1

www.bastinaobjave.com

Eliksir sree

Autor: Ajatullah Mehdi Neraqi

Sa engleskog preveli: Omer Nakievi i Munir Ahmetspahi Izdava: Fakultet islamskih nauka

Ovaj ponueni rad naem itateljstvu predstavlja skraenu verziju djela Dami' As-Sa'adat od Nerakija. Skraenu verziju priredio je Muhammed Bakir Ensari (Muhammad Baqir Ansari) i prvi put je objavljena na engleskom jeziku u asopisu Tevhid (Tawhid) u etiri nastavka. Zbog uestalih zahtjeva italaca ovog asopisa, lanci su, prema rijeima izdavaa, prezentirani italakoj publici kao jedna cjelina 1985. god, takoer na engleskom jeziku. U cilju razaznavanja pitanja ta je islamska etika i koliko je nuno da ona nae odgovarajue mjesto u naim muslimanskim krugovima, koji se esto gue u vrtlogu materijalizma i koji su, izgleda, skoro zaboravili vjene duhovne ljudske vrline, smatrali smo svrsishodnim da ovo vrijedno djelo, u kraoj verziji, povezujui, ga u nekoliko meusobno koherentnih cjelina, predoimo naem itaocu, jer nai sugraani, mnogi najvjerovatnije, nee imati priliku da ga proitaju na engleskom ili arapskom jeziku, niti da dou do trotomnog orginala na arapskom jeziku. U nadi da e ovo djelo doprinijeti potpunijem upoznavanju sa islamskom etikom i da e poveati interes za njenu primjene u ivotu i kod italaca ovog podneblja, djelo je prevedeno na bosanski jezik i prilagoeno ukusu naeg itaoca. Izdanje smo popratili dopunama, posebno vezanim za izvore koji se u engleskoj verziji i ne spominju, pa ga

u takvoj formi nudimo itaocu na naem jeziku. Uza sve ovo, ini nam se da bi valjalo ukazati na jo neke momente. Djelo u kraoj verziji na engleskom jeziku tampano je bez naunih akribija, a poto se autor u svom izlaganju oslanja na Kur'an, hadis, rijei istaknutih islamskih mislilaca, posebno ehli-bejtskih imama, morali smo te injenice provjeravati na izvorima. Ovakav postupak smo primjenjivali sa izuzetnom panjom kod hadisa. I tamo gdje smo koristili termin predanje ili predaja ne misli se eksplicitno na hadis, nego na neto to je kao tradicija prihvaeno i irokim slojevima, a moda ponekad ima i doticaja sa hadisom. U takvim sluajevima nismo ostavili ni tekst na arapskom jeziku, iako ga prireiva na engleskom navodi, da se ne bi pomislilo da je hadis. Tamo gdje smo mogli pronai u izvorima dotini podatak, pripisali smo ga dotinoj osobi i naveli izvor. Da bismo itaocu skrenuli panju i uputili ga da uoi jasnu razliku izmeu ovakve vrste predaje i predanja u smislu Vjerovjesnikova hadisa, a pridravajui se islamskog ehlisunnetskog kriterija, kod navoenja hadisa smo dali pored naznake izvora i tekst samoga hadisa na arapskom, uz izvjesna objanjenja u fusnotama.

2

Kod navoenja prijevoda kur'anskog teksta smo, kao podlogu za izvjesnu injenicu, uporedo dali i tekst na arapskom sa naznakom u fusnoti (Kur'an), a poglavlje i ajet

oznaili smo brojem. Napominjemo da je za ovu priliku koriten prijevod Kurana od Korkuta, posljednje izdanje, da bismo izbjegli eventualno, neku

drugu, moda i pristrasnu interpretaciju. Autor koji je istinski sufija (islamski mistik, uslovno reeno), svojom milju kree se u relacijama tesawufa. To je uoljivo na mnogim stranama teksta, to je shvatljivo ako se zna da je glavna tema djela pitanje due u kvalitetnom smislu, a da se glavna preokupacija tesawufa svodi ipak, na moralni odgoj ovjeka, lijeenje bolesne due ovjeka, njegova karaktera u smislu duhovnog ozdravljenja i formiranja komletne linosti. U tesavvufskoj je to terminologiji poznato pod pojmom kompletne linosti (savrenog ovjeka el-insan el-kamil). Autor je ostao dosljedan svome metodu kroz cijelo djelo. Tako npr., kod posmatranja

neke negativne pojave kod ovjeka u obzir bi uzimao ovaj slijed: - definisati vrstu duevnog oboljenja; - zbog ega je i kako nastalo to oboljenje; - ta je sutina te negativne pojave ili oboljenja, mahane; - ta kau glavni islamski izvori, Kur'an i hadis o tome; - sud i miljenje islamskih, mislilaca, veoma esto i'itskih. i - tretman te bolesti ili nain lijeenja. Autor bi se veoma esto sluio i poreenjem pozitivnog i negativnog karaktera linosti. Etika, u islamskoj terminologiji ahlak, ubraja se u cjenjenije islamske naune discipline. Tokom cijele blistave historije islama veliki islamski teoretiari su se isticali u ovoj vrsti znanja i napisali veliki broj dragocjenih djela.

Prema mnogim vrlo mjerodavnim miljenjima, jedno od zapaenijih i opsenijih djela na ovom temu jeste, bez sumnje, Dami'u-Sa'adat (Eliksir ree). Djelo je napisao islamski znanstvenik, sufija, filozof i etiar Muhammed Mehdi b. Ebi Zer, Kalani, Neraki (Muhammad Mahdi b. Abi Darr al-Kaani, al-Naraqi), i'ija, imamija. Neraki je vlastitom ivotnom praksom i sam bio olienje islamske etike i njenih vrlina. Djelo je napisano na arapskom jeziku i tampano u tri toma. Neraki je umro 1211/1796/97. god. u rodnom mjestu Neraku, po kome je i dobio ime,

a ukopan je u Nedefu u Iraku.

Bio je veoma plodan mislilac. Napisao je:

Iz oblasti prava (fikha):

1. Lawami'u-l-ahkam fi fikhi 'ari'ati-l-islam 2. Mu'tamidu--i'fa fi ahkami--eri'a 3. At-Tuhwatu-r-ridawiyya fil-l-masaili-d-didiyya

4. Anisu-t-tigara

5. Al-Manasiku-l-makiyya

6. Anisu-l-huggag

7. Risalatu salati-l-gum'a

8. Tagridu-l-usul

9. Anisu-l-mugtahid

10. Gami'atu-l-usul

11. Risalatu fi-l-igma

3

Iz oblasti filozofije i apologetike:

12. Gami'u-l-afkar

13. Qurratu-l-uyun

14. Al-Lama'atu-l-'ariyya 15. Al-Lam'a

16. Al-Kalimatu-l-wagiza

17. Anisu-l-hukama

18. Anisu-l-muwahhidin

19. arhu--ifa' 20. A-ihab at-taqib

Iz oblasti matematike, geometrije i astronomije

21. Al-Mustaqsa

22. Al-Mahsal

23. Tawdihu-l-akal 24. Risala fi ilmi uqudi-l-anmail

25. Risala fi-l-hisab

Iz oblasti etike:

26. Gami'u-s-sa'adat

27. Gami'u-l-mawa'iza

28. Muhriqu-l-qulub

29. Mukilatu nuhbat-l-bayan 30. Mi'ragu-s-sama'

Kod navoenja imena i naslova djela koristili smo DMG transkripciju, a na ostalim smo mjestima pribjegli fonetskoj transkripciji, to je blie govoru.

Prevodioci.

4

Rije autora

U ime Allaha, Milostivog Samilosnog

ovjek se sastoji od due i tijela; oboje su na svoj nain podlono svojim bolestima i sklone zadovoljstvima u saglasju sa svojom prirodom. Ono to oteuje tijelo je bolest, a ono to mu prua zadovoljstvo lei u njegovom blagostanju, zdravlju i svemu onome to odgovara njegovoj naravi. Znanost koja se bavi zdravljem i bolestima tijela, naziva se medicina.

Bolesti due su loe navike i pokornost strastima., koje rastau ovjeka i sputaju ga na nivo ivotinje. Zadovoljstvo due uvjetovano je moralom i etikim vrijednostima koje uzdiu ovjeka ka mudrosti i savrenstvu pribliavajui ga Allahu, d.. Znanost koja se bavi prouavanjem slinih pitanja je etika - ahlak ('ilm ai-ahlaq).

Prije nego to ponemo raspravljati i analizirati glavne take zadate teme, treba naglasiti da je dua ovjekova netvarna, da egzistira neovisno od tijela i da je nematerijalna. Da bi se ovo dokazalo postoje mnogi argumenti od kojih istiemo sljedee:

1. Jedna od osobenosti tijela jeste ta da kad god im se nametnu nove forme i oblici,

ona naputaju i odbacuju svoje prethodne (prvobitne) forme i oblike. U ljudsku duu, meutim, nove forme, bilo osjetilne ili intelektualne prirode, ulaze neprekidno bez eliminisanja prethodno postojeih formi. Naime, to uticajniji i intelektualniji oblici ulaze u svijest, time se i dua vie ojaava, 2. Kada se neki od ova tri elementa: boja, miris i okus pojave u jednom predmetu on

se transformie. Meutim, ljudska dua sva ova stanja apsorbira, a da ne bude materijalno izloena njihovom utkaju.

3. Zadovoljstva koja ovjek stekne i iskusi posredstvom intelektualnog saznanja jedino se mogu ticati due, dok ljudsko tijelo u tome ne igra bilo kakvu ulogu.

4. Apstraktne forme i koncepti koje dua opaa su nesumnjivo nematerijalni i nevidljivi. Zato i njihov nosilac, a to je dua, mora takoer biti nedjeljiva, a samim time i nematerijalna.

5. ovjekova fizika svojstva primaju nove oblike putem ula, dok mu dua opaa odreene stvari bez pomoi ula. Meu ono to ljudska dua upija bez oslanjanja na ula, spada zakon o suprotnosti, odnosno poimanje da je cjelina uvijek vea od jednog svog dijela, te drugi slini principi. Nijekanje grjeaka to ih uine ula na raun due -kakve su npr. optike iluzije - ine se uz pomo ovih apstraktnih koncepata, iako potrebnu energiju za vrenje korekcija pruaju ula.

Poto je neovisno postojanje due potvreno, da vidimo ta je to to joj prua sreu i zadovoljstvo, a ta je, opet, ini nesretnom i bolesnom. Zdravlje i savrenstvo due lei u njenoj snazi razumijevanja realne prirode stvari, a ovo razumijevanje moe je izbaviti iz tijesnog zatvora poude, pohlepe i svih dragih okova koji sputavaju njen razvoj i izgradnju do stepena ljudskog savrenstva, koje se nalazi u ovjekovom pribliavanju Allahu (d..). Ovo je cilj "spekulativnog znanja". Istovremeno, ljudska dua mora da se oisti svih loih navika i osobina koje moe imati, te ih zamijeniti

5

etikim i ispravnim nainom miljenja i ponaanja. Ovo je cilj "praktinog znanja". Spekulativna i praktina mudrost su u korelaciji kao materija i forma i jedno bez drugog ne mogu opstati. U osnovi, termin "filozofija" odnosi se na "spekulativnu

mudrost", a "etika" na "praktinu mudrost". ovjek koji je ovladao i spekulativnom i praktinom mudrou je mikrokozmiko ogledalo veeg svijeta makrokozmosa.

ZNAENJE I PORIJEKLO AHLAQ-A

Rije ahlaq je mnoina rijei huluq koja znai predispozicija (sklonost ka neemu). Predispozicija je ona osobina (malaka)

1 due koja je izvor svih onih aktivnosti koje

ovjek spontano izvrava bez razmiljanja o njima. Malaka je duevna osobina koja ivi kroz stalnu vjebu i praksu i koja se ne moe lahko unititi. Partikularna predispozicija moe se nai kod ljudi zbog sljedeih razloga: 1. Prirodna i fizika konstitucija: Ona se uoava tako to su neki ljudi strpljivi, a drugi razdraljivi i nervozni. 2. Navika: To je ono to se formira kontinuiranim ponavljanjem odreenih ponaanja (radnji) i to vodi nunosti odreene predispozicije. 3. Praktino i svjesno zalaganje: To je ono to bi, ako se odri dovoljno dugo, eventualno vodilo ka oblikovanju predispozicije.

Iako fizika konstitucija pojedinca u njemu proizvodi odreenu predispoziciju, to nikako ne znai da ovjek ustvari nema izbora i da je apsolutno primoran da ivi po diktatima svoje fizike konstrukcije. Naprotiv, poto ovjek ima mo izbora, on je u mogunosti da se odupre diktatima svoje fizike prirode kroz praksa i zalaganje, i da obezbijedi predispoziciju svoga izbora.

