Događaju se brze i nagle promjene u znanosti i otkrivaju ...
ekskluZivNo otkrivaju Za večerNji list što se Zbilo ...
1
N E D J ELJA 7 21. srpnja 2013. Njemački odvjetNici davor i Zlatko PrteNjača ekskluZivNo otkrivaju Za večerNji list što se Zbilo Na tajNom sastaNku u ZračNoj luci u müNcheNu NIJEMCI NIsu NobIlu NudIlI trI godINE zatvora PErkovIću Slučaj Josipa Perkovića i dalje trese Hrvatsku. Posljednjih dana dogodila su se dva nova momenta. Prvi je da je SDP izgubio, barem zasad, u pokušaju da pokrene izmjene Ustava vezane za nezastarijevanje počinjenih ubojsta- va iz političkih pobuda. Drugi je da je Perković prošle nedjelje u Večernjem listu dao javne izjave, prvi put nakon 1998., kada je samo jednom u cijeloj svojoj karijeri dao intervju za javnost, za medije. Činjenica da je Perković odlučio javno progovoriti, sigurno i uz blagoslov svog odvjetnika Ante No- bila, dovoljno govori koliko je za njih situacija ozbiljna. No kako je Perković u spomenutim izjavama prošle nedjelje iznio niz po- dataka koji bi trebali biti u njegovu korist, odlučno su ponovno reagirala braća Davor i Zlatko Prtenjača koja su na ovu temu u Večernjaku nedavno dala veliki intervju. Podsjetimo, oni u Njemačkoj kao odvjetnici zastupaju žrtve udbaških likvidacija, i to obitelji Miličević i Bošnjak te druge obitelji koje ne žele da im se imena objavljuju u medijima. U svim tim ubojstvima isti je rukopis – Udbin. Preko tih slu- čajeva dobili su informacije o slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića, i to preko njemačkih institucija. Braća Prtenjača analizirala su Perkoviće- ve izjave otprije tjedan dana i one iz 1998., kao i posljednje Nobilove izjave. Evo njihova zaključka: – Josip Perković 14. srpnja 2013. prvi se put preko medija djelomično izjasnio u vezi sa zadnjim događajima u sluča- ju “lex Perković”. Njegovi su “prijate- lji“ tako opisali njega i situaciju u ko- joj se nalazi, ali i sam je Perković dao neka objašnjenja cijelog slučaja. Ova, možemo je nazvati, medijska kampa- nja Perkovića i njegovih “prijatelja”, za koje ne znamo tko su, kao i Perko- vićev razgovor koji je 1998. godine dao Vjesniku, jedini su javni “nastupi” biv- šeg generala Udbe. Ta dva javna Per- kovićeva nastupa vrlo su zanimljiva i zbog toga smo se odlučili analizirati Perkovićeve izjave nakon što smo ih stavili u širi kontekst cijeloga slučaja vezanog za lex Perković. Svakome će biti vidljive sljedeće toč- Braća Davor i Zlatko Prtenjača, njemački odvjetnici obitelji žrtava Udbinih ubojstava, analizirali su Perkovićeve izjave otprije tjedan dana i one iz 1998., kao i posljednje izjave njegova odvjetnika Ante Nobila, a imaju informacije i o njegovu sastanku s njemačkim tužiteljima zvonimir despot pixsell ke. Perkovićeve izjave i izjave njego- vih “prijatelja” u mnogim su i bitnim točkama proturječne, što posljedično dovodi u pitanje i Perkovićevu vjero- dostojnost u cjelini. Perković i njegovi “prijatelji” nisu dali dokaz da Perković nije na ovako ili onako povezan s uboj- stvom Stjepana Đurekovića. Ostalo je previše otvorenih pitanja pa i da- lje stoje činjenice zbog kojih se može zaključiti da je Perković povezan s Đurekovićevim ubojstvom. I dalje se želi hrvatskoj javnosti sugerirati da su srpska tajna služba, odnosno Beograd odgovorni za Đurekovićevo ubojstvo i da hrvatske tajne službe s time ne- maju veze, pa tako ni sam Perković. Uzevši u obzir sve indicije i činjenice sudova, ali i Perkovićeve izjave, posto- ji sumnja u argumente iz Perkovićeve medijske kampanje. Naša analiza argumentirano i kon- kretno upućuje na slabosti Perkovi- ćeve medijske kampanje pa čitatelji Večernjeg lista mogu samostalno i kritički donijeti svoje zaključke u ovo- me slučaju. Nije cilj da mi ocijenimo slučaj “lex Perković” ili da osudimo bilo koga. Nadamo se da će to uskoro učiniti njemački sud. Ključno pitanje i najbitnija zadaća svakog odvjetnika u kaznenom pra- vu u vezi s obranom, u svakoj fazi po- stupka, jest kako mogu dokazati da svjedok koji je dao iskaz protiv moga klijenta nije vjerodostojan. U većini slučajeva uz to pitanje povezano je i pitanje kako mogu sudu pružiti argu- mente da je baš moj klijent onaj koji govori istinu i da je baš njegov iskaz logičan, samim time i klijent vjero- dostojan, tako da bi sudovi odbacili iskaze svjedoka. Dobar i iskusan od- vjetnik učinit će gotovo sve da sruši vjerodostojnost svjedoka, što je ap- solutno i njegova zadaća i dužnost u obrani klijenta i u isto će vrijeme pokušati da sud prihvati iskaz klijen- Kako je Perković u izjavama prošle nedjelje iznio niz podataka koji bi trebali biti u njegovu korist, odlučno su ponovno reagirali odvjetnici braća Davor i Zlatko Prtenjača Nobilo je redovito, tjednima, zvao nadležne njemačke institucije i molio da se nađu top secret Analiza istupa Josipa Perkovića u Večernjem listu slučaj đureković nastavak na sljedećoj stranici Braća Prtenjača smatraju da je i nakon medijskih istupa Josipa Perkovića i Ante Nobila ostalo previše otvorenih pitanja Perkovićeve izjave i izjave njegovih “prijatelja” u mnogim su i bitnim točkama proturječne, što posljedično dovodi u pitanje i Perkovićevu vjerodostojnost Uzevši u obzir sve