E-registri i e-uprava u Bosni i Hercegovini …...1 entar za politike i uptavljanje · Pehlivanuša...

1

Centar za politike i uptavljanje · Pehlivanuša 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina · +387 33 83 84 19 · [email protected] · www.cpu.org.ba

E-registri i e-uprava u Bosni i Hercegovini kao instrument za efikasnost i transparentnost

Analizu izradio Centar za politike i upravljanje avgust 2015

Uvod

Bosna i Hercegovina se godinama bori sa nezaposlenošću, koja, u zavisnosti od izvještaja, varira od 20

do 47%. Zbog lošeg ambijenta za poslovanje, strani investitori zaobilaze našu zemlju u širokom luku, a

ako se taj trend nastavi neće biti moguće očekivati poboljšanje standarda bh. građana. Jedan od glavnih

problema u Bosni i Hercegovini je što je legislativom podijeljena na dva tržišta, Federaciju BiH i Republiku

Srpsku. Harmonizacijom propisa bi se smanjile komplikacije koje investitori i poduzetnici imaju u

svakodnevnom poslovanju.

Jedan od ozbiljnijih problema koji investitori često ističu su komplikovane procedure za registraciju firmi

u BiH. Prema Doing business izvještajima1, za registraciju firme u BiH potrebno je proći 11 procedura

koje oduzmu 37 radnih dana. U stvarnosti, ovaj proces može trajati i duže i kraće, a investitori nerijetko

bivaju prisiljeni da već pri registraciji preduzeća pristanu na korupciju. Pored toga, ulagači često

naglašavaju kompliciranu proceduru plaćanja poreza i doprinosa, koji se, kada su u pitanju plate, ubiru

1 Doing business godišnji izvještaji Svjetske banke dostupni su na: www.doingbusiness.com.

http://www.doingbusiness.com/

2


nezavisno na tri ustavom utvrđene teritorijalne jedinice BiH, dok je visok iznos doprinosa na platu

poseban problem.

Stvaranje povoljnije poslovne klime je unazad nekoliko mandata glavno predizborno obećanje političara

i političarki u BiH. Međutim, iako su na vlasti u posljednjih 10 godina manje-više iste partije, poboljšanja

poslovne klime u BiH nije bilo.

Još 2006. godine usvojena je Strategija reforme javne uprave kao i Akcioni plan 1 za njenu provedbu.

Kao jedna od stavki u ovoj strategiji i planu je navedeno i uspostavljanje e-uprave, što ima direktan uticaj

na poboljšanje poslovne klime, ali i na eliminaciju ucjene investitora u ovom procesu. Četiri godine nakon

usvajanja Akcionog plana 1, plan je revidiran jer nisu ispunjene mjere koje su bile zacrtane u

četverogodišnjem periodu, te je od 2010. godine na snazi Revidirani akcioni plan 1 (RAP 1), čija se

primjena također ne odvija planiranom dinamikom.

Budući da je u fokusu predizbornih obećanja i na izborima 2014. godine bilo poboljšanje poslovne klime,

prije svega olakšavanje postupaka registracije firmi i plaćanja poreza i doprinosa, a da se na tom polju

jako malo uradilo u proteklom periodu, ova analiza će pokušati da ponudi moguće rješenje kroz

uvođenje elektronskog servisa za registraciju preduzeća.

Rad će krenuti od analize aktuelne legislative u Bosni i Hercegovini, te će se fokusirati na entitetske

zakone i propise koji uređuju pitanja registracije privrednih subjekata i plaćanja poreza i doprinosa.

Budući da se u Bosni i Hercegovini legislativa uglavnom razlikuje od prakse, bit će objašnjen i praktični

aspekt otvaranja privrednih subjekata i njihovog funkcionisanja u poreskom sistemu. Nakon toga, rad će

ponuditi analizu trenutnog stanja po pitanju e-uprave u Bosni i Hercegovini, identificirati probleme sa

kojima se suočavaju institucije pri implementaciji strategija i akcionih planova, kao i naredne ciljeve koje

su sebi postavile institucije nadležne za implementaciju e-uprave. Budući da je u javnosti česta

percepcija da institucije nemaju nikakve koristi od implementacije e-servisa, analiza će nastojati naglasiti

kakve će prednosti donijeti institucijama i kompanijama u BiH, te na koji će način odgovoriti na njihove

potrebe.

E-uprava je neminovnost koja će se prije ili kasnije morati implementirati i u BiH. Zemlje regiona su već

odmakle na ovom putu, te su kod njih već vidljivi prvi pozitivni rezultati, zbog čega će analiza ponuditi

pregled dobrih praksi tih zemalja. Ideal kojem u ovom polju trebaju stremiti sve države je svakako i

„najelektronskija“ država u Evropi – Estonija, čiji je elektronski servis također predstavljen u analizi.

Konačno, na kraju analize su date preporuke za promjenu trenutnog stanja. Implementacijom ovih

preporuka, kako legislativnih, tako i onih tehničke prirode, doći će do značajne promjene u lakoći

poslovanja u BIH, te će stvoriti preduslovi za dalje investiranje i razvoj malih i srednjih preduzeća u BiH.

Nažalost, teškoće u implementiranju ovih preporuka nisu tehničke već političke prirode, što će se

također vidjeti u analizi.

3


Trenutno stanje

Registracija privrednog subjekta

Legislativa2

Federacija BiH

Registraciju privrednih subjekata u Federaciji BiH reguliše Zakon o registraciji privrednih subjekata FBiH

(„Službene novine Federacije BiH", broj 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14) donesen 2004. godinei, a posljednje

izmjene su napravljene 2014. godine. Prema ovom Zakonu, za registraciju privrednih subjekata nadležni

su Registarski sudovi, te se prijava za registraciju privrednog subjekta može predati bilo kom

registarskom sudu, neovisno o sjedištu subjekta registracije.

Prema Zakonu o registraciji privrednih subjekata FBiH za početak procedure osnivanja privrednog

subjekta potrebno je imati ukupno deset dokumenata. Da bi osoba pribavila potrebne dokumente,

potrebno je da posjeti najmanje pet adresa (u zavisnosti od općine u kojoj registruje privredni subjekat).

Registarski sud nakon primitka dokumenata je prema zakonu dužan u roku od tri dana od primitka istih

ispitati jesu li uz prijavu za registraciju predane potrebne registarske isprave, te jesu li te isprave sukladne

drugim propisima Federacije kojima je uređeno osnivanje, ustroj i poslovanje pojedinih poslovnih

subjekata.

Ukoliko registarske isprave iz nekog razloga nisu u skladu sa drugim propisima ili su nepotpune, sud

treba da pozove podnositelja prijave i zaključkom naloži izvršenje prijeko potrebne ispravke u roku koji

ne može biti duži od 30 dana. Ukoliko su registarske isprave validne, registarski sud je po Zakonu

obavezan da izda rješenje o registraciji u roku od pet dana od dana uredno predane prijave registarskom

sudu. Nakon toga, potrebno je pribaviti i porezni identifikacijski broj i carinski broj, što bi prema Zakonu

trebalo biti završeno u roku od tri dana. Dakle, prema odredbama Zakona o registraciji privrednih

subjekata BiH, u idealnim uslovima, potrebno je oko 8 dana za registrovanje privrednog subjekta.

Republika Srpska

Registraciju privrednih subjekata u Republici Srpskoj reguliše Zakon o registraciji poslovnih subjekata u

Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, 67/13).ii Za započinjanje registracije privrednog

subjekta u Republici Srpskoj, prema Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj

potrebno je 8 dokumenata, što je nešto manje dokumenata nego u Federaciji BiH. Postupak registracije

u Republici Srpskoj se od Federacije BiH razlikuje u tome što se prijava za registraciju poslovnog subjekta

podnosi Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) putem tzv. „jednošalterskog

sistema“ što proceduru registracije privrednih subjekata čini mnogo efikasnijom. Ovaj sistem definiran

je u Zakonu na sljedeći način: jednošalterski sistem je pružanje usluge jednošalterskog sistema

podnosiocima prijave u postupku registracije kod nadležnog registarskog suda i u postupku dobijanja

jedinstvenog identifikacionog broja kod nadležnog poreskog organa, a ako je moguće i carinskog broja

kod Uprave za indirektno oporezivanje, a koje obavlja Agencija za posredničke, informatičke i finansijske

usluge.

2 Izvodi iz relevantnih zakonskih akata u cjelosti su navedeni u Prilogu ove analize.

4


Ovakav način registracije privrednih subjekata u Republici Srpskoj postoji od 1.12.2013. godine na

ukupno 11 lokacija poslovnih jedinica APIF-a, i to: Banja Luka, Prijedor, Gradiška, Modriča, Doboj,

Bijeljina, Zvornik, Foča, Trebinje, Sokolac i Istočno Sarajevo i plaća se 35 KM, što je regulisano Uredbom

za obavljanje usluga Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge.

Osim roka kojim je propisano da nadležni registarski sud u roku od dva dana o primitku prijave mora

utvrditi da li su ispunjeni uslovi za upis u sudski registar i u istom roku donijeti odluku o upisu u sudski

registar ukoliko su isprave kompletne, drugih rokova u ovom zakonu nema.

Praksa Legislativa u Federaciji BiH i Republici Srpskoj je prilično slična kada je u pitanju registracija privrednih

subjekata, barem po pitanju potrebnih dokumenata. Značajna razlika je činjenica da je u Republici

Srpskoj implementiran jednošalterski način registracije privrednih subjekata, te je sama procedura

registracije privrednog subjekta time značajno olakšana.

Između Republike Srpske i Federacije BiH postoje i značajne razlike u cijeni registracije poslovnih

subjekata. Krajem 2013. godine, nakon uvođenja jednošalterskog sistema registracije firmi, vlasti u

Republici Srpskoj su ukinule sudske takse koje su se plaćale prilikom otvaranja ovih preduzeća, a koje su

iznosile 500 do 800 KM. Pored toga, smanjene su i notarske naknade, tako da one, umjesto dotadašnjih

351 KM, iznose 3,40 ili 45 KM, u zavisnosti od toga da li je podnosilac zahtjeva fizičko ili pravno lice.

Pored toga, smanjen je i obavezni minimalni osnivački kapital, i to sa 2000 KM na 1 KM. Sve ove izmjene

su trebale omogućiti registraciju poslovnih subjekata u samo tri dana. U Federaciji BiH je obavezni

minimalni osnivački kapital i dalje 2000 KM, dok se plaćaju sudski troškovi (420 KM) i notarski troškovi

(oko 360 KM).

