Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

1

Izvorni znanstveni èlanakRukopis prihvaæen za tisak: 15. VI. 2005

UDK 330.831.8

Zvonimir BaletiæHrvatska akademija znanosti i umjetnosti

EKONOMSKI LIBERALIZAM I EKONOMSKAZNANOST

Neoliberalizam, kao najnovija varijanta ekonomskog liberalizma, uposljednjih tridesetak godina, nametnuo se je svijetu kao dominantnaekonomsko-politièka doktrina dru�tvenog razvoja, osmi�ljen prvenstvenosa stajali�ta interesa i slobode djelovanja privatno-vlasnièkog kapitala,nudeæi se kao projekt ekonomske organizacije svijeta na tr�i�nim osnova-ma. On zagovara privatizaciju i deregulaciju ekonomskih aktivnosti, li-beralizaciju meðunarodnih ekonomskih tokova i sistematsko smanjivanjedr�avnih funkcija u oblasti ekonomije. Raspad komunizma, kao moguæegalternativnog sustava i potreba vraæanja mnogih zemalja sa dr�avnimupravljanjem gospodarstva na tr�i�ni sustav, dao je liberalnom pokretunov sna�an zamah. Evoluciju takvih stavova pratio je i podr�avao i razvojekonomske znanosti, a njezin dominantni pravac slu�io mu je kao znaèaj-na teorijska i ideolo�ka potpora, a svoj smisao nalazio u racionalizaciji li-beralne doktrine i prakse.

Ideolo�ki savez liberalizma i ekonomske znanosti nije, meðutim, os-tao bez �tete za ekonomsku znanost. Ona je time preuzela i liberalne ide-olo�ko-politièke postulate kao obavezne za ekonomsku znanost uopæe,su�avajuæi je tako na jedan povijesno poseban sustav i njegovu praksuekonomske organizacije, progla�avajuæi sve druge povijesnim zabluda-ma. Time se suzio prostor kritièkog promi�ljanja suvremenih realnih prob-lema svjetskog razvoja, a ekonomsku znanost li�ilo velikog dijela njezineintelektualne tradicije, koji se razvio i pokazao njezinim legitimnim i ko-risnim znanstvenim postignuæem. Mnogi pravci ekonomske znanosti, èijiznanstveni status nije nikada valjano osporen, odrezan je tako od «stan-dardne» varijante i gurnut na marginu ekonomske misli, obrazovanja ipraktiène primjene. Ideolo�ki dogmatizam tako je postao «standardni»obrazac ekonomskog mi�ljenja.

Ali da bi paradoks bio veæi liberalna koncepcija ekonomije, nije u po-vijesti ekonomske misli ni�ta nova. To je koncepcija, razvijena krajem 18. ipoèetkom 19. stoljeæa, na osnovi uèenja Adama Smitha, u velikoj mjeriodreðena posebnim osobnim i povijesnim okolnostima njezina autora ivremena, i u mnogim aspektima osporavana od samog poèetka, kako sastajali�ta njezine vlstite unutra�nje logike tako i sa stajali�ta njezine nes-posobnosti da dade adekvatne odgovore na izazove vremena, a posebno

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

2

krupnih ekonomskih poremeæaja i socijalnih sukoba. Mnogi alternativnipravci nastali su na osporavanju liberalne doktrine i nuðenju adekvatni-jih i prihvatljivijih pristupa i odgovora.

Prikazujuæi povijesni nastanak i razvoj liberalne doktrine, kao i ogra-nièenost njezine suvremene primjene, autor se zala�e za reafirmaciju slo-bode i �irine ekonomskih istra�ivanja u �irokom povijesnom i dru�tve-nom kontekstu, odbacujuæi ideolo�ke pristranosti. Suoèenoj i danas s nemanje zahtijevnim izazovima, to bi ekonomskoj znanosti vratilo vitalnosti znanstveni ugled za praktièno rje�avanje slo�enih dru�tvenih problemai smanjilo nezadovoljstvo mnogih istakutih ekonomista njezinom sada�-njom ulogom.

Ne najmanji od teorijskih problema, za koje je perspektiva povijesti kao meðudjelovanjabitna, onaj je koji je kljuèan za razumijevanje povijesnog razvoja Homo sapiensa. To je sukobizmeðu sila koje pridonose preobrazbi Homo sapiensa od neolitièkog do nuklearnog èovjeèan-stva i sila èija je svrha odr�avanje nepromijenjene obnove i stabilnosti ljudskih kolektiviteta ilidru�tvenih sredina. Jer u najveæem dijelu povijesti sile koje su koèile promjenu u pravilu su,iako s povremenim izuzecima, uspje�no obuzdavale promjenu s neizvjesnim ishodom.

Danas se ta ravnote�a odluèno nagnula u drugom smjeru. I to neravnote�a, koja bi mo-gla nadma�iti sposobnost ljudi da je podnesu, a gotovo sigurno prelazi sposobnost ljudskihdru�tvenih i politièkih institucija da je dr�e pod kontrolom.

Eric J. Hobsbawm

1. Veliki je paradoks moderne svjetske povijesti, da dramatièna intelektualna,socijalna i politièka previranja dvadesetog stoljeæa nisu treæem mileniju prenijelanikakvo trajno i vrijedno naslijeðe u pogledu razumijevanja svijeta i mudrostipona�anja. Zamoreno silinom strasti i �estinom sukoba, ovo se stoljeæe pri svomekraju prepustilo «kraju povijesti», Napustiv�i svoje velike socijalne projekte, onose vratilo svjetonazoru i praksi jednog ogranièenog projekta devetnaestog stoljeæa,èiji su teorijski i ideolo�ki temelji postavljeni èak stoljeæe ranije. Kao da dramatiè-nog iskustva dvaju svjetskih ratova, komunizma, fa�izma, velike ekonomske krize,dr�avnog intervencionizma, socijalne dr�ave, hladnog rata, dekolonizacije, treæegsvijeta i nesvrstanosti, nije ni bilo, svijet se u znaku neoliberalizma i globalizacijenaglo primirio, integrirao, radi za�tite vlasni�tva, slobode kretanja robe i kapitalai filozofije individualizma. Pri tome se najjaèa sila svijeta stavila u funkciju za�titeslobode i prava èovjeka u cijelom svijetu.Vratilo se i staro uvjerenje Johna StuartaMilla da je svjetski sustav slobodne trgovine dovoljna garancija odr�anja svjet-skog mira, sigurnosti i svakog napretka.1 Èemu sva ta buka i bijes dvadesetog

1 «I mo�e se reæi bez pretjerivanja da su veliki razmjeri i brzi porast meðunarodne trgovine,buduæi da su glavna garancija svjetskog mira, veliko trajno osiguranje neprekidnog napretka

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

3

ideja, institucija i karaktera ljudske vrste», John Stuart Mill, Principles of Political Economy, ed W.J. Ashley, 1929, knj. III. str. 582.

2 Williamson, John (1990), «What Washington means by policy reform», u John Williamson (ed.),Latin American Adjustment. How much has happened?, Washington: Institute for InternationalEconomics. Program reforme ekonomske politike, bio je prvotno zami�ljen za zemlje LatinskeAmerike, ali se kasnije propisivao i kao program za krizno podruèje Jugoistoène Azije i zatranzicijske zemlje Srednje i Istoène Europe., ukljuèujuæi i Hrvatsku. U tranzicijskim zemljamasistemska reforma obuhvatila je ne samo stabilizaciju i prestrukturiranje gospodarstava, negoi temeljnu promjenu socijalne strukture i politièkih sustava. Pored grube zablude da je isto-dobno moguæe izvr�iti stabilizaciju i prestrukturiranje proizvodnje, s jedne strane, i provestitemeljnu preobrazbu socijalne strukture i politièkog sustava, s druge strane, primjena neoli-beralnog modela pokazala se pogre�nom i ahistorijskom, ostavljajuæi iza sebe, duboku depre-siju i kaotiène socijalne i politièke prilike u veæini tih zemalja.

stoljeæa, ako su se stvari mogle tako brzo i mirno poslo�iti u novi svjetski poredakmira, slobode i obilja? Tko je mogao, poslije svega, sanjati da bi obnova liberaliz-ma bila sretni zavr�etak povijesti!

Dru�tvene znanosti, posebno ekonomska, takvom ishodu dale su znaèajandoprinos dokazivanjem prednosti i neminovnosti novog poretka i nudeæi mudoktrinarnu osnovu. Ali da bi se oformila jednostavna i koherentna teorijska os-nova te doktrine, sama ekonomska znanost morala se suziti, odreæi mnogih svojihprovjerenih postignuæa i iskustava uspje�ne primjene drukèijih pristupa i teorija,te redefinirati predmet svoga bavljenja i svoju dru�tvenu ulogu. Ta redukcijaekonomske znanosti i njezina nova kodifikacija, bitno su provedene neoklasiènimmodelom konkurentskih tr�i�ta, kakav je razvijen veæ krajem devetnaestog stoljeæa.Nova ortodoksija neoliberalizma svoj pregnantni iskaz na�la je u tzv. Washington-skom konsensu2, kako ga je 1990. formulirao John Williamson, kao program ekonom-ske stabilizacije kroz institucionalno prilagoðavanje normama slobodnog tr�i�ta sciljem kontrole inflacije i racionalizacije struktura proizvodnje i potro�nje, te po-dizanja stupnja efikasnosti i fleksibilnosti poslovanja. Pri tome se efikasnost izjed-naèila s maksimiranjem vlasnièkih profita, a fleksibilnost sa smanjenjem zapos-lenosti i dohodaka radnika, uz su�avanje radnièkih prava i sve veæu nesigurnostnjihovih radnih mjesta. Prevedeno na instrumentalni jezik ekonomske politike,nova ortodoksija svela se na deset kratkih recepata: fiskalnu disciplinu; preus-mjerenje javnih izdataka (prioritetno onih za zdravstvo, obrazovanje, socijalnuskrb i infrastrukturu); poresku reformu; jedinstvene konkurentne teèajne stope;sigurnost vlasnièkih prava; deregulaciju; liberalizaciju trgovine; privatizaciju;poticanje stranih direktnih investicija; i financijsku liberalizaciju. Od dr�ave sezatra�ilo da se povuèe iz regulacije i upravljanja gospodarskim aktivnostima i dase ogranièi na uspostavu sigurnog i poticajnog okvira i makroekonomskih uvjetaza slobodno odvijanje privatnih aktivnosti.

Lako se mo�e uoèiti da je nova teorijska paradigma i na njoj razraðena strate-gija dru�tvenog razvoja prvenstveno promi�ljana sa stajali�ta vlasnièkih interesa i

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

4

jaèanja njihova ekonomskog i socijalnog polo�aja, prebacujuæi organizaciju znat-nog dijela tradicionalnih dr�avnih funkcija na privatni kapital. Doista, velikepolitièke, socijalne, moralne i intelektualne promjene uvijek su praæene promjena-ma u odnosima sila koje ureðuju ekonomsku organizaciju dru�tava. Nimalo nijeèudno da se je pad velikih kolektivistièkih dru�tveno- politièkih projekata iskoristioza jaèanje moæi, utjecaja i ugleda onih socijalnih snaga, koje se osjeæaju pobjednici-ma u tom povijesnom raspletu. Dugoroèna za�tita vlasnièkih interesa stoga se nu�noprva nametnula kao osnovni pravac institucionalizacije novog svjetskog poretka.Tradicionalna dr�ava, njezine institucije i mehanizmi dru�tvene regulacije, moralase tako transformirati i prilagoditi novim odnosima socijalnih snaga. Dr�ava nije,ipak, ostala bez posla, ali je dobila delikatnu i opse�nu zadaæu da provede ovo preus-trojstvo i pokrije ekonomske i socijalne posljedice svoje vlastite destrukcije, a time itrajno kompromitira svoju eventualnu ulogu u moguæem osmi�ljavanju i usmjera-vanju buduæih procesa dru�tvenog razvoja na drugaèijim naèelima.

Onesposobljavanje dr�avnih institucija da samostalno potièu i provode dru-�tveno prihvatljivu i ekonomski efikasnu strategiju dru�tvenog razvoja, s jednestrane je otvaralo prostor za �ire djelovanje neoliberalnih elita, a s druge strane zaafirmaciju nadmoæi liberalnih doktrina, èak i u uvjetima oèevidnih socijalnih ne-pravdi i razvojnih neuspjeha, koji prate njihovu primjenu. Rasprava o tr�i�nimnedostacima i o nu�nosti dr�avne intervencije u nekim odreðenim situacijama,koja se ranije u ekonomskoj teoriji smatrala posve legitimnom i korisnom, zami-jenjena je odbacivanjem dr�avne intervencije kao naèelno nepotrebne i �tetne. Utom smislu neoliberalizam se nije pokazao kao neka mirna i oprezna evolucionis-tièka reforma, nego kao projekt radikalnog preustrojstva dru�tva u korist jednogdijela socijalnih sila prema njihovim posebnim interesima, viziji i vrijednostima.

Gledajuæi iz povijesne perspektive, neoliberalizam po svom smislu radikalnepretvorbe bitno se ne razlkuje od svoga liberalnog prethodnika iz ranijih stoljeæa,kakvog su ga definirali Adam Smith, Jeremy Bentham i njegovi sljedbenici meðuklasiènim ekonomistima. Bentham je, naime, tvrdio da je svaka dr�avna vlast samapo sebi veliko koruptivno zlo, koja brani zastarjele obièaje i sluèajne zakone, te zasigurnost dru�tva nepotrebno ogranièava individualno djelovanje. �to manjedr�ave, to bolje, tvrdio je on. Kao nu�no zlo, sklono korupciji, ogranièavanju, zlo-porabi i monopolu, dr�ava uvijek mora biti pod kontrolom javnog mnijenja i uni-verzalne odgovornosti... «Minimizirati dr�avu!» bilo je osnovno geslo njegova pro-jekta revizije britanskog zakonodavstva, kao sredstvo oslobaðanja individualneenergije za privatnu poduzetnost, rad i inventivnost.3 Slièno kao �to je danas za-htjev za deregulacijom i privatizacijom.

3 Vidi Jeremy Bentham, (1787) Defence of Usury, u Economic Writings, (1952), ed. W. Stark, Lon-don: Allen & Unwin; An Introduction to the Principles of Morals and Legislation, 1789.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

5

Tijek, nasilne metode i trajne socijalne posljedice prvog institucionalnog «pri-lagoðavanja» zorno su opisali neki oponenti (na pr. Piercey Ravenstone i nekiknji�evnici kao suvremenici i kasnije Karl Polanyi u svojoj klasiènoj Velikoj preo-brazbi).4 Ali dok je zakonodavna reforma u Benthamovo doba imala opravdanje udoista kaotiènom stanju engleskog zakonodavstva i pravosuða, i nekompetentnojdr�avnoj upravi, koji su bili smetnja modernom ekonomskom i tehnolo�kom raz-voju, koji je veæ bio u velikom zamahu,5 neoliberalizam bi se, buduæi da je u ve-likoj mjeri znaèio poni�tenje socijalnih postignuæa iz prethodnog kapitalistièkograzdoblja, koja su se opæenito smatrala dru�tvenim napretkom, a koja su sadaprogla�ena preprekom napretka, mogao oznaèiti i kao radikalna kapitalistièkarestauracija. U tome je znaèajna razlika izmeðu liberalizma osamnaestog i devet-naestog stoljeæa, koji je ru�io institucionalni i socijalni okvir feudalnog ili polufeu-dalnog dru�tva, i neoliberalizma koji je usmjeren protiv ekonomskih i socijalnihpostignuæa, ostvarenih unutar naprednih kapitalistièkih dru�tava. Ambicije suneoliberalizma redefinirati odnose dru�tvenih snaga redukcijom prava iz rada isocijalnih prava, i njihovom �to jaèom nivelacijom u svjetskim razmjerima, da bise poveæao udio vlasnièkih klasa u raspodjeli dohotka dru�tva. Tehnolo�ka i infor-macijska povezanost svijeta i na njoj temeljena univerzalna konkurencija poslu�ilaje danas kao ekonomsko opravdanje i sna�no sredstvo te nivelacije. Zato se neo-liberalizam mo�e s pravom oznaèiti i kao privatno � kapitalistièki fundamentali-zam.6 Iza�lo se sa stavom da sva proizvedena vrijednost izvorno pripada vlasnici-ma kapitala, a da su dohotci svih drugih slojeva dru�tva ustvari tro�kovi vlasnika,za koje oni imaju pravo u ime efikasnosti zahtijevati da se svedu na nu�ni mini-mum. Povijesni kontekst raspada alternativnog komunistièkog poretka i stvarniprocesi tehnolo�ke globalizacije samo su olak�ali ovaj zaokret i donekle prikrilinjegovu konzervativnu prirodu.

4 Vidi, Karl Polanyi (1944), The Great Transformation, The Political and Economic Origins of Our Time,hrvatski prijevod Velika preobrazba,Politièki i ekonomski izvori na�eg vremena; Zagreb: NakladaJesenski i Turk, 1999. Sjajnu kritiku liberalne politike, njezinih ideolo�kih pretpostavki, metodai poraznih socijalnih rezultata, dali su veæ u prvoj treæini devetnaestog stoljeæa Piercey Raven-stone i Richard Jones, znatno prije od Marxa, èija su djela potisnuta, pre�uæivana i nikadaadekvatno valorizirana. Vidi, Piercey Ravenstone, (1821) A Few Doubts as to the Correctness ofsome Opinions Generally Entertained on the Subjects of Population and Political Economy; RichardJones, (1831) An Essay on the Distribution of Wealth and on the Sources of Taxation i (1859), LiteraryRemains. Sva tri djela pretiskao je u Augustus M. Kelley u seriji Ekonomic Classics, New York,1966,1964.

5 Usporedi opis engleskog stanja uprave i zakonodavstva krajem 18. stoljeæa u G. M. Trevelyan,British History in the Nineteenth Century,1798-1902, (1928).

6 Branko Horvat je insistirao na terminu «tr�i�ni fundamentalizam», ali on opisuje samo vanjskiorganizacijski okvir djelovanja, a ne nosioce, interese i ideologiju neoliberalnog pokreta, panam se èini da termin «privatno-kapitalistièki fundamentalizam» bolje izra�ava njegovu dru�tve-nu prirodu.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

6

Meðusobna pro�etost neoliberalizma kao realnog poretka svijeta i neolibera-lizma kao dominantne ekonomske doktrine pri tome upada u oèi. I sasvim je pri-rodna, kao �to je bila i u sluèaju njegova starijeg liberalnog dvojnika. Liberalnimteorijama i liberalnom socijalnom projektu, naime pripisao se ostvareni ekonom-ski napredak zapadnoga svijeta, stvaranje dinamièkog sustava razvoja, temelje-nog na znanosti, tehnolo�kim otkriæima i poduzetnièkim pothvatima, koji su na-vodno bili moguæi jedino u okviru efikasne ekonomske organizacije na liberalnimnaèelima. «Efikasna ekonomska organizacija je kljuè rasta; razvoj efikasne ekonom-ske organizacije u Zapadnoj Europi obja�njava uspon Zapada» aksiomatski istièuD. C. North i R. P. Thomas u svom poznatom djelu, Uspon Zapadnog svijeta.7 Zanjih «efikasna organizacija» znaèi uspostavu institucionalnih aran�mana i vlas-nièkih prava koja stvaraju poticaj da se individualni gospodarski napor usmjeri uaktivnosti koje donose privatnu stopu prinosa koja je blizu dru�tvenoj stopi pri-nosa» ili, jednostavnije reèeno, gdje privatna osoba prisvaja gotovo cijeli pozitivniuèinak svoje aktivnosti. «Dopu�tajuæi da pojedinci u dru�tvu mogu odluèiti daignoriraju takve pozitivne poticaje, i da se u svim dru�tvima neki zadovoljavajusvojim sada�njim polo�ajem, uzroèni empirizam ipak upuæuje da veæina ljudi vi�evoli vi�e nego manje dobara i da se tako i pona�a».8

Ova, naoko jednostavna postavka, za koju nije jasno da li je vi�e teorija iligeneralizacija povijesnog iskustva, ima dalekose�ne implikacije za razumijevanjeodnosa ekonomskog rasta i liberalnog ekonomskog sustava, buduæi da autori oèi-to pretpostavljaju da nosioci rasta mogu biti samo pojedinci, kojima je osiguranopuno prisvajanje korisnog uèinka njihove aktivnosti, i da je takvo obja�njenje ras-ta dovoljno i povijesno dokazano. Buduæi da svi ljudi nisu jednako zainteresiranii sposobni za organizaciju gospodarskih aktivnosti, nego da je to samo poduzetnamanjina, a efikasna organizacija je njezina zasluga, zato se mora osigurati slo-bodu vlasni�tva i prijenosa dobara, te diferencijaciju ljudi po bogatstvu i moæi.Ni�ta se ne ka�e mogu li i neki drugi socijalni entiteti, uz pojedince, takoðer bitinosioci efikasne ekonomske organizacije i koji socijalni mehanizmi regulirajuekonomske aktivnosti, koje pretpostavljaju kombiniranu uporabu veæeg broja ak-tera i sredstava. Mogu li ti mehanizmi imati karakter individualnih transakcija?�to je s proizvodnjom kao tehnolo�kom aktivno�æu i raspodjelom proizvoda, koji sunesumnjivo kolektivno ostvarenje i o kojima ovisi aktivnost, reprodukcija �ivota i so-cijalni polo�aj onih koji sudjeluju u tim procesima. Znanje i rad su njihovi temeljnifaktori. Dioba rada i distribucija proizvoda su eminentno dru�tveni fenomeni, koji sene mogu objasniti samo neèijom veæom ili manjom sklono�æu za dobrima. Svi ljudi, a

7 Douglass C. North & Robert Paul Thomas, (1973), The Rise of the Western World. A New EconomicHistory, Cambridge: Cambridge University Press, str 1.

