e r 12 - Odjeci · ˜udne škrinje i tajne škafete. Popravlja je, ali i pravija puno toga, posebno...

12200

5.

2017.

Odj

eci —

zb

ornik literarnih radova

SLAVIMO 12 GOD

INA

!

NAKLADNIK

Naklada LJEVAK d.o.o.Kopa�evski put 1C, ZagrebHrvatskawww.ljevak.hr • www.ljevakskole.hr • www.odjeci.com.hre-mail: [email protected]

ZA IZDAVA�A

Ivana Ljevak Lebeda

PROSUDBENO POVJERENSTVO

Olga JambrecJasminka SalamonIvana Ljevak LebedaNives Tomaševi� Kristijan Vuji�i�Mladen Jankovi�

IDEJNA ZA�ETNICA ODJEKA

Olga Jambrec

UREDNICA

Jasminka Salamon

KOORDINATORICA NATJE�AJA

Ivona Despot

LEKTURA I KOREKTURA

Jasminka Salamon

I LUSTRACI JE

Petra Benardi�Mirna Radi�Shutterstock

OBL IKOVANJE I PR I JELOM

Ana Pojatina, Ram

NASLOVNICA

Mia Klemen�i�

T ISAK

Feroproms

Svako kopiranje, javna uporaba i prenošenje dijelova knjige

bez dopuštenja autora i izdava�a zabranjeni su. Zagreb, lipanj 2017.

Odjeci2016. 2017.

Zbornik literarnih radova učenika osnovnih škola

5

Odjeci S A D R Ž A J

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Nagrađeni u�enici i u�itelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Najbolji radovi u županijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Radovi po županijama

Dubrova�ko-neretvanska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Splitsko-dalmatinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Šibensko-kninska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Zadarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Li�ko-senjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59Istarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Primorsko-goranska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72Karlova�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97Međimurska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Varaždinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Zagreba�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Krapinsko-zagorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135Sisa�ko-moslava�ka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Koprivni�ko-križeva�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Bjelovarsko-bilogorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163Požeško-slavonska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171Brodsko-posavska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179Viroviti�ko-podravska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187Osje�ko-baranjska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195Vukovarsko-srijemska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207Grad Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219

Abecedni popis svih u�enika sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 235Abecedni popis svih u�itelja sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 243

6

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

7

Odjeci Odjeci

12200

5.

2017.

Odj

eci —

zborn

ik literarnih radova

SLAVIMO 12 GO

DIN

A!

P R E D G O V O R

Evo nam naših dvanaestih Odjeka! Evo nam rije�i! One nas okupljaju u ovome jedinstvenom zborniku. I odjekuju: kao zagrljaj, kao brodski motori, kao prolje�e na Velebitu, sestrinska ljubav, bratova bolest, kao diktatura petica, šapat školjke, snašini dukati, kao dragi Vukovar…

Odjekuje �akavska sri�a, kruv, mriža, vridne ruke; kajkavska sre�a, sniežak, hižica v kojoj diši; štokavsko mirisno ruvo, rubina zlatom vezena, hornodle u pletenicama. Odjekuju žargonizmi. Odjekuju rije�i miloga nam standardnog hrvatskog jezika.

I ovi su Odjeci tajna dok ih ne otvorimo.

Petar Vođinac, petnaestogodišnji slavonski pjesnik, tajnu je uobli�io u slike:

Malena kao najsitnije zrnce pijeska na obali morskoj…Mirisna kao zrnce tamjana što Boga Bogom priznaje…Velika kao planina što vrhom svojim nebesa dodiruje…Ozbiljna poput ruku sklopljenih na molitvu…Nasmijana poput malenog djeteta dok o�icama prati svijet…Ponosna kao katedrala što se tornjevima di�i…Skromna kao tihi šapat majke pred san…Gruba poput oštra vala na moru života…Nježna poput rosne kapi na proljetnoj latici…Tužna kao suza pred rastanak…Radosna kao osmijeh koji život slavi… Blago svih blaga… Snaga svih snaga… Tajna svih tajna… Tajna rije�i…

Otkrijmo tajnu dvanaestih Odjeka!Uživajmo u ljepoti rije�i hrvatske!Listajmo, �itajmo, družimo se s vrijednim u�enicima i njihovim u�iteljima!

Urednica:Jasminka Salamon

9

Odjeci N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Nagrađeni u�enici i u�itelji

1. NAGRADA

Oči jednog pjesnikaPETAR VOÐINAC, 8. r.

OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamacu�itelj: Josip Galovi�

2. NAGRADA

VukovarRITA MARIA BINI�KI, 8. r

OŠ „VLADIMIR NAZOR’’, Duga Resau�iteljica: Nikolina Vrbani�

3. NAGRADA

Zanavike naša zemjaJOSIP PEKAS, 8. r.

OŠ JESENICE, Dugi Ratu�iteljica: Renata Kova�i�

11

Odjeci Odjeci

KARLOVA�KA ŽUPANIJA

2. NAGRADA

Vukovar

Gorka mjese�ina obasjava patnju. Beživotni oblaci klize nebom. Duboka tišina tjeskobno zaziva pale anđele pozivaju�i ih na borbu, ali ovaj put s njima samima. „Oprostite,“ kaže tišina, „ali nemojte zaboraviti!“

Sablasno graktanje vrane širi se gradom, no do jednog se mjesta ne usuđuje do�i. Obavija ga debela, sumorna sjena... Krvlju je natopljeno: Ov�ara. Iz ugaslih se života rađaju novi, nesvjesni boli iz koje su nastali. Samo su stabla istinski svjedoci nepravde koja je po�injena nad nedužnim ljudima. Iz daljine se tiho prikrada jecaj. Javlja se Vuka. U agoniji muklo uranja u sivilo Dunava. Rađa se novi dan. Ranojutarnje sunce nježno obavija ulice grada heroja. Poput majke grli ga svojim tanašnim ru�icama. Vukovar u njegovu naru�ju klone i odbacuje sav otpor. Polako i oprezno, poput leptira, po�inje širiti svoja krila dopuštaju�i svima da vide njegovu ljepotu. Iskrice nade dopiru sve do njegove žile kucavice – stare bolnice – gdje se u umornim i izmu�enim duhovma njezinih nekadašnjih pacijenata polako rađa svjetlo koje prolijevaju gradom. Nada ispunjava svako bi�e i daruje vjeru u kona�nu pravdu. Klonuli �e anđeli, na koncu, prona�i pravdu na nebesima, na Božjem sudu.

Nebeski �e im serafi pisati najljepše sonete, a Marija �e im oblozima zavijati rane. Ne one prolazne, tjelesne, ve� one duševne, što živo gore �ak i nakon što vrijeme proguta sve što mu se nađe na putu. Ljubav i radost zamijenit �e mržnju i tugu, no u jednom dijelu srca �uvat �e se uspomena na gotovo nekažnjen zlo�in. Gordo stoji Vukovar, hrabar i mo�an, a opojan glas njegove majke, Sunca, odjekuje cijelim svijetom: „Navik on živi ki zgine pošteno!“

RITA MARIA BINI�KI, 8. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Duga Resa

N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

10

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

1. NAGRADA

Oči jednog pjesnika

Obi�ne su...Razigrane, nasmijane.Nekad tužne, zabrinute,nekad sre�om ogrnute.

Ali pogled iz njih �udanpo svijetu se vješto širi...I kad spava, on je budan,iz zjenice oštro viri.

Iz njega sjaji iskra nekatisu�ljetnog divnog sjaja,iz njeg zvoni glasna jeka,koja ljude rije�ju spaja.

Taj �e pogled u se primit’leptira u lakom letu,zrnce praha nevidljivogna zumbula plavog cvijetu.

I kapljicu rose vidikoja travku nježno mije,i sun�evu zraku tankušto se iza duge krije.

I suzu u oku tužnomuo�it �e lirska duša...Rije�ju rane ublažitibi�u koje stih mu kuša.

Jer kako �e svijet opstatiako pjesnik oko sputa?

Tko li �e nas ispravitikad skrenemo s dobrog puta?

PETAR VOÐINAC, 8. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

13

Odjeci OdjeciN A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J IOdjeci

12

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

3. NAGRADA

Zanavike naša zemja

Partili su naši stariputen kojin vaja po�i.Nestali su, zanavike,

zatvorili svoje o�i.

Ostali su u kamenutragovi od vridnih ruku.

Isklesani, zanavike,spomenici na tu muku.

Burni dani, tmurno jugosvijali su škinu njima,al’ ostade, zanavike,

pravda i sloboda svima.

Ostavili u nasliđedici dice svoje,

da im paze, zanavike,bokun rodne grude ove.

Teško brime zemja nosi,znojen, krvlju natopljena,

ali znade se, zanavike,da je naša i voljena!

Partili su naši stari, nose� od života brime,

ali osta, zanavike,to rvatsko lipo ime!

Volin te, zemjo moja, u sve vike, i navike...

JOSIP PEKAS, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

14 15

Odjeci Odjeci N A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M AN A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJADide, teška je ova tema za me!ANJA VUKOJEVI�, 6. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�u�iteljica: Slavica Ili�

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJACvi�e i proli�eMARIJA PITEŠA, 6. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogiru�iteljica: Tihana Mamut

ŠIBENSKO-KNINSKAMirno moreLEA RELJA, 6. r.OŠ VIDICI, Šibeniku�iteljica: Gordana Koki� Badžim

ZADARSKA ŽUPANIJABurica, bura, buretinaEMA PINTARI�, 6. r.OŠ STANOVI, Zadaru�iteljica: Slavica Kova�

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJAProlje�e na VelebituDARIJO RAULI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapacu�iteljica: Štefica Bariši�

ISTARSKA ŽUPANIJAMaškareSTELA LU�I�-JOZAK, 5. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA – KRNICA, Krnicau�iteljica: Nedrata Oliva

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJANaše užanciEMA STUPAC, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatijau�iteljica: Vlatka Crnkovi�

KARLOVA�KA ŽUPANIJAKruh moje majkeNEDELJKA IVOŠEVI�, 5. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, OGULINPŠ DREŽNICAu�iteljica: Ana Musulin

MEÐIMURSKA ŽUPANIJANegdaKRISTINA GRUBI�, 7. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�eu�iteljica: Sonja Vrši�

VARAŽDINSKA ŽUPANIJASre�aKLARA MIHIN, 6. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanecu�iteljica: Željka Rabuzin

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJAZlatarski placANA MORENA BAŠAK, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Loboru�iteljica: Snježana Radiškovi�

ZAGREBA�KA ŽUPANIJATrsekLUKA HASAN, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, VrbovecPŠ Presekau�iteljica: Paula Kota

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJAVeliki odmorDINO TADI�, 7. r.OŠ DVOR, Dvoru�iteljica: Dijana Kralj

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA�izmeMAJA HUDJEK, 6. r.OŠ MOLVE, Molveu�iteljica: Marija Hala�ek

Najbolji radovi u županijama BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJASladoled! Opet slinim!ANAMARIJA JUKI�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovaru�iteljica: Slobodanka Martan

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJABoži�ni obi�aji u mojoj obiteljiREA MAL�I�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevou�iteljica: Ljiljana Bernatovi�-Markota

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJADomovinaIVAN STAŠINA, 8. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brodu�iteljica: Tamara Raki�

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJAMeine liebe HrvatskaELLA ŠTAJNER, 7. r.OŠ SUHOPOLJE, Suhopoljeu�iteljica: Ivan�ica Fett-Škvari�

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJASlikarsko platnoTIMON-BLAŽ ZE�EVI�, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijeku�iteljica: Ivana Raši�

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJAŠto sve u pjesmu može statiNINA MATANOVI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županjau�iteljica: Radojka Mati�

GRAD ZAGREBSnaga rije�iMATEA MRŠO, 8. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagrebu�iteljica: Ivanka Brađaševi�

17

Odjeci

19

Odjeci D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J AD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Dide, teška je ova tema za me!

Moj did Branko bija je poseban �ovik. Volija je svašta popravljat, pa je njegova konoba skrivala svakakve stvari: srušene lumbrele, stare bicikle, �udne škrinje i tajne škafete. Popravlja je, ali i pravija puno toga, posebno drvene škanje i sto�i�e. A brudet kad bi skuva, svak bi reka da je za prste polizat. Najbolju ribu vadija je iz vršve: iz jedne cipole, iz druge jegulje.

Prije nego se doselija vamo u Metkovi�, živija je u Borovcima, za njega najlipšem mistu na svitu. Uvik bi se u pri�i njemu vra�a; ono ga je, govorija je, u�inilo veseljakom i piva�em koji nikad nikome nije naudija niti zla želija.

Mene, najdraže unu�e svoje, ko malu nau�ija je svemu: zbog njega letin na biciklu, znan koja je ura, a od ra�unice nije mi muka. Od njega sam nau�ila i ono najbitnije: da triba bit �ovik prema svima jer sve ti se to jednon vrati.

Kad je moj did koncu života poša, zalega je, a jedne su ga sride odveli u bolnicu. Dugo sam molila O�enaše, a ujutro kad san se digla, rekli su mi da je otiša i da se ne�e vra�at.

Još uvik �ujen one njegove ri�i: „Aj le�, crni sinko, i ne odaj bosa, primest �e te!“ Jako mi fali i sve bi dala da ga samo jednon zagrlin ili �ujen njegov glas. Ako ništa, znaden da se rišija muka i da ga je Bog odveja na lipše misto.

Dide, teška je ova tema za me! Volin te i �uvaj mi seku gori!

ANJA VUKOJEVI�, 6. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

Kad me more zagrliKad me more zagrli,Na sve brige zaboravim.Sve tuge i žalostinestanu kao jedna kapu silnome moru.

Kad me more pogladisvojom velikom mokrom rukom,sve ružne i zle misli nestanu.

More me uspavljujekao najtiša uspavanka,ljulja mekao najmekša ljulja�ka...Ono me sluša kao najbolji prijatelji mazi me kao svojnajvredniji dragulj.

NOA FILIPOVI�, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

Odjeci

18

21

Odjeci OdjeciD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Mljećanin spašava RepublikuU davna vremena doveslao mladi Mlje�anin u Dubrovnik.Umoran i smrznut krenuo po Stradunu traže�i mjesto gdje bi preno�iti mogao. Od hladno�e i umora, tek kad je na kraj Straduna došao, shvatio da se nešto u Gradu događa.Nešto �udno i neugodno.Nigdje nikoga nema, svi prozori zatvoreni, svjetla ugašena...– Bože, što se događa? – pomisli i polako natrag krenu.Vra�aju�i se u Porat, gdje je svoju bar�icu usidrio, ugleda jednog starca, priđe mu i upita ga gdje su ljudi, što im je.– E, mali, nikad nam go...reg dana nije bi...lo. – jedva progovori starac.– Zašto ste tako tužni?– Od sutra vi...še nema Republike...– Nema Republike? Što se dogodilo?– Turci su na Bosanki. – starac mu rukom pokaže brdo poviše Dubrovnika. – Tri pitanja postaviše Dubrov�anima. Sutra silaze i �ekaju odgovore. Ako ne odgovorimo, Dubrovnik je njihov...– Koja tri pitanja? Znate li pitanja? – upita ga mladi Mlje�anin.– Znam, znam... – starac mu jecaju�i re�e pitanja. – Nitko na njihova pitanja odgovoriti ne zna, i tako...– Vodi me knezu! – zaustavi ga Mlje�anin.Kad su pred Knežev dvor došli, vidješe da nikoga okolo nema.A u Dvoru mrak i tišina.Starac zakuca na vrata, jedan ih od kneževih slugu odškrinu, starac mu re�e da ih knezu vodi.– Ja �u Turcima na pitanja odgovorit... – po�ne Mlje�anin. – Ve�eras �ete me u svoju kamaru staviti, u njoj �u preno�iti, sutra utro vašu robu obu�.– Može, mali, može. U�init �u sve što ho�eš. – re�e mu knez.Tako Mlje�anin u kneževoj sobi preno�i. Sutra ujutro obu�e kneževu odje�u i krenu s pratnjom do Mosta na Plo�ama.�im su Dubrov�ani most spustili, priđoše im Turci. Najvažniji od njih stane pred kneza i upita:– Gdje je sredina svijeta?Mlje�anin kneževim štapom lupne preda se i re�e:– Ovdi! Ako ne vjeruješ, izmjeri!Dubrov�ani se po�eše smješkati. Tur�in ih prekinu drugim pitanjem:– Koliko ima u moru vode?– Mi jude, vi sude! Lako �emo izmjerit – odgovori mu knez.Dubrov�ani se nasmijaše. Tur�in im se približi i postavi tre�e pitanje:– Otkad dokad Bog pomaže?– Od ve�eri do utra! – odgovori Mlje�anin izvla�e�i svoje seoske opanke koje je pod pazuhom držao. – Sino� sam u Grad došo ko mljetski seljak, a utros sam knez!Svi Dubrov�ani zapljeskaše, a Turci natrag put Bosanke pođoše.

NINA KOJI�, 8. r.OŠ MARINA DRŽI�A, Dubrovnik

Literarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

OčiKažu da su plave kao neboi duboke kao more.Kažu da iz njih teku rijeke.Kažu da ispred njih život leti.Kažu da iz njih ljubomora sijeva.Kažu da iz njih ljubavne iskre frcaju.Kažu da tisu�u tajna otkrivaju.Kažu da je u njima duša svai da dva velika crna imam ja.

PETRA MILOV�I�, 6. r.OŠ „KUNA“, Kuna Pelješka

Zimska slikaBura svira u dimnjaku.

Prozor navla�i �ipkastu zavjesu od leda.Posljednja mandarina vene u zdjeli.

Sje�anje na ljeto blijedi.Zima.

IVA VU�I�, 8. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A,

Metkovi�

D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J AOdjeci

20

22 23

Odjeci Odjeci D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J AD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Moja LjubavUgledao sam je sasvim slu�ajno.

Sjedila je u travi,na livadi pokraj moje ku�e.

Oko nje su grmovi ruža rastvarali cvjetove,a vjetar uzvikivao njezino ime.

O�i su joj tajno morepo kojemu bih, sam, zaplovio u nepoznato.

Kad ih pogledam, srce mi utihne,a krv mi se sledi.

Opasne su njezine o�i što me sjajne privla�e.

Usne rumene poput jagoda u rano ljeto,šume rije�ima anđeoskih visina.

Kada je ugledam,plam u mojem srcu nemirno zatitra.

Srce jedva �eka da isko�i.

O, neukrotiva je ona cijelakao tigar u divljini!

Kao vjetar vinula me u visinuda me ponese u daleke svjetove,

Moja Ljubav!

ANDRIJA BOTICA, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

Zvijezda K’o sunce žutapo nebu luta.

Moli da sre�e, radosti,

ljubavi bude.

ROKO SAIN, 5. r.OŠ MARINA DRŽI�A, Dubrovnik

Literarna skupina Matice hrvatske,Ogranak Dubrovnik

Pod stare dane – u gradMoja je baba bila stara žena nau�ena na život na selu. Obu�ena u kotul, na glavi je uvik imala vanculet, a na nogama zepe. U džepu je morala imat šudar.

Nakon što je did umra, došla je živit u nas. Uvik bi sidila isprid ku�e i lovila sunce. Pri�ala bi mi kako bi ona nekad prije zime išla priko brda sa svojin kozama i donosila drva doma. Ponila bi uže i u njega uprtila drva. Ispod drva bio je sadak, koji je služio da zaštiti leđa.

Kad je baba došla u Metkovi�, nastao je kaos u ku�i. Uvik je njoj bilo dosadno jer je nau�ila vazda nešto radit. Nije bilo njezinih koza i njezina Šubira. Ipak, što je dulje bila u nas, više se navikavala na život u gradu. Nije joj bilo lako, ali nije ni nama. S punih devedeset godina ona bi uzela motiku i kopala po cvi�u. Šta je ona naumila, tako je moralo bit. Uvik je bilo: Lucija nemoj ovo, Lucija nemoj ono...

To je mene jako živciralo.

Dvi godine prije nego je umrla, razbolila se i zalegla u krevet. Teško je to prihva�ala i uvik se nadala da �e opet mo� iza� na balkon i sidit na svom mistu. Iako je ležala, ostala je ista ona živahna baba željna života. Bilo je faza u kojima nije znala ni kako joj se dica zovu, ali to bi brzo prošlo. Bojala se smrti i nije tila umrit. Bilo joj je teško u životu, ali je ipak bila puna želje da živi.

LUCIJA KEŽI�, 8. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

24 25

OdjeciD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Uz moreStojim uz more plitkona bistroj mjese�ini.

More šumi,meni se smije;

puno je odsjaja s neba.

I žal se na mjese�ini sjaji.�as je sve mirno i tiho,

�as valovito.

Mjesec se tiho smijegledaju�i galebove

koji o po�inku sanjaju.Pozdravlja brodovekoji u luku dubokuna spavanje idu...

A ja gledam morekoje se zajedno sa mnom

novom danuraduje.

FRANCI PAPI�, 8. r.OŠ MARINA DRŽI�A, Dubrovnik

Literarna skupina Matice hrvatske,Ogranak Dubrovnik

Odjeci D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Koračajući kroz životŽivot je staza puna prepreka. Svaki �ovjek vodi vlastite bitke tijekom života i sam odlu�uje kako �e se nositi s njima i kako ih rješavati. Svi se rađamo s jednom misijom: voljeti i biti voljen. Tražimo ljubav. Bježimo od samo�e i tišine. Njegujemo ljubav koju pronalazimo u obitelji, među prijateljima i ostalim dragim osobama s kojima kora�amo kroz život. Međutim, svaki je �ovjek rođen sam da boluje svoje boli, miri svoje nemire i sluti svoje slutnje. Svakodnevno nosimo svoj križ. Netko ve�i, netko manji, ali on je uvijek tu.

Malim utisnutim koracima vra�am se kroz prošlost. Sje�am se kako sam živjela bezbrižno. Onda se preko no�i promijenio moj život. Bolest je tiho pokucala na vrata. Pružila mi je križ koji me od djevoj�ice preobrazio u borca i junaka vlastite pri�e. Naime, bolujem od rijetke bolesti staklenih kostiju koja je usko povezana s oboljenjima miši�a i živaca. Ima ta bolest svoje ima, ali ja ga ne izgovaram. Ne dajem joj na važnosti jer sam odlu�ila boriti se s njom. Borba je po�ela pitanjima: „Što sada? Kako dalje? Ho�u li ikada više živjeti bezbrižno? Ho�u li se ikada više igrati?“ Život mi se mijenja iz temelja. Postavljam pitanja i tražim odgovore. Ostaju samo pitanja. Nema odgovora.

Odlu�ila sam da �u sama preuzeti odlu�uju�u rije� u svim budu�im odlukama. Najprije sam promijenila svoj pogled na realnost. Obrisala sam suze i krenula naprijed. Shvatila sam da svako zlo dolazi za neko dobro. Otkrila sam svijet za koji prije nisam ni znala da postoji. Nose�i svoj križ na leđima, shvatila sam tko su mi pravi prijatelji. Priznajem, napustili su me mnogi od njih. Moj život po bolnicama nije im bio zanimljiv. Nikome ne zamjeram. Oni i dalje žive svoju bezbrižnost, a uz mene su ostali pravi prijatelji.

Bolest me dosta promijenila, ali ja sam ponosna na sebe. Ponovo sam našla svoju sre�u i zadovoljstvo. Postala sam ja�a, sigurnija i samouvjerenija. Više vjerujem u sebe, u svoje mogu�nosti i svoje odluke. Iako više ništa i nikada ne�e biti jednako, ne žalim zbog svoje sudbine. Sve u životu dođe s razlogom, a ovdje je razloga mnogo. Nau�ila sam smisao života: voljeti i biti voljen, a kroz život kora�ati s osmijehom na licu.

PETRA MUSULIN, 7. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

26 27

Odjeci

NeboNebo je veliko,beskrajno, razigrano,plavo.Smješka se.Naše pogledešutljivo nebolije�i.A kad progovori,�ujem šapat kiše,vidim oblakekako pla�ui s neba nam mašu.

ANA ZLOŠILO, 5. r.OŠ MARINA DRŽI�A, Dubrovnik

Literarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A Odjeci D U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Smija se skupa s namiJednoga litnjega jutra išli smo brat slive, kako bi to moj did reka. Bilo je ladnije nego šta ina�e budu litna jutra, pa mi did nije da nosit kratke rukave, ali san opet u�inija po svome. Išli smo dan posli kiše i noge su nan stalno propadale u gnjeckavi glib.

Did je stalno govorija da ne razgovaramo jer �emo tako prije završit. Ali kad bi on nešto reka, to ne bi smetalo.

Moj mu je �a�a reka da prinese šljive koje je ubra. Na visokin je stablima bilo puno zrili, ljubi�asti šljiva, a didove su bile zelene i tvrde. �a�a mu je to i reka. Sad se did po�eja pravdat da ne vidi dobro, da je star. Naljutija se na �a�u i po�eja glumit da ne vidi ni šljive, pa je bra liš�e. Mislija je da bere šljive. Kad smo vidili šta radi, smijali smo se, a on se pravija da ništa ne razumi.Posli, kad više nije bija ljut na �a�u, i on se smija skupa s nami.

IVAN BEBI�, 6. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

Plava pričaIzlaze�i iz svoje ku�e, ugledam dugu ulicu zašti�enu osun�anim kamenim zidom. Kraj velike smokve, koja nam ljeti daruje dubok hlad, �ekaju me prijatelji. Ptice pjevaju pjesme o plavom plumbagu, koji svojim mirisom ispunja �itavu ulicu. Između ku�a proviruje sunce i bljeska nam u pospane o�i.

Silazimo skalinima i sve smo bliže svojem plavom biseru. More nas svakog zna po imenu, ali ono nam ostaje vje�na tajna. Ve� osje�am miris soli i �ujem dobro poznat zvuk udaranja valova o stijene. Barke se veselo ljuljaju na rubu toga beskrajnog plavetnila. Drveni mostovi škripe, a more prska sa svih strana, osvježava nas i pozdravlja. Sun�ev odraz u njemu veselo se ljeska i �ini plavu sliku blistavom. Galebovi lete u krug u nadi da �e uhvatiti jednu od mnoštva ribica koje, onako svjetlucaju�i, izgledaju kao jata zvjezdica. S druge se strane uzvisio mali grad, koji svojom velikom ljepotom privla�i svakoga. Sav je presvu�en u kamen, a na vrhovima naslaganih kamenih blokova stoje crveni krovovi obavijeni svilom plavog neba. Kor�ula, okružena veli�anstvenim kulama koje uspravno stoje�i pri�aju o njezinoj prošlosti, ponosno se nastanila na malom poluotoku i tako ga ukrasila. Rivu okružuju dvotrupci, a grad �vrste zidine. Spomenik, mjesto okupljanja ljudi, ali i spomena na one koji su se nekada tu okupljali, okupan je žutim zrakama jutarnjeg sunca. Kraj njega se prostire plaža, puna šarenih oblutaka i ve�eg kamenja.

Pra�eni mirisom jutarnje kave iz obližnjih kafi�a, prolazimo Plokatom i veselo se smješkamo ljudima koji, gledaju�i nas, misle: „I ja sam neko� bio đak. Ah,

28


29

Odjeci OdjeciD U B R O V A � K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

dobra stara vremena!“ S Plokate se pruža najljepši pogled na ulaz u Stari grad. Stube, poredane u obliku stošca, štiti kamena, klesarski ukrašena, ograda, na �ijim se krajevima uzvisuju dvije svjetiljke na stupovima. Na vrhu stuba uzdiže se kula Veliki revelin i pušta stanovnike u grad. S obiju joj se strana pružaju zidine, a s jedne strane uz njih vijore veliki listovi drvoreda palma.

S Plokate dolazimo na još jednu rivu, ve�u i bogatiju barkama. Poslagane u redovima, udaraju jedna o drugu i njišu se u plavom cvijetu Jadrana, koji je ovdje još bogatiji ribom. Vezane su debelim užetom o kamenu obalu. Kamen do kamena, barka do barke… Miris soli nadja�ava miris automobila jer dolazimo do mjesta otkrivenih tajna i nepreboljenih ljubavi, mjesta koje bi ljudi koji ne žive ovdje jednostavno opisali kao autobusni kolodvor. Ne znaju koliko je smijeha i šala ovo mjesto �ulo, niti koliko je u�enika utješilo.

Naša se škola nalazi na uzvisini blizu kolodvora. Polako se penjemo prema njoj, ostavljaju�i za sobom prazne autobuse i tišinu popra�enu zvukom udaranja valova o obalu. Lagani povjetarac donosi nam dje�ji smijeh s igrališta. Velika zgrada svježe je obojena u sun�anu boju. Ispred nje nalazi se dvorište s dugim zidom. Na njemu su u�enici naslikali naše najve�e blago, naše more, a njemu jastoge, lignje, osli�e, škrpine, hobotnice… No ove ribice ne svjetlucaju kao one u moru, a Sun�ev odraz ne bljeska ni približno kao onaj na pu�ini. Galebovi ovdje ne lete u krug u nadi da �e uhvatiti jednu zvjezdicu iz onog jata zvjezdica. Valjda ni slika, naslikana s toliko ljubavi, ne može prikazati tu ljepotu. Ni fotografija, ni ovi moji opisi ne mogu do�arati taj sjaj, tu dubinu koja ti gleda ravno u dušu.

Sretna sam što ovo mjesto mogu nazvati svojim domom. Mjesto u kojem me budi pjev ptica i šuštanje vjetra u borovima. Mjesto koje miriše solju i ljubavlju.

Maleni grad velike ljepote, uzdignut na poluotoku, isklesan u kamenu i okružen velikim kulama. Ponosno vam kažem: to je moj grad, a ovo je moja plava pri�a koju �itam svakog jutra putem do škole.

SARA FABRIS, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

OdjeciS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Ćakulona KateNa svitu nima takve

�a sve zno...Da samo znote,

u mojen mistu jema jedna�akulona Kate!

Viri i špija kroz škure:di gredete, �a nosite,

�a lavorate, s kin besidite.Sve zno, sve vidi�akulona Kate!

Ipak, lipa je ta Kateka cvit u poju.

I dobra je ka kruv,vridna je ka mrav...

Ma voli sve znat.Voli �akulat.

DEA MURAT, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

Odjeci

30 31

Cviće i proliće

Proli�e u moje misto kad dođe,sunce smijon kroz njeg prođe.

Cili se grad lento budi,grajski šušur sve ja�i biva,puna je judi i vapora riva.

Dan je obu�en prolitnjin ruhon,proli�e ga taklo svojon rukon.

Leptiri se sakrili u rascvitale grane,svugdi nas prati vonj levande.U đardinu raširile se grane pune cvi�a,moje misto blista na krilima proli�a.

MARIJA PITEŠA, 6. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

32 33

Odjeci OdjeciS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

32

Cesta koja vodi pravim putemUvijek slijedi svoje snove re�enica je koja mi se ve� dvije godine bez prestanka mota po glavi. Nikad nisam o snovima razmišljala koliko o njima razmišljam sada. Nikad nisam stremila nekim visinama i ciljevima. Nisam se dovoljno trudila da bih ih dostigla.

Otkrila sam koliko je bitno vjerovati u sebe i raditi što volim. Još od malih nogu �esto sam se osje�ala poniženo zbog komentara ljudi vezanih uz moj izgled. No ubrzo sam po�ela sve više vjerovati u sebe, nije me bilo briga što drugi misle o meni, sve sam se bolje osje�ala u vlastitoj koži.

Jedna me mudra osoba nau�ila da život nije uvijek lijep, da �e uvijek postojati oni kojima se ne�u svidjeti ili neki razlozi zbog kojih �u se osje�ati slabijom ili nedovoljno dobrom. Nau�ila me da upravo u tim trenutcima trebam vjerovati u sebe. Ta je mudra osoba moja mama, koja me oduvijek podupirala i inspririrala da idem dalje. Pošto sam shvatila njezinu poruku, odlu�ila sam krenuti cestom koja me ve� dugo i nestrpljivo �eka.

Danas moje putovanje napreduje odli�no; imam zacrtan cilj i stremim visinama. Odlu�ila sam u koju srednju školu želim i�i, što želim studirati da bih postala što sam oduvijek željela biti. Više se ne obazirem na tuđe mišljenje, pratim svoje srce i snove i prihva�am sve što mi život nudi. Prošlost sam ostavila iza sebe i okrenula novu stranicu.

Cesta me vodi pravim putem. Ako i vi želite dosegnuti neki životni cilj, za što ugodnije putovanje tom cestom predlažem vam da se ne obazirete na negativno, ve� fokusirate na pozitivno i zapamtite – sve je mogu�e ako vjerujete u sebe.

