8/6/2019 Eagleton-psihoanaliza

1/5

AUTOR: TERRY EAGLETONNASLOV: PSIHOANALIZA (U:KNJIEVNA TEORIJA)

Psihoanalizu je krajem 19-tog stoljea razvio Sigmund Freud. Freud u svojim Uvodnimpredavanjima o psihoanalizi kae da je pokreta ljudskog srutva ekonomske naravi. On

smatra da je ljudskom povijeu uvijek upravljala potreba za radom, a ta potreba, premaFreudovom stajalitu, potreba za radom prisiljava nas na potiskivanje elje za uitkom izadovoljenjem. Svako ljudsko bie primorano je potiskivati ono to Freud naziva ''naelomuitka'' primjenom ''naela stvarnosti'', ali takvo potiskivanje moe kod nekih ljudi postatisuvie snano i otjerati ih u bolest. Freud smatra da se ovjek odgaanjem neposrednogzadovoljenja nada da e na kraju biti nagraen jo bogatijim oblikom uitka. Ako teret togodgaanja postane suvie teak, obino obolijevamo od bolesti koju Freud naziva neurozom.

Neuroza je povezana s onim to je u nama kao ljudskoj rasi stvaralako, kao i sa uzrocimanaeg nezadovoljstva. Freud kae da je jedan od naina na koji se hvatamo u kotac sa naimneispunjenim eljama ''sublimacija''. Freud pod sublimacijom podrazumijeva upravljanjeljudske elje prema nekom drutveno priznatijem cilju, pa u tom smislu Freud kae danesvjesni oduak za spolnu frustraciju moemo nai u npr. gradnji mostova, katedrala i sl.dakle, prebacivanjem instikata na neke vee ciljeve. Paradoks na kojem se temelji Freudovodjelo jeste da postajemo ono to jesmo tek snanim potiskivanjem elemenata od kojih smosainjeni. Jedan od osobina po kojima se ljudska bia razlikuju od ivotinja je injenica da seiz raamo potpuno bespomoni i da smo potpuno ovisni o zrelijim pripadnicima ljudske vrste,tj. o naim roditeljima. Neobino duga ovisnost o roditeljima prvenstveno je materijalna(prehrana, toplina itd.) Freud smatra kako ovisnost o roditeljima ne prestaje na razini

biolokog. Dijete e sisati majine grudi zbog mlijeka, ali e usput i otkriti da je ta radnjaizvor uitka, a to je po Freudu prvi nagovjetaj spolnosti. Usta djeteta na taj nain nisu samoorgan za tjelesno odranje, nego i ''erogena zona'' , koju dijete nakon nekog vremena moe

zamijeniti sisanjem palca, a kasnije opet ljubljenjem. Kako dijete raste, ono otkriva i drugeerogene zone. Freud smatra kako postoje tri faze spolnog ivota kod djeteta:

prva faza je oralna, ona je povezana sa eljom za unoenjem predmeta u tijelo;

druga faza je analna; u analnoj fazi anus postaje erogena zona, a kad dijete ponenalaziti uitak u defekaciji, javlja se nova opreka izmeu aktivnosti i pasivnosti.Analno razdoblje je sadistiko jer dijete izvlai erotski uitak iz izbacivanja izmeta idestrukcije, ali je istovremeno ovo radoblje povezano i sa eljom za zadravanjemizmeta i posjednikim vladanjem okolinom, dijete tada ui novi oblik gospodarenja;

trea je falusna faza, ovdje se djetetov spolni nagon usmjerava na genitalije, ali jenazvana ''falusnom'', a ne genitalnom, jer je Freudu, na tom stupnju priznat samomuki spolni organ. U ovoj fazi djevojica se zadovoljava klitorisom, ekvivalentom za

penis, a ne vaginom.