8 Ibid. str 1.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

7

ne samo neka posebna manjina, imaju potrebu za dobrima i opæenito te�e pobolj�a-nju svog materijalnog blagostanja, �to dodatno zao�trava konkurenciju za pristup proiz-vodnim sredstvima i proizvedenim dobrima i izaziva sukobe i opæu napetost, kojite�ko mogu biti predmet privatne regulacije. Imaju li svi jednako pravo na �ivot isudjelovanje u aktivnostima koje ga omoguæuju? Jednostavna predod�ba ekonom-skog �ivota, institucija koje ga reguliraju i ostvarenog napretka kao skupa individual-nih transakcija, plod je pravnog formalizma, i zaèuðuje �to dolazi od istaknutih iiskusnih ekonomskih povjesnièara. Pri tome se zaboravlja da su u povijesti ekonom-ske misli najo�triji i najdosljedniji kritièari liberalistièkih aksiomatskih pretpostavkiupravo bili oni ekonomisti koji su imali najrazvijeniji osjeæaj za povijesna i kompara-tivna ekonomska istra�ivanja (Sir James Steuart, J. C. L. Simonde de Sismondi, PierceyRavenstone, Richard Jones, cijela njemaèka historijska �kola, veæina institucionalista,Jacob Viner, Joseph A. Schumpeter). Povijesna iskustva, naime, uvijek su bila najslabijioslonac ekonomskog liberalizma.

Poku�aj da se pomire aprioristièke koncepcije liberalizma s povijesnim iskust-vom zato je u najnovijoj obnovi liberalizma dobio strate�ko znaèenje. Pojava tzv.nove ekonomske povijesti (D. C. North, R. W. Fogel), takav je jedan poku�aj da sedoka�e da su ekonomski fenomeni u svom povijesnom razvoju upravo slijedililogiku koju pretpostavlja liberalna tr�i�na doktrina. Ona to posti�e na naèin dajednostavno uvodi aksiomatiku i kvantitativne metode neoklasiène analize u povi-jesna istra�ivanja ekonomskih pojava. Postupak se opravdava time, da ako suvre-mena ekonomska analiza vrijedi za suvremene pojave, ona bi se morala pokazatijednako valjanom i za istra�ivanje ekonomskih pojava u povijesti. Zato se prigo-vara tradicionalnoj ekonomskoj povijesti da ignorira ekonomsku teoriju i da seogranièava na deskriptivnu analizu ekonomskih aktivnosti i institucija, koja nedaje uzroèno obja�njenje njihove prirode i dinamike. S neoklasiènom analizom uinterpretaciju povijesnih fenomena apriori se unose i uzroèna obja�njenja teposebne ekonomske teorije i iskljuèuju moguæe druge teorije i faktori povijesnograzvoja, tako da je rezultat u visokoj mjeri tautolo�ki. Ali se time ekonomska povi-jest stavlja u slu�bu jedne posebne socijalno-politièke doktrine, u ovom sluèajuliberalizma, koji ekonomski rast uglavnom obja�njava prirodom modernihekonomskih institucija.9

Ali te�koæe neoliberalizma s povijesnim èinjenicama time nisu prevladane.Uvjerenje o postojanju nu�ne uzroène veze izmeðu uspona liberalizma i moder-

9 Time i svako bavljenje ekonomskom povije�æu stavlja u uske ideolo�ke okvire. Tako sam Northreducira smisao ekonomske povijesti na razvoj politièkih i ekonomskih institucija: «Sredi�njepitanje ekonomske povijesti i ekonomskog razvoja je obja�njenje razvoja politièkih i ekonom-skih institucija koje stvaraju ekonomsko okru�enje koje potièe rast proizvodnosti», a po njemuto su institucije liberalnog sustava, Vidi D. C. North, «Institutions», Journal of Economic Perspec-tives, 1991, sv. 5. str. 98.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

8

nog ekonomskog razvoja pokazala se povijesno neutemeljenom. Ona se zasniva-la na povijesnoj koincidenciji europske industrijske revolucije i �irenja liberalnihinstitucija, posebno u Engleskoj izmeðu njezina uspona na rang dominantne svjet-ske ekonomske sile krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeæa i liberalne reforme. Alito poklapanje je bilo tek pribli�no, a uzroèno te�ko dokazivo. Ekonomski rast iinstitucionalne promjene zapoèele su mnogo ranije od industrijske revolucije. Veæod poèetka 17. stoljeæa Zapadna Europa bilje�i znaèajne komercijalne, politièke iintelektualne prodore, tako da mo�emo govoriti o vi�e usporednih revolucija, kao�to su revolucije u pomorstvu i trgovini i financijama, u znanosti i obrazovanju, uurbanizmu, u poljoprivredi. Kapitalizam kao sustav nije sam po sebi proizveoindustrijsku revoluciju. Primjera ekonomskog rasta bilo je i ranije i izvan Europe.Jo� manje je moderni ekonomski rast bio uvjetovan formiranjem liberalnog susta-va.10 Liberalni realni ekonomski sustav, za razliku od liberalnih doktrina, u Engles-koj je tek uveden u drugoj polovici 19. stoljeæa, kada je Engleska veæ poèela gubitisvoju razvojnu dinamiku. Istodobni impresivni ekonomski rast Sjedinjenih Dr�ava,Njemaèke, a zatim Japana i Rusije, bio je znatno vi�e u znaku sna�ne dr�avnerazvojne strategije nego jaèanja sustava liberalnih institucija. Razvojne krize uvi-jek su se rje�avale dr�avnom akcijom, a ne prepu�tanjem razvoja slobodnomdjelovanju tr�i�nih sila, kao �to bi se oèekivalo po logici liberalnih uèenja.11

Liberalizam kao sustav i praksa ekonomske politike uvijek je bio pragmatièniizbor vodeæih svjetskih ekonomskih sila. Koliko god pristalice liberalizma zagova-rali taj sustav iz apriornih uvjerenja, da on posti�e najbr�i ekonomski rast, bla-gostanje i slobodu ekonomskog djelovanja, nijedna nerazvijena i ekonomski sla-bija zemlja nije ga rado sama izabrala kao svoj put rasta zbog prednosti koje bi jojon navodno donio. Liberalizam je uvijek bio pitanje odnosa s drugima, pa se senajprije i pojavio kao projekat liberalizacije vanjske trgovine a kasnije i liberaliza-cije i drugih oblika meðunarodnih ekonomskih odnosa. Liberalizam je uvijekprvenstveno bio projekt ekonomsko-socijalne reforme, a ne projekt razvoja i mo-dernizacije proizvodno- tehnolo�kih struktura. Naravno, pitanje ekonomskih slo-

10 Na povijesnom raskoraku izmeðu doktrinarnog razvoja, stvarnih procesa i politièke reformeinstitucija posebno je insistirao Travelyan. «Kad je Adam Smith objavio Bogatstvo naroda 1776.teorijski slom je bio potpun, praktièki slom je bio nedovr�en, a politièki slom nije ni poèeo». G.M. Travelyan,(1928) British History in the Nineteenth Century, 1798-1902, str. 161.

11 Viziju svjetskog ekonomskog rasta, kao specifiènog europskog kapitalistièkog izuma, koji se jes industrijskom revolucijom koncentrièno �irio iz Zapadne Europe, uvjerljivo je osporio Eric L.Jones u knjizi Ekonomski rast u svjetskoj povijesti (2003), Zagreb, Politièka kultura (prijevod sengleskog Growth Recurring, Economic Change in World History, 2000,). Jonesova je osnovna tezaizravno suprotna od liberalne doktrine, i glasi da je za uspje�an ekonomski rast odluèananga�man vladajuæe politièke elite da ekonomski rast uzme kao svoj prioritetni politièki cilj ida ga sistematski potièe sredstvima dr�avne politike, pri èemu se institucionalni oblici te poli-tike mogu znaèajno razlikovati.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

9

boda unutar jedne zemlje nije nikad bilo neva�no za njezin ekonomski i politièkirazvoj, ali su se unutra�nji razvojni i institucionalni odnosi rijetko rje�avali opæomliberalizacijom vanjskih odnosa. Homogenije i solidarnije dru�tvene zajedniceuvijek su imale potrebu za diferenciranijim pristupom i raznovrsnijim mjeramaregulacije svojih unutra�njih odnosa. Nerazvijene zemlje imaju razloga bojati sekonkurencije jaèih zemalja i ogranièavanja moguænosti da za�tite svoje posebneinterese i aspiracije. Liberalizam se uvijek �irio silom i pritiskom zemalja koje suimale najmanje razloga da se pla�e konkurencije drugih, a ne oèekivanjem slabi-jih zemalja da bi njime jaèale svoju konkurentsku sposobnost u meðunarodnojrazmjeni. Liberalna propaganda meðutim rado se koristi èinjenicom vi�eg stupanjarazvoja i blagostanja razvijenih zemalja, prikazujuæi je izravnom posljedicom nji-hova liberalnog sustava.

I najnovija povijest pokazuje da ne postoji pozitivna korelacija izmeðu brzineekonomskog rasta zemlje i provedenih liberalnih reformi ekonomskog sustava ipolitike. Prevladavanje ekonomske krize iz 1930-tih godina, najveæe u povijestimodernog kapitalizma, i ekonomska obnova nakon drugog svjetskog rataprovedene su u znaku sna�nog dr�avnog intervencionizma. Ekonomski liberali-zam nije se pokazao prikladnom koncepcijom za rje�avanje dubljih ekonomskihporemeæaja i izvanrednih stanja. Ali ni za mirnodopske prilike ekonomski liberali-zam nije pokazao one prednosti, koje mu se pripisuju. U razdoblju ekonomskogintervencionizma 1960-1980. razvijene zemlje zabilje�ile su 3.2% rasta dohotkapo stanovniku, a u neoliberalnom razdoblju 1980-1999. su zabilje�ile stopu rastaod 2.2 %., dok su zemlje u razvoju svoju stopu rasta po stanovniku prepolovile s3.0% na 1.5 %, pri èemu je veliki dio tog porasta otpadao na Kinu i Indiju, kojenisu slijedile neoliberalne preporuke. Ove brojke nedovoljno izra�avaju dubinuekonomske krize upravo onih zemalja u razvoju koje su slijedile liberalnu poli-tiku. Godi�nja stopa rasta dohotka po stanovniku je tako u Latinskoj Americi uistim razdobljima pala s 3.1% na 0.6 %, dok su zemlje Afrike i Bliskog Istoka uposljednja dva desetljeæa zabilje�ile negativne stope rasta, tj. pad dohotka. Biv�esocijalistièke zemlje u Srednjoj i Istoènoj Europi, nakon njihova prijelaza u kapi-talizam zabilje�ile su vjerojatno najveæi pad dohotka i �ivotnog standarda u mo-dernoj povijesti. Kad se tome dodaju negativni efekti rasta socijalne nejednakosti,odljeva kapitala i sloma dru�tvenih institucija, ocjena neoliberalne �ok-terapije,jo� je poraznija.12

Za ekonomsku doktrinu koja se sama hvali svojim nagla�avanjem primataefikasnosti proizvodnje nad svim ostalim aspektima ekonomskog �ivota («Mora-

12 Vidi, Ha-Joon Chang, ed. (2003), Rethinking Development Economics, London: Anthem Press. str.6. i Dio II.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

10

mo prvo stvoriti bogatstvo prije nego �to ga mo�emo raspodjeljivati»), osobito jerazorna èinjenica njegovih slabih rezultata u ostvarivanju ekonomskog rasta, poseb-no ako se, s dosta uvjerljivosti, mo�e dokazivati da ti slabi rezultati proizlaze up-ravo iz te njegove jednostrane orijentacije na promociju privatnog bogatstva. Evi-dentni izostanak rezultata u ekonomskom rastu zemalja koje su izrièito vodileneoliberalnu politiku onda se prikriva, mjereæi ekonomski napredak upravoprovoðenjem liberalnog programa institucionalne reforme (ekonomska sloboda,liberalizacija trgovine, razvijenost tr�i�nih institucija, stabilnost cijena i sl.). Naovaj naèin se indirektno pokazuje da ekonomski rast nije ni prioritet liberalnepolitike. To se eventualno ubla�ava izra�avanjem oèekivanja, da æe izgubljeni rastbiti, zbog novog poticajnijeg institucionalnog okvira, nadoknaðen u nekom neo-dreðenom buduæem razdoblju.

Uspon neoliberalizma na vodeæu poziciju u modernoj ekonomskoj misli, poseb-no je proizveo negativne posljedice za ekonomiku razvoja, kakva se razvila kaoposebna grana ekonomije u posljednjih �ezdesetak godina. Same pretpostavke imetodologija standardne neoklasiène koncepcije stavile su u pitanje ekonomskirast kao podruèje posebnog i dru�tveno prioritetnog istra�ivanja. S jedne stranedokazuje se da su kljuène pretpostavke ekonomike razvoja nepotrebne, jer se mogusvesti na opæe pretpostavke racionalnog pona�anja neoklasiènog uèenja, zatim daje dr�avna intervencija za poticanje rasta, èak i u sluèaju teorijski opæepriznatogtr�i�nog neuspjeha (market failure) uzaludna, zato �to æe dr�avna intervencija nu�nodovesti do jo� gore situacije, jer je u naèelu dr�avna intervencija nesposobna proiz-vesti ikakvo dobro. Tako se dolazi do apsurdnog zakljuèka, da je ljudska svijesnakolektivna akcija, bez obzira koliko njezini nositelji bili inteligentni, obavije�teni idobronamjerni, nije u stanju ne�to popraviti, èak i u sluèaju kada je tr�i�ni meha-nizam veæ doveo do evidentne dru�tvene �tete. Zato je neoliberalizam naèelnoprotiv dr�avne akcije u sluèaju èak i veæih poremeæaja i kriza, kao i protiv dr�avnogpoticanja novih razvojnih izglednih inicijativa (infant industry argument), kojeg jeneoklasièna teorija ranije uvijek priznavala. S obzirom da se neoliberalizam stal-no poziva na razum i racionalnost, èiji to razum i racionalnost ima u vidu, akoporièe moguænost da se ljudi o ièemu mogu ne�to racionalno dogovoriti i zajed-nièki provesti?!

Neoliberalizam je nesumnjivo dominantna ekonomska doktrina u posljednjihtridesetak godina. Da li je veæ i realni ekonomski poredak svijeta te�ko je pouzdanoutvrditi. On svakako veæ jest realni projekat takvog poretka, iza kojeg stoje domi-nantne dru�tvene i politièke sile svijeta. Nestanak ili marginalizacija alternativnihdoktrina i sustava u javnim raspravama i programima nastave i istra�ivanja obra-zovnih i istra�ivaèkih institucija, te u praksi ekonomske politike dr�ava i meðu-narodnih organizacija daju mu apsolutnu nadmoæ u buduæem oblikovanju svi-

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

11

jeta. On se predstavlja kao «prirodni» poredak, koji nema alternative i s kojim semoraju pomiriti èak i njegove �rtve.13 Prilagoðavanje njegovim standardima trebalobi biti racionalan odgovor na njegove izazove, a svaki se otpor unaprijed progla-�ava iracionalnim i uzaludnim. Kritièko preispitivanje njegovih filozofskih teme-lja, politièkih maksima i realnih povijesnih postignuæa, danas se smatra gotovoneumjesnim i izrazom prevladanih ideja i zastarjelog mentalnog sklopa. Priznatipovijesnu neminovnost neoliberalnog poretka smatra se znakom mudrosti, do-brog ukusa i otvorenosti duha.

«�to nam je jedno razdoblje bli�e, manje ga razumijemo: svoje vlastito razdo-blje razumijemo najmanje», tvrdio je Schumpeter, «..Govoriti opæenito o jednomjedinom vladajuæem Zeitgeistu znaèi iskrivljavati èinjenice � a u veæini je sluèaje-va to iskrivljavanje ideolo�ko».14 Ali ako tako malo razumijemo vlastito doba, akona raspolaganju istodobno imamo zbunjujuæi izbor razlièitih pristupa i neprovje-renih tumaèenja èinjenica koje nas okru�uju i koje uvelike utjeèu na na�e mi�lje-nje i pona�anje, kako s nekim stupnjem pouzdanja govoriti i djelovati u svojemvlastitom vremenu? U kojoj se mjeri mo�emo osloniti na mi�ljenja i iskustvo na�ihprethodnika? Shumpeterovo upozorenje moramo ozbiljno uzeti i u razmatranjuproblema dana�njeg svijeta i vladajuæih svjetonazora i ideologija, poku�avajuæi ihgledati u svjetlu spoznaja i iskustva pro�lih generacija, nastojeæi naæi trajne ele-mente, koji odr�avaju kontinuitet povijesnog zbivanja i ljudske svijesti o njemu,ali jednako tako moramo biti svijesni da je razumijevanje vlastita vremena na�aprva zadaæa i potreba. «Ne bezuvjetnom primjenom ocjena postignuæa velikihljudi koji su utemeljili na� sada�nji sustav, nego donoseæi vlastiti sud o èinjenica-ma na�e vlastite generacije, mi mo�emo dokazati da smo njihovi dostojni sljedbe-nici», upozoravao je Alfred Marshall.15

U naznaèenom okviru treba voditi i raspravu o neoliberalizmu i ekonomskojznanosti, ne dopu�tajuæi da nam aktualna ideolo�ka propaganda oduzme prostorza kritièko preispitivanje ocjena i doktrina, koje nam se svakodnevno nude kaoautoritativan uvid u stvari i preporuke za djelovanje. Skromni i u cjelini razoèara-vajuæi razvojni rezultati neoliberalne prakse, apriornost njegovih teorijskih kon-strukcija, analitièki sinkretizam, ideolo�ki redukcionizam i nedostatak povijesneperspektive, dodatno postavljaju pred neoliberalne doktrine mnoga pitanja i upogledu dosega njegove znanstvene autentiènosti.