NIKA VAL�I�, 8. r.OŠ MANUŠ, Split

Tehnike neučenjaJa sam Laura, ali možeš me zvati i stru�njakom za neu�enje jer tu tehniku vježbam ve� godinama, to�nije od prvog razreda.

Sve je po�elo kada je mama objesila sliku na zid u mojoj sobi. Ja bih po�ela u�iti i odjednom bih se zagledala baš u taj krasni bijeli zid na kojem je slika. U to sam mogla, i još uvijek mogu, gledati cijeli dan... samo da ne ponavljam Matematiku ili koji drugi predmet. To je moj prvi na�in kako ne u�iti.

Drugi je na�in da odjednom osjetim glad i poželim se najesti. Primjerice, dok u�im povijest, da ubijem dosadu vezanu uz prou�avanje ne�ega što je davno bilo, skoknem do kuhinje pa uzmem �okolade. Osobito mi je drago uzeti komadi� sestrine �okolade da ona to ne opazi.

Tre�a tehnika neu�enja vezana je uz najdražu mi napravu. Svoj mobitel stalno držim kraj sebe jer moram uvijek biti u kontaktu s vanjskim svijetom. Zamislite da se komu od mojih prijatelja što dogodi, a ja za to ne doznam među prvima!!! Sada sigurno mislite kako se jako brinem za svoje prijatelje. Ma, brižna sam ja prema svima... pa se tako brinem i za živote poznatih glumaca i pjeva�a, i �esto pregledavam mrežne stranice vezane uz zbivanja u njihovim životima... Sve je bolje i zanimljivije od u�enja.

Koriste�i se svim tim tehnikama neu�enja, nimalo ne razmišljam o posljedicama. Idu�i dan, kada u�iteljica ili u�itelj podijeli kontrolne, svaka kost, žila, svaki miši�, svaka kap krvi u meni se sledi i ne mogu se pomaknuti. Nekako uspijem uzeti olovku, ali onda kao da nastane potres. Ruka me ne sluša i ne želi se smiriti, kao da više nije moja. Međutim, mojim se u�iteljima ruka nimalo ne trese i s lako�om mi mogu napisati jedinicu koji dan poslije...

Stoga ne primjenjuj moje tehnike neu�enja (kojih ima još tisu�u, i možda jednom napišem knjigu o njima), ve� sjedni za stol, ignoriraj zid i slike na njemu, utišaj zvukove na mobitelu i nau�i što je zadano.

LAURA SEKULI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

35

Odjeci Odjeci S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J AS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

LjubavLjubav u ve�ini ljudi budi vatru.Dje�ak ili djevoj�ica osje�aju je prema svojoj simpatiji, a majka prema svojem djetetu. Ljubav budi nadu pa nastavljamo životni put.Ljubav je u kuhinji jako važan sastojak, bez kojega niti jedno jelo ne�e uspjeti.Ljubav je osje�aj koji te diže kad padaš.Ljubav je obitelj, a znamo da nam bez obitelji ne može ništa uspjeti. Zna�i, bez ljubavi ne možemo živjeti.Imajte puno ljubavi jer bez nje ne�ete uspjeti u svojem zemaljskom životu, koji kratko traje.

ANTE BUDIMIR, 6. r.OŠ FRA PAVLA VU�KOVI�A, Sinj

Narodna nošnjaProšlu nedjelju, na derneku u �ast svetoga Jure, zaštitnika mojega sela, zasjale su narodne nošnje u svojem bogatstvu. Sjetila sam se da su moji roditelji pri�ali kako su se vjen�ali u narodnoj nošnji, pa sam otišla do bake Marice da bih doznala nešto o toj našoj lijepoj odori.

Baka je, dok je bila mlađa, sama šivala i izrađivala nošnju. Sve je radila ru�no. Ovcama je šišala vunu da bi od nje radila nošnju. Bio je to mukotrpan posao. Ovce je najprije trebalo stri�i, onda vunu dobro oprati. Nakon toga vuna se grebenala pomo�u grebena, nekakva �ešlja s metalnim zupcima. Tako po�ešljanu vunu baka bi stavila na kudjelju i povla�ila niti prstima te namatala na vreteno. Uh, koliko posla! �udila sam se svim tim napravama koje je moja baka sa�uvala sve do danas. Vunene niti motale su se u klupko i tada se moglo tkati i plesti.

Kada je baka željela vunu u boji, morala je otangati, obojiti konac. U njezinoj se ku�i nalazio tkala�ki stroj, stan, na kojem bi dobila platno, tj. sukno. Od sukna je krojila i šivala nošnju. Mnogo dijelova ima naša narodna nošnja: mrskalicu, sadu, opli�ak, traveršu, �orape, rubac... Tko bi to sve zapamtio?! Sve se to ru�no šivalo, iglom i koncem.

Voljela bi se baka vratiti u ta davna vremena. Danas više ne izrađuje nošnje. Kaže: „Što je ostalo, neka se sa�uva!“

Odlaze�i ku�i, bila sam sretna. Hvala ti, bako, što si mi približila dio naše baštine, koja ipak ne odlazi u zaborav.

JOSIPA KAPITANOVI�, 5. r.OŠ BRA�E RADI�A, Bra�evi�, Donji Mu�

PŠ DONJE OGORJE

34

Uspomene

Sjedili smo ondje, na onoj klupi. Pri�ao mi je o tome kako je on provodio vrijeme kao dijete. Bio je živahan uvijek, i ostao takav. U�io me mnogo toga. Bila sam sretna s njim.

Sje�am se... Jednom sam u školi imala problema. Bila sam tužna. Sjedila sam u sobi i �ula zvuk njegovih koraka. Shvatio je da sam tužna, nisam mu trebala ni re�i, poznavao me jako dobro. Nije znao o �emu je rije�, ali je znao što treba re�i da me utješi. Uvijek je imao prave rije�i, one koje bi mi baš bile potrebne.A sad? Sad imam samo uspomene na njega. Na njegove rije�i, njegov pogled, njegov izraz lica koji je uvijek govorio da treba biti nasmijan, da uvijek treba na sve gledati pozitivno. Uz sebe sam imala osobu koja bi me uvijek nasmijala. Imala sam. Više ne. Sada imam samo uspomene i veliki dio u srcu koji kuca za njega. Za mojega najboljeg djeda.

SARA MADUNI�, 6. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

ZaljubljenostJednim pogledom ti si me za�arala,a zagrljajem mnome ovladala.Samo jedan dodir tvoj važan je bio,i ja sam se u tebe jako zaljubio!

STIPE BELJO, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

36 37


Juri KaštelanuU tvojem selu podno Mosora

u mene ulazi mir i spokoj.

Dok sjedim na rasušenom drvetu �empresa,vrijeme je stalo u zagrljaju tišine i vjetra.

Slušam prigušeni šapat jablanakoji razgovara s Cetinomkao mladi� s djevojkom.

Sve je povezano nevidljivim nitima:i sokol u planini,i nebo u visini.

Samo mali �ovjekluta u mislima.

Zaku�ac – san ili stvarnost?

DAMIR POCRNJA, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

VolimVolim zamišljeni pogled tvoj.

Želim da budeš razlog za osmijeh moj.Kao da ve� vidim ljubav našu

koja cvate kao cvije�eu sun�ano prolje�e.

Volim o�i tvoje zelenei obraze rumene.

PETRA SARTORI, 7. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

Brejanske višnjeZna se i dandanas �uti uzre�ica: „Iz Brela, pa šta je!“

Pita san babu jedan dan zašto naši Brejani to govoru. Baba mi je rekla: „Te ri�i važile su samo kad su višnje rodile.“ Tio san da mi to objasni.

„Sada su Brela poznata po turizmu, a neko� su naša lipa Brela bila nadaleko u svitu poznata po višnjama. Najlipša slika Brela bila je u �etvrtom misecu, kad bi višnje procvitale i obukle naša Brela u bilu haljinu. Svake godine usrid šestog miseca po�ela bi berba višanja. Prije pedeset godina, prije nego je u nas doša turizam, bilo je toliko višanja da ih Brejani sami nisu mogli obrati. U pomo� su iz Vlaškog dolazili stariji i dica u berbu. Dica bi tako zaradila nešto za knjige i ostalo što im je tribalo za školu. Berba bi po�injala u ranu zoru da se što više ubere u ladu jer kad opali zvizdan, pari ti se da kamen gori i bižalo se isprod višnje. Bile su take žege da cvr�ci nisu pristajali cvr�at dok ne puknu. Bilo je tu smija, graje, pisme, a nekad bi pala i ganga. Ubrane višnje sušile su se baršama i parašolima, stavjale u kašete i onda na mazgi, magaretu ili leđima na otkup u zadrugu. Otkupna stanica bila je na Kri�ku, di je sada du�an i skladište. Sve bi vrvilo od naših judi. Nekad bi tribalo �ekat i satima. Kamioni hladnja�e iz Italije i Austrije odvozili su otkupljene višnje daje. Od brejanskih višanja pravio se maraskino i pekle su se pite u cilom svitu. Kada bi višnje slabo rodile, brejanski judi govorili su da su iz onih kukavih Brela, a kada bi višnje dobro rodile, Brejani su sritni govorili: „Iz Brela, pa šta je!“

Turizam je posta glavni izvor zarade i Brejani su polako napustili višnje koje su ih odranile. Danas u Brelima nema puno višanja: desetak stabala u cilom selu, a od toga ih je pet u našem vrtlu kod škole.

GABRIEL ANTUN ŠOŠI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

38 39


CvrčakPoslušaj malega cvr�ka

�a cvr�i cile no�i...

Vrilo mu nimalo ni, cvr�i on i cili dan!

Mala žilava beštija, ka stara ura,nikad ne pristaje zvrncat...

�a je ta mi�a beštijatoliko grintava?

Zašto se toliko tužii ne da mi spat?!

IVAN RIBI�I�, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

Velik i malen čovjek�ovje�e, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda citat je iz pjesme Antuna Branka Šimi�a, koji sam davno �ula. Zna�enje te misli progonilo me danima. Na kraju sam izvukla zaklju�ak, trivijalan i sažet: Nemoj biti malen �ovjek! To je bilo prije nekih sedam godina, a zaklju�ak se nije promijenio do dana današnjeg. Tada sam u glavi, kao sliku malenog �ovjeka, imala sliku namrgođene tete sa šaltera kojoj je otapanje sjeverne hemisfere krivo za njezine probleme. Nemojte me pogrešno shvatiti! Zanimanje je nevažno u ovoj pri�i, no s obzirom na to da je u društvu uvriježen stereotip da su službenice na šalterima neljubazne, kao sedmogodišnjakinji to mi je bila prva misao. Toga dana, kada sam pobjedonosno iznijela svoj trivijalni zaklju�ak, stvorila se misao vodilja: biti veliki �ovjek kojeg vesele male stvari. �ovjek kojemu njegovi ideali život zna�e, kojeg ne može izbaciti iz takta monotona okolina u kojoj živi.

Danas, nekako, najviše zaboravljamo �injenicu da se nalazimo na traci koja štanca malene ljude. Tužne, namrgođene, ljutite... Veliki ljudi nisu oni u sjajnim odijelima koji sjede u skupim restoranima i piju najskuplja vina. Za mene je gospođa u pekarnici, koja mi se svako jutro veselo nasmiješi, iako je mori sto briga, veliki �ovjek. Vjerujte mi, ne postajete velik �ovjek zbog dvaju magisterija, �etiriju vikendica i mnogo nula na ra�unu. Velik �ovjek

Bitno je krenutiŽelim... sanjam... maštam! Želim biti velik, krenuti što prije svojim putem, svirati svoje vlastite note.

Kad bih bio nogometaš, pitam se, bih li bio uspješan, prosje�an, koliko bih uspio posti�i u karijeri. Sanjam... pun stadion, dres s brojem 5 na leđima, srce lupa sto na sat, a publika plješ�e cijeloj mom�adi, pa i meni. Još koju sekundu i po�et �e. Moja prva utakmica! Ostali me igra�i bodre i smiruju. Maštam... Igramo protiv poznatog kluba. Finale Lige prvaka. Cijeli je stadion na nogama i sve ovisi o nama. Igra� iz suprotnog tima napada, moram brzo reagirati. Uklizujem i driblam. Dodajem suigra�u i utr�avam u napad. Zabijam gol u posljednjoj minuti. Sudac svira kraj. Tr�imo prema navija�ima i slavimo. Dižem pehar i konfeti lete.Budim se. Bitno je imati visoke ciljeve i nastojati oh ostvariti!

LUKA MIHAEL ZELI� 5. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

Da sam pjesmaDa sam pjesma,

utješio bih mnoga rasplakana lica i obrisao sve suze.

Rukama bih �vrsto povezao sve ljudeu krug sre�e, prijateljstva.

Da sam pjesma, slavio bih ljubav

i donosio je kao cvijet na sva vrata.Protjerao bih mržnju; u�inio da nema rata.

Da sam pjesma, nadahnuo bih mnoge.

LOVRE GUJINOVI�, 7. r.OŠ MANUŠ, Split

40 41


U tebi, moja HrvatskaIz tebe sam došla na svijet,u tebe �u natrag na po�inak.Spominjem te rijetko, ali tvoje je ime u mojoj krvi,u mojem domu, u mojoj obitelji.Ponosno kora�am tvojom Zagorom,tvojim njivama natopljenim znojem ratara.Mirišem tvoje cvjetove, osluškujem žubore tvojih potoka,�ujem zvona s tvojih crkava.Ime tvoje treperi u molitvama baka,i njihov si ležaj za najljepši san.U tebi dišem, ljubim, pamtim, živim...U tebi, moja Hrvatska!

KLARA CVITKOVI�, 8. r.OŠ FRA PAVLA VU�KOVI�A, Sinj

Joškov svijetJoško ima jako zanimljiv svijet u svojoj glavi. Ponekad se toliko zamisli da mislim da provodi više vremena ondje nego u stvarnosti. Njegov svijet jest svijet glazbe, pjesme i pjevanja. On ode iznenada u svoju sobu i po�ne... Svirati... Pjevuckati besmislene rije�i dok ne pronađe inspiraciju... Tada uzima olovku i brzo dovla�i papir pred sebe pa piše, piše, piše... Rije�i udaraju papir snažno i brzo poput vlaka. Samo se �uje sat, stari drveni sat.

LANA VITKOVI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

postajete kada odlu�ite biti dobar �ovjek. Mene rastužuje �injenica da je takvih, velikih, ljudi sve manje i manje. Uskoro �e ih nestati. Ostat �e nam samo prividna masa kojoj su prave vrijednosti samo prazne rije�i. Što �emo mi, generacija tehnologije kojoj društvo leži na materijalizmu, ostaviti ovome svijetu? Kako �emo mi zadužiti �ovje�anstvo? Kojim �emo ih vrijednostima nau�iti? Jesu li zbilja ekrani naših pametnih telefona i lake note koje trešte iz narodnja�kih klubova naš krajnji domet?

Ispri�at �u vam pri�u o jednome malenom �ovjeku. Za ove potrebe nazvat �emo ga Matko. Radio je u papirnici na kraju ulice. Bio je izrazito neljubazan, ili se takvim želio doimati. Za svoj neuspjeh krivio je sve. Vladu, društvo, mentalitet, ama baš sve... Sigurno bi on tamo negdje u Njema�koj zarađivao milijune. Matko je bio malen �ovjek. Svakoj mušteriji pokvario bi dan svojim ponašanjem, a onda bi i oni postali namrgođeni u tom sivilu svakodnevice. Krug malenih ljudi zahva�ao je sve više i više stanovnika. Epidemija je preuzela �itav grad. U blatu prosjeka nitko se nije imao snage izdignuti i obraniti. Matko, ali i njegovi sugrađani davno su umrli. Grad je ostao sam i opustošen. Nitko ni za koga nije imao razumijevanja, smijeh više nije dopirao iz lokalnih kafi�a. Vrijeme je to kada su pali veliki ljudi. Vrijeme kada su pali ideali za koje se živi, ali i bez pogovora umire. Vrijeme kada je usnula dobrota, dok je horda malenih ljudi pobjedonosno slavila. Matko i njegovi prijatelji nikada nisu dopustili da ih prođe blaga svjetlost zvijezda. Ideali im nisu bili misao vodilja, pustili su da ih gorak osje�aj frustracije preplavi. Pri�a se da nikada nisu dospjeli gore, gdje i dalje svoje ideale, u nekome drugom obliku, žive veliki ljudi. Oni ljudi koji su se otrgnuli od sivila svakodnevice.

Ne dopustite da postanete maleni ljudi. Ne dopustite da vas prizemlje komentari malenih ljudi. Zapamtite, njihovi komentari jesu njihova ograni-�enja, ne vaša. �ak i kada vam se �ini da su prave vrijednosti zaboravljene, a ideali davno otišli na po�inak, ne dajte se! To mi je jednom rekla malena sedmogodišnjakinja Karla, i mislim da je bila u pravu...

KARLA LEONTI�, 8. r.OŠ MANUŠ, Split

42 43


Posal od didaSvaku ve�er on baca parangal.

Poslin tega moli Bogada mu da malo sri�e,

kruva, vina i bokun ribe.

Ujutro gre, pri zorena more.

Bog ga je �uja,pa u parangalu jema nešto ribe.

Našla se i komar�a i ugor!Ali kumpanjo Duje

u svojoj mriži nije ništa naša,pa mu dida daje od svoga.

Posli tega dida malo gre na tunju.Uvati skušu, ali sve mu se zamrsi,

pa po�ne karat i beštimati gre jut doma ka ris.

Sritne ga unuk Toma: – Dide,za obid su kukumari i pome,

kaže baba... –A didov jid topi se ka led na suncu.

Smije se pa re�e:– Uteci doma, didino zlato,

i babi poru�i neka �uva

pome i kukumare.Za obid jemamotrlje i ugore! –

MARIN MARASOVI�, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

Zavičaj

Posebno mjesto u mojem srcu ima.Moj zavi�aj.Uto�ište meni pruža.Moj zavi�aj.On mi igru i sunce pruža.Moj zavi�aj.U srcu mojem leži.Moj zavi�aj.

MARKO BACELJ, 6. r.OŠ BRA�E RADI�A, Bra�evi�, Donji Mu�

PŠ DONJE OGORJE

44 45


Životni smjerŽivot je duga cesta, puna rupa, prepreka i zavoja, koji dođu ne -o�ekivano, a mi u njih uletimo prevelikom brzinom. Ta nepredvidiva cesta dijeli se na bezbroj smjerova i pravaca koji nas vode k životnom cilju ili propasti.

Svatko, ali baš svatko ide svojim smjerom, koji sam bira. Odluka je teška, ali moramo sami odlu�iti kako, kada, kuda i kamo �emo krenuti. Smjer koji odaberemo nije važan samo nama i ne utje�e samo na nas. Vezan je za sve ljude oko nas. Za našu obitelj, poznanike, prijatelje, pa i za neprijatelje.

Dva su osnovna smjera, a samo jedan od njih mora nam biti glavni. Smjer dobrote trebalo bi odabrati. Put svjetla. On �e nam olakšati i uljepšati život. Njime treba hrabro i neustrašivo kro�iti cijeli život.

IVANA �UBI�, 7. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

I u mojem mjestu svijetli VukovarGrad pun životanestao u hipu –u eksploziji granate.

Ulice sretne mladostinestale –u ludoj želji za smr�u.

Staze radosnih susretapogažene – mržnjom, razaranjem i gnjevom.

Sigurnost toplog djetinjstvazamijenili – o�aj, strepnja i strah.

Sve to je preživio,iz pepela se digaoheroj stradanja –grad Vukovar.

IVANA BATARELO, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo


47

Odjeci

48 49

Odjeci

Mirno moreSvake ve�erikada brodovi

utihnu motore,svoju uspavankuzapo�ne more.

Dok nježno i polakomjese�inu mazi i ljulja,

veliki jastog po dnu se šulja.

Zatvori svoju lepezuškoljka snena

do kojega drugog vremena.

Prema površini plivaju�i,ribe se skupljaju u jato

mijenjaju�i sjaj mjese�ineza sunca zlato.

A more samo grli stijene.I gle! Evo ga, opet dolazi do mene.

LEA RELJA, 6. r.OŠ VIDICI, Šibenik

Vinograd dida AnteNa velikon pojumog dida Ante,

�a je obasjano suncen, trs do trsa raste.

Na velikon trsupuno je crnog grozja,

neko ve�e neko manje.�eka da ga uberen

i slatko pojiden.

�a su slatka ta zrnapuna slasti i mošta;p�ele se njima sladei u�e svoje mlade.

Veselo ih beremo,u košare ih nosimo.Didu Anti dajemo

i vino lipo pravimo.

ANA PENÐER, 7. r.OŠ VIDICI, Šibenik

Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A Odjeci Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

50 51

Odjeci

Kad bi meni dali da budem...

Kad bi meni dali da budemkošarkaš, nogometaš ili rukometaš,

proputovao bih cijeli svijet.

Da sam astronaut, vatrogasac ili vojnik,upravljao bih brodom i

obilazio svemir.

Kad bih Mjesec bio ja,pri�ao bih djeci uspavanke,

a kao Sunce bio bih na nebu.

Eh, snjegovi� da sam ja,pojeo bih svoj nos,

a da sam duga na nebu,ispunio bih svima želju.

Ali, kad bih pjesnik bio ja,ovoj bi pjesmi došao kraj!

DUJE DEGENEK, 5. r.OŠ VIDICI, Šibenik

Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A Odjeci Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

SunceZlatno se sunce

na more spustilo.U plavoj postelji

sjajem se prekrilo.

Zlatnim zrakamapo plažama bijelim

radost se širi,lepršaju leptiri.

I stoji to sunce u �ekanju no�i,

kad zvijezde sjajne na nebo �e do�i.

No� polakodolazi sa strane,

dok mjesec srebromobasipa obale sjajne.

EMA MR�ELA, 6. r.OŠ VIDICI, Šibenik


53

Odjeci

55

Odjeci OdjeciZ A D A R S K A Ž U P A N I J A Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Burica, bura, buretina– Burice, burice! – tepaju mi ohole planinske vile dok se kotrljam niz velebitska široka ple�a jure�i prema moru. �udne su te vile raš�upanih kosa. Što žele? Da ih ponesem do mora do njihovih sestrica, morskih vila. Htjele bi i one svadbene haljine kakve nose morske vile kad im dođem u pohode. Smijem im se, ostavljam ih planinskim vrhuncima; njihova je sudbina planina, a ja danas idem na dugo putovanje.

– Burice, burice! – do�ekuju me morske vile u plavim satenskim haljinama koje jednim dahom pretvaram u bijele �ipkaste. Vesele se i šalju mi poljupce. Spremne su za put u Senj, gdje ih �ekaju svadbena zvona.

– Buro, buro! – veselim me glasom zove anđeo sa zvonika Svete Stošije. – Gdje si dosad? Zavrti me! Zar ne vidiš da te �ekam raširenih ruku? – Hvatam ga u zagrljaj, vrtim ga, provla�im se kroz prozore visoka zvonika dodiruju�i zvona.– Zvoni, podne je! Što �ekaš? – dovikuje mi.

– Ah, ta buretina! Buretinaaa! – gunđaju ljudi žure�i zadarskim kaletama. Hop! Hop! – kotrlja se pustom Kalelargom šešir gologlava gospodina. Pokušava ga uhvatiti, no ja sam brža. Stavljam šešir na glavu dje�aku u zamjenu za njegova zmaja. Nosim ga svojim velebitskim vilama koje željno iš�ekuju moj povratak u nadi da �u ih jednoga dana ipak ponijeti do mora.

EMA PINTARI�, 6. r.OŠ STANOVI, Zadar

Ah, ti blagdani!Ve� par šetemana traje došaš�e. Danas smo upalili i tre�u šteriku na vijencu. Jutros san napravla đir po selu i vidla da su niki ve� okitli vunestre i parapete na taracan. Ve�eras �e sigurno lipo svitlit.

Volin ovo boži�no vrime: ukrase, fritule, pisme i lipi vonj blagdana u familiji.

Glavno pitanje moga �a�e u ovo vrime jest: „Što �emo za Badnji?“

Naravno, pod tin misli što �e mate spremat, da ne bi, ne daj, Bože, ostali gladni jer je post i nemrs. Na kraju, umisto da postimo, mate svari punu te�u bakalara, a za ve�eru lignje. Svi navalimo i onda ne moremo disat, a sutradan nas jopet �eka pun stol rane.

I onda se moja jadna mate uporno nada kako se ovog Boži�a ne�e udebljat i kako više ne�e morat i� vježbat. Sve mi se �ini da �e dobro zarađivat oni u teretani na njezinoj �lanarini.

Ma, ka da ni to nije dosta, još se moramo mislit za Novu godinu; di �emo i�, što �emo obu� i jopet: što �emo isti...

Lipo smo mi to isplanirali lani. �a�a je reka da �emo napravti đir po gradu i ustavti se di nam se svidi. Cili dan san se spremala. I kosu san oprala, i nokte nalakirala, izabrala najlipšu kotulu koju san imala u armerunu – bila san ki s reklame.

Sva sjajna ki boži�na zvizda, �ekala san nestrpljivo da krenemo, al moja je mate bila zeru umorna posli ve�ere i otišla je malo ubti oko. Za njon je otišla i moja mlađa sestra.

�ekali smo �a�a i ja atento jer bi tili krenit svaki �as, al prošla ura, prošle tri, a nji dvi još u postelji i ni makac. Vratli se �a�a i ja na kau� i za dišpet mismo tili le� prije pono�i, nego u pono� i kvarat!

Ajme, kad se toga sitin! Bome �u materi ove godine skuvat litru kave pa nek je cilu ve�er pripija iz �ikare. Ne�e ona meni jopet pokvarti do�ek!

MATEA KATI�, 7. r.OŠ JURJA BARAKOVI�A, Ražanac

54

57

Odjeci Odjeci Z A D A R S K A Ž U P A N I J AZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Oduzeto djetinjstvoSlušaju�i pri�e svojih roditelja o ratu, upitam se kako je bilo djeci koja su to sve preživjela, kojoj je oduzeta sva sre�a i radost najljepšeg doba u životu. Zbog �estog razmišljanja o ratu jednu sam no� usnula �udan san, san koji mi se urezao u pam�enje i ostavio trajni trag. Imam osje�aj da je to stvarnost koju sam davno proživjela.

Pucnjave granata parale su mi uši. Uplašena, skrila sam se u kutak sobice. Odjednom, poput divljih konja, uletjeli su srušivši drvena vrata neprijatelji. Pronašli su me, vezali i ispitivali gdje se vojnici okupljaju. Nisam im rekla. Šamarali su me, udarali. Svaki je udarac bio sve ja�i i svaki je sve više bolio. Krv je potekla niz moje, od straha uplašeno, lice. Nisam imala izbora: morala sam progovoriti. Rekla sam im da se okupljaju u podrumu stare, srušene ku�ice u zelenoj dolini, no to je bila laž koju su oni prihvatili i hitro pošli u potragu. Jedan je vojnik ostao pokraj mene. Odjednom se za�uo strašan zvuk: pucanj. Pomislila sam da moj život završava. Otvorila sam o�i da posljednji put pogledam blistave zrake sunca, no ugledala sam užasan prizor. Vojnik je mrtav ležao u lokvi krvi, blijed. Dala sam petama vjetra. Bježe�i, pitala sam se tko je ubio vojnika kojemu trebam zahvaliti za život.

Bio je to, nasre�u, samo zastrašuju�i san, ali je u mislima ostalo pitanje: što ostaje poslije toliko straha i tuge, poslije oduzetog djetinjstva?

ANA BRKLJA�A, 6. r.OŠ BENKOVAC, Benkovac

Lukino pismoZadar, 19. prosinca 2016.

Poštovani galebe Jonathane,

šaljem Vam pismo u nadi da �ete ga pro�itati jer sam se zaista oko njega potrudio. Vi ste pokazali iznimnu osobnost i karakter kad je bilo najpotrebnije. Po�eli ste svoj život i svoju borbu kao obi�an galeb ne razlikuju�i se od ostalih galebova u jatu. Obi�an život bez ikakva smisla. Jednaki dani – jutra i ve�eri.

Smijem li Vam pisati osobnije? Vrlo bih Vas rado oslovio s ti!

Tako živjeti nije bilo lako. Tvoja odlu�nost, mir i upornost na kraju su se zasigurno isplatili. Uvijek si sanjario i maštao. Probijao svoje granice. Davao sve od sebe, ali nisi bio shva�en. Nisu te razumjeli oni koji ne žele dotaknuti nebo. Oni kojima je svaki dan jednak.

Nije lako biti neshva�en. Kao i uvijek u društvu koje gleda samo u jednom smjeru, sanjari poput tebe nastradaju. Morao si odlutati daleko od svih. Prona�i mir u korijenu svojega postojanja i iskoristiti ga za najsmjelije snove.

U tom miru i tišini pogodila te zraka svjetla koja pogodi samo rijetke. One odabrane. Našao si svoje društvo. Sanjare – sli�ne sebi. One kojima život ima smisla. One kojima je svaki dan razli�it. One koji razbijaju granice nemogu�ega. One koji ne gledaju u jednome smjeru. U tim se trenutcima u tebi probudila Sila koja te tjerala da se vratiš u svijet koji nije doživio prosvjetljenje. Ovce koje žive u stadu! Vra�aš se k njima kako bi ih ti pou�io da je dolazak do savršenstva mogu�. Tko nađe unutarnji mir u sebi, može do�i do onoga zbog �ega je stvoren. Duhovnost i ljubav! Savršentsvo koje svi u sebi imamo.

Vratiti se i pou�avati zalutale... Kako veli�anstveno...

Galebe Jonathane Livingstone – uhvatio si zlatna krila galeba!

LUKA SABALI�, 8. r.OŠ STANOVI, Zadar

56


59

Odjeci

60 61

Odjeci Odjeci

Proljeće na VelebituKad prolje�e zakora�i na Velebit, on se iz mrtvih diže, zadivljeno gleda i sluša što sve novo u njegov zagrljaj stiže.

Prolje�e donosi nov, mlad život Velebitu, i on se smije svemu oko sebe.

Šuma obla�i zeleno ruho i poziva medvjeda u svoj zagrljaj. Suri orao nadgleda tko se Velebitom šeta. Iz kamena i visokih stijena žuta degenija javlja se svojim mirisom. Uživa dok je prolaznici gledaju, �ude�i se njezinoj ljepoti i borbi za opstanak.

Na svakom svjeti�u po jedan leptir sjedi, a p�ele i bumbari oblije�u, zuje i ne daju im zaspati. U daljini bleje ovce, ska�u janjci, divokoza s visine gleda što se dolje događa.

Visoki Velebit dohvatio nebo, gleda more i sanja o zajedni�kom susretu i zagrljaju. Borovi i jele, hrastovi i bukve poredani u šumi kao u�enici u školi.

Katkad i gusta magla Velebitom šeta, ali vjetar je brzo u daljinu otjera. Sunce obasja sve; pomiluje travu, šumu, ptice...

Iz cijeloga svijeta turisti dođu i uživaju u ljepotama prolje�a na Velebitu, a prolje�e na Velebitu uistinu je posebno i �arobno.

DARIJO RAULI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J AL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Osjećao sam se neugodnoKad god sam u Bjelovaru, posjetim baku Mariju. Ona me jako voli i uvijek mi ispe�e savija�u s višnjama i orahnja�u.

No odat �u vam tajnu zašto volim i�i u posjet baki Mariji.

Do njezine ku�e nalazi se ku�a susjede Lamije. Starica Lamija Grkinja je, ali to nije važno. Važno je nešto drugo! Ona uzgaja smokve, ljubomorno ih �uva, a ja ih obožavam jesti te ih potajno kradem. Spretan sam u tome, �ak sam smislio i posebnu taktiku, ali ne�u je odati.

Jednom sam se popeo na drvo smokve. Nisam znao da su grane lomljive. Tras! Našao sam se na zemlji i poljubio je. Jedna grana prikliještila mi je nogu, pa se nisam mogao micati. Plakao sam kao malo dijete. Nisam nikoga htio pozvati. Svi bi veoma brzo saznali za moju potajnu krađu smokava.

Odjednom su se �uli teški koraci. Stigla je starica Lamija sa sjekirom u ruci. Velika, teška sjekira samo što je ne obori. Bojao sam se najgorega. Zamišljao sam da me mama nikada više ne�e vidjeti živoga, da me nikada više ne�e poljubiti i pomilovati po kosi. Ali dogodilo se nešto sasvim drugo. Nešto neo�ekivano, lijepo. Starica je prerezala granu i oslobodila moju nogu. Upitala me piskutavim glasom: „Boli li te noga?“ Rekao sam da ne boli. Nije se ljutila na mene zbog krađe smokava. Darovala mi je dvije košare toga mojeg omiljenog vo�a, zbog kojeg sam mogao slomiti nogu. Poljubio sam baku Lamiju i rekao: „Oprostite, nikada više ne�u krasti smokve.“ Nasmija se i re�e: „Zatraži, ja �u ih ubrati, znam kako se to radi.“

Zgrabio sam dvije košare smokava i otišao posramljen do bake Marije. Osje�ao sam se neugodno i nisam joj ništa priznao.