RAZLIKE U CIJENI REGISTRACIJE POSLOVNIH SUBJEKATA

FBiH RS

Sudske takse 420 KM -

Notarske naknade

360 KM 3,4 ili 45 KM

Minimalni osnivački kapital

2000 KM 1 KM

Tablica 1: Cijene registracije poslovnog subjekta u BiH

Međutim, osnivanje firmi u BiH (Federaciji BiH i Republici Srpskoj) i dalje traje mnogo duže nego što bi

trebalo. Prema najnovijem Doing Business izvještaju Svjetske Banke, Bosna i Hercegovina je u 2015.

godini nazadovala za pet mjesta u Starting a Business kategoriji (započinjanje poslovanja), sa 142. na

147. mjesto. U prosjeku, za otvaranje firme, prema ovom izvještaju, treba 37 dana, po čemu je BiH

najgora u regionu, jer u Hrvatskoj za ovu radnju treba 15, Srbiji 12, a u Crnoj Gori 10 dana. Primjera radi,

u Estoniji, koja je jedna od zemalja sa najnaprednijom e-upravom, za otvaranje firme treba tek 4 do 5

dana.

Iako oba zakona o registraciji privrednih subjekata (FBiH i RS) imaju propisane rokove u kojima se od

strane nadležnog registarskog suda mora provjeriti sva dokumentacija (3 dana u FBiH, 2 dana u RS), u

praksi se ovaj rok zna produžiti i na nekoliko radnih dana. Također, često se dešava da se obrasci zagube,

te da se ponovo moraju ispunjavati, što značajno produžava proces registracije.

5


U Republici Srpskoj se već neko vrijeme radi i na uspostavi Jedinstvenog informacionog sistema za

registraciju poslovnih subjekata Republike Srpske, koji već ima aktivnu web stranicu

(www.bizreg.esrpska.com), ali iako je još u februaru 2015. najavljeno da će početi sa radom još uvijek

(august 2015.) nije moguće registrovati poslovni subjekt online.

Porezi i doprinosi

Legislativa

U Bosni i Hercegovini postoje tri teritorijalne jedinice koje nezavisno ubiru doprinose na plate (Federacija

BiH, Republika Srpska i Brčko distrikt), a samo dva entiteta imaju PIO Fondove. Zbog toga se u Brčko

distriktu, zaposlenik mora odlučiti u koji Fond PIO/MIO (Federacije BiH ili Republike Srpske) želi da mu

se uplaćuju doprinosi.

Federacija BiH

Uplata poreza i doprinosa u Federaciji Bosne i Hercegovine je regulisana sljedećim zakonima:

- Zakon o poreznoj upravi FBiH („Službene novine FBiH“, br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10 i 27/12);

- Zakon o doprinosima FBiH ("Službene novine FBiH", br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02 i

17/06);

- Zakon o porezu na dobit FBiH („Službene novine FBiH“ br. 97/07);

- Zakon o porezu na dohodak FBiH (''Službene novine Federacije BiH'', br. 10/08 i 9/10, 44/11)

- Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa FBiH. ("Službene novine

FBiH", br. 42 od 06 jula 2009, 109/12).

Prema Zakonu o doprinosima FBiHiii, vrste doprinosa koje se uplaćuju su doprinos za penzijsko i

invalidsko osiguranje, dodatni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, za staž osiguranja koji se

računa sa povećanim trajanjem, doprinos za osnovno zdravstveno osiguranje, te osiguranje u slučaju

nezaposlenosti. Zbirno, ovi porezi iznose 41,5% bruto plate. Prema istom zakonu, poslodavac mora

uplatiti doprinose u istom mjesecu u kojem plata dolazi na dospijeće. Posebno bitan je Zakon o

jednistvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa FBiH, čije je donošenje 2009. godine

omogućilo uspostavu Informacionog sistema Porezne uprave FBiH.

Republika Srpska

Uplata poreza i doprinosa u Republici Srpskoj je regulisanja sljedećim Zakonima:

- Zakon o poreskom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, 102/11, 108/11, 67/13);

- Zakon o doprinosima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, 51/01, 96/03,

128/06 i 120/08);

- Zakon o porezu na dobit Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", broj 91/06);

- Zakon o porezu na dohodak Republike Srpske („Službeni glasnik RS, br 91/06).

Zakon o doprinosima Republike Srpskeiv ovu oblast reguliše isto kao i Zakon o doprinosima Federacije

BiH, a doprinosi koji se plaćaju u Republici Srpskoj su doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje,

doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za osiguranje od nezaposlenosti i doprinos za dječiju

http://www.bizreg.esrpska.com/

6


zaštitu. Zbirno, ovi doprinosi iznose 33% plate na koju se plaćaju doprinosi. Isti zakon nalaže da

poslodavac mora uplatiti doprinose u istom mjesecu u kojem plata dolazi na dospijeće.

I u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, prema Zakonu o porezu na dobit, rok za dostavljanje poreske

prijave je 30 dana po isteku roka propisanog za podnošenje godišnjeg obračuna rezultata poslovanja.

Brčko Distrikt

U Brčko Distriktu se za obračun doprinosa primjenjuju Odluka o osnovici i stopi za zdravstveno osiguranje

i Odluka o stopi doprinosa za zapošljavanje. Kada je u pitanju doprinos za penzijsko i invalidsko

osiguranje, zaposlenik odlučuje u koji Fond se plaća doprinos PIO i primjenjuju se odgovarajuće stope

(24% za FBiH, 18% RS). Doprinos za zdravstveno osiguranje iznosi 12% plate, a doprinos za osiguranje

od nezaposlenosti 1,5%.

Slika 1: Pregled poreza i doprinosa u BiH.

Bruto plata obuhvata jednu platu zaposlenog, pomnoženu sa utvrđenim koeficijentom, plus doprinosi iz plate.

Praksa

Uplata poreza i doprinosa je u praksi jedan od ključnih problema sa kojima se suočavaju poduzetnici u

BiH. Pored velikog broja formulara koji se moraju ispunjavati svaki mjesec, poseban problem predstavlja

činjenica da se ti formulari često vraćaju ili zagube.

Ovakva situacija je posebno problematična kada su u pitanju mala i srednja preduzeća koja nemaju

odjele koji su specijalizirane za finansije i za ove usluge moraju da plaćaju knjigovodstvene servise.

Ponavljanje procedure usljed zagubljenih dokumenata predstavlja značajno opterećenje za njihov

budžet.

Prema Doing business izvještajima u Bosni i Hercegovini se potroši 407 radnih sati na plaćanje poreza

tokom godine, ili nešto više od 10 radnih sedmica.

7


Iako Poreska uprava Federacije BiH ima servise za podnošenje elektronskih poreskih prijava, ovi servisi

se i dalje ne koriste dovoljno u praksi.

E-uprava

Postojeće strategije i planovi u BiH

Efikasnija, djelotvornija, odgovornija i transparentnija javna uprava, koja će biti orijentirana ka

građanima i spremna da odgovori svim evropskim zahtjevima, vizija je reforme javne uprave zacrtane

dokumentima: Strategijom reforme javne uprave i Akcionim planom za njenu provedbu.3

Ove dokumente su 2006. godine usvojile vlade Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH, te

Vijeće ministara BiH. Strategija reforme javne uprave provodi se u šest oblasti: Izrada politika i

koordinacijski kapaciteti, Javne finansije, Institucionalna komunikacije, Informacione tehnologije,

Upravni postupak i Upravljanje ljudskim potencijalima, jednako i istovremeno na sva četiri upravna nivoa

(BiH, FBiH, RS i Brčko distrikt BiH).

2010. godine izvršena je temeljita revizija AP 1, ne samo zbog toga što su istekli i posljednji postavljeni

rokovi, nego i iz razloga što su ciljevi postavljeni suviše ambiciozno ili na način koji ne garantuje korist za

građane, poslovne subjekte i društvo u cjelini. Umjesto da kao indikatore uspješnosti odredi produkciju

propisa, strategija, metodologija i drugih dokumenata, revizija AP 1 je naglasak stavila na konkretnije

ciljeve, a pravi indikatori uspješnosti su time postali i konkretni rezultati kao što su poboljšanje

zadovoljstva korisnika, ušteda vremena i novca za građane, poslovne subjekte ili budžet.

Struktura reformskih oblasti AP 1 nije izmjenjena, te revidirani AP 1 takođe predviđa podjelu na šest

reformskih oblasti. Kod nekih oblasti došlo je do promjene naziva sa ciljem preciznijeg i sadržajnijeg

značenja. U skladu s tim, predloženo je da se oblast Upravni postupak preimenuje se u Upravni postupci

i upravne usluge, oblast Informacione tehnologije u E-uprava, a Izrada politika i koordinacioni kapaciteti

u Strateško planiranje, koordinacija i izrada politika. Dodani su i ciljevi na području upravljanja cjelovitim

kvalitetom (Total Quality Management), ali zbog racionalnosti nije kreirana nova samostalna reformska

oblast, nego su ovi ciljevi uključeni u oblast Upravljanje ljudskim potencijalima.

Postojeća legislativa

Državni nivo

Država je usvojila savremeno zakonodavstvo, prije svega Zakon o elektronskom potpisu, Zakon o

elektronskom pravnom i poslovnom prometu i prateća podzakonska akta za područja elektronskih

potpisa, elektronskih sjednica vlade i Internet stranica. Izmjene i dopune Zakona o općem upravnom

postupku, koji uređuje najširi mogući spektar vladinih postupaka, također su usvojene kako bi se stvorili

osnovi za elektronske usluge. U tom smislu trenutno su na snazi sljedeći pravni akti:

- Zakon o elektronskom potpisu („Službeni glasnik BiH“, broj 91/06);

- Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07);

3 Ured koordinatora za reformu javne uprave, 2011. Revidirani Akcioni plan 1 za implementaciju Strategije reforme javne

uprave

8


- Zakon o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH” br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09); - Odluka

o osnovama upotrebe elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja

(„Službeni glasnik BiH“, broj 21/09);

- Odluka o elektronskom poslovanju i e-vladi (“Službeni glasnik BiH“ broj 07/10); - Odluka o

uredskom poslovanju ministarstava, službi, institucija i drugih organa Vijeća ministara BiH –

(“Službeni glasnik BiH” br. 21/01, 29/03);

- Uputstvo o izradi i održavanju službenih Internet stranica institucija BiH („Službeni glasnik BiH“

broj 21/09).