2. Cijela povijest ekonomske misli, u stvari, u znaku je latentnog ili otvorenogsukoba izmeðu ljudske slobode i inventivnosti, kao sila promjene i napretka i sila

13 Vidi, Ulrich Beck (2004), Moæ protiv moæi u doba globalizacije, Nova svjetskopolitièka ekonomija, Za-greb, �kolska knjiga,

14 J. A. Schumpeter, (1975), Povijest ekonomske analize, Zagreb: Informator, sv. II. str. 632.15 A. Marshall, (1926), Official Papers of Alfred Marshal, London: Macmillan, str. 368.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

12

èija je svrha obnova i stabilnost ljudskih kolektiviteta ili dru�tvenih sredina, o ko-jem govori Hobsbawn u tekstu koji smo uvodno naveli. Ova suprotnost èesto sekrivo prikazuje kao suprotnost izmeðu pojedinca i dru�tva, izmeðu individualiz-ma i kolektivizma, jer niti je pojedinac iskljuèivi nositelj slobode i inventivnosti,niti je obnova i stabilnost iskljuèiva potreba i zadaæa kolektivnih oblika ljudskog�ivota i djelovanja. Èovjek je dru�tveno biæe ne samo po tome �to mu je dru�tvovanjski okvir �ivota, nego �to je dru�tvo temeljno i za njegovu unutra�nju egzi-stenciju kao pojedinca. Priroda ljudskog biæa sadr�i dru�tvene dimenzije, bez ko-jih on ne bi bio ne samo slobodno ljudsko biæe nego cjelovito ljudsko biæe uopæe(npr. u pogledu znanja, komunikacija, sigurnosti, osjeæaja du�nosti i pripadnosti,i sl). Istodobno, dru�tvo (zajednica), se ne bi moglo formirati, odr�avati i razvijatibez ljudske razlièitosti, individualnosti i biolo�kih nagona. Podjela rada, kao okviri naèin ostvarivanja zajedni�tva u razlièitosti, jednako individualna i dru�tvenapojava, temeljni je uvjet odr�anja i napretka pojedinca i dru�tva. Dru�tvo imaegzistencijalnu potrebu da po�tuje i razvija slobodu, inventivnost i autonomijupojedinaca, ali i da osigura lojalnost i odgovornost pojedinca prema kolektivitetukojem pripada. Pojedinac se raða s iskonskim dugom prema zajednici, prema njezi-nu dobru i kontinuitetu, i otplaæuje ga svojim �ivotom i dobrim djelima. Shvaæa-nje da su ljudi biæa slobodna i sama sposobna da svoje �ivote oblikuju prema vlas-titim razumskim zamislima, ali ne izvan okvira i ogranièenja prirodnih uvjeta�ivota i moralne odgovornosti prema drugim èlanovima zajednice, temelj je odgo-vornog i humanog pogleda na svijet.16

Suprotnost izmeðu slobode i du�nosti u ekonomskoj aktivnosti naglasio jeveæ Aristotel u Nikomahovoj etici, razmatrajuæi pitanje stjecanja i uporabe bogatstva.On u ekonomskoj aktivnosti razlikuje ekonomiju od hrematistike. Prva je usmjerenana zadovoljavanje ljudskih �ivotnih potreba, a druga na stjecanje bogatstva, kaosredstva dru�tvene moæi, koje se mo�e koristiti mimo legitimne dru�tvene kon-trole institucija opæeg dobra, a time i kao sredstva razaranja uspostavljenog jav-

16 Jedan od najljep�ih opisa polo�aja èovjeka u svemiru napisao je Giovanni Pico della Mirandola(1463-1494) u svom Govoru o dostojanstvu èovjeka: « Shvatio sam zbog èega je èovjek najsretnijeod svih stvorenja i samim tim vrijedan divljenja ...(Bog je) uzeo èovjeka kao stvorenje neo-dreðene prirode i, odrediv�i mu mjesto u sredi�tu svijeta, ovako mu se obratio: Priroda svihostalih stvari je ogranièena i prinudna u okviru granica zakona koje smo Mi propisali. Ti æe�,nesputan ogranièenjima, u suglasnosti s tvojom slobodnom voljom ... propisati za sebe granicesvoje prirode. Postavili smo te u sredi�te svijeta da bi odatle mogao promatrati sve ono �topostoji na svijetu. Nismo te stvorili ni od neba ni od zemlje, niti smrtnim niti besmrtnim, takoda sa slobodom izbora i sa èa�æu, kao tvorac i uoblièitelj samog sebe, mo�e� sebe uoblièiti u kojigod oblik �eli�». Navedeno prema Marvin Perry, (1993) An Intelectual History of Modern Europe.O iskonskom dugu èovjeka prema zajednici vidi Michel Aglietta i André Orléan, (2003) Novac isuverenitet Zagreb:. Golden Marketing i od istih autora, (2002), La monnaie entre violance et con-fiance, Pariz: Odile Jacob

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

13

nog poretka i hijerarhije vrijednosti. U ovoj drugoj funkciji bogatstvo je izvor nere-da i nesigurnosti u dru�tvu, i stjecanje bogatstva s tim ciljem moralno je neprih-vatljivo.17 Aristotelov stav uglavnom se slagao sa stajali�tima Svetog Pisma, i postaoje dijelom kr�æanskog nauka.

Stav prema stjecanju bogatstva promijenio se u europskoj renesansi. Rene-sansa je dala poticaj sekularnom pogledu na svijet, koji je reafirmirao vrijednostovozemaljskom djelovanju i zadovoljstvu. Razvoj znanosti, trgovine, pomorstva ibankarstva doprinio je opæem napretku i blagostanju, ali i koncentraciji bogatstvau rukama poduzetnih pojedinaca. Karakter bogatstva se promijenio, od prete�itozemlje i prirodnih dobara, koja su kori�tena izravno za zadovoljavanje lokalnihpotreba u okviru hijerarhijskog sustava feudalnih prava, novo bogatstvo temeljilose prete�ito na pokretnoj imovini, ugovornom radu i financijskim potra�ivanjima.Za nove oblike ekonomske aktivnosti sloboda i mobilnost bile su mnogo va�nijifaktori, nego za tradicionalne oblike organizacije proizvodnje i prijenosa dobara.Od pojedinca su se tra�ile veæe sposobnosti i preuzimanje rizika, pa je to jaèalote�nje za stjecanjem znanja, regulacije prostora, vremena i sigurnosti poslovnihtransakcija. Nove aktivnosti uglavnom se lociraju u gradovima, pa polo�aj grado-va prema okolnim feudalcima, i njihova upravna autonomija, postaje jedan oduvjeta opæeg ekonomskog i politièkog razvoja. Gradovi postaju upori�ta slobodar-skih te�nji. «Die Stadtluft macht frei � gradski zrak oslobaða», ka�e jedna stara njemaèkaposlovica. Poslovna elita tra�ila je odgovarajuæe nagrade i priznanja za izvanrednepothvate, sigurnost u�ivanja u steèenom bogatstvu i redefiniciju svoga socijalnogpolo�aja. Tradicionalne feudalne vrijednosti podrijetla i polo�aja , te odnosa pre-ma crkvi u ustaljenoj hijerarhiji, potiskivane su �eljom za individualnim postignuæi-ma i priznanjima. Ali na bogatstvo se prvenstveno gledalo u funkciji promicanjaopæe dobrobiti, a ne zadovoljavanja individualnih te�nji za moæi i isticanjem.

Uz renesansu se povezuje i uspon individualizma kao pogleda na svijet. Sa�irenjem tr�i�nih oblika poslovanja i slobode ugovaranja, kao i opæeg insistiranjana individualnoj kreativnosti, to je bilo nu�no. Ali on se izra�avao prije svega uodnosu na feudalna i crkvena ogranièenja, a ne u istoj mjeri na dr�avu i sekularneinstitucije. Naime, to je i vrijeme izgradnje nacionalne teritorijalne dr�ave, nanaèelu opæeg dobra, koja provodi nacionalnu integraciju i izgradnju nacionalnihinstitucija, uz jaèanje autoriteta centralne vlasti. Vojska kao naoru�ano plemstvozamjenjuje se stajaæom plaæenom vojskom. Jedan oblik socijalne integracijezamjenjuje se drugim. Prema tr�i�noj organizaciji dru�tva saèuvan je znatan op-rez, uvoðenjem stro�e centralne regulacije, kao i ogranièenja upotrebe bogatstvakao socijalne i politièke moæi. Privatno bogatstvo gleda se prete�no u funkciji do-

17 Vidi Zvonimir Baletiæ. »Hrematistika � izazov nepoæudne ekonomike», Politièka misao, br. 3./1989. Fakultet politièkih znanosti, Zagreb.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

14

broèinstva i jaèanja dr�ave. Pokret Reformacije dao je pak dalji poticaj individu-alizmu, nagla�avajuæi izravni odnos pojedinca i Boga. Time je naèelno davao teo-lo�ku osnovu otporu prema dr�avnom autoritetu, istièuæi va�nosi pojedinca i in-dividualnih prava. Ali je dr�ava i tamo gdje je protestantizam bio slu�bena religi-ja, nerijetko progonila vjerski nekonformizam i radikalne individualistièke pokrete.

Ekonomska misao toga i slijedeæeg razdoblja imala je vi�e razlièitih izvora.Jedan su crkvene obrazovne ustanove, koje se dr�e socijalnih doktrina crkve, nas-tojeæi ih prilagoditi prilikama i potrebama nove dru�tvene organizacije. To je ono�to se naziva skolastièkim uèenjima. Drugi je filozofska, politièka i pravna litera-tura, èesto antièkog podrijetla, vezana uz potrebe razumijevanja i upravljanjadr�avom i njezinim interesima. Treæi izvor su rasprave i pamfleti poslovnih ljudi,koji iz svoje praktiène perspektive raspravljaju o pojedinim pitanjima iz oblastivlastitog bavljenja, zala�uæi se za pojedina ekonomsko-politièka rje�enja iliposlovne interese. Ovi izvori su nesistematski, razlièiti po kvaliteti i teorijskoj razini,i ne predstavljaju koherentan korpus ekonomske znanosti. Ovaj korpus literaturese obièno, ali bez dovoljna razloga, naziva zajednièkim imenom «merkantilizam»,navodno zato �to je sistematski izra�avao interese i poglede nove trgovaèke klase.Osnovna orijentacija te literature, meðutim, vi�e je odreðena pragmatiènom bri-gom za nacionalne interese, za jaèanje dr�ave i njezina polo�aja u svijetu, kontroluvanjske trgovine, poticanje proizvodnje i zaposlenosti, monetarnu regulaciju, emi-graciju i kolonizaciju, praktièki sva pitanja ekonomske politike povezana s ekonom-skim rastom i sigurno�æu. Teorijska razina ove literature nije uvijek bila visoka, alije bilo i vrijednih teorijskih radova, posebno pod kraj 17. stoljeæa, kada se je opæinapredak znansti i obrazovanja odrazio i na kvalitetu ekonomskih radova.

Sustav merkantilistièkih doktrina i prakse, kao dr�avne kontrole i usmjera-vanja ekonomskih aktivnosti, raspadao se razlièitom brzinom u pojedinim europ-skim zemljama, ovisno o stupnju razvoja i i polo�aja pojedine zemlje, a time idoktrine i prakse dr�avne regulacije. Ekonomski i trgovaèki dominantne zemljelak�e su napu�tale stroga ogranièenja ekonomskih aktivnosti, ali uvijek u skladusa svojim pragmatiènim ocjenama vlastitih interesa. Nizozemska je liberaliziralasvoju vanjsku trgovinu veæ potkraj 16. stoljeæa. I Engleska je ubrzano liberaliziralasvoju vanjsko � trgovinsku praksu veæ u drugoj polovici 17. stoljeæa, nakon �to jepotisnula Nizozemsku s polo�aja vodeæe trgovaèke nacije u Europi. Zastarjeli za-koni i obièaji nisu mogli zadr�ati radikalne promjene u poljoprivredi i manufak-turnoj proizvodnji, koje su bile u sve veæoj mjeri pod utjecajem otvaranja novihtr�i�ta u zemlji i inozemstvu i organizirane na kapitalistièkoj osnovi. Tome svemutreba dodati ekspanziju financija, koje su sve vi�e slu�ile kreditiranju dr�ave ifinanciranju povla�tenih korporacija za prekomorsku trgovinu, i tra�ile veliku slo-bodu u obavljanju svojih operacija. Jedno od pitanja bila su dr�avna kontrola vanj-

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

15

skih plaæanja i ogranièenja izvoza zlata i srebra iz zemlje, koja je izravno utjecalana uvjete vanjsko-trgovinskog poslovanja. Umjesto da se ubla�avala, ona se po-vremeno i poo�travala. Tako je bila poo�trena 1603. za vladavine Jakova I i jo� vi�e1628. za vladavine Charlesa I, da bi tek 1663. bio dopu�ten izvoz srebra i stranogkovanog zlatnog novca. Zanimljivo je da je slobodan izvoz engleskog zlatnog novcai zlata dobivenog njegovim taljenjen zakonski dopu�ten tek 1819.18 Ova zabranaizvoza zlata, oko koje su se vodile velike rasprave i dizala buka, ostavljala je privi-dan dojam o rigidnosti merkantilistièkih ogranièenja, iako su u stvarnosti zabranebile mnogo poroznije nego �to se obièno misli. Troma i korumpirana uprava èinilaje mnoge dr�avne kontrole neefikasnim.19 Stanje zakonske regulacije engleskevanjske trgovine nije se mijenjalo s realnim promjenama njezina opsega i efikas-nosti. Tako carinska za�tita, koja je trebala « slu�iti svrsi osiguranja povoljne trgovin-ske bilance produ�ila je �ivot do kasno u devetnaesto stoljeæe, da bi se pretvorila uzbirku propisa razlièite prirode slu�eæi u neodredivoj mjeri uvelike kontradik-torne svrhe fiskalnih potreba, ureðenja trgovine, posebnih povlastica povla�te-nim pojedincima i skupinama, i stranoj diplomaciji».20 Nasuprot toj ocjeni imamojednako kvalificiranu ocjenu: « �to se tièe neke stvarne dr�avne regulacije, en-glesko slu�beno dr�anje je oko 1700. stvarno bilo laissez-faire».21

Krajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa stanje ekonomske znanosti bitno se mijenjai prelazi u novu kvalitetu po svojim teorijskim usmjerenjima i dosezima. Opæinapredak znanstvene metodologije uz spoj akademskog pristupa i praktiènihpotreba dovelo je do pojave vi�e djela teorijskog dosega. Tu prije svega mislimona radove Williama Pettyja, Josiaha Childa, Dudleya Northa, Johna Lockea, Ni-cholasa Burbona, Johna Carryja, Charlesa Davenanta, Joshua Geea, Bernarda Man-devillea, Johna Lawa, Isaaca Gervaisea, da spomenemo najistaknutije. Veæina ovihpisaca zastupa dosta liberalna shvaæanja uloge dr�ave u razvoju gospodarstva,tako da merkatilistièke doktrine postupno nestaju, stavljajuæi otvoreni prostor zaalternativna promi�ljanja.Takva situacija nije karakteristièna samo za Englesku: uFrancuskoj nakon raspada Colbertovog dr�avno upravljanog sustava gospodar-skog razvoja, Boisguillebertova kritika stanja francuskog gospodarstva i ekonom-ske politike jasan je znak velikog zaokreta prema liberalnijim shvaæanjima. Prvi

18 Vidi, John M. Letiche, (1975),Balance of Payments and Economic Growth, Clifton: Augustus m.Kelley, str. 7-9.

19 O merkantilistièkoj regulaciji i njezinoj dezintegraciji vidi Eli F. Heckscher, (1955) Mercantilism,2 sv., London , George Allen & Unwin; Joseph A. Schumpeter, (1975),Povijest ekonomske analize,Zagreb, Informator, gl.3; Jacob Viner, (1975), Studies in the Theory of International Trade,Clifton,Augustus M. Kelley, pogl. 1 i 2.

20 J. Viner, op. cit. str. 5.21 Conyers Read, (1938), ed. The Constitution Reconsidered, str. 72. Citirano prema J. M. Letiche, op.

cit. str.8.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

16

uspje�ni poku�aj teorijske sinteze novih gledanja na naèelu slobodne trgovine ineogranièene mobilnosti novca nalazimo veæ 1720. u Sustavu ili teoriji svjetske trgo-vine Isaaca Gervaisea.22

Uslijedio je niz kapitalnih djela teorijske prirode, koja su veæ bila svojevrsne sin-teze dotada�njih teorijskih doprinosa razvoju liberalne koncepcije gospodarstva.Richard Cantillon u svojoj Opæoj raspravi o prirodi trgovne (napisanoj poèetkom1730-tih godina, objavljenoj 1755.)23 dao je teorijski opis kapitalistièkog gospodar-stva kao autonomnog sustava, nezavisnog od politike i dr�avnih mehanizama uprav-ljanja, David Hume je 1752. objavio svoje Politièke rasprave24 kao niz povezanihogleda o kljuènim teorijskim pitanjima ekonomskog sustava i njegovim odnosimaprema dr�avi, François Quesnay je 1757. objavio Naèela ekonomske vlade, a 1758.svoju glasovitu Ekonomsku tablicu,25 u kojima je izlo�io svoj teorijski model gospo-darstva organiziran na naèelima prirodnog poretka potpune slobode djelovanjaekonomskih subjekata (laissez faire), Anne-Robert- Jacques Turgot objavio je 1759.posmrtnu Pohvala Vincentu de Gournayu, u kojoj je izlo�io kompletnu koncepcijulaissez- fairea, i pripisao mu njezino autorstvo, a 1766. godine. Razmatranja o postankui raspodjeli bogatsava,26 na sliènom pristupu kao i Quesnay, a Sir James Steuart je1767, objavio Istra�ivanje naèela politièke ekonomije kao ogled iz znanosti domaæe poli-tike slobodnih naroda,27 poznato pod kraæim naslovom kao Naèela politièke ekonomije,opse�nu komparativnu raspravu o nacionalnom gospodarstvu, organiziranom nakapitalistièkim naèelima.

I tada je do�lo do neoèekivane radikalizacije u razvoju ekonomske znanosti sadalekose�nim posljedicama za njezin razvoj i dru�tvenu funkciju. Taj je zaokretvezan uz ime Adama Smitha. Pojava Smithova djela Istra�ivanje prirode i uzrokabogatstva naroda (1776), oznaèila je i dala sadr�aj tom zaokretu. Odmah se pro-glasilo da tek pojava ovog djela zapravo znaèi roðenje ekonomske znanosti u pra-vom smislu rijeèi, a njegova autora ocem-utemeljiteljem (founding father) noveznanosti. Prethodni postupni razvoj kroz vi�e stoljeæa, promi�ljanja, istra�ivanja ipraktiènog iskustva ekonomskog rasta i ekonomske politike jednostavno je pro-gla�eno povijesnim zabludama. Odbaèena su ili zaobiðena i najveæa postignuæa

22 Vidi Zvonimir Baletiæ,(1985),» Isaac Gervaise: Prvi teoretièar opæe ravnote�e», Zagreb EconomicAnalysis, br. 3.

23 Hrvatski prijevod s uvodnom studijom (CKD, Zagreb, 1982), francuskog orginala Essai sur lanature du commerce en général, Pariz, INED, 1952,

24 Political Discourses, 1752, hrvatski prijevid, Politièka kultura, Zagreb, 2004.25 Maximes générales du gouvernment économique, 1757; Tableau économique, 1758; hrvatski prijevod

u Ekonomisti 17. i 18. stoljeæa, Kultura, Zagreb 1955.26 Eloge de Vincent de Gournayu 1759; Réflexions sur la formation et la distribution des richesses, 1766.27 An Inquiry into the Principles of Political Oeconomy, Being an Essay on the Science of Domestic Policy

in Free Nations, London , A. Millar & T. Cadell, 2 sv.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

17

iz prethodnoga razdoblja, èiji su autori veæinom jo� bili �ivi, a neki èak i Smithoviosobni prijatelji. Sustav politièke ekonomije, kakav je ponudio Smith, progla�enje epohalnim, originalnim i cjelovitim sustavom ekonomske znanosti, koji je naelegantan i jednostavan naèin navodno dao odgovore na sva relevantna teorijskai praktièna pitanja ekonomije kao znanosti i dru�tvenog realiteta, i stavljeno urang uzora za svako vjerodostojno bavljenje ekonomskom problematikom. Nijeod prve bilo jasno u èemu je tajna takva trenutna uspjeha, niti �to je to novo �to senije moglo naæi kod Smithovih prethodnika. Doista, èovjek koji je izvr�io takvuradikalnu revoluciju u razvoju ekonomske misli, a da je pri tome bio toliko supe-rioran, da nije imao nikakve potrebe, da se osloni na rad svojih prethodnika, i datrenutno nametne cijeloj jednoj znanstvenoj disciplini svoje stavove i standardeistra�ivanja, morao je biti èovjek izvanredne inventivnosti i originalnosti.