TOMISLAV PALATA, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

62 63

Odjeci Odjeci L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J AL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Malena mjesta srca mogaDonji Lapac okružen je veli�anstvenim planinama. U sebi �uva mnoge tajne i prirodne ljepote.

U jesen, kad krošnje požute, jednostavno poželite izi�i i prošetati kroz netaknutu prirodu, tople jesenje dvore skrivene gustom šumom, �istine pokrivene liš�em koje šušti na vjetru i sneno pada na tlo.

Ako se ikad nađete u Donjem Lapcu, znajte da je jesen za sve nas vrijeme puno radosti. Bere se vo�e, a od šljiva i krušaka pe�e se rakija. Zapjeva se pokoja pjesma u tome pripitom, ali veselom društvu.

U susjednom je selu Oraovcu vrelo, izgrađeno još u davna vremena. Nakon duge šetnje ili vožnje biciklom ono pruža pravo osvježenje umornomu tijelu. Ako nastavite put, do�eka vas strma cesta nizbrdo. Vozite li se biciklom i volite adrenalin, zaletite se velikom brzinom do raskrižja, odakle možete natrag u Lapac. Za taj spust toplo preporu�ujem dobre ko�nice i sun�ane nao�ale. Bez nao�ala ne�ete ništa vidjeti zbog snažna vjetra.

O Nebljusima nemam mnogo re�i. Lijepo mjesto kroz koje se stiže do poznatog Štrba�kog buka.

Još jedno u nizu mjesta koje okružuju Lapac jest Dobroselo. U njemu žive vrijedni ljudi, mala družina veseljaka. Selo mi je prirasno srcu jer ondje živi moja prijateljica iz razreda.

Dnopolje, mjestašce u divnoj šumi, gdje su divlje životinje �est prizor. Selo u kojem živi još jedna od mojih prijateljica iz razreda. Njezina obitelj ima konje. Zato djeca rado odlaze k njoj, a ona jaše na konju kao najljepša vila.

Tolike tajne ovoga kraja imaju biti otkrivene, prirodne ljepote uo�ene i lijepe šume sa�uvane.

Dođite i uvjerite se!

FRAN KOVA�EVI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

Sve zbog njega

Autobus je �ekao, voza� trubio, dje�je glavice provirivale kroz prozor, ljutile se i zvale me.

Usko�ila sam i sjela na svoje sjedište. Prijatelj Luka �udno me pogleda te upita: „Nado, gdje ti je torba?“ Odgovorih: „Na leđima.“ Svi se slatko nasmijaše, a meni ništa nije bilo jasno. Stavila sam ruku na leđa, pomicala je �as lijevo, �as desno, ali torbe nema. Vjerojatno je ostala u ku�i. Voza� je, kao za inat, vozio brzo. Povratka do torbe nema. Mogli bismo zakasniti u školu. Dan �u provesti bez knjiga i bilježnica. Hrvatski jezik prvi je sat. Što �u re�i nastavnici? Ho�e li se profesori ljutiti na mene? Kako �u im re�i istinu? Postavila sam sebi tisu�u pitanja na koja nisam imala odgovore. Ma, re�i �u istinu, pa neka bude što bude!

Prijavila sam nastavnici da sam zaboravila torbu s knjigama. Nasmijala se i upitala: „Jesi li, Nado, zaljubljena?“ Odgovorih da nisam, a u sebi pomislih: „I te kako!“ Ne u�im, ne spavam, ne pišem doma�u zada�u... Za sve je kriv jedan dje�ak crne kose i o�iju plavih kao more. Zbog njega mi u trbuhu leptiri�i lete kao da je sada ljeto, a ne zima. Zbog njega je upisana jedinica iz Povijesti i lektire. On i samo on kriv je što ja jutros nemam knjige i bilježnice.

Nastavnica se ponovno nasmija i re�e: „Zaljubljena, sjedni, ali nemoj da ti se to ponovi.“

NADA ÐUKI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

64 65

Odjeci OdjeciL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Napast zvana sestra

Prije devet godina u moj život ušla je jedna napast zvana sestra Magdalena.

Kad se rodila, bila je slatko malo stvorenje koje se ludo voli. Usre�ila me jer sam se imala s kime igrati.

Kako je vrijeme odmicalo, sestra mi je sve više išla na živce. Smatrala sam da tata i mama obra�aju pažnju samo na nju, a da sam ja zanemarena. Sestra bi uvijek mene optužila za sve. Najmrže mi je pravilo bilo da mlađi uvijek i u svemu ima prednost.

I danas, kada sam ve� narasla, ona još uvijek pokušava biti glavna. Iako je sestra manja i mlađa, više se ja nje bojim nego ona mene. Kada se naljuti, njezine su o�i dvostruko ve�e, a kosa joj strši kao dlaka u crne ma�ke. U trenutcima ljutnje lice joj je bijelo kao snijeg i tada pobjegnem van. Brzo me pronađe i umiljava se te se pomirimo.

Katkad pomislim da bi bilo bolje da se nije ni rodila, ali odmah se i pokajem.

Ona jest moja velika napast, ali ja je volim najviše na svijetu. Pro�i �e nju njezine dje�je bubice i nas �emo dvije biti ponosne jedna na drugu. Jednoga dana...

NIKA ŠITUM, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

66 67

Odjeci OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A I S T A R S K A Ž U P A N I J A

Maškare

Maškare, maškareradost nam

donose.

Od vrata do vrataidemo

i bombone skupljamo.

Bombone i �okolade,

novac i jaja –sve mi primamo,a radost i zabavu

darivamo.

STELA LU�I�-JOZAK, 5. rOŠ VLADIMIRA NAZORA – KRNICA, Krnica

OtkrivanjeJa ne znam tko sam, ali ako upitam koga od prijatelja ili obitelji, re�i �e sve o meni. Katkada �e izostaviti mane i nedostatke, ali �e ih katkada i sve navesti.

Ja sam netko tko se još mora otkriti.

Ja sam samo jedan broj u masi koja ne zna svoje zna�enje.

Ja sam osoba koja još ne zna koji joj je cilj. Osoba koja �eka životna događanja.

Ali: ja sam i osoba koja zna što može posti�i – što god poželim. Zato se trebam truditi i u�iti. Moram pozorno pratiti kako bih pokušala shvatiti zna�enje života.

Odrastaju�i i u�e�i, polako po�injem spoznavati. Prolaze�i kroz život, ljudi ostavljaju trag i na tebi: na tvojem ponašanju, razmišljanju. Ti, takozvani prolaznici, mijenjaju te. Pokazuju ti put. No put koji �eš slijediti tvoj je izbor: onaj na kojem si sretan i u životu radiš što želiš i voliš ili mra�niji put koji te vodi k tomu da ne znaš što se događa u tvojem životu.

Odabiru�i put, odabiraš tko �eš biti. Sa smiješkom na licu hodat �eš svijetom znaju�i tko si.

Ja samu sebe još otkrivam. Jesam broj u masi, ali itekako važan broj!

Jedinstvena sam osoba jer znam da u svijetu nema još jedna ovakva.

KARLA FLORI�I�, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

68 69

Odjeci Odjeci I S T A R S K A Ž U P A N I J AI S T A R S K A Ž U P A N I J A

MinijaturaProljetna kišapljuskanja se

igra.

GIOVANNI GOGLIA, 5. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

Moja postejaPosteja moja draga

meka si i teplaka ov�ica bela.

U tebi bicili dan provela

i snilalipi san.

NIKOL BUZE�AN, 6. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

Dva neobična gradaSjedio sam u svojoj sobi, zurio u prazan papir...

Jednom davno postojala su dva grada, Strogyard i Stroyird. Bili su spojeni velikom dugom. Na vrhu duge bilo je blago koje se nije smjelo dirati jer tko god bi ga dotakao, postao bi bezobrazan i zao. Bilo je to za�arano blago, ali toliko lijepo i primamljivo da ga je svatko htio barem dotaknuti. Da se to ne dogodi, stavljeno je na vrh duge. Nije to bila škrinja sa zlatom i dijamantima. Ne, ništa takvo... Bili su to lete�i tepisi i šarena hrana. Svaki grad imao je svojega mudraca. Strogyardski se zvao Mexen, a stroyirdski Yidal. Nisu to bili veliki gradovi: svaki s nešto više od �etiri tisu�e stanovnika. U Stroyirdu su se na trgovima prodavali popularni še�erni štapi�i, a u Strogyardu popularni veliki keksi. Nije to bilo bez veze. Naime, gradona�elnik Stroyirda zvao se Še�erni Štapi�, a gradona�elnik Strogyarda Veliki Keks.

Strogyardci i Stroyirdci nisu se baš voljeli jer su Strogyardci u restoranu Šarena hrana jeli hranu koja ih je pretvarala u crvenonosate zle klaunove, koji su

potom radili nered u Stroyirdu. Nespretni su se Stroyirdci, s druge strane, lete�im tepisima zabijali u visoke nebodere Strogyarda u namjeri da posjete strogyardsko kino. Stroyirdci, naime, nisu imali kino.

Što se sigurnosti ti�e, Strogyard je imao Puznu policiju. To su zapravo bili šumski crvi s bodljama. Stroyird je imao Aladdinsku policiju – na lete�im tepisima. Stroyirdci su vjerovali da je �arobnjak Aladdin pomogao Yidalu da nađe lete�e tepihe i zbog toga su mu bili iznimno zahvalni. Podigli su mu i veliki spomenik od še�ernih štapi�a.

Razlog netrpeljivosti među gradovima leži u ne tako davnoj prošlosti. Naime, današnji Strogyardci i Stroyirdci bili su pripadnici plemena Yago-Tsi. Preko podru�ja plemena Yago-Tsi išla je ona velika duga, a mudraci Mexen i Yidal zapravo su bili bra�a. Sve je bilo sjajno dok na njihovu zemlju nije došlo neprijateljsko pleme Me-Xasen, koje je zavelo mladog Mexena i okrenulo ga protiv brata rekavši mu da pokupi sve blago s duge.

Mexen je stigao na vrh duge, ali je uspio uzeti samo šarenu hranu. Lete�i tepisi ostali su na dugi. Pleme Yago-Tsi tada se podijelilo na današnji Strogyard i Stroyird. Strogyardci su, vođeni Mexenom, nastavili živjeti s nekim pripadnicima plemena Me-Xasen, a današnji Stroyirdci po�eli su živjeti vođeni Yidalom. On je s vrha duge uzeo lete�e tepihe i donio ih Stroyirdcima. Kad su se odvojili, u Strogyardu je ostalo kino koje su oba plemena jako voljela. Blago s duge oba je plemena promijenilo: kako ve� rekoh, Strogyardci su postali zli. Puzna i Aladdinska policija stalno su se sukobljavale i tomu nije bilo kraja. Gradona�elnici su se svađali, pa dogovarali, ali ništa nisu mogli promijeniti zbog tvrdoglavih stanovnika.

Odjednom kraj mene nešto prohuja. Podigao sam glavu i vidio ljude na lete�im tepisima. Pitao sam ih gdje se nalazimo, no nitko mi nije odgovarao. Osje�ao sam se beznadno, kad se iznenada ispred mene stvorio stari Yidal. Bio sam sto posto siguran da sam u Stroyirdu. Dok sam razgovarao s njim, kraj nas se pojavio nekakav stroj, na kojemu je pisalo yamuxa fa nayo. Od Yidala sam saznao da je to stroj za kidnapiranje. Jako sam se uplašio! Rekao mi je da su stroj poslali Strogyardci kako bi me odnijeli u Strogyard, i kako on tu ne može ništa.

Stroj me nosio toliko velikom brzinom da sam morao zažmiriti. Kada je stao, otvorio sam o�i i vidio klaunove kako se bore s ljudima na lete�im tepisima. Našao sam se usred borbe. Ku�e su se rušile, še�erni štapi�i i keksi letjeli zrakom, a usto su se odnekud pojavili i neki �udni roboti. Zamutilo mi se pred o�ima. Odjednom je sve utihnulo. Osje�ao sam se �udno. Kao da �u se rasprsnuti u male dijelove. Jako bih htio biti kod ku�e!

Za stolom u svojoj sobi pišem pri�u. No papir za pisanje ostao je prazan!

Zbunjen sam. Što se dogodilo s gradovima? Ako tko misli da ih može na�i na ovoj praznoj stranici u koju zurim, neka mi javi. Zabrinut sam za njih!

SERGEJ ŽIVKOVI�, 5. r.OŠ ŠIJANA, Pula

70 71

Odjeci OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A I S T A R S K A Ž U P A N I J A

Zelena pjesmaDok sam na zelenom jastukuspavao,zelene sam snovesanjao.

Bio sam u zelenom svijetu,hodaozelenim livadama,gledao sam zelene ku�ei zelene pse mazio.

Nedostajale su mi druge boje:boja plava, crvena, žuta,pa sam se htio vratitis svoj divni šareni svijet.

FILIP METZ, 5. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

Djeca i anđeliNeko� davno na nebu je živjelo deset anđela. Anđeli smijeha, strpljivosti, vedrine, svjetlosti, pristojnosti, zahvale, rada, vjere, topline i nježnosti. Oni su pomagali djeci kako bi bila sretna.

Jednog dana anđeli su sišli na Zemlju. Promatrali su djecu. Ljudi njih nisu mogli vidjeti. No postojala je jedna djevoj�ica koja je jako vjerovala u anđele. Cijela joj je soba bila bijela i puna figurica anđela.

Te ve�eri anđeli su se razdvojili. Prilazili su djeci. Anđeo smijeha uveseljavao je tužnu djecu tako da bi im šapnuo nešto smiješno. Dušu nesretnog i usamljenog djeteta zagrijao bi anđeo topline.

Kad su se vratili na nebo, anđeli su razgovarali o tome kako ima puno tužne, usamljene, nesretne i povrijeđene djece. Pitali su se kako bi to popravili. Nijedan anđeo nije imao ideju.

Sljede�eg jutra Lanu, onu djevoj�icu koja vjeruje u anđele, posjetio je anđeo �uvar. Anđeo vjere.

Lana je još spavala, pa ju je anđeo probudio. Ugledala ga je i pozdravila. Anđeo je jedva povjerovao da ga vidi. Malo su razgovarali, a onda se anđeo vratio na nebo.

Vrativši se, ispri�ao je drugim anđelima o djevoj�ici Lani koja vidi anđele. Jednom je od njih sinula ideja da bi preko ove djevoj�ice mogli svoj djeci govoriti lijepe misli. Tako su djeca po�ela vjerovati u anđele.

NATAŠA LABAŠ, 6. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

72 73

Odjeci OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A

MaskePolicajac sam ja,pištolj imam,otmi�are lovimi u zatvorih zatvaram.Vatrogasac sam ja,vatru gasimi na sve stanovnikepazim.Vitez sam ja,sa zlom se borimda svakogaod nevolje spasim.Princeza sam bila,tijaru nosilai sobom se ponosilaZlobna sam vještica bila,kletve na sve bacalai mo�varom gacala.Vila sam bila,jednoroge jahalai štapi�em mahala.

LUNA LU�I�-JOZAK, 5. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA – KRNICA, Krnica

75

Odjeci Odjeci

Naše užanci17. jenar... Antonjski je rog zatulil. Srhi pasuju, a srce j’ kod ku�a veliko.

To van je moj kraj. Saki doma�i �ovek žive za stare užanci ke su nan naši noni�i i pranoni�i pustili.

Naš pnos, naša tradicija, naša svetinja.

Va moderno vreme nastal je karneval. �uda lepeh maškar judi veselo gledaju po paradah v Reke, Opatije, Lovrane. Deca se smeju, kantaju i tancaju. Lepo j’, ma to ni to. Pust i karneval su kod dva brata, jedan po nekadajnu, a jedan po modernu.

Po našeh seleh judi od kad znaju za se, pust z srcem živeju.

Na Antonju se po seleh pusta obesi, a ve�er je vela fešta na Zvone�oj.

Kod ozeblo sunce �ekamo tu prvu pusnu nedeju. Po užance parte naši mladi�i, Rukava�ki zvon�ari, na svoj tradicionalni put na Zvone�u. Ne morete razumet oni osje�aj kada se nedeju jutro, po frišken zrake, hode� prtite na Škrapnu, selo na vrh Zvone�e. Z duga j’ �ut bubanj i trumbetu. Si su veseli, smeju se deca i stari, �ekaju i štimaju. Srce tu�e, krv v ušeh šumi. Najslaje �ekanje, da z šumi zilezu vanka. Prvi gre maj okrunjen z rožicami va seh koloreh, za njin �uda muzikanti va plaveh stomanjah i na kraje lepi, šesni, krepki zvon�ari. Ženske se štimaju ka j’ najlep�e rožice na krabujosnice storila, muški �akulaju ki ima najlep�u kožu, kemu zvonac najja�e zvoni, al ki ima najboji mot.

Zvon�ari delaju tradicionalno kolo. To j’ slika ka ti dušu otopi.

Judi va sele pari�uju marendu. Kisela repa, kapuz i kunbasice na šterne diše. Ženske obavezno umese presnac i grašnjaki – pusni kola�i ki se po užance dela ve� let, i pust bez njih ne more pasat.

Pokle marendi zvon�ari parte z Škrapini po seleh zdolun i škure pridu Rukavac. Judi ih posuda do�ekuju, vesele se i štimaju.

Drugu nedeju Zvone�ani parte v Rukavac. I opet se jutro �eka da pridu... i se s ponova.

Bit zvon�ar najveža je �ast va našen kraje. Imet zvon�ara va ku�e, ponos je sake familije. I moj je tata zvonci oprtil. I nono, pranono, a i prapranono.

Gledan ve� stare žute sliki na keh se moji pranoni�i smeju. Suza špija na oke, a okol srca neka teplina pasuje. Ne more to saki razumet. Saki kraj svoje užanci ima. Saki �ovek va srce svoji koreni nosi. Prihajaju neka nova, moderna vremena, a š njimi i nove užanci.

A jeno ja sigurno znan: doma�i �ovek ne�e nikada pozabit od kud j’ prišal i �a va srce nosi, kamo god šal.

EMA STUPAC, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J AP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Nonina vižitaNikad ne�upozabit ta dankada j’ nona prvi putprišla va naš novi stan.

Z noson vajeršla san joj pokazat svoju sobu,a njoj je telo slabo do�kada j’ videla su moju nahitanu robu.

Provala sam �agod od tega skrit,ma nijedan se ormarni mogal zaprit.

Rekla j’ da va životeni videla takov kup postoli i robe.Leh se obrnulai zišla z moje sobe.

Od veloga šoka�a j’ doživela,partila je �ai ni ni sela.

Meni je zbog none žal bilo.Ma, drugi put �istin sobuda se ne bi stešo dogodilo.

LEONNA JAGODNIK, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

74

76

Odjeci Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J AP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Ostaviti trag u vremenuEh, kad bi se barem moglo usporiti ili uhvatiti vrijeme! Puno bi pogrešaka bilo ispravljeno i mnoga djela ponovno u�injena... Kad bi se barem vrijeme moglo zaustaviti, živjeti duže punim plu�ima i uživati baš u svakom trenutku života!

Vrijeme ne možemo dota�i, vidjeti, �uti niti omirisati. Ono je tu, ali istovremeno kao da i nije. Ono je moje i tvoje, ali samo ponekad, rijetko – zajedni�ko. Pogledam li na sat, vidim kako se kazaljke nemilosrdno kre�u. Pokušavam prebrojiti koliko je ve� puta u mojem životu velika kazaljka prešla svoj vje�ni krug, koliko se puta susrela s brojem 12 i koliko je sati ili minuta nepovratno prošlo.

Budu�i da nam užurbana svakodnevica ne ostavlja previše vremena za odmor, ponekad je, jednostavno, potrebno usporiti ritam. Trebamo shvatiti da uvijek imamo dovoljno vremena za sve što nam je važno i vrijedno, samo treba prona�i pravi na�in kojim �emo mo�i prepoznati pravo vrijeme.

Razmišljam o onome što je rekao Stephen Towles: „Poput vjetra, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje, nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo barem na kratko došli.“ Svakog dana trebamo živjeti kao da je to posljednji dan našega života jer jedino što ne možemo reciklirati jest pogrešno potrošeno vrijeme.

„Carpe diem!“ govorili su stari Rimljani. Uhvati dan i ne dopusti da ti život prođe uzalud. Ostavi svoj trag, svoj otisak dlana...

LAURA RAJNOVI�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

Sveti Florijan uvijek je s njimaSvaki je grad sretan što ih ima:

dobre anđele poplava, plamena i dima.

Teško je vatrogasac biti,živote iz nevolje spašavati,

za njih odgovarati.

Njihovo srce nema straha,svaki problem riješe iz daha

jer ne boje se vru�ine, vode, visine ni mraka.

Sveti Florijan uvijek je s njima,�uva ih i pomaže im da u humanim podvizima

svojom hrabroš�u prkose nevoljama i pomažu unesre�enima.

LUNA ANTI�, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

77

78 79

Odjeci OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Veliko nevrijemeBila je zima. Petak ujutro. Tata je još spavao, a mama je radila u no�noj smjeni i još se nije vratila s posla. Dok sam se spremao za polazak u školu, nestalo je struje. U našem kraju zimi je nestanak struje �esta pojava, ali se kvar nakon kra�eg vremena ipak otkloni. No toga petka struja više nije dolazila.

Otišao sam u školu. Ubrzo, još prije podneva, po�ela je padati kiša koja se na tlu trenutno smrzavala. Ledile su se ceste, šume, stabla, automobili. Sve se okivalo ledom. Bio je to po�etak nevremena u kojemu �e moj kraj ostati zarobljen gotovo mjesec dana. Kiša i snijeg za nekoliko su sati polomili mnoštvo grana kao da su od papira. Stabla, telefonski i strujni stupovi rušili su se poput tankih šibica te zakr�ili sve putove. U tišini svojega doma bili smo odsje�eni od svijeta.

Tih dana ljudi nisu mogli i�i na posao, kao da je sve stalo. Mama i tata bili su zabrinuti ne znaju�i što napraviti. Za sve nam je trebala struja, a nje nema. Treba prati rublje, ne možeš. Treba gla�ati, ne možeš. Televizije nema, telefona nema, ništa ne radi. Ni centralno grijanje ne radi bez struje. Hladno za poludjeti!

No u svemu tome dogodilo se nešto dobro. Nave�er bismo se svi, cijela obitelj, okupili oko upaljenih svije�a i igrali �ovje�e, ne ljuti se, monopoly, memo, šah, a �esto smo i kartali. Kako smo se samo smijali! Mama se ljutila na tatu kad je pokušavao varati, pa se onda zbunila, pogrešno zbrojila bodove... Stalno se događalo nešto zbog �ega smo se posvađali, u šali, naravno. Meni je bilo divno jer smo, iako u mraku i bez struje, svi bili zajedno.

Trajalo je to mjesec dana, nakon �ega se polako sve vratilo u normalu. Preživjeli smo. Ljudi iz drugih krajeva kažu kako smo mi, Gorani, izdržljivi i snalažljivi u svakoj neprilici, a sad shva�am da je zbilja tako.

MATIJA MALNAR, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

PŠ GEROVO

Tajne moraDanima me more mamii šap�e mi pri�eo tajnama iz dubina...Koga rak štipa,i koga raža voli,koga hobotnica �vrsto grli,i komu sirena u zagrljaj hrli.Gdje potopljeni brod blago skriva,u kojoj uvali morski konjic sniva,što dupini pjevajui na kojim se mjestima rijeke u more ulijevaju.Ja mu puštamda me tajnama mamii jedva �ekamda more i jaopet budemo sami...

PETRA DERANJA, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

80 81

Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J AP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Magija čarobnih pokretaPo�elo je drugo polugodište. Jurim u plesnu školu. Danas imamo sat s Magijom. Zvu�i primamljivo, zar ne? E, za sve vas koji ne znate: Magija je rije�ka plesna udruga osoba s cerebralnom paralizom, s kojom surađujemo od prošle godine. (Naša prošlogodišnja baletna produkcija u HNK-u Ivana pl. Zajca ostala je mnogima u sje�anju upravo zbog plesne to�ke s njima). Sada pripremamo novu koreografiju, koju �emo uskoro predstaviti u Zagrebu. Iako plešem ve� petu godinu, meni je ovo prvo iskustvo rada s Magijom. �im uđem u svla�ionicu, moj dan, a time i život, dobiva novu dimenziju, koja me mijenja i uzdiže...

Najprije imamo zajedni�ko zagrijavanje. �lanovi Magije rade maksimalno koliko mogu. Ako još pritom tko ispri�a neku dogodovštinu, naš trening postaje svima lakši. Poslije zagrijavanja naša profesorica Sanja, koja je zaslužna za ovu suradnju, objašnjava koreografiju. Slijedi glazba... Slušamo ne bismo li uhvatili ritam.

U dvorani mora biti apsolutna tišina jer neki �lanovi Magije ne �uju najbolje, pa im je potrebna maksimalna koncentracija. Zapo�inje improvizacija. Ubrzo smo svi u pokretu. Nastaju zadani pokreti... Ve� smo zadihani i umorni, pa nam treba predah. Nakon kratke stanke slažemo se u prostor za duete. Svatko iz mojega razreda uzima po jednog �lana. Magije, a kako se ve� dobro poznamo, nije nam problem slagati manje to�ke. Kada uskladimo pokrete i nau�imo jedni druge nešto novo, otkrijemo i razne elemente akrobacije, za koje biste rekli da su neizvedivi nekomu u invalidskim kolicima. Uistinu, nema granica... Uz nas je uvijek naša profesorica da nam pomogne – ve�i plie, bolji položaj ruku te pri izvođenju težih elemenata da ne bismo ozlijedili sebe ili osobu s kojom uvježbavamo pokrete. Bez upornog ponavljanja istih pokreta nema dobre koreografije, to jest plesne to�ke. Kad se spoje svi dueti i pokoji solo s elementima improvizacije, nastaje zapanjuju�e kreativna koreografija. Ona odiše ponosom i briše sva istezanja i upale miši�a, ali i po�etno nepovjerenje i strah.

Logi�no je tad zapitati se: „U kojem trenutku ja prestajem, a mi po�injemo?“

A, u trenutku kad �ujemo pljesak iznenađene publike, rije� magija dobiva još jedno zna�enje, a mi smo, uistinu, �arobnjaci zajedni�kih pokreta, pozitivnih vibracija i velikih snova, bez granica...

STELLA ŠABANOVI�, 7. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

Haiku na čakavskiU�iteljica j’ rekla da �emo danas pisat haiku. „�a j’ sad to?“ pitala san sama sebe.

U�iteljica j’ objasnila i rekla temu: perunika. Je to ono �a moja nona zove sabljica? Ako je, ja �u pisat �akavski haiku. I evo �a san napisala.

Sabljica

Sunce je mazi.Nebo ju bušuje.

Oblaci jube.

– U�iteljice, �a je ovo haiku?– Bome, lipo je.

LARA MACOLI�, 5. r.OŠ ŠKURINJE, Rijeka

Odjeci

82 83


Tvoja ljubavTvoja ljubav unosi nemir,na ve�ernjem nebu punom zvijezda.

Tvoja je ljubav poput pjesme tisu�u slapovakoji žubore u mojem srcu.

Tvoja ljubav zlatne su nitikoje mi prožimaju snove, šapatom me dodirujui kradu san.

Tvoja je ljubav sre�azbog koje bi svako srce moglo poletjeti,beskrajno...

Tvoja je ljubav pjesma koja se ori mojim srcemkada si mi blizu, beskrajna sre�a.

Tvoja je ljubav trag na mojem srcu,koji ostaje za život.

Zajedno �emo sanjati, ti i ja.Zajedno poletjeti u život, ti i ja.

NICOLE IVANKOVI�, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

Moj gradJedan gradu Kvarnerskom se zaljevu skrio.Rijeka Rje�ina njime te�e,Jadransko ga more dodiruje,Gorski kotar svježim ga zrakom daruje.Tom je gradu Rijeka ime,a ja, kao Rije�anin,ponosim se njime.

Pogled na U�ku i Opatiju bajnuizmami osmijeh svima koji žive u mojem kraju.Plavo more i brodoviiz rije�ke luke pozdrave u svijet nose,o ljepotama mojega grada glasove pronose.

Rije�ki je Korzo srce mojega grada.Kad maškare njime zavladaju,veseljem i šarenilom Rijeku za�araju.

Crkva zaštitnika svetog Vidaprostor je gdje Rije�ani nalaze utjehui odmor od svakodnevnih briga.Trsatsko svetište posebno je mjesto mojega grada:hodo�asnike ondje ispuni mir i nada.

ERIK JURAŠI�, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

85


KrivnjaHodao sam gradom zamišljen. Razmišljao sam o važnom natjecanju koje imam sljede�e subote. U mnoštvu ljudi kraji�kom oka opazio sam Luku. Stao sam. Pogledao sam bolje. Da, to je on! I on je zastao. Primijetio me i krenuo prema meni. Nisam mogao vjerovati! Bio sam tako sretan. Ali – ne zadugo. Nakon samo nekoliko koraka Luka se okrenuo i nastavio svojim putem. Preplavio me ogroman val razo�aranja i tuge.

Luka je oduvijek bio moj najbolji prijatelj. Poznavali smo se od vrti�a. Nitko nije bio sretniji od nas dvojice kada smo, upisuju�i se u školu, shvatili da �emo biti u istom razredu. Naše prijateljstvo postajalo je sve �vrš�e. Pomagali smo jedan drugomu u školi, zajedno pisali zada�e i igrali se. Bili smo nerazdvojni. Sve do jednoga dana...

Žurio sam u park, gdje me �ekao Luka. Sjedio je na ljulja�ki spuštene glave i nogom iscrtavao krugove u pijesku. Kada me ugledao, nasmiješio se, no u njegovim sam o�ima vidio tugu i tragove suza. Nakon kratke šutnje ispri�ao mi je kako je doznao da mu tata nije pravi tata. Pravi je tata ostavio mamu i maloga Luku i nikada nije pitao za njega.

Nisam znao što bih mu rekao. I danas kao da �ujem njegove rije�i: „Molim te, ovo nemoj nikom re�i.“ „Naravno da ne�u“, spremno sam odgovorio. U tom sam trenutku to uistinu mislio. Pa, kako bih ja izdao Luku? Ne ja! Nema šanse!

No sljede�eg dana do mene je došla Matea, naša prijateljica iz razreda. Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima kada sam �uo da Matei pri�am Lukinu tajnu. Našu tajnu!

Znam da to nije opravdanje, ali Matea je bila moja simpatija. Imala je dugu plavu kosu i najljepše zelene o�i, u kojima bih se izgubio svaki put kad bi me pogledala. Naravno da sam joj se htio svidjeti.

Idu�eg dana cijeli je razred brujio o Lukinom tati i o tome kako ga je ostavio. Luka mi nije rekao ni rije�. Samo me pogledao tužnim plavim o�ima u kojima je pisalo veliko: „Zašto?“

Nikad mi se više nije obratio. Da je barem vikao na mene, ljutio se, udario me! Nikad nije odgovorio na moje uporne telefonske pozive, a kada sam mu zvonio na vrata, njegova bi mama rekla da on sada ne može razgovarati sa mnom. U školi me izbjegavao.

Luka se uskoro preselio u drugi dio grada i otišao je iz naše škole. Meni je, nerado to priznajem, laknulo zbog toga jer me, kad god bih ga pogledao, izjedala krivnja. I danas, nakon tri godine, i dalje osje�am tu krivnju. Nadam se da �e mi Luka jednom ipak oprostiti.

ADRIAN BARI�, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

Zaljubio sam se, a što sad?Zaljubio sam se u Krušku. Bilo je to prekju�er ili preksutra... Joj, ta me ljubav sasvim zbunila. Zašto sam se zaljubio u Krušku koja uop�e ne primje�uje mene, Grejpa Klepimuhovi�a?

Zaljubio sa se, što sad?! Moram privu�i pažnju Kruške na sebe a da to nitko ne primijeti. Hm, hm! Mislio sam i smislio. Za ostvarenje plana trebat �e mi balon u obliku srca te spremnik helija. Obavit �u to u tri faze. Prva faza: približiti se Kruški. Druga faza: neprimjetno napuniti balon helijem. Tre�a faza: otpuhati balon prema Kruški.