Naravno treba priznati da su predispozicije koje su prouzrokovane mentalnim

osobinama, kao to su inteligencija, memorija, mentalna agilnost i slino, nepromjenljive. Meutim, sve drage predispozicije mogu se mijenjati zavisno od volje ovjeka. ovjek moe kontrolirati svoju pohlepu, srdbu i druge emocije i tenje i u stanju ih je kanalisati tako da sam sebe moralno izgrauje i usmjerava da ide putem mudrosti i savrenstva.

Kada govorimo o ovjekovoj sposobnosti da vri izmjene u svojim predispozicijama, ne mislimo na to da on treba unititi svoje instikte reprodukcije ili samozatite. ovjek ne moe egzistirati bez ovih instikata. Ono to elimo rei je to da on treba izbjegavati da ide u jednu od krajnosti kad su u pitanju spomenuti instikti i da se dri zlatne sredine kako bi oni mogli pravilno funkcionirati. Ba kao to sjemenka hurme izrasta u plodonosno stablo zahvaljujui pravilnoj njezi, ili divlji konj koji je treniran da slui svog gospodara, ili pas koji je odgajan, da bude doivotni prijatelj ovjeka i da mu pomae, isto tako i ovjek moe postii mudrost i savrenstvo kroz samodisciplinu i razumnu ustrajalost.

Ljudsko savrenstvo podrazumijeva vie nivoa. Veom koliinom samodiscipline i zalaganja od strane pojedinca moe se postii i vii nivo savrenstva. Dragim rijeima, reeno, individua stoji izm.edu dvije krajnje take, najnie' koja je ispod

1 Poto autor u daljnjem tekstu za osobinu koristi termin "malaka"a za to vjerovanto

ima i razloga, i mi emo sadrati isti termin.

6

nivoa ivotinja, i najvie koja premauje i visoki poloaj meleka. Ljudsko kretanje izmeu ovih krajnosti je predmet rasprave etike - ahlaka. Cilj etike je da podigne ovjeka iznad najnieg stepena ivotinja i da ga odvede do onog uzvienog poloaja koji je vii i od poloaja meleka.

Na ovaj nain znaaj etike je definiran i odreen. Upravo iz gore navedenih razloga smatralo se da etika treba da bude najuzvienija i najdragocjenija znanost; poto je vrijednost bilo koje znanosti direktno vezana za vrijednost predmeta na koji se odnosi,

tako je i predmet etike sam ovjek i sredstva pomou kojih on moe poslii savrenstvo. ta vie, mi znamo da je ovjek najuzvienije bie i da je krajnji cilj njegovog postojanja postizanje savrenstva; shodno tome, i etika se moe smatrali najuzvienijom znanou.

Ustvari, u prolosti filozofi nisu razmiljali o nekim drugim oblastima znanja kao nezavisnim naunim disciplinama. Oni su smatrali da bez etike i duhovnog oienja, ovladavanje bilo kojim drugim znanjem nije samo lieno svake vrijednosti, nego to, ustvari, vodi ka opstrukciji spoznaje i krajnjoj destrukciji onih koji se njome bave. To

je upravo bio razlog to se govorilo da je "znanje najgua koprena" koja sputava ovjeka da uoava realnu prirodu stvari.

7

1. ienje i uljepavanje due

Moralne vrline ovjeka obezbjeuju mu vjenu sreu, dok ga moralna iskvarenost vodi u vjenu nesreu. Zbog toga je neophodno za ovjeka da se oslobodi svih loih osobina u svome karaktera i da okiti svoju dua svira vidovima moralno-etikih vrijednosti. Osim toga, ukoliko se ne oslobodi loih navika bie nemogue da se u njemu zamu i razviju moralne vrijednosti i vrline. Ljudska dua u ovom pogledu mogla bi se porediti sa ogledalom. Ako elimo vidjeti neto lijepo to se reflektuje u ogledalu, prvo moramo oistiti ogledalo tako da praina i prljavtina ne ugroze odslik. Bilo kakav pokuaj pokoravanja Allahovim naredbama jedino e biti plodonosan i uspjean kada ovjek postane ist od svih loih sklonosti i navika; u protivnom, to bi bilo kao stavljanje dragulja na prljavo i neisto tijelo. Kada se ovjek kompletno oisti i oslobodi od svih loih navika miljenja, govora i akcije, tada dua postaje spremna za prijem neogranienog Allahovog dobroinstva. Uistinu, Allahovo dobroinstvo i Njegove tajne sa dostupne ovjeku. Na njemu je da oisti svoju duu i da unutar sebe razvije potrebnu sposobnost za recepciju (primanje) kako bi se koristio neogranienim dobroinstvom svoga Stvoritelja. U jednom hadisu Poslanik, as., kae: Meleki ne ulaze u kuu u kojoj se nalazi pas.2 Kako je onda mogue da zrake Allahovog dobroinstva i svjetla prodru u srce koje je prepuno nemoralnih, sebinih i bestijalnih pouda? Postavka da vjera islam poiva na istoi, ne odnosi se samo na spoljanju istou nego vie od toga, ona aludira na unutarnju istou due. U cilju da se postigne krajnje i konano savrenstvo, potrebno je prevaliti put borbe protiv sebinih pouda i nemoralnih sklonosti koje se moga nai pri dui, i tako je uiniti istom i spremnom da doeka Allahovo dobroinstvo. Ako ovjek krene putem samooienja, Allah e mu pritei u pomo i biti vodi na putu: One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti. (29:69)

2. Osobine due: Njeni efekti i karakteristike

U vrijeme svog nastanka ljudska dua je, kao ista ploa, liena svih osobina ma kako bilo da su dobre ili loe. Kako pojedinac odrasla kroz ivot, on razvija i osobine koje su direktno povezane sa nainom na koji ivi, misli i djeluje. Govor i djela ovjeka, kad se due vrijeme ponavljaju, proizvode trajni efekat u dui koji je poznat kao osobina. Ova osobina prodire u duu i postaje izvor i uzrok ovjekovih aktivnosti i ponaanja. Drukije kazano, ljudska dua postaje podlona ovim osobinama, sjedinjuje se s njima i odreuje pravac ovjeku prema njihovim diktatima. Ako su ove osobine (malakat) plemenite i uzviene, one se kod ovjeka manifestiraju kroz moralan i mudar govor i ponaanje. Meutim, ako su one loe i iskvarene, one se manifestuju kroz nemoralno i izopaeno ponaanje. Ove postojee osobine igraju odluujuu ulogu u odreivanju sudbine pojedinca u vjenom svijetu budueg ivota. Tamo e se dui pridruiti iste osobine s kojima je zajedno ivjela na ovom svijetu. Ako su ove osobine ispravne, dua e zadobiti vjeno blaenstvo, a ukoliko su grijene, ona e se susresti sa vjeitim prokletstvom. Ovo pitanje osobina due moe posluiti kao odgovor onima koji se pitaju kako Milostivi i a na vjeito prokletstvo zbog grijeha koji je po-inio u kratkom vremenskom razmaku. Ono to treba imati na umu jest injenica da kada se grijeh,

2 Buharija, Al-huluq,17; Abu Dawud, Libas, 44-45; Tirmizi, Adab, 44; Nasai, Tahara,167.

8

poini vie puta to uvjetuje razvoj jedne nove osobine kod ovjeka, pa s obzirom da ova loa osobina prijanja uz duu, kaznu i patnje koje je prate takoer e osjetiti i dua. U Kur'anu se kae: I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem, danu emo mu knjigu otvorenu pokazati: itaj knjigu svoju dosta ti je danas to to e svoj raun polagati! (17:13-14) ...kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila!" - i nai e upisano ono to su radili. Gospodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti. (18:49) Onog dana kad svaki ovjek pred sobom nae dobro djelo koje je uradio i hravo djelo koje je uinio poeljet e da se izmeu njih i njega nalazi velika udaljenost. (3:30)

3. Dua i njene moi

Dua (nafs) je ona boanska sutina koja upoljava tijelo i upotrebljava njegove razne organe da postigne svoje ciljeve i namjere. Dua takoer ima i druge nazive kao duh (ruh), intelekt (aql) i srce (qalb), mada ovi nazivi, isto tako, imaju i druge znaajne upotrebe.

Najvanije osobine due su: 1. Mo intelekta (al-quwwa al-aqliyya) -melekanska, 2. Mo srdbe (al-quwwa al-gadabiyya) -divljaka, 3. Mo strasti (al-quwwa a-ahwiyya) -ivotinjska, 4. Mo imaginacije (al-quwwa al-wahmiyya) - ejtanska. Funkcija i valorizacija svake od ovih moi due dovoljno su razumljive. Da ovjek nema mo dobro i loe, ispravno i pogreno, istinu i la. Kad ovjek ne bi posjedovao svojstvo srdbe, ne bi se mogao braniti od napada i agresije. Kad se u ovjeku ne bi nalazile moi polne privlanosti i nagona, kontinuirano postojanje ljudske vrste bilo bi dovedeno u opasnost. I konano, ako bi ovjeku nedostajala mo imaginacije, on ne bi mogao vizuelno promatrati uopenosti ili pojedinosti i donositi bilo kakve zakljuke koji bi se na njima zasnivali.

Ovim objanjenjem, navedene karakteristike za sve etiri osobine due ovjeka postale su jasnije i razumljivije. Um je melek koji vodi ovjeka. Mo srdbe i bijesa u ovjeka proizvodi okrutnost i nasilje. Njegova mo strasti i poude tjera ga u razuzdanost i nemoral. A mo imaginacije kod ovjeka obezbjeuje pripremni materijal za formiranje ejtanskih uzusa, zavjera i mahinacija. Sada, ako svojstvo razuma kontrolie sva ostala svojstva, ono e ih ouvati na njihovom pravom mjestu i ublaiti njihove ekcese; ono e raditi za dobrobit ovjeka i pravilno funkcionirati u protivnom, iz njih e proisticati samo zlo i teta. Srodnosti izmeu ova etiri svojstva ljudske due mogu se opisati na sljedei alegorian nain: Zamislite jednog putnika na konju kojeg prati pas i ovjek koji ga progoni. Putnik koji jae predstavlja razum. Jahai konj predstavlja strast i poudu. Pas predstavlja mo srdbe i bijesa. A progonitelj predstavlja imaginarnu mo. Ako upravo spomenuti putnik uspjeno kontrolie konja kojeg jae, psa i progonitelja, ako uspije ouvati svoj autoritet nad njima, on e do svog odredita stii sretno; u protivnom, bie uniten. Ljudska dua je na ovaj nain pozornica ili bojno polje gdje se odvija neprestana borba izmeu ove etiri moi. Koja e karakteristika i priroda due pojedinca dominirati zavisi e od rezultata borbe. Drugim rijeima, koja god od etiri moi izae kao pobjednik, ona e odrediti sklonost i karakter due. Zbog toga neke due imaju osobenost meleka, a neke su ivotinjske i bestijalne, a druge ejtanske.

9

U jednoj od svojih izreka Alija (r.a.) kae: Allah (d..) odlikovao je meleke razumom bez polnog nagona i srdbe, a ivotinje polnim nagonom i srdbom, bez razuma. ovjeku je ukazao ast dajui mu sve troje. Prema tome, ako se polni nagon i srdba povinuju umu, ovjek e postati bolji od meleka zato to je dostigao njihov poloaj kroz sukob ovih suprotnih tenji u njemu, dok je melekima takav sukob nepoznat.

4. Uici i patnje

Uitak je stanje kroz koje prolazi dua kada primjeti neto to se uklapa u njenu linu prirodu. Bol i patnja budu prouzrokovani kada dua doe u kontakt sa stvarima koje se ne uklapaju u njenu prirodu. Sve dok su sve etiri moi due na broju, uitak i patnja due takoe moraju biti podijeljene u etiri kategorije od kojih svaka korespondira jednoj od etiri osobine. Uitak prouzrokovan osobinom razuma lei u poznavanju realne prirode stvari, a patnja u neposjedovanju takvog znanja.

Uitak prouzrokovan osobinom srdbe i bijesa lei u osjeanju biti pobjednik i satisfakciji zbog osvete i pobjede nad neprijateljem. Patnja prouzrokovana ovom

osobinom lei u osjeanju biti nadvladan i poraen. Uitak prouzrokovan osobinom strasti i poude ustvari je uivanje u jelu, piu i seksualnom odnosu, dok patnja prouzrokovana ovom osobinom lei u neprolaenju kroz ova iskuenja. Uitak imaginarne osobine sadran je u vizuelnom promatranju pojedinosti koje dovode do buenja bludnih pouda i ejtanskih nakana, a njena patnja lei u nedostatku i neadekvatnosti ovih vizija.