Meðutim, stvar nikako nije tako jednostavna. Pomnija komparativna i povije-sna analiza Bogatstva naroda mo�e lako pokazati da su mnoga gledanja i argumen-ti, za koje se autorstvo pripisuje Adamu Smithu u stvari �iroko zastupali njegoviprethodnici i suvremenici, tako da je Schumpeter u svojoj Povijesti ekonomske ana-lize, mogao utvrditi, da «Bogatstvo naroda nije sadr�avalo nijednu stvarno novuideju»,28 zatim da Smith nije uspio u svoj sustav unijeti mnoge vrijedne ideje ispoznaje svojih suvremenika. To je danas veæ opæepoznata èinjenica.29 Ali se nemo�e previdjeti da je sam Smith uvelike odgovoran za pogre�no predstavljanjepostignuæa drugih autora i time svijesno isticanje izvornosti i va�nosti svojeg dje-la, kao i raskid s cijelom prethodnom tradicijom, a da je znanstvena javnost pre�lapreko te èinjenice, prikljuèiv�i se opæem slavlju raðanja novog nadmoænog i sveo-buhvatnog znanstvenog sustava. I mnogi Smithovi kritièari priznali su Smithuzaslugu da se pokazao vrlo sposoban da iz raspolo�ivog teorijskog materijala iz-gradi impozantan sustav, koji je sam po sebi kao sustav veliko teorijsko postignuæe.30

Ali Smith nije bio prvi koji je izgradio cjeloviti sustav. Ako se i slo�imo da merkan-tilistièki sustav mo�da nije bio cjelovit i uvijek dovoljno usklaðen, to ne mo�emo

28 Joseph A. Schumpeter, (1975) Povijest ekonomske analize, Zagreb: Informator, str. 153.29 Dovoljno je ovdje samo navesti jedno novije mi�ljenje koje se sla�e sa Shumpeterovim. «Smith

je prvi od velikih eklektika, koji je ispleo u skladnu cjelinu va�nije ideje jednako prethodnikakoliko i suvremenika. Utjecaj Hutchesona i Humea osobito je vidljiv; takoðer je mnogo dugo-vao Turgotu i fiziokratima, posebno Quesnayu i takvim liberalnim merkantilistima kao �to suNorth, Petty, Child i Tucker. Druge va�ne ideje proiza�le su iz njegova neslaganja s Mandeville-om», I. H. Rima, (1986) Development of Economic Analysis , New York: Irwin, str. 75. Ovdje se nespominje Steuart, kao i drugi èije je ideje sigurno poznavao.

30 «On je dao od sebe najbolje...Njegova mentalna velièina bila je dovoljna da se ovlada glomaz-nim materijalom koji je tekao iz mnogih izvora i da ga èvrstom rukom stavi pod vlast malogbroja usklaðenih naèela: graditelj koji je solidno gradio bez obzira na tro�kove, bio je takoðerveliki arhitekt» J. A. Schumpeter. Op. cit. str. 153. Slièno ocjenjuje i I. Rima na veæ navedenommjestu.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

18

tvrditi za fiziokratski sustav Quesnaya, na koji se je Smith uvelike ugledao i ko-jemu nije nedostajalo konsistentnosti, s tom razlikom da je Quesnay za osnovuuzeo poljoprivredu, a Smith kapitalistièki organizirani rad opæenito. Kljuè nepo-dijeljenog uspjeha i popularnosti Smithova djela oèevidno izlaze iz okvira Smith-ovih individualnih zasluga. Pohvale su prvenstveno dolazile zbog Smithove bes-kompromisne obrane kapitalistièkog sustava i interesa nove vladajuæe klase, naèemu se je Smith anga�irao pi�uæi u duhu vremena i oèekivanja sredine. Na toupuæuje i Jacob Viner, inaèe kritièki raspolo�en prema Smithu, kada pi�e o Bogat-stvu naroda: «Bila je to ocjenjivaèka i ratoborna knjiga, koja je o�tro kritizirala pos-tojeæe dru�tvo i vladu i sna�no zagovarala promjene u nacionalnoj politici...»31

Naravno, za takvu knjigu javnost i ne oèekuje, da strogo po�tuje standarde akadem-ske prakse, ali je va�no da pru�i punu i preglednu sliku svog predmeta, i da pomoguænosti zadr�i znanstvenu metodu i autoritet. Zato njezino razumijevanje iupotrebu treba prosuðivati u kontekstu politièkih i ideolo�kih prilika, posebnoako je i bila mi�ljena da bude njihov sastavni dio. A kakve su bile realne politièke,socijalne i meðunarodne prilike Velike Britanije u vrijeme kada je Smith odluèiopisati sintezu ekonomskih doktrina, upravljenu na aktualno stanje i stremljenjabritanskog dru�tva?

Povijesno razdoblje poèetka posljednje treæine 18. stoljeæa, kada je nastajaloBogatstvo naroda, bilo je razdoblje visokih politièkih i ideolo�kih napetosti i �es-tokih sukoba u svijetu. Amerièki rat za nezavisnost imao je sna�nog odjeka uEuropi, a posebno u velikoj Britaniji gdje je do�ivljavan gotovo kao unutra�nji,graðanski rat, koji je dovodio u pitanje njezin vodeæi polo�aj u svijetu i njezinuunutra�nju sigurnost. Sa zavr�etkom Sedmogodi�njeg rata 1763. i porazom Fran-cuske, Velika Britanija je bila uèvrstila svoju dominaciju. Njezin dominantni polo�aju trgovini, financijama, prekomorskim osvajanjima i opæem ekonomskom napretkubila je dovoljna garancija njezine prevlasti u meðunarodnim odnosima. Kao otoè-na zemlja ona je imala manje tro�kove obrane i prednosti u prekomorskom i unu-tra�njem prometu. Zemlja je pokazala visoku sposobnost da uspje�no vodi ratovevani i da istodobno odr�ava slobodu i red u zemlji. Vlada , odgovorna parlamen-tu, dopu�tala je novoj kapitalistièkoj klasi da sudjeluje u dono�enju zakona, defi-niranju dr�avne politike i u upravljanju lokalnim poslovima. Britanski trgovci ifinancijeri u�ivali su visoki ugled i utjecaj na dr�avne poslove. Za razliku od Fran-cuske, u Velikoj Britaniji plemstvu i djeci protestantskog sveæenstva nije bilo za-zorno baviti se gospodarskim poslovima, �to je osiguravalo �iru i kvalitetniju os-novu za regrutaciju poduzetnika i njihove bolje dru�tvene veze. Razvoj finan-cijskih institucija doprinosio je veæoj koncentraciji i mobilnosti kapitala za podu-

31 Jacob Viner, «Adam Smith», u International Encyclopedia of the Social Sciences, 1968.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

19

zimanje zahtijevnijih poslovnih pothvata. Proces ekonomske transformacije pre-ma uspostavi kapitalistièkog sustava bio je praktièki zavr�en. Struktura parlamen-ta, odgovorna vlada i ogranièena moæ monarha, osiguravale su oligarhijskoj elitibogatstva izravno sudjelovanje u dr�avnij vlasti. Pre�ivjeli zakoni, mnogi iz feu-dalnog doba, zastarjela uprava i korumpirano sudstvo, bili su meðutim, smetnjaopæem gospodarskom i politièkom razvoju i zahtijevali su temeljitu reformu, kojaje pak jako kasnila.

Do izbijanja amerièkog rata za nezavisnost Engleska se, ipak, nije osobito �urila,oèekujuæi da æe se procesi spontano razvijati u njezinu korist. Engleski oprezan ipragmatièan pristup razvoju trgovine i financija nije iskljuèivao uporabu sile,zadr�avanje povlastica i dr�avne regulacije u promicanju britanskih interesa.Ukidanje ogranièenja trgovine i izvoza novca tra�ilo se samo na osnovi procjeneda ona smanjuju proizvodnju, zaposlenost i izvoz. Zahtjevi za dr�avnom inter-vencijom su se redovito pojaèavali u vrijeme oskudice, krize i opasnosti gubitkatr�i�ta. O tome svjedoèi Turgot, francuski prijatelj Humea i Smitha, u pismu Hu-meu od 23. srpnja 1766. govoreæi o izgledima slobodne trgovine: «Na�i liberalnifilozofi, sljedbenici Quesnaya, sna�no podr�avaju sustav svoga uèitelja. To je su-stav od kojega su engleski pisci danas vrlo udaljeni, i suvi�e je te�ko pomiriti tanaèela s ambicijom da se monopolizira trgovina svijeta, a da bi bilo nade da æe gaoni brzo usvojiti. ... Jako se bojim da va� èuveni demagog (Pitt St.- op.), slijedi vrlorazlièita naèela i sam vjeruje da mu je u interesu da u va�em narodu saèuva pred-rasude, koje ste vi nazvali zavi�æu trgovine».32

Britanski rat u Americi opasno je podijelio englesku politièku i intelektualnuelitu i doveo u pitanje englesko ekonomsko i politièko vodstvo u svijetu. Mnogi susmatrali da je rat bio nepotreban, izazvan anomalijom engleske regulacije koloni-jalne trgovine, i to sa kolonistima engleskog podrijetla, jezika i kulture, na koje jeEngleska raèunala kao na vlastito pro�irenje i potporu u svijetu. Gubitak ameriè-kih kolonija znaèio bi gubitak golemih naseljivih prostranstava sa nepreglednimprirodnim bogatstvima, te imanentnu reviziju rezultata Sedmogodi�njeg rata.Naime, Francuska se stavila na stranu amerièkih pobunjenika, aktivno ih poma�uæiu njihovoj borbi za nezavisnost, pa bi njihov uspjeh znaèio i jaèanje francuskogpolo�aja u Europi i u svijetu. Rat se vodio dugo, slabo organizirano i uz velikematerijalne tro�kove i ljudske gubitke. Posebna opasnost bila je u pobunjenièkojnajavi uspostave republikanskog sustava vladanja, �to bi dodatno moglo imativeliki odjek u svijetu i ugroziti unutra�nju sigurnost Velike Britanije i njezinihodnosa s Irskom. Sve su to razlozi zbog kojih su vladajuæi britanski krugovi smat-rali da je tijek modernizacije zemlje spor i neodluèan i da se moraju poduzeti �ire

32 Vidi David Hume, (2004) Ekonomske rasprave, op. cit. str. 139

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

20

i radikalnije reforme. Vodeæi ekonomisti kao �to su bili Steuart i Hume, koji suzastupali evolucionistièku koncepciju razvoja, na�li su se u raskoraku s potrebamai oèekivanjima javnosti. Trebalo je ponuditi ne�to prodornije, razumljivije i popu-larnije, �to bi dalo veæi poticaj i osiguralo intelektualno vodstvo u meðunarodnimrazmjerima.

Pravi èovjek za taj pothvat na�ao se u Adamu Smithu. Njegov dotada�nji opusiz podruèja politièke ekonomije bio je krajnje skroman, gotovo nikakav. Ranoumirovljeni profesor Moralne filozofije na Sveuèili�tu u Glasgowu bio je, meðutim,ugledna i meðunarodno poznata osoba, koja je dolazila iz veæ afirmiranog �kot-skog intelektualnog kruga sa temeljitim klasiènim i literarnim obrazovanjem. Onje 1759. objavio zapa�enu knjigu Teorija moralnih osjeæaja,33 koja je do�ivjela jo� zanjegova �ivota vi�e izdanja na engleskom i u prijevodima. Kad se je poèeo bavitiekonomskom problematikom, nije toèno utvrðeno, vjerojatno u vrijeme svog bo-ravka u Francuskoj sredinom 1760-tih godina kroz dru�enje s francuskim fizio-kratima.Vjerojatno je pratio i engleske autore, posebno Davida Humea, s kojim jebio dobar prijatelj.34 Intenzivno se bavio ekonomskim studijama ne du�e od desetgodina, najvi�e u prvoj polovici 1770-tih godina, kada je napisao i priredio zatisak Bogatstvo naroda, svoje jedino ekonomsko djelo u dva opse�na sveska, koje jeiza�lo u proljeæe 1776. Teorijska povezanost njegove moralne filozofije i ostvare-nja u politièkoj ekonomiji nije dolazila do jaèeg izra�aja, osim opæeg stava da je«briga za vlastitu privatnu sreæu i interes» nu�ni elemenat vrline, i da stoga shva-æanje vlastitog interesa kao motiva djelovanja kako ga zastupa u Bogatstvu narodanije nu�no u suprotnosti s njegovom moralnom teorijom, kako su neki poku�avalidokazati. Poslije se bavio upravnim poslovima kao upravitelj carina za �kotsku iistra�ivanjem u drugim podruèjima znanosti, a u vezi s ekonomijom, prireðiva-njem vi�e uzastopnih izdanja Bogatstva naroda, koje je minimalno mijenjao. Trebatakoðer spomenuti da je u mladosti predavao retoriku, a kasnije i pravnu teoriju.Ta �irina bavljenja razlièitim podruèjima znanosti za ono vrijeme nije bilo ni�taneobièno, i ona je sigurno doprinijela uspjehu Smithova glavnog djela, ali je ipakneobièno da je Smith za relativno kratko vrijeme bavljenja politièkom ekonomi-jom tako suvereno u�ao u sve njezine dimenzije i ostvario takvu sintezu da su jojse svi divili i bespogovorno je prihvaæali, èak i oni koje je Smith diskvalificirao,pre�utio, ili o�tro kritizirao. A takvih nije bilo malo. Da li je Smith bio toliko supe-rioran svojim prethodnicima i suvremenicima, da ih je mogao uvjeriti u nadmoæsvojih argumenata i metoda, da nisu smatrali korisnim da se s njime spore? AkoSmithove zasluge za uspjeh svoga djela i nisu sporne, buèni doèek i apodiktièki

33 The Theory of Moral Sentiments, London i Edinbourgh34 O odnosu Adama Smitha i Davida Humea, vidi podrobnije u predgovoru hrvatskom izdanju

Humeovih Ekonomskih rasprava, op. cit.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

21

ton pohvala koje su stizale sa svih strana, sugerira da znanstvena vrijednost djelanije bila jedina u pitanju. Smith se �urio zavr�iti svoje djelo, koje je izgleda veæbilo najavljeno i od kojeg se u javnosti mnogo oèekivalo.35

�to je u stvari Smith napravio? Imajuæi pred sobom te�ko savladiv materijal, ajasan cilj, Smith je odluèio ne baviti se pojedinostima i finijim razlikama u mi�-ljenjima, nego izravno iæi na jasno i tvrdo izlaganje vlastite koncepcije i njoj pod-vræi ocjene doprinosa svih drugih autora, prema kriteriju kako se oni odnose pre-ma njegovoj vlastitoj koncepciji. Umjesto da razla�e evoluciju ideja i teorija, kakosu se one razvijale po svojoj logici i kontekstu u kojem su se formirale, on im jepretpostavio svoju sliku cjeline i kontekst svog vlastitog vremena, kao obavezniokvir u koji ih mora uklopiti ili otpisati kao irelevantne. Napustio je evolucionis-tièki pristup i zamijenio ga racionalistièkom shemom. Povijest, koju je podijeliona primitivno i moderno doba, vi�e ga nije zanimala osim kao polje izbora materi-jala za potporu vlastite zgrade. Vratio se na poziciju racionalizma 17. stoljeæa,koja je javnosti sugerirala visoki znanstveni standard, oblikovan prirodno � znan-stvenim sustavima prethodnog stoljeæa. U javnosti je odmah prepoznat i uzdig-nut u rang «Newtona dru�tvenih znanosti». Stavove drugih autora nerado je na-vodio, a i kad je to èinio ostajao je �krt u priznanjima konkretnih zasluga. Prikazmerkantilistièke literature sveo je na odbacivanje merkantilistièkog gledanja nanovac kao jedini oblik bogatstva, sam uvijek ne razlikujuæi bogatstvo od materijal-nih dobara. A ni fiziokrati nisu bolje pro�li, zbog njihove koncepcije da je samopoljoprivreda proizvodna djelatnost, koja ostvaruje vi�ak proizvoda, ali, uz po-hvalu Quesnayu za o�troumnost, bez priznanja za ideje koje je od njih preuzeo(odreðivanje proizvodnog karaktera ostvarivanjem vi�ka proizvoda, koje je onsamo �ire primjenio na sve djelatnosti, ideju prirodnog poretka, laissez-faire kaonaèelo postizanja i odr�avanja ekonomske ravnote�e). Steuarta i Tuckera nigdjenije ni spomenuo, kao ni Turgota. Iako je koncepcija laissez fairea zauzela u njego-vu sustavu sredi�nje mjesto, Smith ni na jednom mjestu nije koristio ovaj od rani-je opæeprihvaæeni francuski izraz da je oznaèi, nego govori o «oèevidnom i jed-nostavnom sustavu prirodne slobode» («obvious and simple system of natural li-berty»), izbjegavajuæi tako upu�tanje u raspravu o podrijetlu koncepcije.

35 Tako pi�e Hume u pismu Smithu 1. travnja 1776. povodom pojave Bogatstva naroda: «Mnogo mise dopada va�e postignuæe, i pomno èitanje oslobodilo me je iz velike tjeskobe. To je bio rad odkojeg se mnogo oèekivalo, vi sami, va�i prijatelji i javnost, da sam drhtao od straha prilikomnjegove pojave». Vidi D. Hume, Ekonomske rasprave, op. cit. str.150. Da je Hume, mogao drhtatiod straha, znajuæi zahtijevnost i obimnost posla, lako se mo�e razumjeti, ali ostaje nejasnoza�to se je javnost uzbuðivala, oèekujuæi tako mnogo, tko ju je na to pripremio? Ali da je Humezadr�ao kritièku distancu, govori nastavak pisma, u kojem Hume ka�e:» da ste ovdje uz mojeognji�te, ja bih osporavao neka od va�ih naèela». Hume nije imao prilike da to uèini, sprijeèilaga je smrt, ali to nije tada uèinio ni nitko drugi.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

22

Posebno je zanimljiv Smithov odnos prema Humeu. Kao stariji dugogodi�njiprijatelj, Hume je sna�no utjecao na formiranje Smithovih filozofskih i ekonom-skih stavova. U stalnoj vezi s Humeom Smith je ostao i u vrijeme pisanja Bogatstvanaroda. U knjizi nije �tedio pohvale Humeu kao genijalnom misliocu, ali nije bioodreðen kad je trebalo toèno oznaèiti Humeove doprinose i vlastite dugove pre-ma njemu, i tako ga vje�to posvojio kao svoga pristalicu, �to je bilo va�no s obzi-rom na Humeov autoritet, ali ne posve korektno, s obzirom na oèevidno Humeo-vo vremensko prvenstvo i stvarne sadr�ajne i metodolo�ke razlike izmeðu Hu-meovih i Smithovih pogleda. Upu�tanje u raspravu s Humeom sigurno bi gazaplelo i opteretilo dokazivanjem, i odvuklo od vlastitog cilja. Humeovo zagova-ranje slobodne trgovine imalo je osnovu u njegovu uvjerenju da prevelika i tro-ma regulacija, zavidna vlast, te odr�avanje skupih monopola, nazadnih instituci-ja i obièaja, �teti civilizacijskom napretku i meðunarodnoj suradnji, koji su bitniza rast blagostanja i po�tivanje individualnih sloboda. Ali Hume nije vjerovao uneki prirodni idealni poredak, koji bi automatski osiguravao ekonomski i civiliza-cijski napredak. Dapaèe, on je veæ upozoravao na opasnosti koje sa sobom nosivladavina bogatstva, koja ne bi bila trajno ogranièavana mehanizmima dr�avnepolitike.36 «Moje naèelo je upravljeno protiv uske zlobe i zavisti naroda, koji nikadne podnose napredak svojih susjeda», precizira Hume svoj temeljni stav.37 Nanaèin kako je postupio prema Humeu, Smith ga je elegantno sklonio sebi s puta,ostajuæi i dalje u sjaju njegova ugleda. Njegovom trenutnom pragmatiènom ciljuvi�e je odgovarao pristup s tvrde pozicije racionalistièkog ideala.