Poželite mi sre�u!!!

Sljede�i dan posudio sam od tate bocu helija te kupio balon u Billi. Došao sam u školu. Nisam ništa u�inio u vezi sa svojim planom prva tri školska sata. Nitko ništa sumnjivo nije primijetio. Bocu helija skrivao sam u torbi. Kad je zvonilo za po�etak drugoga velikog odmora, otišao sam van. Slijedio sam Krušku neprimjetno. Nosio sam torbu s helijem. Kruška je stala i po�ela razgovarati s prijateljicama. Sakrio sam se u obližnji grm, no onda je nastupila pomr�ina. Joj, na nju sam zaboravio. Brzo sam upalio šibicu (uvijek ih nosim u džepu) potpuno zaboravivši da je boca otvorena i da je helij ponekad zapaljiv. �uo sam jak prasak! Grm se zapalio. Kruška i ostale djevojke pobjegle su kao i ja.

Poslije sam na satu Hrvatskog jezika doznao da se pjesmama može iskazati ljubav. Od tada pišem ljubavne pjesme te ih redovito šaljem Kruški. Ona me svakim danom sve više i više primje�uje. Opet mi poželite sre�u!!!

MATEO GRUBAN, 5. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

84

87

Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Čežnja

Poštovani gospodine Krleža,

oprostite što Vas uznemirujem, Vas i Vaš spokoj, ali imam potrebu re�i Vam da me se jako dojmila Vaša pjesma �ežnja. Za kime �eznete, gospodine Krleža? Ili za �ime?�itaju�i pjesmu, u potpunosti razumijem što mislite. Pišete da se u nama neopisivo javlja �ežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug i kome bi mogli da pišemo pismo. Takvu smo �ežnju svi osjetili. Svatko ima svoj na�in. Možda je ponekad i ne prepoznajemo, ali ona je tu. Ta neugasiva želja za ne�im što želimo iz dubine srca. �ežnja nas zna rastužiti, osamiti ili prisje�ati na nešto drago, izgubljeno. Vaša me pjesma fascinirala. Ho�e li se moja želja ispuniti, ho�u li prestati �eznuti...

Srda�no Vas pozdravljam.Sabrina

U Rijeci 18. sije�nja 2017.

SABRINA POLJAK, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Prijatelj

Prijatelj ti suze briše.S tobom se po ledu kliže.Na njega uvijek možeš ra�unati!

Moraš dobar s prijateljem bitijer �ete zajedni�ke tajne kriti.Prijatelj je važan svakomi zato ga moraš �uvati �eli�nom šakom.

Budi anđeo prema njemu!Voli ga i mazii zapamti – na prijatelja uvijek pazi.

LENI �ERVAR, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

Odjeci

86


Ocjene ili znanjeU�iti nešto bez straha od ocjene? Koliko nam se puta dogodi da u�imo samo zato što uskoro pišemo ispit?

Ocjene su danas, nažalost, puno važnije od znanja jer su one te koje uvelike rukovode našim budu�im izborom, najprije srednje škole, a poslije i fakulteta. �esto tek u srednjoj školi mnogi u�enici po�inju cijeniti znanje jer shvate da ono nije u suglasju s odli�nim ocjenama koje su tijekom osnovne škole tako bjesomu�no hvatali. Dobro znamo kako ocjene koje dobijemo �esto ne odgovaraju našem stvarnom znanju. Nekad su prenapuhane, a ponekad smo, možda, i zakinuti. Tijekom ocjenjivanja nije bitno samo naše zalaganje i vrijeme utrošeno na u�enje, nego i ono što pokažemo na nastavnome satu. Taj dio u ocjeni nije zanemariv jer govori o u�enikovoj predanosti radu. Naše neznanje koje se ogleda u situacijama kada profesori o�ekuju da �emo zaklju�iti i povezati nove sadržaje s ranije usvojenim, pokazuje kako prevladava kratkoro�no znanje. Uzrok tomu može biti puno školskih predmeta i prenatrpan raspored, ali i velika želja za izvrsnim ocjenama te zadovoljstvo obitelji. Rijetki su oni koji u�e da bi proširili postoje�e znanje, a sve je više onih koji u�e jer moraju ili priželjkuju nagradu roditelja.

U nižim razredima osnovne škole u�enje smo smatrali zabavom, ali prelaskom u više razrede ta ideja o zabavi sve je više prelazila u mu�enje i stres, koji nam postaje suputnik te ga pre�esto osje�amo. Kako odrastamo, roditelji nam manje pomažu u pisanju zada�a i u�enju, a istovremeno pove�avaju pritisak na ocjene i njihovu visoku broj�anu vrijednost. Neki se zbog toga okre�u i instrukcijama, koje ne bi smjele biti put traženja rješenja.

Utjecaj društva tako ostavlja pe�at u nama. Uvjereni smo da svi moramo dobivati visoke ocjene i prolaziti s odli�nim uspjehom jer je jedino on prihvatljiv i poželjan. Gdje su nekadašnje dobre ocjene imenom trojke? Pa, i samo im ime govori da su to dobre ocjene, ali danas, nažalost, oobjašnjenje da je nešto dobro vrijedi za dobar sendvi�, mobitel, glazbu ili film. Ne i za ocjene. Za njih naj�eš�e nije prihvatljivo da su samo dobre, one moraju biti odli�ne. Ocjena koja se smjestila u zlatnoj sredini više nema zlatnoga sjaja jer se poistovje�uje s neuspjehom. Ona bi trebala biti ocjena �ija bi pojavnost trebala biti �eš�a jer dobiti trojku ne zna�i neznanje, nego nedovoljno razumijevanje i izostanak primjene. Petice bi trebali dobivati u�enici s vrhunskim zapažanjem, razumijevanjem i primjenom. Tek bi tada petice sjale jako. Tada se njihov sjaj ne bi brzo gubio, kao što se nerijetko događa, ve� bi postajale još sjajnije.

Treba ukinuti diktaturu petica i promijeniti na�in ocjenjivanja. Ocjena ne smije ovisiti o jednom ispitu ili ispitivanju. Ocjenjivanje tijekom dužeg razdoblja te povezivanje i razumijevanje usvojenog zahtijevalo bi kontinuitet u radu i u�enju, a zna�ilo bi i trajnije znanje. To bi dovelo do velikih

promjena jer bismo iskorijenili kratkotrajno znanje i u�enje napamet. Roditelji bi trebali smanjivati pritisak koji �ine na svoju djecu zbog ocjena. Nadam se da �emo u�initi naše znanje trajnijim jer smo mi ti koji trebaju promijeniti svijet, a to ne možemo bez znanja. Ono je klju� koji otvara sva vrata.

PAULA MO�INI�, 8. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

Simfonija ljubaviU predve�erje,dok pjesma cvr�aka jenjava,a oni polako odlazena po�inak,no�urak sramežljivo otvarasvoje glavice.

Preplavljuju memirisi ljubi�aste ljepotice,rascvjetane lavande.

Gledam odsjaj nebeskog šeta�a u moru. Pada zvijezda, zamišljam želju.

U zanosu trepti cvije�eu iš�ekivanjunestvarne ljubavi.

Tonu�i u san,još �ujem bumbarov letdok prelije�epahuljaste masla�ke.

TENA MIŠI�, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

88 89

90 91


Napitak za smijehJednoga kišnog poslijepodneva mojoj sestri i meni bilo je dosadno, pa smo po�ele spajati sve na što smo naišle u ku�i. Stvari kao što su... Ma, ne�u vam re�i, to �e biti jedna ljepljiva sestrina i moja tajna. Otkrit �u vam samo nekoliko sastojaka: ke�ap, otopljena �okolada i vegeta – tri sastojka koja nikako ne idu jedan s drugim.

Odlu�ile smo se za njih jer takvu smjesu nismo nikada vidjele, a kamoli okusile, a zatim smo ih pomiješale. U tom trenutku dogodilo se nešto �udesno. Ta je ljigava smjesa po�ela svjetlucati; iz nje su izlazila mala usta koja se nikako nisu mogla prestati smijati. Jedna su usta sjela na moje uho, nešto mi šapnula, zatim odlepršala na sestrino uho i postupila jednako. Okrenule smo se jedna prema drugoj, pogledale se i po�ele se smijati. Ne znam zašto, ali nismo mogle prestati. Smiju�i se, taj smo napitak nazvale napitak za sre�u (i puno, puno smijeha).

Odlu�ile smo na�initi još napitaka i ponuditi ih nekim ozbiljnim facama iz sestrina razreda. To smo i u�inile. Najbolji dio svega bio je što se jedan ozbiljan dje�ak nije mogao prestati smijati i, kroz suze smijalice, govorio je svojim ozbiljnim prijateljima da i oni kušaju jer takvo što nije u životu doživio. Budu�i da im je to reklo jedno vrlo ozbiljno dijete, koje se nikada u životu nije smijalo, morali su pristati.

Tako smo se smijale još danima, a imale smo i drugih posljedica toga �udesnoga napitka. Jedna od njih bila je da su nam svakoga dana na pamet padali suludi vicevi. Nismo se mogle prestati smijati kad bi nam netko ispri�ao vic. Nismo se pravile važne, ve�, jednostavno, nismo mogle izdržati zbog onoga ludog napitka u nama koji nikako nije prestajao djelovati...

EMA MARTIN�I�, 6. r.OŠ TRSAT, Rijeka

Molitva

Dragi Gospodine!

Podari mi upornostda zbog padova ne izgubim volju za životom.

Podari mi snagukako bih savladalasvakodnevne poteško�e.

Podari mi marljivostkako bih s drugima mogla dijeliti plodove svojega rada.

Podari mi milostda ostanem na svojem putukada navale oštri vjetrovi.

Osobito me �uvajkad jasno ne vidim putkojim trebam dalje i�i.

MARINA ŠOŠTARI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

PŠ GEROVO

OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Povratak u DinjiškuKraj lipnja je. Ulazim u ku�u, sve je �isto i posloženo. Tako je uvijek kada sa svojom obitelji odlazim na putovanje.

U pretrpani prtljažnik nespretno ubacujem nekoliko sitnica. Sjedamo u automobil i kre�emo. Napuštam svoj grad, svoj Kastav, prepun magle od sparine i smoga. Pomalo ostaje pust, a lagani povjetarac s moje terase šalje mi pozdrav.

Dok nam jutarnje sunce obasjava put, probijamo se gužvovitim gradskim rije�kim ulicama. Kapci su mi teški, san me doziva, polako tonem. Sanjam svoj grad, svoj Kastav. U daljini se �uje zvonjava zvona koja dopire s tornja stare crkve sv. Jelene Križarice, s kojega se vide iscrpljeni ribari kako se vra�aju ku�i iz pravca otoka Cresa. Ta me zvonjava podsje�a na Halubajske zvon�are, koji svojim strašnim maskama i velikim zvonima tjeraju zimu. Uskim ulicama, poplo�enim kamenom, odzvanjaju koraci Vladimira Nazora koji hitro kora�a k školi. Sada su zidovi škole premazani nekim novim bojama, ali su u njih još uvijek utkane njegove �akavske pjesme.

U podnožju Kastva skrasilo se malo ribarsko mjesto Volosko, koje zimi prkosi valovima uzburkanog, sivog Jadranskog mora. Podno velebne planine U�ke, koja se uzdiže iz mora, smjestili su se Moš�eni�ka Draga, Medveja, Lovran, �iji su ostatci srednjovjekovnih zidina protkani mirisom lovranskih maruna, Ika, I�i�i i Opatija... Hodaju�i U�kinim strmim obroncima i upijaju�i mir i tišinu, brzo dolazim do njezina najvišeg vrha, Vojaka, odakle se pruža krasan pogled: jednako se dobro vide snijegom prekrivene talijanske Alpe i Kraljica Jadrana, Venecija.

U podnožju U�ke �uju se zvuci Kubelikove violine, koji prolaze poznatim opatijskim šetalištem Lungomare, vra�aju�i me u tajnovitu prošlost te Stare dame. U divnim parkovima �uje se treptanje palmina liš�a i širi miris magnolijinih cvjetova.

Glasan me krik galeba prene iz snatrenja i shvatih da sam ispred Kraljevice. Kraji�kom oka ugledam barokni dvogrbni dvorac obitelji Zrinski i Frankopan. Mislima se vratih u školske klupe, na sat Povijesti kada smo u�ili o vladavini Austro-Ugarske te hrabrom pokušaju grofa Petra Zrinskog da brani svoj grad od tada najja�ih osvaja�a, Osmanlija.

Prate�i miris zrelog i so�nog grožđa, putujemo k Crikvenici, iz koje se vidi prastari div raširenih ruku koji povezuje kopno s otokom Krkom. U blizini Crikvenice nalazi se Ljubavna cestica – šetnica puna opojnih mirisa mediteranskog raslinja. Njome u mislima dolazim do velebne kasnoanti�ke gradine Badanj, koju obilježava legenda o zakopanom blagu...

Ceste su prepune ljudi koji bježe prema jugu, prema moru. Ponekad naiđemo na kolonu predvođenu turistima iz raznih zemalja. Oni, istražuju�i

naš Jadran, traže mjesto za odmor. Putuju�i kroz Novi Vinodolski, uo�avamo da gužve na magistrali postaju sve rjeđe. Ovo me mjesto uvijek podsjeti na prvi hrvatski zakon: Vinodolski zakonik. Iz neposredne blizine, na glavnom trgu Novog Vinodolskog, pozdravlja nas restaurirana srednjovjekovna kula Kvadrac. Moje tijelo podrhtava kao što se more bori s razornim olujama, dok se vjetar poigrava si�ušnim kapima i razbacuje ih na sve strane. Borim se s mislima, nadom i željom da �e ponovno u Sabor ponosno ušetati razum koji je sastavljao Vinodolski zakonik.

Cestom lagano klizimo prema Senju. Na ulazu u grad ponosno stoji Sun�ani sat na 45. paraleli. Vjetar fiju�e između raskošnih busena trave i lavande, �iji zanosni miris privla�i p�ele. Marljivo je oprašuju te stvaraju med prepoznatljiv po svojstvima toga mediteranskog aromati�nog i ljekovitog bilja, koje ukrašava Park senjskih pjesnika. Senj je Hrvatska, hrvatski jezik i književnost jer su ga stvorili uvaženi velikani Silvije Strahimir Kranj�evi�, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev i Milan Ogrizovi�. Ne stvaraju�i granice i predrasude prema hrvatskom jeziku, Senj je ostvario svoj san: u svojoj kolijevci �uva književno blago – �uvaj se senjske ruke i Posljednji Stipan�i�i.

Na izlasku iz grada, s brijega, na kojem se nalazi simbol grada Senja, tvrđava Nehaj, senjski uskoci šalju nam pozdrave.

More se uzburkalo. Usporedno s cestom pruža se raskošna planina Velebit, u �ijem se podnožju rađa bura. Nitko mi ništa ne može dok osje�am onaj stari, svima znani, vjetar u kosi i kada na njegovim krilima plovim u svoj svijet, svoju slobodu, razmišljaju�i o bezvremenskim obroncima Parka prirode Sjeverni Velebit, koji ukrašava endemska biljka velebitska degenija. Sivilo velebitskog kamena, oskudno zelenilo i debele sjene stabala na pojedinim dijelovima �udesne su boje spojene s plavetnilom Jadranskog mora, na �ijoj su se obali smjestila brojna mala mjesta: Sveti Juraj, Lukovo, Klada, Starigrad, Jablanac i Stinica. Putopisna mjesta, zimi zaboravljena, raduju se ljetu, kada kroz njih zakuca glavna žila kucavica – magistrala. Dok njome klizim i ja prema trajektnoj luci Prizna, smiješi mi se modrozeleno Jadransko more, iz kojeg proviruju najljepši otoci svijeta: Prvi�, Sveti Grgur, Goli otok i Rab.

U daljini se nazire, kao polegnut kameni div, otok Pag. Trajekt nas �eka. Automobili nestaju u njegovoj utrobi, a ja se veselim jer me samo more dijeli od otoka mojega djetinjstva. I dok trajekt prkosi valovima svojom snagom, miris mora i zvuk galebova opušta me i smiruje, vra�aju�i moja sje�anja na djeda i našu Dinjišku. Trajekt završava svoj put i ostavlja nas golom kamenju isprepletenom paškom �ipkom.

Između škrtog kamenjara, koji isijava toplinu, promatra me par o�iju. To su o�i ovce �ija je vuna bijela poput snijega.

Ubrzo dolazimo do grada Paga. Miris svježe pe�enih baškotina, koje marljivo proizvode �asne sestre, �uvaju�i tradiciju, širi se uskim uli�icama.

Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

9392

95


Zidovi ku�a prožeti su mirisom paškoga sira, a na trgu stasito stoji kip znamenitog Bartola Kaši�a. Pomisao na njega opet me vra�a u školske klupe i opet shva�am ljepotu svojega hrvatskog jezika.

Cestom se širi miris soli, bijeloga zlata, koji proizlazi iz isprepletenih bazena punih mora i velebnog zdanja Paške solane.

Svakim kilometrom puta moje srce ja�e kuca jer osje�a svoj kraj, svoju Dinjišku, koja se skrasila u plitkoj uvali, ukrašena pješ�anim plažama.

Tišinu narušava zvuk bron�anih zvona koji dopire iz crkvice sv. Maura i veselo nas pozdravlja. Ljudi u Dinjiški su opušteni, pomalo usporeni. Vrijeme tu ne postoji, kao da je sve stalo. To je njihov stil života. I nije mi teško priviknuti se na njihovu fjaku.

U hladovini, na kamenim klupicama uvijek sjede starosjedioci �akulaju�i o aktualnim događajima i onima iz prošlosti.

Uspinju�i se brijegom, puteljkom koji nas vodi pokraj kamenih ku�a s lijepo uređenim vrtovima, iz kojih se širi miris smokava, te pokraj maslinika, gdje se rađa poznati zlatni mediteranski eliksir, dolazimo i do svoje ku�e, koja je dio staroga dijela sela.

O�ekujem da �u ugledati svojega djeda, koji �e nam otvoriti vrata sakrivena granjem velike smokve i �vrsto me zagrliti. No vrata smo otvorili sami. Djeda više nema.

Ispod prastare smokve, bijele od posolice nošene burom, viri usamljen djedov kai�. Odavno izvu�en iz mora, �eka na igru s valovima. Zrakom se širi zvuk škripanja vesala, zavu�enih ispod dra�e. Vesla s tragom djedove ruke. �ekam da njome zaplovim stazom sje�anja.

Nema više mirisa janjetine ispod �ripnje, otpuhala ju je posljednja mar�ana bura.

Sjedam na djedov stolac, a hlad mi stvara stari hrast. Hladno�a mi se uvukla pod kožu. �eznem za njim, njegovim glasom, njegovim dodirom.

Na moru je bonaca, obuzima me spokoj.

MIHAELA PAVLINI�, 8. r.OŠ „MILAN BROZOVI�“, Kastav

Dar U mojoj obitelji blagdani su uvijek zabavni i bu�ni. Mama tjednima priprema darove kao iznenađenje za sve uku�ane i vrijedno ih skriva od radoznalih o�iju, a onda na Badnjak pani�no tr�i po ku�i jer se ne može sjetiti svih svojih tajnih skrovišta. Svakom priprema njegov najdraži kola�, pa pola ulice miriše na �okoladu i kekse, dok tatu uvijek zapadne nezahvalno pranje posuđa. On pokušava izbje�i maminu oku, ali mu to nikada ne uspije. Sestre i ja imamo važan zadatak: okititi bor po najstrožim pravilima vladarice naše ku�e i uz njezinu pomo�, naravno. Ali dok ona ode potražiti dio ukrasa koji je od lani nestao, sve kuglice osvanu na samo jednoj strani bora. Onda potrošimo još toliko vremena na prebacivanje. Vrhunac i skoro fizi�ki obra�un nastane kada treba staviti zvijezdu na vrh drvca. Tada se mama naljuti na nas i strogim glasom zapovjedi prekid rata, a za nagradu svaka od nas dobije još poneki zadatak. Nakon kratkog durenja svi popustimo i život se nastavlja po starom. Znam da smo možda prestare za to, ali tada izvu�emo boži�ne kapice, glasno pjevamo, smijemo se i ludujemo dok pomažemo mami zasladiti posljednje kola�i�e i pokušavamo je nagovoriti da nam oda tajne koje kriju šareni darovi ispod drvca. I ne�u vam priznati koliko mi glasno srce kuca, kao i mojoj osmogodišnjoj sestri, zbog �iste radosti i uzbuđenja, da su u jednom šarenom omotu tenisice koje priželjkujem. Ipak, ovog Boži�a najve�u radost pružio mi je tuđi dar.

Postoje dani u našem životu koje uvijek pamtimo i ljudi koji nas natjeraju da razmišljamo o sebi. Ta najdraža re�enica moje majke, koja me ina�e uvijek izludi, vrlo je prikladna u ovom trenutku. Pomaže mi da vam ispri�amo kako sam nau�ila da darivanjem drugih darujemo sebe. Dok sam stajala sa šarenim darom u rukama i pružala ga djevoj�ici u dje�jem domu, nasuprot sebi vidjela sam sebe samu...

Stara zgrada, dje�ji park i igralište. Široko stubište, vesele boje i toplina prostorija. Glasovi djece i igra. Zatvorite li o�i, na tren �ete pomisliti da ste u školi, ali ovdje nema zvona za kraj sata. I nema odlaska ku�ama. Toplo je, lijepo i uredno; ljudi su ovdje za vas, ali nije dom. Zove se tako, ali nije. Više je kao mjesto za izlet: velika kuhinja za zajedni�ke objede, sobe koje dijelite s prijateljicama, upotrebljavate jedan krevet, jedan ormar gdje stoje neke vaše stvari, zajedni�ke prostorije... Savršen izlet, ali nikada ne odlazite ku�i. Onamo gdje možete biti ono što jeste.

U svojem domu uvijek sam bila nestašno i tvrdoglavo dijete. Kada sam znala da sam u krivu, još sam tvrdoglavije tvrdila svoje i grubo odgurivala maj�inu ruku, ponosno uzdignutog nosa. �itali su mi pri�u o dje�aku koji ostane sam na svijetu zbog svojega ponašanja, a ja sam, ustrašena, nalazila sebe u toj pri�i. No�u sam je �esto sanjala i �vrsto obe�avala sebi da �u se popraviti. Ali ujutro bih sve zaboravila i nastavljala po starom. I, evo me, nekoliko godina kasnije, gledam svoj strah u o�i i pružam joj dar. Ustvari joj želim dodirnuti ruku, zagrliti je, jer meni treba zagrljaj, i pitati je kako uspijeva osmjehnuti se

94

Odjeci OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

kada je ona, nezasluženo, sama na svijetu. Znam da nije i znam da se o njoj brinu, ali ruka, koja mene vodi kroz život, moj je cijeli svijet. A ona je nema. I, ja slobodno vrištim, pretjerujem, durim se, dižem nos jer ruka me usmjeri i upozori kada sam na granici. Maj�ino oko vidi sve.

Kako ona zna kada pretjera? Komu se žali na loše ocjene i nesporazume s prijateljicom? Tko je na njezinoj strani i onda kada zna da je potpuno kriva? I komu da kaže da je ovaj put uistinu razmislila o sebi?

Razbijena koljena, odlasci zubaru. Vađenje krvi, koje ne mogu zamisliti bez �vrste ruke koja me tješi. Dodatni prekriva� koji se preko no�i stvori u mojem krevetu kada je hladno. Pokus iz kemije koji je uspio kada je mama dodala još soli. Rođendani i darovi. Zagrljaj i poljubac kojim po�inje i završava svaki moj dan. Tata koji uvijek, bez pitanja, spremno vozi i �eka gdje god treba. Mama koja je spavala kraj mojih sestara dok su bile u bolnici i zvala me svako jutro da provjeri što sam jela i jesam li oprala zube. �uvari mojih tajna i mojih pogrešaka.

Ništa se nisam usudila pitati. Razgovor je tekao... Glazba, škola, prijatelji... Trudila sm se ne govoriti o svojoj obitelji previše, ne spominjati ni roditelje ni sestre u svakoj re�enici, ne povvrijediti je. Nije bilo nimalo jednostavno, oni su dio mene. Ve�ina mojih zabavnih pri�a uklju�uje naše godišnje odmore, ru�kove koje ne volim, sobu koju dijelim s mlađom sestrom i zbog toga sam ljuta. Pri�ala sam joj o sebi. I tugovala u sebi zbog svega onog na što ona nema pravo. Biti bezbrižna, djetinjasta i ohola kao ja.

Teškog srca otišla sam ku�i nakon posjeta i spremno zagrlila svoju mamu, bez posebnog razloga, samo zato što postoji i što je moja. Te sam no�i razmišljala o djevoj�ici širokog osmijeha i toplih o�iju. Nadam se da sam svojoj novoj prijateljici uspjela darovati barem dio sre�e koju je ona darovala meni... u tom šarenom daru.

TARA ŠIMUNI�, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

96

99

Odjeci OdjeciK A R L O V A � K A Ž U P A N I J A K A R L O V A � K A Ž U P A N I J A

Kruh moje majkeU mojem selu sve miriše na jesen i obilje što nam ga ona daje. Jabuke, kruške i poneka šljiva završile su u pekmezu i kola�ima. Moja majka svakoga dana pe�e doma�i kruh, a ja joj rado u tome pomažem.

Gledala sam majku kako spravlja kruh. Najprije prosije brašno, posoli ga i onda doda kvasac. Nakon toga ulije toplu vodu pa sve dobro miješa drvenom kuha�om. Stojim pokraj nje i �ekam da mi da grudicu tijesta koja �e biti moj kruš�i�. Dobro zagrijemo pe�nicu, premijesimo kruh i stavljamo ga pe�i. Ubrzo se ku�om širi krasan miris, a kruh sve više raste i prekriva se smeđom koricom. Kada je pe�en, mama ga zamata u �istu krpu i pusti da se odmara. Tada na red dolazi moj kruš�i�. Uzimam pekmez od šljiva iz našeg vrta, punim svoj kruš�i� i jedem s posebnim užitkom.

Ne smetaju mi jak vjetar ni dosadna kiša jer je u ku�i toplo i mirisno, a ja sjedim pokraj svoje majke i ponosim se našim kruhom!

NEDELJKA IVOŠEVI�, 5. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Ogulin

PŠ Drežnica

SanSanjao sam je...

Njezine plave kovr�e koje razgr�em da bih vidio poljsko cvije�e,njezine zelene o�i svjetlije od Elizejskih poljana,

njezinu kožu mekšu od �ipke pahulja,njezin osmijeh �istiji od raja,

njezino srce – svoju najve�u žudnju.

Sanjao sam je...I molio Boga da je stvarna.

FRAN HORVATI�, 8. r.OŠ MAHI�NO, Karlovac

98

101

Razredni anđeo slomljenih krilaDavno sam upoznala anđela slomljenih krila. Oduvijek se isticao u masi. Sam nije mogao pisati ni raditi mnogo toga što mi ostali radimo, ali �im smo ga prvi put ugledali, oduševio nas je. Iznenadilo me što je, unato� svojem životnom problemu, gotovo uvijek nasmijan i vedar. Njegov život dirnuo je mnoga srca.

Lorenzo je dobar i drag dje�ak, koji ne zna lagati i uvijek se ponaša pristojno. On je primjer onoga kakvi bismo svi trebali biti. Iako to možda ne iskazuje na nama poznat na�in, on nas sve voli i poštuje, kao što mi volimo i poštujemo njega. Sigurna sam da nam je Bog dao zadatak �uvati sve anđele na zemlji, no mi smo previše pohlepni i ne mislimo ni na što osim na sebe. Nezahvalni smo na svemu što imamo, a ovaj dje�ak nema ništa osim naše ljubavi i pažnje. Razmišljamo li ikada o svemu onome što nam je životom dano, a o �emu on može samo sanjati?

Lorenzo ponekad pla�e. Trpi iznenadne bolove. Njegove se biserne suze slijevaju niz nježne obraze poput potoka. Pla� ranjenog anđela. Ponekad se prestravljeno trgnemo zbog naglo izazvanih pokreta i iznenadnih zvukova, ali se trudimo da ga time ne uznemirimo. Matematika je predmet koji mu baš ne ide lako, ali komu ide? Više od svega voli Glazbeni. Pjevati u a-molu i b-molu njemu je najdraži zadatak. Glazba je tu da ga stihovima udalji od problema, kao što je nekomu san bijeg od stvarnosti. �esto ga pitam kako je. Njegov je odgovor uvijek jednak: „Dobro.“ Tipi�na rije� koja iza sebe krije mnogo toga. Trudim se prema njemu ponašati kao prema svakome drugom, bez razlike. Pomažem mu, koliko mogu, na neki poseban na�in i s nekom posebnom toplinom u srcu.

Pomagati najpotrebnijima nepisani je zakon, ali rijetko poštivan i provođen. Lorenzo nas treba, ima nas i imat �e nas uza se koliko god bude potrebno. On zna da je prihva�en i voljen u našoj maloj razrednoj zajednici bez obzira na razli�itost koju posjeduje.

ADRIANA �A�KOVI�, 8. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“ Duga Resa

K A R L O V A � K A Ž U P A N I J A

100

Ogledalo rajaŠesnaest jezera kao šesnaest bijelih golubova...Tamo gdje voda prkosi kršui gusta se šuma s nebom spajaPlitvi�ka jezera – ogledalo raja.

Ta bistra vodakao da je od Boga dataljepota prirode od uranka do sumraka.

Ovaj zeleni kutak naše domovinešteta da ne vidi i tvoje oko.Ljepota i �ari ovog bogatstvaostaju u sje�anju duboko, duboko.

ILIJA MARAVI�, 8. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Ogulin

PŠ DREŽNICA

Odjeci K A R L O V A � K A Ž U P A N I J A

VolimVolim svoju obitelj, prijatelje, baku, djeda, sestru,

razred i još kišu toga – ma, kakvu kišu, još cijelu oluju toga volim.Prijatelje volim jer su mi dragi i s njima se družim.

Baku volim jer mi pravi sokove i kola�e.Djeda volim jer se rado šali i zafrkava.

Svoj razred volim, jednako kao i sve prijatelje.Sestru volim zbog toga što mi uvijek pomaže.

Mamu i taju volim jer i oni mene vole.Prirodu, planet, životinje i biljke volim jer su i oni dio ovoga svijeta.

I na kraju, nakon svega ovog lijepoga,volim stare slike i suvenire jer me podsje�aju na prošla vremena,

a veselim se svim novim trenutcima svojega života.

RATKO ŠKALJAC, 5. r.OŠ SKAKAVAC, Skakavac

102 103

Odjeci OdjeciK A R L O V A � K A Ž U P A N I J A M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Iz šume na moreJoš jedno jesensko jutro. Nestrpljivo �ekam da se moja obitelj spremi i da pođemo na putovanje. Kre�emo iz svojega mjesta, iz Drežnice, mjesta velike povijesne važnosti jer je prije Drugoga svjetskog rata imalo 5000 stanovnika i bilo najve�a i najvažnija op�ina u ogulinskom kotaru. Danas broji tek tristotinjak stanovnika. Vozimo se cestom koju s obiju strana �uva šuma. Jesen je obojila gusta stabla bjelogorice koja ne daju svjetlosti da prodre u njihov teritorij. Pokraj ceste spomenik posve�en žrtvama Drugoga svjetskog rata.

Ubrzo dolazimo do šumarske ku�e Stalak. Uz nju su još dvije, no one se raspadaju i propadaju. Iznenadi me naglo zaustavljanje automobila: dvije srne plašljivo i hitro prelaze cestu. Razveseli me kratak susret s njima. Došli smo na vrh Stalka. Pogled me o�arava.

Ulazimo u naselje Breze. Ugledam pilanu i ljude koji, zaokupljeni poslom, ne primje�uju naš automobil. U daljini stoka bezbrižno pase. Krajolik podsje�a na indijanske filmove, pa su upravo zbog toga ovdje snimani kadrovi za film Winnetou.

Dolazimo u Bater, malo mjesto s nekoliko ku�a. Sa svih strana divlji konji. Oni su �esta pojava na cestama ovog podru�ja. Jedan nas je na putu i omeo. Pogled mu odluta u udolinu ispod Batera. Ondje je selo Ledenice, u kojem su ruševine srednjovjekovnoga grada.

Odjednom – Jadransko more! Topli pogled na pu�inu i otok Krk.