indicije i činjenice sudova, ali i Perkovićeve izjave, postoji sumnja u argumente iz Perkovićeve medijske kampanje N E D J ELJA 8 21. srpnja 2013. ta kao jedinu mogućnost razvijanja događaja. Ali odvjetnik u tom sluča- ju mora biti vrlo oprezan i mora biti svjestan da i najsitnija proturječnost u klijentovoj izjavi može u pitanje do- vesti cijelu “priču”, a tako i samu vje- rodostojnost klijenta. Nijedan sud u demokratskom svijetu neće vjerovati takvoj osobi i svi daljnji iskazi tumačit će se kao laž i pokušaj iskrivljavanja istine. Zato izjave klijenta ili njegova odvjetnika mogu ponekad biti i vrlo kontraproduktivne pa dobar i iskusan odvjetnik mora dobro proučiti ima li smisla da klijent daje iskaz ili bilo ka- kve izjave za sud ili javnost. Perković je odlučio dati izjave za jav- nost prošle nedjelje. Njegov “veliki razgovor” u Vjesniku iz 1998. godine i prošlotjedne izjave u bitnim su toč- kama proturječni, tako da objektivan čitatelj logično mora postaviti pitanje koliko je Perković uopće još vjerodo- stojan u cijelom slučaju “lex Perko- vić”. Prebacivanje odgovornosti Ali idemo redom. Perković i njegovi “znanci” pokušaju javnosti dokaza- ti da je Perković bio blizak suradnik Franje Tuđmana i Gojka Šuška i da je imao bitnu ulogu u stvaranju hrvatske države unutar tajnih službi tadašnje Jugoslavije. Perković i njemu bliski “znanci”, opet ne znamo tko se iza to- ga krije, tako i objašnjavaju da je po- kojnog predsjednika Tuđmana upo- znao i prije rata, prije devedesetih, i da su na neki način, pogotovo Perković, znali da će se Jugoslavija raspadati. U prošlotjednoj Perkovićevoj medijskoj kampanji željelo se javnosti dati do znanja da je baš Perković bio čovjek kojemu su Tuđman i Šušak vjerovali te da je bio njihov čovjek od povjere- nja. Istinit odgovor na tu tvrdnju mo- gli bi dati samo pokojni predsjednik i ministar. To, nažalost, danas nije više moguće. No što se već vidi iz te argu- mentacije? Može se vidjeti poznati modus operandi bivšeg komunistič- kog aparata: korištenje pokojnih oso- ba koje ne mogu više dati iskaz. Tako kolega Anto Nobilo pokušava preba- citi Đurekovićevo ubojstvo na Arkana iz Beograda koji je također osoba ko- ja se ne može više braniti i koja nije u stanju iznijeti svoje tumačenje. Mrtvi ne govore, ali zato je Perković nama “darovao” dva medijska nastupa – 14. srpnja 2013. i 1998. godine u Vjesniku, u kojima je svaki put govorio i o tome kada je on točno upoznao pokojnog predsjednika Tuđmana. U medijskoj kampanji 14. srpnja 2013. jasno je rečeno da je Perković upo- znao Tuđmana prije rata, prije deve- desetih. U razgovoru 1998. Perković osobno, bez svojih “znanaca”, jasno i izravno novinarki odgovara na pitanje je li Tuđmana poznavao i prije rata: “Ne. Upoznali smo se 1990. nakon što je postao predsjednik države. Izuzet- na je ličnost....” Sada svi mi možemo sigurno jedno zaključiti: barem jednom Perković la- že – u javnosti i vidljivo svima! Nitko ne zna koji je iskaz točan, onaj iz 1998. u Vjesniku ili onaj od 14. srpnja 2013. u Večernjem listu? Mi mislimo da je Perković 1998. rekao istinu o tome kada je upoznao Tuđmana jer u ono vrijeme Perkoviću i njegovim “znan- cima” datum kada su se Perković i Tuđman upoznali bio je irelevantan za osobu Josipa Perkovića. Danas je to ipak malo drugačije jer je Perko- vićeva i Tuđmanova povezanost već prije rata bitna točka cijele taktike i strategije Perkovićeve obrane, jer se samo tako može javnosti barem suge- rirati da je Perković u sjajnim danima hrvatske borbe za slobodu bio i te ka- ko bitan čimbenik i osoba od velikog povjerenja pokojnog predsjednika Tuđmana. Znači, ako već na pitanje kada su se upoznali Perković i Tuđman postoje dvije različite izjave jedne osobe, on- da objektivan čitatelj odmah dovodi u pitanje vjerodostojnost Josipa Perko- vića pa bi i cijela obrana u slučaju “lex Perković” mogla biti nevjerodostojna i na kraju bi sve palo po principu do- mino-efekta. Svi mi znamo da je Perković iskusan bivši agent. Stoga mi do danas ne možemo sebi objasniti kako se to baš njemu moglo dogoditi da o jednoj či- njenici postoje njegove dvije različite izjave, i to javne! Čudno, ali očito! Perkovićeva medijska kampanja, ba- rem što se tiče pitanja Perkovićeve vjerodostojnosti, ne bi se baš mogla nazvati uspješnom! U tom je kontek- stu i upitno koliko su, barem prema Perkovićevim i tvrdnjama njegovih “znanaca”, upravo srpske, a ne hr- vatske tajne službe odgovorne za Đurekovićevo ubojstvo. Ako je nakon svega uopće upitna vjerodostojnost izjava i iznesene Perkovićeve obrane, ima li smisla dalje tvrditi da ne posto- ji povezanost hrvatskih tajni službi s Đurekovićevim ubojstvom? Je li u Perkovićevoj obrani i dalje moguće tvrditi da je grupa oko Arkana ubila Đurekovića? Povezanost Pratesa i Perkovića već je dokazana u pravomoćnoj presudi u Münchenu. No ima li izjava “znanaca” i Perkovića o Perkovićevu i Pratesovu razgovoru u 23 sata na dan Đureko- vićeva ubojstva? Zar je to nebitno? Odgovor na sva ova pitanja čitatelji mogu sami pronaći i kritički ispitati sve činjenice. Mi želimo ovoj priči sa- mo dodati neke činjenice koje mogu poduprijeti priču da su baš hrvatske slučaj đureković