Najjai i najistiji uitak jeste uitak koji se postigne kvalitetom razuma. To je onaj vid uitka koji je svojstven prirodi ovjeka i koji je trajan., a ne podloan iskustvenim promjenama u njegovom svakodnevnom ivotu. On nije kao dragi uici koji su, s obzirom da pripadaju tijelu i da su ivotinjski (animalni), prolazne prirode i bez bilo kakve trajne vrijednosti. Ovi ivotinjski uici ustvari su tako priprosti i bestijalni da ih se ovjek prosto stidi i da ih nastoji prikriti. Ako bi se ovjeku reklo da on crpi glavni uitak iz jela, pia i polnog odnosa, ne bi se s time sloio i bio bi postien. Ako bi, meutim, takve aktivnosti i uici imponovali ovjeku, ne samo da ih se ne bi stidio, nego bi se, u stvari, radovao ako bi se o tome nairoko prialo i time bi se ponosio. Moemo onda zakljuili da vrsta uitka koja odgovara ovjeku i koja predstavlja stvarni ugoaj za njega, a nije samo puka pojava, jest ona vrsta uitka koja se doivi intelektualnom osobinom due. Ova vrsta uitka podrazumijeva vie stepena od kojih je najvii onaj koji se doivi u blizini Allaha (d..). Najuzvieniji uitak postie se kroz ljubav i upoznavanje Allaha (d..) , i kroz stalno nastojanje da se bude to blie Njemu. Kada su neija nastojanja usmjerena ka postizanju ovog realnog i trajnog uitka, senzualni uici bie zasjenjeni; oni e se pravilno odvijati i dogaati stavljajui se pod kontrolu.

10

5. Dobro i srea

Pridavanje vanosti moralno-etikom karakteru due i njeno oienje, imaju za krajnji cilj da ona postigne sreu i zadovoljstvo. Za ovjeka je najvee zadovoljstvo i srea da budu olienje i manifestacija Allahovih atributa. Dua istinski sretnog ovjeka evoluira sa spoznajom i ljubavlju prema Allahu (d..); ona je obasjana svjetlom Allahove emanacije. Kada se to dogodi, nita osim ljepote i dobrote nee proisticati iz ovjeka, jer ljepota i dobrota jedino mogu proizilaziti iz onoga to je lijepo i dobro.

Treba znati da se istinska srea ne moe postii i zadrati sve dotle dok osobine i moi due ne budu iste i preobraene. Osnaivanjem nekih osobina due, ili svih zajedno, za kratko vrijeme, srea se ne postie. To vai i za fiziko zdravlje. Za tijelo se moe rei da je zdravo samo onda kada su svi njegovi udovi i organi zdravi. Zbog toga, individua koja ezne da postigne krajnju i savrenu sreu, mora se osloboditi iz kandi imaginarnih ejtanskih i ivotinjskih moi i stremljenja i uzdii se do viih sfera.

B ) Moralne vrline i mahane

1. Umjerenost i devijantnost (zastranjivanje)

2. Razliiti tipovi mahana 3. Vanost pravde 4. Razliite vrste pravde 5. Samousavravanje

U naem posljednjem izlaganju naveli smo da ljudska dua posjeduje etiri odreene moi: razum, srdbe, poudu i mo imaginacije.3 Ono to bi ovdje trebalo istai jeste da e ienje i ispravan, samopoticaj svake od ovih moi nuno rezultirati i jedno posebno svojstvo u ovjeku. ienje i pravilno uvjebavanje moi intelekta imae za posljedicu razvoj spoznaje, a sljedstveno tome i mudrosti kod ovjeka. ienje moi srdbe nuno e rezultirati svojstvo hrabrosti, a sljedstveno tome i blagosti. ienje moi poude i nagona imat e za posljedicu razvijanje svojstva ednosti, a sljedstveno tome i plemenitosti. ienje moi imaginacije nuno e prouzrokovati svojstvo pravinosti u ljudskom biu. U moralne vrline spadaju; mudrost, hrabrost, ednost i pravinost. Svojstva suprotna ovima su: neznanje

4 kukaviluk, pohlepa (prodrljivost i pouda),

nepravda i tiranija.

Mudrost znai shvafanje ciljeva svijeta koji su u suglasnosti sa realnou stvorenja. Prisutnost hrabrosti i estitosti znai da su moi srdbe i poude u cijelosti pod kontrolom razuma i da su potpuno osloboene robovanja pohoti i egoizmu. Sto se tie pravinosti, ona se odnosi na situaciju kada je mo imaginacije pod potpunom kontrolom moi intelekta. Ovo podrazumijeva

3 Al-quwwah al-wahmiyyah ili amilah.

4 Neznanje ili gahl ovdje je upotrebljeno u irem znaenju. Ono ovdje stoji nasuprot intelektu

ili mudrosti, a ne nasuprot znanju, pa ga treba shvatiti a smislu: odbojnosti, tvrdoglavosti i

neprihvatanja.

11

regulisanje svih moi due snagom intelekta. Dragim rijeima, prisustvo svojstva pravinosti u dui nuno zahtjeva prisutnost ostala tri svojstva: mudrosti, hrabrosti i estitosti. Ovdje treba istai jednu veoma vanu stvar. Prema gledanju islamskih etiara, osoba koja je u sebi razvila i objedinila etiri vrline, nije hvale vrijedna sve dok se njima ne okoriste i drugi ljudi. To je ono Sto nam i razum govori. On nam

govori da vrline koje ne prelaze granice privatnosti i linog ivota nemaju veliku vrijednost, a onaj koji ih posjeduje ne zasluuje pohvalu.

1. Umjerenost i devijantnost (zastranjivanje)

Svaka od etiri etike vrline treba biti prakticirana do izvjesnog stepena i unutar odreenih limita, svako prekoraenje dovodi do transformacije vrline u mahanu. Ako se svaka od vrlina zamisli kao centar kruga, bilo kakvo

udaljavanje od centra, moglo bi se smatrati mahanom, i tako sve vee i vee udaljavanje od take centra, predstavlja veu mahanu. Zbog toga, za svaku vrlinu postoji bezbroj mahana. Poto postoji samo jedan centar u krugu, sve druge take koje su oko centra brojano su beskonane. S obzirom na devijantnost, ona se odvija bez obzira u kojem pravcu se kretala. Devijantnost

od centra, u ma kojem pravcu, smatra se mahanom. Da bi se naao pravi centar, koji zahtijeva apsolutnu umjerenost, teko je postii. Da bi se ostalo u ovom centra i ouvala ova ravnotea jo je tee. Poslanik (a.s.) kae: Osijedila me je sura Hud, zbog ajeta: Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno. (11:112 )5 Nasuprot, pravog centra postoji i priblini centar, koji je pristupaniji. Individue koje oiste i razviju svoje dale obino dosegnu ovaj relativni centar i postignu relativnu umjerenost. To je iz razloga to se moralne vrline razlikuju zavisno od razliitih individua, okolnosti i vremena. Relativna umjerenost, kao devijacija, pokriva irok prostor pri centru gdje lei taka apsolutne ravnotee i umjerenosti.

2. Razliiti tipovi mahana

Ve smo istakli da zastranjivanje (devijantnost) iz umjerenosti raa mahanu. Ova devijacija prema jednoj od dvije krajnosti sa svake strane sredita ima neograniene stepene. Ovdje emo spomenuti samo dvije krajnosti za svaku moralnu vrlina.

Nedostatnost Umjerenost Prekomjernost Glupost mudrost lukavstvo kukaviluk hrabrost bezumnost letargija estitost grabeljivost potinjenost pravinost tiranija

5 Tirmizi, Tafsir,56/6; Dr. S. as-Salih smatra da je ovaj hadis slab (mudtarib), vidi: Istilahat

al-hadit, str. 194, Damask, 1959.

12

Dakle, postoji osam vrsta mahana koje emo svaku posebno ukratko opisati: 1. Glupost je nedostatak mudrosti; to jest, neupotrebljavanje moi intelekta za razumijevanje prirode stvari.

2. Lukavstvo je neumjerena upotreba intelekta; tj., upotreba moi intelekta za one stvari koje ne odgovaraju njenoj prirodi da o njima razmilja, ili njena pretjerana upotreba za one stvari koje inae odgovaraju njenoj prirodi da o njima rasuuje. 3. Kukaviluk je nedostatak hrabrosti; tj., strah i neodlunost u sluajevima gdje za njih ne postoje razlozi.

4. Bezumnost je pretjerana hrabrost; tj., bezobzirna akcija u sluajevima gdje je ona nepotrebna i nepodesna.

5. Letargija je ono deficitarno stanje ija je taka umjerenosti estitost; tj., neuspjeh u upotrebi stvari koje su potrebne tijelu.

6. Grabeljivost je druga krajnost koja je u suprotnosti sa letargijom; tj., pretjeranost u seksualnim aktivnostima, jelu i piu, i drugim senzualnim uicima. 7. Potinjenost je ono deficitarno stanje ija je taka umjerenosti pravinost; tj., mirenje sa represijom i tiranijom.

8. Tiranija je ekstremnost koja je suprotna potinjenosti; tj., samo-ugnjetavanje ili ugnjetavanje drugih.

Svaka od ovih osam mahana ima brojne grane i podvrste, koje su u vezi sa

direktivom i stepenom zastranjivanja od umjerenosti koju reprezentuju etiri vrline. Poto do devijacije moe doi u neogranienom broja stepena, nemogue ih je sve pobrojali. Meutim, mi emo ovdje spomenuti samo one najpoznatije, a neto kasnije analizirat emo naine kako se protiv njih boriti.

Mahane se dijele prema moima s kojima su u vezi, tj., intelektom, srdbom i strasti.

a) Mo intelekta moe imati dvije vrste mahana, glupost i lukavstvo, a drage podvrste su:

- Prosto nepoznavanje: neznanje.

- Sloeno nepoznavanje; biti neuk i biti nesvjestan svog nepoznavanja.

- Zbunjenost i sumnja: emu se protive sigurnost i uvjerenost. - Tjelesna iskuenja: emu se protivi razmiljanje o ljepoti

Allahovog stvaranja.

- Lukavstvo i varanje u ostvarivanju ciljeva kojima diktiraju strast i srdba,

- Politeizam; emu se protivi vjerovanje u Allahovo jedinstvo.

b. Mo srdbe ima dvije mahane: kukaviluk i bezumnost, a podvrste su joj:

- Strah: psiholoko stanje prouzrokovano zbivanjem bolnog dogaaja, ili gubitak povoljne situacije.

13

- Nepodnoljivost i samopotcjenjivanje: ovo je jedna od posljedica slabosti duha, a indikator je nesposobnosti da se odupre tekoama. Suprotno ovoj karakternoj osobini je postojanost, koja znai sposobnost podnoenja tekoe i nesree.

- Bojaljivost: nju prouzrokuje nedostatak samopouzdanja i slab karakter, a indikator je nesposobnosti borbe za plemenite i vie ciljeve. Suprotno ovoj mahani je vrlina duhovne postojanosti; tj., hrabrost i spremnost da

se uloe veliki napori za postizanje istinske sree i savrenstva. - Nedostatak osjeaja digniteta; uzrok ovome je, takoe, slabost karaktera

i indikator nedostatka brige i panje o stvarima kojima inae treba posveivati briga i panju.

- urba: ovo je draga manifestacija slabog karaktera i znai odluiti se i upustiti u neke radnje bez pravog razmiljanja o njima. Suprotna ekstremnost ovog svojstva je letargija, koja oznaava tendenciju ka nemarnosti i nezainteresiranosti u iniciranju akcije kada je potrebna.

- Sumnja u Allaha (d..) i njegove vjernike: ovo je jo jedna manifestacija slabog i bojaljivog karaktera. Surotno ovome je osvjedoena vjera u Allaha (d..) i Njegove vjernike, koja je znak hrabrosti i samopouzdanja,

- Srdba: njoj se protive strpljenje i blagost - Osvetoljubivost: nasuprot nje stoji svojstvo opratanja. - Osveta: ona se prouzrokuje mou srdbe i slui se silom za postizanje

ciljeva. Njoj se protive saaljenje i smirenost. - Naprasitost: nasuprot nje stoji dobroudnost. - Pakost i zavist: ovo je takoe rezultat moi srdbe. - Neprijateljstvo: ono je manifestacija moi srdbe, a protivi mu se

prijateljstvo; drugim rijeima, srcem doivljavati sreu drugih. - Uobraenost i sujeta komleks superiornosti) :suprotni ekstrem ovome je

kompleks inferiornosti.

- Arogancija: suprotno njoj je poniznost.

- Hvalisavost: koja znai govoriti o sebi s ponosom i satisfakcijom. Ovo stanje proistie iz arogancije.

- Neposlunost'' nepokornost prema nekome ko zasluuje neiju pokornost. Ovo stanje, takoe, prouzrokuje arogancija, a suprostavlja mu se poslunost i pokornost onome kome inae treba biti posluan i pokoran.

- Fanatizam: snana nekritina predanost neemu. - Nepravda i prikrivanje istine: suprotno ovome je pravda i postojanost u

odbrani istine.