Ulazimo u Bribir, nekadašnje sjedište kr�kih knezova Frankopana. Sagrađen je na brijegu, gdje je služio kao utvrda. Bio je upravno i crkveno središte srednjovjekovnog Vinodola. Ostatci starih zidina i gradska kula podsje�aju na ta vremena. Bribirska crkva sv. Petra i Pavla lijepa je zbog svojih renesansnih ukrasa.

Sve smo bliže odredištu. Posvuda šikare, makija i garig. Galebovi lete plavim, vedrim nebom. Sunce nesebi�no pruža toplinu. Ulazimo u Crikvenicu, jedno od najvažnijih turisti�kih mjesta u Kvarnerskom zaljevu. U lu�ici nekoliko starih ribara. Veliki šeširi na glavama štite ih od sunca. Spremaju se isploviti. Miris mora ujesen draži mi nosnice. To je znak da smo stigli na cilj.

IVANA MARAVI�, 8. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Ogulin

PŠ DREŽNICA

105

Odjeci Odjeci M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J AM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Moj beciklinTam je vuni,

naslojeni na šupu.Se mu je dobro,

sam na zup�aniku ima jenu rupu.

Saki den se pelam,po vulici ž jim letim. Naj bilo niš �udnoga

da polek jega i zaspim.

Z bloka ga po kmici vun gledim, nebrem se f�ekati ka se pok na jega sednem.

Tek po vulici letimo nas dvo skupai niš�i nam ništ ne vupa!

Vjutro, da se zbudim,mam k jemu bežim.

Doma mi veliju –bole da knjige v rokaj držim.

DINO NOVAK, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec, �akovec

Negda

Negda zdovja se je druga� bilo.�ve�ki su po vulici skokali,do trde kmice apa-�ape igrali.

Negda ga auti nej bilo.Cipeki su kola vlekli,a saka hiža živino je mejla.

Negda su se shajalina �eharaj, bratvaj, selskaj zabavaj.Je, negda su drugi cajti bili!

A denes toga skoro niti nej.Se je druga�, se se spremenilo...I rožice druga� dišijo!

KRISTINA GRUBI�, 7. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

Sve su to nijanseNa upit o omiljenoj boji ne mogu ništa re�i. Sve su to nijanse. One se miješaju baš kao u životu. Crvena, plava, zelena i žuta. Brdo, nizina, visina i dolina. �as je brdo kao gora, a gora kao brdo i nikad ne znaš kada �e ti breme koje sa sobom nosiš okrenuti leđa. I tada �e se poneko radoznalo bi�e osvrnuti i po�et �e se diviti tvojoj unutarnjoj ljepoti.

Tišina. Nijanse se i tu miješaju, pa ponekad tišina para olovne visine neba. I kad o�i joj sjaje, godišnja se doba izmjenjuju, liš�e se na kraju kruga opet vra�a u djetinjstvo, a nova igra zapo�inje. Nijanse se ponovo miješaju do posljednjeg dana, koji na svojem koncu zapo�inje novi ciklus.

NINA PANI�, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

104

106 107

Odjeci Odjeci M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J AM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Dizalo strahaUvijek kad uđem u dizalo, noge mi se tresu nad tim hladnim željeznim podom. �ujem robotski glas koji najavljuje da se zatvaraju vrata.

Vrata su mi najstrašniji dio. Uvijek morate hitro u�i ili vam zatvori nogu, prst, ruku, a možda i cijelu glavu. Vrata su se zatvorila. Ta glupava, škripava, jeziva vrata kona�no su se zatvorila. Robotski glas pita me na koji �u kat i�i. Ne mogu se odlu�iti. Ima toliko gumba! Jedan mi je i dalje ostao misterija. Izgleda kao da je to gumb pomo�u kojeg �e se dizalo pretvoriti u raketu i odletjeti na Mars. Dok ja promatram gumbe, iznenada se sve zatrese. Rukama grabim drvenu gredu i gledam u svoje tenisice. Tresu se. Nekoliko sekunda poslije vidim svoj prestravljeni izraz lica u srebrnim zidovima. Imam osje�aj da me dizalo gleda. Kao da se gledamo u o�i.

Vidi se svaki moj pokret. Pogledam gore i slušam. �uje se potezanje lanaca. To sigurno div poteže. No divovi su teški i vjerojatno bi propali kroz pod ve� prvi put. Opet �ujem onaj robotski glas. Govori mi neka iziđem.

Brzo pojurim u slobodu. Sretna izlazim iz te zastrašuju�e prostorije. Veselo pozdravljam dizalo i odlazim svojim putem.

MAŠA VARGA, 6. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

ŠkoljkaSlušam šapat školjke.

Pri�a mi o morui vra�a u ljeto.

Prisje�am se gitare,glazbe poznate, stare,i dje�aka što me gleda.

KORANA MO�NIK, 6. r2. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

Međimurje mojeMeđimurje moje, cvetnjak moj moljifnoge doge no�i v tej smo prespolji.

V tej sem se rodili z bosom nogom po �rni zemlji tvoji hodil.

Dok te gljedim,misljim si kak v ljepem krajo živim.Takvoga kraja nemreš de god nojti,

z tuđine rado nazoj dimo dojti.

V tebi te�ejo Mura i Drava,ne znam koja od njis ljubav je prova.I bogcu i bogatošu to reke so milje,

droge volje sakoga so hmilje.

Sakome drogi njegof je svet, Međimurje ti meni si najljepši cvet.

Saki koma�ec zemlje tvoje rad jo imami z tebom se navek jo joko štimam.

MARTINA LOVREK, 7. r.OŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

108 109

Odjeci OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

BrzuhalskiMoja obitelj sastoji se od Skromne Strpljivosti, Brižne Vike, Zabavne Prigovara�ice i Ku�nog Zabavlja�a. I mene. No krenimo redom.

Od Skromne Strpljivosti cijela je obitelj naslijedila prezime. Brzuhalski. Ima jako malo strpljenja i ne može gledati kad je netko spor ili, kako on kaže, šlempav.

– Daj se požuri, tak si kaj mila Gera! – nervozno dobaci.

Obavlja važne ku�anske poslove, kao što je cijepanje drva, košenje trave... A, ima tu i nešto smiješno. Najbolji je kad pozdravi Brižnu Viku pozdravom koji nju živcira:

– Bok, stara! – Ona ga tad mrko pogleda i kaže nešto što živcira njega:

– Bok, japika! – I tako možemo unedogled.

Prijeđimo na Brižnu Viku. Zašto Brižna Vika? Jer, moram priznati, puno vi�e, nekad zbog nas, a nekad... Ne znam, možda zato što je ustala na lijevu nogu. Svi znamo, kad ustaneš na lijevu nogu, dan ti ne�e biti kakav si zamišljao, sve �e krenuti naopako... Pa možemo pretpostaviti da ne vi�e bez veze. Kad je ne slušamo, ona diže ton. Diže maglu s ceste i odmah svi u red! Zekam se, nije to tako! Ona vi�e zato što nešto treba obaviti: zada�e, treninzi, pomaganje u ku�i, u�enje... No, ipak, svi znamo i ovo: ona je najbrižnija osoba; cijeli se život brine o nama i sve bi u�inila da nam pomogne. �ak i s posla odleti... Jednostavno, ima najve�e srce i u njega sprema i one najgore pogreške koje �e nas jednog dana nau�iti živjeti.

Tu je i Zabavna Prigovara�ica, kojoj su roditelji dali ime Željka. Ima svoje vlastito prezime: Sporohalski jer je najsporija u obitelji. Prigovara na svaku moju re�enicu. Kad je pitam zašto, odgovara da je to samo za mene. Zajedno pišemo pjesme za razne prigode: rođendane, Valentinovo, maškare... Nekad ispadnu katastrofa. Evo jednoga našeg slavnog ismijavanog stiha: Osmijeh ti vidimo na licu kad nam spremaš pizzu. Pjesma se zvala Za našu jedinu i najbolju mamu. Pretvorila se u nešto smiješno, u neku vic-zveckalicu, u obiteljski logo. Došli smo do Ku�nog Zabavlja�a. On se zove Marin. Nigdje drugdje, osim kod ku�e, ne radi gluposti. Kad smo u gostima, glumi dobricu.

Tko je tko? Skromna Strpljivost moj je tata. Brižna Vika moja je mama. Zabavna Prigovara�ica moja je sestra, a Ku�ni Zabavlja� moj mali brat. Zna�i, ja sam najstarija, a to zna�i da uvijek sve ja moram trpjeti. Ja sam Lorena. Ne mogu re�i da sam lijena, iako nekad ne želim u�iti ili mi se ne da napisati zada�u, a nisam ni luda zato što sam dosta neozbiljna, što ne želim odrasti i ne želim se takvom smatrati.

Evo, mi smo obitelj Brzuhalski. Uvijek zajedno i uvijek pretežno vedro.

LORENA BRZUHALSKI, 6. r.OŠ IVANEC, Ivanec, �akovec

Faca kokotVu dvoru moje bakeživine je sake fele.Dok pes Garo na ciceka laja,goska prek cejloga dvoriš�a kokoš nagaja.

Ali nejso uni glavne face, niti pajcek, niti raca –glavna je faca kokot!Ne zadrži ga graja niti lokot!

Sko�i na leso,zgledne se k goski pa unda k pesu!Pak zakukuri�e glasno,što ga ne vidi, �uje ga jasno.

Ve�er dok dojdez kokošami spot pojde.Jutro za�as dojde, a on službu imakaj sunce se zbudilo... mora javiti sima!

KATJA POSAVEC, 7. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

110 111

OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

ZimaV zdenoj no�i, dok so se zvezde na nebo blisketale,stiha i poskrive�kidojšla je zima.

Prvo nam je nebo skrila,onda pa i snega spustila,a na kraju je s mrzlim severomhižo ohladila.Mamico je v guj zamotalai japo fletno po drva natirala.Meni je stiha na vuho šepnula: „Tiho bodi dete, naj se bojati,zaspi i po�ini si.Za�as boš se vuni igralodok protuletjev potokaj zažvrgoli.“

TARA KOS, 6. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

Negda i denes...Teško je negda bilo živeti,

alji so ljudi itak bilji pono veselješi.Niti so struju ne imelji,

svetilji so si z petroljejkom.

Krave so vljeklje kola.Ljudi so hojlji na �ehrane,

v mljinu so mljelji pšenico i kuruzo,prolji so veša vuni v drveni koriti...

Melji so i zobave,i nekak so znolji popevati, pljesati i veseljiti se.

Kaj dojdo do kojega dinara,pljelji so korpe,

a fnogi so dišlji za kruhekomi v stranjski svet delat.

Znom da je denes to joko �udno �uti!Denes go nikvi zobavi ve� ne.

Niti pljesati ne znamo...Alji igrice na kompjutero igrati

joko dobro znomo jeri struju,

i vešmašino,i aute,

i se kaj o�emo, imamo.

Samo je jeno ostalo isto...I denes fnogi mlodi ljudi,

kak i negda, z svoje domovine

v stranjski svet za kruhekom oditi moraju.

BRIGITA TKAL�EC, 7. r.OŠ JOŽE HORVATA, Kotoriba

Odjeci M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

112 113

Odjeci OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Volim teVolim te!Volim tvoje o�i.Volim cijelu tebe.Volim kad se smiješiši kad me svaki dan pogledaš.Volim tvoje ruke,koje mi mašu.Volim kad si sretna,kad zra�iš ljepotom.Volim kad smo skupa,kad zajedno provodimo vrijeme.

EDO ANTOLOVI�, 6. r.2. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

VeterFiju! Fiju!Kak fest puše!Za vuha me zebe,prsti mi se zmrzovleju,a još mi je dauko hiža!

Fiju! Fiju!Tak fest pušekaj me i zanoša!Sam mi je nej jasnokam se tak žuri.

FILIP PER�I�, 5. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

114 115

Odjeci Odjeci

SrečaVuni bieli snieg curi,v mali hiži se diši...

Mama se zaran stala,na ugej drva nametala.Z ugja je žerjavka puo�ila,z postele sem sko�ila...

Oprem o�i i kaj vidim?Pud borikumpokluni,jabu�ice,pinezi?!Što me to zbudiu?A se neš�i narodiu?

Vuni sniežik još curi,v muoji hižici još lepše diši,v pe�ici svetlo guri,v criekvici zvonec zvunii duma smo si...

Kaj �eju mi pinezi?

KLARA MIHIN, 6. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Zaboravljene igračkeVidim ih. Nepomi�no stoje u kutu i �ekaju dan kad �u se napokon vratiti. Kada �u ih opet primiti u ruke i satima se igrati.

Nekad, kad sam bila još posve malena, od njih se nisam mogla razdvojiti. Danju su igra�ke bile raspršene po cijeloj sobi, vodile su me �udesnim putovima mašte, a uve�er sam ih nevoljko pospremala u kutije. One su me upotpunjavale, usre�ivale i �inile zaigranom djevoj�icom. Tada je moj svijet bio šaren i zabavan. Uz njih sam odrastala. Uz njih sam nau�ila što zna�i prijateljstvo jer su one bile moje prve prijateljice.

Ali onda su svi ti dani zabave odjednom nestali. Kao da si zamahnuo �arobnim štapi�em i puff! Jednostavno ih ostaviš i zaboraviš. Zamijeniš ih modernom tehnologijom: pametnim telefonima, prijenosnim ra�unalima, tabletima... Uhvati te to u svoju mrežu. Tvoj šareni svijet postaje sve tamniji i tamniji. Mijenjaš se ti kao osoba; misliš da u životu možeš sve dobiti odmah kao klikom miša na ra�unalu. Mijenja se tvoj odnos prema drugima. Mijenja se tvoj stav prema igri.

Ti si igra�ke naglo zaboravio, ali one tebe nisu. Još su uvijek tu, �ekaju dan tvojeg povratka u djetinjstvo. Dan kada �eš ponovno biti dijete, dan kada �e tvoj tamni svijet tehnologije izgubiti bitku sa šarenim svijetom igra�aka.

Zato, hajde, požuri! Vrati se u taj svoj bezbrižan svijet igre! Ostavi svu tu tehnologiju jer �eš uz nju provoditi puno vremena kad odrasteš! Ostani još barem jednom nogom u djetinjstvu. Vrati se svojim igra�kama! One te trebaju! Stoje u kutu i �ekaju iz dana u dan da im se vratiš. Barem na tren. Barem još malo prije nego odrasteš.

TIHANA VALJAK, 6. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

116 117

Odjeci Odjeci

kraja trgovine smiješe�i se od uha do uha. „Daj gle ovo, zar ne da je prekrasno, a i tebi skroz paše kad ideš u glazbenu“, zacvrkutala je mama u jednom dahu. Stajala sam pred njom i divila se, a u meni kao da su vatrogasci postupno stišavali onaj požar od maloprije. Od samog pogleda na haljinicu s notama i klavirskim tipkama na rubu osje�ala sam uzbuđenje, a srce mi je ludo lupalo kao kad je Mozart prvi put dotaknuo tipke klavira ili kad je Thomas Andrews gledao svoju veli�anstvenu kreaciju – Titanik kako se kupa u mo�i i silnom divljenju naroda. Ulazak u kabinu (Titanik isplovljava) davao mi je neku nadu da �e haljina biti moja, no kad sam je navukla na sebe, osje�ala sam se jadno, bespomo�no – Titanik udara o santu leda. Mama zaviri u kabinu, mahne prstom da se okrenem i primijeti: „Haljina ti je definitivno premala.“ Sad je ve� polovina kabina Titanika u meni bila puna hladne oceanske vode. „Kakva je haljinica?“ sladunjavo upita prodava�ica. „Premala“, odgovorim nezadovoljno i posramljeno. „A, recite mi“, zapo�ne mama, „imate li možda takvu haljinu u ve�oj veli�ini?“ „Ne, nažalost nemamo“, nastavi prodava�ica. „Zlato, a kako bi ti haljina pristajala kad bismo kupile materijala i proširile je sa svake strane?“ Mama je time samo pogoršala stvar. U mene je ulila trunku nade (možda Titanik ipak ne�e potonuti), a zatim je i meni i prodava�ici, koja je o�ekivala jedno jasno da, kao topovska kugla s još �emo malo razmisliti pokvarila planove. Prodava�ica je s kiselim osmijehom otišla pretvaraju�i se da je jako sretna. Ku�i se vra�am u Carpathiji s dvoje preživjelih – Titanik je, naravno, potonuo.

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J AV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Peking BarbiSvaka djevoj�ica, otkad zna za sebe, sanja da �e jednoga dana biti na sliku i priliku najpoznatije plavuše koja se, pokazuju�i svoju apsolutno savršenu figuru i neizmjernu ljepotu, bavi svim mogu�im zanimanjima: od veterinarke, dadilje, kuharice, lije�nice do novinarke, manekenke... Istina je, i ja sam velika obožavateljica gospodi�ne Barbi i baš iz svake kupovine ku�i bih se vratila s primjerkom toga dizajnerskog komada plastike u ruci. Vjerujte mi, ni jedna od njih nije imala dug i sretan život, a niti sretan završetak. Moj smisao za friziranje ostavljao bi ih bez kose, moj interes za anatomiju stajao ih je glave ili nekog od udova, a to je u povijesti cijelog Barbi-naroda bila najve�a nesre�a u vrijeme mira.

Ustvari, ja nikad nisam razmišljala da postanem kao Barbi; naprotiv, s obzirom na to da nisam pohađala vrti�, moja je baka preuzela ulogu dadilje koja je, kao i sve bake, najviše vodila ra�una o zdravoj (�itaj: obilnoj) prehrani svoje unu�ice. Kako sam bila poslušno i mirno dijete, sve što je baki palo na pamet, ona bi za svoje zlato pripremila, a moji bi zubi�i s užitkom samljeli. Tako bi se doru�ak obi�no rastegnuo u više sljedova, ru�ak – kraljevski, a kad bih za užinu dobila Danone jogurti�, jedan mi nikako ne bi bio dovoljan. Do ve�ere moji bi roditelji ve� stigli ku�i tako da je ve�era, u odnosu na ostale obroke, bila donekle u normalnim koli�inama (više nalik na obrok siromaha).

Tako se do školice nakupi koji kilogram viška, s kojim po�inje moja modna tragedija. Usprkos Barbi-uzorima moja uobi�ajena modna kombinacija sastavljena je od udobnih hla�a i prozra�ne majice kratkih rukava, što neznancu na prvi pogled govori da se modom ne zamaram baš previše. Ima u tome istine, no, zapravo, u bitnim situacijama i prigodama, cijelu obitelj – od mame do moje papige Blipi – mu�im svojim brigama: ho�e li boja moje sve�ane majice odgovarati boji balerinka ili, još gore, ho�e li itko primijetiti da sam cipele posudila od starije sestre (što baš i nije �est slu�aj jer su moje noge za, otprilike, dva broja ve�e od njezinih), i je li nakit po najnovijoj modi. Kako bilo, cijeli se moj modni editorijal svodio na kombinaciju: sve�ane crne hla�e i košulja svijetle nježne boje. Zbog �ega se nikad nije raspravljalo o haljini? Pogled u ogledalo, iz kojega me gledala nasmiješena, ali ipak pomalo bucmasta djevoj�ica, u meni je nesvjesno, bez opiranja, izbacio haljinu s popisa krpica u ormaru. Unato� tome, još odmalena gajila sam u sebi želju da �u jednoga dana, poput svoje Barbi-kolekcije, zablistati na pozornici u punom sjaju svoje nove, k srcu mi prirasle, haljine.

Promjena se dogodila krajem prošle školske godine, kad sam, zajedno s mamom i starijom sestrom, besciljno lutaju�i trgova�kim centrom, pronašla ono �emu sam oduvijek težila. Nakon što smo se mama i ja umorile od razgledavanja svih tih krpica, a moja sestra od isprobavanja (jer, kao što sam i o�ekivala, nije kupila ništa) zaklju�ak da ni Barbi u ljudskoj veli�ini na sebe ne bi mogla navu�i niti najve�u majicu, u ponuđenoj raskoši, u meni je zapalio vatru bijesa. Odjurila sam prema izlazu kad me, kao grom iz vedrog neba, moja mama zovne s drugog

118 119

Odjeci Odjeci V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J AV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Za tjedan dana, nakon upornog nagovaranja, mama je pristala kupiti mi haljinicu. „Nije ti dala mira, zar ne?“ prozbori ona ista prodava�ica od prošli put s dozom sre�e u glasu što se, mogli bismo re�i, osvetila za topovsku kuglu od prošli put. „Sad još trebamo kupiti materijal“, doda mama i nagazi gas. U trenu smo se stvorile pred malenom prodavaonicom u nekoj uskoj uli�ici. Sama pojava ugodno popunjene postarije i pro�elave prodava�ice nije mi baš osobito odgovarala; bila mi je malo zastrašuju�a, pogotovo kad me, kao kakva stara u�iteljica, promatrala preko svojih crvenih nao�ala. �ini se da se mami ipak dopala; ljubazno joj je objasnila situaciju, a prodava�ica se odgegala do police i pokazala mami tkaninu. „Koliko je haljina premala?“ zagrmi prodava�ica svojim dubokim glasom tako glasno da sam se naježila do kostiju. „Pa, da budemo iskreni,“ jednostavno i bez oklijevanja odgovorim, „dosta.“ I mama i prodava�ica prasnuše u smijeh, a ja sam u tom trenu poželjela da ne postojim. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo da nisam takva bucka i duboko u svojem bi�u (na istom mjestu gdje je i Titanik prošli put potonuo) donijela sam odluku da �u, bez obzira na sve, spustiti višak kilograma (za vrijeme praznika, razumije se).

Kako je haljinica nakon prepravljanja izgledala još bolje nego u originalu, odjenula sam je za svoj posljednji koncert violine u školskoj godini. Od silnih komentara za haljinu i pohvala za izvedenu skladbu, uši su mi postale meke kao breskvina kora. Nekoliko dana kasnije, samo što je ušla u ku�u, moja starija sestra zaurla: „Hej, sister, bila sam u Peking du�anu danas!“ „I što je tako posebno oko toga?“ nezainteresirano joj odvratim. „Pa, oni tamo imaju potpuno istu haljinu k’o tvoja!“ izgovori ona u jednom dahu. „I znaš što je najbolje?“ Ima veli�ine koja ti treba i košta samo osamdeset kuna!“

Nisam mogla vjerovati! Pa, moja je stajala dvostruko više u po�etku, plus troškovi materijala i kroja�ke usluge... Ljudi moji, to je, pak, �ista plja�ka! „A i praznici su po�eli, pa je ne�eš puno nositi“, doda moja sestra ulje na vatru. Da, istina, praznici su po�eli. „Što je s tvojom odlukom o mršavljenju, zlato? Ne želiš biti kao Barbi?“ priupita mama, a ja joj, kao i uvijek, odgovorim: „Može. Ovog ljeta spuštam – samo pogled u frižider.“

DARIJA GAZDEK, 7. r.OŠ NOVI MAROF, Novi Marof

Život kao igraLjudi se rađaju, žive i umiru. Između rođenja i smrti nalazi se život. Nešto sasvim nepoznato. �emu služi? Zašto nam je podaren? Prepoznajemo li njegove vrijednosti?

Še�em ulicom i promatram ljude. Jedni su uvjereni da je život neprestani rad i vje�ita patnja. Drugi, pak, misle kako su došli na svijet da bi ga promijenili nabolje stavljaju�i sebe u prvi plan, naravno. Sve podređuju sebi. Oni tre�i, posljednji, smatraju da je život igra. Moramo nau�iti pravila jer svi smo igra�i. Cilj je iz svake igre izi�i kao pobjednik. Pobijediti sve protivnike. One u nama i one oko nas. Prona�i put do cilja, a ne krenuti u suprotnom smjeru. Kao i na svakom putu, uvijek �e biti nepoštenih igra�a, onih koji �e te namjerno rušiti i gurati unatrag, no takvi nisu vrijedni da na njih trošim retke. Ne treba previše gledati u prošlost. Ne treba ni žuriti u budu�nost. Kockica uvijek pokaže pravi broj – živjeti danas i uživati u svakom trenutku. Naravno, bit �e i onih koji �e ti pomo�i da se pridigneš i nastaviš put, koji �e ti pokazati pravi smjer. Možda i do samoga cilja.

Upravo su oni ljudi s velikim srcima, velikim dušama, a ipak satkani od krvi i mesa. Njih u životu treba isticati, njima se diviti. To su pravi igra�i.

ELENA FAJT, 8. r.OŠ ŠEMOVEC, Trnovec Bartolove�ki

120 121

Odjeci OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Do neba

Tu... na livadama zelenim,poljima zlatnim...u šumama mirisnim,moru slanom...tu... domovina je...i njihova bila je...Slava im!Ššš!Ne budite mlade ljude,laka domovina neka im bude...

Oni se više ne bude!

Zbog njih sad livade zelene,šume mirisne,more slanoi polja zlatna�uvati treba;tu domovinuvoljetido neba!

LANA JUG, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

Dragi dnevniče, veliju da sam pehljivi...

3. ožujka, petekNe buš veroval kaj mi se denes dogodilo. Igral sam se z bratom v dvoriš�u. Spentral sam se na drevo jaboke, ali je pod menom pokla grana i skotural sam se doli. Z hiže je dobežala mama, a ja sam visel s dreva kak zajec jer mi se noga fplela v staro vože kaj je bilo na drevi. Mama je rekla da je ne znala da l da se smeje ili pla�e dok me vidla.

7. ožujka, torkKaj da ti velim? Imam dvanaest let, a denes sam dobil za vuho od mame jer sam potrl �ašu i zdelicu. Nesam štel, al sam se žuril glet nogometa.

12. ožujka, nedelaDenes mi je bilo kaj da sam opal z Marsa. Prvo sam v školi dobil mršavu dvojku, unda sam si skoro ftrgel nogu na treningu, ali ni to neje vse. Nave�er sam se setil da sam ne napisal zada�u, pa su se vsi po redu na mene zderavali. Bole da su me pustili na meru da ju �im predi napišem.

12. ožujka, pondelekDenes je bilo smešno v školi. Puce su zglumile da se vsaka zaljubila v nekojega de�eca v razredu. Meni je to bilo smešno jer smo vsi znali da glume, ali su une bile jako uporne. Skorom su nas i kušnule. No dok malo bole razmislim, to ne bi bilo ni tak loše.

18. ožujka, subotaDenes me skoro tresnul auto. Ja sam išel v du�an, a nekakvi tip se po mojoj vulici peljal sigurno stotku. Preletel je kak strela poleg mene. Ali to još neje vse. Pri�ekal me pred du�anom i vikal na mene kak se to ja peljam. Ja??? A un?

22. ožujka, sredaDenes mi je v školi jena puca rekla da se zaljubila v mene. Ali ja sam se ne v nju! Sa sre�a da je v tom �asu došel moj prijatelj i rekel da moramo pripaviti kartu za Geografiju, pa sam fletno vušel. Nesam štel toj puci re�i da ju ne volim. Znam da joj ne bi smel lagati... Al kak da joj to velim? Imaš ti kakvu ideju?

23. ožujka, �etrtekPak mi se nekaj dogodilo. Denes sam grdo pal z beciklina. Peljal sam se i najempot mi je žneranec dišel v kota�. Tak sam opal da sam videl vse zvezde. I još mi se k tome zavinul zadnji kota�. Kaj mi bude ve japa rekel?

122 123

Odjeci Odjeci V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J AV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

27. ožujka, pondelekBilo mi je zanimljivo v subotu i nedelu. Malo gorice, pe�ejorenje, malo ribi�ija na Dravi. Znaš, porinul sam roko v Dravu i dok sam jo zvadil, v roki mi se kopitala ribica. Baš sam pravi ribi�. A denes... denes sam v školi zaspal pod satom jer sam f�era išel kesno spat. Kak smo mi rešavali zadatke, vu�iteljica je nekaj tipkala po kompjuteru. Ja sam bil fletno gotov i bilo mi je dosadno... Pajdaš me trknul z laktom dok je trebalo �itati rešenje. Malo sam se lecnul i nesam znal nastaviti. Razred mi se smejal, ali glavno da vu�iteljica neje skužila da ja spim. Kaj bi bilo da je?

FILIP KOVA�EK, 6. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

Sanjati otvorenih očijuSanjam otvorenih o�iju. Sanjarim, rekli bi neki. To je moj život, darovan mi je. Doslovno darovan, otrgnut iz ralja smrti. Prkosim joj, urlam na nju u nijemosti tišine svoje duše!

Sanjam otvorenih o�iju. Prolazim kroz život nestalan kao Mjese�eva mijena, izmjenjujem u sebi plime i oseke, borim se s neosvojenim vrhuncima isprije�enih planina. Ponekad poželim odrasti lišen bespoštedne borbe sa životom. Ponekad poželim prona�i nevidljive pruge preko kojih bih prošao u svijet odraslih. Ponekad, ali samo ponekad, pa se onda prisjetim sveg veselja i sre�e koje, u mojem kratkom životu, izazivaju moji najdraži. Izazivaju me da budem bolji, sretniji, da dajem više sebe svijetu. Vratiti svijetu, vratiti životu iskru koja može zapaliti plamen. Plamen dobrote, nesebi�nosti, razumijevanja, ljubavi.

Živjeti život tinejdžera u današnje doba može biti vrlo nezgodno, neugodno, bolno. Kada si u tim godinama, život te prisili da se suo�iš s raznim problemima koji se, možda, u tvojim o�ima �ine kao nepremostiva prepreka. Loše ocjene u školi, svađe s roditeljima, neposluh ili ignoriranje autoriteta u�itelja... Totalno nepotrebno, ali tko bi nam sudio?

Polako zakora�ujem u svijet odraslih. Svijet u kojem nema isprika za patnju, bol, razaranje. U kojem su dopušteni laž, dvoli�nost, nemilosrdnost, okrutnost. Gdje djetinjstvo prestaje svojim rođenjem, a smrt kuca na vrata života svake sekunde. Svijet u kojem biti dobar zna�i biti u manjini, ismijan, ignoriran, a biti licemjer zna�i uživati ugled i izazivati divljenje divlja�kih masa.

Za mene život nije ružno vrijeme da se samo sklup�am u dekicu i �ekam da prođe. Moj je život moj roman. Ja sam u njemu glavni lik. Unosim u njega toplinu, sre�u i veselje. Biram, ali, ipak, ne određujem glavne i sporedne likove. Kažu da ti dobri ljudi donose sre�u, loši iskustvo, najgori lekciju, a najbolji uspomene. Znam da �e mi život rezati krila, znam da �u padati, ali znam i da �u opet u�iti letjeti i dizati se.

U�it �u lekciju života i bez prilike za popravljanje, pisat �u testove života bez gumice za ispravak. Ali ne�u prestati sanjati otvorenih o�iju, tražiti klju� za zaklju�ane duše, gledati ljepotu u zamrznutom trenu, osjetiti sre�u u treptaju beskraja.

Sanjat �u taj život. Sanjat �u ga otvorenih o�iju.

ADRIAN DETELJ, 8. r.OŠ LUDBREG, Ludbreg

124 125

Odjeci OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Riječi hrvatskePrve uspavanke,prve bajke�uo samod svoje majke.Slušao sam njezin nježan glas,upijao rije�i hrvatske.Nerazgovijetno sam ponavljaorije�i kratke, rije�i duge,rije�i slatke,rije�i grube.Godine su prolazile,rije�i se gomilale.Slagao sam ih u re�enice,�itao pri�e,trpao ih u bilježnice,derao na njima gumice.U osmom sam razredu, povijest hrvatskoga jezika znam,za peticu odgovaram.S ponosom hrvatski pišem,uz rije�i hrvatske živim i dišem.

EMANUEL IVAN�I�, 8. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A Odjeci Odjeci Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

TrsekTrsek moj dragikaj zimi još spiš,

kad proletje dojde,ti se zbudiš.

Kad sun�eko sjajnopo�ne te greti,ti po�neš tihoi polako cveti.

Ak buš dobrikroz leto ti bil,vsaki bu rad

tvoju suzicu pil.

Tvoj bu se gazdas tobu ponosili tvoju kaplicuprijatelu nosil.

Zato ti, trsek,od srca fala!

I moja bu družinato ceniti znala.

LUKA HASAN, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

PŠ PRESEKA

PonosPonosim se sobom zbog mnogo �ega. Nastavnici me hvale da sam pažljiva na satu i �esto mi daju petice jer mnogo toga znam.

Svatko ima svoj razlog za ponos.

Netko je ponosan jer ima novu majicu, a netko zato što je dobio novu peticu.

Dario je ponosan jer je uspio odigrati igricu u dva pokušaja. Martina je ponosna zato što je nitko i ništa ne može oneraspoložiti.

Ja sam ponosna kada mi netko pohvali crtež. Tada se osje�am kao da sam Picasso.

