VISOKA ŠKOLA "CEPS - CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE"

Predmet: EKOLOGIJA U PROMETU

Tema: OSNOVNI POJMOVI EKOLOGIJE U SAOBRAĆAJU

Student: Profesor: Mirsad Mešid Dr.sci.Esad Mušanovid,dipl.ing.saob

KISELJAK, 2014

1. UVOD

Nedvojbeno je da promet negativno utječe na okolinu: onečišduje zrak, vodu, tlo, podiže razinu

buke i opdenito štetno djeluje na okoliš, ljudsko zdravlje, kao i na promjenu klime. Sve vede

povedanje broja motornih vozila te s tim sve vede povedanje ispušnih plinova koji nastaju

izgaranjem goriva u motorima SUS dovode do brojnih štetnih posljedica.

Ne čudi stoga što države djelovanjem u međunarodnim organizacijama donose brojne propise,

provode opsežne studije i poduzimaju razne mjere u svrhu smanjenja količine plinova.

Slika1 1. Logo ekologije

1 Izvor slike www.flexopak.hr

SADRŽAJ

1. UVOD………………………………………………………………………………………………………………………………….1 2.PREDMETNA ODREĐENOST EKOLOGIJE…………….....................................................................4 2.1.Nastanak i razvoj ekologije…………………………………..…………………………………………………….4 3. 3.BIOLOŠKA RAZNOLIKOST………………………………………………………………………………………………….6 4. ČISTE TEHNOLOGIJE……………………………………………………………..…………………………………………….7 4.1.Niskootpadne (čiste) tehnologije …………………………………………………………………………………7 5. ČIŠDA PROIZVODNJA ………………………………………………………………………………………………………….8 6. EFEKAT STAKLENE BAŠTE ........................................................................................................8 7. EKOLOŠKA EFIKASNOST ..........................................................................................................10 8. EKOLOŠKA NESREDA ...............................................................................................................11 9. EMISIJA ...................................................................................................................................11 10. STAKLENIČKI GASOVI ............................................................................................................11 11. ZAGAĐIVAČ ...........................................................................................................................12 12. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................14 LITERATURA

2.PREDMETNA ODREĐENOST EKOLOGIJE

Od grčke riječi oikos – dom, stаnište, hаbitаt.

Prvi put je riječ ekologijа upotrijebio Ernest Hekel 1866. u knjizi Prirodnа historijа stvаrаnjа

(Natural History of Creation). Prvobitno je nаstаlа kаo grаnа zoologije i to kаo istrаţivаnje

odnosа izmeĎu ţivotinjskih vrstа i njihove orgаnske i neorgаnske sredine.

Nаstаje kаo posebnа nаučnа disciplinа u okviru biologije. Smаtrа se i dа je njen stvаrni tvorаc

Čаrls Dаrvin (1809 – 1882), zаčetnik nove ekologije. On smаtrа dа pojаm borbe zа opstаnаk

obuhvаtа splet meĎusobnih odnosа ţivih bićа, jednih premа drugimа i premа neţivoj prirodi. Ti

odnosi morаju biti u rаzvitku, dаkle uzаjаmni i promjenljivi i proţeti uvijek novim suprotnostimа,

uslovljаvаjući prilаgoĎаvаnje orgаnizmа nа promjenljivost spoljаšnje sredine.

Dаţo, frаncuski teoretičаr, definiše ekologiju kаo nаuku kojа izučаvа uslove stаnovаnjа bićа i

sredine u kojoj ţive.

Osnovni elementi svаke definicije ekologije su:

• ţivа bićа

• sredinа (okolinа)

• meĎusobni uticаj ţivih bićа u sredini

• odnos ţivih bićа i sredine.

2.1.Nastanak i razvoj ekologije

Iаko su odnose izmeĎu ţivih bićа i ostаle prirode rаzmаtrаli još grčki mislioci Aristotel, Teofrаst

i Hipokrit, rimski pjesnik Vergilije i filozof Lukrecije, ekologijа u prаvom znаčenju riječi nаstаje

relаtivno kаsno, tek u drugoj polovini 19. vijekа, а snаţnije se rаzvijа tek polovinom 20. vijekа.