Dalje, trenutno su u pripremi i sljedeći pravni akti:

- Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva komunikacija i prometa BiH (osnivanje Ureda

za nadzor i akreditacije);

- Zakon o Agenciji za razvoj informacionog društva.

Federacija Bosne i Hercegovine

Federacija BiH nema legislativu za primjenu elektronskog potpisa, jer se oslanja na Zakon o elektronskom

potpisu BiH.

Republika Srpska

U skladu sa Strategijom eVlade 2009. - 2012. godine Vlada Republike Srpske je usvojila sljedeće zakonske

i podzakonske akte:

Zakon o elektronskom potpisu RS („Službeni glasnik RS“, broj 59/08) uređuje upotrebu elektronskog

potpisa u pravnim poslovima i drugim pravnim radnjama, kao i prava, obaveze i odgovornosti u vezi s

elektronskim certifikatima (potvrdama). Uz sam zakon, donesen je cijeli niz podzakonskih akata koji

uređuju područja kao što su evidencija davaoca usluga certificiranja elektronskih potpisa, jedinstveni

registar davaoca usluga certificiranja elektronskih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate, mjere i

postupci upotrebe i zaštite elektronskog potpisa, sredstava za izradu elektronskog potpisa, obaveznog

osiguranja davaoca usluga izdavanja kvalifikacionih certifikata, a to su:

- Uredba o nosiocu poslova elektronske certifikacije u republičkim organima uprave

(„Službeni glasnik RS“ br. 114/08, 73/09);

- Pravilnik o evidenciji davaoca usluga certificiranja elektronskog potpisa certificiranih

organa („Službeni glasnik RS“ broj 88/09);

- Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra certifikacionih organa za izdavanje kvalificiranih

elektronskih certifikata („Službeni glasnik RS“ broj 88/09);

- Pravilnik o mjerama zaštite elektronskog potpisa, i kvalificiranog elektronskog potpisa,

najnižem iznosu obaveznog osiguranja i primjeni organizacionih i tehničkih mjera zaštite

certifikata („Službeni glasnik RS” broj 88/09);

- Pravilnik o tehničkim pravilima za osiguranje povezanosti evidencija („Službeni glasnik RS“ broj

88/09).

Na osnovu odredbi Zakona o Vladi Republike Srpske i Zakona o sistemu javnih službi, Vlada Republike

Srpske je 2007. godine donijela Odluku o osnivanju Javne ustanove, „Agencija za informaciono društvo

Republike Srpske“. Ovim aktom Republika Srpska osnovala je instituciju zaduženu za praćenje razvoja

9


informacionog društva, te promociju upotrebe informaciono-komunikacionih tehnologija. Nadzor nad

radom Agencije, u ime Vlade RS, obavlja Ministarstvo nauke i tehnologije RS.

Zakon o elektronskom dokumentu RS („Službeni glasnik RS“, broj 110/08) uređuje pravo fizičkih i pravnih

lica na upotrebu elektronskog dokumenta u svim poslovnim radnjama i djelatnostima, te u postupcima

koji se vode pred organima republičke uprave u kojima se elektronska oprema i programi mogu

primjenjivati u izradi, prijenosu, pohranjivanju i čuvanju informacija u elektronskom obliku. Zakon

također uređuje pravnu važnost te upotrebu i promet elektronskih dokumenata.

Zakon o elektronskom poslovanju RS („Službeni glasnik RS 59/09“) definira pružanje usluga i pravila u

vezi sa sklapanjem ugovora u elektronskom obliku.

U vrijeme izrade ove analize su nacrti novih zakona o elektronskom dokumentu i elektronskom potpisu

bili u razmatranju u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ovi nacrti zakona u mnogome proširuju obim

mogućnosti korištenja elektronskih dokumenata, te će se, ukoliko se ovi nacrti usvoje, elektronski

dokumenti moći koristiti i u sudskim postupcima, te u svim drugim postupcima u kojima se oprema i

programi mogu primjenjivati u izradi, prenosu, prijemu i čuvanju informacija u elektronskom obliku.

Ukoliko se ovi zakoni usvoje, to će biti značajan napredak u digitalizaciji putem e-uprave u Republici

Srpskoj.

Stanje e-uprave na kraju 2014. godine

Prema posljednjem izvještaju o realizaciji Revidiranog akcionog plana Strategije reforme javne uprave u

oblasti e-uprave fokus reforme u ovoj oblasti je usmjeren na četiri međusobno povezane oblasti:

1. Opće politike, propisi i standardi s glavnim ciljem uspostavljanja adekvatnog pravnog i

institucionalnog okvira za razvoj elektroničkog poslovanja građana i poduzeća s upravom;

2. Jačanje kapaciteta s ciljem jačanja institucionalnih i ljudskih kapaciteta u ovoj oblasti;

3. IKT infrastruktura s ciljem poboljšanja infrastrukture, tj. osnove za razvoj e-uprave;

4. Informacijski sistemi, e-portali i e-usluge s ciljem konkretnih poboljšanja unutarnjeg

funkcioniranja javne uprave i pružanja postojećih usluga građanima i poslovnoj zajednici

korištenjem modernih tehnologija sa fokusom na one e-usluge koje bi trebale donijeti najveće

koristi poslovnoj zajednici i građanstvu.

Što se tiče aktivnosti koje su direktno vezane za temu ove analize, važna je činjenica da je u Republici

Srpskoj Registar poslovnih subjekata ušao u produkcijsku fazu i redovno se ažurira od strane Agencije za

posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF). U Republici Srpskoj je završen i projekat koji je

započet tokom 2008. godine kada je urađena optimizacija infrastrukture, a završetak realizacije projekta

izgradnje Jedinstvenog informacionog sistema za registraciju poslovnih subjekata rezultirao je i

izgradnjom Data centra Vlade RS. Tu je stvorena infrastrukturna osnova za hosting budućih servisa,

zajednički pristup internetu, fizičke i tehničke mjere zaštite, itd.

Značajna je i činjenica da su se konačno počele izdavati i biometrijske osobne iskaznice. Biometrijske

osobne iskaznice predstavljaju jednu od faza poboljšanja sigurnosti sistema osobnih iskaznica, što je bila

i obaveza koju je BiH prihvatila u postupku pregovora za liberalizaciju viznog režima. Nova osobna

iskaznica se, osim vizualno, od dosadašnje razlikuje u pružanju novih mogućnosti kao što su unos

podataka o krvnoj grupi i entitetskom državljanstvu, te unos kvalificirane potvrde (digitalnog potpisa)

koji će se koristiti za elektroničku identifikaciju. Osim toga, osobna iskaznica sadrži elektronički

10


memorijski element (čip) u koji se u procesu personalizacije pohranjuju i kriptografski štite podaci.

Zahvaljujući tehnologiji izrade elektroničke osobne iskaznice dodatno će biti smanjen rizik za

falsificiranje isprave, a građanima omogućeno digitalno predstavljanje i digitalno potpisivanje.

Implementacija projekta pod nazivom ICTsolutions for PA and IDDEEA je započela 11.2.2013. godine, sa

rokom za implementaciju 10.4.2015. godine. Implementacijom projekta je trebala biti omogućena

upotreba e-servisa za izdavanje ličnih dokumenata, registraciju vozila i prijavu promjene prebivališta.

Stanje zaključno sa 31.12.2014. godine na projektu je bilo da je 90% aktivnosti završeno i da su preostale

aktivnosti na implementaciji modula i to: Autentifikacija, Payment gateway i Integracija e-servisa sa tri

portala ministarstava unutrašnjih poslova u BiH. Nažalost, skoro četiri mjeseca nakon roka, još uvijek

nije omogućena upotreba e-servisa za izdavanje ličnih dokumenata, registraciju vozila i prijavu promjene

prebivališta.

Svi nabrojani projekti su dobra osnova za implementaciju e-registara u BiH.

Ključni problemi

Prema Izvještaju o realizaciji Revidiranog akcionog plana Strategije reforme javne uprave ključna

prepreka za realizaciju usvojenih aktivnosti i ciljeva iz RAP 1 Strategije za reformu javne uprave je

usvajanje zakonskih i podzakonskih rješenja koja regulišu oblast e-uprave na nivoima BiH, FBiH, RS i BD

BiH, koji će se odnositi se na:

- Formiranje Ureda za nadzor i akreditaciju;

- Priznavanje svih akreditovanih ovjerilaca4 na teritoriji BiH;

- Puna implementacija Zakona o elektronskom potpisu BiH;

- Usvajanje propisa za informatičku sigurnost;

- Uspostavljanje CERT institucija;

- Uspostavljanje i dalje jačanje kapaciteta osiguravajući kvalitetne IT službenike u javnoj upravi.

Zakoni i propisi o kojima se govori u prethodnom pasusu se moraju donijeti kako na entitetskim tako i

na državnom nivou. Budući da nije riječ o komplikovanim zakonima, jasno je da ne postoji politička volja

za usvajanjem istih. Međutim, primjetno je da ne postoji ni adekvatan pritisak javnosti i nevladinog

sektora da se ove reforme maknu s mrtve tačke, tako da, pored političara, i javnost i nevladin sektor

snose dio odgovornosti za neusvajanje ovih rješenja.

Buduće aktivnosti

Za ovu analizu značajna je preporuka koju je PARCO (Ured koordinatora za reformu javne uprave) dao u

posljednjem izvještaju, a to je da ured koordinatora za reformu javne uprave u saradnji sa nadležnim

institucijama na nivoima VM BiH, FBiH i BD BiH treba implementirati projekt Mapa puta za reformu

registracije poslovnih subjekata u BiH.5

Vijeće ministara BiH je na sjednici održanoj u maju 2015. godine usvojilo Informaciju o provođenju

projekta Mapa puta za reformu registracije poslovnih subjekata, koji će se finansirati iz sredstava Fonda

za reformu javne uprave i izrazilo podršku ciljevima ovog projekta. Prema ovoj informaciji Federacija BiH

4 Akreditovani ovjerioci su sve institucije ili bilo koji drugi subjekti koji mogu izdavati kvalificirane potvrde. 5 Ured koordinatora za reformu javne uprave, 2012. Godišnji izvještaj o napretku za praćenje provođenja Revidiranog akcionog

plana 1 Strategije reforme javne uprave u BiH.

11


i Brčko Distrikt BiH bi trebali imati individualne mape puta reforme, koje bi bile komplementarne s

planom reforme koji se od ranije implementira u Republici Srpskoj.