Zlatko Prtenjača Perkovićeva medijska kampanja, barem kad je riječ o njegovoj vjerodostojnosti, ne bi se baš mogla nazvati uspješnom, tvrde odvjetnici Prtenjače Teško je prihvatiti argumente da hrvatske tajne službe nisu povezane s ubojstvima Hrvata u emigraciji U razgovoru je jedan Nijemac upitao Nobila vidi li on neku opasnost za sebe i za Perkovića zbog sadržaja razgovora i zbog Nobilovih ponuda. Nijemci na to pitanje nisu dobili odgovor Državno odvjetništvo u Njemačkoj, prema zakonu, ne može bez suda ponuditi kaznu jer bi to značilo da državno odvjetništvo i tuži i sudi, što je u Njemačkoj nemoguće nastavak s prethodne stranice tajne službe bile odgovorne za hrvat- ske emigrante, a srpske za svoje srp- ske emigrante, i to već prije Đurekovi- ćeva ubojstva. Sindičić i Prates Pokušaj ubojstva Nikole Štedula u Škotskoj 1988. godine dodaje dosta indicija da su baš hrvatske tajne služ- be, a ne srpske, bile povezane s pita- njem kako i što učiniti s hrvatskom emigracijom. Postoji pravomoćna presuda suda u Škotskoj, gdje je baš Vinko Sindičić osuđen na zatvorsku kaznu. Sindičić je Hrvat i on je, pre- ma vlastitim iskazima, bio suradnik Josipa Perkovića. Iako nikada nije pri- znao pokušaj ubojstva, sve činjenice iznesene na sudu bile su dovoljne da ga se osudi. Činjenice iz toga slučaja mogu se povezati s našom tezom da je postojala povezanost hrvatskih taj- nih službi s pitanjem kako “tretirati” hrvatske emigrante. Dana 14. listopada 1988. Sindičić je sletio u London i unajmio automobil od tvrtke Avis Rent a Car. Dana 16. listopada putuje u Kirkcaldy i u više navrata pita za Glen Lyon Road, gdje je tada živio Štedul. Radnica u hotelu u toj ulici i umirovljeni poštar primi- jetili su da je Sindičić tri dana auto- mobilom obilazio ulicu. Dana 20. li- stopada Štedul oko osam sati kreće u šetnju. Kad se vraćao kući, Sindičić je automobilom stigao do Štedula, otvo- rio prozor i Štedula pitao za put. Kad se Štedul približio prozoru i nakon što se sagnuo prema prozoru, Sindičić va- di pištolj i ispaljuje cijeli spremnik u Štedula koji je samo čudom preživio atentat! Sindičić bježi, vraća automo- bil i ukrcava se u zrakoplov za domo- vinu. No 15 minuta prije nego što je zrakoplov trebao poletjeti policija ga je uhitila na temelju izjava radnice i poštara koji su zapisali registarski broj automobila i to odmah proslijedi- li policiji koja je pak od tvrtke doznala da je automobil upravo vraćen te da Sindičić sjedi u zrakoplovu. Što se vidi? Svaki objektivan čitatelj odmah će vidjeti da je Štedul Hrvat, predsjednik hrvatske emigrantske udruge HDP, da je egzekutor Sindičić također Hrvat i da je u tom trenutku baš Sindičić bio, barem prema svojim iskazima, u vezi s Perkovićem. Nema povezanosti s Beogradom! Iako Sindičić nikad nije priznao da je on povezan s atentatom na Štedula, što je naravno njegovo pravo, posto- ji još jedna zanimljiva činjenica koja je gotovo zaboravljena. Na sudu u Münchenu, u slučaju Prates, Sindi- čić otvoreno i jasno priznaje da je baš u vrijeme atentata na Štedula bio u Škotskoj po nalogu Udbe i da je baš Perković bio glavni lik u toj Sindičiće- voj operaciji u Škotskoj koja, prema Sindičićevoj izjavi, nije imale veze sa Štedulom! Sud u Münchenu utvrdio je pak da je Sindičić, prije nego što je po nalogu Udbe otišao u Škotsku, sva svoja novčana i imovinska pitanja po- vjerio baš Perkoviću, zato što je Sindi- Nobilo se s njemačkim tužiteljima našao u zračnoj luci u Münchenu gdje policija ima prostorije Davor Prtenjača N E D J ELJA 9 21. srpnja 2013. Njemački odvjetnici obitelji žrtava Udbinih ubojstava analiziraju izjave Josipa Perkovića i posljednje javne istupe njegova odvjetnika Ante Nobila analiza čić razmišljao da se iz Škotske možda neće tako brzo vratiti. To su činjenice suda u Münchenu. Imajući u vidu cijeli niz ovih činjenica i indicija, ali i pitanje vjerodostojno- sti osoba i iskaza, teško je prihvatiti argumente da hrvatske tajne službe nisu povezane s ubojstvima Hrvata u emigraciji. Nakon što smo u obzir uzeli činjenice vezane za izjave Josipa Perkovića, va- lja još upozoriti na neke točke koje su vrlo bitne za cijeli slučaj, posebice za Perkovićevu medijsku kampanju. U svakom sudskom postupku može se dogoditi pogreška, bilo u korist optuženika ili na njegovu štetu. Baš zato svaka demokratska i pravna dr- žava predviđa u zakonu da, ako po- stoji dokaz, a ne sumnja, suđenje se može pokrenuti iz početka. Očito je da i Perković misli da bi se suđenje Pratesu moglo ponoviti pa bi on tamo bio čak i spreman svjedočiti, naravno u Pratesovu korist. Naše nam infor- macije govore da se više puta nakon Pratesove osude pokušavalo obno- viti suđenje, pa tako i prije nekoliko mjeseci. No svaki je zahtjev odbijen i teško će biti s takvom taktikom doći do cilja. Njemački zakon, kad je riječ o obnovi suđenja, vrlo je strog i mora- lo bi to biti jasno ne samo Perkoviću nego i njegovim pravnim i drugim sa- vjetnicima. Pogled u njemački zakon bio bi dovoljan da ljudi shvate da je taj put više trošenje vremena za obranu nego što je koristan. No svatko ima pravo na svoju taktiku u obrani, ali mimo njemačkog zakona teško će biti provesti strategiju. Glavni