Freud smatra kako dijete u ranom razdoblju svog ivota nije ujedinjeni subjekt nasuprotstalnom objektu kojeg prieljkuje; ono je sloeno polje nagonskih energija u koje je dijeteuhvaeno, raspreno. Ovo se moe nazvati i autoerotizmom; dijete, naime, nalazi uitak uvlastitom tijelu koje meutim jo ne moe doivjeti kao cjeloviti predmet. Na ovom stupnjurazvoja dijete je, prema Freudovom stajalitu, anarhino, sadistino, pod utjecajem onoga toFreud naziva ''naelom uitka''. Dijete u tom razdoblju jo uvijek nije ''subjekt roda''.Mehanizam koji oblikuje dijete u osobu je poznati Freudov edipovski kompleks. Nazavretku predediposvske faze, dijete nije samo anarhino i sadistino, nego i incestno. U

1

8/6/2019 Eagleton-psihoanaliza

2/5

djeaku se zbog tijesne veze sa s majinim tijelom raa nesvjesna elja za spolnimsjedinjenjem, dok djevojica, slinim vezama usmjerena na majku, zbog toga po svojoj

prvotnoj elji uvijek homoseksualno usmjerena, svoj libido usmjerava prema ocu. Ono todjeaka odvraa od incestuozne veze sa majkom je oeva prijetnja kastracijom. Ta prijetnja nemora biti izreena, ali djeak, vidjevi da je djevojica kastrirana, poinje pomiljati da bi se i

njemu to moglo desiti. Zbog toga on tu incestuoznu elju potiskuje, prilagoava se ''naelustvarnosti'', potinjuje se ocu, odvaja od majke i nesvjesno se tjei milju da e on nekadzauzeti mjesto koje trenutno zauzima otac. Zbog toga se djeak miri sa ocem i tako preuzimasimboliku ulogu mukarca. Prevladavanjem edipovskog kompleksa djeak postaje ''subjekt srodom''. Ako djeak ne moe uspjeno prevladati edipovski kompleks, on moe postati spolnonesposoban za tu ulogu, to moe voditi u homoseksualnost.Edipovski kompleks kod djevojica mnogo je sloeniji, nego kod djeaka.. Freud je tipini

predstavnik mukog drutva, ensku spolnost on oznaava kao ''tamni kontinent''. Djevojicase, prema Freudovom shvatanju, uviajui da je manje vrijedna, odvraa od ''jednakokastrirane majke'' i nastoji zavesti oca. Budui da je to nastojanje osueno na propast,djevojica se mora ponovo okrenuti majci, identificirati se s njom, a penis e podsvjesno

zamjeniti djetetom koje eli dobiti od oca. Nema oiglednog razloga koji bi djevojicuodvratio od takve elje, budui da je ona ve kastrirana, niko joj ne moe prijetiti kastracijom.Edipovski kompleks nije kompleks kao bilo koji drugi, to je struktura odnosa po kojoj

postajemo onakvi kakvi jesmo. U fazi edipovskog komplesa se konstituiramo kao subjekti. To je prelazak s Prirode na Kulturu. Edipovski kompleks je, prema Freudovom shvatanju,poetak stvaranja moralnih osjeaja, savjesti, potivanja zakona itd . Stvarna ili zamiljenaoeva zabrana incesta je simbol svih oblika vlasti s kojim e se dijete kasnije sretati.Usvajanjem tog zakona dijete u sebi poinje stvarati ''superego''. Ljudski subjekt koji nastaje uedipovskoj fazi je subjekt koji stalno pulsira izmeu svjesnog i nesvjesnog. Za Freuda susnovi ''kraljevski put'' u nesvjesno. Snovi su simboliko ispunjenje naih nesvjesnih elja.Freud kae kako budni ego djeluje ak i dok sanjamo, on cenzurie slike i preinauje poruke.

Nesvjesno itav niz slika stapa u jednu ''reenicu'' ili pak ''dislocira'' znaenja s jednogpredmeta na drugi. Ovo stalno kondeziranje i dislociranje znaenja poklapa se s onim to jeRoman Jakobson nazvao dvjema primarnim operacija ljudskog roda: metafora i metonimija.Upravo je to potaklo J.Lacana da a kae da je nesvjesno struktuiranioo kao jezik.Prema Freudovom stajalitu snovi su glavni, ali ne i jedini put u nesvjesno. Postoje jo i tzv.''paraprakse'', neobjanjive govorne omake, propusti u sjeanju, greke pri itanju itd.Freud govori o tri vrste neuroza:

prisilne (kad osjetite da morate dotaknut svaku ulinu svjetiljku); histerine (kad vam se bez ikakvog razloga oduzme ruka); fobine (kad se bezrazlono plaite otvorenih prostora ili nekih ivotinja).