Oni koji su do�ivjeli Smithovo djelo kao epohalno, originalno postignuæe,ponajprije su mogli misliti na uvjerljivost s kojom je zagovarao politiku slobodnetrgovine, laissez-faire, �irokogrudnost koju je iskazivao prema kolonijama, te soci-jalnu notu njegova uèenja koja se oèitovala u njegovu uzdizanju rada kao jedinogizvora vrijednosti. On je rado grdio trgovce zbog predrasuda i sklonosti monopo-lima, lakim zaradama i spekulacijama, politièare zbog nedosljednosti i sklonostikorupciji, �to se uvelike slagalo s popularnim raspolo�enjem, ali svojom koncep-cijom tr�i�ta kao sustava prirodne slobode te je zamjerke svodio na marginalnazapa�anja, u odnosu prema osnovnom pravcu dokazivanja apsolutne prednostislobode djelovanja, koje je ogranièeno samo obzirima «pravde», a tu «pravdu» iuklanjanje svih prepreka njezinoj prevlasti, stavio je u nadle�nost zakonodavaca,koji se inspiriraju spoznajama znanosti. Politièka ekonomija «kao grana znanostidr�avnika ili zakonodavca... sebi postavlja dva razlièita cilja: prvo pribaviti

36 To je osobito do�lo do izra�aja u njegovim razmatranjima o dr�avnom dugu, kao opasnosti dajavna vlast potpadne pod kontrolu privatnog bogatstva. Vidi D. Hume, (2004),Ekonomskerasprave, posebno esej o dr�avnom dugu

37 U pismu Lordu Kamesu, Ibid., str. 136.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

23

uzdr�avanje ili obilan dohodak narodu, ili bolje: omoguæiti narodu, da sebi priba-vi obilan dohodak ili uzdr�avanje; i drugo, opskrbiti dr�avu ili zajednicu do-hotkom, dovoljnim za javne slu�be».38 Ona je u funkciji opæeg dobra, kao i onikoji provode njezina naèela, te èini sretnim i narod i vladara.

O problemima razdiobe proizvedenih dobara, o izvoru vlasnièkih prava naproizvodna sredstva, o socijalnom polo�aju pojedinih dru�tvenih skupina, o od-nosima moæi unutar proizvodne organizacije, Smith govori malo. Ocjenjujuæidoprinos Smitha i njegovih sljedbenika razja�njenju ovih pitanja, Richard Jones,pedesetak godina poslije pojave Smithova djela, opravdano zakljuèuje: «Radovionih koji su se bavili naèelima koja vladaju raspodjelom bogatstva, do sada nisunagraðeni takvim uspjehom kakav je onaj koji je okrunio napore onih koji suistra�ivali uvjete koji utjeèu na proizvedenu kolièinu ... Smith je poku�ao malo natom dijelu svog velikog predmeta, a to malo �to je uèinio, nije uèinio dobro: alinjegov dobri osjeæaj dr�ao ga je podalje od apsurdnosti, kao �to su one koje una-kazuju radove nekih koji su mu prethodili, i mnogih koji su ga slijedili: i oprez skojim se on suspregao da duboko ne zaroni u to istra�ivanje, pokazuje, mo�da, daje bio svijestan te�koæa koje je odluèio izbjeæi»39 . Ali koliko god Jones bio uviðavanprema Smithu, ostaje èinjenica da je Smith mnoge osjetljive i va�ne dijelovepolitièke ekonomije, gdje se tra�i veæa dr�avnièka mudrost i istanèaniji osjeæajpravde, naprosto izostavio iz svoga razmatranja ili ih je tek povr�no dotakao.

Ali to nimalo nije umanjilo njegov uspjeh kod publike i politike. Ignorirajuæiradove mnogih svojih suvremenika i prethodnika, preuzimajuæi od drugih poizboru ono �to se prirodno uklapalo u njegov sustav, iskljuèujuæi zamr�ena i nepo-pularna razmatranja, Smith se postavio sam sebi kao vrhovni kriterij, i proizveodopadljivo i razumljivo djelo, sa mnogo zanimljivih ilustrativnih podataka i di-gresija, a da je ipak odr�ao znanstvene standarde analize i dokazivanja. Odekonomskih pisaca malo je doslovce navodio, ali je bio velikodu�an prema an-tièkim filozofima i povjesnièarima. Dr�eæi se jasno postavljene svrhe, da definirateorijsku i ideolo�ku osnova politièke reforme, èija su potreba i osnovni profil veæbili �iroko prihvaæeni, formalni znanstveni nedostaci djela nisu bili bitni, ni za dioekonomske profesije, koja je prihvaæala radikalni liberalni program reforme. Onisu mogli izazvati negodovanje kritiènog dijela profesije, koji nije apriori prihvaæaotako zami�ljenu reformu, ili je bio otvoreno protiv nje, ali u vremenu velikihoèekivanja javnosti svako osporavanje na osnovi formalnih analitièkih postupakajavnost bi te�ko prihvatila. Svaka politièka i ideolo�ka uporaba znanosti, naime,tako upada u opasnost, da izvana zadati zahtjevi uèinkovitosti lako nadvladaju

38 Smith, Bogatstvo naroda, Zagreb: Kultura 1952, sv I, str. 38339 Richard Jones, (1831) An Essay on the Distribution of Wealth , str. III, V.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

24

njezine unutra�nje zahtjeve istinitosti. To je, jamaèno, imao u vidu Schumpeter,kada je s ne�to ironije, pisao o Smithu: «Upravo njegova ogranièenost dovela jedo uspjeha. Da je on bio sjajniji, ne bi bio tako ozbiljno prihvaæen, da je dubljekopao, da je iskopao vi�e te�ko shvatljivih istina, da je koristio te�ke i slo�ene me-tode, ne bi bio shvaæen. Ali on nije imao takve ambicije: u stvari, on nije volio ni�ta�to je prelazilo èisti zdravi razum».40 Ali to je u velikom raskoraku s njegovimtonom i stilom u Teoriji moralnih osjeæaja.

Povratak na racionalistièki model mi�ljenja i izlaganja bio je, naime, dionjegove strategije uspjeha. Te�ko je misliti da èovjek koji je od mladosti odrastaouz Humea, nije shvaæao razliku izmeðu racionalizma i Humeovog empirizma,izmeðu razuma i razumijevanja, izmeðu nesigurnog napredovanja prema spoznajiopæeg tijeka stvari u stjecaju mno�tva uzroka od razumskih postulata, razlikudo�ivljaja i interpretacije èinjenica od logièke kozistentnosti. U Teoriji moralnih osje-æaja Smith je bio mnogo bli�i Humeovim koncepcijam, nego u Bogatstvu naroda.Racionalistièki model je mnogo jednostavniji, uvjerljiviji, i bli�i popularnom shva-æanju znanosti, nego Humeova skeptièka, gotovo agnostièka, filozofija. Smith jemogao biti i iskren u svom divljenju Humeu, a ipak da se iz razloga oportunostiodluèi za jednostavniji i javnosti bli�i pristup.

Fenomenalni uspjeh prirodnih znanosti i polet racionalistièkog mi�ljenja u17. stoljeæu dali su mu dobar primjer. Mnogi mislioci 17. i 18. stoljeæa slagali su seda je spoznate zakone i pravilnosti jednog podruèja moguæe jednostavno primjenitina podruèja fenomena druge naravi. Oni su vjerovali da je svijet u svim svojimmanifestacijama podvrgnut istim zakonima, koji se, kad su jednom utvrðeni, mogusnagom autoriteta razuma pro�iriti na druga podruèja.41 Ideja jedinstva znanostièinila se vrlo privlaènom.

Tako su naèelni otpor regulaciji trgovine i drugih poslovnih aktivnosti, te zago-vori slobode tr�i�ta, kao njihova organizacijskog naèela, dolazili vi�e iz racionalistièkefilozofije i teologije, iz apriorne vjere u sukladnost i trajnost odnosa u dru�tvu kao i uprirodi. Savr�enost bo�je mudrosti ili prirode takva je, da ljudska intervencija mo�esamo napraviti nered i �tetu. Bog je èovjeka obdario razumom da shvati zakone pri-rodnog poretka i da se po njima pona�a, a ne da oèekuje, da bi bog mogao mimoprirodnih zakona dopustiti moguænost, da bi èovjek po vlastitoj �elji i odluci mogaoèiniti ne�to bolje od onog �to je bog veæ uèinio. Primjenjena na trgovaèki organiziranogospodarstvo ta ideja se pretvara teoriju tr�i�ne ravnote�e. Trebalo je to samo pokaza-ti na primjeru tr�i�ta, da tr�i�ne sile, koliko god djeluju suprotno na kraju ipak us-

40 J. A. Schumpeter, op. cit. Str. 153.41 Vidi Marvin Perry, (1993), An Intelectual History of Modern Europe, New York: Houghton Mifflin,

pogl. 3 i 4; W. H. Mc Neill, (1963), The Rise of the West. A History of the Human Community,Chicago: The University of Chicago Press, pogl. XII, odj. B. t. 3.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

25

postavljaju stanje koje je korisno za sve aktere i da se to posti�e u uvjetima njihoveslobode djelovanja. Izmeðu tr�i�ne ponude i potra�nje, koliko god one bile suprotnomotivirane, djeluje unutra�nja meðuzavisnost koja dovodi do sklada izmeðu svihaktera, a prema tome i izmeðu pojedinca i zajednice. To nije bilo te�ko dokazati izsvakodnevnog iskustva trgovanja, u kojem pojedinci spontano ostvaruju svoje inte-rese, bez vanjske prisile. Vjera da postoji automatski mehanizam ravnote�e, bez obzirada li kroz njega djeluje bo�ja volja ili prirodni zakon, bila je dovoljna da se zakljuèi dapostoji sustav prirodne slobode kojeg je najbolje pustiti da djeluje u èistom obliku, bezuplitanja sa strane. Postojanje poremeæaja i imperfektnosti u funkcioniranju tr�i�ta,lako se moglo pripisati takvom nekom uplitanju, a ne pretpostavljenom mehanizmu.Zanimljiva je èinjenica da Smith nije posvetio veæu pozornost analizi strukture i funk-cioniranja realnih tr�i�ta i formiranju tr�i�nih cijena. Taj je posao obavljen tek u 20.stoljeæu.

Spekulativna konstrukcija nije ostala samo na razini obja�njenja prirodnogporetka, nego se pretvorila i u ljudsku moralnu obvezu prema bogu i prirodi.Ono �to su ljudi kroz povijest pokvarili neznanjem ili gre�nim iskrivljavanjemprirodnih zakona, razumom voðeni ljudi trebaju sada ispraviti i uspostaviti ideal-ni poredak. Ova eshatolo�ka vizija bila je osnova mnogih utopijskih projekata,meðu koje, kao �to vidimo, ulazi i liberalni sustav prirodne slobode tr�i�ta. Skladizmeðu pojedinca i zajednice, izmeðu slobodnog djelovanja pojedinca u svrhuostvarenja privatnih i opæih interesa, posti�e se ovdje spontano, bez intervencijenekog vrhovnog autoriteta. Ako se taj vrhovni autoritet i oformi kroz dru�tveneinstitucije, on je rezultat a ne pretpostavka toga sklada. Time je krug zatvoren usvom jedinstvu i uzvi�enosti, i nad njime bdije samo Providnost. Jo� kod Ques-naya, koji je èvrsti zagovornik laissez-fairea, vladar je jamac tog sklada: «Vrhovnavlast treba da bude jedinstvena i uzvi�ena nad svim pojedincima u dru�tvu i nadsvim nepravednim pothvatima pojedinaènih interesa; jer svrha gospodarstva iposlu�nosti jest sigurnost svih i dopu�teni interes sviju», nagla�avao je Quesnay.42

Smith je oti�ao dalje u apstrakciju, progla�avajuæi vrhovnim autoritetom «nevid-ljivu ruku», ostajuæi pri tome neodreðen u pogledu podrijetla i naravi te «nevid-ljive ruke», tako da je svatko mogao termin interpretirati po volji, od izrazito teo-lo�kog shvaæanja bo�je ruke do profane slike realno postojeæeg tr�i�ta, ili naprostokao efektnu metaforu. Smith je u sredi�te svog sustava postavio èovjeka kao ego-istièku samodovoljnu jedinku, koja sama u sebi nalazi poticaje, sredstva i mjerilavlastitog djelovanja, te maksimira vlastitu korist i zadovoljstvo u odnosima s jed-nako slobodnim jedinkama, ali ujedno poma�e da se postigne i maksimum bla-

42 F. Quesnay, Opæa naèela ekonomske vlade, vidi u Ekonomisti 17. i 18. stoljeæa, Zagreb, Kultura 1952,str.361.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

26

gostanja za sve, i tako doista otvorio novo poglavlje u povijesti liberalnih ideja.Sloboda je, tako, progla�ena nu�nim i dovoljnim uvjetom sreæe i blagostanja kakopojedinca tako i zajednice u cjelini, ali i kao ispunjenje prirodne nu�nosti i bo�jegnauma. Umjesto prouèavanja sadr�aja, oblika i regulacije gospodarske aktivnostiu realnim povijesnim, socijalnim i prirodnim uvjetima �ivota i njegove reproduk-cije, ekonomskoj znanosti ponudila se tako uzvi�ena misija propagiranja i bezu-vjetnog �irenja «sustava prirodne slobode».

Razumljivo je odu�evljenje s kojim je doèekano Smithovo djelo u javnosti.Ono je moglo poslu�iti kao sna�an poticaj za politièko-ekonomsku reformu na-cionalnih institucija, kao platforma za mirno ureðivanje meðunarodnih odnosa,a posebno kao osnova za prekid neprijateljstava i uspostavu mira s sjevernoame-rièkim kolonijama. Posebno se je odu�evila mlaða skupina liberalno orijentiranihpolitièara. Radikalizacija liberalnog programa, za koju su se oni zauzimali, i njezi-no potvrðivanje vrhunskim znanstvenim autoritetom, davalo je njihovim nasto-janjima novu snagu i izglede. Smith je knjigu pisao kada ishod rata s sjevernoame-rièkim kolonijama nije jo� bio odluèen, i jo� su postojale nade da se mo�e mirolju-bivo sprijeèiti progla�enje njihove nezavisnosti. Smith je sam u Bogatstvu narodamnogo pa�nje posvetio polo�aju i razvoju sjevernoamerièkih kolonija, s izgle-dom njihova ostanka u britanskom carstvu. Treba, meðutim, spomenuti da je poèet-no odu�evljenje brzo splasnulo. Razoèaranje britanske javnosti s definitivnim gu-bitkom amerièkih kolonija i progla�enje nezavisnosti Sjedinjenih Dr�ava nije vi�ebio pogodan trenutak za rasprave o velikim idejama i planovima. Tek je oporavakod �oka, i novi polet, potaknut prvim uspjesima industrijske revolucije, ponovnostavio propagandu slobodne trgovine i liberalne reforme u sredi�te britanskeekonomske i politièke strategije. Prava propagandna kampanja pokrenuta je upolitièkim krugovima, èasopisima i u javnosti nakon potpisivanja mirovnog ugovo-ra sa Sjedinjenim Dr�avama i formiranja nove vlade 1783. godine. Od politièaraSmitha je prvi u Donjem domu hvalio krajem 1783. Charles James Fox, voðaradikalnih liberala, da bi odmah zaredala visokotira�na izdanja Bogatstva naroda ijavna priznanja od Lorda Shelburnea, E. Burkea, J. Benthama i drugih. WilliamPitt Mlaði, predsjednik Vlade, izgovorio je 1791. èitav hvalospjev u èast Smitha,proglasiv�i ga autorom «èije æe �iroko znanje pojedinosti i dubina filozofskogistra�ivanja, vjerujem, pru�iti najbolje rje�enje svakog pitanja povezanog s povi-je�æu trgovine i sa sustavom politièke ekonomije».43

Tako je stvarana ideolo�ka podloga za radikalnu dru�tvenu reformu britan-skih institucija, poticanje sliène reforme u drugim zemljama i za nesmetanu eks-

43 Mr. Pitt� Parliamentary Speeches, izd. W Hathaway, (London: Longman, Hurst, Rees & Orme,1808), sv II, str. 358. citirano prema Salim Rashid, The Myth of Adam Smith, Edward Elgar, Chel-tenham 1998. str. 161-162.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

27

panziju kapitala kao novog oblika dru�tvene moæi i naèela vladanja. Ekonomskaznanost u znaku Smitha stavljena je u funkciju « slobodno-trgovinske propagande»,kako je to ocijenio Eli Heckscher.44 Ali taj proces nije i�ao bez te�koæa. IzbijanjeFrancuske revolucije i europski ratovi s trgovinskom blokadom, koji su uslijedili,u Velikoj Britaniji su izazvali konzervativnu reakciju i jaèanje dr�avne kontrole,suspenziju konvertibilnosti funte u zlato. To vi�e nije bila poticajna atmosfera zaliberalne reforme.