- Brutalnost: nedostatak milosti i saaljenja onda kada su potrebni.

c. Mahane moi strasti i poude su letargija i pohlepa; njene podvrste su sljedee:

- udnja za ovim svijetom i bogatstvom: suprotno ovome je ustezanje (zuhd).

14

- Gramzivost (tama'): njoj se protivi indiferentnost prema onome to posjeduju drugi,

- Pohlepa (hirs): suprotno njoj stoji zadovoljstvo s onim to se ima. - udnja za stvarima koje su vjerom zabranjene i iskljuivanje u

nelegitimne radnje: suprotno ovome je pobonost i obazrivost, apstinencija od zabranjenih stvari i aktivnosti.

- Izdajstvo: njemu se protivi vjernost.

- Sve vrste razvrata: kao preljuba, sodomija,. konzumiranje alkohola, i

druge forme frivolnog ponaanja. - Tonjenje u la i vjerovanje u neistinite stvari. - Pribjegavanje frivolnom i besmislenom govoru i praznom hvalisanju

kao navici.

Na ovaj nain dolazimo do kraja nabrajanja vrlina i mahana koje pojedinano pripadaju svakoj od tri moi. Razmislimo sada o onim vrlinama i mahanama koje simultano pripadaju dvjema ili trima moima due. To su sljedee vrline i mahane:

- Ljubomora: udnja za slabljenjem uspjeha druge osobe. - Vrijeanje i degradiranje drugih ljudi: suprotno ovome je potivanje i

respektovanje drugih.

- Nesimpatisanje i nepomaganje dragim ljudima.

- Laskanje.

- Kidanje porodinih i rodbinskih veza. - Nepokornost roditeljima i zasluivanje njihovog prokletstva. - Uplitanje u poslove drugih ljudi u cilju otkrivanja njihovih nedostataka.

- Otkrivanje tuih mahana: suprotno ovome je uvanje i prikrivanje mahana kod ljudi.

- Izazivanje sukoba i nesloge meu ljudima: protivno ovome je unoenje mira i sloge meu ljude.

- Kleveta.

- Svaa i mrnja. - Ismijavanje i izrugivanje drugih ljudi.

- Ogovaranje. - La

- udnja za slavom i poloajem, - Oholost i odbojnost prema kritici: suprotno njima je ravnodunost prema

oboma.

- Pretvaranje (riva) koja znai initi neto s ciljem da se privue eljena panja.

- Hipokrizija: suprotno njoj je podudarnost onoga to je u ovjeku i njegove vanjtine.

- Samoobmana: suprotno njoj su pronicljivost, znanje i poniznost. - Neposlunost: suprotno njoj je pokornost (poslunost). - Neskromnost i bestidnost: suprotno njima je skromnost i stid. - Gajenje dalekosenih nada i elja.

- Istrajnost u grijehu: protivno/ovome je kajanje.

15

- Nemarnost i nesavjesnost: suprotno njima je samoincijativnost i

savjesnost.

- Apatija i indiferentnost prema neijoj srei i dobru. - Neumjesna mrnja: suprotno njoj je iskreno prijateljstvo i ljubav. - Nedosljednost i nelojalnost: suprotno ovome je lojalnost.

- Usamljenost i izolacija od ljudi: suprotno njima je drutvenost. - Razdraljivost i zlovolja: protivno njima su smirenost i pribranost. - Tuga i gria savjesti: suprotno njima su radost i veselje. - Nedovoljno pouzdanje i oslanjanje na Allaha (d..). - Nezahvalnost i neblagodarnost: suprotno njima su zahvalnost i

blagodarnost.

- Briga, uznemirenost i nestrpljenje. - Bezbonost: to je neposlunost i krenje Allahovih naredbi, a suprotno

njoj je pobonost i pokornost u vrenju Allahovih naredbi, kao i izvravanje onih radnji koje su preporuene od strane Allaha (d..).

3. Vanost pravde

Upravo smo nabrojali sve vrline i mahane, stoga je neophodno razumjeti, i

pravi smisao pravde, s obzirom da sve etike vrijednosti potiu iz nje, upravo onako kao to i sve mahane proizilaze iz nepravde, koja je suprotna pravdi.

Platon kae: Kada se pojam pravde razvije u ovjeku, sve druge osobine i moi due njome su uslovljene, a sve ove osobine i moi trae svjetlo jedne od drugih. Ovo je stanje u kojem se ljudska dua kree i djeluje na najbolji i najmeritorniji mogui nain, postiui afinitet i ponovno pribliavanje Izvoru stvaranja. Pravda spaava ljudsko bie od opasnosti zastranjivanja koje vodi u ekstrem bilo u individualnim ili drutvenim pitanjima, i omoguava mu da postigne konanu sreu i blaenstvo. Naravno, treba napomenuti da se pravda moe prakticirati samo onda kada individua zna ta je "zlatna sredina", a nju moe raspoznati kroz prekomjernost s kojom se suoava. Takvo raspoznavanje mogue je postii jedino kroz islamsku nauku, koja sadri savrene upute koje se odnose na sve ono to je potrebno ljudima da postignu sreu i zadovoljstvo na ovom i buduem svijetu.

4. Razliite vrste pravde

Postoje tri vrste pravde:

1. Pravda izmeu Allaha (d..) i ovjeka; tj., kazne i nagrade koje Allah (d..) primjenjuje na ovjeku prema njegovim djelima i aktivnostima. Drugim rijeima kazano, za bilo koje uinjeno djelo, bilo ono dobro ili loe, Allah (d.) e dati odgovarajue nagradu ili kaznu. Ako bi bilo drugaije, onda bi to podrazumijevalo nepravdu i povredu prava zbog neispravnog Allahovog

postupka prema Njegovim stvorenjima - svojstva koja Allah (d..) ne moe imati.

16

2. Pravda meu ljudima; znai da svako mora potivati individualna i drutvena prava drugih i djelovati u skladu islamskih svetih zakona. Ovo se zove

drutvena pravda. U nizu Poslanikovih hadisa, ova prava nabrojana su na sljedei nain:

Svaki vjernik ima prema svome bratu vjerniku trideset dunosti koje ne spadaju sa njega sve dok ih ne izvri ili sve dok ih ga ovaj ne oslobodi od izvravanja. Te dunosti su: - opratati njegove pogreke: - biti milostiv i dobar prema njemu ako se nalazi u tuoj zemlji; - pokrivati njegove sramote;

- pruati mu ruku spasa kada posrne; - primati njegovo izvinjenje;

- ne dozvoljavati da ga ogovaraju;

- ustrajati dajui mu savjete; - uvati njegovo prijateljstvo; - uvati ono io maje povjerio na uvanje; - posjeivali ga kad je bolestan; - prisustvovati njegovoj denazi; - odazivati se njegovom pozivu;

- primati njegove poklone;

- zahvaljivati mu na njegovoj dobroti;

- biti ma zahvalan na njegovoj pomoi; - uvati njegovu ast i imovinu; - udovoljavati njegovim potrebama;

- nastojati rijeiti njegove probleme; - kada kihne rei mu: "Bog ti se smilovao " - ukazati mu na ono to je izgubio; - uzvraati mu selam (pozdrav); - ispravno interpretirati ono to govori; - prihvatiti njegovo dobroinstvo; - vjerovati mu kad se zaklinje;

- imati prijateljski, a ne neprijateljski odnos prema njemu;

- pomagati mu pa bio on nasilnik, ili rtva nasilja, (pomaganje nasilniku podrazumijeva odvraati ga od nasilja, a pomaganje rtvi nasilja podrazumijeva titi ga od nasilja i pomagati mu u obezbjeenju njegovih prava); - ne osjeati odvratnost i dosadu prema njemu; - ne ostavljati ga na cjedilu;

- eljeli mu svako dobro koje eli i sam sebi - i ne eljeti mu zlo koje ne eli ni sam sebi.6

3. Pravda izmeu ivih i mrtvih. Ovo je ona vrsta pravde koja nalae: - da se ivi sjeaju umrlih po dobru;

6 Parafraziran vei broj hadisa da bi se dobila jedna cjelina.

17

- da izmiruju njihove dugove;

- da postupaju prema njihovim oporukama;

- da se mole za njih;

- da dijele milostinju traei od Allaha (d..) da im oprosti - i da u njihovo sjeanje ine dobra djela.

5. Samousavravanje

Na kraju ovog dijela izlaganja, zakljuak koji bismo mogli izvesti bio bi da pravda znai kompletnu, vlast intelekta nad svim drugim osobinama i moima ljudske due, tako da sve budu uposlene u pravcu postizanja konanog cilja ljudskog savrenstva i konanog pribliavanja Allahu (d..). Drugim rijeima, um je vladar tijela; ako pravda preovlada u njemu, ona e takoer preovladati u domenu pod jurisdikcijom intelekta. Upravo onako, kao i vladar nekog drutva - ako je pravedan, pravda e se proiriti na cijelo drutvo; ali ako je vladar nepravedan, onda u tom drutvu nee biti pravde. Ovo je izraeno u jednoj predaji koja glasi:

Ako je vladar pravedan, uestvovat e u nagradi za sva dobra djela koja poine njegovi podanici. Meutim, ako bude nepravedan, uestvovat e u kazni zajedno s njima za sve grijehe koje poine. Dragi zakljuak koji bi se mogao izvesti bio bi da niko ne moe popraviti druge ljude sve dok ne popravi sam sebe. To jest, ako pojedinac nije u stanju da uini da pravda preovlada u njemu, kako e je moi uspostaviti mede poslovnim prijateljima, lanovima porodice, graanima i konano u cijelom drutvu? Zbog toga, samousavravanju treba posvetiti kljunu panju i dati nuni prioritet iznad svega ostalog, to je nemogue bez moralnih uticaja.

18

BOLESTI DUE I NJIHOV TRETMAN

Sadraj: 1. Uvod

2. Stanje prekomjernosti

3. Stanje nedostatnosti (insuficijencije)

4. Stanje umjerenosti

Uvod

U dijagnozi fizikih bolesti postoje odreena pravila i procedure koje treba slijediti. Prije svega za bolest treba postaviti dijagnoza.

Drugo, put tretmana mora biti odreen. Tree, tretman poinje sa upotrebom odgovarajuih medikamenata, izbjegavanjem tetnih i nastavlja se tako sve do kompletnog ozdravljenja. Ve je objanjeno da se bolesti due javljaj kada njene moi preu granice umjerenosti, kreui se u pravcu jedne od dvije ekstremnosti: nedostatnosti ili prekomjernosti! Nain na koji ove bolesti treba da budu lijeene isti je kao i kod fizikih bolesti, treba proi kroz tri gore spomenute faze sve dok se ne postigne potpuno ozdravljenje.

Nastavit emo svoje izlaganje opisivanjem svake bolesti pojedinano i ukazivanjem na njen odgovarajui tretman. Bolesti koje e biti razmatrane bie podijeljene u sljedee etiri kategorije:

1. Bolesti moi intelekta i njihov tretman. 2. Bolesti moi srdbe i njihov tretman 3. Bolesti moi strasti i njihov tretraan 4. Bolesti koje su u kombinovanoj vezi sa dvije ili tri moi due. Prije nego to otponemo sa razmatranjem bolesti a okviru ove etiri kategorije, treba istai da svaka od ovih moi moe egzistirati u jednom od tri razliita stanja: umjerenost, nedostatnost i prekomjernost. U analizi svake od ovih moi, prvo emo razmatrati njihovo zastranjivanje u pravcu stanja prekomjernosti koje se smatra jednom vrstom bolesti, i ukazati na

njegov odgovarajui tretman. Ovome e slijediti rasprava o njihovom skretanju u pravcu slanja nedostatnosti i ukazivanje na njen odgovarajui tretman. Kao sljedee razmatrat emo slanje umjerenosti. Svoju raspravu o svakoj moi due zakljuit emo ispitivanjem razliitih vrsta moralnih bolesti koje mogu svladati ove moi, i odreivanjem njihovog tretmana.

19

A) Bolesti moi intelekta i njihov tretman

1. Stanje prekomjernosti

Lukavstvo: Ovo je jedna od mahana moi intelekta, a to je kada je u stanja prekomjernosti ili ekstremnosti Kada bude pogoen ovom boleu, ljudski intelekt slavljen je na isuvie kritian ispit i analizu gdje prelazi granice umjerenosti i suzdrljivosti. Dragim rijeima, mentalna aktivnost pojedinca, umjesto da ga dovede bliem razumijevanju realnosti, ona ga sve vie i vie udaljava od nje, i ak ga moe odvesti do nijekanja realnosti - kao solistu - i prouzrokovati da bude gurnut u blato sumnje i neodlunosti s obzirom na vjerske zakone i njihovu primjenu.

Nain na koji ova fatalna bolest treba biti lijeena je da pojedinac prvo mora biti svjestan njene opasnosti, o njoj razmiljati , a zatim nastojati prisiliti svoj intelekt da ostane u granicama umjerenosti. Sa zdravim razumom kao svojom

vodiljoms i uz miljenje i sud ispravnih ljudi kao kriterijumom, on e moi procijeniti svoje lino miljenje i sud, ostajui konstantno oprezan sve dok ne dostigne stanje umjerenosti.