Mislim da se i životinje mogu ponositi sobom: ptice su ponosne jer mogu vidjeti cijeli svijet kad god žele. Psi su ponosni jer su najbolji �ovjekovi prijatelji. Lavovi i tigrovi vrlo su ponosni jer ih se svatko boji.

Ja sam ponosna i zbog toga što živim u Hrvatskoj, najljepšoj državi. Ponosna sam što govorim hrvatskim jezikom.

Ipak, najponosnija sam zato što sam u petom razredu I. osnovne škole Vrbovec.

KIM PETEK, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

126 127

128

Odjeci Odjeci Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J AZ A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Vile jesu svemoguće, ali...Dje�ak Josip volio je igrati nogomet i nadao se da �e jednoga dana biti igra� u velikom klubu. Ali imao je problem: nije baš znao igrati, pa je svakog dana vježbao nabijaju�i loptu o drvo iza svoje ku�e.

Jednoga dana Josip je, po obi�aju, napucavao loptu do kasno u no�. Kad se umoran vratio ku�i, sjeo je na krevet i maštao o tome da postane poznati nogometaš. Mala šumska vila, koja je živjela na Josipovu omiljenu stablu, �ula je njegove misli te ga je posjetila. Rekla mu je: „Dajem ti ovu �arobnu kremu. Kada njome namažeš noge, mo�i �eš igrati bolje od ikoga.“ To re�e i nestade.

Kada se Josip sljede�eg dana probudio, odmah je otr�ao u obližnji klub na probu. Prije svojeg nastupa noge je namazao �arobnom kremom. Naravno, kako je vila i rekla, igrao je bolje od svih te se ubrzo našao u prvoj ligi. Prije svake utakmice namazao bi noge i rasturao na svakoj utakmici, na svakom turniru. Za kratko vrijeme postao je jako popularan.Slava je promijenila Josipa. Nije ga više bilo briga ni za što. �ak je prestao trenirati. Živio je lagodnim životom sve dok mu nije nestalo kreme, i to baš prije najvažnije utakmice. Brzo je otr�ao do drveta. Dozivao je vilu, vikao, pla�u�i je molio da dođe. Pojavila se i rekla mu: „Da si nastavio trenirati dok si imao kremu, sada ti ne bi ni trebala druga.“ To re�e i nestade.

Josip se vratio na utakmicu, ali je užasno odigrao, kao i sve utakmice nakon te. Izbacili su ga iz kluba, pa se Josip vratio napucavanju u svoje staro dobro stablo. Svaki put kada bi udario loptu, sjetio bi se vilinih rije�i.

JOSIP JUKO, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

Zemljo, majko...

Svijete moj, Zemljo moja,polako propadaš ti.Uništavaju te djeca tvoja,ljudi slijepi i nesvjesni.

Vlastitu majku vodimo ka smrti.Briga nas nije dok god smo mi živi.Mislimo da se svijet oko nas vrtidok nas ne opustoše dani sivi.

Rušimo šume, tvoja plu�a;trujemo vodu, bilo tvoje;nedostižna bit �e ku�a,lošu si sudbinu ljudi kroje.

A ti sve to trpiš,ti prolijevaš znoj i suze.Posljednju snagu iz dubina crpiš,no ne tražiš aplauze.

GABRIJELA PIJANEC, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

129

130

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A Odjeci Odjeci Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Zahvaljujem DominikuPutujem, putujem i putujem! Stalno sam u pokretu. Svi me navla�e i protežu. Živim na mnogim mjestima: u džepu, pernici, olovci i u rukavu, a jednom sam se �ak našao u torbi najstrožeg nastavnika u cijeloj školi...Nastao sam u ku�i jednoga lijenog u�enika koji nije nikada ništa u�io. Hvala Bogu, jer da nije tako, tko zna gdje bih sada bio? U�enik se zvao Dominik. Eh, ta bi ljen�uga još uvijek išla u sedmi razred da nije napisao mene.

Bila je srijeda, drugi sat Matematike. Nastavnik je stavio testove na stolove i rekao: „Djeco, spremite sve u torbe i ne prepisujte od prijatelja iz klupe.“ Dominik je spremio sve u torbu, a ja sam ostao u njegovu džepu. Svi pišu, svi su u�ili, svi vi�u kako je lagano, jedino Dominik prepisuje s mene sve što stigne. Osje�ao sam se kao na vrtuljku: stalno me vadio iz džepa i pospremao u džep. Kad je sat završio, profesor je rekao: „Domini�e, ostani još malo da popri�amo!“ Tresao sam se u Dominikovu džepu. Odjednom Dominik gurnu ruku do mene i izvadi me na stol. Nastavnik me uzme i re�e: „Znao sam! U redu, ovaj �u ti put oprostiti, ali da se to više nikada ne ponovi, Domini�e!“

Boravio sam kod tog nastavnika godinu dana. Mislim da je zaboravio na mene. Jednoga dana samo sam ispao na školski pod iz njegove crne velike i strašne torbe. Bio sam pregažen gotovo stotinu puta, sve dok me nije ugledao i pogledao sedmaš Martin, koji je baš sljede�i sat pisao test iz Matematike.

Martin je lijepo sve prepisao. Putovao sam taj dan po u�ionici kao avion. Bio sam kod Davida, Vjekoslava, Ivana i Lovre. Svu su dobili petice iz testa.

Obožavam putovati po razredima i pomagati u�enicima. Zahvaljujem Dominiku što me napisao. Možda mu još koji put dođem u ruke!

LEONARDO �OLIG, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

Zbogom, osnovna školo!

Zbogom, išarane klupe,na vama ostavljamo duboke rupe.Zbogom velike u�ionice,niste vi za nas bile mu�ionice.Zbogom, zelene plo�e,na vama pisati tko �e?Zbogom udžbenici!Zbog vas smo bili bolji u�enici.Zbogom, gradiva teška,napuštam vas bez smiješka.Zbogom, hodnici stari,gužva vaš izgled kvari.Zbogom, prijatelji naši,uz vas smo bili bogataši.Zbogom, u�itelji pravi,ne�emo vas nikad zaboraviti.Zbogom, mudre sovice,pratile ste nas k’o u�iteljice.I, na kraju, zbogom cijeloj osnovnoj školi! Mi je volimo, ona nas voli.U njoj smo proživjeli nezaboravne trenutke:doživljaje, bisere, nezgode i zgode.Svaki �e osmaš sada – zaploviti u svoje vode.

MARIJA LEGIN, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

131

132

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J AOdjeci OdjeciZ A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

HrabrostHrabrost je vrlina kojom su se tijekom povijesti koristili mnogi ratnici i vojskovođe, a koriste se njome i dandanas sasvim obi�ni ljudi. Hrabar �ovjek ne mora biti snažan i velik. Bitno je da ima srce puno ljubavi i da je siguran u sebe i svoje postupke.

Hrabrost nas �esto iznenadi jer ne znamo gdje �e se i kada pojaviti. �esto nas mediji izvješ�uju o kakvu hrabru djelu žene, muškarca, djeteta ili životinje.

Hrabrost je poznata diva koju su opisivali poznati književnici u svojim djelima. Recimo, slušaju�i brata kako u�i, saznala sam da je William Shakespeare mnogo znao o hrabrosti i ljubavi. Osim što je diva književnih djela, ona je to i u televizijskim serijama i filmovima. Stara je koliko i �ovjek. Svi ljudi o kojima u školi u�imo, isti�u se i hrabroš�u i odlu�noš�u. O onima koji to nemaju, ne u�i se.

Voljela bih i ja upoznati svoju hrabrost. �ekat �u ju jer znam da �e do�i.

ANNA BUŠI�, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

Ponekad su riječi suvišne

Hladan vihor u kosi,kap srebra u rosi

i lice tvojekoje sja na mjese�ini...

Svaki tvoj uzdahšto �uje se u tmini.

I plave tvoje o�išto opiru se no�iu blaženoj tišini...

Tvoja nježna rukašto u mojoj se ruci skriva,

tvoj blagi osmijehšto pogled ga moj umiva.

I tvoj zagrljaj...K’o najljepša ruža

za ci�e zimetoplinu što pruža.

I tvoje usne...Žarke i meke,

od uzbuđenja što drhtepoput burne rijeke.

Prozborile bi,to jak im je hir,

al’ opiru se, boreda ne naruše mir.

I sklad,harmoniju

naših nemirnih duša,tu krasnu simfonijuu tišini što se sluša.

I plamen naše ljubaviod tame ve�i

što govori višei od tisu�u rije�i.

VERONIKA LIPOVEC, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

PŠ PRESEKA

133

134

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

135

Odjeci Odjeci

Priča jednog stabla

Staro stablo trešnje raslo je pokraj puteljka. Bilo je veliko i raskošno. Svakoga je prolje�a cvalo.

Kora�aju�i svakodnevno tim puteljkom, djed je svojem unuku govorio o tom stablu. Rekao mu je da je bilo maleno poput njega dok je on bio mlad i da je prvi put imalo samo pet plodova. Unuk se tome �udio. Sada je trešnjino deblo poput naboranih ruku njegova djeda.

Kada bi trešnja bila puna plodova, unuk i djed �esto bi je posje�ivali i pojeli malo ukusnih trešanja.

U unukovoj jedanaestoj godini stablo se po�elo sušiti i venuti. Djed je bio teško bolestan, kao i trešnja. Nakon nekog vremena djed je ozdravio, a trešnji su porezali grane. Poslije toga i ona se oporavila. U prolje�e su po�eli nicati pupoljci.

Za nekoliko godina stablo je opet bilo veliko i raskošno, možda i raskošnije nego prije. Tada je unuk ve� imao svoje dijete kojemu je pri�ao kako je stablo trešnje bilo maleno poput njega u vrijeme kada je njegov pradjed bio mlad.

MARTIN KOTARSKI, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

136 137

Odjeci Odjeci K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J AK R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Zlatarski placSaki tork, ve� se zna, h Zlataru

plac svoje meste ima.

Na placu sega se prodaje.Razne robe tu se najde,

z Turske i z Kine.Ima �ak i doma�e živine.

Ljudi z sih strani dojdeju.Jedni same robu pregledavaju,

a drugem je najvekši mardo se razišel, a do postal par.

Dok se na šanku gemišt nata�e, kobasica z kotlovine na tanier ska�e.

H Zlatar na plac dojti zbilja se splati.Ak najbolšu marku znaš zbrati,

fini gospon moreš v �asu postati.

Dojdite h torek v Zlatari upoznajte City Number one.

ANA MORENA BAŠAK, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

KokutDoma imame petnajst �u� i jenuga kokuta. Te kokut je �rljene boje i k tomu je golovratec. Ja veljim da je bez vrata. Dok je kokut malji �u�ek bil, sam ga h ruke držala, gladila sam ga i hranila kak male diete. A on sad mene napada. I to mi je nekakva fala!

Jednuga dana, dok sniega još nije bile, išla sam h kokošinjec po jajca. Kad je kokut �ul da jena �u�a kokoda�e i da ja idem bljiže prema nje, brže-bolje je došel do mene i po�el mi se zabuhavati h nogu. Z nogu sam ga par put hriknula dalje od sebe, ali se je stalne vra�al. Na kraju sam ga tak hriknula da je prešel na stran, a ja sam – pobiegla.

Dva tjedne poklje mama me je prvi put poslala po jajca od kad sme kokut i ja imeli okršaj. Ja sam je rekla da ne�u iti i pak z kokutem bitku voditi. Mama mi je rekla da mi kokut ne�e ni�, a ja sam na te nasela i za �az se z kokutem o�i v o�i stala. V hiže sam bila za treptaj oka i mamu preklinjala da me poštedi toga teškuga zadatka. Rođene mame se nisam niti male smilila tak da sam si sr�eke prikriepila i of pout kokošinjcu krenula z kolem, za saki slu�aj. Opet sam ga zagledala i od straha zaniemela. Ravne v o�i me je gledel i kukurikal kak glavni frajer! Normalne da nisam hupala dalje iti ni koraka. Trejti pout je tata z menu išel. Pred njim je kokut same bejžal kak vrag od tamjana.

Kad bu pak trebale po jajca iti, opet si bum zela kol. �e bu trebale, bum ga i skoristila. Ake bu me kokut pak probal napasti, to bu mu zadnji pout jer bu unda stvarne ostal bez vrata i baš bu fini pe�eni v rohlji z doma�i mljinci.

MONIKA PAKŠEC, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

138 139

Odjeci K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J AK R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Ne odustajem od svojih snovaSvatko u životu ima dobrih i loših dana. Do prije nekoliko mjeseci mislila sam da sam ja osoba koja nikad nema dobrih dana i da je sve crno. Bila sam vrlo pesimisti�na i smatrala sam da sam ja kriva za sve što mi se događalo. �esto me mnogo ljudi tješilo i pomagalo mi da steknem samopouzdanje. Bilo je to razdoblje depresije, za koje sam mislila da nikada ne�e prestati.

Danas znam da sam morala pro�i takvo razdoblje kako bih shvatila da nije sve uvijek divno. Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim kako nisam jedina kojoj se događaju loše stvari. Imam samo 14 godina i, iako izgleda nemogu�e da tako mlada osoba može biti jako depresivna, znajte da je mogu�e. Djeca u pubertetu doživljavaju mnoge promjene. Ja sam s njima svakako uranila.

Shvatila sam da je moje stanje ozbiljno tek kada sam nakon operacije naglo smršavila, a samo nekoliko mjeseci poslije dobila više od deset kilograma. Imam puno ve�e probleme sa zdravljem nego što sam mislila. Bolest štitnja�e sasvim mi je poremetila hormonsku regulaciju. Anemiju lije�im lijekovima. Jake glavobolje, �este mu�nine i bolovi u trbuhu te slabiji vid dodatno su mi otežali funkcioniranje u svakodnevnom životu. Posljednje dvije godine obišla sam mnoge bolnice i lije�nike. Obitelj kaže da su svi problemi nastali nakon što sam operirala krajnike. Tada sam provela dva tjedna u bolnici i pretrpjela više od deset uboda iglom te dvije operacije jer je prva pošla u krivom smjeru. Iako se sada svi problemi sa zdravljem polako rješavaju, ostavili su trajne posljedice.

Kako bih sve što prije prebrodila, uz mene su bile najbolje prijateljice, sestri�ne i majka. Imala sam i veliku bratovu podršku. Nakon skoro godinu dana mu�enja odlu�ila sam sama sebi pomo�i jer je to bio moj jedini spas. Nisam željela na život gledati kao na crnu rupu.

Sada mi je jedini cilj prikupiti što bolje ocjene kako bih popravila loše, koje sam nakupila dok me nosila depresija. Po�injem na život gledati s vedrije strane. Zaokupila sam se školom i dobrim djelima. Znam da u budu�nosti želim biti medicinska sestra. Bojim se da se ne�u uspjeti upisati u željenu školu, zato puno u�im.

Ponosna sam na sebe. Shvatila sam da u životu treba uživati i ispuniti sve vrijeme koje imamo. Život nije igra �ekanja, život je borba. Nisu bitne materijalne stvari u životu, ve� zdravlje i ljudi koji su oko nas, koji nas vole. Možda komu zvu�i smiješno što �etrnaestogodišnjakinja tako govori, no ja dobro znam što govorim jer sam prošla i više nego netko u �itavu svojem životnom vijeku. Nitko nikad i ni zbog koga ne smije odustati od svojega života, svojih snova i svojih želja.

IVANA POSAVEC, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Klanjec

Babica i jaNa obloku ma�ek sedi i trde spi.

Kre špareta babica pripravlja jesti.Tu i tam preguvorime koju rie�

dok obed babica ne skuha.

Babica i po dvoriš�u hasni,ali h štalicu nigdar ne kesni.

Fljetne živinu hrani, a ja ju �akami topli �aj si h šalicu dotakam.

Hve�er babica i ja Turke gledime.Ni z okem ne trepneme

da nam ne bi koj promeknule.Kad je napete, babica se hude nerviera

kak da nam se o familije dela.

Sad se po štienga vlie�eme,pomalu ve� i ziešeme.

Trieba se iti opratii pocajtu trde spati.

MARTA HUBAK, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

Odjeci

140


141

Odjeci OdjeciK R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Babičini prvi štrukljiBile je to davne 1960., dok je moja babica imela same 13 ljet. Vu te vrieme je ona morala napraviti svoje prve štruklje.

Najprije je morala prejti h mljin po melju, a curel je gusti snieg. Od doma je zela žakelj i prešla. Dok je išla prema mljinu, bila je se ve� i ve� mokra. Kad je kona�ne došla, zela si je melju teru je trebala i male se posušila koj ne bi bila tak mokra. Babica je zela žakelj h teremu je bila melja, dela ga na ple�a i prešla. Jedva je zbušila h brieg gde je živela.

Kad je došla dime, melju si je morala deti h zdelu i zamiesiti mljinec. Ali nije imela recept kak mi denes, nek je morala delati se od oka. Hutem joj je pomogla njezina mati Ana. Ona je liepe zamiesila mljinec i dela ga na stran da se male hdigne. Pokle mljinca morala je napraviti i naprav s terem bi ga nafiljala. Hut naprav je išla ostrugana bu�a, vrhnje, sir, jajca i sol. To je se bile doma�e. Te naprav je zmiešala. Prije nek je prešla rasukati mljinec, dela je topit mast. Prešla je rasukati mljinec, po mljincu je dela rastopljenu mast i naprav. Naprav je morala devati z žljicu i razmazati ga po mljincu. Jeden protman je napravila, pa je brže morala napraviti i druguga. Njezina mati je prvi protman ve� dela pe�, dok je babica delala drugi.

Babi�ina mati je morala prejti h štalu. Sa živina ve� je bila la�na, pa ih je prešla nahraniti. To nije bile baš dobre jer su babice zgorelji štruklji, na tere je skroz pozabila. Dobre da još hižu nije fužgala. Njezina bra�a su došla z rudnika. Bilji su jake la�ni, pa nisu mogli prigovarati koj su je zgorelji štruklji. Reklji su da su bili jake fini, ali same male preve� pe�eni. Ona je dobila još više volje da dela štruklje.

Babicu je mati male špotala, ali nije to bile ni� loše. Rekla je da druge bolje napravi. I drugi su je stvarne bolje ispalji.

I baš naviek kad bi bili za jesti štruklji, pripravila bi ih moja babica jer je bila najbolja kuharica.

MARTA VUJICA, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

142 143

Odjeci Odjeci

Veliki odmorVeliki odmor najbolje je vrijeme tijekom nastave. Da nema njega, škola ne bi imala smisla. Jedan je veliki odmor malo. Mislim, imamo mi dva, ali tijekom jednoga jedemo, i to zdravu hranu. Zamislite! Zdravu hranu! Ja sam profesionalac u uporabi velikoga odmora, pa �u svoje iskustvo podijeliti s vama.

Najprije prvi dio vodi�a, onaj za 5. i 6. razred. Prvo: �im zvoni, radiš što ve�u buku i baciš torbu pred drugu u�ionicu. Drugo: kad silaziš niza stube, izbjegavaš sedmaše i osmaše da te ne bi prebacili preko ograde. Tre�e: iziđeš i radiš sve ono što ne smiješ, pritom zezaju�i sedmaše. �etvrto: pošto obaviš sedmaše, ideš zezati djevoj�ice (ako si dje�ak) da i od njih dobiješ masažu glave. Peto: kada zvoni, odugovla�iš što više hodaju�i do u�ionice. Šesto: kad završiš šesti razred, �itaš drugi dio ovoga vodi�a, onaj za sedmi i osmi razred.

Prvo: kad zvoni, u što ve�oj brzini i galami ostaviš stvari pred drugom u�ionicom i tr�iš van. Drugo: šetaš se najnormalnije s prijateljima oko škole, ali pripazi na klince koji te po�nu loviti i vikati za tobom. Tre�e: ni pod razno ne smiješ u džepu imati �okoladu ili bombone jer ih mali klinci nanjuše na kilometar. �etvrto: kad zvoni, hodaš što sporije do škole. Kad se dežurni nastavnik izdere na tebe da požuriš, praviš se malo munjen.

To je to. Nema se tu više što filozofirati. Radiš ono što ne smiješ u školi, za to služi veliki odmor.

DINO TADI�, 7. r.OŠ DVOR, Dvor

S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Cvijet i ljubav

Sve je lijepo i bijelo. U travi bijela sunca.

MONIKA ŠNJARI�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

Voli me, ne voli...Cvjeti� maleni skriva odgovor taj.

IVA �OP, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

Dje�ak ljubomorno �uva tratin�ice za svoju najdražu.

JOSIPA SOPI�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

145

Odjeci Odjeci S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Ljubav koju vodim na kraj svijetaSjedim na ljulja�ki koju je moj otac neko� izradio i promatram svoju djecu. Mnogo je godina prošlo; više nisam ona djevoj�ica koja se igrala lutkicam; sada sam dvadesetpetogodišnjakinja i mlada majka. Gledaju�i svoju djecu i njihovu igru, prisjetih se svojega djetinjstva.

Živjela sam u malenu selu Strašniku, koje je smješteno na brežuljku pokraj grada Petrinje. �esto bih, kao djevoj�ica, pobjegla iz ku�e u polje. Legla bih i promatrala ljepotu krajolika, osjetila miris lipe i �ula pjev pti�ica. Brala sam prve visibabe i šafrane, hranila plašljive srne. Nezaboravan je to doživljaj...

I tako, odlu�im spakirati se i nakratko s obitelji posjetiti svoj kraj.

Putujemo. Putujem nakon mnogo godina u svoj kraj. S osmijehom na licu. Poslije šest sati vožnje avionom, stajem na tlo svoje domovine. Napokon osje�am hrvatski zrak.

Zaustavljamo se na vinskoj cesti u Moslavini. Gledam te divne moslava�ke vinograde i lijepe djevojke koje prešaju grožđe kako bi nastalo vino vrhunske kvalitete. Nastavljamo put. Kroz prozor automobila ugledam grad pobjede, grad koji je 1593. porazio Osmanlije. Sisak. Kako se samo promijenio, izgradio, ali nije izgubio svoj duh! Od svih nevolja �uva ga njegov zaštitnik – sveti Kvirin.

„Mama, je li ono Petrinja?“ pita me sin. „Jest, sinko, pogledaj je!“ odgovaram. Gledamo Gavrilovi�evu tvornicu, utemeljenu 1690. godine. Zastajemo u petrinjskom parku. Ponovno se vra�am u dane djetinjstva. Stojimo ispred crkve svetog Lovre, barokne građevine. Iz sje�anja mi nisu nestale lipe ilirke – ponos svih Petrinjaca. Davno su ih zasadili Napoleonovi vojnici. Pozdravljam ljepotice: Kupu i Petrinj�icu. �ini mi se da su najbistrije i najzelenije rijeke na svijetu, a žubor im je glasniji nego prije.

Prelazimo iz ravni�arskoga pokupskog dijela Hrvatske u brdoviti. Došli smo u Strašnik. Sve je ostalo jednako: ljudi su sretni i vrijedni, a moje maleno selo sjaji više no ikada. Jesensko ga sunce obasjava. Zbog proslave Svetog Šimuna i Tadeja mlade djevojke bile su obu�ene u nošnje našite crvenom svilom. Mladi�i su nosili doma�e ga�e s rojtama, ruba�u i škrlak. Pjevali su i plesali drmeš. Uz pjesmu i ples prija tanko narezana dimljena kobasica, slanina i kravlji sir.

Nastavljamo putovanje cestom Petrinja – Glina. Brežuljak do brežuljka, hrast do hrasta. Idemo u templarsko središte – Goru. Ljudi više nema, samo crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije krasi ovaj brežuljak. Moja škola, koja se smjestila nasuprot crkvi, sada je prazna. Svi su odselili. Poput mene...

Obriše mi k�i suze. Nastavljamo Jela�i�evom cestom, koja se proteže od Petrinje do Gline. „Hvala ti, Bože, što �uvaš moju domovinu“, kažem tiho. Jurimo prema Topuskom. Ondje odlu�imo prespavati. Lje�ilište Topusko poznato je diljem svijeta po izvorima tople i ljekovite vode. Usko�it �emo u bazen i uživati.

S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

144

Sutradan putujemo u Gvozdansko. To je mjesto kojim bi se svi Hrvati trebali ponositi. Osmanlijska vojska, koju je predvodio Ferhat-beg, napadala je Vojnu krajinu. Hrvati se nisu predavali te su se smrznuli o�ekuju�i neprijatelje. Gvozdansko je simbol velejunaštva.

Preko Zrinske gore, gdje je bio Nikola Šubi� Zrinski, idemo u Hrvatsku Kostajnicu. Kule su na Uni još cijele. Na tom podru�ju žive pripadnici triju razli�itih vjera. Islam, katoli�anstvo i pravoslavlje ujedinjuju Kostajni�ane. Tako razboritim i dobrim ljudima razli�itosti nisu prepreke, ve� mostovi koji ih povezuju.

Putujem do pristaništa u Taborištu. Sa svojom obitelji do Boži�a ostajem u Hrvatskoj. Ipak, mi Banovci slavimo Boži� kao najve�i katoli�ki blagdan, iako to nije.

Kada bih barem mogla cijeli svoj život provesti u Lijepoj Našoj, za koju su se naši o�evi mukotrpno borili u Domovinskom ratu. Živim u inozemstvu, ali moj je dom moja lijepa Hrvatska. Moja Banovina – ljubav koju vodim na kraj svijeta. Svim svojim bi�em volim zavi�aj i poru�ujem: „Želite li upoznati i zavoljeti svoju domovinu, pođite u tuđe zemlje!“

ANAMARIJA PEJAKOVI�, 8. r.OŠ „IVAN GORAN KOVA�I�“, Petrinja

146 147

Odjeci OdjeciS I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Oboji svijet

Danas je svijet siv,Pitam se tko je za to kriv.Jesu li vremena ili ljudi,

ili svijet samo za bojama žudi?Da, žudi za bojama,

za sre�om, veseljem i igrama.Zato oboji svijet osmijehom,

oboji ga prijateljstvom i ljubavlju!

FLORIJAN LJUBI�I�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

ŠalabahterIme mi je Šalabahter Iz Povijesti. Nalazim se na svakakvim mjestima: ispod klupe, u �arapama, na ruci... O meni se brinu sva djeca iz obitelji.

Pitate se kako me �uvaju? Jako je jednostavno. Poslije riješenoga ispita ne bacaju me u koš, nego me �uvaju za godinu dana mlađeg brata ili sestru.

O ovome, naravno, nikomu ni rije�i zato što me njihovi roditelji mogu baciti u pe�! Moj je prijatelj tako završio. To je bilo gadno.

Ali moj je najgori neprijatelj usisiva�! Zbog toga što se �esto nađem na podu, on mi je velika prijetnja. Sre�om, mama ulazi u sobu kao Rambo, pa me vjetar, koji nahrupi kroz otvorena vrata, odgurne u kut, dokle usisiva� ne dopire...

Tijekom života doživio sam razne dogodovštine: od bacanja u sme�e, pa munjevitog vađenja iz sme�a dok nitko ne vidi, do �udnog stroja iz kojeg su izlazili šalabahteri koji su bili sasvim jednaki kao ja.

Iako sam to što jesam, ja vam, djeco, toplo preporu�ujem da po�nete u�iti jer ako vas nemilosrdni nastavnik uhvati sa mnom – bolje da vas nema!

EDO JURANOVI�, 6. r.OŠ DVOR, Dvor

Maslačak

Na jednoj livadiblizu svilenoj trav�ici

živio masla�ak.

Na svaki Sun�ev tra�akbudio se masla�ak. Na svilenoj trav�ici

umivao se u kapljici.

JOSIPA STJEPANEK, 5. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

148 149

Odjeci OdjeciS I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Dijete hodaBio sam djetešce koje je prije progovorilo nego prohodalo.

Mama me pokušavala nau�iti hodati. Prvi na�in: primila bi me za ruke i hodala sa mnom po ku�i, ali svaki put kad bi me pustila, ja bih sjeo na pod. Drugi na�in: naslonila bi me na krevet i pokazivala mi kako hodati. Ni to nije uspjelo jer sam bio zainteresiraniji za igra�ke kraj nje. Tre�i pokušaj: mama me držala za ruke i micala mi noge kao da hodam. Ni to nije uspjelo. Bila je toliko isfrustrirana da je otišla popiti kavu.

Tad se dogodilo što nije o�ekivala: polaganim korakom ja sam došao u kuhinju, uzeo bocu sa sokom i otišao. Kao da sam oduvijek znao hodati.

DARIO DMEJHAL, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

151

Odjeci Odjeci

Vojnik i čovjekU razdoblju sam kada me sve zanima, sve želim znati – što treba i ne treba. I moja u�iteljica to zna. Zato mi je dala temu svetaca i blaženika i rekla: Petra, piši. O njima nisam nikada pretjerano razmišljala, ali me u�iteljica natjerala da razmišljam. Sada sam, kao, ve� dovoljno zrela za to.

Bio je prili�no tmuran dan. Sjedila sam u svojoj sobi i pogled mi je bio usmjeren na crkveni toranj. Nisam dopuštala da me išta omete u razmišljanju i pisanju. Ali ništa mi o svetcima nije padalo na pamet! Jedino mi se po glavi po�ela vrtjeti sumnji�avost i pitanje: Postoje li scetci uop�e? Ovo razmišljanje ne bi nimalo razveselilo mojeg vjerou�itelja. Iz dimnjaka okolnih ku�a izlazio je gusti, crni dim, pa mi je i zbog toga moje razmišljanje postajalo maglovitije. Ali, kako to ide kada smo uporni u ne�emu, kroz maglovitost i beznađe pojavio se tra�ak svjetlosti, koji je bio uperen baš u moj nosi�. Nije mi dao mira. Osvrtala sam se lijevo-desno, pa opet desno-lijevo. I, onda sam na nebu ugledala sve svetce, kako bi rekli naši stari. Smješkali su se i željno iš�ekivali da nešto o njima napišem, da mi budu glavni likovi. Za oko mi je najviše zapeo zaštitnik naše župe – sveti Martin. Sad mi je postalo jasno zašto me bockao taj naš toranj!

K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J AK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

ČizmeSunce prodire do naših vezica, obasjava nam dan. Sjedimo na polici s prijateljima. Nemirne smo, išle bismo van sa svojim vlasnikom! Baš bi bilo lijepo da nas obuje pa da krenemo u šetnju! No samo je Maja dojurila u hodnik, nabrzaka obula svoje šminkerske tenisice i nestala.

Kad smo kona�no i mi došle na red, veselju nije bilo kraja. Vlasnik nas je odveo u ribolov na dravski rukavac. Za sat-dva bio je sve nervozniji jer nije mogao uloviti ribu, jer je puhao vjetar, jer je danas srijeda, jer... Stalno nekakvi razlozi. I nas je glava taaako boljela, pogotovo kad smo do grla bile zakopane u blatu. Veselja sve manje, napetosti sve više.

Nakon stotog neuspjeha odlazimo ku�i i usput dobro zaprljamo auto. Brzo smo ba�ene na sovje mjesto na polici. Krenula je neka pri�a pa smo po�ele nabrajati svojim prijateljima što smo dosad sve prošle u svojem životu i da nam ovo nije najgori dan. Papu�ama, štiklicama i sandalama pri�ale smo o tome što smo vidjele, na koliko smo mjesta bile. Da... Najgore nam je bilo u ratu, kad smo slu�ajno stale u veliku lokvu krvu. Tada je zbilja bilo strašno. Mislimo da se tada i po�ela skupljati sva ta nervoza i nemir u našem dobrom vlasniku. „Ah!“ uzdahnule smo složno i zadovoljno što smo preživjele i što smo još korisne.

Sada, u miru, uživale smo še�u�i livadom, slušaju�i Dravu i žvrgoljenje pti�ica... A, poslije berbe u polju i vinogradu, opet bismo našle svoje mjesto na polici i odmarale se. To vrijeme uživanja naš je život oporavilo od rata. One grozne misli i slike nestajale su, blijedjele, zgazile smo ih... Barem smo tako mislile. Nau�ene da svaki dan nekamo putujemo na nogama svojega �ovjeka, �udile smo se kad smo po�ele skupljati prašinu. Zašto nas ne uzme? Gle, sunce je još uvijek tu! Prodire u naše vezice, obasjava dan... U nas se uvukao neki novi nemir. Kraj nas su se po�ele gurati neke crne cipele, sandale, balerinke. Sve crno. Što se događa?

Prišla nam je Maja i obula nas na svoja mala stopala. Krenula je kroz dvorište i plakala. Nismo je razumjele, ali smo znale da te suze nisu radosnice. Suze su kapale po našoj crnoj koži. Maja nas nije odvela ni do vrta. Brzo nas je vratila u crninu.