argument Perkovićeve obrane jest da je Sindičić povukao svoje svjedočenje na sudu u Münchenu i da će se suđenje Pratesu zbog toga ponoviti. To sigurno neće biti dovoljno, a ni dosad nije bilo te nema odluke o ponovljenom suđenju Pratesu zbog povlačenja Sindičićeve izjave. Da bi se to dogodilo, a to bi Per- ković i njegovi “znanci” trebali znati, potrebno je Sindičića pravomoćno osuditi pred njemačkim sudom za lažno svjedočenje u sudskom postup- ku protiv Pratesa, što se do danas nije dogodilo. Baš zato ne postoji pravna podloga da bi se Pratesu na osnovi “novog iskaza” Vinka Sindičića moglo ponovno suditi. Nama nije poznato ni da njemačko državno odvjetništvo že- li podnijeti optužnicu protiv Sindičića pa se i ova priča od samog početka ru- ši poput domina. Čudi i Perkovićeva izjava da je spreman svjedočiti u Mün- chenu nakon što je u vrijeme suđenju Pratesu cijelo vrijeme odbijao doći na sud. U Münchenu ga čekaju, ali ne kao svjedoka, nego kao osumnjičenika. U tom slučaju svi smo zainteresirani što to Perković može i želi reći. I na kraju bi trebalo kratko dati neke informacije o sastanku Ante Nobila u Münchenu. Prema našim provje- renim informacijama, Nobilo je pri- je sastanka redovito tjednima zvao nadležne njemačke institucije i molio da se nađu kako bi mogli razgovarati o Perkovićevu slučaju. Prema našim informacijama Nobilo je pokrenuo inicijativu. Ne namjeravamo ocijeniti tu činjenicu, samo želimo upozoriti na to da za Nijemce nije ni postojala pravna ili bilo koja druga potreba ući u “pregovore” s Nobilom jer su oče- kivali da će Perković na temelju eu- ropskog uhidbenog naloga biti izru- čen Njemačkoj. Ako su ga već čekali toliko godina, mogli su još i nekoliko mjeseci do ulaska Hrvatske u EU. No Nijemci su ipak pristali na razgovor, možda kako bi doznali neke novosti koje bi Nobilo mogao ponuditi u cije- lom slučaju. Nobilova kampanja Prema našim provjerenim informaci- jama mjesto razgovora bilo je u samoj zračnoj luci u Münchenu, gdje LKA (bavarska kriminalistička policija) i druge njemačke institucije imaju svoje prostorije. Razgovor je trajao dva sata. U tom razgovoru jedan je Nijemac upitao Nobila vidi li on neku opasnost za sebe i za Perkovića zbog sadržaja razgovora i zbog Nobilovih ponuda. Nijemci na to pitanje nisu dobili odgovor. Što se tiče ponude Nijemaca da bi Perković bio osuđen na tri godine i da bi mogao odmah odslužiti kaznu u Hrvatskoj, možemo sa sigurnošću reći da Nijemci nisu dali takvu konkretnu ponudu. Državno odvjetništvo u Njemačkoj, prema zakonu, ne može bez suda po- nuditi kaznu jer bi to značilo da dr- žavno odvjetništvo i tuži i sudi, što je u Njemačkoj nemoguće. Na kraju je opet čudno da Perković i njegovi “znanci” misle da se rješenje i sudbina cijelog slučaja nalaze u Be- ogradu samo zato što je u Beograd navodno poslana Perkovićeva pro- svjedna nota nakon Đurekovićeva ubojstva. Prošla su vremena kada je Zagreb u Beogradu tražio spas! Ko- načno. To je što su braća Prtenjača imala reći o najnovijem razvoju Perkovićeva slu- čaja. Treba samo objasniti da je Nobi- lo počeo govoriti o svojem sastanku s Nijemcima u Münchenu nakon što je nedavno njemački tjednik Focus objavio podatak da je on ondje bio s njemačkim istražiteljima. Novinar Focusa bio je i kod Nobila u Zagrebu te ga suočio s tom informacijom, što Nobilu baš nije bilo drago. Stoga je Nobilo pokrenuo kampanju tvrdeći da su Nijemci tražili sastanak s nji- me u Münchenu, da su Perkoviću za priznanje ponudili tri godine zatvora te njegovo promptno prebacivanje u Hrvatsku na izdržavanje te kazne zatvora. Ostaje otvoreno pitanje što je to Nobilo nudio Nijemcima da su ga oni pitali boji li se za svoju i Per- kovićevu sigurnost? Nije li možda nudio odavanje udbaških tajni, ime- na organizatora udbaških ubojstava, likvidatora, predaju dokumentacije? Nobilo bi trebao znati da se svi takvi razgovori uredno vode u protokolima njemačkih istražnih tijela te da je sve zapisano, što traži njemački zakon. Jer, ako slučaj dođe na sud, a takvi raz- govori nisu službeno zavedeni, slučaj na sudu odmah pada. Stoga Nijemci ništa ne prepuštaju slučaju. I pitanje je dana kada će otkriti još detalja o ci- jelome slučaju jer ih jako iritira stalno iznošenje neistina u Hrvatskoj. Povezanost Perkovića i Tuđmana već prije rata bitna je točka cijele taktike i strategije Perkovićeve obrane jer se samo tako može javnosti barem sugerirati da je Perković u danima hrvatske borbe za slobodu bio i te kako bitan čimbenik i osoba od velikog povjerenja pokojnog predsjednika Tuđmana Njemački zakon vrlo je strog kad je riječ o obnovi suđenja i moralo bi to biti jasno ne samo Perkoviću nego i njegovim pravnim i drugim savjetnicima Nobilo: Neću reagirati, ali svi su im podaci pogrešNi – Ne treba reagirati na ovakve istupe braće odvjetnika jer još se ne zna tko su oni u ovom procesu, koga zastupaju, dakle kad to bude jasno, može se i reagirati na njihove tvrdnje. No, koliko vidim, oni imaju, iznose ili su im dostavljeni potpuno pogrešni podaci i teze kao, primjerice, ona da sam ja s Nijemcima razgovarao na aerodromu. Netočno! (dai)
Transcript of ekskluZivNo otkrivaju Za večerNji list što se Zbilo ...