2. Stanje nedostatnosti (insuficijencije)

Prosto neznanje: ova bolest se prouzrokuje insuficijencijom moi intelekta kod pojedinca, a javlja se kad pojedincu nedostaje uenost i znanje, s tim da je on svjestan svog neznanja. Ovo je u suprotnosti sa "sloenim neznanjem" stanje u kojem pojedinac, ne samo da je nesvjestan svoga neznanja, nego se ak smatra i uenim. Oito je da je tretman "prostog neznanja" laki od tretmana "sloenog neznanja". Da bi pojedinac izlijeio "prosto neznanje" potrebno mu je da ispita loe konsekvence neznanja i da shvati injenicu da, ovjekova distinkcija od ostalih ivotinja lei u uenosti i znanju. Pored ovoga, morao bi primijetiti da se znaaj uenosti i znanja potvruje razumom, a i revelacijom (objavom). Konsekvenca takvog razmiljanja i poimanja bila bi automatska elja za znanjem. S ovom eljom morao bi ustrajati s najveim oduevljenjem i ne bi smio dozvoliti da ni najmanja mrlja oklijevanja i sumnje pomuti njegov

intelekt.

3. Stanje umjerenosti

Znanje i mudrost: Ovo stanje je smjeteno izmeu dvije ekstremnosti: "lukavstva" i "prostog neznanja". Naravno, mudrost i znanje su dva

najuzvienija kvaliteta koja ovjek moe posjedovati, ba kao to se najvanija i najuzvienija meu Allahovim atributima. U stvari, to je ona karakteristika koja ovjeka pribliava Allahu (d..). To je zato to se zna da ovjek, sve to ima vie znanja i to je ueniji, njegova sposobnost apstrakcije (tadarrud) je vea; poto je ovo dokazano u uenju filozofije, ovo znanje i apstrakcija su komplementarni. Zbog toga, to je u svijesti vii stepen apstrakcije, to je ovjek

20

blii Allahovoj esenciji, ija se ideja u ljudskoj svijesti smatra najviom apstrakcijom.

O pohvali i uzdizanje znanja u Kur'anu se kae: ...a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. (2:269) ... to su primjeri koje Mi ljudima navodimo,ali ih samo ueni shvataju. (29:49)

U islamu izvjesna pravila etike propisana su i za uitelje i za uenike. Ovdje emo spomenuti neke take pravilnog ponaanja uenika i uitelja: - Uenik se treba uzdravati od sebinih i pohlepnih sklonosti i od druenja s ljudima koji su se odali ovom svijetu; jer, kao i koprena oni spreavaju pristup AHahovom svjetlu.

- Uenikova jedina motivacija za uenje treba biti postizanje Allahovog zadovoljstva i sticanje sree na buduem svijetu; a ne ovosvjetsko bogatstvo, ast i slava, - Uenik u praksi mora primjenjivati sve to je nauio i shvatio tako da bi mu Allah.(d..,) poveao znanje, jer u jednom predanju stoji: Onaj ko naui neto od uena ovjeka i postupa po nauenom bie spaen, a onaj ko trai znanje radi ovosvjetske dobiti i imat e ga (a nee imati nagradu na buduem svijetu). - Uenik treba potovati svoga uitelja, sluati ga i biti mu ponizan. - Korektno ponaanje uitelja podrazumijeva sljedee: a. Pouavanje treba biti radi Allaha (d..,), a ne radi nekog ovosvjetskog cilja. b. Uitelj treba bodriti i voditi uenika, biti dobar prema njemu i predavati mu na nain kako bi ga ovaj razumio. c. Uitelj treba prenosili svoje znanje samo onima koji ga zasluuju; a ne onima koji ga ne zasluuju i koji bi ga mogli zloupotrijebiti. d. Uitelj treba govoriti samo ono to zna, a izbjegavati one teme koje ne poznaje.

Ovdje je neophodno objasniti ta mislimo pod uenjem i znanjem i o kojoj vrsti znanja je ovdje rije? Drugim rijeima, namee se pitanje da li se potivanje i respektovanje uenosti i znanja, to inae karakterie islam, odnosi na sve znanosti ili samo na neke od njih? Odgovor glasi da se podruja znanja mogu podijeliti na dvije grupe; prvo, znanosti koje imaju posla sa ovim svijetom kao medicina, geometrija, muzika itd.; drugo, znanosti koje se odnose na

duhovno usavravanje ovjeka. Ova druga vrsta znanja je ono znanje koje se visoko cijeni od strane islamskog uenja. Meutim, i prva vrsta znanosti takoer se smatra bitnom i vanom, i bavljenje njima za muslimane je wadib kifa'i. To jest, muslimani su obavezni da ih prouavaju do onog stepena koji je potreban da se udovolji svim potrebama islamskog drutva umme. Znanosti ije je izuavanje neophodno za duhovno usavravanje ovjeka su: nauka o principima vjere (usule-d-din ili islamske doktrine), etika (ahlaq) koja je formulirana da vodi ovjeka onim stvarima koje e osigurati njegovo spasenje, a uvati ga od onih stvari koje ga vode u propast i jurisprudencija (fiqh) koja se bavi individualnim i drutvenim dunostima ljudi sa take gledanja islamskog prava.

21

I a. DRUGE BOLESTI MOI INTELEKTA

Sadraj:

1. Sloeno neznanje 2. Zbunjenost i sumnja

a. znaci ljudske sigurnosti

b. stepen sigurnosti

3. Politeizam (irk)

4. ejtanska iskuenja i svijest 5. Varanje i lukavstvo

1. Sloeno neznanje

Sloeno neznanje je, kao to je prije objanjeno, ona vrsta neznanja gdje pojedinac ne poznaje injenice, a osim toga i nesvjestan je da ih ne poznaje. Ovo je fatalna bolest ije lijeenje je veoma teko. To je usljed toga to "sloeno-neuka" osoba kod sebe ne vidi bilo kakav nedostatak, zbog ega gubi svaku motivaciju da bilo ta uini na njegovom otklanjanju. Na ovaj e nain ona do kraja svoga ivota ostati rtva svoga neznanja, ije e ga zle posljedice unititi. Da bismo izlijeili ovu vrstu neznanja, trebamo ga u korijenu sasjei. Ako je uzrok sloenog neznanja pojedinca tendencija ka krivom miljenju, najbolji bi tretman za njeg bio da izuava neke egzaktne znanosti kao geometriju i aritmetiku, u kojem sluaju e njegova svijest biti osloboena od smuenosti i mentalne inertnosti i voena ka postojanosti, bistrini i umjerenosti. Kao rezultat ovoga, sloeno neznanje je transformisano u prosto neznanje, a bolesnik je inspiriran, podstaknut da se bavi znanjem. Ako uzrok mahane lei u njegovom metodu razmiljanja, pojedinac bi morao porediti svoje razmiljanje sa razmiljanjima ljudi od nauke i ispravnog miljenja kako bi mogao otkriti u emu on grijei. Ako je, pak, uzrok njegova neznanja u neemu drugom kao nepojmljivo prejudiciranje i imitacija, treba nastojati da ih otkloni.

2. Zbunjenost i sumnja

Druga bolest koja moe pogoditi mo intelekta je zbunjenost i sumnja, koja ini ovjeka nesposobnim da odvoji dobro od loeg. Ova bolest obino se prouzrokuje pojavom brojnih kontradiktornih dijelova oevidnosti koji ga zbunjuju i ine nesposobnim da izvede definitivan zakljuak. Da bi se izlijeila ova bolest, pojedinac bi na prvom mjestu morao razmotriti, aksiomatske principe logike, kao to je zakon kontradikcije, princip da je cjelina uvijek vea od bilo kojeg njenog dijela, zakon identiteta itd., a onda na njima zasnivati sva svoja kasnija razmiljanja, zamislivi da je istina samo jedna i da su osim prave istine svi drugi zakljuci neispravni. Na ovaj nain mogao bi izbjei mreu kontradiktornih miljenja u koju se upleo. Suprotno neznanju, zbunjenosti i sumnji je sigurnost, koja nije nita drugo nego postojanost i sigurno uvjerenje. Poto je ona u suglasnosti sa realnou, ne

22

mogu je potresati bilo kakve sumnje kolikog god intenziteta bile. Ovo je

posebno znaajno s obzirom na teologiju i njene raznovrsne grane. Drugim rijeima, vjerovanje u egzistenciju Allaha (d..), Njegove atribute, poslanstvo, proivljenje, i sve drugo to je s ovim u vezi, bie tako jako da ovjek ne moe biti potresen bilo kakvom sumnjom. Svojstvo sigurnosti je jedno od najviih moguih poloaja za ovjeka, a postie ga samo mali broj ljudi. U jednom hadisu koji se pripisuje Poslaniku (a.s.) kae se: Sigurnost je kompletno vjerovanje.7 Imam Dafer as-Sadik kae: Uzvieni Allah (d..) Svojom savrenom pravdom spojio je sreu i udobnost sa sigurnou i zadovoljstvom, a brigu i tugu sa sumnjom i ogorenjem.

a. Znaci ljudske sigurnosti

Postoje odreeni znaci koji su povezani sa stanjem sigurnosti prema kojima se svako moe ravnati u odreivanju linog stepena sigurnosti. Ti znaci su: 1. Oslanjanje na Allaha (d..) u svim poslovima i traenje Njegovog zadovoljstva. Ukratko reeno, znak neijeg vrstog vjerovanja treba da budu rijei: - Nema snage niti moi (na svijetu) osim one (koja se dobija) od Allaha (d..) Uzvienog i Velikog. 2. Poniznost pred Alahom (d..), duom i tijelom, u svako doba i u svim okolnostima, i pokoravanje Njegovim naredbama do najmanjih detalja.

3. Posjedovanje skoro izvanredne udesne snage dok se nalazi u blizini Allaha (d..) stanje do kojeg se dolazi nakon to pojedinac shvati svoju beznaajnost i nemonost pred Njegovom veliinom.

b. Stepen sigurnosti

1. 'Ilmu-l-yaqin: To je sigurna i permanentna uvjerenost. To je slino uvjerenosti ovjeka koji kada vidi dim sa sigurnou vjeruje da tamo mora postojati vatra.

2. 'Ajnu-l-yaqin: To je posmatrati neto bilo sa unutarnjim ili vanjskim okom.

Posluivi se gornjim primjerom, to je slino uvjerenosti ovjeka koji ne vidi samo dim nego i vatru.

3. Haqqu-l-yaqin: To je stanje sigurnosti koje se postie kada oblik duhovnog i pravog ujedinjenja postoji izmeu upoznavaoca i onoga to se upoznaje. Ovo bi, na primjer, moglo biti stanje ako bi se neko osobno naao usred spomenute vatre gore navedenog primjera. Ovo se zove "ujedinjenje upoznavaoca i onoga

to se upoznaje" o emu se raspravlja na njemu svojstvenom mjestu. Da bi neko postigao haqqu-l-yaqin mora ispuniti odreene neophodne uslove. To su: Dua individue mora posjedovati sposobnost da prihvati i shvati ove istine; djeija dua, na primjer, ne moe shvatiti realnost stvari. - Dua ne bi smjela biti rukovoena pokvarenou i grijehom.

7 Buharija, Iman, 1.

23

- Kompletna panja mora biti skoncentrisana na predmet koji je u pitanju, a um treba biti nezagaen niskim ovosvjetskim interesima. - Pojedinac se mora osloboditi svakog prejudiciranja prethodnog suda i slijepog

oponaanja. - Da bi se postigao cilj, znaajne i neophodne prethodne pripreme moraju biti izvrene.

3. Politeizam (irk)

irk je jedna druga ozbiljna bolest due koja je rezultat neznanja. Sastoji se od vjerovanja u druge sile pored Allaha (d..) koje imaju ulogu u upravljanju svijetom. Ako neko oboava ove sile, to se u islamskoj strunoj literaturi zove politeizam oboavanja (irk 'ibadi), ako im se pokorava politeizam pokoravanja (irk 'ita'i). Prva vrsta takoer se zove i oevidni politeizam (irk galli), a druga prikriveni politeizam (irk hafi). Mogue je da se kur'anski ajet: Veina ovih ne vjeruju Allaha, a da ujedno druge Njemu smatra ravnim. (12:106) odnosi na drugu vrstu irka. Suprotno irku je monoteizam tawhid, koji znai da ne postoji nikakva druga sila u univerzumu osim svemogueg Allaha (d..). Tawhid ima svoje stadijume. To su:

- Verbalno priznanje i prihvaanje tawhida; to jest, izrei Nema drugog boga osim Allaha, bez vjerovanja u to srcem.

- Vjerovati srcem kada se gornji iskaz oituje jezikom. - Realizacija Allahovog jedinstva kroz epifanijsko i numinozno iskustvo.

