije mi jasno kako je smogao snage da nešto kaže. "Gdje je?" povikao je. Glas mu je drhtao od straha i bijesa.Izniman si znanstvenik.Ne znam zašto, no u tom je trenutku moje tijelo nekako samo od sebe malko krenulo prema njemu. Moj je otac gotovo u istom trenutku podigao ruku i šèepao me za nadlakticu, tako da se svjetiljka zaljuljala, a sve su užasne sjene i svjetla zaplesali oko nas. U tom trenutku ugledala sam dio Drakulina lica, tek liniju ovješenih tamnih brkova, jagodiènu kost koja je bojom podsjeæala na pravu kost.Bio si najodluèniji od svih. Poði sa mnom i pružit æu ti znanje dostojno deset tisuæa života.I dalje mi nije bilo jasno kako ga razumijem, no èinilo mi se da se obraæa mojem ocu. "Ne!" uskliknula sam. Bila sam toliko užasnuta èinjenicom da sam se uistinu obratila tom liku da mi se uèinilo da mi se svijest na trenutak zaljuljala. Imala sam dojam da se taj lik koji je pred nama možda smiješi, iako mu je lice ponovno bilo u tami.Poði sa mnom ili barem pusti kæer."Sto?" upitao je otac gotovo neèujno. I tek sam tada spoznala da moj otac ne razumije Drakuline rijeèi, da ga možda i ne èuje. Moj je otac odgovarao na moj usklik.Èinilo se da ona pojava malo razmišlja u tišini. Promijenio je položaj neobiènih èizama na kamenu. Nešto u njegovim obrisima pod drevnom odjeæom bilo je toliko odbojno, ali istodobno i neopisivo skladno. Bila je to nekakva prastara navika moæi.POVJESNIÈARKA635Veæ dugo, dugo èekam tako nadarenog znanstvenika. Glas je sad bio blag i neopisivo opasan. Stajali smo u tami koja kao da je dopirala od tog tamnog lika i preplavljivala nas.Poði sa mnom svojom voljom.Moj se otac tada, uèinilo mi se, malko nagnuo prema njemu, i dalje me èvrsto držeæi za nadlakticu. Oèito je osjeæao ono što nije razumio. Drakulino se rame trznulo. Užasnu težinu premjestio je s noge na nogu. Pogled na njegovo tijelo bio je kao pogled na samu smrt, a ipak je bio živ i micao se.Nemoj da èekam. Ako ne želiš poæi, doæi æu po tebe.


Èinilo se daje moj otac sad skupio svu snagu. "Gdje je?" povikao je. "Gdje je Helen?"Onaj se lik uspravio i u tom trenutku ugledala sam bijesan odsjaj njegovih zuba, kosti, oka, sjenu kapuljaèe koja mu se opet nadvila nad lice, neljudsku šaku koja se stiskala na samome rubu svjetla. Èak i prije nego što se pomaknuo, stekla sam užasan dojam da gledam životinju koja se sprema za napad, koja æe skoèiti prema nama. U tom trenutku na mraènim stubama iza njega zaèuo se korak. Ondje je bljesnuo neèiji pokret i to smo osjetili, jer nismo mogli vidjeti. Podigla sam svjetiljku uz krik, koji kao da je došao odnekud izvan mene, i ugledala Drakulino lice - koje nikad neæu zaboraviti - a potom, na svoje neopisivo zaprepaštenje, i jedan drugi lik, odmah iza njega. Ta se druga osoba, kako se èinilo, tek spustila stubama, tamna i još neformirana pojava nalik na njega, ali punija i konkre-tnija: obris živog èovjeka. Taj netko kretao se brzo i u uzdignutoj ruci imao nešto svijetlo. No Drakula je veæ naslutio da je netko iza njega, te se okrenuo ispružene ruke i odgurnuo pridošlicu. Bit æe da je bio neopisivo snažan, jer je onaj snažni ljudski lik odjednom svom snagom udario o zid kripte. Zaèuli smo mukli udarac, a zatim i stenjanje. Drakula se okretao èas ovamo, èas onamo, nekako užasnut i izgubljen, èas prema nama, èas prema onom èovjeku koji je i dalje stenjao.Odjednom su se ponovno zaèuli koraci na stubama - ovaj put lakši i brži, a pratio ih je snažan snop svjetla. Drakula se u prvi mah nije snašao - okrenuo se prekasno, nalik na nejasnu tamnu mrlju. Netko je svjetlom žurno prešao preko cijelog prizora, podigao ruku i ispalio metak.636Elizabeth KostovaDrakula se nije pomaknuo, kao što sam bila oèekivala još do prije samo nekoliko trenutaka, i nije preskoèio sarkofag da doðe do nas. Umjesto toga poèeo je padati, prvo unatrag, tako daje njegovo blijedo lice oštrih crta naèas ponovno izronilo iz tame, a zatim naprijed, pa još naprijed i naprijed, sve dok nismo zaèuli mukao udarac na kamenu, tresak nalik na zvuk baèene kosti. Još nekoliko trenutaka na podu se grèio, a zatim se posve smirio. Nakon toga stekla sam dojam da mu se tijelo pretvara u prah, u ništavilo, da se nad njim raspadala èak i prastara odjeæa, sasušena pod nepostojanim svjetlom.Otac mi je pustio ruku i potrèao prema snopu iz baterijske svjetiljke, zaobilazeæi tamnu masu na podu. "Helen", povikao je - ili njezino ime možda izgovorio kroz plaè, ili ga samo šapnuo.No i Barley se veæ probijao naprijed, držeæi oèevu svjetiljku. Na velikim kamenim ploèama na podu ležao je vrlo krupan muškarac, a uz njega se nalazio i bodež. "Oh, Elsie", rekao je*"*engleski glas pun boli. Iz glave se slijevao tanak potoèiæ tamne krvi. Dok smo ga gledali paralizirani od užasa, oèi su mu se posve umirile.Barley se bacio na prašinu do nepomiènog lika. Èinilo se da se guši od iznenaðenja i boli. "Predstojnice James?"79. glauainiotel u Les Bainesu imao je salon s visokim stropom i kaminom. Upravitelj je ondje zapalio vatru i ustrajno zatvarao . vrata ostalim gostima. "Odlazak u samostan silno vas je izmorio", rekao je jedino, te pokraj mojeg oca položio bocu s konjakom i èaše - pet èaša, primijetila sam, kao da æe s nama piti i naš prijatelj kojeg više nema - no po pogledu koji je razmijenio s mojim ocem postalo mi je jasno da su njih dvojica razmijenili i više od pukog pogleda.Upravitelj je cijelu veèer telefonirao i sve nekako sredio s policajcima, koji su nas ispitivali jedino u hotelu i pustili nas pod njegovim blagonaklonim pogledom. Pretpostavila sam da je nešto sredio i s mrtvaènicom ili pogrebnièkim poduzeæem, što god veæ postojalo u jednom francuskom selu. Sad kad su svi dužnosnici i službene osobe napustili hotel, sjedila sam na neudobnoj sofi pokrivenoj damastom, uz Helen, koja je svakih nekoliko trenutaka pružala ruku i gladila mi kosu te se trudila da ne zamišljam ljubazno lice i èvrsto tijelo predstojnika Jamesa pod plahtom. Moj je otac sjedio u velikom naslonjaèu uz kamin, zagledan u nju, u nas. Barley je bio podigao dugaèke noge na otoman i pokušavao, èinilo mi se, ne piljiti u konjak, sve do trenutka kada se moj otac ponovno pribrao i svima napunio èašu. Barleyjeve su oèi bile krvave od nijemoga plaèa, no èinilo se da želi da ga ostavimo na miru. Kad sam ga pogledala, i meni su se oèi naèas ispunile suzama i tu si nisam mogla pomoæi.Moj je otac pogledao Barleyja, pa mi se na trenutak uèinilo da bi i on mogao zaplakati. "Bio je vrlo hrabar", rekao je moj otac tiho. "Znaš da je njegov napad omoguæio Helen da onako puca. Ne bi638Elizabeth Kos tov auspjela tako naciljati srce da nešto drugo nije èudovištu odvratilo pozornost. Èini mi se da je James u posljednjim trenucima života znao koliko je pomogao. I osvetio je osobu koju je najviše volio - kao i mnoge druge." Barley kimne. I dalje nije bio u stanju ništa reæi, tako da je oko vatre zavladala kratka tišina."Obeæala sam da æu vam sve isprièati kad napokon negdje sjednemo u miru", rekla je na koncu Helen i odložila èašu."Sigurni ste da vas ne bih trebao ostaviti u miru?" oglasio se neodluèno Barley.Helen se nasmijala, a mene je iznenadila melodioznost tog smijeha, toliko drukèija od glasa kojim je govorila. Èak i u