Ispitivanje potreba

Potrebe kompanija

Osnovna potreba svih kompanija ili osoba koje žele da započnu vlastiti biznis je jasna – poboljšanje

poslovne klime u BiH. Bosna i Hercegovina je trenutno 107. u svijetu po lakoći poslovanja (pad od 3

mjesta u odnosu na 2014. godinu), a 147. je po lakoći pokretanja poslovanja (potrebno je 37 dana da bi

se započeo rad). Ni u pogledu plaćanja poreza BiH trenutno ne stoji dobro, te je tu na 151. mjestu u

svijetu, budući da se na procedure plaćanja poreza u BiH godišnje potroši 407 radnih sati, ili više od 10

radnih sedmica.

S druge strane, jedan od gorućih problema je i korupcija: prema podacima Transparency International,

Bosna i Hercegovina se nalazi na 72. mjestu od ukupno 175. ispitanih zemalja kada je korupcija u pitanju.

Prema izvještaju Business, Corruption and Crime in the Western Balkans: The impact of bribery and other

crime on private enterprise, skoro tri četvrtine poslovnih ljudi u Bosni i Hercegovini vidi korupciju kao

značajnu prepreku za poslovanje, a više od 5% njih je odlučilo da ne ulaže velike investicije zbog straha

od mita.6 Ovi podaci se slažu sa podacima dobijenim u intervjuima obavljenim tokom ove analize.

Budući da se skoro sve procedure obavljaju offline, postoji mnogo prilika za korupciju. Jedan od najčešćih

je ucjenjivanje poduzetnika prilikom pokretanja posla, na način da im se „zagube“ određeni dokumenti,

te se onda od njih traži plaćanje određene sume novca kako bi se proces registrovanja firme „otkočio“.

Čak i ukoliko osoba koja se ucjenjuje prijavi slučaj nadležnim institucijama, to ne rješava problem, jer

nakon toga slijedi mukotrpan proces dokazivanja tvrdnji, tokom kojeg je proces registrovanja firme

blokiran. Slična situacija se dešava i kod plaćanja poreza, te se nerijetko dešavaju situacije da se

poduzetnici maltretiraju raznim inspekcijama, te se kažnjavaju i za najmanje kašnjenje u podnošenju

poreskih prijava.

Uspostavljanje e-registara poslovnih subjekata i uvođenje mogućnosti podnošenja poreskih prijava

online bi riješilo ove probleme. U pogledu registrovanja privrednih subjekata, sasvim sigurno je da bi se

skratilo vrijeme potrebno za registraciju, eliminisao bi se ljudski faktor kod prijavljivanja i postojala bi

tačna evidencija podnesenih obrazaca, u svakom trenutku dostupna osobi koja registruje poslovni

subjekt, što bi svakako smanjilo mogućnost za ucjene od strane korumpiranih službenika.

Potrebe institucija

Institucije države bi trebale da budu servis građanima, te se njihove potrebe ne smiju razlikovati od

potreba njihovih građana. Potrebe građana BiH su jasne: više radnih mjesta i bolji životni standard.

Glavna prepreka u ostvarivanju tog cilja je upravo glomazna i korumpirana administracija koja

opterećuje budžet i često odbija, ne samo investitore, nego i domaće poduzetnike da se upuste u

pokretanje nekog biznisa. Prema tome, ključne potrebe institucija u BiH su povećanje stepena

6 Business, Corruption and Crime in the Western Balkans: The impact of bribery and other crime on private enterprise,United

Nations Office on Drugs and Crime (UNODC), 2013.

12


učinkovitosti institucija, smanjenje administracije i smanjenje stope korupcije unutar institucija. E-

uprava je alat koji bi ispunio sve tri navedene potrebe.

S obzirom da je vrijeme potrebno za pokretanje poslovanja predugo, kao i vrijeme potrebno za plaćanje

poreza, te da posredništvo („middle man“) nužno za obavljanje ovih obaveza podstiče korupciju,

institucije države zaista trebaju učinkovit alat kojim bi se na bolji način zaštitili budući investitori i već

registrovani poslovni subjekti. Takav alat bi mogla biti e-uprava, odnosno e-registar za preduzeća, koji

bi pomogli stvaranje uslova za veće investicije u BiH, a što bi u dužem periodu dovelo do povećanja

zaposlenosti, kao i povećanja BDP-a.

Primjeri dobre prakse iz zemalja regiona i svijeta

OTVARANJE FIRME PLAĆANJE POREZA

Broj dana Broj procedura Broj sati (godišnje)

Broj uplata (godišnje)

CRNA GORA 10 6 320 29 HRVATSKA 7 15 208 19

SRBIJA 12 6 279 67 BIH 37 11 407 45

Tablica 2: Potrebno vrijeme i procedure prilikom otvaranja firmi i plaćanja poreza u BiH i zemljama regiona

DOING BUSSINES REPORT 2015

Lakoća pokretanja biznisa Lakoća plaćanja poreza BOSNA I HERCEGOVINA 147 151

CRNA GORA 56 98 HRVATSKA 88 33

SRBIJA 66 165

Tablica 3: Zemlje regiona prema Doing Business izvještaju za 2015. godinu

Crna Gora

Crna Gora je jedna od zemalja regiona koja najviše ulaže u stvaranje efikasnije javne uprave. Ovo se

posebno odnosi na registrovanje novih privrednih subjekata. Od 20. maja 2011. godine, novi privredni

subjekti su u mogućnosti da na jednom mjestu registruju privrednu djelatnost. Uvođenjem sistema

jednošalterskog poslovanja privrednim subjektima je, u slučaju da to i žele, omogućeno da prilikom

registracije u Centralnom registru privrednih subjekata budu automatski registrovani u registru Zavoda

za statistiku, Registru poreskih obveznika i Registru carinskih obveznika, kao i registru obveznika poreza

na dodatu vrijednost i akciznih obveznika.

Zahtjev za registraciju privrednih subjekata može se podnijeti i preko portala www.euprava.me.

Izvršenje ove usluge je dostupno samo korisnicima koji imaju kreiran korisnički nalog. Postoje dva načina

podnošenja zahtjeva za registraciju privrednih subjekata preko ovog portala. Prvi je podnošenje Zahtjeva

za registraciju privrednih subjekata bez korištenja digitalnog certifikata, u slučaju čega se moraju priložiti

ovjerene kopije dokumenata potrebnih za osnivanje firme. Dostavljanje ovjerenih kopija dokumenata je

moguće izvršiti elektronski. Drugi način je podnošenje Zahtjeva za registraciju privrednih subjekata sa

korištenjem digitalnog certifikata, koji se dobija u Pošti Crne Gore, a sa ovim certifikatom nije potrebno

http://www.euprava.me/

13


dostavljanje ovjerenih kopija potrebnih dokumenata. Cjelokupna procedura se završava za nekoliko

minuta, u samo četiri koraka, a zahtjev se obrađuje najkasnije 4 dana od dana podnošenja certifikata.

Što se tiče poreskih prijava, web stranica Poreske uprave Crne Gore nudi mogućnost elektronskog

podnošenja prijava na (https://eprijava.tax.gov.me/TaxisPortal), a ovom portalu se može pristupiti

jedino ukoliko se posjeduje digitalni certifikat izdan od strane Pošte Crne Gore. Na site-u se nude usluge

prijavljivanja IOPPD obrasca (obrazac za prijave svih doprinosa), PDV-a i poreza na dobit, te podnošenje

zahtjeva za povrat PDV-a. Pored ovih, nude se i usluge elektronskog podnošenja finansijskih izvještaja,

kao i pregled finansijskih izvještaja, te pregled Registra poreznih obveznika i Registra PDV obveznika. Za

sve usuge koje se dobijaju preko portala www.euprava.me generišu se uplatnice, koje se potom mogu

uplatiti u bilo kojoj banci u Crnoj Gori.

PREMA DOING BUSINESS IZVJEŠTAJIMA, CRNA GORA JE 56. U SVIJETU PO LAKOĆI POKRETANJA BIZNISA, A 98. U

SVIJETU PO LAKOĆI PLAĆANJA POREZA. U PROSJEKU JE POTREBNO 10 DANA DA SE OTVORI FIRMA, SA UKUPNO 6

PROCEDURA, A ZA PLAĆANJE POREZA U CRNOJ GORI GODIŠNJE SE URADI 29 PROCEDURA KOJE ODUZMU 320

RADNIH SATI.

Hrvatska

U Hrvatskoj je registracija privrednih subjekata preko interneta samo djelimično omogućena. Putem

usluge www.hitro.hr (site koji je platforma Vlade Republike Hrvatske), pod opcijom e-tvrtka, omogućeno

je elektronsko osnivanje preduzeća sa ograničenom odgovornošću i jednostavnog društva s

ograničenom odgovornošću sa temeljnim kapitalom u novcu iz bilo kojeg javnobilježničkog ili HITRO.HR

ureda u roku od 24 sata.7 Osnivanje preduzeća elektronskim putem omogućeno je odredbama Pravilnika

o načinu upisa u sudski registar (NN 22/12). Potrebno je napomenuti da se, za razliku od Crne Gore, u

Hrvatskoj ipak mora otići do nekog javnobilježničkog ili Hitro.hr ureda, da bi se elektronski registrovalo

neko preduzeće, kao i da su ove usluge omogućene tek za d.o.o ili j.d.o.o. kompanije.

Što se tiče poreskih prijava, na web stranici www.e-porezna.porezna-uprava.hr omogućena je dostava

poreznih obrazaca elektronskim putem.

HRVATSKA JE PO DOING BUSINESS IZVJEŠTAJIMA RANGIRANA NA 88. MJESTU U SVIJETU, DOK JE PO PLAĆANJU

POREZA RANGIRANA 33. U SVIJETU. ZA OTVARANJE FIRME U HRVATSKOJ, POTREBNO JE PROĆI 7 PROCEDURA, KOJE

U PROSJEKU TRAJU 15 DANA. ŠTO SE TIČE PLAĆANJA POREZA, PLAĆA SE 19 PUTA GODIŠNJE, ŠTO U PROSJEKU

ODUZME 208 RADNIH SATI.

Srbija

U Srbiji se svim poslovima u domeni e-uprave bavi Direkcija za elektronsku upravu. Ova direkcija održava

website www.euprava.gov.rs, na kojoj građani mogu naći pregled usluga e-uprave. Što se tiče same

registracije preduzeća, nju nije moguće obaviti na samom sajtu, ali je na njemu moguće preuzeti neke

obrasce koji se tiču otvaranja preduzeća, tako da je Srbija, pored Bosne i Hercegovine trenutno jedina

zemlja u kojoj nije moguće otvoriti preduzeće putem e-usluga.