Drugim rijeima, otkriti da je ogromno mnotvo stvorenja stvoreno od Jednog Boga, i priznati da nema druge sile osim Allahove koja djeluje u univerzumu,

- Ne vidjeti na svijetu nita drago osim Allahovog Bia, posmatrati sva stvorenja kao emanaciju i refleksiju toga Bia. Ovi stadijumi vjerovanja u tawhid vode nas da prepoznamo uzrok bolesti irka. Temeljni uzrok irka je odanost materijalnom svijetu i zaboravnost na Allaha (d..). Da bi se irk izlijeio, pojedinac treba da razmislio stvaranju nebesa i Zemlje i nebrojenog mnotva Allahovih stvorenja. Ovo kod njega moe probuditi velianje Allaha (d..). to je njegova kontemplacija i razmiljanje o ljepoti univerzuma i misteriji njegova stvaranja dublja, time e njegova vjera i egzistenciji i jedinstvo Allaha (d..) postajati vea. Kur'an kae: Za one koji stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebesa i zemlje razmiljaju: Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u Vatri (3:191) Neki od islamskih mislilaca, kao npr. kod i'ija Imam Rida istie: Nije ibadet u mnotvu posta i namaza, nego u mnotvu razmiljanja o Allahovim djelima.

4. ejtanska iskuenja i svijest

Sve to ue u ljudsku svijest ue posredstvom meleka i ejtana. Ako to dolazi od Allaha (d..), zove se inspiracija (ilham), a ako od ejtana, zove se iskuenje (waswas). Ljudska dua predstavlja bojno polje na kojem se vojska

24

meleka i ejtana sukobljavaju. ovjek ima pravo izbora da podri jednu od dvije vojske. Ako vojska ejtana dobije pojaanje, ovjek e postati subjekt ejtanskih iskuenja, a njegove spoljanje aktivnosti odraavat e njegovo unutranje stanje. Meutim, ukoliko Allahove snage budu pojaane, ovjek e postati olienje Allahovih atributa i karakteristika. Kur'an objanjava kako se Iblis zakleo da e zavoditi ljudski rod i voditi ga u grijeh:

Ree: Kunem se da u ih na Tvom pravom putu presretatii pa u im i sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da veina njih nee zahvalna biti... (7:16,17) Za one koji popuste pred Iblisom u Kur'anu se kae: ... oni pameti imaju a njima ne shvaaju, oni oi imaju a njima ne vide, oni ui imaju a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori oni su zaista nemarni. (7:179) Za one koji nisu pod uticajern Iblisa u Kur'anu se kae: One koji budu u Allaha vjerovali i vrsto se Njegovih propisa pridravali On e sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i pravim putem Sebi uputiti. (4:175)

Nain borbe protiv ejtanskih iskuenja je razmiljanje o buduem svijetu. Ako pojedinac razmilja o posljedicama pokoravanja direktivama Iblisa i o budunosti koju mu garantuje takvo pokoravanje, on e pronai pravi put i osloboditi se ejtanskih iskuenja. Kada pronae pravi put, Allah (d..) e mu, takoe, pritei u pomo i voditi ga ka beskonanoj srei i zadovoljstvu kao to je jasno konstatovano u gore spomenutom ajetu.

5. Varanje i lukavstvo

Lukavstvo je jedna druga mahana koja pripada moi intelekta, a prouzrokuje se posredstvom ejtanskih i poronih elja moi, strasti i srdbe. Lukavstvo i varanje definiu se kao svjesna zavjera protiv drugih i kovanje do detalja savrenih planova da im se nanese teta i zlo. Ova mahana ima fatalne posljedice, jer pojedinac koji je njome zaraen, ubraja se u drutvo Iblisa. Zbog toga je prihvaena postavka: Ne pripada muslimanima ko vara muslimana. Nain lijeenja ove opake bolesti je da se bolesnik treba uvati njenih opasnih posljedica i treba znati da onaj koji dragima jamu kopa sam u nju pada,

okusivi tako kaznu jo na ovom svijetu. Takoe se treba zapitati, zato se, umjesto da bude koristan i dobar prema dragima, mora okretati protiv njih.

25

II BOLESTI MOI SRDBE I NJIHOV TRETMAN

Kao to je ve reeno mo srdbe ima tri stanja: nedostatnost, umjerenost i prekomjernost; svako od ovih stanja sada e detaljno biti analizirano.

1. Stanje prekomjernosti

Bezumnost: Bezumnost bolest moi srdbe, je bezobzirno uputanje u opasne i pogubne situacije uprkos upozorenjima razuma i vjere. Kur'anom je to vrlo

jasno zabranjeno slijedeim rijeima: ...i sami sebe u propast ne dovodile... (2:195) Nain lijeenja bezumnosti je paljivo razmisliti prije zauzimanja bilo kakvog pojedinanog kursa akcije da se vidi da li to razum i vjera odobravaju ili ne. Ako dobije njihovo odobrenje, pojedinac moe prema njemu i djelovati, s tim da odustane od akcije im ne bude odobrena bilo od razuma ili vjere. Za njega bi ak bilo neophodno da se suzdri i od onih aktivnosti ija opasnost nije velika, kako bi smanjio svoju sklonost ka bezumnosti. On mora odrati ovaj kurs sve dok ne bude siguran da je potpuno izlijeen od ove mahane, i sve dok stanje umjerenosti: to jest, hrabrost, ne bude dosegnuta. Kada jednom dosegne

ovo stanje, mora ga nastojali i zadrati.

2. Stanje nedostatnosti

Kukaviluk: Kukaviluk je bojailjivost u situacijama koje zahtijevaju brzu i odlunu akciju. Kukaviluk, suprotnost srdbi i estokom temperamentu, ima za posljedicu osjeaj inferiornosti, neodlunosti, melanholije i nedostatka samopouzdanja. U jednom hadisu Poslanik (a.s.) izjavljuje:

Boe, utjeem Ti se od krtosti8 i utjeem Ti se od kukaviluka.9

Nain tretmana bolesti kukaviluka jeste stimulisanje i podsticanje srdbe i estokog temperamenta kod pojedinca, i zauzimanje odluujueg smjera u tenji, ako nije preopasno da bude izvrena, sve dok dua ne stigne do stanja hrabrosti, koja predstavlja umjereno stanje moi srdbe. On tada mora biti oprezan da se ne udalji od stanja umjerenosti prema stanju prekomjernosti.

3. Stanje umjerenosti

Hrabrost: Hrabrost je manifestacija moi srdbe u njenom stanju umjerenosti, a definisana je kao pomaganje moi srdbe, moi intelekta. Ovo pomaganje je najdivnija osobina i prouzrokuje mnotvo duhovnih vrlina. Ona se postie nakon uspjene borbe protiv bezumnosti i kukaviluka kao rezultat konstantne postojanosti i vjebe.

8 Buharija, Dihad, 74, a navode ga i neki drugi

9 Buharija, Da'wat, Muslim, Zikr i dr..

26

II a. DRUGE BOLESTI MOI SRDBE I NJIHOV TRETMAN

Sadraj: 1. Strah

2. Depresija i kompleks inferiornosti

3. Stidljivost

4. Nedostatak osjeaja potovanja sebe i drugoga 5. urba 6. Loe raspoloenje prema Stvoritelju i Njegovu stvaranju 7. Srdba 8. Osveta

9. Zloudnost 10. Mrnja 11. Uobraenost i sujeta 12. Arogancija

13. Nepokornost

14. Nezapaanje vlastitih pogreaka 15. Fanatizam

16. Prikrivanje istine

17. Neosjetljivost i nemilosrdnost

Mo srdbe moe biti pogoena sa sedamnaest razliitih bolesti, koje e sada ukratko niti opisane.

1.Strah (hawf)

Strah je neugodno iekivanje da se neto neprijatno moe dogoditi. Na primjer, nekoga je strah da se ukrca na brod ili da spava sam u kui. Jasno je da postoji razlika izmeu kukaviluka i straha. Postoje dvije vrste straha. Prvo, postoji strah od Allaha (d..) i strah od grijeha i Allahove kazne. Drugo, postoji strah od svakog drugog osim Allaha (d..). Prva vrsta straha je pohvalna i ona vodi ovjeka ka savrenstvu, dok je druga vrsta straha nepoeljna mahana koju prouzrokuje bolest kukaviluka. Nepoeljni strah prouzrokuje se mogunou da se neto neprijatno moe dogoditi onoj dotinoj osobi ili neemu ili nekome ko mu je drag. Na primjer, neko se boji smrti, fatalne opasnosti, mrtvih tijela, demona itd. Osnovni uzrok

ovog straha je duhovna slabost, koja bi se mogla odstraniti samo ispitivanjem.

Na primjer, ako neko shvati da on ne moe nita uiniti da sprijei sigurnu ili moguu opasnost od smrti i da taj strah ne doprinosi njenom spreavanju, on e postepeno izgubiti svoj strah. Ako je njegov strah, od smrti prouzrokovan

pretjeranom ljubavlju prema ovom svijetu i materijalnim stvarima, on mora

reducirati ova privrenost. Neke vrste straha imaju imaginarne uzroke, kao strah od mraka i mrtvih tijela.

U ovakvim sluajevima pojedinac bi morao da ostavi po strani svoju mata i da ojaa svoju duu. Odgovarajua i pohvalna vrsta straha je strah od Allahove veliine i uzvienosti Ovaj strah se pored hawf u islamskoj terminologiji zove i haiya ili rahba. U to spada i strah od poinjenih grijeha i kazne koja im slijedi. to je ovakav strah

27

vei, vei je i doprinos u cilju duhovnog usavravanja due pojedinca i njenog savrenstva. ta vie, to je shvatanje i znanje pojedinca o Allahu (d. .) vee i dublje time e njegov strati od Njegove moi biti vei. Kur'an kae: ...a Allaha se boje od robova Njegovih ueni. (35:28) Na ovaj nain, kada su u pitanju i ivi dobri ljudi (evlije), primjeujemo da povremeno i oni izgube hrabrost zbog intenziteta njihovog straha od Allaha

(d..). Intenzivni strah od Allaha (d..) najbolja je kontrola moi ljudske due; zato to on slabi pohotljive i egoistike poude, uva pojedinca od neposlunosti i grijeha, i pripitomljava ljudsko srce da bude pokorno Allahovim naredbama.

Pored toga, strah od Allaha (d..) unitava sve druge vrste straha, inei pojedinca jaim u suoavanju sa nepravdom, tiranijom i represijom. Govorei o takvim ljudima Kur'an kae: ...Oni e biti sigurni; i oni e biti na pravom putu. (6:82) Zato se ne bojte ljudi, ve se bojte Mene... (5:44) ...Allah e hiti njima zadovoljan, a oni e biti Njime zadovoljni. To e biti za onog koji se bude bojao Gospodara svoga. (98:8) A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i duu od prohtjeva uzdrao, Dennet e boravite biti sigurno. (79:40-41) U jednom predanju stoji:

Onaj ko se Allaha boji, Allah e dati da se njega sve to postoji boji; a onaj ko se Allaha ne boji, Allah e dati da se on boji svega to postoji. Postoje mnogi kur'anski ajeti, kao i hadisi, o zaslugama koje pripadaju onima

koji se Allaha boje; ali, zbog skuenosti prostora odustat emo da ih sve ovdje navedemo.

Mora se imati na umu da pojedinac u svom strahu od Allaha (d..) treba pripaziti da ostane u granicama umjerenosti, tako da ga taj strah ne uini da izgubi svaku nadu u Allahovu milost; jer gubljenje nade kod pojedinca u

Allahovu milost i saaljenje, samo po sebi je veliki grijeh. Kur'an kae: ...Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubili samo oni koji su zabludjeli. (15:56)

Ako strah od 'Allaha (d..) ode u takvu krajnost, onda on mora odravati ravnoteu sa nadom u Allahovu milost reda; jer uz pomo krila nade i straha pojedinac se moe uzdii na najvie stepene ljudskog savrenstva. Kur'an, ukazuje na ovu poentu, ovim rijeima: Kai robovima Mojim da sam Ja, zaista, onaj koji prata i da Sam milostiv, ali da je kazna Moja, doista, bolna kazna. (15:49-50)

2. Depresija i kompleks inferiornosti

Ova mahana, prouzrokovana kukavilukom, jeste stanje kada pojedinac, nemajui hrabrosti da se aktivno upusti u vane poslove, ne uspijeva izvriti svoje drutvene obaveze, npr. nagovarati druge da rade dobra djela, a odvraati ih od loih djela.