Obino postoji velika veza izmeu neuroza i trenutka u prededipovskoj fazi pacijenta, kada jenjegov razvoj bio osujeen ili zaustavljen.Osim neuroze, Freud govori i o ''paranoji''. Paranoja se odnosi na manje-vie sustavno stanjeobmane, u koje Freud ukljuuje ne samo obmane proganjanja, nego i umiljenu ljubomoru iumiljenu veliinu. ''Shizofrenija'' je odvajanje od stvarnosti i povlaenje u sebe, praeno

prekomjernim, ali prilino sustavnim stvaranjem fantazija. Jezik shizofreniara premaFreudovom stajalitu je nalik na pjesniki jezik.Zadatak psihoanalitiara se najbolje moe saeti u Freudovoj paroli: ''Gdje bijae id, neka

bude ego''.U kasnijim radovima Freud je na ljudsku vrstu gledao kao vrstu koja vene u zagrljajustranog nagona za smru. Krajnji cilj ivota je smrt, povratak onom blaenom, beivotnom

stanju u kojem nita ne moe povrijediti eros. Eros ili spolna energija je snaga koja gradi

2

8/6/2019 Eagleton-psihoanaliza

3/5

povijest, ali je ona sputana traginim proturjejem prema Thatanosu, tj. nagonu premasmru.Freudizam je napadan raznim argumentima, a mora se priznati da je mnogo toga u njemu

proturjeno. Najvie prigovora dolazi od feministike kritike. Freudu se esto prigovara to daje sve sveo na seks (Eagleton smatra da je ovaj prigovor neodriv).

Jacques Lacan je francuski psihanalitiar, na kojeg se posebno oslanjaju feministkinje, iakoon nije profeministiki orijentiran mislilac. Lacanovo djelo je izvorni pokuaj novog pristupafreudizmu. Lacan je posebno zanimljiv i knjievnim teoretiarima zbog njegovog odnosa

prema jeziku i subjektu. U svom djeluEcrits Lacan pokuava reinterpretirati Freuda u svjetlustrukturalistikih i poststukturalistikih teorija diskursa.Freud je smatrao da malo dijete u najranijem razdoblju ne moe jasno razlikovati subjekt odobjekta. Lacan to razdoblje naziva imaginarnim, a pod tim podrazumijeva stanje u kojem jonemamo osjeaj o definiranom sreditu bia. Dijete u prededipovskom razdoblju ivi uodnosu ''simbioze'' sa majinim tijelom, a to tijelo zamagljuje jasnu granicu izmeu dvajutijela. Ako zamislimo malo dijete kako se posmatra u ogledalu (Lacan to naziva zrcalnom

fazom), shvatit emo kako se unutar tog imaginarnog stanja zainje klica ega, integrirana slikao sebi. Osjeaj o nekakvom svome ''ja'' stjeemo tako to odraz toga ''ja'' dobivamo iznekakvog predmeta ili osobe vanjskog svijeta. Taj je predmet u isti mah i dio nas i nije. U tomsmislu je slika koju dijete vidi u ogledalu ''otuena'': dijete se u njoj krivo prepoznaje.Kada govorimo o predepivovskoj fazi, mislimo na oblik ivota u kojem postoje samo dvijestvari: dijete i drugo tijelo, obino majino. Kasnije se ovaj ''dijadski'' odnos zamjenjuje''trijadskim'' koji nastaje pojavom oca. Otac po Lacanovom miljenju predstavlja Zakon, a u

provom redu drutvenu zabranu incesta. Pojava oca odvaja dijete od majina tijela, a timedjetetovu elju za majkom potiskuje u nesvjesno. Upravo ta elja je ono to nazivamonesvjesnim.Drama edipovskog kompleksa ne moe poeti prije nego to dijete postane svjesno razlike

meu spolovima. Ta razlika se oituje pojavom oca, pa je falus, jedan od kljunih termina uLacanovom djelu, nosilac znaenja razlike meu spolovima. Lacanova izvornost je u tome to