tom salonu prepunom tuge i boli, njezin smijeh nije zvuèao neprimjereno. "Ne, ne, dragi moj", obratila se Barleyju. "Ne možemo bez tebe." Vrlo mi se sviðao njezin naglasak, taj opori, a ipak tako dražesni engleski koji mi se uèinio poznatim iz najdavnijih dafra kojima i ne znam odrediti toèno vrijeme. Bila je to visoka mršava žena u crnoj, nekako demodiranoj haljini, bujne prosijede kose. Lice joj je bilo vrlo dojmljivo - naborano, umorno, a oèi mladenaèke. Pogled na nju šokirao me kad god sam okrenula glavu prema njoj - ne samo zato što je bila ondje, tako stvarna, nego i zato što sam oduvijek zamišljala jedino mladu Helen. U svoja zamišljanja nikada nisam uraèunala i sve godine koje je provela daleko od nas."Prièa æe potrajati dugo, dugo", rekla je tiho, "ali sada mogu reæi barem nekoliko stvari. Prvo: žao mi je. Paul, znam da sam ti nanijela neopisivu bol." Pogledala je mojeg oca koji je sjedio na suprotnoj strani kamina. Barley se s nelagodom promeškoljio, no ona gaje prekinula odluènim pokretom. "Sebi sam nanijela još veæu bol. Drugo, to sam ti trebala veæ reæi, no sada i naša kæi" - dražestan osmijeh i sjaj suza u oèima - "naša kæi i naši prijatelji mogu mi biti svjedoci. Živa sam, nisam nemrtva. Nije uspio doæi do mene treæi put."Htjela sam pogledati oca, ali se nisam mogla prisiliti èak ni da okrenem glavu. U tom trenutku morao je biti nekako sam. Ipak sam èula da nije naglas zajecao.Zašutjela je i duboko udahnula. "Paul, kad smo posjetili Saint--Matthieu i kad sam doznala za njihovu tradiciju - za opata koji jePOVJESNIÈARKA639ustao iz mrtvih i za brata Æirila koji ga èuva - ispunilo me krajnje beznaðe, ali i neizdrživa znatiželja. Èinilo mi se da ne može biti sluèajno što sam željela razgledati to mjesto, što sam za njim toliko žudjela. Prije nego što smo otišli u Francusku, još sam malo istraživala u New Yorku - a tebi nisam rekla, Paul - u nadi da æu pronaæi drugo Drakulino skrovište i osvetiti oèevu smrt. Ali nigdje nisam naišla ni na što o Saint-Matthieuu. Za tim sam mjestom poèela èeznuti tek kad sam o njemu proèitala u tvojem turistièkom vodièu. Bila je to obièna èežnja, bez ikakvih znanstvenièkih temelja."Pogledala nas je redom, pognute glave na kojoj se isticao prelijepi profil. "Nastavila sam istraživati u New Yorku jer mi se èinilo da sam ja prouzroèila oèevu smrt - svojom željom da ga nadmašim, da razotkrijem kako je prevario moju majku - i ta mi je pomisao bila nepodnošljiva. Potom mi se poèelo èiniti daje stvar u mojoj zloj krvi - Drakulinoj krvi - i da me ona navela na to, pa sam tako uvidjela da sam istu krv prenijela i na svoje djetešce, unatoè èinjenici da sam se, kako se èinilo, zalijeèila od dodira nemrtvih."Zastala je i pogladila me po obrazu te me uhvatila za ruku. Zadrhtala sam pod tim dodirom, u blizini te neobiène, a ipak toliko poznate žene koja se na divanu naslonila na moje rame. "Osjeæala sam se sve nedostojnijom, a kada mi je brat Æiril objasnio legendu o Saint-Matthieuu, stekla sam dojam da se nikako neæu moæi smiriti dok ne doznam i više od toga. Bila sam uvjerena da æu, uspijem li pronaæi Drakulu i ubiti ga, moæi posve ozdraviti, biti dobra majka, postati osoba s novim životom.Nakon što si zaspao, Paul, izišla sam u klaustar. Razmišljala sam kako bih s pištoljem mogla ponovno otiæi u kriptu i pokušati otvoriti sarkofag, no uèinilo mi se da to ne mogu izvesti sama. I dok sam pokušavala zakljuèiti bih li te trebala probuditi ili ne, zamoliti te da mi pomogneš, sjela sam na onu klupu koja gleda s litice. Znala sam da ondje ne bih trebala biti sama, no to me mjesto nekako privlaèilo. Sve je obasjavala predivna mjeseèina, a uz strme litice polagano se dizala maglica."Helenine oèi neobièno su se širile. "Dok sam tako sjedila, osjetila sam kako se ježim po leðima, kao da nešto stoji na samo koji centimetar iza mene. Brzo sam se okrenula, a na suprotnoj strani klaustra, na mjestu do kojeg nije dopirala mjeseèina, uèinilo mi se da640Elizabeth Kostovavidim neki mraèni lik. Lice mu je bilo u sjeni, ali sam ipak osjetila, više nego vidjela, kako me intenzivno promatra plamenim oèima. Samo je pitanje trenutka kada æe raširiti krila i doæi do mene, a ja sam se kod zidiæa našla posve sama. Odjednom mi se uèinilo da èujem glasove, bolne glasove u glavi koji su mi govorili da nikako neæu moæi nadvladati Drakulu, da je to njegov, a ne moj svijet. Govorili su mi da skoèim dok sam još prava ja. Ustala sam poput mjeseèarke i skoèila."Sjedila je vrlo uspravno, zagledana u vatru, a moj je otac prekrio lice dlanom. "Htjela sam padati slobodno, poput Lucifera, poput anðela, ali nisam vidjela one stijene. Tako sam pala na njih i ozlijedila glavu i ruke. Ondje se, meðutim, nalazilo i podruèje guste i meke trave, tako da nisam poginula, niti slomila kosti. Probudila sam se, èini mi se, nakon nekoliko sati, usred hladne noæi, i osjetila kako mi krv polagano curi oko lica i vrata. Vidjela sam i. kako mjesec zalazi i duboki ponor pod sobom. Bože moj, da sam se samo malo zakotrljala, umjesto što sam se