Kada je prijava poreza u pitanju u Srbiji postoji portal www.eporezi.poreskauprava.gov.rs, na kojem je

omogućeno podnošenje mjesečne ili tromjesečne prijave poreza na dodatu vrijednost, provjeru

7 www.hitro.hr/Default.aspx?sec=72

https://eprijava.tax.gov.me/TaxisPortal


http://www.hitro.hr/

http://www.e-porezna.porezna-uprava.hr/

http://www.euprava.gov.rs/

http://www.eporezi.poreskauprava.gov.rs/

http://www.hitro.hr/Default.aspx?sec=72

14


ispravnosti unesenih podataka, elektronski potpis prijave, slanje elektronske forme PDV prijave i

dobijanje potvrde o prijemu poslate prijave.

PREMA DOING BUSINESS IZVJEŠTAJIMA SRBIJA JE 66. PO LAKOĆI OTVARANJA FIRME, SA 6 PROCEDURA ZA KOJE

TREBA 12 DANA, A 165. PO LAKOĆI PLAĆANJA POREZA, SA 67 PLAĆANJA GODIŠNJE, ZA ŠTO JE POTREBNO 279

RADNIH SATI.

Estonija

Estonija je jedna od zemalja koja je najviše napredovala u oblasti e-uprave. Njihov e-businessregistration

model je predstavljen 2007. godine i skratio je vrijeme osnivanja privrednih subjekata sa 5 dana na oko

2 sata, učinio zemlju atraktivnijom za investitore, te smanjio potrošnju administrativnih resursa.

Preduslov za to je bilo uvođenje e-ID (elektronske identifikacijske isprave). Čak 1,1 milion Estonaca ili

90% posjeduje e-ID. Svi građani Estonije koji posjeduju e-ID mogu se registrovati na e-businessregister

portal (https://ettevotjaportaal.rik.ee/), a ta mogućnost postoji i za građane Finske, Portugala, Belgije i

Litvanije. Nakon registrovanja na e-businessregister portal, svaki građanin može da otvori firmu u

nekoliko koraka, a cijeli proces traje negdje oko 20-ak minuta. Treba napomenuti i da je 2009. godine

Estonija postavila i svjetski rekord u brzini registrovanja firme online (18 minuta i 3 sekunde). Proces je

detaljno objašnjen na web stranici http://abiinfo.rik.ee/articlesofassociation, a čak 98% registracija

privrednih subjekata u Estoniji se vrši online.

Estonija je od 2007. učinila obaveznim korištenje e-tax sistema za sve privredne subjekte, te je tako

eliminisala podnošenje poreskih prijava na papiru. Prema Doing business izvještajima tokom jedne

fiskalne godine, u Estoniji se 7 puta plati porez, što oduzme tek 81 radni sat godišnje. U 2013. godini,

95% svih poreznih prijava u Estoniji je urađeno „online“.

Međutim, ono što je posebno značajno za Estoniju jeste činjenica da je uvođenjem e-uprave 2007.

godine smanjena korupcija, te da je povećana transparentnost rada vlasti. Ono što je možda

najznačajnije jeste da je eliminisanje 'posrednika' (tj. administrativnih službenika) drastično smanjilo

prostor za tu vrstu korupcije.

Mogućnosti uvođenja e-registra u BiH

Tehnička izvodivost

Uspostavljanje PKI infrastrukture

Osnovni preduslov za implementaciju e-registra je dizajniranje ili uspostavljanje PKI infrastrukture

(infrastruktura javnog ključa)8 na nivou cijele BiH. Postoje različiti načini uspostavljanja ovih

infrastruktura. Prvi način je hijerarhijska infrastruktura, sa jednim glavnim organom za izdavanje

potvrda, koji dalje ima svoje podređene organe za izdavanje potvrda. Ovakav model je tehnički

najjednostavniji za implementaciju i koristi se npr. u Crnoj Gori. Drugi način je formiranje (ili korištenje

postojećih) više nezavisnih PKI infrastruktura, koje bi dalje međusobno komunicirale.

8 PKI infrastruktura je skup hardvera, softvera, osoba, zakona i procedura koje omogućavaju korisnicima sigurnu razmjenu

povjerljivih podataka preko mreža (internet ili lokalne mreže).

https://ettevotjaportaal.rik.ee/

http://abiinfo.rik.ee/articlesofassociation

15


U Bosni i Hercegovini trenutno ne postoji PKI infrastruktura za pravna i fizička lica na nivou države.

Međutim, postoji niz nezavisnih PKI infrastruktura, prije svega elektronsko bankarstvo i djelimično u

sektoru elektronske vlade koji djeluju u zatvorenim sistemima, čime je trenutno obuhvaćeno, ili će biti

obuhvaćeno preko 10.000 firmi i skoro 10.000 državnih službenika.

U ovom trenutku, u Bosni i Hercegovini je PKI infrasrukturu moguće uspostaviti po tri modela:

- Hijerarhijski model (centralizovan);

- BoT (Bridge of Trust) model (decentralizovan);

- Pareto model, korištenje postojećih privatnih i državnih PKI infrastruktura (decentralizovan).

Svaki od modela, u kontekstu Bosne i Hercegovine ima svoje prednosti i mane koje ćemo objasniti u

nastavku.

Hijerarhijski (root) model

U dizajniranju PKI infrastruktura primjenjuje se izreka „što centralizovanije, to bolje“. U ovakvom modelu

PKI infrastrukture postoji jedan „glavni“ CA (Certificate Authority)9 koji se naziva Root CA. U hijerarhijskoj

strukturi, Root CA generira digitalni certifikat koji certificira njegove podređene CA, sve do krajnjeg

korisnika (građanin, institucija, privredno društvo). Svaki CA je nadređen onom „ispod“ sebe, a podređen

onom „iznad sebe“, dok je Root CA apsolutni autoritet i polazna tačka povjerenja. Root CA u ovom

sistemu funkcioniše i kao glavni CA za sve državne institucije u njihovoj međusobnoj komunikaciji.

Koraci koje BiH mora preduzeti ukoliko želi implementirati ovaj model su sljedeći:

Ponajprije, u ovakvoj strukturi potrebno bi bilo imenovati instituciju na državnom nivou koja bi bila

zadužena za izdavanje i generiranje digitalnog certifikata (u većini zemalja ovo je ministarstvo koje je po

ingerencijama slično Ministarstvu komunikacija i prometa BiH). Pored toga, potrebno je osnovati Ured

za nadzor i akreditaciju na nivou BIH. Zatim, neophodno je delegirati agenciju ili agencije koje će se baviti

operativnim dijelom izdavanja digitalnih certifikata. U drugim zemljama se za potrebe ovih usluga

uglavnom imenuju poštanski operateri.

U našem slučaju, kao operativno tijelo se sama nameće IDDEEA (Agencija za identifikacione dokumente,

evidenciju i razmjenu podataka) koja je već odgovorna za rad CIPS-a (Citizen Identity Protection System),

te je i operativno tijelo podređenog CABiH za izdavanje digitalnog certifikata u zatvorenom “root“ PKI

EU za korištenje servisa „TachoNet“ (usluga izdavanja kartica za digitalne tahografe) u oblasti transporta,

gdje je Glavni “Root“ CA EU ovog domena povjerenja ERCA (European Root Certificate Authority)

smješten u EU (Italija). Dakle, jasno je da ova agencija već posjeduje potrebna znanja i infrastrukturu za

ovakav vid djelatnosti.

Prednosti ovakvog sistema su, prije svega, jednak pravni okvir i za državni i za entitetski nivo (što je jako

bitno u smislu Bosne i Hercegovine kao jednog tržišta), a zatim i činjenica da PKI infrastruktura već

postoji i održava se od strane IDDEEA-e, te ju je moguće samo nadograditi. Ovaj sistem je i tehnički

najjednostavniji.

Nedostaci implementacije ovakvog sistema su prije svega političke prirode. Uspostava ovog sistema bi

zahtjevala harmonizaciju Zakona o elektronskom potpisu RS i Zakona o elektronskom potpisu BD sa

9 CA (Certificate Authority) je institucija nadležna za izdavanje digitalnih certifikata.

16


Zakonom o elektronskom potpisu BiH. Pored toga, potrebno je uskladiti i Odluku o osnovama upotrebe

elektronskog potpisa i pružanja usluga ovjeravanja sa EU Direktivom 1999/93/EC (Direktiva o okviru

Zajednice za Elektronske potpise), te proširiti ovu odluku (ili usvojiti novu), na način da obuhvata

Evropske tehničke standarde i preporuke.

Troškovi implementacije ovakvog sistema, prema Analizi učinka propisa na pravni i institucionalni okvir

za elektronski potpis, u roku od 5 godina bi iznosili oko 2,5 miliona KM, dok se u istom periodu na slanje

papirnih obrazaca od strane institucija potroši oko 12 miliona KM.

Slika 2: Hijerarhijski (Root) model PKI infrastrukture

U Analizi učinka propisa na pravni i institucionalni okvir za elektronski potpis (Ministarstvo prometa i

komunikacija BiH) preporučena je implementacija druga dva modela:

BoT model (Bridge of Trust)

„Bridge of Trust“ predstavlja jednu od najizvodljivijih mogućnosti za implementaciju Zakona o

elektronskom potpisu zato što omogućava uspostavljanje nezavisnih PKI infrastruktura koje bi bili unutar

više domena povjerenja za e-poslovanje. Smatra se naročito pogodnim zato što je prilagodljiv složenom

uređenju Bosne i Hercegovine, jer omogućava da jedan od navedenih domena povjerenja budu entiteti.

Također, postoji i izvjestan nivo decentralizacije (unutar jedne domene može postojati više CA

(Certificate Authority, dok svaka domena ima jedan glavni (principal) CA).

Domene povjerenja se mogu potom organizirati po hijerarhijskom (Root) ili povezujućem (Bridge)

modelu, a međusobno se priznaju putem „trust“ centra (centra povjerenja) koji bi morao biti na

državnom nivou. Upravo je to „Most povjerenja“ ili „Bridge of Trust“ koji bi morao uspostaviti jedan

zajednički domen povjerenja BiH u okviru kojega se nesmetano može poslovati u elektronskom okruženju.