Jedna skupina mlaðih ekonomista i pravnika pod vodstvom Benthama daljeje uporno radila na �irenju Smithova uèenja, ali su njihovi radovi unijeli dodatnezabune i sporove. Sam Bentham je bio pravnik, i na reformu je gledao prete�itokao na modernizaciju zakonodavstva i uprave45, gledajuæi na èovjeka kao na pravni,a ne ekonomski i socijalni entitet. Njegovo shvaæanje èovjeka bilo je suvi�e for-malistièko da bi bilo od veæe pomoæi u razumijevanju realnog iskustva i pona�a-nja èovjeka u kompleksnom dru�tvenom kontekstu. Malthus svojim naèelompretjeranog mno�enja stanovni�tva46, osudio je èovjeka na vjeènu muku pre�iv-ljavanja u uvjetima sve oskudnijih prinosa od njegova rada. Smithov optimizamu pogledu napretka u blagostanju, Malthus je tako zamijenio prijetnjom smrti odgladi, bolesti i patnje u oskudici. Progla�avajuæi to neumitno�æu ljudske egzisten-cije, koja je uz to dolazila po bo�joj volji; Malthus je natjerao ljude da se zapitajuèemu onda slu�i oèevidni napredak u proizvodnosti rada i u bogatstvu dru�tva, imo�e li takvo obja�njenje ljudske sudbine uopæe proæi test povijesnog iskustva imorala, da bi se moglo uopæe smatrati znanstvenom spoznajom. Ni doprinosi Jean-Baptista Saya, Jamesa Milla i Davida Ricarda, koji su pripadali istoj �koli, nisupoveæavali povjerenje ljudi da æe liberalni ekonomski sustav osiguravati veæu si-gurnost i rast blagostanja. Ricardo je doista doprinio boljem shvaæanju koristi odmeðunarodne trgovine, ali je stavio u pitanje odr�anje zaposlenosti i trajnostiekonomskog rasta. Prva opæa kriza novog, kapitalistièki ustrojenog gospodarstva,koja je izbila odmah nakon uspostave mira, poljuljala je vjeru u automatskuravnote�u tr�i�ne ponude i potra�nje, na kojoj se temeljila cijela smithovska teo-rijska konstrukcija i koju su tako zdu�no branili Say i James Mill. Malthus se iz-dvojio iz skupine, odbaciv�i vjeru u jednakost ponude i potra�nje, smatrajuæi dasustav ne generira dovoljnu potra�nju i da je potrebna dr�avna intervencija dauspostavi tr�i�nu ravnote�u. Svako uvoðenje realnih ekonomskih faktora (teh-nologije, zaposlenosti, prirodnih resursa, potra�nje, odnosa raspodjele) u analizu

44 E. F. Heckscher, (1955), Mercantilism, London: Allen & Unwin, Sv. II, str. 332.45 Jeremy Bentham, An Introduction to the Principles of morals and Legislation, 1789; Manuel of Poli-

tical economy, 1793-5.46 T. R. Malthus, An Essay on the Principle of Population, 1798; preraðeno i pro�ireno izdanje 1803.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

28

funkcioniranja sustava, pokazivalo je njegove unutra�nje pukotine i praznine iizazivala velike sumnje u njegovu koherentnost, a time i njegovu uspje�nu prak-tiènu primjenu. Èak i militantni zagovornici ovog politièko- ekonomskog sustavanisu vi�e vjerovali u njegovu adekvatnost i trajnu funkciju u konstituciji moder-nog kapitalistièkog dru�tva. Tako je John Stuart Mill, sin Jamesa Milla i uèenikRicarda, sam nastavljaè Smithove tradicije, 1833. godine, obrazla�uæi za�to je jo�uvijek pristalica laissez-fairea, izjavio: « U meðuvremenu to naèelo, kao i druganegativna naèela, ima da odradi jedan posao, posao uglavnom razorne prirode irado mislim da ono ima dovoljno snage da ga zavr�i, nakon èega mora brzo umri-jeti; poèivao u miru kad jednom umre, jer jako sumnjam da æe ikada uskrsnuti».47

Smithov sustav, ponuðen u obradi Benthama i njegovih suradnika poèetkom19. stoljeæa, nai�ao je na sna�an otpor onih ekonomista, koji nisu prihvaæali radi-kalni liberalni projekt, smatrajuæi ga asocijalnim i ahistorijskim. Oslanjajuæi su nasvoj povijesni uvid u ekonomski razvoj i civilizacijski napredak, oni su poricali dabi liberalni poredak bio uzrok ekonomskog poleta i da bi veliki napredak znanostii obrazovanja, na ijedan naèin bio bitno uvjetovan uspostavom liberalnog re�ima.Obrnuto, smatrali su da je financijski kapital, koji je stajao iza liberalnog projekta,prigrabio rezultate razvoja znanosti i tehnologije, da bi poveæao i uèvrstio svojudio u raspodjeli dohotka i bogatstva na raèun radnih slojeva i potro�aèa, da jenjihovo osiroma�enje uèinio izvorom svoga sve veæeg profita, produbljujuæi takonejednakost i socijalnu nepravdu i ugro�avajuæi zajednicu. Otpor je dolazio jed-nako iz radnièkih redova , koliko i iz konzervativnih krugova. Pojam dr�ave kaozajednice svih, o èijem dobru ona mora skrbiti, jo� uvijek je bilo sna�no ukorije-njeno. Tako je Sismondi, jedan od vodeæih oponenata liberalizmu, u svom èlankuo politièkoj ekonomiji u Edinbourgh Encyclopedia, 1815. pisao: «Politièka ekonomijaje naziv dat va�nom dijelu znanosti vladanja. Predmet dr�ave jest, ili mora biti,sreæa ljudi, ujedinjenih u dru�tvu; ona tra�i sredstva da im osigura najvi�i stupanjsreæe, u skladu s njihovom prirodom, i istodobno da omoguæi najveæem moguæembroju pojedinaca da sudjeluje u toj sreæi ... dr�ava je uspostavljena za korist svihosoba koji su joj podanici ... Bogatstvo i stanovni�tvo nikako nisu apsolutni zna-kovi blagostanja u dr�avi, ona su to samo u odnosu jednog prema drugom. Bogat-stvo je blagodat kada �iri obilje izmeðu svih klasa; stanovni�tvo je prednost kadaje svaki èovjek siguran da æe dobiti po�tenu zaradu za uzdr�avanje od svoga rada,ali dr�ava mo�e biti bijedna, iako neki pojedinci u njoj zgræu golema bogatstva;...».48

47 Citirano prema Mac Gregor, D. H. (1949),Economic Thought and Policy, Oxford: Oxford Univer-sity Press, str. 70.

48 J. C. L. Simonde de Sismondi, (1815), Political Economy, èlanak u Edinbourgh Encyclopedia preti-sak Augustus M. Kelley, 1966. str. 1-2.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

29

Sustav politièke ekonomije, kakav je izrastao na Smithovom uèenju, zaobilazioje pitanje sudjelovanja svih u ekonomskom napretku, i naèelno odbacivao upravoone dru�tvene institucije i mehanizme, koji bi to mogli osiguravati u datim civi-lizacijakim prilikama. Smithovska politièka ekonomija je u javnosti sve vi�edo�ivljavana kao «zloguka znanost» (dismal science), a njegovi glavni protagonistipodrugljiv naziv «sistemoklepaca» (sistem-mongers).49 Protivnici su im prigovaralihladnu ravnodu�nost prema sudbini najveæeg dijela dru�tva, idolatriju sebiènostii iskljuèivu brigu za poveæanje prava i bogatstva bogatih. Iako se liberalni ekonom-ski sustav uvijek pozivao na naèelo slobode, po svojim posljedicama za koncetra-ciju bogatstva i odluèivanja u rukama malog broja kapitalistièko-menad�erske elite,on ne samo da je razbijao prirodnu upuæenost ljudi jednih na druge i opæe dobrosvih, nego je ugro�avao i njihovu slobodu. Sloboda je nespojiva s oskudnim sred-stvima za �ivot. Malo se jedinstva mo�e oèekivati, gdje ne postoji jedinstvo intere-sa. Bogati i siroma�ni ne mogu naæi zajednièki interes, kada je ono �to je korisnoza jedne sigurno �tetno za druge. Snaga vladajuæe elite raste sa slabo�æu obiènogpuka. Svoja prava i povlastice, svoje profite, kao i svoju potro�nju bez obzira ko-liko bila rasipna i isprazna, ona smatra dobroèinstvom i izvorom uzdr�avanja siro-ma�nih, a ne tro�kom na raèun dru�tvene proizvodnje i tuðeg rada, dok dohodakod rada i socijalne izdatke za opæe potrebe i pomoæ ugro�enima, smatra vlastitimtro�kom, kojeg treba svesti na minimum. Kao da je Bog doista odredio njih da posvojoj volji upravljaju ljudskim �ivotom i vladaju svijetom. Pretjerano bogatstvokoje ne uspiju potro�iti ili ulo�iti s novim potra�ivanjem prema buduæim proiz-voðaèima bogatstva, pretvaraju u izvor dru�tvene nesreæe u obliku proizvodnjesuvi�nih ljudi i suvi�nih proizvoda i proizvodnih kapaciteta, i to smatraju svojimlegitimnim pravom, a ne dru�tvenom nepravdom. To pravo mogu iskoristiti i zapreuzimanje kontrole nad dr�avom i drugim institucijama. Gdje se sve mo�e kupitini�ta ne mora biti dru�tveno, èak ni dr�ava. Kontrola znanosti i inventivnih proce-sa, koja se na isti naèin mo�e postiæi, jednako se pretvara u sredstvo jaèanja kon-trole nad dr�avom i dru�tvom. Privatizacija dr�ave kojoj liberalizam po svojojlogici te�i, ne znaèi njezino nestajanje, ali znaèi ukidanje njezina javnog karak-tera i njezino kori�tenje iskljuèivo za promociju privatnih interesa.50

49 «Oni koji misle vladati svijetom golim apstrakcijama, malo znaju o prirodi èovjeka. Vrijeme jeda prekinemo s onim �alosnim sistemima, koji gledaju na èovjeka samo kao na radnu stoku;koji ih razvrstavaju samo prema njihovoj proizvodnoj snazi; koji im ne priznaju nikakvu vri-jednost osim kolièine rada koju mogu dati; koji ih ne vide u drugim odnosima osim kao radni-ka u pivovari ili radnika u vunari; osim koliko doprinose bogatstvu nacije, ili poveæavaju bogat-stvo bogatih». Piercey Ravenstone, (1821), A Few Doubts...» , str. 21-22.

50 Tako opisuje P. Ravenstone stanje Engleske poèetkom 19. stoljeæa: «Opæe dobro dru�tva nijevi�e predmet brige na�ih institucija. Na�i zakoni su pristrani i nepravedni, jer oni brinu samo zadobro manjine. Pretpostavlja se da se nacija sastoji od osoba koje su u stvari narodu posvetuði. Buduæi da dionièari nemaju zajednièki interes, tako nemaju ni zajednièke osjeæaje sa svo

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

30

3. Liberalni sustav politièke ekonomije izrastao na temelju Smithova uèenja,veæ sredinom 1820-tih godina bio je u punom raspadu, premda je liberalna refor-ma bila tek na poèetku. O�tro osporavanje njegovih postavki i rezultata djelovaloje razorno na njegov znanstveni ugled i politièku primjenljivost. Pozitivna èinje-nica koja ga je jo� podupirala bio je impresivni slijed nepobitnih uspjeha britan-ske razvojne politike, koja se pripisivala politici ekonomskog liberalizma. Iako ovaveza nije posve dokazana, s obzirom da su tu politiku uglavnom vodili konzerva-tivci, a ne liberali i da nije ni pribli�no bila toliko radikalna, koliko bi se premateoriji moralo oèekivati, nema sumnje da je otklanjanje prepreka mobilnosti i ini-cijativi poslovnih krugova imalo sna�an pozitivni utjecaj na ekonomski razvoj.Istina to se poklopilo sa sna�nim poletom znanosti, obrazovanja i tehnolo�ke in-ventivnosti, �to nije nu�no posljedica liberalizma, ali je u oèima javnosti i ekonom-ske struke to moglo tako izgledati. Veliki liberalni projekti kao �to su bili ukidanjesirotinjskih zakona, ukidanje �itnih zakona i opæe prihvaæanje slobodne trgovine,jo� nisu bili realizirani.51 Smræu glavnih protagonista (Ricarda, Jamesa Milla, Saya,Benthama), smanjila se i snaga liberalne propagande, koja je pala na osrednjeekonomske pisce i publiciste (J. R. McCulloch, Jane Marcet, J. Bright, R. Cobden).Jedini veæi pothvat uèinio je J. S. Mill sa svojim Naèelima politièke ekonomije (1848)52,ali se kod njega veæ osjetila sklonost za kompromis s alternativnim socijalni jaèeorijentiranim pristupima.

Raspad liberalnog sustava dao je poticaj i prostor za nastanak novih pravacapolitièke ekonomije. Neki su bili nastavak predsmitovske tradicije. Tako je njemaèkii amerièki protekcionizam po teorijskoj osnovi bio nastavak merkantilizma, kaokoncepcije nacionalnog razvoja s aktivnom ulogom dr�ave i za�titom domaæe proiz-vodnje od strane konkurencije; Historicizam i evolucionizam nastavili su tradici-ju Jamesa Steuarta i Davida Humea, a socijalistièka kritika inspirirala se je starijimutopijskim projektima i kr�æanskim moralom. Jaèanje radnièkog pokreta i njegovesve veæe uloge u politièkom �ivotu, dalo je dva osnovna nova pravca. S jednestrane bila su socijal-demokratska uèenja o evolutivnom razvoju unutar kapitaliz-ma kroz radnièku politièku i socijalnu akciju, s druge strane marksizam kao revo-lucionarna teorija, koja je u razvoju kapitalizma vidjela osnovu i nu�nost revolu-cionarnog prevrata, ukidanja privatnog vlasni�tva i uspostave planski organizira-

jim sugraðanima ... Oni su stranci u svojoj vlastitoj zemlji ... Nisu ljudi nego njihova dobra, ono�to èini naciju, kao �to su dobra, u oèima zakona, vrednija od ljudi». P. Ravenstone, A FewDoubts...», op. cit.st. 469.

51 Sirotinjsko zakonodavstvo promijenjeno je 1834, �itni zakoni su ukinuti 1846, a englesko- fran-cuski ugovor o slobodnoj trgovini (ugovor Cobden- Chevalier), potpisan je 1860, ali ga se fran-cuska uskoro odrekla.

52 Mill, John Stuart,(1948), Principles of Political Economy with Some of Their Applications to SocialPhilosophy)

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

31

nog dru�tvenog gospodarstva. Zanimljivo je da su oba ova pravca prihvaæala libe-ralnu politiku u kapitalizmu kao put razvijanja unutra�njih kapitalistièkih pro-turjeènosti i sredstvo ostvarivanja svojih politièkih ciljeva, dok su bili sumnjièaviprema neliberalnim pokretima kao konzervativnim i bezizglednim. Tu treba do-dati i kr�æanski socijalizam kao pokret organizacije dru�tva i dr�ave na osnovikr�æanskog solidarizma. Treba takoðer spomenuti institucionalizam kao eklektièkukoncepciju regulacije gospodarskih aktivnosti kroz razlièite institucije dru�tva. Zarazliku od liberalizma, svi su ovi pravci nagla�avali dru�tvenu dimenziju gospo-darskog �ivota. Nema potrebe ovdje nabrajati sve idejne pravce u ekonomskojznanosti toga razdoblja, nego samo ilustrirati koliko ekonomski �ivot pru�a mo-guænost razlièitih produktivnih pristupa i koliko je nerealno oèekivati da sviekonomski problemi mogu jednako dobro razumjeti i rje�avati unutar jednog te-orijskog sustava, kao �to je bio sustav liberalnih doktrina.

Potrebno je takoðer istaknuti da ekonomski liberalizam nije u toj pluralnostipristupa nestao sa scene. Velika Britanija ostala je i dalje glavno �ari�te liberalnihideja i prakse, a od kraja 19. stoljeæa pridru�ile su se i Sjedinjene Dr�ave. Njihovaekonomska moæ i interesi i dalje su bili vezani za slobodu trgovine i mobilnostifinancijskog kapitala, pa su stara liberalna uèenja bila dominantna ne samo meðupolitièarima nego i u akademskim krugovima. Privremeni poticaj o�ivljavanjuliberalnih shvaæanja dao je uspjeh Darwinove teorije evolucije vrsta, koju su neki(Herbert Spencer na primjer) poku�ali primjeniti na ljudsko dru�tvo kroz socijal-ni darvinizam, ali s negativnim rezultatom i pouènim dokazom koliko je opasnoteorije iz jednih podruèja znanosti prenositi na druga. Mnogo veæu usluguodr�anju liberalizma dala je razrada i kodifikacija klasiènih uèenja 1870-tih i 1880-tih godina, u kojoj su sudjelovali vrsni i matematièki obrazovani ekonomski ana-litièari iz vi�e zemalja, skupno poznati kao neoklasièna �kola (William S. Jevons,Carl Menger. Leon Walras, Alfred Marshall, Francis Y. Edgeworth, Vilfredo Pare-to, Eugen von Böhm-Bawerk, Irving Fisher). Njihova zasluga je u matematièkojformalizaciji iskaza klasiènih ideja, koja je dala klasiènom sustavu analitièku nad-moæ prezentacije i dokazivanja. Meðutim, sporne postavke klasiènog sustava suostale, samo manje uoèljive. Ekonomski svijet je prikazan kao zatvoreni sustavmeðusobno povezanih tr�i�ta, formalizirana Smithova «nevidljiva ruka», ali bezrealnog sadr�aja prethodne raspodjele resursa, odvijanja procesa, i socijalne inte-gracije, svega onoga �to je nedostajalo i klasiènom sustavu. U novom ruhu libe-ralni sadr�aj je dobio blje�tavije ruho, uz manje kompromise s politièkim zahtjevi-ma i duhom vremena (ogranièena preraspodjela dohotka, teorija blagostanja).Burna svjetska zbivanja, neprijateljstva i ratovi, bili su daleko od duha slobodnetrgovine i slobodnog pojedinca. Znakovito je da je kraj laissez-fairea oglasio iz En-gleske John Maynard Keynes sa svojim Krajem laissez-fairea � The End of Laissez-

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

32

faire, 1926, uoèi najveæe svjetske gospodarske krize i dr�avno-intervenistièke re-volucije u ekonomskoj praksi i ekonomskoj znanosti.

No povijest je ponovno iznenadila «racionalna oèekivanja». Tko je mogaooèekivati, poslije Keynesa i velikog broja izvrsnih ekonomista koji su ga slijedili urazradi intervencionistièke teorije i politike, kojom se kapitalizam uspje�no stabi-lizirao i ostvario jedno od najimpresivnijih razdoblja ekonomskog rasta do kraja1960-ih godina, da æe se liberalizam ponovno vratiti u o�trijoj formi i �irim raz-mjerima, te mnogo sna�nijim politièkim zagovarateljima. Da su J. S. Mill i J. M.Keynes danas �ivi vjerojatno bi bili vrlo iznenaðeni kad bi vidjeli kako laissez-fairepoèetkom treæeg milenija, uskrsao i u punoj snazi, ponovno vlada svjetskom in-telektualnom i politièkom scenom u srdaènom savezu s ekonomskom znano�æu, ida se njegov povratak progla�ava ni�ta manje do « kraj povijesti». Ako i ne povje-rujemo da je do�ao sretni kraj povijesti, ipak moramo priznati da se neke povi-jesne konstelacije ponavljaju i da nam to ponavljanje postavlja nova pitanja okontinuitetu povijesti i uloge ekonomske znanosti u njoj. Ako vlastito vrijemenajmanje razumijemo, kako tvrdi Schumpeter, mo�da nam udaljenija zbivanjasvojim ponavljanjem olak�avaju razumijevanje i snala�enje u na�em vlastitomvremenu. Ali ono �to svakako mo�e zbuniti je naèelno pitanje da li i znanost moradijeliti sudbinu tih velikih povijesnih smjena raspolo�enja, svjetonazora i prak-tiènih potreba. Moramo li uvijek iznova otkrivati ono �to smo mislili da smo veæjednom spoznali i u provjerili? Kumulira li znanost trajna znanja i na njima graditrajnu mudrost, ili po potrebi i trenutnom ukusu stvara i razara znanja kao pri-ruènu potro�nu robu?