je Freudov proces edipovskog sukoba preformulirao s obzirom na jezik. Situaciju s ogledalommoemo shvatiti i kao metaforu: jedan pojam (dijete) otkriva slinost sa sobom u drugom(ogledalu). To je za Lacana slika imaginarnog kao cjeline, predmeti se u zatvorenom kruguneprestano odrazuju jedan u drugom. Pojava oca baca dijete u poststrukturalistki osjeajtjeskobe. Ono sada mora shvatiti da identiteti nastaju kao posljedica razlike, jedan naziv ilisubjekt jeste ono to jeste samo zato to iskljuuje drugi. Stekavi pravo pristupa jeziku, malodijete nesvjesno ui da znak pretpostavlja odsutnost predmeta koji oznauje. Jezik stojiumjesto predmeta. Dijete se mora pomiriti sa injenicom da mu izravni pristup stvarnosti

nikada nee biti mogu. ''Metaforiki'' svijet zrcala ustupio je mjesto ''metonimijskom'' svijetujezika.Ovo potencijalno beskrajno kretanje od oznaitelja do oznaitelja Lacan naziva eljom. Svakaelja nastaje iz odsutnosti neega to uporno nastoji nadomjestiti. Ljudski jezik funkcionira natemelju takve odsutnosti. Zai u jezik znai postati rtvom elje.Lacan falus naziva transcedentalnim oznaiteljem, meutim, falus nije predmet, on je tek

puka oznaka razliitosti. Lacan smatra da je nesvjesno struktuiran kao jezik. To nije samozato to nesvjesno funkcionira pomou metafore i metonimije, nego i zato to je, kao jezik za

postrukturaliste, sastavljeno manje od znakova, a vie od oznaitelja. Lacan o nesvjesnomgovori kao o bizarnom, gotovom neitkom ''modernistikom'' tekstu koji svoje tajne neeotkriti interpretaciji. Izmeu svjesne i nesvjesne razine bia postoji jaz, koji se prema

Lacanovom shvatanju, najbolje oituje kada govorimo o sebi. Kad kaem :''Ja u sutrapokositi travnjak'', tada je taj izgovoreni ''ja'' prilino stabilna taka, ali je ujedno skriven u

3

8/6/2019 Eagleton-psihoanaliza

4/5

dubinama onog ''ja'' koje izgovara reenicu. Prvi ''ja'' je u teoriji jezika poznat kao ''subjektizjavne reenice''; drugo ''ja'', ono koje izrie reenicu je ''subjekt koji izjavljuje''.Zamjenica ''ja' stoji umjesto subjekta koji vjeito izmie, a to znai da nikad u istom momentune moemo misliti i biti. Zbog toga Lacan Descartesovo ''Mislim, dakle jesam'', pretvara u''Nisam ondje gdje mislim, a mislim ondje gdje nisam''.

Postoji analogija izmeu ovoga o emu je do sada govoreno (subjekt izjavne reenice isubjekt koji govori) i knjievnosti. U nekim knjievnim djelima, posebno realistikim, panjuitatelja ne privlai ''izjavni in'', tj, nain na koji je neto reeno. Panju u takvim djelima

privlai ono to je reeno, tj. sam izjava. Meutim, mnogi moderni teksovi namjerno uklapaju''izjavni in'', tj. proces vlastite proizvodnje u svoj ''sadraj''. Ono to ine zato to ne ele da ihuzmimamo kao apsolutnu istinu, oni ele da potaknu itatelja na kritiko razmiljanje.Interpretacijom Freuda u smislu jezika kao ponajprije drutvene djelatnosti, Lacan nam pruamogunost za ispitivanje odnosa izmeu drutva i nesvjesnog. Nesvjesno je za Lacana jednaod posljedica jezika. Jezik nam uvijek prethodi. Termini kao jezik, nesvjesno, roditelji,simboliki poredak, nisu kod Lacana potpuno sinonimni, ali su povezani. On o njima ponekadgovori kao o Drugom. Naa nesvjesna elja je upuena prema tom Drugom, to Drugo je neka