onesvijestila..." Naèas je zašutjela. "Znala sam da ti nikako ne bih mogla objasniti što sam pokušala uèiniti i stid zbog toga preplavio me poput svojevrsne zaluðenosti. Èinilo mi se da nakon toga više nikako ne mogu biti dostojna ni tebe ni naše kæeri. Kad sam smogla snage, ustala sam i uvidjela da zapravo i nisam toliko krvarila. I premda me sve boljelo, ništa nije bilo slomljeno, a jasno sam osjeæala da se nije obrušio na mene - kad sam skoèila, vjerojatno je i on zakljuèio da sam gotova. Bila sam užasno slaba i teško sam hodala, ali sam ipak uz samostanske zidove došla do ceste i poèela se spuštati u tami."Uèinilo mi se da bi moj otac ponovno mogao zaplakati, no samo je nijemo sjedio, ni u jednom trenutku ne odvajajuæi pogled od njezinih oèiju."I tako sam se zaputila u svijet. Nije bilo osobito teško. Sa sobom sam ponijela torbicu - vjerojatno iz navike, te stoga što su u njoj bili i pištolj i srebrni meci. Sjeæam se kako sam se gotovo nasmijala kada sam, dok sam još ležala na onoj stijeni, uvidjela da mi je i dalje prebaèena preko ruke. U njoj sam imala i novac, mnogo novca u podstavi. Trošila sam promišljeno i oprezno. I moja je majka uvijek sav novac nosila sa sobom. Vjerojatno se tako radilo u njezinu selu. Nikad nije vjerovala bankama. Poslije, kad mi je zatrebalo jošPOVJESNIÈARKA641novca, podigla sam dio s našeg raèuna u New Yorku i dio prebacila u jednu švicarsku banku. Potom sam Švicarsku napustila koliko sam brže mogla, za sluèaj da me pokušaš potražiti, Paul. Ah, oprosti mi, molim te!" uskliknula je iznenada i èvršæe stisnula moje prste. Znala sam da misli na to što je nije bilo, a ne na novac.Moj je otac grèevito stisnuo ruke. "To što si podigla novac još mi je nekoliko mjeseci davalo nadu ili me barem navelo da se poènem pitati... Ali u mojoj banci nisu uspjeli utvrditi mjesto s kojeg je podignut. Vratili su mi sve." Ali ne i tebe, mogao je dodati, ali nije. Lice mu je zablistalo, umorno i zadovoljno.Helen spusti pogled. "Bilo kako bilo, na nekoliko dana smjestila sam se podalje od Les Bainsa, da zalijeèim rane. Skrivala sam se sve dok nisam bila u stanju krenuti u svijet."Prsti su joj sami otišli do vrata, a ja sam ondje ugledala maleni bijeli ožiljak koji sam veæ više puta primijetila. "Duboko u sebi znala sam da me Drakula nije zaboravio i da bi me mogao ponovno potražiti. Džepove sam napunila èešnjakom, a um snagom. Kod sebe sam uvijek imala pištolj, bodež i križ. Kamo god sam išla, navraæala sam u seoske crkve i molila blagoslov, iako mi je stara rana neki put pulsirala veæ i na samom ulasku. Dobro sam pazila na vrat i neprestano ga pokrivala. Na kraju sam skratila kosu i obojila je, promijenila stil odijevanja, poèela nositi sunèane naoèale. Još sam se dugo klonila veæih gradova, a onda sam, malo-pomalo, poèela odlaziti u arhive u kojima sam oduvijek željela istraživati graðu.Radila sam temeljito. Na njega sam nailazila kamo god sam išla - u Rimu dvadesetih godina 17. stoljeæa, u Firenci u vrijeme Medicija, u Madridu, u Parizu u vrijeme revolucije. Neki put radilo se o bilješci o neobiènoj pošasti, neki put o pojavi vampira na nekom velikom groblju - Pere Lachaiseu, primjerice. Èini se daje oduvijek bio sklon pisarima, arhivarima, knjižnièarima, povjesnièarima - svima koji se prošlošæu bave preko knjiga. Na temelju njegova kretanja pokušavala sam zakljuèiti gdje mu je grobnica, kamo se sakrio nakon što smo otvorili grobnicu u Svetom Georgiju, ali nisam uspjela otkriti nekakav obrazac. Èinilo mi se da æu se, nakon što ga pronaðem, nakon što ga ubijem, moæi vratiti i reæi ti koliko je svijet postao siguran. Htjela sam te zavrijediti. Živjela sam u strahu da æe on mene pronaæi prije642Elizabeth Kostovanego što ja doðem do njega. I kamo god sam išla, vi ste mi nedostajali- oh, bila sam tako užasno osamljena."Ponovno me uhvatila za ruku i poèela je milovati poput proroèice, a ja sam, iako to nisam svjesno željela, osjetila da me obuzima val bijesa - zbog tolikih godina provedenih bez nje. "Napokon mi se uèinilo da vas, èak i ako nisam dostojna, želim makar naèas vidjeti, oboje. U novinama sam èitala o tvojoj zakladi, Paul, i znala sam da si u Amsterdamu. Nije te bilo teško pronaæi, niti sjediti na terasi kafiæa u blizini tvog ureda, niti za tobom poæi na pokoje putovanje - uz velik oprez - vrlo, vrlo promišljeno i oprezno. Ni u jednom trenutku nisam si dopustila da se s vama vidim licem u lice, jer sam se bojala da æete me vidjeti. Dolazila sam i odlazila. Kad bi mi istraživanje dobro išlo, dopuštala sam si posjet Amsterdamu i slijedila vas odande. A onda sam ga jednog dana - u Italiji, u Monteperdutu - ugledala napiazzi. I on vas je pratio, pomno vas motrio. I tad sam uvidjela da je postao toliko snažan da ponekad izlazi i na danje svjetlo. Znala sam da ste u opasnosti, ali sam mislila da æu tu opasnost samo približiti ako ti se obratim i upozorim te. Naposljetku, moguæe je da traži mene, a ne tebe, ili da me pokušava navesti da ga dovedem do vas. Bilo je to pravo muèenje. Znala sam da vjerojatno nešto ponovno istražuješ- da si se ponovno zainteresirao za njega, Paul - da privlaèiš njegovu pozornost. Nisam bila u stanju odluèiti što da