Ni nakon nekoliko mjeseci mi se još nismo izvele u šetnju. Pomirile smo se s time da smo ostarjele, da nas naš vlasnik ne želi, da �emo uskoro završiti u sme�u. Žalile smo se jedna drugoj i ostalim cipelama koje su se izmjenjivale na polici.

Tek nakon jednoga velikog pljuska Maja nas je ponovo obula. Otišle smo u dugu šetnju. Ispri�ala nam je da je njezin tata napokon stao na kraj svojoj nervozi i da to zna�i da više ne�e do�i po nas. Visoko na nebu �izme mu ne�e trebati. Sada mi trebamo Maji.

MAJA HUDJEK, 6. r.OŠ MOLVE, Molve

150

153

Odjeci OdjeciK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Martin mi je odlu�io pomo�i u pisanju. Nije se žalio. Ušao je u moju sobu i kao sunce zagrijao cijeli prostor. Stavio je svoje ruke na moje, a iz njega je isijavala dobrota. Ona dobrota o kojoj sam toliko puta slušala u crkvi, posebno u vrijeme Martinja. Njegovo blijedo lice pokazivalo je koliko je bio umoran. Na sebi je imao duga�ku bijelu haljinu. Bio je bos. Rekao je da mu u raju ne trebaju cipele. Pri�ao mi je o Bogu i svojem životu u raju. Baš sam tako nekako i zamišljala rajski život – topao, lijep, spokojan. Nasmiješio mi se i osvrnuo oko sebe. Palo mi je na pamet da �e me prekoriti što mi soba nije baš uredna, ali mu je pogled zastao na mojem radnom stolu, gdje je stajala njegova fotografija. Iskreno, ne znam kako se tamo uop�e našla i tko ju je mogao ostaviti. Uperio je prstom u nju i rekao: Davno je to bilo! Tik do njegove fotografije stajala je fotografija Pariza. (U�ila sam Geografiju.) Na licu mu se pokazao zadovoljan osmijeh. Ponudio mi je da me onamo odvede. To se ne odbija. Pa makar samo u pri�i koju mi je ispri�ao!

Toga dana bilo je hladno i maglovito, kao i danas. Bio sam vojnik i s ponosom sam nosio vojni�ku odoru. Tada su vojnici nosili kra�u haljinu, na ramenima teški oklop, crveni plašt, a oko pojasa visio je ma�. Bio sam �asnik, i time sam se di�io. Jahao sam ulicama Pariza i ugledao �ovjeka koji je sjedio na zaleđenom kamenu. Na sebi je imao samo hla�e, dok su mu prsa i leđa bila sasvim gola. Drhtao je i jedva zavapio za pomo�. Pomislio sam da nisam dostojan ni vojni�ke, ali ni ljudske �asti ako mu ne pomognem. Uzeo sam ma� i njime odrezao dio svojega crvenog plašta. Sko�io sam s konja i njime ogrnuo jadnika. Pogled zahvale koji mi je uputio rekao je sve.

I meni je ova kratka pri�a rekla sve. Rekla mi je da je Martin bio vrstan vojnik, ali prije svega �ovjek.

Dijelite li vi svoj plašt s drugima?

PETRA POPEC, 8. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Ima tu fejst poslaNekak mi je brzo stiglo proletje. Golubeki i vrapci opet popevaju. Sonce grli celi moj kraj. Saka travka i cvetek i drevo smeju se tom velikom masla�ku na plavemu nebu. Vedro je, nema oblakov, nekam su se skrili. Bubamare i leptiri letiju oko moje glave. Sedim na klupe spred hiže. Joj! Baš mi se jede babi�in kruh z krušne pe�i. Ipak se moram male strpeti. Do brašna ni lahko dojti. Dok se šenica poseje pa dok zraste... Ima tu fejst posla.

Moj stari, vredni dedek Joža mora najprije zorati komad zemle. On navek ora zemlu na Podruškami, tam je zemla najkrhkeša. Moja mati, otec, babica i ded o�li su tam sejat šenicu. Navek mi povedaju kak je za mu�ke zrno važna i zemla i naše srce. Zato oni idu skup delati.

Kak sonce lepo greje! Se je spremno. Zemla je spružila svoj dlan i vu taj �as šenica je bila posejana. Nemrem se š�ekati da zraste. Kakve je to �udo da iz malega zrna zlato naraste! Nakon par meseci šenica je zlatnoga tepiha po polju složila. V moje duše vladale je veselje i ponos. Moji su skombanjerali šenicu i otpeljali je v mlin. Z ove šenice dobili sme i glatku i oštru melju. I došel je den kad bu moja babica pekla kruh v krušne pe�i. Polake je po�ela potkurjavati pe�, a mati je pomogla zamesiti teste. Pri nama mlajši uvek pomažu starešima. Dok sam ih gledela kak pripremaju kruh, gruntala sem si kak sem v svojemu dimu ve� puno toga nav�ila. Prije neg kaj babica dene kruh v krušnu pe�, na njem napravi znak križa – Nek bu blagosloveno! – veli.

Moji se obrazi žariju kak da me same sunce kušnulo. Kruh je pe�en. Si sme oko stola seli. Trgla sem si malo korice z kraja. Dragi kruhek topi mi se v ustima, baš onak kak jake volim. Cela hiža diši i veseljem odzvanja.

I tak mi na selu z prirodom živime i njene zakone poštivame. – Kruh se ne sme hitati – uvek nam babica dobre savete deli – od kruha živime.

A ja si mislim kakve je to �ude dragi Bog stvoril da od malih zrna celi kruh zraste.

VIKTORIJA SKRBA, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

152

154

Odjeci Odjeci K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J AK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Nedostaješ miTvoja ljubav bila je moja sre�a,

pjesma koja me dizala do visina.Tvoja ljubav bila je moj nemir,

slap kojji je šumio u mojem srcu.Tvoja ljubav bila je zvjezdani trak

koji me dodirivao u beskrajnoj ljetnoj ve�eri.

No nema je više.Nestala je kao šapat u vihoru,

raspršila se u snovima,pokidala se kao zlatne niti u ogrlici života.

Poletjela je daleko... daleko... daleko...Nedostaješ mi... Nedostaješ mi jako...

SARA ŠVEGOVI�, 8. r.OŠ KOPRIVNI�KI IVANEC, Kunovec, Koprivnica

Radosno jutroZazvonila je budilica. Sneno sam se protegnula, ustala i bacila pogled kroz prozor. Sunce je obasjavalo dvorište i moju ulicu, a vjetar podizao latice usnulog cvije�a. O�ima sam pratila kretnje lijenog ma�ka koji se bacio u lov na šarenog leptira. Sve je bilo tako lijepo. Obuzeo me osje�aj sre�e – osjetila sam djeli� tog jutra.

Osjetila sam se i blagoslovljenom jer imam sigurnost i toplinu doma. Nisu sva djeca ovako sretna kao ja, ne osje�aju ovakvu sigurnost i mir.

Željela bih da svi posjete i upoznaju moju zemlju, koja možda nije u svemu savršena, ali je zato najljepša. Lijepo je živjeti ovdje. Dobri ljudi, bogata povijest i kultura, ukusna hrana i krasna priroda �ine moju zemlju najljepšom.

S tom spoznajom, zatvorila sam prozor i radosno krenula u školu.

MARIJA HALUSEK, 6. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Oj, budi svoj i čovjek ljudskog zvanja!Ding, dong – na velikim vratima tvojega ku�nog praga stoji sudbina, gleda te blistavim o�ima, nježno ti se smiješi, a u ruci strpljivo drži omotnicu. Predaje ti je i nestaje u beskraj. U omotnici je, na bijelome papiru, poziv... poziv da budeš �ovjek, jedinstven, neponovljiv, nadasve svoj �ovjek.

U prsima svojim nosiš �isto i neiskvareno srce – neprocjenjiv dar, dar tvoje majke, tvojega oca. Oni su se borili za tebe. Zato im uzvrati – budi svoj.

Budi svoj... Mladom glavom dobro razmisli, savjetuj se s osje�ajima i u�ini što ti srce govori. Svakoga jutra, nakon što te pijetao probudi, donesi odluku i ponosno reci: Ovaj �u dan biti �ovjek ljudskoga zvanja!

�ovje�e, budi svoj! Rođen si sa željom da živiš, stvaraš... Ako te tijekom života snađe trnoviti put, ne posustaj, digni glavu i hrabro kora�aj dalje. Zapamti: nikad ništa nije poraz, samo lekcija.

Budi svoj: živi, govori, djeluj, voli, sanjaj, pokaži svijetu tko si. Nikada se nemoj utopiti u divljem i neobuzdanom moru straha. Neki �e re�i: ti si blaga kap vode u oceanu života, ti si si�ušno zrnce pijeska u pustinji, ti si zvijezda u beskrajnom svemiru. Ali ne! Ti si više od toga! Uzdigni se u plavi nebeski svod, odleti kilometrima da drugi kraj svijeta i zasvijetli još sjajnije. Živi svoj život, ostvaruj svoje snove, ispunjavaj ih, budi zvijezda vodilja, budi putokaz drugima.

Ako te sustignu sumnje, ako te sustigne mržnja ili laž drugih, ne brini se. Tiho se zanjiši u naslonja�u, pogledaj lijevo, pa pogledaj desno, pogledaj dolje u bistru vodu, pogledaj gore u zasljepljuju�e Sunce i ostvari svoj poziv, imaj ljudsko dostojanstvo i, jednostavno, budi svoj... Sve ostalo samo su loše kopije, lažni sjaj... Jednom �e te godine pogaziti, više ne�eš mo�i prohodati cijelim svijetom, ali mo�i �eš i dalje biti svoj.

Kad dan spusti svoje teške kapke i ode na tihi po�inak, kad se upale prve zlatne zvjezdice, ti sklopi o�i i zahvali samomu sebi što si bio i bit �eš svoj!

MARTINA MUSI�, 8. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

155

156 157

Odjeci OdjeciK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Neobičan susretNakon napornoga radnog tjedna u velikom gradu, odlu�io sam napuniti baterije i uživati u bojama, mirisima i zvukovima. Daleko od gužve, tramvaja i smoga, za vrijeme ljetnih vru�ina, šuma pruža ugodnu hladovinu i nezamjenjivo je mjesto za odmor i opuštanje.

Uvijek se vra�am toj šumi. Poznajem je kao vlastiti džep. Bor, jela, smreka... Stabla toliko visoka da mi se �inilo kako svojim vrhovima dodiruju oblake. I dok je moju pažnju svojim olimpijskim skokovima privukla jedna kitnjasta vjeverica, prišao mi je Ibrahim. Nikada prije u toj šumi nisam susreo �ovjeka. Prišao mi je i predložio da pođem s njim do rijeke.

Kakva rijeka? Odakle rijeka? Znatiželja je bila prevelika. Na trenutak sam osjetio sram što sam sebi laskam da sam vrsni poznavatelj ove šume, a promaknulo mi je nešto toliko bitno. I zaista, nakon manje od desetak minuta hoda, približili smo se rubu šume uz koji je jurila brza, bistra i poprili�no uska rijeka. Pastrve i klenovi kao da su se utrkivali, a Ibrahimova oprema za pecanje spremno je �ekala. I za�as, evo, uzmi�u, podrhtavaju štapovi! Zbog oduševljenja povici su nam zapeli u grlu.

Kao najve�i spomenik, nedaleko od nas, uzdigao se medvjed. Nepomi�no smo stajali minutu, nama se �inilo �itavu vje�nost. No strah je prevladao! Dali smo se u trk prema šumi, a medvjed po servirani ru�ak. Svježa pastrva!

Prva jela bila je naša! Penjali smo se u visine brže od lakonogih vjeverica. �vrsto smo rukama uhvatili grane, a pogledom medvjeda, koji je slasno progutao naš ulov (ostavivši nam jedino gljive koje sam uspio ubrati prije susreta s Ibrahimom) te lagano odšetao. Jelu ni tada nismo napuštali iako je sunce ve� odavno otišlo na po�inak.

Ovdje zapo�inje još jedna nevolja! Mravi, stonoge, pauci i komarci kao da su nas jedva do�ekali. Vjerojatno bismo ih udomili na svojim tijelima da se odjednom, ni sami ne znamo odakle, iz koje udubine, na nas nisu obrušile ose. Zujanje i ubodi postali su neizdrživi, pa smo morali donijeti odluku o prizemljenju. Potr�ali smo u zagrljaj rijeci. Ili možda medvjedu? Paze�i da se ne poskliznemo o mladu mahovinu, tražili smo spas i pronašli ga izvan šume.

I dandanas vra�am se toj šumi, ali sa svojim novim prijateljem Ibrahimom, s kojim se otada kroz smijeh prisje�am našega prvog susreta i ove itekako neobi�ne pustolovine.

KARLO BEDENIC, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

Zločesti mačakMa�ak je živio sdjedom i bakom. Bio je zlo�est. To zna baš svatko.

Jednoga sun�anog dana...Ma�ak je baki pojeo ru�ak, ma�ak je djedu uzeo klobu�ak.Ma�ak je baki raskopao vrt, ma�ka je preplašio normalan krt.Ma�ak je susjedu prekopao sme�e, ma�ak je iz vaze pojeo cvije�e.Ma�ak je djedu razderao veste, ma�ak je u bijegu pojurio preko ceste.Ma�ak je naglo pojeo pticu, ma�ak je umoran krenuo u šetnjicu.Djed i baka zbog toga pokude ma�ka.

Ma�ak otiđe od doma svojega milog.Ma�ka snašla sudbina ne baš slatka!

BORNA LADAN, 5. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

158 159

OdjeciK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Čuvarica baštineNaša je škola prije osam godina donijela Eti�ki kodeks. Naglasak je na tome da se njeguje doma�a rije�, pjesma, obi�aji i sve ono što je dio naše tradicije. Tada je osmišljena i krilatica: Mi smo �uvari baštine i želimo znanjem, vrlinama i vještinama graditi bolji svijet!

Jedna od �uvarica baštine u našoj školi jest Klara Zvonar. Za razliku od ve�ine svojih vršnjaka, ona je �etrnaestogodišnjakinja koja se nije u potpunosti okrenula virtualnom svijetu, nego u slobodno vrijeme pjeva u zboru i svira cimbule. Kaže da voli sve što �ini podravsku tradiciju i želja joj je da cimbule žive, odnosno ne želi da postanu samo predmet u nekom muzejskom prostoru.

Cimbal, cimbule ili cimbulje tradicijsko su glazbalo koje se svira još od romantizma, od kraja 18. stolje�a. Ži�ani glazbeni instrument koji se svirao u razli�itim prigodama: na seoskim svadbama, misnim slavljima, u kazalištu, na kraljevskim dvorima, u operi... Instrument koji su upotrebljavali skladatelji, glazbenici i mnogi drugi zaljubljenici u folklornu narodnu glazbu, gdje su cimbule naj�eš�e rabljene.

Instrument se sastoji od glazbene kutije koja se naj�eš�e izrađuje od smreke. Za njezin gornji dio pri�vrš�eni su bati�i koji, vrte�i se, zatežu metalne žice preko trapeznoga okvira koje, pod udarcima drvenih bati�a omotanih krpicama, vatom ili filcom, proizvode ugodan zvuk. Taj se zvuk može birati između 42 tona, 35 vokala i 7 basova što ih instrument ima na sveukupno 100 žica.

Iako proizvode zvuk vrijedan divljenja, cimbale su glazbalo koje sve više pada u zaborav. Sre�om, postoje pojedinci poput naše Klare koji to ne dopuštaju. Klara živi u velikoj obitelji koju �ini više naraštaja (prabaka, baka, djed, roditelji te mlađa i starija bra�a i sestra), što je sigurno utjecalo na to da ova mlada djevojka poštuje tradiciju i uživa u narodnoj pjesmi, plesu, rije�i. S druge strane, pripada i umjetni�koj obitelji. Njezin je djed Ðuro Zvonar, poznati šemove�ki kipar, slikar i glazbenik. Svi �lanovi obitelji Klari su velika podrška u njezinu hobiju, ali i na�inu života. Stariji brat Tomislav glazbeni joj je uzor odmalena. Zajedno sviraju u Udruzi cimbalista Hrvatske iz Ðurđevca, koja je najistaknutiji promotor ovoga instrumenta u nas..

„Na mladima svijet ostaje“, �ujemo vrlo �esto. Uistinu, opstanak i budu�nost cimbule imaju upravo u mladima kakva je Klara. Sve dok ima zaljubljenika i zanesenjaka poput ove mlade djevojke, cimbule �e oplemenjivati našu kulturu, a ne�e postati samo dio muzejskoga postava.

ERIN CIKOŠ-IVAŠKOVI�, 8. rOŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Moja gitaraGlazbalo staro nepomi�no u kutku sjedi.Bez ruku i nogu,nit’ uha, nit’ oka dva.

Dugi vrat i okruglo tijelo.Bez zvuka i glasa u kutku prašinu skuplja.

Glazbenika ljubav goni – žice taknu prsti vrsni.Harmonija se �uje:glazbalo staro oživi!

NATHAN DANIEL ŠPI�AK, 5. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J AOdjeci

KestenKesten svoju kapu ima.Kad puše vjetar, njemu nije zima.

Na košuljici bodlje poput malog ježa.Ne može mu ništa ni paukova mreža.

Kesteni �e toplinom sjati kad se budu pekli.Kraj njih �eš se ugrijati.

MAGDALENA KRALJ, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

160 161

OdjeciK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Iz bakine škrinje�esto ulazim u bakinu sobu. U nju me svaki put privu�e znatiželja što �u ondje prona�i, ali i ljepota stvari koje se u njoj nalaze.

Osim starinskog namještaja, sobu krase starinski luster, starinske slike sa svetim motivima, stolnjaci i posteljina od doma�eg platna. Posebnost sobi daje bakina stara škrinja koja skriva i �uva cijelo njezino djetinjstvo i mladost. Ljepotom se isti�u drvene stranice ukrašene cvjetnim motivima.

Otvaram je uvijek oprezno jer znam da je veoma stara i vrijedna. U njoj pronalazim �itavo bogatstvo. Svaki put iznova volim gledati crno-bijele fotografije s bakinog i djedovog vjen�anja, iz njihovog djetinjstva i mladosti. Tu su i fotografije koje prikazuju ve� izumrle naše obi�aje: �ehanje perja – �ehaljec ili odlazak mladenaca na zdenec. Mnogih ljudi s tih fotografija ve� odavno nema, ostala su sje�anja.

U škrinji baka �uva svoju staru nošnju od doma�eg platna, rupce i cipele. Najljepše su mi njezine plisirane suknje raznih boja i šamije ukrašene velikim ružama. Osim nošnje, posebni su i ru�nici, stolnjaci i tepisi. Baka mi je rekla da su rađeni od doma�eg platna koje se na tkala�kom stanu izrađivalo kod ku�e. Toga u današnje vrijeme više nema.

Baka mi govori kako se nekada živjelo druk�ije, teže nego danas, no s više ljubavi, zajedništva i veselja obilježavali su se mnogi blagdani i prigodni događaji.

Na �ehanju perja – �ehaljcu okupljale su se djevojke i udane žene. �ehalo se guš�je ili kokošje perje, kojim su se kasnije punili jastuci i popluni. �ehanjem se od svakog pera posebno morao odvojiti meki dio od krutog dijela. To se radilo u vrijeme dugih zimskih ve�eri. Baka kaže da je na �ehaljcu uvijek bilo najboljih doma�ih kola�a, pjesme i veselja.

Pri�ala mi je i o obi�aju kojeg više nema na današnjim vjen�anjima, a to je odlazak mladenaca na zdenec. Na zdenec se išlo drugi dan svatova, kad su mladenci ve� bili vjen�ani. Mladenka se obla�ila u mladu snehu. Imala je na sebi plisiranu crvenu suknju, crnu sve�anu prega�u, bijelu naštikanu bluzu, na glavi crvenu šamiju, a kosa joj je bila po�ešljana u frke. Skupila bi se povorka koju su �inili mladenci, klenceri i klencerice, kumovi i ostali svatovi. Tamburaši bi ih pratili selom sve do mjesta gdje je bio zdenac. Tamo bi se nalazio vr� s vodom, oko kojega su mladenci hodali ukrug. Mladenka bi nogom dva puta prevrnula vr� i prolila vodu, a tre�i bi put vr� uzela u ruke i zajedno bi s kumovima i klencerima otplesali polku. Svatovsko veselje i proslava tad bi se nastavili i trajali tri dana.

Posebno veselo i sve�amo bilo je za Uskrs. Plesalo se vuzmeno kolo na uskrsni ponedjeljak. Sudjelovali su mladi momci i djevojke obu�eni u sve�anu narodnu nošnju, uz pratnju tamburaša. Baka kaže da su se kola

plesala na mjestima gdje su se križale ulice i da bi se ondje sastajalo gotovo cijelo mjesto. Plesalo se svake nedjelje poslije mise ili poslijepodne.

Moja baka još uvijek nosi virovsku nošnju. Onu za sve�ane prilike obla�i kada ide u crkvu, a kod ku�e je u nešto skromnijoj, koja nije šivana od finih materijala. �itav se život nije presvukla u modernu odje�u jer, kako kaže, osje�ala bi se neobi�no. Nau�ena je od mladosti na duge suknje. Zapravo, u modernoj odje�i ne bi bila moja baka.

Pri�e koje mi pri�a baka dio su obi�aja koje �uva moja obitelj. U bakinoj sobi vrijeme stane na tren. Gledaju�i njezine stare fotografije i odje�u koju �uva od zaborava stara škrinja, osje�am se kao da sam rođena i živjela u doba mladosti moje bake.

DORA LJUBI�, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J AOdjeci

163

Odjeci

165

Odjeci Odjeci B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J AB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Sladoled! Opet slinim!Živio sam kod �ovjeka koji je prodavao pse. Bilo je desetak pasa. Polako su odlazili jedan po jedan. Na kraju su ostali samo Floki i Rex. Svi su psi bili prodani, samo su još oni �ekali svoje kupce.

Jednoga se dana pojavila plavokosa djevoj�ica krupnih zelenih o�iju. Došla je izabrati svojega ku�nog ljubimca. Gazda joj je odmah pokazao Flokija i Rexa. Ja sam ležao sklup�an u kutu i pretvarao se da spavam. Mene nitko ne želi kupiti. Ja nemam prednju desnu šapu i imam ružan ožiljak iznad desnog oka.

„A što je s onim?“ �uo sam djevoj�icu.

Proškiljio sam. Pokazivala je prema meni.

„Ma, to ti je Bobi. Evo ti ga džabe, ako ga ho�eš!“ govorio je gazda.

„Mogu li ga primiti u naru�je?“ pitala je djevoj�ica.

„Na ti ga!“ rekao je moj vlasnik i položio me u tople male ruke.

Djevoj�ica me pomilovala po glavi i šapnula mi na uho:

„Ti si moje malo meko klupko.“

Zatim je iz torbice izvadila novac i pružila ga gazdi:

„I, da znate, Bobi nije manje vrijedan od ostalih iako nema šapu!“

Mahnuo sam repom. Djevoj�ica se okrenula i pošli smo njezinoj ku�i.

Na putu do ku�e Ana mi je pri�ala o sebi. Ona je sitna, kržljava, povu�ena djevoj�ica. Školski su joj nadimci: Mušica, Štreberica, Ružno Pa�e... Voli �itati i pisati, i odli�na je u�enica. Ana je žarko željela prijatelja. Ostvarila je svoju želju. Ja sam taj!

Svakoga dana pratim Anu u školu. Zatim je �ekam pod stablom ispred školskog dvorišta. �ekaju�i, promatram. Naj�eš�e ptice. �udesna su to bi�a. Vinu se u visine i slobodno lete nebeskim prostranstvima. Ponekad slete na granu i zaljubljeno cvrku�u dok ih toplo sunce obasjava. Pogled na taj prizor jedino ponekad prekine moje klempavo uho koje mi padne preko oka, ili kiša. I tako svaki dan promatram. �ekam i promatram dok Ana ne dođe, a onda zajedno idemo ku�i. Ana mi pri�a što se sve događalo u školi, a ja poželim da mogu govoriti. O, kad bih samo mogao! Rekao bih joj da je onaj Filip ve� danima gleda. Potajno i sa sjajem u o�ima. Ovako, bez govora... ništa. Ali danas sam smislio!

Ugledavši Filipa pred školom, zatr�ao sam se, sko�io ispred njega, pao i ostao nepomi�no ležati. Klempavim uhom pokrio sam pola oka pa sam kroz drugu polovicu zurio. Ali vidio sam samo onu dosadnu buhu. No ubrzo sam za�uo o�ekivani glas, pla�, korake. Dolazila je Ana. Bilo je vrijeme za ustajanje. Otvorio sam o�i, stao na sve tri, protegnuo se kao

da se ništa nije dogodilo, malo sam i zijevnuo i po�eo tr�karati oko Ane i Filipa. Filip je još uvijek bio nijem, a Ana je mucala i šmrcala:

„Bobi, Boji moj!“

I uzela me u naru�je. Malo sam se posramio i liznuo sam joj jednu suzu. A onda smo oboje pogledali Filipa. On se kona�no razvezao.

„Nemoj plakati“, rekao je Ani, „ljepša si kada se smiješ.“ I obrisao joj je onu drugu suzu.

Zatim se po�ešao iza uha, baš kao i ja zbog one dosadne buhe, i zacrvenio se u licu.

„Ho�eš sutra sa mnom na sladoled?“

Sladoled! Ja obožavam sladoled!

„Ana, pristani!“ govorio je moj rep.

„Pa, naravno, mislim... može“, i Ana se zacrvenjela.

Zašto ja to ne mogu? Pristajalo bi mi. A Filip je dodao:

„Može nam se i Bobi pridružiti.“

Pa, sigurno da �u vam se pridružiti. Zar ne vidiš da ve� slinim?

I tako smo nas troje odlepršali zajedno. Zajedno jer ja nisam manje vrijedan! A lepršali smo baš kao i one pti�ice koje volim promatrati.

A, kad smo kod promatranja, moram priznati, nije da se hvalim, primijetio sam onu slatkicu, Filipovu pudlicu, kako baca oko na mene. Nadam se da �e je Filip povesti na sladoled.

Sladoled! Opet slinim. ANAMARIJA JUKI�, 7. r.

IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

164

166 167


Moje selo

Begova�a, lijepo malo selo,puno ljudi u tebe bi stalo.Ali brojka druga�ije kažei nemojte misliti da se sada laže.Da nije mene i moje obitelji,u selu bi stanovalo dvanaest žitelji.

Šume, livade i polja ga krase, a urod nam ponekad jede divlje prase.U jutarnjoj šetnji, umjesto gradskih pasa misica,po Begova�i še�u jelen, srna i lisica.Ljudi su stari, no imaju mirovine,šume i polja vrijedne su im imovine.

Moj tata i susjed Edo mlađi su ljudi.Ne znam koji se više od njih dvojice trudi.Vrijedan susjed Edo, još vredniji tata,zato su im dvorišta puna alata.

Eto, tako svoje selo vidim i u njemu, baš takvu kakvo je, krasno živim.

ANDREJ POPOVI�, 5. r. OŠ TRNOVITI�KI POPOVAC, Garešnica

Zimsko jutro u mojem graduKad u zimsko jutro ustanem i pogledam kroz prozor, vidim krovove pokrivene mrazom. �esto se spusti magla. Nebo poprimi gotovo bijelu boju iako ne pada snijeg. Grad se �ini uspavanim kao da �eka koga tko bi otkrio i razumio njegovu ljepotu.

Bez ptica i sjaja sunca grad se doima poput lava bez grive. Možda je izgubio svoju zna�ajku, no kad padne snijeg, njegova ljepota jedno obi�no jutro može preobraziti do te mjere da bi samo htio zastati i diviti se. Nema ve�e radosti od doživljaja kad se probudiš ujutro i ugledaš grad pod snijegom. Kada dobije novi ukras, grad se po�inje hvaliti svojim novim izgledom. Pod prvim zrakama sunca, ina�e obi�an snijeg, u suradnji sa suncem, zabliješti neo�ekivanim sjajem. Baš poput medalje koja svoju pravu vrijednost ima tek kada je netko ponosno nosi oko vrata.

VEDRAN ŠETIT, 8. r.III. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

Snovi Kao mala djevoj�ica sanjala sam velike snove: da budem kraljica svih princeza...

Da onda, u gluho doba no�i, dok na mojem balu plešu svi, iz gužve kraljevi� sko�i i da se s njim sretnem o�i u o�i.

Da me primi za ruku, i tiho mi šapne: „Ho�eš li biti žena moja, za sve vjekove?“

I, kako onda pri�e ve� idu, da živimo u sre�i i miru, da nam nitko ravan nije dok nam smrt lice ne prekrije.

Oduvijek sam sanjala velike stvarii nisam posustala jer sve dok sanjam velike snove,zvijezdama sam bliže i nisam više djevoj�ica mala.

DRAGANA VEKI�, 8. r.OŠ TRNOVITI�KI POPOVAC, Garešnica

168


Berba kukuruzaKokice! Volim kokice! Podsje�aju me na jesen i berbu kukuruza nakon koje nam strina uvijek pe�e kokice. Kukuruz ne jedemo samo mi, ve� i naše smeđe koke i bijeli pijevac koji se ponosno šepuri u njihovu društvu.

Branje po�inje ujutro, petkom ili subotom. �im se probudim, obujem �izmice i obu�em tregerice, izjurim iz ku�e i potr�im do djeda i bake.

Žuti otežali klipovi lagano se njišu dok ih obasjava blještava kugla s neba. Najdraži su mi dio kukuruza brkovi. Djed me nasmijava pokazuju�i mi kako su ih nekada lijepili na nausnicu i šalili se.

Naše je polje maleno, pa nam ne treba traktor. Beremo ru�no. Najprije skidamo klip sa stabljike, o�istimo ga od kukuruzovine i stavljamo u ta�ke. Kada sve poberemo, kukuruz spremamo u kukuruzanu.

Volim raditi obiteljske poslove. Sve prašnjavo oko nas, mi umorni, ali zadovoljni.

Sljede�eg dana djed spali stabljike kukuruza. Njiva je prazna. Pusta. Više nije ona stara, kukuruzna njiva, nego pusta zemlja i kamenje. Ostajem bez pogleda na plodnu njivu, ali veseli me puna kukuruzana. I pe�ene kokice nakon dobro obavljena posla.

LAURA PAVI�, 6. r.III. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

Iza visoke žičane ogradeNešto me neugodno probadalo u leđima. Promeškoljila sam se i prestalo je. Još u polusnu razmišljala sam kako �u se sada probuditi, oti�i u kuhinju, poljubiti mamu u obraz i popiti topli kakao.

Pla� moje mlađe sestre vratio me u stvarnost. Osjetila sam gr� u trbuhu. Nije bilo ni kreveta, ni kuhinje, ni kakaa. Ležala sam na tankoj prostirci ispod koje je bila samo tvrda zemlja. Za�ula sam sestrinu igra�ku kako zvecka, i njezino je plakanje prestalo. Pridigla sam se i sjela. Pokušala sam otvoriti o�i, ali me blistavo ljetno sunce, koje se pojavilo na obzoru, zaslijepilo. Okrenula sam glavu na drugu stranu i polako otvorila o�i. Oko mene su sjedile i ležale stotine ljudi. Tisu�e? Neki su bili iz Sirije, neki iz Afganistana, a bilo ih je i iz Iraka. Ravno naprijed pogled me vodio sve do visoke ži�ane ograde. U svakoj novoj državi nove ograde.

Upravo sam htjela upitati mamu ima li kakvih vijesti o vlaku, ali su mi grlo i usta bili tako suhi da nisam mogla govoriti. Oblizala sam suhe usnice i tiho rekla mami:

„Vode, molim te!“

Mama nije reagirala. Samo je odsutno buljila pred sebe. Gledala je u nešto samo njoj vidljivo. Pomilovala sam je po ramenu. Okrenula se prema meni i pogledala me. Njezine o�i kao da su posivjele i stopile se s teškim, sivim podo�njacima. Iznad nas letjelo je jato ptica. Netko je glasno plakao. �ula sam komadi�e razgovora. Kona�no sam se pribrala i ponovila:

„Vode, mama, molim te!“

Mama nije ništa rekla, samo se okrenula u potrazi za bocama. Dala mi je jednu napola praznu. Uvijek je govorila kako je �aša napola puna, a ne napola prazna i kako treba misliti pozitivno. Dobre stare uspomene. Ne sje�am se kad sam se posljednji put smijala. Teško mi je gledati mamu ovako tužnu. Ono plakanje i dalje se �ulo. Ljudi su se po�eli buditi. More ljudskih tijela po�elo se mreškati. Vratila sam mami praznu bocu. Imali smo još �etiri pune. Pitala sam se kada �emo ponovo dobiti vodu. Moramo štedjeti, pomislila sam. Pogled mi je opet odlutao na visoku ogradu. Na svakih nekoliko metara stajali su ljudi u uniformama. Pretpostavila sam da su vojnici ili policajci. Zapravo bismo trebali biti nekoliko kilometara dalje, u šatoru, ali svi smo željeli biti ovdje, ako vlak stigne. Naši �uvari nisu imali mnogo posla. Moj je tata s one strane ograde. Otišao je prije nas. Da je barem ovdje, sve bi bilo bolje. Suze su mi krenule na o�i, pa sam okrenula glavu i tražila neku to�ku u koju �u gledati. Tako uvijek radim kada mi se pla�e. U posljednje vrijeme to je sve �eš�e.