Da bi se omogućili uslovi za neometano e-poslovanje na cijelom području BiH, potrebno je, dakle,

pronaći mehanizme za uspostavljanje povjerenja (npr. „cross“ certificiranje), te bi tako i „trust centar“

17


mogao funkcionirati kao „hub“ (koncentrator) i održavati vezu između PKI domena i njihovih glavnih CA,

unutar zemlje i izvan nje. Ministarstvo komunikacija i prometa BiH preporučuje ovaj model jer uzajamno

povjerenje se postiže usklađivanjem politika raznih domena povjerenja CP (Certificate Policy), koji se

povezuju u zajednički domen povjerenja BiH, a koji osigurava:

- Povezivanje domena povjerenja u okviru BiH, kao zajednički PKI za BiH

- Povezivanje zajedničke domene u BiH (PKI BiH) sa domenima povjerenja van BiH.10

Osnovni tehnički rizik je u tome što BiH još uvijek nema kreiran okvir interoperabilnosti usklađen sa

Evropskim okvirom interoperabilnosti, te zbog toga može doći do poteškoća prilikom komunikacije sa CA

europskih zemalja. Troškovi uspostave BoT modela su, prema procjenama, tek veći od troškova za

uspostavljanje hijerarhijskog modela, s obzirom na to da je potrebno izgraditi PKI infrastrukturu entiteta

i Brčko Distrikta. Procjena troškova za BoT model je neprecizna iz razloga što je sam model fluidan –

svaka od domena povjerenja može biti organizirana na drukčiji način. Međutim, ukoliko uzmemo u obzir

da su troškovi hijerarhijskog modela procijenjeni na oko 2,5 miliona KM, BoT model bi koštao oko 3

miliona zbog potrebe da se uspostavi i trust centar za nivou BiH.

Pareto princip (pravilo 80-20)

Pareto princip podrazumijeva da se umjesto izgradnje pojedinačnih PKI infrastruktura javnog sektora

koristi postojeća infrastruktura. Ukoliko pak, nakon rješavanja pravnih pitanja, dođe do uspostavljanja

PKI infrastrukture javnog sektora kao što su IDDEEA PKI za pružanje usluga građanima, zatvoreni sistemi

u državnim organima ili sistemi za pružanje poštanskih usluga, ta bi se infrastruktura mogla neometano

koristiti. Međutim, u isto vrijeme je moguće kao dodatak postojećoj PKI pod jednakim uslovima koristiti

i infrastrukturu privatnih vlasnika kakve su, primjerice, banke ili drugi privatni poslovni subjekti.

U Bosni i Hercegovini postoji već primjer ovakve PKI: to je infrastruktura za elektronsko bankarstvo koja

okuplja preko 10.000 poslovnih subjekata i fizičkih lica koji već koriste ovaj zatvoreni sistem za svoje

elektronske transakcije (eBanking). Njihovi certifikati su generirani, akreditirani i ugovorno angažirani

od strane CA u EU.

Kada bi došlo do dogovora između banaka i institucija BiH, ova infrastruktura, u cilju razmjene raznih e-

podnesaka i e-rješenja svojih klijenata u komunikaciji sa javnom upravom, se može efikasno iskoristiti i

za potrebe e-uprave, sa manjim nadogradnjama u softveru i hardveru:

Na taj način bi se bankovni certifikati mogli koristiti kao kvalificirani u otvorenom sistemu za

građane i poslovne subjekte, a za servise C2G (Citizen to Government) i B2G (Business to

Government). Ovim rješenjem bi klijenti banaka, koji već koriste eBanking, sa istim digitalnim

certifikatima koristili bankovne komunikacione kanale (PKI-e) i za pristup servisima javne uprave. U

ovom slučaju, banke bi, također, pružale i određene usluge elektronskog arhiviranja, čuvanja

dokumenata i njima upravljale, a sve u cilju razmjene raznih ePodnesaka i eRješenja svojih klijenata

u komunikaciji sa javnom upravom.11

S tehničke strane, ovaj model nema nikakvih problema za implementaciju, te je, ukoliko se želi quick fix

varijanta, najbolji od tri nabrojana modela, jer bi se njegovi efekti vidjeli vrlo brzo. Njegova mana je

10 Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, 2011. Analiza učinka propisa na pravni i institucionalni okvir za elektronski potpis 11 Ibid.

18


potreba da se PKI uzima pod zakup što bi troškove implementacije u mnogome uvećalo u odnosu na

Root model.

Uspostava e-registara privrednih subjekata i e-poreskih prijava Već je omogućena pretraga privrednih subjekata iz oba entiteta i Brčko distrikta na web adresi

http://bizreg.pravosudje.ba. Uspostava e-registra privrednih subjekata u Republici Srpskoj je već

započeta (http://bizreg.esrpska.com/) tako da je jasno da tehničke mogućnosti postoje. Za online

registraciju privrednih subjekata, potrebno je, kao što je već navedeno u ovoj analizi, prvo uspostaviti

odgovarajuće PKI infrastrukture.

Porezna uprava FBiH je također već uspostavila određene e-usluge, pa je tako moguće podnijeti prijave

za porez na dobit, te prijave za uplatu doprinosa preko njihovih web stranica

(http://www.pufbih.ba/v1/stranica/7). Porezna uprava RS također nudi elektronske usluge

(https://eusluge.poreskaupravars.org/), ali su u ovom trenutku ograničene na pregled već podnesenih

poreskih prijava.

Dakle, sa tehničkog aspekta, uspostava ovih e-usluga uopšte nije problematična, budući da su se i u

Federaciji BiH i u Republici Srpskoj već implementirali određeni aspekti, tako da je za dalju

implementaciju dovoljno uspostaviti komunikaciju između entitetskih tijela, te razmijeniti iskustva.

Informacioni sistemi i baze podataka koje bi podržavale ove e-usluge već postoje unutar nadležnih tijela,

tako da ni sa te strane ne postoji tehnička ni resursna prepreka za implementaciju ovih e-usluga.

Preporuke

1. FORMIRANJE UREDA ZA RAZVOJ I AKREDITACIJU CA PRI MINISTARSTVU KOMUNIKACIJA I PROMETA BIH KOJI

JE PREDVIĐEN ZAKONOM O ELEKTRONSKOM POTPISU BIH

Bez formiranja ovog Ureda, elektronski certifikati koji se izdaju od strane institucija u BiH neće biti

priznati u inostranstvu (primarno u EU).

2. HITNA IZRADA PRAVILNIKA O PRIMJENI ELEKTRONSKOG POTPISA

3. USPOSTAVITI PKI INFRASTRUKTURU U BIH

Uspostavljanje PKI infrastrukture je ključni momenat u informatizaciji svih servisa u BiH. Bez

uspostavljanja ove infrastrukture, ne može se u potpunosti implementirati e-uprava. PKI infrastruktura

se u BiH može uspostaviti na tri načina: hijerarhijski model, „Bridge of Trust“ (BoT) model i Pareto princip

(pravilo 80-20).

U zavisnosti od nivoa političkog konsenzusa, svaki od tri nabrojana modela se može implementirati u

BiH. Pareto princip bi imao najbrži efekat, hijerarhijski model je najsigurniji i tehnički najlakše izvodiv,

dok je „Bridge of Trust“ model politički najprihvatljiviji. Preporuka ove analize je implementacija

hijerarhijskog modela. Međutim, uzevši u obzir kompleksnost političkog sistema BiH, ali i dugoročne

troškove uspostavljanja PKI infrastrukture, BoT model (koji inicijalno iziskuje velike troškove) je druga

najbolja opcija za Bosnu i Hercegovinu. Implementacija Pareto principa bi u mnogome poboljšala prilike

http://bizreg.pravosudje.ba/

http://bizreg.esrpska.com/

http://www.pufbih.ba/v1/stranica/7

https://eusluge.poreskaupravars.org/

19


za poslovanje u BiH, ali bi dugoročno bila neisplativa zbog potrebe za najmom PKI infrastrukture od

privrednih subjekata.

4. IZMJENE ZAKONA O DOPRINOSIMA NA SVIM NIVOIMA

Potrebno je izmijeniti zakone o doprinosima na svim nivoima, u smislu smanjivanja broja uplatnica i

faktura koje poslodavac svakog mjeseca mora podnijeti da bi izmirio sve svoje obaveze.

U kasnijoj fazi, nakon uspostavljanja PKI infrastrukture i otklanjanja početnih problema, može se

razmišljati o izmjenama zakona o doprinosima na način da bi se sve privredne subjekte moglo obavezati

da poreske prijave podnose putem elektronskih sistema.

5. IZMJENE ZAKONA O REGISTRACIJI POSLOVNIH SUBJEKATA U FEDERACIJI BIH PO UZORU NA ZAKON O

REGISTRACIJI POSLOVNIH SUBJEKATA U RS

Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj je već izmijenjen na način da predviđa

jednošaltersku registraciju poslovnih subjekata. Iako ovakvo rješenje sve do početka primjene

elektronskih certifikata/potpisa nije idealno, njime se stvaraju potrebne pretpostavke da, kada se riješi

pitanje korištenja elektronskih potpisa, registracija preduzeća bude brza i efikasna.

6. UVOĐENJE MOGUĆNOSTI PODNOŠENJA PORESKIH PRIJAVA ELEKTRONSKIM PUTEM U REPUBLICI SRPSKOJ, PO

UZORU NA FEDERACIJU BIH

Budući da je Poreska uprava Federacije BiH već implementirala e-usluge podnošenja prijava za porez na

dohodak, doprinose i ostale naknade, a Poreska uprava Republike Srpske, iako ima uspostavljen

informacioni sistem u kom je moguće provjeriti podnesene poreske prijave, još uvijek nema tu

funkcionalnost, jasno je da je u ovom slučaju potrebna samo razmjena iskustava između entitetskih

poreskih uprava da bi se omogućilo podnošenje poreskih prijava na cijeloj teritoriji BiH.

Zaključak

Bosni i Hercegovini je hitno potrebno poboljšanje poslovne klime, a jedan od ključnih alata za postizanje

ovog cilja je svakako uvođenje elektronskih servisa. Nažalost, u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu

uspostavljene temeljne pretpostavke za funkcionisanje elektronskih servisa, što je zadatak kojem

nadležne institucije svakako moraju pristupiti u narednom periodu. Početak primjene elektronskog

potpisa je ključni momenat za uspostavljanje kvalitetne e-uprave, a postoji više načina na koji se ova

mjera može implementirati.

Hijerarhijski (Root) model je u principu najbolji za implementaciju, jer se na taj način uspostavlja red i

jasno se određuju nadležnosti. Samim tim što postoji Root CA za cijelu Bosnu i Hercegovinu olakšana je

komunikacija sa CA u EU. Pored toga, tehnički je najjednostavnija, ali obzirom da se radi o

centralizovanom sistemu, te zahtjeva usklađivanje entitetskih zakona o elektronskom potpisu sa

državnim zakonom, može doći do problema oko podjele nadležnosti. Stoga je preduslov za primjenu

ovog modela, prije svega, pitanje političkog konsenzusa.