uèinim.""Stvar je bila u meni... ja sam kriva", rekla sam tiho i stisnula njezinu naboranu ruku. "Ja sam pronašla knjigu."Na trenutak me pogledala nagnute glave. "Ti si povjesnièarka", rekla je nakon nekoliko trenutaka. To nije bilo pitanje. Zatim je uzdahnula. "Nekoliko godina, kæeri moja, pisala sam ti razglednice- dakako, nisam ih poslala. Jednom sam pomislila da bih s vama mogla komunicirati iz daljine, dati vam do znanja da sam živa a da nikome ne dopustim da me vidi. Razglednice sam poslala u Amsterdam, na vašu adresu, u omotnici naslovljenoj na Paula."U nevjerici sam se i bijesno okrenula prema ocu. "Da", rekao mi je tužno. "Èinilo mi se da ti ih ne mogu pokazati, da te ne mogu toliko uzrujati kad nisam u stanju pronaæi tvoju majku. Možeš zamisliti kako mi je tada bilo." To nije bilo teško zamisliti. Odjednom sam se sjetila njegove užasne premorenosti u Ateni, one veèeri kad miPOVJESNIÈARKA643se uèinilo da je napola mrtav za stolom u svojoj sobi. No nasmiješio nam se, a meni je sinulo da æe se sada možda svaki dan smiješiti."Ah." I ona se nasmiješila. Oko usta je imala duboke bore, uvidjela sam, kao i u kutovima oèiju."I poèela sam te tražiti... kao i njega." Osmijeh je postao ozbiljan.Netremice gaje gledala. "Tad sam uvidjela da moram odustati od istraživanja i jednostavno slijediti njega, koji slijedi tebe. Neki sam te put viðala i opazila sam da si se ponovno posvetio istraživanju - gledala sam kako odlaziš u knjižnice, Paule, ili iz njih izlaziš. Kako sam ti samo htjela priopæiti sve do èega sam došla. Potom si otišao u Oxford. Ja prije ondje nisam bila, iako sam negdje proèitala da su se ondje potkraj srednjeg vijeka takoðer pojavili vampiri. A u Oxfordu si ostavio otvorenu knjigu...""Zatvorio ju je kad je vidio mene", dometnula sam."I mene", rekao je Barley, uz bljesak onog svog osmijeha. Tada se prvi put oglasio, a ja sam s olakšanjem uvidjela da je još u stanju držati se vedro."Ali kad ju je prvi put pogledao, zaboravio ju je zatvoriti." Helen samo što nam nije namignula."Imaš pravo", rekao je moj otac. "Kad bolje razmislim, nisam je zatvorio."Helen mu uputi dražestan osmijeh. "Znaš da dotada nisam vidjela tu knjigu? Vampires du Moyen Age... ""Klasièno djelo", rekao je moj otac. "Ali i vrlo rijetko.""Èini mi se da je knjigu vidio i predstojnik James", reèe Barley polako. "Znate, gospodine, ondje sam ga vidio neposredno nakon što smo vas neoèekivano zatekli kako je èitate." Moj je otac bio zbunjen. "Da", rekao je Barley. "U prizemlju knjižnice bio sam ostavio baloner, pa sam se po njega vratio nakon manje od sata. I vidio sam kako predstojnik James izlazi iz one niše na unutarnjem balkonu. On, meðutim, nije vidio mene. Uèinilo mi se daje strašno zabrinut, nekako ljutit i odsutan. O tome sam razmišljao i kad sam odluèio nazvati ga."644Elizabeth Kostova"Ti si nazvao predstojnika Jamesa?" To me prenerazilo, ali više nisam bila u stanju osjetiti ogorèenost. "Kada? Kada si ga nazvao?""Nazvao sam ga iz Pariza, jer sam se neèeg sjetio", odgovori Barley i protegne noge. Bila bih mu najradije prišla i zagrlila ga. No to nikako ne bih uèinila pred roditeljima. On me pogleda. "Rekao sam ti da se pokušavam neèeg sjetiti, još u vlaku, neèeg u vezi s predstojnikom Jamesom, a kada smo došli u Pariz, napokon sam se sjetio. Jednom, kada je pospremao neke papire, na njegovu sam stolu vidio neko pismo... zapravo omotnicu, a marka mi se toliko svidjela da sam je pogledao malo bolje.Bila je iz Turske i vrlo stara - zato sam pogledao marku - marka je bila poništena prije dvadeset godina, a pismo je poslao neki profesor Bora. Pomislio sam kako bih volio jednog dana imati tako velik stol i primati pisma iz cijeloga svijeta. Prezime Bora nekako mi se urezalo u pamæenje, još i tada - zvuèalo je prilièno egzotièno. EJakako, nisam otvorio omotnicu, niti sam proèitao pismo", doda Barley žurno. "To ne bih uèinio ni u snu.""Naravno." Moj je otac tu rijeè izgovorio tiho i uz blago sarkastièan prizvuk, no uèinilo mi se da mu oèi blistaju od naklonosti."Kada smo u Parizu izlazili iz vlaka, na peronu sam ugledao nekog starca, vjerojatno muslimana, s tamnocrvenim fesom na glavi, te u dugaèkoj halji, poput osmanlijskoga paše, te sam se iznenada sjetio tog pisma. I onda mi je sinulo to u vezi s prièom tvojega tate - znaš, ime onog profesora iz Turske", ozbiljno me pogledao, "pa sam otišao do telefona. Uvidio sam da je i predstojnik James i dalje u svojevrsnoj potrazi.""A gdje sam ja bila za to vrijeme?" upitala sam ljubomorno."Vjerojatno u nužniku. Djevojke su uvijek negdje na WC-u." Kao da mi je dobacio poljubac, dakako, ne pred drugima.