N E D J E LJ A 721. srpnja 2013.
Njemački odvjetNici davor i Zlatko PrteNjačaekskluZivNo otkrivaju Za večerNji list što se Zbilo Na tajNom sastaNku u ZračNoj luci u müNcheNu
NIJEMCI NIsu NobIluNudIlI trI godINEzatvora PErkovIću
Slučaj Josipa Perkovića i dalje treseHrvatsku. Posljednjih dana dogodilasu se dva nova momenta. Prvi je da jeSDP izgubio, barem zasad, u pokušajuda pokrene izmjene Ustava vezane zanezastarijevanje počinjenih ubojsta-va iz političkih pobuda. Drugi je da jePerković prošle nedjelje u Večernjemlistu dao javne izjave, prvi put nakon1998., kada je samo jednom u cijelojsvojoj karijeri dao intervju za javnost,za medije. Činjenica da je Perkovićodlučio javno progovoriti, sigurno i uzblagoslov svog odvjetnika Ante No-bila, dovoljno govori koliko je za njihsituacija ozbiljna.No kako je Perković u spomenutimizjavama prošle nedjelje iznio niz po-dataka koji bi trebali biti u njegovukorist, odlučno su ponovno reagiralabraća Davor i Zlatko Prtenjača kojasu na ovu temu u Večernjaku nedavnodala veliki intervju. Podsjetimo, oni uNjemačkoj kao odvjetnici zastupajužrtve udbaških likvidacija, i to obiteljiMiličević i Bošnjak te druge obiteljikoje ne žele da im se imena objavljujuu medijima. U svim tim ubojstvimaisti je rukopis – Udbin. Preko tih slu-čajeva dobili su informacije o slučajuubojstva Stjepana Đurekovića, i topreko njemačkih institucija. BraćaPrtenjača analizirala su Perkoviće-ve izjave otprije tjedan dana i one iz1998., kao i posljednje Nobilove izjave.Evo njihova zaključka:– Josip Perković 14. srpnja 2013. prvi se
put preko medija djelomično izjasniou vezi sa zadnjim događajima u sluča-ju “lex Perković”. Njegovi su “prijate-lji“ tako opisali njega i situaciju u ko-joj se nalazi, ali i sam je Perković daoneka objašnjenja cijelog slučaja. Ova,možemo je nazvati, medijska kampa-nja Perkovića i njegovih “prijatelja”,za koje ne znamo tko su, kao i Perko-vićev razgovor koji je 1998. godine daoVjesniku, jedini su javni “nastupi” biv-šeg generala Udbe. Ta dva javna Per-kovićeva nastupa vrlo su zanimljiva izbog toga smo se odlučili analiziratiPerkovićeve izjave nakon što smo ihstavili u širi kontekst cijeloga slučajavezanog za lex Perković.Svakome će biti vidljive sljedeće toč-
Braća Davor i Zlatko Prtenjača,njemački odvjetnici obitelji žrtava
Udbinih ubojstava, analizirali suPerkovićeve izjave otprije tjedan dana
i one iz 1998., kao i posljednje izjavenjegova odvjetnika Ante Nobila, a
imaju informacije i o njegovusastanku s njemačkim tužiteljima
zvonimir despot
pixsell
ke. Perkovićeve izjave i izjave njego-vih “prijatelja” u mnogim su i bitnimtočkama proturječne, što posljedičnodovodi u pitanje i Perkovićevu vjero-dostojnost u cjelini. Perković i njegovi“prijatelji” nisu dali dokaz da Perkovićnije na ovako ili onako povezan s uboj-stvom Stjepana Đurekovića. Ostaloje previše otvorenih pitanja pa i da-lje stoje činjenice zbog kojih se možezaključiti da je Perković povezan sĐurekovićevim ubojstvom. I dalje seželi hrvatskoj javnosti sugerirati da susrpska tajna služba, odnosno Beogradodgovorni za Đurekovićevo ubojstvoi da hrvatske tajne službe s time ne-maju veze, pa tako ni sam Perković.Uzevši u obzir sve indicije i činjenicesudova, ali i Perkovićeve izjave, posto-ji sumnja u argumente iz Perkovićevemedijske kampanje.Naša analiza argumentirano i kon-kretno upućuje na slabosti Perkovi-ćeve medijske kampanje pa čitateljiVečernjeg lista mogu samostalno i
kritički donijeti svoje zaključke u ovo-me slučaju. Nije cilj da mi ocijenimoslučaj “lex Perković” ili da osudimo bilo koga. Nadamo se da će to uskoroučiniti njemački sud.Ključno pitanje i najbitnija zadaćasvakog odvjetnika u kaznenom pra-vu u vezi s obranom, u svakoj fazi po-stupka, jest kako mogu dokazati dasvjedok koji je dao iskaz protiv mogaklijenta nije vjerodostojan. U većini slučajeva uz to pitanje povezano je ipitanje kako mogu sudu pružiti argu-mente da je baš moj klijent onaj kojigovori istinu i da je baš njegov iskazlogičan, samim time i klijent vjero-dostojan, tako da bi sudovi odbaciliiskaze svjedoka. Dobar i iskusan od-vjetnik učinit će gotovo sve da srušivjerodostojnost svjedoka, što je ap-solutno i njegova zadaća i dužnostu obrani klijenta i u isto će vrijemepokušati da sud prihvati iskaz klijen-
Kako jePerković uizjavamaprošle nedjeljeiznio niz podataka kojibi trebali biti unjegovu korist,odlučno suponovnoreagiraliodvjetnicibraća Davor iZlatkoPrtenjača
Nobilo je redovito, tjednima, zvao nadležnenjemačke institucije i molio da se nađu
top secret Analiza istupa Josipa Perkovića u Večernjem listuslučaj đureković
nastavaknasljedećojstranici
Braća Prtenjača
smatraju da je i
nakon medijskih
istupa Josipa
Perkovića i Ante
Nobila ostalo
previše otvorenihpitanja
Perkovićeve izjave i izjave njegovih“prijatelja” u mnogim su i bitnimtočkama proturječne, što posljedičnodovodi u pitanje i Perkovićevu vjerodostojnost
Uzevši u obzir sveindicije ičinjenice sudova,ali i Perkovićeveizjave, postojisumnja uargumente iz Perkovićevemedijskekampanje
N E D J E LJ A8 21. srpnja 2013.