Pareto model je u ovom trenutku najlakši za implementaciju, budući da koristi već uspostavljene PKI

sisteme u privatnom i u javnom sektoru. Međutim, dugoročnije je ovaj model je neodrživ, jer država

20


kad-tad mora uspostaviti vlastitu PKI infrastrukturu. BoT model je model koji je najsavremeniji, ali mu

zbog toga treba i najviše vremena za implementaciju. Ključni problem ovog modela je činjenica da BiH

još uvijek nema uređen okvir interoperabilnosti koji je usklađen sa Europskim okvirom interoperabilnosti,

zbog čega mogu nastati problemi sa komunikacijom sa CA akreditovanim u EU, te tako neće biti ispunjen

jedan od osnovnih ciljeva uvođenja ove inovacije, a to je stvaranje uslova za privlačenje stranih

investicija.

Budući da je u političkom životu Bosne i Hercegovine uobičajeno koristiti „prečice“, često dolazi do

implementacije polovičnih rješenja. S obzirom da je e-uprava servis koji može biti koristan svim

građanima, bosanskohercegovačke vlasti trebaju shvatiti da je što skorije uspostavljanje mogućnosti za

njenu implementaciju imperativ.

Iako je hijerarhijski model pravno i politički komplikovaniji za uspostavljanje, smatramo da je ključno da

vlasništvo nad PKI infrastrukturom bude državno, što bi se implementacijom ovog modela i uspostavilo.

U analizi se također vidi i da su neki korisni i praktični servisi već implementirani, neki u Federaciji BiH,

neki u Republici Srpskoj. Iz toga proizilazi da postoje tehničke i infrastrukturne mogućnosti za njihovu

implementaciju na teritoriji cijele BiH, te da je osnovni problem i dalje predstavlja nedostatak

komunikacije između institucija entiteta. Ukoliko govorimo o promjeni poslovne klime i uspostavljanju

jedinstvenog tržišta na nivou BiH, to je nešto što nužno mora podleći promjenama uzimajući u obzir da

je krajnje vrijeme da se dnevnopolitičke teme maknu u stranu i da se počne raditi za dobrobit svih

građana. Ova analiza je pokazala da za drastičnu promjenu poslovne klime na bolje nisu potrebni nikakvi

megalomanski koraci, nego samo politička odgovornost da se konačno ispuni ono što je obećavano već

godinama.

Reference Forum za prosperitet i zapošljavanje, 2014. Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini

Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, 2011. Analiza učinka propisa na pravni i institucionalni okvir

za elektronski potpis

Svjetska banka, Doing Business izvještaji (www.doingbusiness.com)

Ured koordinatora za reformu javne uprave, 2005. Strategija reforme javne uprave

Ured koordinatora za reformu javne uprave, 2011. Revidirani Akcioni plan 1 za implementaciju Strategije

reforme javne uprave Ured koordinatora za reformu javne uprave, 2012. Godišnji izvještaj o napretku za praćenje provođenja

Revidiranog akcionog plana 1 Strategije reforme javne uprave u BiH.

E-servisi

Porezna uprava Federacije BiH: www.pufbih.ba

Poreska uprava Republike Srpske: www.poreskaupravars.ba

Elektronski servis Estonije: www.e-estonia.com

Centralni registar privrednih subjekata Crne Gore: www.crps.me

Portal eUprave Crne Gore: www.euprava.me, https://eprijava.tax.gov.me/TaxisPortal

Servis vlade Republike Hrvatske: http://www.hitro.hr

Elektroničke usluge Porezne uprave Hrvatske https://e-porezna.porezna-uprava.hr

Portal eUprava Republike Srbije: www.euprava.gov.rs

http://www.doingbusiness.com/

http://www.pufbih.ba/

http://www.poreskaupravars.ba/

http://www.e-estonia.com/

http://www.crps.me/


https://eprijava.tax.gov.me/TaxisPortal

http://www.hitro.hr/

https://e-porezna.porezna-uprava.hr/

http://www.euprava.gov.rs/

Prilog U ovom prilogu su u cjelini navedeni svi izvodi iz entitetskih zakona relevatni za registraciju poslovnih

subjekata i prikupljanje poreza i doprinosa.

i Zakon o registraciji privrednih subjekata u Federaciji BiH

("Službene novine Federacije BiH", broj 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14).

Član 22. Registarske isprave

1) osobnu iskaznicu, putnu ispravu ili izvadak iz odgovarajućeg registra kojim se utvrđuje identitet osnivača za stranu ili domaću fizičku ili pravnu osobu;

2) osobnu iskaznicu, putnu ispravu ili odgovarajuću prijavu kod mjerodavnog tijela unutarnjih poslova kojim se utvrđuje identitet podnositelja prijave za domaću i stranu fizičku osobu;

3) osobnu iskaznicu ili putnu ispravu i odgovarajuće pisano ovlaštenje kojim se utvrđuje svojstvo osobe ovlaštene za zastupanje, odnosno predstavljanje subjekta upisa i ovjereni potpis te osobe;

4) akt o osnivanju ili akt o izmjenama općih podataka od značenja za pravni promet već osnovanog, odnosno registriranog subjekta upisa kojim se utvrđuje osnivanje, odnosno izmjena bitnih podataka, s ovjerenim potpisima ovlaštenih osoba;

5) statut poslovnoga subjekta; 6) odluku o imenovanju osobe ovlaštene za

zastupanje u unutarnjem i vanjskotrgovinskom prometu, ako nije imenovano aktom o osnivanju;

7) potvrdu banke o izvršenoj uplati na privremeni račun deponiranih novčanih uloga kojom se utvrđuje visina uplaćenog kapitala u novcu;

8) dokaz o sredstvima osiguranja za neuplaćeni iznos novčanoga dijela osnivačkoga uloga kod jednočlanog društva kapitala;

9) izvadak iz odgovarajućeg javnog registra kojim se utvrđuje vlasništvo nad ulogom u stvarima i pravima, odnosno prijava za odgovarajući javni registar, i nalaz ovlaštenoga sudskog vještaka kojim se utvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima;

10) odgovarajuće odobrenje Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za vrijednosne papire) i Registra vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar vrijednosnih papira), ukoliko je propisano posebnim zakonom;

11) dokaz o sredstvima osiguranja za neunijeti dio nenovčanoga uloga kod jednočlanog društva kapitala;

12) odobrenje mjerodavnog tijela kao uvjeta upisa u registar predviđen člankom 46. ovoga Zakona.

U članovima 48-56, Zakon o registraciji privrednih subjekata u FBiH definiše i postupak upisa podataka u registar:

Član 48.

Podnošenje prijave za registraciju

(1) Osnivač/i subjekta upisa prijavu za registraciju predaju osobno ili putem ovlaštenog predstavnika/zastupnika, odnosno opunomoćenika.

(2) Prijava za upis u registar može biti predana i elektronskim putem ukoliko postoji mogućnost podnošenja i provjere elektronskoga potpisa. Prijava za upis u registar i registarske isprave mogu se predati i putem pošte. Prijavu podnijetu poštom mora potpisati osoba ovlaštena za zastupanje subjekta upisa.

(3) Prijava predana na način iz stavka (2) ovoga članka obvezuje sud na postupanje po prijavi, ali rješenje o registraciji neće biti izdano do trenutka mogućnosti provjere identiteta podnositelja prijave ili osnivača.

Član 49.

Obrazac prijave

(1) Podnositelj prijave za registraciju subjekta upisa predaje popunjen i potpisan obrazac prijave za registraciju u registarskom sudu zajedno s potrebnim ispravama.

(2) Prijava sadrži zahtjev za upis svih obveznih općih i posebnih podataka, odnosno njihovih promjena u sudski registar.

(3) Pored podataka utvrđenih u članku 13. ovoga Zakona, prijava za registraciju sadrži i broj osobne iskaznice, odnosno putne isprave podnositelja prijave, osnivača subjekta upisa i ovlaštenog predstavnika/zastupnika subjekta upisa s naznakom njegova svojstva.

Član 50.

Postupak po primitku prijave

(1) Po primitku prijave za registraciju sud provjerava identitet podnositelja prijave, isključivost tvrtke subjekta registracije i uplatu pristojbe.

(2) Prijava za registraciju u elektronskom obliku dostavlja se odmah po njezinu primitku

22


poreznom tijelu i, po potrebi, carinskom tijelu mjerodavnom prema mjestu sjedišta subjekta upisa, radi pribavljanja poreznog identifikacijskog broja i carinskog broja.

(3) Uz prijavu za registraciju podnositelj prijave istodobno predaje potrebne isprave utvrđene u članku 22. ovoga Zakona, u izvorniku ili ovjerenojfotokopiji.

Član 51.

Identitet podnositelja prijave

(1) Podnositelj prijave identitet dokazuje osobnom iskaznicom, odnosno vrijedećom putnom ispravom, i odgovarajućom prijavom mjerodavnih tijela unutarnjih poslova. Sud u trenutku zaprimanja prijave utvrđuje identitet podnositelja prijave.

(2) Obrazac prijave podnositelj predaje kao vrijedeću i istinitu izjavu. U slučaju nesuglasnosti između utvrđenih i u prijavi navedenih osobnih podataka sud može zatražiti dodatnu provjeru.

Član 52.

Načelo isključivosti tvrtke poslovnog subjekta

(1) Pod istom ili sličnom tvrtkom ne mogu biti upisana dva ili više poslovnih subjekata koja obavljaju istu ili sličnu djelatnost.

(2) U slučaju potpune podudarnosti prijavljene tvrtke s već registriranom tvrtkom, sud će upozoriti podnositelja prijave na postojanje istovjetne tvrtke, što je smetnja registraciji. Prijava će biti zaprimljena i o istoj će odlučiti sud.

(3) Ako je prijavljena za upis tvrtka istovjetna, odnosno u potpunosti podudarna s postojećom ili slična s već registriranom tvrtkom, sud će zaključkom tražiti od podnositelja prijave da u roku koji ne može biti dulji od 15 dana izmijeni prijavljenu tvrtku te uskladi isprave već priložene uz prijavu. U suprotnom, sud će odbiti prijavu za upis u registar.

(4) Prije podnošenja prijave za upis u registar sud će omogućiti, na zahtjev osobe zainteresirane za osnivanje i registraciju poslovnoga subjekta, provjeru isključivosti odabrane tvrtke, odnosno tvrtke koju poslovni subjekt ima namjeru prijaviti za registraciju.