Nezadovoljstvo opæim stanjem ekonomske znanosti posljednjih godina u znan-stvenoj zajednici naglo raste. Da je moderna ekonomska znanost u krizi, sla�e sesve veæi broj uglednih ekonomista. Unatoè brzom �irenju njezine upotrebe i svestro�oj formalnoj ekspoziciji, uvjerljivost njezinih rezultata sve je upitnija. Zamjerajoj se izrazita ideolo�ka pristranost prema liberalnim gledanjima. Ali njezine sla-bosti sve vi�e prelaze okvire ideolo�kog saveza s neoliberalizmom. Sve otvorenijese govori o njezinoj «bolesti», opasnom «autizmu», koji je èini sve manje znan-stveno relevantnom i socijalno odgovornom. Tako nedavno Geoffrey M. Hodgsonponavlja stariju ocjenu Marka Blauga, autoritativnog povjesnièara ekonomskemisli: «Moderna ekonomska znanost je bolesna. Ekonomska znanost sve vi�e posta-je intelektualna igra, koja se igra radi nje same, a ne radi praktiènih posljedica zarazumijevanje gospodarskog �ivota. Ekonomisti su pretvorili taj predmet u jednuvrstu socijalne matematike u kojoj je analitièka strogoæa sve, a praktièna relevan-cija ni�ta».53

53 Mark Blaug (1997), «Ugly currents in Modern Economics», Options Politiques, 18(17), rujan, str.3.Na ovaj stav pozvao se je Tony Lawson u svom djelu Reorienting Economics (2003, London i

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

33

Ovdje se ukazuje na njezinu pretjeranu matematièku formalizaciju, koja po-tiskuje razgovor o realnim pojavama i ote�ava njihovo razumijevanje. Meðutim,buduæi da se ekonomska znanost bavi generièkim fenomenima svakodnevneprakse, koji su ne samo naèelno sumjerljivi, nego se i svakodnevno stvarno svodena zajednièko mjerilo vrijednosti, moguænost i potreba primjene formalnih anali-tièkih metoda u ekonomskoj znanosti daleko je veæa nego u ijednoj drugojdru�tvenoj znanosti. Veæ je krajem 19. stoljeæa Alfred Marshall, tada vodeæi ekonom-ski teoretièar, nagovijestio da æe dvadeseto stoljeæe biti u znaku �iroke primjenekvantitativne analize54, �to se doista obistinilo. Ali primjena kvantitativnih meto-da, sama po sebi nije nikakvo zlo, ako se primjenjuju s du�nim oprezom premarealnom sadr�aju i tumaèenju veza izmeðu analiziranih pojava. Nedostaci, nakoje upuæuju kritièari, ne odnose na samu uporabu matematièkih formulacija,nego upravo na èesto pogre�nu ili nejasnu specifikaciju pojmova i veza ili neu-temeljne postulate, koji stoje iza matematièkih iskaza. Analitièki formalizam postajeproblem samo ako slu�i za prikrivanje pogre�no postavljenih ili namjerno pris-tranih teorijskih postavki. Ali to je veæ teorijski problem, koji nas vraæa na samubit analize ekonomskih pojava. Izvorni i samostalni nedostatak treba, stoga tra�itiu pristupima, vjerovanjima i temeljnim idejama ekonomista, koji nisu predodreðe-ni samo empirijskim i mjerljivim èinjenicama i dokazima, nego èesto njihovimimplicitnim «ontolo�kim» pretpostavkama i tumaèenjima, s kojima, ponekad inesvijesno, ekonomisti ulaze u analizu. Formalizam je zato obièno popratna po-java dubljih teorijskih nedostataka ili svijesne ideolo�ke manipulacije znano�æu.Ako pomnije pratimo povijest ekonomske analize, barem u mjeri u kojoj je touèinio Schumpeter, lako æemo zapaziti, da je formalizam vrlo stara bolest ekonom-ske znanosti, koja se u veæoj ili manjoj mjeri pojavljuje u razlièitim povijesnimrazdobljima i to ne toliko u obliku matematièke formalizacije, koliko u obliku dog-matski konstruiranih teorijskih sistema.

Naravno, nemoguæe je praviti teorijske konstrukcije u ekonomiji bez ikakvihapriornih postavki o èovjeku, njegovu polo�aju u dru�tvu, njegovim motivacija-ma i pona�anju u gospodarskoj aktivnosti. Ne mo�e se zanemariti egzistencijalnapotreba svakog èovjeka da osigura sredstva za �ivot, kao i dru�tvena moæ onihkoji upravljaju pristupom drugih ljudi tim sredstvima. Gospodarski �ivot suvi�eje va�an za odr�anje i sigurnost pojedinaca i dru�tva, da se njemu ne bi morala

New York. Routledge). Vidi Geoffrey M. Hodgson« On the Problem of Formalism in Econo-mics», Post- Autistic Economics Review, br. 28, listopad, 2004, str. 3.

54 Vidi Arthur C. Pigou, Memorials of Alfred Marshall, 1925, str.3o1. « Prednost koju ekonomija imapred drugim granama dru�tvene znanosti, proistjeèe, prema tome, iz èinjenice, da njezinoposebno podruèje djelovanja pru�a dosta �ire moguænosti primjene egzaktnih metoda, nego�to je to sluèaj s bilo kojom drugom granom.». A. Marshall, Principles of Economics, London,Macmillan, 1961, str. 12.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

34

posvetiti najveæa pozornost. Èovjek se u ovoj sferi nu�no mora suoèiti s nekimtvrdim istinama �ivota, s kojima se ne mo�e poigravati i ignorirati veze s drugimljudima, koje mu daju sigurnost opstanka. Svaka bi ljudska aktivnost postala nesi-gurna i kaotièna, ako bi izgubili svako povjerenje u regularnost i predvidljivostljudskog pona�anja i trajnost dru�tvenih institucija. Èovjek ne mora biti sklondogmatizmu da bi vjerovao da se ljudi razumno pona�aju i da uviðaju koristi zasve od takvog pona�anja. Povjerenje u zajednièke vrijednosti nije samo neki indi-vidualni osjeæaj, nego i opæa pretpostavka zajednièkog �ivota, na koje ljudi u za-jednici raèunaju, èak i onda kada znaju da se ponekad mogu i razoèarati. Pret-postaviti da se ljudi uvijek egoistièno pona�aju, da im je stalo iskljuèivo do vlastitainteresa, i da im se to uvijek pokazuje ekonomski racionalnim, te�ko se mo�e pri-hvatiti na osnovi opæeg iskustva i vrijednosti bilo koje sredine u kojoj ljudi zajed-no �ive.

Ako se sklonost racionalnom pona�anju prihvati kao pitanje univerzalne ljud-ske prirode, ostaje i dalje otvorenim pitanje da li svi ljudi imaju iste informacije umomentu dono�enja odluka i je li interpretacija tih informacija iskljuèivo logièkiproblem, ili ovisi i o ljudskim sklonostima i drugim okolnostima koje nisu logièkeprirode. Standardna ekonomska teorija to pitanje rije�ava postavkom da je sustavopæe slobodne tr�i�ne razmjene ujedno i sustav potpune informiranosti, da jepuna informiranost trenutna i ne zahtijeva dodatno vrijeme ni dodatne tro�kove.Formiranje ljudskih �elja i preferencija ostavlja izvan okvira ekonomskog razmat-ranja, kao da ono ne ovisi o ekonomskom polo�aju èovjeka. Ona prikazuje èovje-ka iskljuèivo kao apstraktnog kupca u apstraktnom prostoru opæe razmjene. Za-konitost njegova pona�anja razmatra se iskljuèivo sa stajali�ta njegove slobodeizbora, dok se dru�tvena determiniranost formiranja njegovih potreba i izvoranjegove kupovne moæi ignorira.

Da bi saèuvala svoju praktiènu relevanciju ekonomska znanost mora se, me-ðutim, baviti realnim svijetom na pretpostavkama koje omoguæuju plodnoistra�ivanje svih njegovih relevantnih aspekata. Slabost suvremene standardneekonomske znanosti je u tome, da ona ogranièava istra�ivanje va�nih problemasuvremenog dru�tva i svijeta, èesto zamjenjujuæi obja�njenja opæim pretpostavka-ma ili nedokazanim dedukcijama. Time nasilno unificira ljudsko civilizacijskoiskustvo i forsira dominaciju odreðenih svjetonazora i oblika mi�ljenja, na �tetuznanstvene objektivnosti i potpunijeg uvida u odnose i procese realnog �ivota.Sve glasnija kritika takvog smjera razvoja ekonomske znanosti zahtijeva, po ri-jeèima G. M. Hodgsona, da se «prihvati realistièka filozofska perspektiva». I nas-tavlja « Realizam priznaje da svijet postoji izvan na�ih percepcija. Realisti dr�e daznanosti, ukljuèujuæi ekonomsku znanost, da bi odgovorile svojoj zadaæi, ne bismjele biti zatvorene logièke igre, nego poku�aji suoèavanja s aspektima realnog

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

35

svijeta i njihova razumijevanja ... Zajednièki je imperativ realista: razumjeti real-ni svijet».55 Pri tome se Hodgson poziva na mi�ljenje vi�e ekonomskih teoretièara,kao �to su M. Blaug, V. Chick, T. Lawson, U. Mäki, a mogao je dodati i velik brojdrugih vodeæih svjetskih ekonomista (da spomenemo samo J. Stiglitza i Ha-JoonChanga) i cijele �kole institucionalista, regulacionista, kejnesijanaca i razvojnihekonomista

Meðutim, «autistièka bolest» vladajuæeg smjera moderne ekonomske znanos-ti, kao �to smo veæ vidjeli, nije ne�to novo i nepoznato. Istina razmjeri te bolestidanas su mnogo veæi i oblici mnogo zloæudniji, nego �to su u povijesti bili. S obzi-rom na sve veæu va�nost ekonomskih procesa u sve vi�e globaliziranom i me-ðuzavisnom svijetu, stanje u ekonomskoj znanosti nije uski profesionalni prob-lem jedne znanstvene discipline, nego mnogo �iri ekonomski, politièki i ideolo�kiproblem suvremenog svijeta. Vjerojatno nijedna druga znanost ne utjeèe danasna razumijevanje razvojnih procesa, na formiranje svjetonazora i oblikovanjevelikih projekata dru�tvene reforme koliko ekonomska znanost. Upravljanje raz-vojem ekonomske znanosti znaèajan je elemenat upravljanja svijetom i formira-nja odnosa moæi u dru�tvu. Ako ekonomska znanost treba da bude samo raciona-lizacija postojeæeg stanja stvari, onda je doista njezina uloga marginalna i vi�eslu�i vanznanstvenoj svrsi, nego spoznaji bitnih i praktiènih istina o èovjeku idru�tvu. Jedan od vodeæih suvremenih liberala, Robert E. Lucas, s frapantnomiskreno�æu je priznao bit sukoba izmeðu liberala i njihovih osporavatelja kada jenapisao: «Takoðer je jasno da se dr�avne politike mnogo bave koja je od situacijadominantna u nekom odreðenom vremenu. �to bi onda bilo prirodnije, nego gle-dati zadaæu agresivne ekonomike kao otkrivanje koje bi politike vodile premapo�eljnijoj situaciji i onda zagovarati njihovo prihvaæanje? To je bilo obeæanje kejn-sijanske ekonomike, i èak sada, kada je znanstvena ispraznost tog obeæanja posveoèevidna, njegova privlaènost je razumljiva svima koji se nadaju da dru�tvenaznanost pru�a i�ta vi�e od elegantne racionalizacije postojeæeg stanja stvari».56

Ako doista Lucas vjeruje da ne samo ekonomija, nego i sve dru�tvene znanosti,slu�e samo «elegantnoj racionalizaciji postojeæeg stanja stvari», onda je raskol nesamo razumljiv nego i nepremostiv.

Iskazi ekonomskih spoznaja nisu interesno neutralni, a teorije i sistemi kaokompleksne intelektualne konstrukcije mogu lako poslu�iti kao oruða ideolo�ke ipolitièke borbe. Uzroci pogre�na zakljuèivanju mogu biti razlièiti, ali sistematskapristranost u zakljuèivanju ima trajnije i opasnije posljedice za istinitost iskaza i

55 G. M. Hodgson, op. cit. str 10.56 Robert E. Lucas, «Understanding Business Cycles» u David Laidler (ed.), (1999) The Foundations

of Monetary Economics , vol.II. str.450.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

36

obièno upuæuje na interes da se vrijednost istine podredi drugim probitcima iambicijama. Ekonomska znanost je suvi�e usko vezana uz odnose distribucijebogatstva i moæi u dru�tvu, a da ne bi bila trajno izlo�ena opasnosti od interesnezloupotrebe. Racionalizacija postojeæeg stanja ujedno je i naèelno slaganje s njim.Suvremeni savez ekonomske znanosti i neoliberalizma, jedan je od najuoèljivijihsimptoma te oportunistièke bolesti, ali svakako ne jedini. Ni drugi pravci ekonom-ske znanosti nisu imuni na ove slabosti, kao �to je bio izraziti primjer ideolo�kogsaveza izmeðu marksizma i komunizma.

Jedan va�an razlog ideolo�ke pristranosti ekonomske znanosti i ekonomskogliberalizma je okolnost da je njezina primjena najra�irenija u regulaciji i upravlja-nju realnih ekonomskih procesa, koji su najvi�e u ingerenciji i pod kontrolomvlasnièko-menad�erske elite, one dru�tvene skupine èiji pripadnici donose naj-veæi dio va�nih ekonomskih odluka. Veæina njih ima formalno ekonomsko obra-zovanje. Iz tog segmenta dru�tvenog �ivota dolazi i najveæi dio potra�nje za struè-nim ekonomskim upravljaèkim i istra�ivaèkim uslugama, �to bitno utjeèe na pro-fil obrazovanja i orijentaciju istra�ivanja, kao i na naèin mi�ljenja i hijerarhijuvrijednosti u ekonomskoj profesiji. Treba li profesiju odgajati u oportunistièkomduhu prema postojeæem stanju i odvraæati od svake moguæe pozitivne akcije? Kakose ekonomska uloga dr�ave smanjuje, tako opada i potra�nja dr�ave za ekonom-skim struènjacima i njihovim istra�ivaèkim uslugama. U tom pogledu i predmetekonomske znanosti se redefinira i restrukturira u smislu veæe zastupljenostiposlovne ekonomije, tehnika poslovnog upravljanja i poslovne analize, a na �tetuekonomske teorije, makroekonomije i istra�ivanja dru�tvenih aspekata ekonom-skog �ivota. Ekonomska znanost sve manje je predmet bavljenja zakonodavaca,politièara, dr�avnih funkcionara i samostalnih intelektualaca, a u sve veæoj mjeriizvr�nih direktora korporacija, poslovnih udruga, bankara, i njihovih savjetnika izaposlenika. Poslujuæi u uvjetima globalizacije ove skupine preuzimaju standardeposlovanja i standarde obrazovanja i mi�ljenja iz najrazvijenijih sredina. Tomedoprinose i meðunarodne financijske i ekonomske organizacije, koje su takoðerpod presudnim utjecajem tih sredina, njihovih interesa i mi�ljenja. U takvim uvjeti-ma te�ko je izbjeæi interesnu i ideolo�ku pristranost ekonomske znanosti iogranièavajuæi pritisak na slobodno i objektivno promi�ljanje ekonomskih i soci-jalnih problema suvremenog dru�tva i svijeta, sa stajali�ta brige za opæe blagosta-nje, dostojanstvo èovjeka i dru�tvenu pravdu.

Richard Jones, jedan od istaknutih engleskih ekonomista i humanista prvepolovice 19. stoljeæa, zastupnik povijesno-evolucionistièkog pristupa ekonomskomistra�ivanju, prvi je upozorio na interesnu povezanost ekonomske znanosti i vlas-nièko-poduzetnièke klase, koja je danas mnogo veæa nego u njegovo vrijeme.Opisujuæi stanje ekonomske znanosti svoga doba pronicljivo je zapazio da se je u

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

37

politièkoj ekonomiji, «oèito ponavlja jedna pogre�ka koja se tako èesto èini u potraziza drugim predmetima ljudskog postignuæa .... Ljudi su ... odustali od nu�nihuvjeta, propisanog postupka, po kojem se znanje mo�e jedino pouzdano stjecati;u svom naporu da uspostave opæa naèela, oni su prebrzo napustili obvezu da sedugo i ponizno zadr�e meðu stvarima, da bi prerano preuzeli uzbudljiviji posaopostavljanja tih maksima impozantne opæenitosti, koje su istra�ivaèa naoko odjed-nom uzdizale u polo�aj zakonodavca za svoj predmet, i dale mu, kao nekimiznenadnim prodorom intelektualne moæi, u jednom trenu, komandu nad njezi-nim najdaljim pojedinostima». Da bi u produ�etku zakljuèio: «... Istinu se pro-ma�ilo, ne zato �to sabrani i sveobuhvatni prikaz povijesti i stanja èovjeèanstva nebi doveo do istine, èak i u tom zamr�enom predmetu, nego zato �to su oni koji subili najaktivniji u �irenju pogre�ke, stvarno odustali od posla da uopæe provedutakvo jedno istra�ivanje: da su ogranièili svoja zapa�anja, na kojima su temeljilisvoja zakljuèivanja, na mali dio prostora, koji ih je neposredno okru�ivao, i ondasu odmah nastavili podizati nadgradnju doktrina i mi�ljenja, ili potpuno pogre�-nih ili, ako su bile djelomièno toène, toliko ogranièenih u primjeni koliko se pru�alopodruèje s kojeg su materijale prikupljali».57

Uspon ekonomske znanosti na rang dominantne dru�tvene znanosti i njezi-no stavljanje u ulogu dru�tvene ideologije i svjetonazora, sam po sebi je znaèajandru�tveni i politièki fenomen, koji se te�ko mo�e razumjeti izvan povijesne per-spektive meðudjelovanja realnohistorijskih procesa i teorijskog razvoja. On uve-like i prelazi granice ekonomskog istra�ivanja i po svojem karakteru, dosegu iopasnostima koje implicira doista spada u onu vrstu dru�tvenih problema, koji seodnose na opæi smisao dru�tvenog razvoja i ravnote�u sila promjene s jedne strane,i sila obnove i stabilnosti dru�tva, o kojoj sa zabrinuto�æu govori Hobsbawm. Bezkritièke analize mjesta, uloge i povijesnog razvoja ekonomske znanosti u suvre-menom svijetu, te�ko je razumjeti karakter i rizike njegove neravnote�e, a jo�manje moguænosti i izazove njezina prevladavanja. Velika pitanja ljudske povi-jesti oèito, nakon sloma velikih projekata i frustrirajuæeg iskustva 20. stoljeæa, u�lasu ponovno na velika vrata.

Zanimljivo je da se Hobsbawm u svom sna�nom pledoyeru za raspravu o novomdobu razuma58 obraæa marksistièkim povjesnièarima, da barem pomognu u razja�-njavanju geneze krize suvremenog svijeta, smatrajuæi da ono �to marksizam mo�epridonijeti historiografiji danas veæe i va�nije od onog �to je ranije dao.59 Ne porièuæi

57 Richard Jones, An Essay on the Distribution of Wealth, 1831. pretisak, Augustus m. Kelley, NewYork, 1964.. str. XXII- XXIII.

58 Vidi, E. J. Hobsbawm, «History, a new age of reason», Le monde diplomatique, prosinac 2004.59 Ibid.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

38

va�nost pro�lih i buduæih doprinosa marksistièkih povjesnièara, razumijevanju raz-voja modernog svijeta, ipak mi se èini da bi to mogla biti jo� jedna modernistièkazabluda. Raspad marksistièkog komunizma dio je problema moderne povijesti, ane put njezina razumijevanja. Za�to bi od marksista oèekivali bolji uvid u anatomi-ju vlastitog neuspjeha od drugih koji tim svjetonazorom nisu optereæeni? Temeljnopitanje krize suvremenog dru�tva nije, koja varijanta racionalizma, (u koji spada imarksizam) ima najvi�e �anse da stabilizira moderno dru�tvo i osigura njegov daljirazvitak, nego postoji li neka alternativa izvan tog okvira mi�ljenja i prakse? Ako jemodernizam opæenito u krizi onda su u krizi i sve njezine varijante, ukljuèujuæi iliberalizam. U doba pobjednièkog hoda neoliberalizma, koji bi svjetsku povijestnavodno doveo «do kraja», morali bismo otvoriti naj�iru raspravu o krizi liberaliz-ma kao imanentnom svjetsko-povijesnom izazovu. Neproduktivno bi bilo tu raspra-vu otvarati s marksistièke pozicije, koja je u srazu s liberalizmom veæ do�ivjela po-vijesni poraz. Razja�njenje uzroka i prirode povijesne simbioze ekonomske zna-nosti i liberalizma, kao i moguænosti njihova razvoda, sigurno bi moglo pru�iti boljiuvid u izazove suvremenog svijeta.