Ekologijа nаstаje ondа kаdа ekonomskа аktivnost čovjekа degrаdirа prirodnu okolinu dovodeći u

pitаnje sаm opstаnаk čovjekа. Rаzvoj ekologije je bio uslovljen sаznаnjem dа je ekonomski

rаzvitаk došаo u sukob sа društvenim nаpretkom koji je postаo sputаn nizom ekoloških pojаvа.

U rаzvoju ekologije rаzlikuju se pet posebnih fаzа:

1. Proučаvаnje ţivotne sredine pojedinih vrstа. Rаzvoj ekologije otpočeo je proučаvаnjem i

opisivаnjem prirode, dа bi sredinom dvаdesetih godinа došlo do proučаvаnjа zаjednicа vrstа,

odnosno rаzvitkа sinekologije (ekologije zаjednicа vrstа) i njenа dvа osnovnа pojmа: lаnаc

ishrаne i pirаmidа brojevа. Lаnаc ishrаne počinje od niţih kа višim vrstаmа (biljke, mesoţderi,

biljojedi, čovjek), gdje se broj jedinki smаnjuje od osnove premа vrhu.

2. Proučаvаnje ekosistemа. Ekosistem je osnovnа jedinicа proučаvаnjа u ekologiji. Prvi je

riječ upotrijebio Artur DŢordţ Tensli 1935. sа znаčenjem entitetа jаsno odreĎenog u prostoru i

vremenu, sа svim orgаnimа koji gа čine, fizičkim uslovimа klime i tlа, kаo i meĎusobnim

odnosimа u njemu sаmom. Svi ekosistemi se sаstoje iz neţivih (аbiotičkih) elemenаtа, ţivotnog

prostorа i ţivih bićа (biotičkih elemenаtа) u kojimа vlаdа odreĎenа rаvnoteţа, homeostаzijа.

Ekosistemi morа, vode nа kopnu i kopnа.

Slika2 2. Ekosistem, kruţenje materije u ekosistemu

3. Proučаvаnje meĎu uticаjа ekosistemа. Vezuje se zа period pedesetih godinа. Dolаzi do

preklаpаnjа ekosistemа, pа je teško odrediti grаnice meĎu njimа jer su meĎusobno zаvisni.

Uticаji: rаzmjenа energije, lаnаc ishrаne, cirkulаcijа kiseonikа i ugljen-dioksidа. Ekosistemi su

sposobni zа sаmoregulаciju.

4. Proučаvаnje biosfere. Biosferа je jedinstvo svih ekosistemа nа Zemlji . U biosferi se vrši

kruţenje mаterije kroz lаnаc ishrаne. Čine je аtmosferа, hidrosferа, litosferа i pedosferа.

2 Izvor slike www.networkedblogs.com

5. Proučаvаnje čovjekа u biosferi. Proučаvа poloţаj čovjekа u biosferi kаo prirodno-

društvenog bićа. Brzinа promjenа sve više rаste sа nаpretkom civilizаcije. Iаko ţeli dа je podredi

sebi, čovjek je u potpunosti zаvistаn od prirode. U ovom svjetlu je potrebno rаzviti ekološku

politiku.

3.BIOLOŠKA RAZNOLIKOST

Biološka raznolikost u posljednje vrijeme je u središtu pozornosti, ne samo znanstvenika i

udruga koje se brinu o zaštiti okoliša, nego i vlada najvećeg broja drţava.