ta kao jedinu mogućnost razvijanjadogađaja. Ali odvjetnik u tom sluča-ju mora biti vrlo oprezan i mora bitisvjestan da i najsitnija proturječnostu klijentovoj izjavi može u pitanje do-vesti cijelu “priču”, a tako i samu vje-rodostojnost klijenta. Nijedan sud udemokratskom svijetu neće vjerovatitakvoj osobi i svi daljnji iskazi tumačitće se kao laž i pokušaj iskrivljavanjaistine. Zato izjave klijenta ili njegovaodvjetnika mogu ponekad biti i vrlokontraproduktivne pa dobar i iskusanodvjetnik mora dobro proučiti ima lismisla da klijent daje iskaz ili bilo ka-kve izjave za sud ili javnost.Perković je odlučio dati izjave za jav-nost prošle nedjelje. Njegov “velikirazgovor” u Vjesniku iz 1998. godinei prošlotjedne izjave u bitnim su toč-kama proturječni, tako da objektivančitatelj logično mora postaviti pitanjekoliko je Perković uopće još vjerodo-stojan u cijelom slučaju “lex Perko-vić”.
Prebacivanje odgovornostiAli idemo redom. Perković i njegovi“znanci” pokušaju javnosti dokaza-ti da je Perković bio blizak suradnikFranje Tuđmana i Gojka Šuška i da jeimao bitnu ulogu u stvaranju hrvatskedržave unutar tajnih službi tadašnjeJugoslavije. Perković i njemu bliski“znanci”, opet ne znamo tko se iza to-ga krije, tako i objašnjavaju da je po-kojnog predsjednika Tuđmana upo-znao i prije rata, prije devedesetih, i dasu na neki način, pogotovo Perković,znali da će se Jugoslavija raspadati. Uprošlotjednoj Perkovićevoj medijskojkampanji željelo se javnosti dati do znanja da je baš Perković bio čovjekkojemu su Tuđman i Šušak vjerovalite da je bio njihov čovjek od povjere-nja. Istinit odgovor na tu tvrdnju mo-gli bi dati samo pokojni predsjednik iministar. To, nažalost, danas nije višemoguće. No što se već vidi iz te argu-mentacije? Može se vidjeti poznatimodus operandi bivšeg komunistič-kog aparata: korištenje pokojnih oso-ba koje ne mogu više dati iskaz. Takokolega Anto Nobilo pokušava preba-citi Đurekovićevo ubojstvo na Arkanaiz Beograda koji je također osoba ko-ja se ne može više braniti i koja nije ustanju iznijeti svoje tumačenje. Mrtvine govore, ali zato je Perković nama“darovao” dva medijska nastupa – 14.srpnja 2013. i 1998. godine u Vjesniku,u kojima je svaki put govorio i o tomekada je on točno upoznao pokojnogpredsjednika Tuđmana.U medijskoj kampanji 14. srpnja 2013.jasno je rečeno da je Perković upo-znao Tuđmana prije rata, prije deve-desetih. U razgovoru 1998. Perkovićosobno, bez svojih “znanaca”, jasno iizravno novinarki odgovara na pitanjeje li Tuđmana poznavao i prije rata:“Ne. Upoznali smo se 1990. nakon štoje postao predsjednik države. Izuzet-na je ličnost....”Sada svi mi možemo sigurno jednozaključiti: barem jednom Perković la-že – u javnosti i vidljivo svima! Nitkone zna koji je iskaz točan, onaj iz 1998.u Vjesniku ili onaj od 14. srpnja 2013.u Večernjem listu? Mi mislimo da jePerković 1998. rekao istinu o tomekada je upoznao Tuđmana jer u onovrijeme Perkoviću i njegovim “znan-cima” datum kada su se Perković iTuđman upoznali bio je irelevantanza osobu Josipa Perkovića. Danas jeto ipak malo drugačije jer je Perko-vićeva i Tuđmanova povezanost većprije rata bitna točka cijele taktike istrategije Perkovićeve obrane, jer sesamo tako može javnosti barem suge-rirati da je Perković u sjajnim danimahrvatske borbe za slobodu bio i te ka-ko bitan čimbenik i osoba od velikogpovjerenja pokojnog predsjednikaTuđmana.Znači, ako već na pitanje kada su se
upoznali Perković i Tuđman postojedvije različite izjave jedne osobe, on-da objektivan čitatelj odmah dovodi upitanje vjerodostojnost Josipa Perko-vića pa bi i cijela obrana u slučaju “lexPerković” mogla biti nevjerodostojnai na kraju bi sve palo po principu do-mino-efekta.Svi mi znamo da je Perković iskusanbivši agent. Stoga mi do danas nemožemo sebi objasniti kako se to bašnjemu moglo dogoditi da o jednoj či-njenici postoje njegove dvije različiteizjave, i to javne! Čudno, ali očito!Perkovićeva medijska kampanja, ba-rem što se tiče pitanja Perkovićevevjerodostojnosti, ne bi se baš moglanazvati uspješnom! U tom je kontek-stu i upitno koliko su, barem premaPerkovićevim i tvrdnjama njegovih“znanaca”, upravo srpske, a ne hr-vatske tajne službe odgovorne zaĐurekovićevo ubojstvo. Ako je nakonsvega uopće upitna vjerodostojnostizjava i iznesene Perkovićeve obrane,ima li smisla dalje tvrditi da ne posto-ji povezanost hrvatskih tajni službis Đurekovićevim ubojstvom? Je li uPerkovićevoj obrani i dalje mogućetvrditi da je grupa oko Arkana ubilaĐurekovića?Povezanost Pratesa i Perkovića već jedokazana u pravomoćnoj presudi u Münchenu. No ima li izjava “znanaca”i Perkovića o Perkovićevu i Pratesovurazgovoru u 23 sata na dan Đureko-vićeva ubojstva? Zar je to nebitno?Odgovor na sva ova pitanja čitateljimogu sami pronaći i kritički ispitatisve činjenice. Mi želimo ovoj priči sa-mo dodati neke činjenice koje mogupoduprijeti priču da su baš hrvatske
slučaj đureković
Zlatko Prtenjača
Perkovićeva medijska kampanja,barem kad je riječ o njegovoj vjerodostojnosti, ne bi se bašmogla nazvati uspješnom, tvrdeodvjetnici Prtenjače
Teško jeprihvatitiargumente dahrvatske tajneslužbe nisupovezane subojstvimaHrvata uemigraciji
U razgovoru je jedan Nijemac upitaoNobila vidi li on neku opasnost zasebe i za Perkovića zbog sadržajarazgovora i zbog Nobilovih ponuda.Nijemci na to pitanje nisu dobiliodgovor
Državnoodvjetništvo uNjemačkoj,prema zakonu,ne može bez suda ponuditikaznu jer bi toznačilo dadržavnoodvjetništvo ituži i sudi, što je uNjemačkojnemoguće
nastavaksprethodnestranice
tajne službe bile odgovorne za hrvat-ske emigrante, a srpske za svoje srp-ske emigrante, i to već prije Đurekovi-ćeva ubojstva.