28

Tretman ove bolesti je isti kao i onaj koji je opisan u sluaju kukaviluka. Osoba koja je sklona ovoj moralnoj mahani trebala bi znati da istinski vjernik u

Allaha (d..) nikada nije izloen nemilosti i da je Allah (d..) ukazao potovanje i dignitet vjerniku. Kur'an kae: A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika... (63:8) Postoji i hadis koji kae: Allah je povjerio vjerniku sve to postoji osim samoponiavanja.10 Osobina suprotna depresiji je jakost karaktera i samopotovanje. A to je da pojedinac treba imati takav temperament na koji nemoe djelovati neto ugodno ili bolno, bilo ono vrijedno hvale ili prijekora. Imam al-Baqir je rekao:

Pravi vjernik je vri od planine. U jednoj drugoj predaji on kae: Allah je vjerniku dao tri svojstva: ast na ovom i buduem svijetu, spas na ovom i buduem, svijetu i strah od njeg u srcima ugnjetaa.

3. Stidljivost

Stidljivost znai osjeanje inferiornosti koja ima za posljedicu neulaganje napora za postizanje najvieg savrenstva koje je omogueno ovjeku, to uvjetuje zadovoljavanje s onim to je manje i to je tek osnovica nekog postignua. Ovo je jedna od posljedica depresije. Suprotno njoj je osobina povjerenja, koja znai spremnost za ulaganje napora da se postigne srea na ovom i buduem svijetu i da se dosegne savrenstvo. Vrlina povjerenja stie se duhovnim kvalitetima postojanosti, hrabrosti i samopotovanja. Tretman stidljivosti je dopunski tretman tretmana bolesti kukaviluka, koji je majka svih mahana u ovoj klasi.

4. Nedostatak osjeaja podavanja sebe i drugoga Ova mahana sastoji se od neposveivanja dovoljno panje onim ivotnim iniocima kojima je inae potrebna panja i briga, kao to su vjera, ast, djeca i imovina. Nju prouzrokuje slabost karaktera i kompleks osobne inferiornosti.

Suprotno njoj je osjeaj asti i zalaganje u tom smjeru, to se smatra pohvalnom vrlinom kod ovjeka. S obzirom na vjeru, ovo svojstvo podrazumijeva nastojanje pojedinca da ouva njenu cjelovitost naspram svih devijacija, potom elju za njenim propagiranjem, nastojanje da se iskazuje poslunost njenim zakonima i traenje od drugih ljudi da i oni slijede te zakone.

to se tie osobne asti pojedinca, ovo svojstvo znai obezbjeivanje samopotovanja kod njega i nastojanje da se sauva lina ast. U odnosu na djecu pojedinca ovo svojstvo znai da on mora posvetiti panju njihovom ispravnom odgoju i zdravom moralnom i kulturnom usavravanju, tako da ona rano dobiju primjerno vaspitanje, koje tokom vremena postaje sastavni dio

njihove linosti.

10

Ibn Magga, Fitan, 31 je direktan kod konstatacije ove injenice, on kae: Vjernik ne bi trebao da omalovaava i poniava samog sebe.

29

Islam pridaje veliku vanost dunostima roditelja u vaspitanju i odgoju njihove djece.

Kada je u pitanju imovina pojedinca, ovo svojstvo znai da taj pojedinac svoju imovinu treba smatrati kao dio Allahove milosti i kao iskreni dar koji mu je dat

od strane Allaha (..). Treba da se uzdrava od prekomjernog troenja i rasipanja, da izvrava svoje vjerske obaveze i da ne zaboravlja na svoju pomo siromanima.

5. urba

urba je stanje koje tjera pojedinca da naglo odluuje i djeluje bez odgovarajueg razmiljanja. Ona je takoe rezultat slabog karaktera i kompleksa inferiornosti. Suprotno njoj je vrlina promiljenosti u akciji i govora. Posljedica urbe je tetna, a prate je gria savjesti i kajanje. U mnogim sluajevima, teta prouzrokovana nepromiljenim akcijama moe biti nesaglediva.

Da bi se izlijeila mahana urbe, pojedinac mora biti svjestan njenih prijeteih posljedica i treba se privii na dostojanstveno ponaanje i promiljenost.

6. Loe raspoloenje prema Stvoritelju i Njegovom stvaranju

Ovo stanje se javlja kada je pojedinac sklon nepovjerenju i cinizmu prema

Allahu (d..), Njegovim stvorenjima i Njegovim aktivnostima, interpretirajui sve to postoji na neprimjereni nain. Ovo je takoer rezultat kukaviluka i proizvod kompleksa inferiornosti, jer osoba slabog karaktera djeluje prema

podraajima koji su uslovljeni njenom matom. Suprotno ovoj mahani je blagonaklonost i povjerenje, s obzirom na Alaha (d..) i ljude; to znai imati dobronamjeran stav prema svemu, osima ako postoji oit dokaz za promjenu tog stava. U Kur'anu se kae: i vi ste na najgore pomiljali, vi ste narod u dui pokvaren. (48:12) Alija, r.a., kae: Dobro misli o onom ta tvoj brat (po vjeri) radi sve dok ne primjeti neto to e te uvjeriti u suprotno; ne sumnjaj u ono to on kae dokle god ti smatra da je to dobro i ispravno. Nain da se sprijei ova mahana jeste da pojedinac dobro razmotri ono to vidi ili uje o svom bratu po vjeri da o njemu ima dobro miljenje i da ga voli i potuje.

7. Srdba

Srdba je jedna od moi due, i ima tri stanja: - Stanje prekomjerenosti, koje se definie kao neto to prelazi granice vjere i njenih zakona.

- Stanje nedostatnosti koje se definie kao stanje u kojem pojedinac ne uspijeva da poduzme smjeliju akciju, iako je ona potrebna za njegovu samoodbranu.

30

- Stanje umjerenosti u kojem se srdba stimulie u odgovarajuim i dopustivim prilikama. Na ovaj nain, jasno je da prvo i drugo stanje spadaju u drutvene mahane, dok se tree stanje ubraja u etike vrline koje su proizvod hrabrosti. Prekomjerna srdba je fatalna bolest, koja se moe smatrati vrstom privremenog ludila. Kada se ona stia, odmah slijedi griza savjesti i kajanje, koje predstavljaju zdrav odgovor razumne osobe.

Alija, r.a., je rekao:

Srdba je vrsta ludila, jer onaj koji se naljuti poslije se kaje i osjea griu savjesti. Ako se osoba poslije ne kaje i ne osjea grinju savjesti to znai da je njegovo ludilo pojaano. Osim toga, apsolutna odsutnost srdbe je takoer mahana, koja vue ovjeka u ponienje, potinjen poloaj i nesposobnost da brani svoja prava. Da bi se izlijeila prekomjerna srdba, pojedinac mora: Prvo odstraniti njene uzroke. Oni mogu biti uznositost, sebinost, tvrdoglavost, pohlepa i druge sline mahane. On bi takoer trebao da zna kako nepristojno prekomjerna srdba izgleda, i kakve loe posljedice moe imati. Drugo, on treba da ispita koristi obuzdavanja i samosavlaivanja, i treba se draiti sa ljudima koji posjeduju ove kvalitete. On takoer treba znati da je Allahova mo najvia, i da je sve pod Njegovom upravom, to bi ga moglo uiniti da uvidi svoju linu slabost u poreenju sa Allahovom neogranienom moi. Tree, on mora znati da osobu u stanju srdbe Allah (d.) ne voli. ta vie, u srdbi se moe uraditi neto zbog ega se poinilac zla poslije moe stidjeti. Suprotne srdbi jesu blagost i obuzdavanje; to su karakteristike koje se ubrajaju meu savrene kvalitete due. One ine osobu da prata i da je milostiva, iako je moda u njenoj mogunosti da se osveti. Kur'an kae: Ti sa svakim lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! (7:199)

Allahov Poslanik (a.s.) je rekao:

Oprost poveava ovjekov poloaj. Zato pratajte da bi vas Allah cijenio.11

8. Osveta

Osveta se sastoji od iskazivanja silovite i sverazbijake moi bilo rijeima ili djelom. Ta sila je posljedica srdbe. Suprotno noj je vrlina plemenitosti, koja je proizvod strpljivosti. Obraajui se Poslaniku (a.s.) s obzirom na ovu osobinu Svemogui u Kur'anu kae: ...a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine... (3:159) A u jednoj predaji koja se pripisuje Poslaniku (a.s.) kae se: Kada Allah zavoli svoga roba podari mu blagost.12 Kome bude uskraena blagost bie mu uskraeno svako dobro.13 Na drugom mjestu u predanju se kae da je ljubaznost pola imana.

11

Muslim, Birr, 69: Darimi, Zakat, 35; Ahmad b. Hanbal 2/286, biljee u neto drugaijoj verziji. 12

Ahmad b. Hanbal, 6/71, 104, 105. 13

Muslim, Birr,84-86; Ibn Magga, Adab, 9; Ahmad b. Hanbal, 4/262 i 366

31

9. Zloudnost

Ova mahana se takoer uzrokuje srdbom, a suprotno njoj je dobroudnost Ona ini ljude da izbjegavaju, onoga kod koga se ona nalazi, donosei mu propast na ovom i buduem svijetu. Ona takoer unitava sva njegova dobra djela. Kao to se u predanju kae: Zla ud unitava dobra djela kao to sire unitava med. Obraajui se Poslaniku (a.s.) u Kur'anu Svevinji kae: Jer ti si, zaista, najljepe udi. (68:4)

10. Mrnja

Mrnja se takoer prouzrokuje srdbom. Ona je kompleks koji se formira nakon obuzdavanja srdbe. Ima vrlo loe posljedice kao to su ljubomora i prekid odnosa s onim protiv koga je usmjerena, a moe dovesti do fizikog napada, vrijeanja, irenja lai, ogovaranja, klevete, otkrivanja njegovih mahana itd.

Ponekad mrnja nastupa javno i otvoreno i manifestuje se kao otvoreno neprijateljstvo dovodei do konfrontacije, tue, kletve i psovke, to sve spada u krajnje ljudske mahane.

Nain lijeenja ove duevne bolesti je da osoba koja od nje boluje, kao prvo mora shvatiti da osjeaj mrnje vie teti onome koji mrzi nego onome protiv koga je mrnja usmjerena. Drugo, mora odluiti da zauzme stav prijateljstva i pomaganja prema osobi koju mrzi, initi joj dobro i pored toga to mu njegove emocije suprotno govore, i nastaviti sa svojim ljubaznim stavom prema njoj sve dok se ne oslobodi ove bolesti.

11. Uobraenost i sujeta

Ovo je jedna druga mahana moi srdbe stanje u kojem ovjek ima visoko miljenje o sebi radi neke stvarne ili zamiljene dobiti. S druge strane, on nije u stanju da prizna atribute Allahovog savrenstva, koji je izvor svega to postoji. Vei broj predaja hadisa istie zle posljedice ove osobine. Loi proizvodi uobraenosti i sujete su: arogancija, zaboravnost, ravnodunost prema vlastitim pogrekama, a uslijed toga i neuspijevanje da se one isprave, opadanje vrijednosti vlastitih dobrih djela u oima ljudi i Allaha (d..), odsutnost zahvalnosti na Allahovoj milosti, rizikujui tako da je ne izgubi, ne uspijevanje da trai odgovore na ona pitanja koja ne zna, ostajui tako u neznanju, i konano, zadravanje i proklamovanje pogrenih i neosnovanih miljenja. Da bi se pojedinac izlijeio od ove bolesti, neophodno mu je da svoju panju posveti Allahu (d..) i Njegovom upoznavanju. Kada shvati da jedino Svemogui Stvoritelj zasluuje oboavanje i pohvalu, da on ne predstavlja nita u poreenju sa velianstvom Allaha (d..), da ne postoji apsolutno nita za to

32

bi mogao rei da je njegovo, da ak i neka bia koja su daleko superiornija od njega samog, kao to su poslanici i meleki, ne predstavljaju nita u poreenju sa Allahom (d..), onda e biti svjestan injenice da je apsurdno biti uobraen i sujetan, i da sebe treba smatrati onim to, u biti, i jeste: beznaajno Allahovo stvorenje.

Kada ovjek razmisli o svom skromnom poetku kao kaplje sperme, o svom sigurnom zavretku kao pregrti praine, o kratkoi svoga ivota kao jednom stvorenju koje je sklono da oboli i da njime preovlaavaju i upravljaju strasti i nagoni, on e zaboraviti ne samo na svoju sujetu nego i na samog sebe, i posvetiti se svim svojim biem oboavanju Allaha (d..). U Kur'anu se kae: Proklet neka je ovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od ega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i za ono to je dobro za njega pripremi, i pravi put mu dostupnim uini, zatim mu ivot oduzme i uini da bude sahranjen, i poslije e ga, kada On bude htio, oivjeti. (80:17-22) Navest emo i sljedee stihove iz perzijske poezije: Svojim bogatstvom, snagom i elegancijom nemoj se ponositi,

jer bogatstvo lopovi za jednu no mogu odnijeti, a ostalo pri jednim napadom groznice moe ieznuti. Treba imati na umu da uobraenost i sujeta mogu takoer biti prouzrokovane kada je neko posebno poastvovan Allahovom milou kao znanjem, pobonou, predanou, vjerom, hrabrou, plemenitou, strpljenjem, asnim porijeklom, ljepotom, bogatstvom, snagom, visokim poloajem, intelegencijom, itd. Da bi izbjegao takvu posljedicu, pojedinac se uvijek treba

prisjeati osobnih slabosti i nedostataka. Tako prisjeanje pomoi e mu da se zatiti od uobraenosti. Suprotno uobraenosti i sujeti je skromnost, koja se smatra najvrjednijom osobinom za moralno izgraivanje due i za postizanje ovjekovog savrenstva.