Razmatrajuæi proizvodnju i raspodjelu bogatstva kroz povijest i zakone kojireguliraju blagostanje i napredak stanovni�tva, dolazimo do pouzdanog zakljuè-ka da se dru�tvo sve vi�e diferencira po velièini i izvorima bogatstva, po socijal-nom polo�aju, po funkcijama i moæi koju obna�aju pojedine skupine stanovni�-tva; da je uvijek bilo s slabih i moænih, zaslu�nih i manje zaslu�nih, vladajuæih iovisnih, da je polo�aj pojedinca nesiguran i promjenljiv i da su mali izgledi da seikad uspostavi dru�tvo potpune jednakosti, pravde i sklada. �tavi�e, da je ta dife-rencijacija izvor dru�tvene moæi i napretka, u mjeri u kojoj je osnova podjele rada,kombiniranja razlièitih znanja i umijeæa u dru�tvenu organizaciju rada i razmjenedobara i usluga na �irokim prostranstvima ljudske ekumene. Velike politièke, soci-jalne, moralne i intelektualne promjene dovode do promjena u ekonomskoj or-ganizaciji dru�tava, kako u pogledu subjekata tako i pogledu naèina na koji se onaostvaruje, kao i u pogledu proizvodne snage dru�tvenog tijela. To mo�emo dobropratiti i na razvoju modernog kapitalizma. Poduzetnièko-menad�erska klasa sepostupno uzdi�e iz radnih klasa i oslobaða se nu�de fizièkog rada, monopolizira-juæi vlasnièko-upravljaèke funkcije. Ali njezin interes i dalje ostaje da proizvodnamoæ radnika koje zapo�ljava, bude �to veæa. Ona nastoji organizirati ljudsku proiz-vodnu aktivnost na najproduktivniji naèin, poveæanjem ulaganja znanja i pro�i-renjem podruèja djelovanja. Na to je tjera konkurencija kao temeljno naèelo teorganizacije.

Ali radnici, koliko god bili sredstvo proizvodne aktivnosti, drugi su aktivnielemenat proizvodne snage i njezina rasta, kao nositelji napora, znanja, vje�tina, radnemotivacije. Radnici, u jo� veæoj mjeri nego kapitalisti, u proizvodnu aktivnost ula�u

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

39

svoj �ivot, svoje sposobnosti i dru�tveni polo�aj. Izmeðu ekonomske i socijalne orga-nizacije dru�tva, s jedne strane i dru�tvene proizvodne snage i stabilnosti postoji uskaveza. Ta veza nije samo stvar individualnog ugovora, nego jednako i pravne, socijalnei politièke konstitucije dru�tva, kao odnosa razlièitih dru�tvenih klasa i skupina. Ti seodnosi ne mogu nikada jasno razumjeti na razini odnosa pojedinaca, bez razumi-jevanja za�to za razliku od kako su ti odnosi uspostavljeni i kako se mijenjaju. Obja�-njenje toga je bitna i prava zadaæa ekonomske znanosti.

Ali tu je i osnovna crta raskola u ekonomskoj znanosti. Oni koji nastoje svestiekonomsku znanost na pitanje kako funkcioniraju ekonomske institucije i meha-nizmi, iz njezina podruèja iskljuèuju pitanja socijalne strukture, morala i pravasudjelovanja svih u dru�tvenom napretku. Oni se postavljaju na poziciju povla�-tene kapitalistièko-menad�erske klase, koja je po logici svoje funkcionalne logikesklona misliti da svi rezultati dru�tvenog napretka pripadaju njoj, a da se radneklase moraju zadovoljiti minimalnim udjelom u dru�tvenom proizvodu na razinigolog odr�anja, da dohotke radnih klasa treba iskljuèivo tretirati kao nu�ne tro�-kove proizvodnje u datim uvjetima konkurencije. To je uvijek bio stav liberalnedoktrine, kako u vrijeme Adama Smitha tako i u dana�nje vrijeme neoliberaliz-ma. Ali veæ je Richard Cantillon, na samom poèetku ekonomske znanosti jasnoporuèio da pravo na �ivot mora biti temeljno naèelo svake ekonomije: «... bilo �toda ljudi proizvode svojim radom, taj rad treba da osigura njihovo uzdr�avanje. Toje veliko naèelo koje se svakodnevno èuje èak i iz usta malih ljudi koji se nimalone bave na�im spekulacijama i koji �ive od svog rada i svojih poduzeæa». I nakraju je podcrtao» Svi ljudi treba da �ive»,60 treba li danas dodati, u dostojanstvu isigurnosti.

Ekonomska znanost iako nije pozvana da bira izmeðu ekonomskih i dru�tvenihporedaka, ne mo�e biti neutralna izmeðu onog « �to je nu�no dobro i onog �to jenu�no opasno i �tetno za dru�tveni poredak, vrlinu i sreæu», poruèio je RichardJones,61 da bi ulogu ekonomske znanosti ovako opisao: «Ako bismo èak i pogre�noprihvatili,... da sve ono �to se izravno odnosi na dru�tvenu strukturu, moral i sreæunaroda, le�i izvan podruèja politièke ekonomije, ipak ni za trenutak ne bi smjeliokrenuti leða na�em odabranom smjeru istra�ivanja. Izvan politièke ekonomi-je,... ali ipak usko i nerazdvojivo povezano s istinama koje ona nauèava, onda biostale te njezine primjene, preko kojih nam jedino mo�e pomoæi u vr�enju i preus-mjeravanju politièkih i socijalnih utjecaja, koji prate hod nacija od primitivnosti inemoæi prema moæi i civilizaciji. Ta primjena znanosti uvijek bi bila upravljena

60 Cantillon, Richard, (1734, 1755) Opæa rasprava o prirodi trgovine, hrvatski prijevod, CKD, Zagreb,1982. str. 78.

61 Jones, Richard, (1859), Literary Remains. Lectures &Tracts on Political Economy, pretisak AugustusM. Kelley, New York 1966. str 412.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

40

najboljem poretku obzira, koji svoje rezultate èini vrijednim i trud da ih postignemopodno�ljivim».62

Pogre�no razumijevanje naravi i uloge ekonomske znanosti, na�alost, dogaðase i danas, mo�da �ire i opasnije nego ikada, nakon �to je ekonomska znanost ucjelini pokazala da mo�e biti inventivna, korisna i odgovorna u tretiranju i onihdru�tvenih problema, koje njezin sada�nji dominantni pravac nerado priznaje iiskljuèuje iz svoga podruèja. Mnoga velika ostvarenja ekonomske znanosti, sa svimiskustvom golemih ekonomskih socijalnih i politièkih izazova danas se olako ig-noriraju. Meðutim, pouka je povijesti da u napretku naroda prema blagostanju inovim civilizacijskim postignuæima postoji neraskidiva veza izmeðu slobode iodgovornosti, da je sloboda blagodat, koju nitko dugo ne u�iva tko je ne zna pove-zati s odgovorno�æu prema bli�njima i buduæim pokoljenjima, i s dobrom voljomsuradnje ljudi i naroda na zajednièkim ciljevima.

Literatura

1. Aglietta Michel i Orléan André (ed), (1998), La monnaie souveraine, Pariz: EditionsOdile Jacob, hrvatski prijevod Novac i suverenitet, Zagreb, Golden Marketing, 2004.

2. Ahrens, Joachim, (2002), Governance and Economic Development. A Comparative In-stitutional Approach, Cheltenham UK: Edward Elgar.

3. Ayres, Clarence R. (1962), The Theory of Economic Progress, New York: SchockenBooks.

4. Baletiæ, Zvonimir, (1972) Ekonomski proces i ekonomska teorija, Zagreb, Informator. 5. � (1989), «Hrematistika- izazov nepoæudne ekonomije», Politièka misao br. 3. Za-

greb, Fakultet politièkih znanosti. 6. � (1985), «Isaac Gervaise: prvi teoretièar opæe ravnote�e», Econimic Analysis, br.3.

Zagreb. 7. Baude, Michel i Dosteller, Gilles, (1997), Economic Thought since Keynes, Abington:

Routledge. 8. Beck, Ulrich, (2004) Moæ protiv moæi. u doba globalizacije. Nova svjetskopolitièka ekono-

mija, Zagreb: �kolska knjiga. 9. Bentham, Jeremy, (1787), Defence of Usury, u Economic Writings (1952), London:

Allen & Unwin.10. � (1789), Intodruction to the Principles of Morals and Legislation, London.11. � (1792-95), Manuel of Political Economy, 3 sv. London.12. Blaug, Mark, (1997) «Ugly Currents in Modern Economics», Options politiques.13. Cantillon, Richard, (1734, 1755), Essai sur la nature du commerce en général, Pariz:

INED, 1952; hrvatski prijevod, Opæa asprava o prirodi trgovine, Zagreb, CKD, 1982.62 Ibid. str. 406.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

41

14. Commons, John R.(1990) Institutional Economics.Its Place in Political Economy, Lon-don: Transactions Publications.

15. Chamley, Paul, (1963), Economie politique et philosophie chez Steuart et Hegel, Pariz:Dalloz.

16. Cornwall, John,- Cornwall Wendy, (2001), Capitalist Development in the TwentiethCentury. An Evolutionary-Keynesian Analysis, Cambridge: Cambridge UniversityPress

17. Crouch, Colin - Streeck, Wolfgang, (1997), Political Economy of Modern Capitalism,London: Sage Publications.

18. Foreman-Peck, James, (1998), Historical Foundations of Globalization, Cheltenham:Edward Elgar.

19. Gomory, Ralf � Baumol, William, (2000), Global Trade and Conflicting National Inter-ests, Cambridge The MIT Press.

20. Gordon, Barry, (1975), Economic Analysis before Adam Smith, London: The Macmil-lan Press.

21. Ha-Joon Chang, (ed.), Rethinking economic development, London: Anthem Press.

22. Hayek, Friedrich von, (1973,1976,1979), Law, Legislation and Liberty, London, Chi-cago: Routledge and Kegan Paul-The Universityof Chicago Press.

23. Heckscher, Eli F. (1955), Mercantilism, 2 sv. London: Allen & Unwin.

24. Hicks, John, (1969), A Theory of Economic History, Oxford:Oxford University Press.

25. Hobsbawm, Eric J. (2004), «History, a New Age of Reason», Pariz: Le monde diplo-matique, prosinac.

26. � (1962), The Age of Revolution. Europe 1789-1848, London: Weidenfeld & Nicolson:hrvatski prijevod Doba revolucije. Evropa 1789-1848. Zagreb: �kolska knjiga.

27. Hodgson, Geofrey M. (2004) «On the Problem of Formalism in Economics», Post-Autistic Economics Review, listopad.

28. Hoselitz, Bert F. (ed), (1960), Theories of Economic Growth, New York: The Free Press.

29. Hume, David, (1752), Political Discourses; hrvatski prijevod, Ekonomske rasprave,(2004), Zagreb: Politièka kultura.

30. Hutchison, Terrence W. (1977), Knowledge and Ignorance in Economics, Cambridge:Cambridge University Press.

31. � (1978), On Revolutions and Progress in Economics, Cambridge: Cambridge Uni-versity Press.

32. Jones, Richard, (1831), An Essay on the Distribution of Wealth and the Sources of Taxa-tion, pretisak, New York: Augustus M. Kelley Economic Classics, 1966.

33. � (1859), Literary Remains. Lectures and Tracts on Political Economy, pretisak, NewYork: Augustus M. Kelley Economic Classics, 1964.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

42

34. Jones, Eric L. (2000), Growth Recurring. � Economic Change in World History, AnnArbor: The University Press; hrvatski prijevod Ekonomski rast u svjetskoj povijesti,Zagreb: Politièka kultura, 2004.

35. Kant, Immanuel, (1956), Kritika praktiènoga uma, Zagreb: Kultura.36. Kasper, Wolfgang i Streit, Manfred E. (1998), Institutional Economics. � Social Order

and Public Policy, Chetenham UK: Edward Elgar.37. Keynes, John Maynard, (1979), The General Theory of Employment, Interest and Mon-

ey, London: The Royal Economic Society.38. � (1931), « The End of Laissez- faire», u Essays in Persuasion Dio II.39. Krupp, Sherman R. (1966), ed. The Structure of Economic Science. Essays in Methodo-

logy, Englewood Cliffs: Prentice-Hall.40. Kuhn, Thomas S. (1962), The Structure of Scientific Revolutions, Chicago: The Uni-

versity of Chicago Press.41. Lawson, Tony M. (2003), Reorienting Economics, London-New York: Routledge.42. Letiche, John M. (1975), Balance of Payments and Economic Growth, New York: Au-

gustus M. Kelley.43. Lindbeck, Assar, (1994), Unemployment and Macroeconomics, Cambridge MA:

The MIT Press.44. Lucas, Robert E. (1999), «Understanding Business Cycles» u David Leidler (ed.),

The Foundations of Monetary Economics, sv. II. Cheltenham UK: Edward Elgar.45. Mäki, Uskali, (2001), The Economic World View. Studies in Ontology of Economics,

Cambridge: Cambridge University Press.46. Malthus, Thomas Robert, (1798), An Essay on the Principle of Population, London:

Penguin Books, 1970.47. Marshall, Alfred, (1890), Principles of Economics, razlièita izdanja; hrvatski prijevod

Naèela ekonomike, Zagreb: CKD, 1987.48. � (1926), Official Papers of Alfred Marshall, London: Macmillan.49. Marx, Karl, (1956), Teorije o vi�ku vrednosti. 3 sv. Beograd: Kultura.50. McGregor, D. H. (1944), Economic Thought and Policy, Oxford: Oxford University

Press.51. McNeil, William H. (1963), The Rise of the West. A History of Human Community,

Chicago: The University of Chicago Press.52. Mill, John Stuart (1848), Principles of Political Economy with Some of Their Applica-

tions to Social Philosophy, (ed.) W. J. Ashley, 1929.53. Mokyr, Joel, (2002), The Gifts of Athena. Historical Origins of the Knowledge Society,

Princeton: Princeton University Press.54. Muller, Jerry Z. (1993), Adam Smith in His Time and Ours, Princeton: Princeton

University Press.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

43

55. North, Douglass C. (1973), The Rise of the Western World. A New Economic History,Cambridge: Cambridge University Press.

56. � (1991), «Institutions», Journal of Economic Perspectives, br.5.57. Olson, Mancur, (1982), The Rise and Decline of Nations, New Haven-London: Yale

University Press58. Perry, Marvin, (1993), An Intelectual History of Modern Europe, New York: Houghton

Mifflin.

59. Polanyi, Karl, (1944), The Great Transformation. The Political and Economic Origins ofOur Time; hrvatski prijevod Velika preobrazba. Politièki i ekonomski izvori na�eg vreme-na, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999.

60. Quesnay, François, (1757) Maximes générales du gouvernment économique; (1758) Tab-leau économique.

61. Rashid, Salim, (1998), The Myth of Adam Smith, Cheltenham-London: Edward El-gar.

62. Ravenstone, Piercy, (1821), A Few Doubts as to the Correctness of Some Opinions Gen-erally Entertained on the Subject of Population and Political Economy, pretisak, NewYork: Augustus M. Kelley Economic Classics, 1966.

63. Ricardo, David, (1817) Principles of Political Economy and Taxation; hrvatski prijevodNaèela politièke ekonomije i oporezivanja, Zagreb: Kultura 1953.

64. Rima, Ingrid H. (1986), Development of Economic Analysis, New York: Irwin.65. Routh, Guy (1975), The Origins of Economic Ideas, London: Macmillan.

66. Schumpeter, Joseph A. (1954), History of Economic Analysis, Oxford: Oxford Uni-versity Press; hrvatski pijevod (1975), Povijest ekonomske analize, Zagreb. Informa-tor.

67. Shackle, George L. S. (1972), Epistemics and Economics. A Critique of Economic Doc-trines, Cambridge: Cambridge University Press.

68. Sismondi, Jean, C. L. de Simonde, (1815), Political Economy, Edinbourgh Encyclo-paedia; pretisak Augustus M. Kelley, 1966.

69. Smith, Adam, (1776), An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations,Oxford The Clarendon Press 1976; hrvatski prijevod Bogatstvo naroda, Zagreb:Kultura, 1952.

70. � (1759), The Theory of Moral Sentiments, Oxford: The Clarendon Press, 1976.71. � (razne godine), The Works and Correspondance of Adam Smith; Oxford: The Claren-

don Press, 6 svezaka.

72. Spinoza, Benedict de, (1958), Political Writings, Oxford: The Clarendon Press.73. Steuart, Sir James, (1767), An Inquiry into the Principles of Political Economy, Being an

Essay in the Science of Domestic Policy in the Free Nations, London: Millar and Cadell;Chicago: The University of Chicago Press, 1966.

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 1-45

44

74. Stiglitz, Joseph E. (2002), Globalization and Its Discontents, New York: W. W. Norton& Co.

75. �tampar, Slobodan, (1953), Ekonomisti XVII i XVIII stoljeæa, Zagreb: Kultura.76. � (2003), The Roaring Nineties. Seed of Destruction, London: Allen Lane, Penguin

Group.77. Trevelyan, G. M. (1928), British History in the Nineteenth Century 1798-1902, New

York: Longmans, Green & Co.78. Turgot, A. M. Jacques, (1947), Turgot (1727-1781) Textes Choisis i predgovor, Pierre

Vigreux, Pariz: Dalloz.79. Viner, Jacob, (1975), Studies in the Theory of International Trade, Clifton-London:

Augustus M. Kelley.80. � (1968), «Adam Smith», u International Encyclopaedia of Social Sciences.81. Williamson, John, (1990), ed. Latin American Adjustment. How Much Has Happened?,

Washington: Institute for International Economics.

Z. Baletiæ: Ekonomski liberalizam i ekonomska znanost

45

SUMMARY

Economic liberalism and economic science

The neoliberalism, as a new variant of economic liberalism, in the last three deca-des was imposed as the dominant economico-political doctrine of the social develop-ment, conceived primarily from the standpoint of interests and freedom of action ofthe privately owned capital, presented as a universal project of economic organizationof the world. It is advocating privatization and deregulation of economic activities, freecirculation of international economic flows and systematic limitation of the state func-tions in the economic field. The dissolution of communism, as an possible alternativesocial system and a need of returning of several countries with state management ofthe economy to the market system, gave to the liberal movement a new large sway. Theevolution of such stances was accompanied and itself supported similar developmentof econimic science, its prevailing stream joining efforts to offer a theoretical rationali-zation of the liberal doctrine and practice.

The ideological alliance of liberalism and economic science, however, could not haspassed without serious harm to the economic science. It has been forced to adopt libe-ral ideologico-political postulates as obligatory for the economic science in general, thuslimiting it to one historically specific social system and practice of economic organiza-tion, by qualifying all other social systems as delusions. In this way, the room for criticalconsiderations of contemporary real problems of the world developments has been nar-rowed, and the economic science has been deprived of a large part of its intelectualheritage, which was developed and proved as its legitimate and useful scientific achieve-ments. Many streams of economic science, scientific status of which never was convin-cingly challenged, were cut off from the «standard» stream and pushed on the marginof economic thought, education and practical application. The ideological dogmatismso has become the «standard» model of economic thinking.

To make the paradox greater the liberal conception of the economy in the history ofeconomic thought is not new. This conception, developed at the end of 18th century, onthe basis of Adam Smith�s teachings, in a large extent was determined by particularpersonal and age-dependent circumstances, and in many respects disputed from thevery begining, for its internal logical inconsistencies and for its failure to give satisfacto-ry responses to the great economic disruptions and social conflicts of the age. Severalalternative theoretical developments sprang from the rejection of the liberal doctrinewhich offered more adequate and more convincing approaches and principles.

After having presented historical origins and development of the liberal doctrine,as well as limits of its application to the conditions of the present times, the author ispleading for the reafirmation of freedom and diversity of economic enqueries in a largehistorical and social context, without ideological prejudices. To the economic science,facing today no less pressing demands, this would reestablish vitality and scientificstanding for solving complex social problems, and diminish dissatisfaction of manyeminent economists with its present role.