"Predstojnik James bio je strašno bijesan, no kad sam mu objasnio što se dogaða, rekao je da æu zauvijek biti u njegovoj milosti." Barleyjeve rumene usne blago su zadrhtale. "Nisam se usudio pitati što namjerava, no to sada znamo.""Da, znamo", rekao je moj otac tužno. "Vjerojatno je i on izveo raèunicu iz one stare knjige i utvrdio da je, u tjedan, prošlo toèno šesnaest godina otkako je Drakula posljednji put posjetio Saint-POVJESNIÈARKA645-Matthieu. Tako je nedvojbeno zakljuèio kamo sam ja krenuo. Štoviše, vjerojatno me provjeravao kada je otišao u onu sobicu s rijetkim knjigama - u Oxfordu me više puta pitao što mi je, brinuo se za moje zdravlje i raspoloženje. Nisam ga želio uvlaèiti u cijelu prièu, znajuæi0 kakvoj je opasnosti rijeè."Helen je kimnula. "Da. Èini se da sam ja onamo došla malo prije njega. Knjiga je bila otvorena, pa sam i ja brzo izraèunala godine, a zatim sam èula da je netko na stubama, pa sam se iskrala u suprotnome smjeru. Kao i naš prijatelj, i ja sam uvidjela da æeš otiæi u Saint-Matthieu, Paul, pokušati pronaæi mene i našeg neprijatelja, pa sam na put krenula koliko sam brže mogla. No nisam znala kojim æeš vlakom poæi, a još manje da æe te pokušati slijediti i naša kæi.""Vidjela sam te", rekla sam zateèeno. Pogledala me i naèas smo odustale od te teme. Vremena za razgovor bit æe napretek. Jasno sam uviðala da je umorna, da smo svi beskrajno iscrpljeni, da te veèeri jedni drugima ne možemo ni približno izraziti koliko je uistinu rijeè o velikoj pobjedi, pravome trijumfu. Je li svijet sigurniji jer smo svi na okupu ili jer ga je on napokon napustio? Zagledala sam se u buduænost kakvu dotad nisam poznavala. Helen æe živjeti s nama i gasiti svijeæe u blagovaonici. Doæi æe na moju maturu i na prvi dan studija, pomoæi mi da odjenem vjenèanicu, ako se ikada budem udavala. Nakon veèeri naglas æe nam èitati u salonu, vratit æe se u stvarni svijet i ponovno predavati, sa mnom iæi kupovati cipele1 bluze, hodat æemo zagrljene.Tada nisam mogla znati da æe se s vremena na vrijeme i udaljavati od nas, da neki put satima neæe progovoriti ni rijeèi, da æe prstom dodirivati vrat, kao ni da æe nam je užasna bolest zauvijek odnijeti devet godina poslije - iako se još neæemo ni priviknuti da je ponovno s nama, iako se na to možda ne bismo naviknuli nikada, iako se možda nikada ne bismo zasitili olakšanja koje nam je donijela. Nisam mogla predvidjeti da æe nam posljednji dar biti spoznaja da poèiva u miru, buduæi da je moglo biti i drukèije, te da æe ta neoboriva èinjenica ujedno biti i izvor boli i velika utjeha i melem. Da sam nešto od toga mogla zamisliti, možda bih znala i da æe moj otac nakon njezina pogreba nestati na jedan dan, a da gaja nikada, ali nikada, neæu pitati gdje je bio.646Elizabeth KostovaNo uz onaj kamin u Les Bainsu, godine koje æemo provesti s njom protezale su se pred nama poput beskonaènog blagoslova. Poèele su nekoliko minuta poslije, kada je moj otac ustao i poljubio me, stisnuo Barlevjevu ruku kratko, ali s velikim žarom, te povukao Helen s divana. "Doði", rekao je, a ona se naslonila na njega, do-vršivši prièu, barem privremeno, umorna i radosna lica. On joj je dlanovima obavio ruke. "Poðimo u postelju."jEptlogrije dvije godine ukazala mi se neobièna prilika. Doputovalasam u Philadelphiju, na struèni skup, na meðunarodnu kon-Jj=> ferenciju povjesnièara posveæenu srednjem vijeku. Dotad još nisam bila u tom gradu, tako da me zaintrigirao kontrast izmeðu naših sastanaka i rasprava, koji su se podrobno bavili feudalnom prošlošæu i samostanskim spisima, te živahnog megalopolisa oko nas, koji je obilježen novijom poviješæu prosvjetiteljskog republikanstva i revolucije. Iz hotelske sobe na trinaestom katu u središtu grada vidjela sam neobiènu mješavinu nebodera i blokova kuæa iz 17. i 18. stoljeæa, koje su uz njih izgledale kao minijaturne makete.Tijekom onih nekoliko sati slobodnog vremena iskrala sam se od beskonaènih razgovora o bizantskim umjetninama i odluèila pogledati stvarne umjetnine u velièanstvenom muzeju. Ondje sam uzela letak iz malenog muzeja i knjižnice u središtu grada èiji sam naziv jednom davno èula od oca, a za èiju sam zbirku imala razloga znati. Bilo je to važno mjesto za sve prouèavatelje Drakule - èiji se broj, dakako, drastièno poveæao otkako je moj otac poèeo provoditi prva istraživanja - kao i mnogobrojni arhivi u Europi. Ondje, prisjetila sam se, istraživaè može pogledati bilješke koje je Bram Stoker pisao dok je radio na Drakuli, bilješke iz izvora u knjižnici British Museuma, te jednu vrlo važnu srednjovjekovnu knjižicu. A tome je bilo teško odoljeti. Moj je otac oduvijek htio pogledati upravo tu zbirku. Odvojit æu cijeli sat i ondje ga provesti u njegovo ime. Poginuo je nagazivši na minu u Sarajevu još prije više od deset godina, dok je pokušavao posredovati u ratnom sukobu kakva u Europi nije bilo desetljeæima. Za to nisam znala gotovo cijeli


tjedan. Nakon648Elizabeth Kostovašto je novost napokon stigla i do mene, cijelu godinu provela sam obavijena samoæom i tišinom. I dalje mije svakodnevno nedostajao, neki put i iz sata u sat.Eto, tako sam se našla u malenoj, klimatiziranoj sobi u jednoj od raskošnih kamenih kuæa iz devetnaestog stoljeæa. U rukama sam imala dokumente koji su odisali ne samo dalekom prošlošæu, nego i užurbanošæu i žarom oèevih istraživanja. Prozori su gledali na dva stabla rijetkih krošanja uz ploènik, te na slièna zdanja na suprotnoj strani ulice, skladnih proèelja neoskvrnutih suvremenim dodacima. Tog je prijepodneva u knjižnici boravila tek još jedna znanstvenica, Talijanka koja je nekoliko minuta nešto šaptala u mobilni telefon, a zatim otvorila neèiji rukom ispisani dnevnik - trudila sam se da ne izvijam vrat ne bih li vidjela o èemu je rijeè - i poèela èitati. Kad sam se smjestila s bilježnicom i laganim puloverom kaQzaštitom od klime, knjižnièarka mi je donijela prvo Stokerove papire, a zatim i malenu kartonsku kutiju povezanu vrpcom.Stokerove su bilješke poslužile kao ugodan izvor zabave, kao primjer kaotiènog pisanja bilježaka. Dio njih bio je napisan zgusnutim rukopisom, dio natipkan na prastarom peliru. Meðu njima je bilo novinskih izrezaka o zagonetnim dogaðajima, te listova iz njegova osobnog rokovnika. Pomislila sam koliko bi moj otac u tome uživao, kako bi se smiješio nad Stokerovim nedužnim poigravanjem okultnim. No nakon pola sata pomno sam odložila Stokerove papire i posvetila se onoj kutiji. U njoj se nalazila tanka knjiga, u skladnom uvezu, vjerojatno iz 19. stoljeæa - èetrdeset stranica otisnutih praktièki na netaknutome pergamentu iz petnaestog stoljeæa, pravo srednjovjekovno blago, èudo pomiènog sloga. Prvu stranicu ukrašavao je drvorez: lice koje sam upoznala u dugotrajnoj muci, te velike oèi, široke, a ipak nekako prepredene, oèi koje me prodorno gledaju, gusti brkovi koji se nadvijaju nad èetvrtastu vilicu, profinjen, a ipak prijeteæi dugaèki nos, senzualne usne koje se jedva naziru.Bila je to knjižica iz Nürnberga, otisnuta 1491., a govorila je o zloèinima Dracolea Waide, o njegovoj okrutnosti, o krvožednim gozbama. Buduæi da su mi bile poznate, razabrala sam prve rijeèi na srednjovjekovnom njemaèkom: "Ljeta Gospodnjeg 1456. Drakula je poèinio mnogo užasnih i neobiènih zlodjela." Knjižnica je priredilaPOVJESNIÈARKA649i isprintani prijevod, pa sam tako, zadrhtavši, još jedanput proèitala nekoliko podataka o dijelu Drakulinih zloèina protiv èovjeèanstva. Dao je peæi žive ljude, derati im kožu bièem, zakopavati u zemlju do vrata, na kolac je nabijao djecu na majèinim prsima. Moj je otac prouèio ostale sliène prikaze, dakako, no ovaj bi bio cijenio zbog nevjerojatne svježine, zbog finog netaknutog pergamenta, gotovo savršene oèuvanosti. Nakon pet stoljeæa, knjižica je izgledala kao da je tek izišla iz tiskarskog stroja. Uzbunjivala me upravo ta èistoæa, tako da sam nakon nekog vremena s pravim olakšanjem odložila knjigu u kutiju i vratila vrpcu na mjesto, pomalo se pitajuæi zašto sam je uopæe željela osobno vidjeti. Onaj arogantni pogled pratio me sve dok nisam zatvorila knjigu.Pokupila sam stvari, a zatim, uz dojam da sam dovršila hodoèašæe, zahvalila ljubaznoj knjižnièarki. Èinilo se da joj je drago što sam došla i zatražila knjižicu koja joj je jedan od najdražih predmeta u cijeloj zbirci. I sama je o njoj napisala èlanak. Srdaèno smo se oprostile i rukovale, a ja sam se zatim spustila u prodavaonicu suvenira i odande izišla na toplu ulicu, preplavljenu mirisom ispušnih plinova i objeda u obližnjem lokalu. I sam kontrast izmeðu proèišæenog mirisa u muzeju i užurbanosti grada izvan njegovih zidova u meni je stvorio dojam da su hrastova vrata koja su mi ostala za leðima trajno zatvorena, tako da sam se još više iznenadila kad je knjižnièarka dojurila za mnom. "Èini mi se da ste ovo zaboravili", rekla je. "Drago mi je da sam vas uhvatila." Plaho se nasmiješila, poput osobe koja vam vraæa blago - to nikako ne bi bilo dobro izgubiti - novèanik, kljuèevi, lijepa narukvica.Zahvalila sam i uzela bilježnicu i knjigu koje mi je uruèila, ponovno zateèena, poslušno kimajuæi. Ona se u staroj zgradi izgubila jednako brzo kao što se i stvorila iza mene. Bilježnica je svakako bila moja, iako mi se èinilo da sam je prije odlaska bila spremila na sigurno, u torbu za spise. Knjiga je bila... sad ne znam toèno odrediti što sam tada zapravo mislila, tada, u prvom trenutku, znala sam samo da je bila uvezana u izlizani stari baršun, vrlo, vrlo stara, te da mi je pod rukom u isti mah bila i poznata i nepoznata. Pergament koji se nalazio unutra nije bio ni približno svjež kao u knjižici koju sam pregledala u knjižnici - unatoè praznim stranicama, odisao je višestoljetnim prolaskom kroz nebrojene ruke. Onaj jedini, okrutni lik na sredini otvorio mi se u rukama i prije nego što sam se650Elizabeth Kos tov auspjela zaustaviti, zatvorio se prije nego što sam ga uspjela bolje pogledati.Stajala sam kao ukopana, na ulici, a cijelo biæe obuzimao mi je osjeæaj nestvarnosti. Automobili koji su prolazili pokraj mene bili su jednako stvarni i èvrsti kao i ranije, negdje se zaèula i automobilska sirena, èovjek s psom na uzici


