Nekada davno(kada djeca nijesu imala

prava),živjela jedna ljupka djevojčica sa svojom madehom i dvijema polusestrama.

Od jutra do mraka radila je teške poslove, nosila vodu,ložila vatru,kuvala i prala.

Služila je madehu i polusestre koje su je grdile i ismijavale. Spavala je u kuhinji,pored vatre, jer nije imala postelju. Nosila je samo dronjke. Kako je uvijek bila prašnjava i prljava, nazvaše je Pepeljuga.

Pepeljugi je bilo zabranjeno da se raduje i igra. Madeha i zle sestre je nijesu povele na bal, koji je priredio princ. Te večeri ostala je sama i tužna.

Sve dok joj dobra vila nije pomogla...

Pepeljuga se, na kraju priče,

udaje za princa.

I,kao u svakoj bajci, živi sredno do kraja života.

Ali sve to se desilo tako davno, sada je drugačije,

a vi treba da znate...

... da sada djeci nijesu potrebne dobre vile da bi bila zaštidena od zlostavljanja,da ne bi bila

zanemarivana,da bi živjela sredno.

Danas djeca imaju drugu priču.

Ako si dijete,ovo je priča za tebe. Ovo je priča o

Konvenciji o pravima djece.

Dječija prava su tu da te zaštite, da bi bio siguran i sredan

u svemu što radiš.