Sindičić i PratesPokušaj ubojstva Nikole Štedula uŠkotskoj 1988. godine dodaje dosta indicija da su baš hrvatske tajne služ-be, a ne srpske, bile povezane s pita-njem kako i što učiniti s hrvatskomemigracijom. Postoji pravomoćnapresuda suda u Škotskoj, gdje je bašVinko Sindičić osuđen na zatvorskukaznu. Sindičić je Hrvat i on je, pre-ma vlastitim iskazima, bio suradnikJosipa Perkovića. Iako nikada nije pri-znao pokušaj ubojstva, sve činjeniceiznesene na sudu bile su dovoljne daga se osudi. Činjenice iz toga slučajamogu se povezati s našom tezom daje postojala povezanost hrvatskih taj-nih službi s pitanjem kako “tretirati”hrvatske emigrante.Dana 14. listopada 1988. Sindičić jesletio u London i unajmio automobilod tvrtke Avis Rent a Car. Dana 16.listopada putuje u Kirkcaldy i u višenavrata pita za Glen Lyon Road, gdjeje tada živio Štedul. Radnica u hoteluu toj ulici i umirovljeni poštar primi-jetili su da je Sindičić tri dana auto-mobilom obilazio ulicu. Dana 20. li-stopada Štedul oko osam sati kreće u
šetnju. Kad se vraćao kući, Sindičić jeautomobilom stigao do Štedula, otvo-rio prozor i Štedula pitao za put. Kadse Štedul približio prozoru i nakon štose sagnuo prema prozoru, Sindičić va-di pištolj i ispaljuje cijeli spremnik uŠtedula koji je samo čudom preživioatentat! Sindičić bježi, vraća automo-bil i ukrcava se u zrakoplov za domo-vinu. No 15 minuta prije nego što jezrakoplov trebao poletjeti policija gaje uhitila na temelju izjava radnice ipoštara koji su zapisali registarskibroj automobila i to odmah proslijedi-li policiji koja je pak od tvrtke doznalada je automobil upravo vraćen te daSindičić sjedi u zrakoplovu.Što se vidi? Svaki objektivan čitateljodmah će vidjeti da je Štedul Hrvat,predsjednik hrvatske emigrantskeudruge HDP, da je egzekutor Sindičićtakođer Hrvat i da je u tom trenutkubaš Sindičić bio, barem prema svojimiskazima, u vezi s Perkovićem. Nemapovezanosti s Beogradom!Iako Sindičić nikad nije priznao da jeon povezan s atentatom na Štedula,što je naravno njegovo pravo, posto-ji još jedna zanimljiva činjenica kojaje gotovo zaboravljena. Na sudu uMünchenu, u slučaju Prates, Sindi-čić otvoreno i jasno priznaje da je bašu vrijeme atentata na Štedula bio uŠkotskoj po nalogu Udbe i da je bašPerković bio glavni lik u toj Sindičiće-voj operaciji u Škotskoj koja, premaSindičićevoj izjavi, nije imale veze saŠtedulom! Sud u Münchenu utvrdioje pak da je Sindičić, prije nego što jepo nalogu Udbe otišao u Škotsku, svasvoja novčana i imovinska pitanja po-vjerio baš Perkoviću, zato što je Sindi-
Nobilo se s njemačkimtužiteljima našao u zračnojluci u Münchenu gdjepolicija ima prostorije
Davor Prtenjača
N E D J E LJ A 921. srpnja 2013.