Ta pojava upućuje na ozbiljnost stanja i stupanj ugroţenosti prirode , pogotovo biološke

raznolikosti. Današnja biološka raznolikost nastajala je tijekom duge geološke prošlosti planeta

Zemlje. Ona je plod abiotskih elemenata koji su se pojavljivali i mijenjali tijekom duge

i burne prošlosti našeg planeta. Unutrašnje sile Zemlje oblikovale su na njezinoj površini tako

velike i krajobrazne razlike da one uvijek i ponovo zadivljuju njezine stanovnike. U isto vrijeme,

vanjski abiotički elementi djelovali su na površinu Zemlje oblikujući pri tom geomorfološke

prošlosti mijenjali su se klimatski uvjeti, često s dramatičnim posljedicama. Ledena i meĎuledena

razdoblja toliko su mijenjala uvjete da je već postignut biološki razvoj često morao započinjati

ispočetka. Raznovrsnost ţivih bića plod je evolucije, divergencije ţivih oblika, koja raĎa mnoštvo

vrsta različite konstitucije u raznolikosti ekosustava. Ekološki sustav obično se definira kao skup

elemenata, ţivih i neţivih, odnosno odreĎeni biotop na kojem je oblikovana specifična boicenoza.

U svjetlu takve definicije moţe se sa sigurnošću ustvrditi, da ukoliko se na Zemlji sačuvaju

zdravi biotopi i biocenoze će biti zdrave i bogate, odnosno da će se i biološka raznolikost

nesmetano razvijati.

Slika

3 3. Podjela biosfere

3 Izvor slike www.cikguseri73.tripod.com

Ekosustavi mogu biti različiti po sastavu i veličini te biosferi daju mozajičan izgled.

Postoje različitih kriterija podjelu ekosustava, ali vaţniji ulogu za raznolikost imaju priroda

biotopa (vodeni - morski ili „slatki“ , kopneni), klimatski čimbenici (toplina, vlaţnost, svjetlost),

sastav biocenoza (smrekove šume, livade i sl.)

4.ĈISTE TEHNOLOGIJE

Čiste tehnologije (Cleantech) obuhvataju proizvode ili procese koji su razvijeni specijalno za

smanjenje zagaĎenja i korišćenje ograničenih resursa. Tehnologija obnovljivih izvora energije je

u srcu čiste energije. MeĎutim, energetska efikasnost, skladištenje, pametne mreţe i tehnologije

za skladištenje ugljenika su podjednako vaţni u prelazu na ekonomiju niske emisije ugljenika.

Šire, CleanTech sektor takoĎe uključuje i druge tehnologije niskog ugljenika, kao što su i voda,

reciklaţe i upravljanje otpadom.

4.1.Niskootpadne (ĉiste) tehnologije

Termin čiste tehnologije je uvela Komisija EU i opisuje mjere zaštite preduzete u raznim

granama industrije za redukciju, eventualno eliminaciju otpada i zagaĎenja u izvoru njihovog

nastajanja. Smanjenje produkcije otpada mora biti zasnovano na širokoj osnovi i objedinjavati

djelatnosti kojim se bavi industrija, pojedinci, komercijalna preduzeća i vladine organizacije. Ovo

je moguće postići modifikacijom industrijskih procesa, putem redukcije količine otpada,

povećanom recirkulacijom i izmjenama u rješenju i iskoriščenju proizvoda. Minimalizacija

otpada sa jedne strane i čistije tehnologije sa druge, pruţaju mogućnost za usklaĎivanje uzajamno

zavisnih ciljeva ekonomskog razvoja ali i ţivotne sredine. Danas postoje mnoge tehnologije za

separaciju i sortiranje otpada koje su ustanovljene u različitim industrijama i procesima. Neke od

tipičnih tehnologija su: ručno sortiranje, mašinsko sortiranje, vizuelna tehnologija (pomoću

kamera i softvera), magnetna separacija, gravitacija i specifična teţina, dinamika kosih površina,

flotacija i dr. Povećan pristup kapitalu i veća ulaganja u čistije tehnologije Mnogim

preduzećima je potreban kapital za investiranje. Obično moraju da poštuju prioritete prilikom

sačinjavanja godišnjeg budţeta, a privatizacija moţe da poveća količinu kapitala za ulaganje

omogućavajući preduzećima pristup izvorima investitora. Nova ulaganja kapitala predstavljaju

čistije i efikasnije tehnologije.