pokušavao me zaobiæi, proæi izmeðu mene i stabla ginka. Brzo sam podigla pogled prema prozorima muzeja, misleæi na onu knjižnièarku, no na prozorima su se odražavale tek kuæe sa suprotne strane ulice. Nije bilo micanja èipkastih zavjesa, kao ni tihog zatvaranja vrata. U toj je ulici sve bilo u redu, posve normalno.Našavši se u hotelskoj sobi, odložila sam knjigu na staklenu plohu stola, oprala ruke i umila se. Potom sam prišla prozoru i zagledala se u grad. Malo dalje ugledala sam patricijsku ružnoæu filadelfijske gradske vijeænice, na èijem se vrhu nalazio kip miroljubivog Williama Penna. S tog su prozora parkovi izgledali kao zeleni èetverokuti ispunjeni vrhovima krošanja. Svjetlo se odražavalo u poslovnim tornjevima raznih banaka. Daleko na lijevoj strani vidjela sam zgradu saveznih državnih službi u koju su teroristi prethodnog mjeseca podmetnuli eksplozivnu napravu, crveno-žute dizalice koje su se borile s ruševinama u sredini. Èula sam i grmljavinu strojeva koji su veæ podizali novu zgradu.No pogled mi je zapravo bio negdje drugdje. I protiv volje razmišljala sam o drugom prizoru, prizoru koji sam, kako mi se èinilo, jednom veæ gledala. Naslonila sam se na prozor, osjeæajuæi zrake ljetnog sunca, osjeæajuæi se neobièno sigurnom unatoè takvoj visini, kao da nesigurnost i opasnost obitavaju u jednom posve drugom podruèju.Zamišljala sam vedro jesensko jutro 1476., jutro toliko svježe da se maglica poèela dizati s površine jezera. Èamac pristaje na rubu otoka, pod zidinama i kupolama ukrašenima željeznim križevima. Èuje se tiho grebenje drvenog pramca po kamenju, a dvojica redovnika istrèavaju ispod drveæa i izvlaèe èamac na suho. Muškarac koji izlazi iz èamca sam je i na kamenu obalu stupa u finim crvenim kožnim èizmama, od kojih svaka ima šiljatu ostrugu. Niži je od obojice mladih redovnika, ali kao da ih nekako nadvisuje. Pod dugaèkim plaštemPOVJESNIÈARKA651od crnog baršuna, na širokim prsima zakopèan raskošnim brošem, nosi ljubièastu i crvenu odjeæu od damasta. Na glavi mu je stožast šešir, crn, s crvenim perjem na prednjoj strani. Rukom, koja na nadlanici ima nebrojene duboke ožiljke, poigrava se kratkim maèem za pojasom. Oèi su mu zelene, nadnaravno velike i razmaknute, usta i nos okrutni, dok se u crnoj kosi i brkovima naziru grublji bijeli pramenovi.Opat je veæ obaviješten i žuri se prema njemu pod drveæem. "Velika nam je èast, gospodaru", govori i pruža ruku. Drakula ljubi njegov prsten, a opat ga doèekuje znakom križa. "Blagoslovljen bio, sine moj", dodaje, kao da spontano zahvaljuje. Zna daje grofova pojava gotovo pravo èudo. Da bi došao onamo, Drakula je vjerojatno prešao preko podruèja u turskim rukama. Opatov dobroèinitelj nije se tako pojavio prvi put, kao da gaje onamo donijela božanska ruka. Opat je èuo da æe metropolit u Curtei de Argesu Drakulu ubrzo ponovno proglasiti vladarem Vlaške, a potom æe, nema sumnje, Zmaj cijelu Vlašku preoteti iz turskih ruku. Opat u znak blagoslova prstima dodiruje vladarovo široko èelo. "Veæ smo pomislili na najgore kad nam niste došli u proljeæe. Slava i hvala Bogu."Drakula se smiješi, ali ništa ne govori, samo dugo gleda opata. Veæ su prije raspravljali o smrti, prisjeæa se opat. Drakula gaje više puta na ispovijedi pitao drži li on, taj sveti èovjek, da æe svakom grešniku biti omoguæen ulazak u raj, samo ako se iskreno pokaje. Opat zabrinuto razmišlja o tome da dobroèinitelju svakako mora dati posljednju pomast kad doðe taj trenutak, iako se to boji spominjati. Meðutim, na opatovo blago inzistiranje, Drakula se vratio na pravu vjeru, da pokaže kajanje zbog privremenog prelaska heretiènoj Zapadnoj crkvi. Opat mu je, u sebi, sve oprostio - baš sve. Nije li Drakula cijeli život posvetio tome da odvraæa bezbožnièke napade, da se bori protiv èudovišnog sultana koji je svim silama navalio na sve zidine kršæanstva? No jednako tako u sebi se pita što æe Svemoguæi odrediti tom neobiènom èovjeku. Nada se da Drakula neæe spominjati pitanje raja i osjeæa olakšanje kad grof postavlja pitanje o tome koliko su napredovali za njegova izbivanja. Zajedno obilaze rubne dijelove samostanskog dvorišta, pred sobom tjerajuæi kokoši. Drakula zadovoljno mjerka tek dovršena zdanja i bujne povrtnjake, a opat mu žurno pokazuje staze koje su uredili nakon njegova posljednjeg dolaska.650Elizabeth Kostovauspjela zaustaviti, zatvorio se prije nego što sam ga uspjela bolje pogledati.Stajala sam kao ukopana, na ulici, a cijelo biæe obuzimao mi je osjeæaj nestvarnosti. Automobili koji su prolazili pokraj mene bili su jednako stvarni i èvrsti kao i ranije, negdje se zaèula i automobilska sirena, èovjek s psom na uzici pokušavao me zaobiæi, proæi izmeðu mene i stabla ginka. Brzo sam podigla pogled prema prozorima muzeja, misleæi na onu knjižnièarku, no na prozorima su se odražavale tek kuæe sa suprotne strane ulice. Nije bilo micanja èipkastih zavjesa, kao ni tihog zatvaranja vrata. U toj je ulici sve bilo u redu, posve normalno.Našavši se u hotelskoj sobi, odložila sam knjigu na staklenu plohu stola, oprala ruke i umila se. Potom sam prišla prozoru i zagledala se u grad. Malo dalje ugledala sam patricijsku ružnoæu filadelfijske gradske vijeænice, na èijem se vrhu nalazio kip miroljubivog Williama Penna. S tog su prozora parkovi izgledali kao zeleni èetverokuti ispunjeni vrhovima krošanja. Svjetlo se odražavalo u poslovnim tornjevima raznih banaka. Daleko na lijevoj strani vidjela sam zgradu saveznih državnih službi u koju su teroristi prethodnog mjeseca podmetnuli eksplozivnu napravu, crveno-žute