Njemački odvjetnici obitelji žrtava Udbinih ubojstava analiziraju izjave JosipaPerkovića i posljednje javne istupe njegova odvjetnika Ante Nobila
analiza
čić razmišljao da se iz Škotske moždaneće tako brzo vratiti. To su činjenicesuda u Münchenu.Imajući u vidu cijeli niz ovih činjenicai indicija, ali i pitanje vjerodostojno-sti osoba i iskaza, teško je prihvatitiargumente da hrvatske tajne službenisu povezane s ubojstvima Hrvata uemigraciji.Nakon što smo u obzir uzeli činjenicevezane za izjave Josipa Perkovića, va-lja još upozoriti na neke točke koje suvrlo bitne za cijeli slučaj, posebice zaPerkovićevu medijsku kampanju.U svakom sudskom postupku možese dogoditi pogreška, bilo u koristoptuženika ili na njegovu štetu. Bašzato svaka demokratska i pravna dr-žava predviđa u zakonu da, ako po-stoji dokaz, a ne sumnja, suđenje semože pokrenuti iz početka. Očito jeda i Perković misli da bi se suđenje Pratesu moglo ponoviti pa bi on tamobio čak i spreman svjedočiti, naravnou Pratesovu korist. Naše nam infor-macije govore da se više puta nakonPratesove osude pokušavalo obno-viti suđenje, pa tako i prije nekolikomjeseci. No svaki je zahtjev odbijen iteško će biti s takvom taktikom doćido cilja. Njemački zakon, kad je riječo obnovi suđenja, vrlo je strog i mora-lo bi to biti jasno ne samo Perkovićunego i njegovim pravnim i drugim sa-vjetnicima. Pogled u njemački zakonbio bi dovoljan da ljudi shvate da je tajput više trošenje vremena za obranunego što je koristan. No svatko imapravo na svoju taktiku u obrani, alimimo njemačkog zakona teško će bitiprovesti strategiju. Glavni argumentPerkovićeve obrane jest da je Sindičić
povukao svoje svjedočenje na sudu uMünchenu i da će se suđenje Pratesuzbog toga ponoviti. To sigurno nećebiti dovoljno, a ni dosad nije bilo tenema odluke o ponovljenom suđenjuPratesu zbog povlačenja Sindičićeveizjave. Da bi se to dogodilo, a to bi Per-ković i njegovi “znanci” trebali znati,potrebno je Sindičića pravomoćnoosuditi pred njemačkim sudom zalažno svjedočenje u sudskom postup-ku protiv Pratesa, što se do danas nijedogodilo. Baš zato ne postoji pravnapodloga da bi se Pratesu na osnovi“novog iskaza” Vinka Sindičića mogloponovno suditi. Nama nije poznato nida njemačko državno odvjetništvo že-li podnijeti optužnicu protiv Sindičićapa se i ova priča od samog početka ru-ši poput domina. Čudi i Perkovićevaizjava da je spreman svjedočiti u Mün-chenu nakon što je u vrijeme suđenjuPratesu cijelo vrijeme odbijao doći nasud. U Münchenu ga čekaju, ali ne kaosvjedoka, nego kao osumnjičenika. Utom slučaju svi smo zainteresirani štoto Perković može i želi reći.I na kraju bi trebalo kratko dati nekeinformacije o sastanku Ante Nobilau Münchenu. Prema našim provje-renim informacijama, Nobilo je pri-je sastanka redovito tjednima zvaonadležne njemačke institucije i molioda se nađu kako bi mogli razgovaratio Perkovićevu slučaju. Prema našim
informacijama Nobilo je pokrenuoinicijativu. Ne namjeravamo ocijenititu činjenicu, samo želimo upozoritina to da za Nijemce nije ni postojalapravna ili bilo koja druga potreba ućiu “pregovore” s Nobilom jer su oče-kivali da će Perković na temelju eu-ropskog uhidbenog naloga biti izru-čen Njemačkoj. Ako su ga već čekalitoliko godina, mogli su još i nekolikomjeseci do ulaska Hrvatske u EU. NoNijemci su ipak pristali na razgovor,možda kako bi doznali neke novostikoje bi Nobilo mogao ponuditi u cije-lom slučaju.
Nobilova kampanjaPrema našim provjerenim informaci-jama mjesto razgovora bilo je u samojzračnoj luci u Münchenu, gdje LKA(bavarska kriminalistička policija)i druge njemačke institucije imajusvoje prostorije. Razgovor je trajaodva sata. U tom razgovoru jedan jeNijemac upitao Nobila vidi li on nekuopasnost za sebe i za Perkovića zbogsadržaja razgovora i zbog Nobilovihponuda. Nijemci na to pitanje nisudobili odgovor.Što se tiče ponude Nijemaca da biPerković bio osuđen na tri godine ida bi mogao odmah odslužiti kaznu uHrvatskoj, možemo sa sigurnošću rećida Nijemci nisu dali takvu konkretnuponudu.Državno odvjetništvo u Njemačkoj,prema zakonu, ne može bez suda po-nuditi kaznu jer bi to značilo da dr-žavno odvjetništvo i tuži i sudi, što jeu Njemačkoj nemoguće.Na kraju je opet čudno da Perković injegovi “znanci” misle da se rješenje
i sudbina cijelog slučaja nalaze u Be-ogradu samo zato što je u Beogradnavodno poslana Perkovićeva pro-svjedna nota nakon Đurekovićevaubojstva. Prošla su vremena kada jeZagreb u Beogradu tražio spas! Ko-načno.To je što su braća Prtenjača imala rećio najnovijem razvoju Perkovićeva slu-čaja. Treba samo objasniti da je Nobi-lo počeo govoriti o svojem sastankus Nijemcima u Münchenu nakon štoje nedavno njemački tjednik Focusobjavio podatak da je on ondje bios njemačkim istražiteljima. NovinarFocusa bio je i kod Nobila u Zagrebute ga suočio s tom informacijom, štoNobilu baš nije bilo drago. Stoga je Nobilo pokrenuo kampanju tvrdećida su Nijemci tražili sastanak s nji-me u Münchenu, da su Perkoviću zapriznanje ponudili tri godine zatvorate njegovo promptno prebacivanjeu Hrvatsku na izdržavanje te kaznezatvora. Ostaje otvoreno pitanje štoje to Nobilo nudio Nijemcima da suga oni pitali boji li se za svoju i Per-kovićevu sigurnost? Nije li moždanudio odavanje udbaških tajni, ime-na organizatora udbaških ubojstava,likvidatora, predaju dokumentacije?Nobilo bi trebao znati da se svi takvirazgovori uredno vode u protokolimanjemačkih istražnih tijela te da je svezapisano, što traži njemački zakon.Jer, ako slučaj dođe na sud, a takvi raz-govori nisu službeno zavedeni, slučajna sudu odmah pada. Stoga Nijemciništa ne prepuštaju slučaju. I pitanjeje dana kada će otkriti još detalja o ci-jelome slučaju jer ih jako iritira stalnoiznošenje neistina u Hrvatskoj.
PovezanostPerkovića iTuđmana većprije rata bitna jetočka cijeletaktike istrategijePerkovićeveobrane jer sesamo tako možejavnosti baremsugerirati da jePerković udanima hrvatskeborbe za slobodubio i te kako bitan čimbenik i osobaod velikogpovjerenjapokojnogpredsjednikaTuđmana
Njemački zakon vrlo je strog kad jeriječ o obnovi suđenja i moralo bi tobiti jasno ne samo Perkoviću nego injegovim pravnim i drugimsavjetnicima
Nobilo: Neću reagirati, alisvi su im podaci pogrešNi– Ne treba reagirati na ovakve istupe braćeodvjetnika jer još se ne zna tko su oni u ovomprocesu, koga zastupaju, dakle kad to budejasno, može se i reagirati na njihove tvrdnje.No, koliko vidim, oni imaju, iznose ili su imdostavljeni potpuno pogrešni podaci i tezekao, primjerice, ona da sam ja s Nijemcimarazgovaraonaaerodromu.Netočno!(dai)