5.ĈIŠĆA PROIZVODNJA

Neprekidna primjena integralne preventivne okolinske strategije na proces, proizvod i uslugu radi

povećanja sveukupne efikasnosti i redukcije rizika po ljude i okolinu.Čišća proizvodnja traţi

mijenjanje odnosa, odgovorno okolinsko upravljanje i vrednovanje tehnoloških opcija. Cilj čišće

proizvodnje na prvom mjestu je, uopće, izbjegavanje zagaĎivanja. Ova strategija

sniţava troškove, smanjuje rizik i identificira nove mogućnosti. Čišća proizvodnja moţe biti

jedan od djelotvornijih načina da se djeluje na proces, proizvodnju proizvoda i pruţanje usluga.

6.EFEKAT STAKLENE BAŠTE

Efekat staklene bašte nastaje zbog toga što Zemlja i molekuli u atmosferi apsorbuju Sunčevu

toplotu. Toplota koja stiţe sa Sunca pada na Zemlju, odatle se odbija i najvećim dijelom odlazi

daleko od Zemlje. Ali tako je bilo nekad, meĎutim aktivnosti ljudi ostavljaju velike "oţiljke" na

našoj planeti. Korišćenjem sve većeg broja različitih hemijskih jedinjenja u svakodnevnom ţivotu

ljudi su promijenili sastav gasova u atmosferi naše planete. Ova promjena hemijskog sastava

atmosfere dovela je do toga da, umjesto da propušta toplotu odbijenu sa površine, atmosfera

počne da zadrţava odbijenu toplotu. Na ovaj način se cijela atmosfera sve više zagrijava.

Mnogi naučnici su zabrinuti i smatraju da efekat staklene bašte moţe dovesti do globalnog

zagrijavanja koje bi imalo katastrofalne posljedice na ţivot na planeti. Analize su pokazale da je

od 1800 godine prosječna temperatura porasla za 0,7 OC.

Slika4 4. Dramatično topljenje leda na Arktiku u poslj 20 godina

4 Izvor slike www.vijesti.me

Mnogima moţe izgledati nerealno da će biti nečeg lošeg u tome što će na planeti biti malo

toplije, meĎutim globalni porast temperature bi mnogo uticao na uslove ţivota na našoj planeti, a

moţda bi čak doveo do toga da ţivot ljudi na planeti više i ne bude moguć. Sa povećanjem

temperature tropske oblasti bi počele da se šire od ekvatora.

Klima bi se totalno promijenila, za promjenom klime slijedila bi promjena flore i faune svih

krajeva na planeti. Došlo bi do velikih poremećaja u lancima ishrane. Hrane bi bilo sve manje,

ali zato vode sve više. Led u polarnim oblastima bi počeo da se topi, a bilo bi i mnogo više

padavina. Topljenje lednika bi dovelo do podizanja nivoa svjetskog mora i to moţda čak i za

nekoliko metara, a to ne znači da bi se samo morske obale podigle, već bi porasle i reke i jezera.

Ovo bi dovelo do plavljenja područja na kojima ţivi oko jedna trećina ukupnog stanovništva.

Ovo nije ni malo lijep scenario, ali ako ljudi budu mislili da se ovo ne moţe desiti i ne počnu

intenzivno da rade na smanjenju zagaĎenja posljedice globalnog zagrijavanja mogu postati bitan

faktor u našim ţivotima. Smatra se da najviše posljedica na globalno zagrijavanje imaju:

1) Ugljendioksid (CO2) – smatra se da ovaj gas učestvuje sa oko 50 – 55% u globalnom

zagrijavanju. Osnovni razlog povećanja koncentracije ovog gasa u atmosferi je sve veće

korišćenje fosilnih goriva (ugalj, nafta, gas) i sječa šuma.

2) Hlorofluorokarbonati (CFC) – učestvuju sa oko 25% u globalnom zagrijavanju. CFC

jedinjenja se koriste za pravljenje plastičnih masa i u rashladnim ureĎajima.

3) Metan (CH4) – oko 12% učešća, nastaje raspadanjem organskih jedinjenja ali najveća količina

metana u atosferi potiče iz industrijskih postrojenja

4) Azot (I) oksid – učestvuje sa 6% u globalnom zagrijavanju.