dizalice koje su se borile s ruševinama u sredini. Èula sam i grmljavinu strojeva koji su veæ podizali novu zgradu.No pogled mi je zapravo bio negdje drugdje. I protiv volje razmišljala sam o drugom prizoru, prizoru koji sam, kako mi se èinilo, jednom veæ gledala. Naslonila sam se na prozor, osjeæajuæi zrake ljetnog sunca, osjeæajuæi se neobièno sigurnom unatoè takvoj visini, kao da nesigurnost i opasnost obitavaju u jednom posve drugom podruèju.Zamišljala sam vedro jesensko jutro 1476., jutro toliko svježe da se maglica poèela dizati s površine jezera. Èamac pristaje na rubu otoka, pod zidinama i kupolama ukrašenima željeznim križevima. Èuje se tiho grebenje drvenog pramca po kamenju, a dvojica redovnika istrèavaju ispod drveæa i izvlaèe èamac na suho. Muškarac koji izlazi iz èamca sam je i na kamenu obalu stupa u finim crvenim kožnim èizmama, od kojih svaka ima šiljatu ostrugu. Niži je od obojice mladih redovnika, ali kao da ih nekako nadvisuje. Pod dugaèkim plaštemPOVJESNIÈARKA651od crnog baršuna, na širokim prsima zakopèan raskošnim brošem, nosi ljubièastu i crvenu odjeæu od damasta. Na glavi mu je stožast šešir, crn, s crvenim perjem na prednjoj strani. Rukom, koja na nadlanici ima nebrojene duboke ožiljke, poigrava se kratkim maèem za pojasom. Oèi su mu zelene, nadnaravno velike i razmaknute, usta i nos okrutni, dok se u crnoj kosi i brkovima naziru grublji bijeli pramenovi.Opat je veæ obaviješten i žuri se prema njemu pod drveæem. "Velika nam je èast, gospodaru", govori i pruža ruku. Drakula ljubi njegov prsten, a opat ga doèekuje znakom križa. "Blagoslovljen bio, sine moj", dodaje, kao da spontano zahvaljuje. Zna da je grofova pojava gotovo pravo èudo. Da bi došao onamo, Drakula je vjerojatno prešao preko podruèja u turskim rukama. Opatov dobroèinitelj nije se tako pojavio prvi put, kao da gaje onamo donijela božanska ruka. Opat je èuo da æe metropolit u Curtei de Arge§u Drakulu ubrzo ponovno proglasiti vladarem Vlaške, a potom æe, nema sumnje, Zmaj cijelu Vlašku preoteti iz turskih ruku. Opat u znak blagoslova prstima dodiruje vladarovo široko èelo. "Veæ smo pomislili na najgore kad nam niste došli u proljeæe. Slava i hvala Bogu."Drakula se smiješi, ali ništa ne govori, samo dugo gleda opata. Veæ su prije raspravljali o smrti, prisjeæa se opat. Drakula ga je više puta na ispovijedi pitao drži li on, taj sveti èovjek, da æe svakom grešniku biti omoguæen ulazak u raj, samo ako se iskreno pokaje. Opat zabrinuto razmišlja o tome da dobroèinitelju svakako mora dati posljednju pomast kad doðe taj trenutak, iako se to boji spominjati. Meðutim, na opatovo blago inzistiranje, Drakula se vratio na pravu vjeru, da pokaže kajanje zbog privremenog prelaska heretiènoj Zapadnoj crkvi. Opat mu je, u sebi, sve oprostio - baš sve. Nije li Drakula cijeli život posvetio tome da odvraæa bezbožnièke napade, da se bori protiv èudovišnog sultana koji je svim silama navalio na sve zidine kršæanstva? No jednako tako u sebi se pita što æe Svemoguæi odrediti tom neobiènom èovjeku. Nada se da Drakula neæe spominjati pitanje raja i osjeæa olakšanje kad grof postavlja pitanje o tome koliko su napredovali za njegova izbivanja. Zajedno obilaze rubne dijelove samostanskog dvorišta, pred sobom tjerajuæi kokoši. Drakula zadovoljno mjerka tek dovršena zdanja i bujne povrtnjake, a opat mu žurno pokazuje staze koje su uredili nakon njegova posljednjeg dolaska.652Elizabeth KostovaU opatovim odajama piju èaj, a Drakula tada pred opata polaže baršunastu vreæu. "Otvorite", govori i gladi brkove. Mišiæave noge široko su položene u naslonjaèu. Sveprisutni maè i dalje visi na boku. Opat žali što Drakula ne daje darove s malo više poniznosti, ali bez rijeèi otvara vreæu. "Tursko blago", kaže Drakula i još se zadovoljnije smiješi. Nedostaje mu jedan donji zub, no svi su mu ostali snažni i bijeli. Opat u vreæi nailazi na drago kamenje neopisive ljepote, velike hrpe smaragda i rubina, masivno zlatno prstenje i broševe iz osmanlijskih radionica, a meðu njima i druge predmete, na primjer lijepi križ od gravurama ukrašenog zlata s tamnim safirima. Opat ne želi doznati odakle je sve to poteklo. "Uredit æemo sakristiju i postaviti novu krstionicu", kaže Drakula. "Dovedite majstore odakle god želite. Ovime æete im lako platiti, a još æe ostati dovoljno za moj grob.""Vaš grob, gospodaru moj?" Opat smjerno gleda n,pod."Da, Vaša Uzoritosti." Ruka ponovno pronalazi držak maèa. "Razmišljao sam o tome i volio bih da me položite pred oltar i grob pokrijete mramornom ploèom. Održat æete, dakako, najbolju pjevanu misu. Dovedite još jedan zbor." Opat se klanja, no sugovornikovo ga lice plaši, taj odsjaj proraèunatosti u zelenim oèima. "Osim toga, imam još nekoliko zahtjeva koje æete pomno zapamtiti. Na nadgrobnom kamenu želim naslikan portret, ali ne križ."Opat zapanjeno podiže bogled. "Bez križa, gospodaru?""Bez križa", odgovara grof odluèno. Gleda opata ravno u oèi i opat se zasad ne usuðuje ništa više pitati. No ipak mu je duhovni savjetnik, pa nakon još nekoliko trenutaka kaže: "Svaki grob nosi oznaku patnje našeg Spasitelja, pa i vaš mora imati istu poèast."Drakulino se lice smrkne. "Nemam nakanu dugo biti u smrtnome stanju", kaže tiho."Smrt èovjek može izbjeæi samo na jedan naèin", govori opat odvažno, "a to je preko Iskupitelja, ako nam udijeli