Član 53.

Postupanje mjerodavnog registarskog suda po zaprimanju prijave za registraciju

(1) U postupku ispitivanja prijave sud ispituje jesu li za upis ispunjeni formalni i materijalni uvjeti.

(2) Formalni uvjeti su: da je prijavu podnijela ovlaštena osoba, da je prijava predana na propisanome obrascu i potpisana od podnositelja, da su uz prijavu priložene sve propisane isprave u izvorniku odnosno ovjerenoj preslici, da su isprave donijete u propisanome

postupku odnosno da imaju propisani sadržaj te da su ispunjeni drugi formalni uvjeti predviđeni ovim Zakonom i drugim propisima.

(3) Materijalni uvjeti su: da je zahtjev za upis određenih podataka u suglasnosti s ovim Zakonom i drugim propisima kojima je utvrđena obveza upisa tih podataka, kao i s odredbama općih akata kojima su uređeni podaci, odnosno promjene koje se upisuju u registar.

Član 54.

Ispitivanje prijave

(1) Mjerodavni registarski sud bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od dana primitka prijave, provjerit će jesu li uz prijavu za registraciju predane potrebne registarske isprave te jesu li te isprave sukladne drugim propisima Federacije kojima je uređeno osnivanje, ustroj i poslovanje pojedinih poslovnih subjekata.

(2) Ako prijava za upis u registar sadrži zahtjev koji ne odgovara zakonom propisanim uvjetima, ili ako isprava koja se prilaže prijavi ne sadrži sve podatke koji se upisuju u registar, ili ako glede sadržine ne odgovara sadržini propisanoj zakonom, ili ako nije donijeta u postupku propisanom zakonom, sud će pozvati podnositelja prijave i zaključkom naložiti da izvrši prijeko potrebne ispravke u roku koji ne može biti dulji od 30 dana.

(3) Ako podnositelj prijave ne postupi na način i u roku predviđenom odredbom stavka (2) ovoga članka, sud će odbiti prijavu za upis u registar.

Član 55.

Ispitivanje isprava

(1) Ako mjerodavni registarski sud posumnja u istinitost akta kojim se dokazuje činjenica koja je predmetom upisa, ili u zakonitost postupka po kome je akt donijet, ili u zakonitost pravne radnje koja je predmetom upisa, registarski sud održat će ročište za raspravu na koju će pozvati podnositelja prijave i eventualno osobu kojoj bi mogle biti poznate sporne okolnosti te donijeti odluku.

(2) Ako mjerodavni registarski sud posumnja u postojanje neke činjenice od koje ovisi da li je zahtjev za upis u registar u suglasnosti s ovim i drugim zakonima, a sam nije ovlašten utvrđivati postojanje te činjenice, naložit će podnositelju prijave da od mjerodavnoga tijela ili druge institucije pribavi odgovarajuću ispravu u određenome roku.

(3) Ukoliko je za utvrđivanje činjenice iz stavka (2) ovoga članka mjerodavan drugi sud, mjerodavni registarski sud izvijestit će podnositelja prijave i mjerodavno tijelo, odnosno instituciju iz stavka (2) ovoga članka, da pred tim sudom pokrene postupak i o tome izvijesti registarski sud. Kada registarski sud primi obavijest da je pokrenut

23


postupak, prekinut će postupak za upis u registar do donošenja pravomoćnoga rješenja kojim je okončan taj postupak.

Član 56.

Pogreške u pisanju

Uočavanje očitih pogrešaka u pisanju koje je moguće sa sigurnošću provjeriti i utvrditi temeljem podnijetih registarskih isprava neće uzrokovati odgodu daljnjega postupka registracije, nego će se o tim pogreškama sačiniti službena zabilješka koju će prilikom primitka rješenja o registraciji potpisati i podnositelj prijave radi potvrde unosa ispravnih podataka u registar.

Član 74.

Postupak mjerodavnog poreznog tijela

(1) Prijavu za upis osnivanja subjekta upisa i upis dijela subjekta upisa sud će odmah dostaviti mjerodavnom poreznom tijelu prema sjedištu subjekta upisa za dobivanje poreznog identifikacijskog broja.

(2) Uz prijavu iz stavka (1) ovoga članka sud će pozvati mjerodavno porezno tijelo da u roku od tri dana od zaprimanja prijave dostavi porezni identifikacijski broj.

(3) Mjerodavno porezno tijelo dužno je dostaviti porezni identifikacijski broj, odnosno podbroj, u roku od tri dana od dana zaprimanja prijave za registraciju ili izvijestiti sud o razlozima nedostave poreznog identifikacijskog broja, odnosno podbroja.

(4) Razlog za odbijanje izdavanja poreznog identifikacijskog broja može biti postojanje poreznog duga osnivača subjekta upisa.

(5) Dodjela poreznog identifikacijskog broja ne oslobađa poreznog subjekta obveze porezne registracije poslovnog subjekta kod mjerodavnoga tijela, odnosno dostave podataka propisanih posebnim zakonom poreznom tijelu.

(6) Ako mjerodavno porezno tijelo ne dostavi porezni identifikacijski broj i podbroj u ostavljenom roku, sud neće donijeti rješenje o registraciji poslovnoga subjekta.

(7) Sud će izdati rješenje o registraciji poslovnoga subjekta odmah po dostavi poreznoga broja, bez dodatnih troškova poslovnome subjektu. U slučaju da se porezni identifikacijski broj ne dostavi u roku od 12 mjeseci od dana podnošenja prijave sudu, sud će odbaciti prijavu.

(8) U situaciji postojanja poreznoga duga u drugom poslovnom subjektu koji je prestao postojati - brisan, sud neće izvršiti registraciju takvoga subjekta dvije godine nakon brisanja toga subjekta.

(9) Porezni identifikacijski broj i podbroj su jedinstveni na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Član 81.

Rok za izdavanje rješenja o registraciji poslovnog subjekta

(1) Mjerodavni registarski sud izdat će rješenje o registraciji u roku od pet dana od dana uredno predane prijave.

ii Zakon o registraciji poslovnih subjekata Republike Srpske

(„Službeni glasnik Republike Srpske“, 67/13)

Član 32.

(1) Radi utvrđivanja i promjene opštih i posebnih podataka koji se prilikom osnivanja poslovnog subjekta ili izmjena podataka od značaja za pravni promet obavezno unose u Registar, u zavisnosti od predmeta upisa, podnose se sljedeće isprave:

a) lična karta, b) putna isprava ili izvod iz

odgovarajućeg registra kojim se utvrđuje identitet osnivača za domaće ili strano fizičko ili pravno lice, odnosno uvjerenje o prebivalištu za domaće ili strano fizičko lice,

c) v) lična karta ili putna isprava ili odgovarajuće pisano ovlašćenje kojim se utvrđuje svojstvo lica ovlašćenog za zastupanje, odnosno predstavljanje subjekta upisa i ovjeren potpis tog lica, odnosno za lica ovlašćena za zastupanje subjekta upisa, uvjerenje o prebivalištu za domaće fizičko lice, odnosno za strano fizičko lice uvjerenje o prebivalištu ili boravištu,

d) g) akt o osnivanju ili akt o izmjeni opštih podataka od značaja za pravni promet već osnovanog odnosno registrovanog subjekta upisa kojim se utvrđuje osnivanje, odnosno izmjena podataka ili drugi ogovarajući akt,

e) odluku o imenovanju lica za zastupanje u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom prometu, ako takvo lice nije imenovano aktom o osnivanju, uz izjavu o prihvatanju ove dužnosti,

f) đ) potvrdu banke o izvršenoj uplati na privremeni račun ili račun poslovnog subjekta o deponovanom odnosno uplaćenom novčanom ulogu kojim se utvrđuje visina uplaćenog kapitala u novcu osnivača, odnosno člana poslovnog subjekta, s tim da potvrda sadrži podatke o uplatiocu, svrhi uplate, visini uplate i podatke o nazivu

24


poslovnog subjekta u čiju korist se uplata vrši,

g) izvod iz odgovarajućeg javnog registra kojim se utvrđuje pravo svojine na ulogu u stvarima i pravima, te nalaz ovlašćenog sudskog vještaka ili revizora kojim se utvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima,

h) ž) odgovarajuće odobrenje Komisije za hartije od vrijednosti ili Centralnog registra hartija od vrijednosti, ukoliko je to propisano posebnim zakonom, i

i) z) odobrenje nadležnog organa kao uslov upisa u Registar.

(2) Odredbe stava 1. pod t. a), b) i v) ovog člana primjenjuju se kod upisa svih oblika privrednih društava, kao i kod upisa promjene podataka koji se tim ispravama dokazuju, osim ako je njihova primjena izričito isključena ovim zakonom.

(3) Ovjeren potpis lica ovlašćenih za zastupanje poslovnih subjekata koje se upisuje u registar predaje se na obrascu prijave za registraciju predviđenom za sud, u pisanom obliku, ukoliko akt o osnivanju ne sadrži ovjeren potpis tog lica.

iii Zakon o doprinosima Federacije BiH

("Službene novine Federacije BiH", br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02 i 17/06) Član 4. Doprinosi za obavezna osiguranja (u daljnjem tekstu: obavezni doprinosi) prema ovom Zakonu su:

(2) za penzijsko i invalidsko osiguranje: (3) doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, (4) dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko

osiguranje, za staž osiguranja koji se računa sa povećanim trajanjem;

(5) za osnovno zdravstveno osiguranje; (6) za osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

Doprinosi se obračunavaju i plaćaju:

(1) iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika; (2) na isplaćena lična primanja na teret poslodavca; (3) iz drugih izvora, koje obezbjeđuju obveznici

obračunavanja i uplate doprinosa u skladu sa propisima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti.

iv Zakon o doprinosima Republike Srpske

(„Službeni glasnik Republike Srpske“, 51/01, 96/03, 128/06 i 120/08)

Član 2. Sredstva za finansiranje potreba iz člana 1. ovog zakona obezbjeđuju se putem doprinosa, i to:

a) doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, b) doprinosa za zdravstveno osiguranje, v) doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti i g) doprinosa za dječiju zaštitu.

E-registri i e-uprava u Bosni i Hercegovini …...1 entar za politike i uptavljanje · Pehlivanuša...

Documents

Transcript of E-registri i e-uprava u Bosni i Hercegovini …...1 entar za politike i uptavljanje · Pehlivanuša...