Najvećim dijelom se oslobaĎa u industriji, ali velike količine ovog gasa se oslobode i u

vulkanskim erupcijama

Slika5 5. Efekat staklene bašte

7.EKOLOŠKA EFIKASNOST

Mjera upravljačkog procesa čiji je cilj da se maksimizira efikasnost proizvodnog procesa, a

minimizira negativne okolišne utjecaje. Ekoefikasnost se moţe postići korištenjem novih

tehnologija smanjenjem inputa po jedinici proizvoda, kao što su energija i voda, efikasnijom

reciklaţom i smanjenjem emisija toksičnih materija. Izračunava se kao odnos dobiti (ili dobrobiti)

i okolinskih utjecaja i troškova. Poboljšanje ekoefikasnosti postiţe se i organizacijskim mjerama.

Slika6 6. Ekološki modificiran automobil

5 Izvor slike www.dadalos.org

6 Izvor slike www.vinkovci.com.hr

8.EKOLOŠKA NESREĆA

Ekološka nesreća je vanredni dogaĎaj ili vrsta dogaĎaja prouzrokovana djelovanjem ili uticajima

koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu ugroţavanje ţivota ili zdravlja ljudi i u većem

obimu nanose štetu okolini.

9.EMISIJA

Predstavlja ispuštanje ili istjecanje materije u tečnom, gasovitom ili čvrstom stanju ili ispuštaje

energije (buka,vibracija, radijacija, toplota) kao i mikrobiološka zagaĎivanja iz odreĎenog izvora

u okolinu.

Europska unija od 2012. godine ograničava emisiju CO2 za nove automobile. Sami propisi imaju

neke nedostatke koji mogu dovesti do toga da proizvoĎači lakših vozila budu kaţnjeni i da teški

automobili postanu još teţi.

Prema novim propisima, laka teretna vozila koja bez tovara teţe 2,61 tona a sa tovarom 3,5 tona

moraće od 2020. da ispuštaju najviše 147 grama ugljen dioksida po kilometru umjesto sadašnji

203 grama po kilometru.

Slika7 7. Emisija gasova u fabrici

7 Izvor slike www.zena.hr

10.STAKLENIĈKI GASOVI

Oko Zemaljske kugle se nalaze različiti vazdušni slijevi. Oni se zovu gasovi stakleničke bašte.

Oni su vaţni za klimu na Zemlji. Oni nastoje zadrţati stabilnu temperaturu na Zemlji.

U toku posljednjih 200 godna dolazilo je do sve više stakleničkih gasova oko Zemljine kugle.

Pogotovo se to osjetilo u posljednjih 30 godina.

To je posljedica sve većeg broja fabrika, energetskih postrojenja i i velikih poljoprivrednih

dobara. Razlog tome je još što ljudi na cijelom svijetu koriste automobile, avione, vozove i

brodove kao nikad do sada za prevoz robe i ljudi.

Pogotovo staklenički gasovi kao ugljendioksid (CO2), metan (CH4) i natrijumdioksid (N2O),

kojih ima sve više.

Kada količina stakleničkih gasova raste to utiče na efekat staklenika. Zemaljska klima je pod

uticajem našeg načina ţivota i potrošnje energije.

11.ZAGAĐIVAĈ

Izgaranjem fosilnih goriva velik dio osloboĎene energije beskorisno odlazi u atmosferu, a tek se

manji dio pretvara u koristan rad. Produkti izgaranja su vrlo opasni plinovi (sumporni dioksid)

koji onečišćuju zrak. Rafinerije nafte u atmosferu otpuštaju amonijak, različite organske

kiseline, sumporni oksid, spojeve uglikovodika. Veliki su zagaĎivači zraka i

nadzvučni zrakoplovi koji ispuštaju puno dušikovih oksida, a motorna vozila u atmosferu

otpuštaju znatne količine ugljičnog dioksida, ugljičnog monoksida i dušikovog oksida.

U većim gradovima i ind. središtima zdravstveni problem predstavljaju dim, čaĎa i smog.