vrsta izuzetno ugodne stvarnosti koju ne moemo imati.Za ilustarciju psihoanalitike kritike, moe posluiti roman D.H Lawrencea Sinovi iljubavnici. U doba kad je pisao ovaj roman, Lawrence je znao neto o Freudovom djelu izdruge ruke (od svoje ene Friede, Njemice). Roman Sinovi i ljubavnici je izrazit edipovskiroman. Lik u romanu, mladi Paul Morel, npr. spava u majinom krevetu, postupa sa njomnjeno, kao ljubavnik, osjea snanu odbojnost prema ocu; izrasta u mukarca koji jenesposoban da ostvari zadovoljavajui odnos sa djevojkom, a na kraju nalazi izlaz u ubojstvumajke. Sama gospoa Morel, njegova majka, ljubomorna je na njegovu vezu sa Miriam.Gospodin Morel, Paulov otac, ne sudjeluje u ivotu sina, i utjehu nalazi na poslu, utradicionalnoj ulozi mukog gazde. Paulovoj predodbi o slabosti oca i snazi majke, moemo

prii i s edipovske i sa klasne strane. Ono to je jo zanimljivo u ovom romanu je to da utrenucima kada Paul izlazi u prvi plan pripovijedanja, otac uzmie u pozadinu. Ako se sjetimoLacanove teorije vidjeti emo da roman ne govori tano ono to misli, niti misli ono togovori, i to se moe objasniti psihanalizom: djeakov edipovski odnos prema ocu jedvoznaan jer djeak voli oca, a istovremeno gaji suparniki odnos prema njemu.Ovakvim itanjem romana Sinovi i ljubavnici gradimo svojevrsni ''podtekst'' djela, tekst koji

postoji unutar teksta, a razotkriva se na pojedinim simptomatinim takama, punimvieznanosti. Sva knjievna djela sadre jedan ili vie takvih podtekstova, pa bismo o njimamogli govoriti kao o nesvjesnom djela. Ono o emu djelo uti i nain na koji uti moe biti

jednako vano koliko i ono o emu govori.Psihioanalitiku knjievnu kritiku moemo podijeliti na eitiri vrste; moemo se baviti:

autorom, sadrajem, formalnim ustojstvom djela i itateljem. Psihoanalitika kritika seuglavnom orijentirala prema prve dvije kategorije.Za psihoanalitiki knjievnu kritiku posebno je poticajna Freudova teza o prirodi snova(Tumaenje snova). Ono to Freud naziva latentnim sadrajem snova sastoji se odnesvjesnih elja, telesnih poticaja za vrijeme spavanja, dok je sam san rezultat i proizvod

preoblikovanja te ''sirovine'', to Freud naziva radom sna. San koji nastaje takvim radom je sankojeg se sjeamo. San, dakle nije samo izraz ili reprodukcija nesvjesnog, jer izmeu sna i jave

postoji proces transformacije. Veliki dio knjievne teorije je svojevrsna ''sekundarna revizija''knjievnog teksta. Knjievna teorija potpunjuje praznne teksta, ona to radi da bi skratila putteksta do itatelja. Freudov prikaz snova omoguuje nam da knjievno djelo vidimo ne kaoodraz, nego kao neku vrstu proizvodnje. Knjievno djelo, ba kao i tekstove snova moemo

analizirati, odgonetati i ralanjivati kako bismo pronikli u procese njihovog nastanka.

4

8/6/2019 Eagleton-psihoanaliza

5/5

Freud je jednom promatrao unukvu igru i zapazio da djeak baca igraku viui ''Fort'' (ode),a zatim je uzicom povlai k sebi uz povik 'Da'' (ovdje). U djelu Onokraj naela uitka Frreud

je tu poznatu igru protumaio kao djeakovo simboliko ovladavanje majinom odsutnou,ali je moemo tumaiti i kao prvi nagovjetaj pripovijesti, jer i najsloenije pripovijestimoemo itati kao varijantu tog modela (naruavanje odreenog sklada i njegovo ponovno

uspostavljanje). Predmet koji smo izgubili ve na poetku (majino tojelo), po Lacanovojteoriji je pokreta pripovijesti ovjekovog ivota.Ako je za psihoanalizu kastracija prototip svake odsutnosti, tada teksovi kao to su npr.Becketovi, prihvaaju istinitost kastracije, neizbjenost gubitka, odsutnosti i razliitosti.itanje takvih tekstova suoava nas sa tim ''istinama''.Postoji jo jedna oigledna veza izmeu psihoanalize i knjievnosti. Freud smatra da jeizbjegavanje bola i postizanje ugode temeljni pokreta svakog ljudskog djelovanja. Velikaveina ljudi ita knjievnost jer upravo u njoj nalazi uitak, a psihoanaliza je upravo teorija ouitku.

5