milost."Drakula ga još neko vrijeme netremice promatra, a opat daje sve od sebe da ne odvrati pogled. "Moguæe", kaže naposljetku. "No nedavno sam naišao na èovjeka, trgovca koji je bio u jednom samostanu na Zapadu. Kaže da u Galiji postoji jedno mjesto, najstarija crkva u tom dijelu svijeta, na kojem su neki latinski redovnici tajnimPOVJESNIÈARKA653sredstvima nadjaèali smrt. Ponudio je da æe mi prodati njihove tajne, koje ima upisane u jednoj knjizi."Opatovo tijelo potresa drhtaj. "Bog nas èuvao takve hereze", govori žurno. "Uvjeren sam, sine moj, da ste se oduprli takvom iskušenju."Drakula se smiješi. "Znate da volim knjige.""Postoji samo jedna prava, istinska Knjiga i nju moramo voljeti svim srcem i svom dušom", kaže opat, no istodobno nije u stanju odvojiti pogled od grofove unakažene ruke i dragim kamenjem ukrašenog drška kojim se poigrava. Drakula na malom prstu nosi prsten. Opat ga ne mora bolje promotriti, veæ i ovako dobro poznaje okrutni prikaz zavijena repa."Doðite." Na veliko opatovo olakšanje, Drakula se, kako se èini, umorio od te rasprave, pa iznenada energièno ustaje. "Želim se vidjeti s vašim pisarima. Ubrzo æu im povjeriti osobitu zadaæu."Zajedno ulaze u minijaturni skriptorij, gdje trojica monaha na tradicionalan naèin prepisuju rukopise, a jedan rezbari slova kako bi otisnuo stranicu posveæenu životu svetog Antuna. Sam tiskarski stroj stoji u jednome kutu. Rijeè je o prvoj takvoj preši u Vlaškoj i Drakula je ponosno dodiruje teškim èetvrtastim dlanom. Najstariji pisar stoji za stolom do stroja i dlijetom oblikuje komad drva. Drakula se nadvija nad drvo. "Što æe to biti, oèe?""Sveti Mihael ubija zmaja, Vaša Preuzvišenosti", tiho odgovara stari redovnik i podiže mutne oèi nad koje se nadvijaju dugaèke bijele obrve."Bilo bi bolje da zmaj ubija nevjernika", kaže Drakula i smijuljise.Redovnik kima, no opat ponovno osjeæa drhtaj koji mu prožima èitavo tijelo."Za vas imam osobitu zadaæu", govori im Drakula. "Nacrt æu ostaviti kod opata."Na suncu u dvorištu naèas zastaje. "Ostat æu na misi i s vama se prièestiti." Smiješi se opatu. "Mogu li danas prenoæiti u nekoj od æelija?""Kao i uvijek, gospodaru. Božja kuæa vaš je dom."654Elizabeth Kostova"Poðimo sad na moj zvonik." Opat dobro poznaje taj dobroèini-teljev obièaj. Drakula uvijek voli s najviše toèke u crkvi promotriti jezero i okolne obale, kao da traži neprijatelja. Za to ima i valjane razloge, razmišlja opat. Osmanlije iz godine u godinu traže njegovu glavu, maðarski kralj neizrecivo je bijesan na njega, boje ga se i mrze ga njegovi vlastiti boljari. Postoji li uopæe netko tko mu nije neprijatelj, osim stanovnika tog otoèiæa? Opat ga polako slijedi zavojitim stubama, pripremajuæi se na zvuk zvona, koja æe se uskoro oglasiti, a koja ondje gore gromoglasno odzvanjaju.Kupola tornja sa svih strana ima dugaèke otvore. U trenutku kad opat dolazi do vrha, Drakula veæ stoji na omiljenome mjestu, zagledan preko vode, karakteristièno zamišljen, ruku sklopljenih na leðima, kuje i planira. Opat je veæ vidio kako u jednakoj pozi stoji pred svojim ratnicima, objašnjava strategiju sutrašnjeg napada. Uopæe ne izgleda kao èovjek koji neprestano živi u opasnosti - kao voða koji bi svakog trenutka mogao poginuti, koji bi Bez prestanka trebao razmišljati o vlastitom spasenju. Naprotiv, razmišlja opat, izgleda kao da se pred njim prostire cijeli svijet.Elizabeth Kostova diplomirala je na sveuèilištu Yale, a magistrirala na sveuèilištu Michigan, gdje je dobila nagradu Hopwoodza "roman u nastajanju".Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Harambašiæeva 19Za nakladnika Branko ŠoštariæGrafièki urednik Davor HorvatKorektura Tamara PerišiæObrada i prijelom Algoritam DTP Nenad ŠimuniæTisak: Grafièki zavod HrvatskeCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - ZagrebUDK 821.111 (71)-31 =163.42KOSTOVA, ElizabethPovjesnièarka / Elizabeth Kostova ; [preveo Damir Bilièiæ]. -Zagreb : Algoritam, 2005.


Prijevod djela: The Historian.ISBN 953-220-300-1450721098ISBN 953-220-300-1"-Si?»,40'.f\IO°ZJFort Williamy^ * Edinburgh VELIKA BRITANIJA CumbriaNORVEŠKA0• •ju.iuwci selliliDANSK»Sjeverno more20'Baltièko moreiiillfiiii,MoskvaGuROpA U doOAhCadnog rata.nglOxfordAmsterdamLondonUtrecy*Eng[esleí kanalN >i "öBruxelles -, , - >hi"•.BELGIJA »BonnNoChartres"* Pariz,/-; Frankfurt'-M '%LUKSEMBURG^, Š \\iiBerlin* *\S T O È N A [EMAÆKAmilje o kilometri 0iO 200200 MIOP o?/sSAVEZ SOVJETSKIH SOCIJALISTIÈKIH REPUBLIKAirnben


Enchéri"14^Biskajski zaljevfrBeè ! MAÐARSKA,-.AlbiCarcassonne \Provane .CVl«SK,tMilanorAlp<' AUSTRIJA ^' tftf0*1 ?Budimpešta J/TraLiuMjana\No ZagrebansilV.Sighisoara^RUMUNJSKA Ploiesti¦5-"e ¦ AndoraPerpignan CoullioureNicatierce» ; BeogradV">aífT Sarajevo •^MadridŠPANJOLSKAGibraltarMediteranskoKorzikaSardinijamore^Fa Montepulcian SienaJI ySplit 'S~ Dubrovnik*UGOSLAV1JATargovište^ J Jezero Snagov7^n„- VÍBukurestQ nizina *BUGARSKA Sofija BalW"'kt,SDr,el Rim.Plovdiv'.„Rila>Rilsko g"rJ v ^Haskovg,.' > , , \ P"^Backi>va'<>>"EdirneMakedoij^wprf.irsíaíNapulj'ensko moreITALIJA•V.¦'Won iCrno moreBospor •— Istanbul40°S7


trtVIhjj emSlifreyL. WardWISicilijaMediteransko more20°1îAtenaKreta

Elizabeth Kostova - Povjesničarka

Documents

Transcript of Elizabeth Kostova - Povjesničarka