Mjerenja Drţavnog zavoda za meteorologiju pokazuju da 60 % sumpornog dioksida dolazi iz

susjednih, industrijski razvijenih zemalja. ZagaĎenost zraka nije problem nekog odreĎenog

područja jer strujanjem zraka zagaĎuju se sva područja. Dušikovi i sumporovi oksidi izgaranjem

fosilnih goriva odlaze u zrak i miješaju se s kišom, što uzrokuje kisele kiše. One

uzrokuju koroziju metalnih i kamenih predmeta, promjene na lišću, mijenjaju sastav tla,

zagaĎuju rijeke, potoke, jezera i cijeli eko-sustav vodenog staništa. Veliki zagaĎivači zraka su

i freoni (umjetne tvari koje se primjenjuju u hladionicima i sprejevima). Ispušteni u

atmosferu,izazivaju njezino zagrijavanje. Zbog freona u stratosferi nastaju ozonske rupe, jer

freoni razaraju ozon koji štiti Zemlju od prodora ultraljubičastih zraka. Kako klima postaje

toplija, Zemljin eko-sustav postaje sve sušniji, pa time i podloţniji poţarima. Čovjek, koji je

uveliko pridonio globalnom zatopljenju uništavanjem zelenih staništa za račun

širenja gradova, industrijalizacije, ekspanzivnog poljodejstva i stalnog porasta potrošnje energije

za pogon automobila i kućne potrebe danas zbog toga plaća veliku cijenu.

Slika8 8. Top 10 zagaĎivača na Zemlji – Rafinerija nafte

Lista top 10 najvećih zagaĊivaĉa: 1. Brazil

2. SAD

3. Kina

4. Indonezija

5. Japan

6. Meksiko

7. Indija

8. Rusija

9. Australija

10. Peru

8 Izvor slike http://www.tportal.hr/ResourceManager/GetImage.aspx?imgId=43951&fmtId=20

12. ZAKLJUČAK

Saobraćajna politika trasira pravce u kojima će promet da odgovori potrebama svih

z a i n t e r e s o v a n i h u č e s n i k a , d a b u d e s i g u r a n i b e z b j e d a n , p r i u š t i v , e k o n o

m s k i stimulativan i efikasan i da vrši minimalan negativan uticaj na ţivotnu sredinu. Izbor

instrumenata saobraćajne politike treba da se zasniva na očekivanim koristima

od njihove primjene. Zajedno sa izborom instrumenata, nj ihovim meĎusobnim

usklaĎivanjem, te usklaĎivanjem instrumenata i ciljeva saobraćajne politike treba

dimenzionisati i svaki pojedinačni inst rument . To je sloţen proces koji provod

e odgovarajuća stručna tijela u svrhu očuvanja ţivotne sredine. ZagaĎenost zraka štetno utiče na

ljudsko zdravlje, biljni i ţivotinjski svijet, materijale, i s toga je potebno provodi ti mjere

očuvanja kval i teta zraka u svim područjima, a

posebno u ugroţenim gradskim i indust ri jskim središ t ima. ZagaĎenost z raka je

globalni problem pa ne čudi uključenost cijele meĎunarodne zajednice na njegovom rješavanju.

Korisinici motornih vozila opterećeni su raznim troškovima koje prati stalno povećanje cijena

goriva. Alternativna goriva i hibridni automobili u pravilu smanjuju troškove i

pridonose smanjenju zagaĎenosti zraka.

LITERATURA

Osman Lindov, Značaj tehničke ispravnosti motornog vozila sa aspekta ekoloških i

sigurnosnih parametara, Referat na znanstveno – stručnoj konferenciji Sigurnost u

saobraćaju i tehnički pregled vozila, Sarajevo, februar, 2009.

Internet izvori

http://www.dnevniavaz.ba/forum/viewtopic.php?f=2&t=289&start=60

http://www.bihrss.net/article_italija_uvodi_automatsko_ograni%E8enje_brzine_automobila__68

876.htm

http://www.rao.hr/0%20-%20PARKEX%20-%20HPU-%20m-parking%20-%20web.htm

http://www.dzm.hr/homologacija/http://web.efzg.hr/dok//TUR//TIP-2.pdf