12. Arogancija

Arogancija je jedna od posljedica uobraenosti i sujete. Kada pojedinac ima previsoko miljenje o sebi, on je uobraen, a kada je, pored toga, sklon da druge ljude smatra inferiornim u odnosu na sebe, to je arogancija. Suprotno

ovim stanjima, kada neko o sebi ima beznaajno i nisko miljenje, se zove skromnost, a kad, uz ovo, druge ljude smatra superiornim u odnosu na sebe,

onda je to poniznost.

U svakom sluaju, arogancija je jedna od najomraenijih moralnih mahana. To je zato to je arogancija gusta zavjesa koja zaklanja nedostatke pojedinca od vlastitog pogleda, i na taj nain ga sprjeava da ih otkloni i postigne savrenstvo. Kur'an kae: ...Tako Allah peati srce svakog oholog i nasilnika. (40:35) Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu oholili... (7:146) A Poslanik (a.s.) je rekao:

U Dennet nee ui ko u svom srcu bude imao i najmanji djeli oholosti.14

14

Ahmad b. Hanbal, 4/123 i 124, kae u ovom dijela hadisa: "U Dennet nee ui kod koga bude bilo iole oholosti".

33

Isa (a.s.) je rekao: Ba kao kada biljka raste na mehkom tlu, a ne na kamenitom i tvrdom, isto tako i mudrost klija i raste u srcu koje je skromno i

mehko, a ne u tvrdim srcima oholih. Zar ne primjeuje da ovjek koji dri svoju glavu visoko okree je protiv krova, dok onaj ko dri svoju glavu nisko ima krov kao prijatelja i zatitu. Lijeenje arogancije isto je kao i ono koje je propisano za uobraenost. Drugi je lijek da pojedinac prouava razliite kur'anske ajete i hadise koji imaju veze sa ovom mahanom i koji je osuuju. Takoer, treba biti istrajan u praktikovanju skruenosti prema Allahu (d..) i ljudima, druiti se sa siromanim i nemonim, uzdravati se od razmetljivog oblaenja, oblaiti skromnu odjeu, odravati podjednako dobre odnose sa siromanim i bogatim, pozdravljati svakoga bez obzira na njegove godine i izbjegavati da na sastancima i

skupovima sjeda na visoko poastvovano mjesto. Ukratko, mora se oduprijeti svim tim egoistikim sklonostima koje doprinose da neko bude arogantan. Suprotno aroganciji jeste poniznost, koja se smatra jednom od najcjenjenijih

moralnih vrlina. Kur'an ovako prikazuje vrlinu poniznosti:

A robovi Milostivoga sa oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove odgovaraju: Mir vama! (25:63) I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! (26:215) Treba napomenuti da je poniznost sredinja polazna osnova izmeu arogancije i niskosti, i upravo zato, poto se arogancija ubraja u mahane, isti je sluaj i sa niskou. Razlika izmeu niskosti i poniznosti takoer je jasna. Prema tome, dok je za ovjeka pohvalno biti ponizan, mahana je i poniavati se.

13. Nepokornost

Nepokornost je vid arogancije, koja se takoer ubraja u fatalne mahane. Ona se definie kao pobuna protiv svih onih kojima inae treba biti pokoran, kao to su: poslanici i njihovi zamjenici, pravedne vlade, uitelji, roditelji itd. U hadisu Poslanika (a.s.) itamo: Grijeh za koji najbre stie kazna je neopokornost.15

Alija (r.a.) je rekao: Nepokornost odvodi nepokorne u Vatru (Dehennem). Nain lijeenja mahane nepokornosti je da nepokorna osoba razmisli o svom duevnom stanju i da se obrati hadisima u kojima se ispravna pokornost nareuje, a istovremeno da nastoji da u sebi ohrabri duh poniznosti.

14. Nezapaanje vlastitih pogreaka

Ovo je jedna draga posljedica sujete i uobraenosti. Suprotno ovome je svijest o vlastitim pogrekama i nedostacima.

15. Fanatizam

Fanatizam je jedna druga mahana koja vodi degeneraciji uma fanatine osobe i njegova shvatanja. Fanatizam moe postojati s obzirom na vlastita vjerska uvjerenja, naciju, pleme, porodicu, ili druge sline pojmove, a moe se manifestovati putem vlastitog govora ili akcije. Kada je u pitanju fanatizam s

15

Ibn Magga, Zuhd, 23; Muslim, Zuhd, 23, a prenose ga i Abu Dawud, Tirmidi i Ahmad b. Hanbal.

34

obzirom na primjerene pojmove, on se zove entuzijazam i ar i on je najpohvalniji. Ako se, pak, radi o fanatizmu s obzirom na neprimjerene

pojmove, onda je on mahana. Postoji Poslanikov hadis u kome se kae: Ko god bude u svom srcu imao i najmanji dio fanatizma, Allah e ga na Sudnjem danu proivjeti sa Arapima paganima iz predislamskog Perioda.16 Nain lijeenja mahane fanatizma je da se fanatina osoba posveti samoposmatranju i da shvati injenicu da fanatizam blokira njegovo usavravanje i zamrauje njegovo shvatanje realnosti. Prema tome, ako ona trai da sazna istinu, mora ostaviti slijepi fanatizam i predrasudu, i ispitivati pojmove na objektivan i nepristrasan nain.

16. Prikrivanje istine

Mahana lanog prikazivanja i prikrivanja istine prouzrokuje se fanatizmom, kukavilukom ili strahom. Ona takoer moe biti prouzrokovana eljom za bogatstvom i slinim motivima. U svakom sluaju, ova mahana vodi pojedinca ka skretanju s pravog puta i dovodi do moralnog raslojavanja. Suprotno njoj je

otkrivanje istine i postojanost na njenom putu. Postoje brojni hadisi i kur'anski

ajeti koji osuuju prikrivanje istine i hvale istinite ljude. Ajeti koji najotvorenije i najdirektnije oslikavaju ovo pitanje su slijedei: ...Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajui daje od Allaha? (2:140) Zato istinu neistinom zamraujete i svjesno istinu krijete? (3:71) One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili i pravi put, koji smo u

Knjizi ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklet e ih i oni koji imaju pravo da proklinju. (2:159) Lijeenje od ove bolesti podrazumijeva da pojedinac treba biti svjestan injenica da ova osobina zasluuje Allahovu srdbu i moe odvesti u nevjerstvo (kufr). Osim toga, treba razmiljati o prednostima neprikrivanja istine, a zatim da sebe primora da to primjeni na djelu.

17. Neosjetljivost i nemilosrdnost

Kada osoba poprimi mahanu neosjetljivosti i nemilosrdnosti ona ne moe biti ganuta i oaloena bolom i patnjom svojih prijatelja. Suprotno ovoj mahani je vrlina milosrdnosti i suosjeanja. Postoji odreeni broj kur'anskih ajeta koji osuuju ovu mahanu, a hvale suosjeanje i ljubav. Tretman ove bolesti je najtei, jer neosjetljivost i nemilosrdnost prodiru u karakter osobe i postaju kronine i teke za lijeenje. Najbolji tretman ove bolesti jeste da oboljela osoba, prije svega, izbjegava svirepe akcije, koje

predstavljaju spoljne manifestacije ove mahane. Kao sljedee, trebalo bi da pokua uestvovati u patnjama i nevoljama s kojima se susreu drugi ljudi, i da njihove probleme smatra svojim problemima. Pored toga, treba pokuati da na takve situacije reaguje na odgovarajui nain, dok ne pone, postepeno, osjeati okus suosjeanja, polahko mu obezbjeujui stalno mjesto unutar sebe.

16

Muslim, Imara, 57; Nesai, Tahrim, 38; Ahmad b. Hanbal 2/206 i 3/488, prenose ovaj hadis u neto izmjenjenoj verziji.

35

III BOLESTI MOI STRASTI I NJIHOV TRETMAN

Sadraj: 1. Ljubav prema ovom svijetu

2. Ljubav prema izobilju i bogatsvu

3. Bogatstvo i izobilje

4. Pohlepa

5. Gramzivost

6. krtost 7. Nelegitimna zarada

8. Izdajstvo

9. Bezobzirnost i razuzdanost

10. Uputanje u razgovor i o nepristojnim stvarima i haram stvarima

Trei od etiri dijela knjige odnosi se na bolesti moi strasti i njihov tretman. Ovih bolesti ima devet vrsta, i mi emo svaku od njih ukratko razmotriti i protumaiti.

1. Ljubav prema ovom svijetu:

Najbolja definicija ove mahane i "svijeta" koji se ovdje osuuje moe se nai u slijedeem kur'anskom ajetu: Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka je u Allaha. (3,14) Treba imati na umu da sve spomenute stvari u ovom kur'anskom ajetu, s

obzirom da su one Allahove blagodati, ne mogu biti zabranjene. Osim toga,

pravilna primjena Allahovih blagodati takoer se ne smatra nedostojnim inom. Meutim, ono to je nepoeljno je postati privren ovim stvarima, i dati im fundamentalno znaenje u svom ivotu, prenaglaavati ih, to u isti mah moe dovesti da se nadie ona koja se ima prema Allahu (d..). Ali, ako ove stvari ne potisnu Allaha (d..) i ako budu upotrebljavane kao sredstva za dosezanje samousavravanja i pribliavanja Allahu (d..), ne samo da je ovo prihvatljivo nego je i poeljno. Zbog toga, osuivanje i hvaljenje svijeta koji susreemo u Kur'anu i hadisu odnosi se na nain primjene svijeta i stvari koje se u njemu nalaze. Ako neko ovaj svijet uzme sebi za idola i u njega polae nade do te mjere da zaboravi na Allaha (d..) i budui svijet, ili proda budui svijet za ovaj (2:86) da upotrijebimo kur'anski izraz onda moemo rei da je takav ovjek pao kao rtva bolesti "ljubavi prema ovom svijetu". Jedan Poslanikov hadis ovako doarava karakteristike zaljubljenika u ovaj svijet: Ko osvane, a sva mu preokupacija bude ovaj svijet bez i pomisli na Allaha (d..), Allah e mu za srce privezati etiri osobine: brigu koje se nikada nee rijeiti, posao koji nikada nee zavriti, siromatvo koje nikada nee moi ublaiti i nadu iji kraj nikada nee moi dostii.17

17

Tirmidi, Qiyama, 3.1; Ibn Magga, Zuhd, 2.

36

Da bi se izlijeila ova bolest pojedinac mora imati na umu injenicu da su sve dobre i lijepe stvari na ovome svijetu prolazne, a ono to ovjeku ostaje su duhovna dostignua, blizina Allahu (d..) i napori uloeni u pripremi za budui svijet.

2. Ljubav prema izobilju i bogatstvu

Ova mahana je ogranak bolesti ljubavi prema ovom svjetu, pa sve to se moe rei u korist pohvale i osude ovoga svijeta moe se rei i za bogatstvo. Pojedini kur'anski ajeti i hadisi hvale izobilje i bogatstvo, dok ih neki osuuju. Meutim, ne postoji kontradikcija meu njima, jer oni ajeti i hadisi koji ih osuuju znae da osuuju ono bogatstvo koje udaljava ovjeka od Allaha (d..) i budueg svijeta, dok oni koji hvale bogatstvo odnose se na ono bogatstvo koje slui za uzdizanje i odgoj ljudskog karaktera i ovjekovog pribliavanja Allahu (d..). U jednom kur'anskom ajetu moemo proitati slijedee: O vjernici neka vas imanja vaa i djeca vaa ne zabave od sjeanja na Allaha. A oni koji to uine bie izgubljeni. (63:09) A u jednom drugom ajetu narod se poziva da moli za Allahov oprost i

obeavaju se slijedee pogodnosti: ...i pomoi vas imanjima i sinovima, i dae vam bae, i rijeke e vam dati. (71:12)

I prema brojnim predanjima podjednako se i hvali i osuuje bogatstvo, kao npr.:

Ljubav prema bogatstvu i poloaju pothranjuju hipokriziju (nifaq) kao to voda pothranjuje bilje. Divan li je ispravno steen imetak u rukama dobrog ovjeka! U svakom sluaju, prava i ispravna vrsta bogatstva je ona koja je steena na legitiman nain, i koja se upotrebljava u one svrhe gdje se stie Allahovo zadovoljstvo kao had, dihad, pomaganje siromanog, i sve vrste milosra