I, tada sam ugledala staricu. Nespretno se probijala kroz visoku travu iz smjera obližnjega sela nose�i kutiju. Na glavi je imala crni rubac i bila je odjevena u crnu široku suknju. Pretpostavila sam da nešto nosi nekomu od uniformiranih.

169


171

Odjeci OdjeciB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Žene i majke su im ponekad donosile ru�ak ili nešto sli�no. Ali žena nije krenula prema ogradi, nego ravno preko pruge, prema nama. Jedan je �uvar potr�ao, ali ona je mahnula rukom prema njemu i nešto glasno rekla. �uvar je usporio i stao. Starica je prolazila između izbjeglica, koji su je pratili znatiželjnim pogledima. Pogledavala je u moju seku i u mene. Shvatila sam da ide prema nama. Došavši do nas, iz kutije je izvadila nekoliko kriška kruha i staklenku. Smiješila se gledaju�i nas i nešto govorila svojim jezikom pružaju�i nam kruh. Zatim je otvorila staklenku i poklopac odložila u kutiju, a izvadila je i nama dala plasti�ne žlice. Pružila je staklenku prema mami. Mama je oprezno pogledala što se u njoj nalazi, a zatim žlicom zagrabila sadržaj i po�ela ga mazati na kruh. To je htjela u�initi i seka, ali njezine nespretne ru�ice jedva su napunile žlicu. Oduševljeno je zamljackala. Ruka koja je držala staklenku bila je suha, izborana i puna žila. Dok sam grabila taj slatki sadržaj, žena je, pokazuju�i u smjeru suprotnom od ograde, na veoma lošem engleskom rekla:

„Vlak. Dolazi. Danas.“

Prevela sam mami i seki, a onda zagrizla kruh. Bilo je ukusno. Seka je po�ela skakati i pjevušiti:

„Dolazi vlak! Dolazi vlak!“

Ljudi oko nas gledali su u nju, a onda su se i sami po�eli veseliti. I neki mladi poustajali su. I ja sam ustala, primila seku za ruke i skakala s njom. Kad sam ugledala vlak u daljini, po�ela sam skakati još ja�e, a u�inilo mi se da se i mama nasmijala. Ona dobra žena namignula mi je, nasmiješena i radosna zbog nas.

Nisu svi stali u vlak. Mi smo ušle. Dok smo sjedile tijesno jedna uz drugu, mami je na mobitel stigla poruka od tate. Bio je u Njema�koj! Uspio je! Na sigurnom je. �eka nas. Vlak je krenuo pra�en ritmi�nim zvukom. Ugledala sam onu dobru ženu. Mahala je pozdravljaju�i naš odlazak. Na žutoj plo�i uz prugu pisalo je Tovarnik. Mama je rekla da je to ime mjesta u kojem smo bili. Tovarnik. Croatia. Lijepo zvu�i. Pomislila sam.

Ona dobra žena nekako me podsje�ala na moju baku. Baku koja je odbila napustiti svoju zemlju. Baku koja je uvijek bila svjetlost u mojem životu. Znam da bi i moja baka tako pomagala. I vjerujem da bi to �inila svaka baka. I vjerujem da je na svijetu puno takvih ljudi. Jer samo humanost može izbrisati granice među ljudima i rasvijetliti putove onima koji su u nevolji. Jednom �u, kad odrastem, možda opet do�i u Tovarnik. Možda �u na�i ovu staricu. Donijet �u joj svoj pekmez.

LUCIJA MAL�I�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

Odjeci

170

Odjeci P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Božićni običaji u mojoj obiteljiOd svih blagdana u godini najdraži su mi Badnjak i Boži�. U mojem selu Grabarju održavaju se stari obi�aji pa tako i �estitanje na Badnjak.

Rano ujutro dolaze nam u obitelj muški �estitari u položaje. Prije no što dođu, ve� je pripravljeno zrnje žita i kukuruza iza vrata u kuhinji. Pri ulaženju u ku�u glasno se oglašavaju. Do�ekuju ih tata i djed, a oni kleknu na zrnje i nabrajaju: „Rodilo se, prasilo se, telilo se, janjilo se, macilo se, kotilo se, leglo se i puno vam zdravlja, sre�e i veselja bilo!“

Rukuju se s doma�inom, �estitaju Badnjak – Adama i Evu, a majka, kao uzorna doma�ica, nudi ih medenom rakijom. �aste�i se, još malo porazgovaraju i idu dalje u �estitanje.

Cijelog smo dana veseli i uzbuđeni. Ku�a miriše na �isto�u i urednost; miris pe�enke, cimeta i kola�a nas mami, ali znamo da je post, pa se pridržavamo pravila. Predve�er mama po�inje spravljati ribu za ve�eru, a mi pripravljamo sve�ani stol. Na nj se stavi križ od slame i sve�ani stolnjak od doma�eg platna, što je moja baka tkala i �uvala samo za ovakve prigode. Ve�eru zapo�injemo zajedni�kom molitvom uz svije�e, a onda pojedemo svi komadi� bijelog luka s medom. To je obi�aj koji nas štiti od uroka i bolesti tijekom sljede�e godine. Nakon ve�ere tata, pjevaju�i boži�ne pjesme, unosi u ku�u slamu, koju mi veselo razastiremo pa se po njoj valjamo i spavamo. Onda donese bor, koji mi kitimo pjevaju�i radosne pjesme malom Boži�u. Brzo stigne vrijeme za polno�ku pa idemo svi, sve poskakuju�i i raduju�i se.

Naspavamo se na brzinu pa na boži�no jutro sestra, brat i ja otvaramo darove što su ispod bora.

Slijedi boži�ni doru�ak, koji ja obožavam. Poslije idemo na misu, a onda baki i djedu u Slavonski Brod. Tamo se okupi cijela šira obitelj. Ku�i se vratimo predve�er, kada nam dođu prijatelji u goste pa se veselimo i slavimo Boži� do kasno u no�.

Jako se radujem Boži�u u svojoj obitelji jer je ispunjen radoš�u, veseljem i sre�om u zajedništvu.

REA MAL�I�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Godišnje koloSije�anj sije�e hladnom zimom, velja�a dolazi s novom klimom.

U ožujku žuto cvije�e raste, u naše krajeve vra�aju se laste.

U travnju priroda se ve� sva probudila, u svibnju od vru�ine školska djeca ve� su izludjela.

A u lipnju lipa cvate.Sva djeca vi�u: „Škola je gotova, samo da znate!“

Srpanj odmor svakom pruža, od vru�ine crveni se i bijela ruža.

U kolovozu djeca za školu se pripremaju, a odrasli drva za ogrjev spremaju.

Rujan ve� je po vo�u poznat, a djeca žele prvi školski zadatak doznat’.

Listopad maglom svima put krije, studeni ve� se s novom zimom smije.

U prosincu Boži� dragi u domove naše dolazi i još jedna godina polako prolazi.

TOMISLAV IVEZI�, 5. r.OŠ FRA KAJE ADŽI�A, Pleternica

Odjeci

173172

175

Odjeci Odjeci P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J AP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Usamljeno proljećeU krošnjama zlatne niti.Bijela se svjetlost rasipa.Opet prolje�e.Gdje je ona?Gdje je plavi cvijet?

Iz daljine nepoznat zvuk dopire.U dubini �udan osje�aj.Ilija sveti nebom skuplja oblake.Gdje je ona?Gdje je plavi cvijet?

Opet prolje�e.Spava li među zvijezdama?

MAGDALENA �ERNUŠAK, 7. r.KATOLI�KA OSNOVNA ŠKOLA, Požega

Neobičan telefonski razgovorJednog popodneva zazvonio je telefon. U našoj ku�i to nije ništa neobi�no jer, u prosjeku, zvoni svakih pola sata.

Međutim, ovaj je poziv bio malo druk�iji od ostalih. S druge strane žice bio je neki nepoznati muški glas. Pitao je je li to Vlado iz Donje Obriježi. Naravno da nije! Gospodin je nastavio objašnjavati da je negdje u šumi, da je zapeo traktorom dok je vozio drva te da ga Vlado treba do�i izvu�i. Rekla sam da je pogrešno nazvao i da ovdje nema nikakvog Vlade. On nastavlja da ga hitno treba, ali nema njegov broj i nema više kuna na ra�unu mobitela. Zamolio me da ga nazovem. Kako �u ga nazvati? Kamo? Rekao mi je i prezime (kojeg se više ne sje�am).

A, ništa dakle! Ipak, uz maminu sam pomo� nekako na internetu pronašla broj. Gospodin Vlado doista postoji! Pitala sam se kako �u Vladi objasniti tko sam i što trebam. Na kraju ga je mama nazvala i objasnila o �emu se radi. Gospodin Vlado objašnjavao je mami neko vrijeme kako se njih dvojica poznaju cijeli život, i jedva završio poziv.

Obavijestile smo i gospodina iz šume da dolazi spas. Pitao je gdje stanujemo. Ne mogu to nekomu nepoznatom re�i! Želio nam je za zahvalu dovesti dio drva koja je vozio. Nakon što smo rekle da nema potrebe, blagoslovio nam je cijelu obitelj. Drag �ovjek! Veseli me što smo mu mogle pomo�i!

Sada, svaki put kad vidim nekoga tko cestom vozi drva, sjetim se gospodina iz šume i njegova najboljeg prijatelja Vlade.

ENA DOŠEN, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Trenkovo, Velika

174

176 177

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Kestenjar na gradskoj uliciNa jednom uglu kraj stare ku�epromrzli kestenjar prodaje kestene vru�e.

Vi�e: „Kesteni vru�i! Kupite, narode,da ih ne nosim ku�i!“

Na vjetru i kiši sjedi na klupi,dok neki prolaznik svrati i kupi.

Na kraju dana ništa ga ne mu�ii zadovoljan s gradske ulice vrati se ku�i.

ZAHARIJE MATIJEVI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

Vukovaru Plavo nebo sad je nama.Crno nebo bilo je njima.Zašto rat?Tko ga je izmislio, pitam se sad.

Vukovar je u našim srcima danas.Svi ti ljudi...Živjeli su sa strahom.Spavali su sa strahom.Budili se sa strahom.

Još su živi za mene.Živi su za sve Hrvate.

Na nama je re�i hvala.Hvala što su svoje živote dali da bismo se mi bezbrižno igrali.

DANIEL KARLI�, 5. r.OŠ FRA KAJE ADŽI�A, Pleternica

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J AOdjeci

178 179

Odjeci OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

AdventU adventskim danimamolimo se satima.Jutra hladna po�inju nam zornicom, ugriju naša srca pobožnom pjesmicom.

Vjetar vani puše.Priđi nam, Sveti Duše!Molitve naše usliši,o�isti nam dušei grijehe otpiši.

Kada dođe Boži�,da svatko od nas blistas ljubavlju primaju�i Krista.

ZORAN DIEGO JURANOVI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

181

Odjeci

BogBog je stvorio svijet,a tako i nas ljude.

Bog nas u�i da ljubimo svoje bližnje, da je ljubav najve�i dar, da ljubav nema cijene.

Također nas u�i da smrt nije �ovjekov kona�ni cilj, da smrt nije kraj.

Nakon smrti �ovjekovo tijelo ostaje na zemlji, a duša ide k Bogu

i tamo ostaje za vijeke vjekova.

MIA PREDMERSKI, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Domovina

Jutrom te ljubi izišlo sunce, od �ijeg sjaja zlatna si sva.Ljubi te toplo, ljubi te �isto, ali ne tako puno kao ja.

Ljube te kiše svakom kapljicom svojom što na tebi kao maleni biser sja. Ljube te blago, ljube te nježno,ali ne tako puno kao ja.

Ljubi te more prostrano, plavo dok ti obale valima umiva.Ljubi te snažno, ljubi duboko, ali ne tako puno kao ja.

Ljube te sinovi i k�eri tvoje, svih vremena djeca tvoja sva.Snagom i suzom, krvlju i nadom ljube te puno... baš kao ja.

IVAN STAŠINA, 8. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A Odjeci

180

Život u SičamaEj, kad su naš đedovi stari ujutro uranili, spremili kruva, prove i slanine pa krenuli tirat svinje u naše Radinje...

Veseli, pjevaju� se vra�ali pa snašama niz pendžere svra�ali.Kad li ono eno baba iza rastovi taraba.Glede, proviruju kako momci ašikuju.

Šokica pendžer otvorila i s be�arom se izljubla.Pa be�ar sokakom doma poš’o da ne bi od dade loše proš’o.

PAULA PETRANOVI�, 6. r.OŠ „ANTUN MIHANOVI�“, Nova Kapela, Batrina

183

Odjeci Odjeci B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J AB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Mojoj bakiBako moja mila, nedostaješ mi svakog dana!Bako moja mila, nježna poput latica ruža, rumenih obraza i toploga osmijeha.

Tebe nema na vratima mojim da pokucaš i veliki mi zagrljaj pružiš.Tebe nema da ti kažem sve što me mu�i.

Nema te, a ja te �ekam...�ekam da �eš do�i i po kosi me pomilovati.�ekam da �eš re�i kako si ovdje i da nikamo ne�eš po�i.

Mogu te se samo sje�ati...Sada si na drugome svijetu...I tamo ti je lijepo...�uvaj se, bako moja, i znaj da te nikad zaboraviti ne�u.

ADRIJANA BABI�, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

Svakodnevica jedne tinejdžericeJutro je. Još jedan ponedjeljak. Zrake sunca uporno su se probijale kroz prozore pune prašine. Ležala sam polubudna u krevetu pokrivena dvjema dekama i poplunom kad je zazvonila budilica. Bilo je šest sati. Prerano za ustajanje. Poslije burnog vikenda svakomu nemogu�a misija.

Nakon što sam deset puta odgodila alarm, probudila sam se, ali, naravno, još pola sata ostala ležati u toplom kreveti�u. Bila bi to prava uživancija da jutarnji drijemež nije poremetila mama, koja je još na vratima po�ela vikati kako �u zakasniti u školu ako istog trenutka ne ustanem iz kreveta. Njezino neumoljivo zvocanje urodilo je plodom. Brzo sam se digla, ali... prije doru�ka i spremanja knjiga za školu, morala sam provjeriti svoje poruke i internetske obavijesti. Moram znati što se događa u svijetu. To je dio moje svakodnevice, moja rutina.

Svako jutro u ku�i je strka i gužva. Mama juri na posao, tata priprema seku za vrti�, a ja se spremam u školu. Jedino brat, bez ikakvih obveza, bezbrižno leži u krevetu. Sto posto �eka da ga netko probudi... Ili možda �eka kraljevski doru�ak. On se, jednostavno, ni za što ne brine. Škola mu je kao odlazak na izlet; nije uop�e primjer pravog gimnazijalca.

Pošto sam mamu uspjela izgurati iz kupaonice kako bih oprala zube, otišla sam u sobu i otvorila ormar. „E, draga moja, tu nastaje problem“, rekla sam u sebi. Hla�e su izgledale kao da je zmija odlu�ila napraviti presvla�enje pa je svukla svoju kožu. Tridesetak majica, i onih prljavih i onih �istih, bilo je zgurano u ormaru kao da ih je krava prožvakala. Kod nas djevojaka to je �esta pojava. Zagledaš se u more odje�e i kažeš: „Pa, ja nemam što obu�i!“ Uzela sam prvu majicu i hla�e koje sam ugledala kako bih se �im prije riješila muka jutarnjeg odijevanja. Raš�ešljala sam svoju slamu na glavi, zgrabila torbu i, tr�e�i, izjurila iz stana. Dok sam izlazila, uspjela sam zaraditi i jednu pljusku! Naime, mama je alergi�na na umivaonik koji ostavim umrljan pastom za zube. To, naravno, radim svaki Božji dan.

Kad napokon pomislim da je brigama došao kraj, u školi me nastavnik Fizike prozove. Prije nego sam izišla pred plo�u, deset sam puta zakolutala o�ima i u sebi rekla: „Bože, zašto baš ja? Što je meni ovo trebalo?“ Naravno, ishod sam ve� znala – koliko to�nih odgovora, tolika je ocjena. Jedva sam se izvukla s nekom jadnom dvojkom. Nakon Fizike zakora�ila sam stubu više prema paklu: na red je došla Geografija. Nastavnica sam je podijelila ispravljene testove. Kada sam vidjela ocjenu, došlo mi je da se objesim ili bacim s prozora! No sarkasti�no sam pomislila: „Nemoj, Filipa, to je, ipak, veliki trošak za tvoju obitelj... Treba kupiti grobnicu i organizirati karmine...“ Odustala sam od te genijalne ideje.

Kad sam došla ku�i, do�ekalo me još jedno iznenađenje. Bili su to nalazi mojega zakržljaloga koljena. Pomisao da �u cijeli sedmi mjesec provesti leže�i u krevetu, dok se moji frendovi budu kupali, ronili, šetali; de�ki skakali za curama, a cure se bezbrižno hihotale po gradu na sav glas pri�aju�i uzbudljive

182

185

Odjeci Odjeci B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J AB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

dogodovštine s ljetovanja, dotukla me. „Nezaboravno i ludo ljeto... hah... da, ali ovaj put ne za mene“, rekoh razo�arano u sebi.

Znala sam da prava kazna tek slijedi kad kažem tati za ocjene. No samo je prokomentirao: „A, k�eri, što �eš, takav je život! Sama gradiš svoje stepenice života, stoga mi se nemoj poslije javljati i tražiti me pare.“ Nisam mislila da �e tako blago reagirati.

Ostatak dana provela sam surfaju�i na netu i �ekaju�i majku da po�ne vikati: „Filipa, spavaj, ostavi mobitel!“ Pomislila sam kako je moj život jadan: svi se deru na mene ne pokušavaju�i shvatiti moje probleme. Prije spavanja tješila me jedino misao da �e pro�i i to vrijeme, vrijeme tinejdžerskog života.

FILIPA BANOV�I�, 8. r.OŠ MATO LOVRAK, Nova Gradiška

Potok u bojiKad u prolje�e rano zazeleni trava, i poto�i� maleni u zelenom ruhu spava.

Ljetni dani kada dođu i priroda prikaže svoj najljepši sjaj, i poto�i� maleni tad zlatnim suncem bude obasjan.

U jesen kasnu, kad vjetar drve�u grane lomi i otkida, poto�i� maleni tad smeđe liš�e pokriva.

A zima kad zube stisne i ogrta�em bijelim zaogrne sve, poto�i� se moj tad zaledi i prekrije ga bijeli snijeg.

GABRIEL KRIŠTI�, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

184

VukSve je tiho, u šumi je muk.Pustim stazama hoda samo jedan vuk. O�i mu se sjaje u mraku, a krzno glatko kao svila.Samotan luta u dubokoj no�i i više ne zna kamo po�i.

ANTONELA LIPOVAC, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOILONIJA

Moja bakaMoja je baka prava šokica, uvijek je vedra i nasmijana lica.

Po cijele dane na njivi radi jer, kaže, kao mala bojala se gladi.

Šoka�ki se nosi još od malih nogu i druk�iju je ni zamisliti ne mogu.

U crkvu ide i stalno se moli da budemo dobri i pametni u školi.

Bako moja, od srca ti hvala za sve što si nam dosad pružila i dala.

LOVRO ŠEBELI�, 6. r.OŠ „ANTUN MIHANOVI�“,

Nova Kapela, Batrina

186


187

Odjeci OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Vukovar govori rječnikom miraKao i svake godine, kada magle obaviju slavonsku ravnicu, inje prekrije svježe izorane brazde plodne zemlje, osjetim: studeni polako stiže u moj kraj. Studeni mi prsti dodiruju lice i dah mi lede. Opet dolazi carstvo hladno�e. Dolazi studen i jedna sjeta. Jedna suza, od svih suza slanija i ve�a... jedna bol koja pe�e u prsima. Vjerujem, nema Hrvata koji je ne osjeti i potisne u sebe. Tek suza navre i govori u tisu�ama rije�i. Sjeta koju budi rije� Vukovar. Oh, kako ta rije� zvu�i sve�ano, kako nam govori jednu pri�u o hrabrosti i praštanju.

Odlu�ismo ove godine moj otac i ja krenuti biciklima do hrvatske utvrde – našeg Vukovara žele�i tim malim �inom odati po�ast velikoj žrtvi koja nam darova slobodu. Bicikli su jedva �ekali krenuti prema Dunavu. Pođosmo prepuni nekog ponosa koji nam je davao krila i tjerao od nas umor. Idemo prema Vinkovcima. Slavonska su široka sela virila iz magle. Požutjelo liš�e na brezama, hrastovima i jasenima slalo je posljednje poljupce granama i polako odlazilo tlu. Umiralo je. Bosut je pratio nas, a mi njegova vijuganja. I baš u Cerni nestao mu trag. Put nas je vodio Rokovcima, Andrijaševcima, Vinkovcima, gradu Josipa Kozarca i bana Šok�evi�a. Iznad naših glava jata su divljih gusaka dozivala zimu, a krda mladih srnda�a bježala pred lovcima. Umora nigdje. �udio sam se svojoj izdržljivosti i nepokolebljivosti. Što mi to snagu daje za još koji kilometar? Ili, bolje re�eno, tko? Je li to sam Bog? Ili ova �udesna prirodna raskoš? Moja mladost? Ne, snagu nam je davao onaj najskriveniji osje�aj odanosti nekomu ili ne�emu. Moje je suosje�anje prema Vukovaru bilo ve�e od moje tromosti i lijenosti. Osje�aj da pripadam ovom narodu koji toliko slavi Vukovar, kojemu je ovaj grad izvog novoga života, bio je ve�i od Velebita, bio je ljepši od slapova Plitvica...

Otac i ja pred Vukovarom... Željno nas o�ekuje grad i njegova patnja, a bol u nama tjera nas prignuti koljeno pred gradom Siniše Glavaševi�a. Njegov vje�ni glas obavijala je magla i razlijegao se ulicam koje su nosile ožiljke rata, patnje... Ta bol naj�udesnija je bol, a lije�imo je dolaskom. Željno, poput maloga djeteta koje �eka oca da se vrati iz stranoga svijeta, �ekao nas je stasiti Vodotoranj i Križ koji je plamenom svijetlio govore�i o ljubavi, praštanju i miru.

A Dunav? Dunav nam je pripremio posebnu dobrodošlicu... Odjenuo je krasan plašt. Onako plav i širok svjetlucao je i bljeskao nam vodenim iskricama koje su zapravo suze tolikih patnika, ranjenika, umiru�ih... One su uvijek tu; prekrivaju plavu površinu vode i uvijek svijetle, i kad se rijeke ljudi sliju u grad, i kad je grad sasvim sam. Toj vojsci suza pridružila se i pokoja naša, onako muška i stidna, ali puna ponosa i neke iskrene nade u bolje sutra.

U trenu pomislih – kamo li odlaze ove iskrice tuge, sjete, ljubavi, praštanja...? O�i mi poletješe prema nebu. Sjetih se zvijezda, zvjezdanih poljana i svjetla koje svaku ve�er svijetli putove nama koji smo na zemlji, nama koji �emo tek krenuti putem zvijezda... Te mi se dunavske suze urezaše u dušu i sad se divim njihovoj �isto�i, sjaju i ljepoti. Život je prekratak, shvatih u trenu, koliko su vje�ne ove male iskre suza koje tiho u naše živote vra�aju veli�inu mira, praštanja i ljubavi.


188 189

Odjeci Odjeci V I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J AV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

(Iz Hrvatske je tijekom 2016. godine odselilo 50 000 ljudi.)

Meine liebe Hrvatska50 000!!!! Broj tutnji u glavi. I svakodnevno raste. �ini se kako nema namjeru stati. Okrugli broj privla�i pozornost medija, a polako, hladno i okrutno progovara o obiteljima, sudbinama, životima. Roditelji odvode svoju djecu iz Hrvatske i pokušavaju stvoriti novi dom u dalekim, nepoznatim zemljama. Siromaštvo, neimaština i o�aj prisiljavaju ljude na odlazak. Odlaze obitelji, jedna za drugom... u potrazi za sre�om. Do prije nekoliko mjeseci to su bile pri�e iz medija, a onda je odjednom postala okrutna stvarnost moje Hrvatske.

Sje�am se Lane, svoje prijateljice. Plave velike o�i, zarazan osmijeh. Ni Lana nije imala izbor. S roditeljima je odselila u Njema�ku. Odselila je svoj osmijeh, djeli� mojega srca i sje�anja. Lanin je tata autolimar, majka je bila doma�ica. Danas je oboje roditelja zaposleno. Tata i dalje radi kao autolimar, majka izrađuje žice za ži�ane instrumente. Pla�a je redovita. Lana kaže kako �e ove godine i�i na more.

Svakodnevno prolazim pokraj njezine ku�e, koja me podsje�a na zajedni�ke igre. Zove na nove pustolovine, obe�ava zabavu. Zasigurno zaboravlja kako Lana više ne stanuje ovdje. Svoju je ku�u zamijenila novom, ve�om i modernijom. Öffenbach on Main njezin je novi dom. Lana kaže da je grad velik, lijepo uređen, s brojnim parkovima, šetalištima, dje�jim igralištima, kazalištem i klizalištem. Sada Lana, kona�no, ima vlastitu sobu.

Svakodnevni odlazak u trgovinu za Lanu je prava pustolovina jer teško usvaja novi jezik. Upoznaje svoje susjede, europsku kulturu; postala je vegetarijanka, kaže da je sretna. U školi ima nove prijatelje. Ne mora �itati lektiru, pisati velike testove, u�iti po cijele dane. U našim virtualnim razgovorima saznala sam kako joj nedostaje Hrvatska. Nedostaje joj njezin P�eli�, nepregledna slavonska ravnica, široka slavonska duša, zagrljaj prijatelja i rodbina, nedostaje joj Ledo sladoled.

Nedostaje joj 7. b. Lana i nama nedostaje. Prazno mjesto u mojoj klupi i dalje �eka Lanu. Ponekad se pitam može li napredna tehnologija zamijeniti moju prijateljicu, uspomene, upotpuniti prazninu koja je ostala, koju virtualno pokušavamo spasiti. I nije samo Lana napustila svoj razred. Za boljim životom otišli su i Tia i Luka. Tia u Švedsku, Luka u Njema�ku. I Mateo �e oti�i, u Njema�ku, naravno.

Ima li kraja ovom nesretnom nizu? Ho�e li se moji prijatelji ikada vratiti u ovu lijepu, milu i dragu Hrvatsku?

Bit �u optimisti�na. Vjerujem u zajedni�ki susret. Vjerujem kako �emo se svi na�i u našoj u�ionici kojom �e odjekivati smijeh, veselje, sre�a.

Vjerujem... Uskoro...

No koliko �e izdržati moj nepopravljivi optimizam kada se okrugli broj iz dana u dan pove�ava?! Nadam se kako �e optimist u meni pobijediti jer ne želim vjerovati u mo� praznine koja ostaje nakon odlaska prijatelja, susjeda, rodbine, obitelji. Ho�e li tko za nekoliko mjeseci, godinu dana, pisati o meni na sli�an na�in?!

ELLA ŠTAJNER, 7. r.OŠ SUHOPOLJE, Suhopolje

190

Odjeci OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A V I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Bakin tavanOtvaram ružna stara vrata koja tužno zaškripe, a preda mnom iz tame, koja guta hrabrost, ukažu se ljestve. Drvene, klimave, vrlo strme. Njima se teško popeti, a još teže spustiti. Nelagodu mi poja�ava prisje�anje na bakinu pri�u o djevoj�ici koja je pala s tih ljestava dok ju je ona �uvala. Nasre�u, djevoj�ici nije bilo ništa, ali obje su se poprili�no uplašile.

Penjem se. S tavana dopire hladno�a i neugodan miris starine. Osje�am nesigurnost i jezu od koje se tresem. Stupim u ogroman mra�an prostor koji se na prvi pogled �ini praznim, što ga �ini još jezivijim i strašnijim.

O�i mi se priviknu na mrak, pa opazim u jednom kutu kartonske kutije. Priđem bliže da vidim što je u njima. U jednoj otkrivam svoje stare igra�ke. Velika kutija puna je auti�a, a među njima pronalazim svoj omiljeni. Uzimam plavi auti� u ruke i prisje�am se kako sam se njime satima igrao. Pogled mi privuku druge kutije. U jednoj su spremljeni boži�ni ukrasi, a u drugoj uskrsni. Podsje�aju me na �arobne trenutke blagdana provedene s obitelji. Uskoro �e uskrsna jaja i ze�i�i si�i s ovoga strašnog mjesta.

Ono što je meni najdraže na tavanu, nalazi se u središtu. To su mirisavi istjeriva�i straha, koji mi ublažavaju prvotni horor ugođaj tavana. Istjeriva�i straha jesu špek i kobasice. Miris im je veli�anstven, a meso šareno i meka-no. Vise obješeni špagom na drvenoj gredi i suše se. Najviše volim kada baka odreže dio i pruži mi da ga pojedem.

S lijeve strane dolazi svjetlost na tavan. Tu je balkon. Otvorim vrata. Zapljusne me divota svježeg zraka i mirisnog cvije�a o kojem se baka brine. Balkon je prili�no visoko, a ispod, u dvorištu su grmovi ruža u kojima se vidi bakin trud i velika ljubav prema cvije�u. Zalijevanje, podrezivanje, okopa-vanje njoj nije nikakav problem jer u tome uživa. Jako volim kad mama odreže nekoliko cvjetova, stavi ih u vazu pa miris ruža ispuni naš dnevni boravak.

Vra�am se unutra. Još jednom obuhvatim pogledom cijeli prostor. Bakin je tavan jedinstveno mjesto. Istovremeno je jeziv i strašan, ali i blag jer �uva uspomene iz djetinjstva i stvari koje me podsje�aju na posebne trenutke života.

Na povratku uzimam malo istjeriva�a straha za hrabrost pri spuštanju niza strme klimave ljestve. Bit �e slasniji s malo kruha i luka.

MARO HEGEDIŠ, 7. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

Najdraža osobaMeni je najdraža osoba moja mama. Najdraža na cijelome svijetu.Zove se Ankica. Ima �etrdeset dvije godine. Kosa joj je smeđa. Lice duguljasto. O�i su joj zelene kao poto�i�, a usta crvena poput rubina. Mama je visoka. Malo je punašnija. Voli nositi crvenu majicu, ruži�aste hla�e i zelene tenisice.

Moja je mama sretna i vesela osoba. Ona živi u Detkovcu, a ja sam udomljen u jednoj obitelji u Pitoma�i. Ne živimo skupa. Ljeti je �esto posje�ujem, a zimi, dok traje škola, samo ponekad. Svugdje mi je dobro, ali kod mame mi je najljepše.

Ona je moja mama, koju mi nitko na svijetu ne može oduzeti.

KARLO GRADINJANIN, 5. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A , Pitoma�a

191

192 193

OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Slavonske slikeRođena sam u ravnici. Moja je ku�a usred plodnih polja okruženih šumarcima i živim potocima. Rekli su mi da je tu nekad bilo Panonsko more. I sad je tu more – nepregledno plodno more rodne oranice.

Protegle se zelene ravnice pa spustile niz obronke sve do mjesta gdje se zemlja i nebo vjekovima ljube. Brazde se slažu iza plugova poput morskih valova, a rode se bijele na njima kao galebovi. Vjetar, usput prolaze�i, pomiluje beskrajno more zlatnoga klasja pa nestane negdje na obzoru. Klasje se uspravi. Protegne. Vjetar ga zaljulja, a ono i dalje prkosi – nepokošeno.

I danas pošteni ljudi žuljevitih ruku, znojna �ela i hrabra srca udahnjuju život i daju dušu mojoj Slavoniji. Na djedovu dlanu rumeni se jabuka poput mojih obraza. Dok mi je pruža, o�i mu sjaje ponosom, onim slavonskim, a ja u njima vidim svu ljubav koju ima za nas.

Djed mi je odavno pokazao pre�ac do izvora u šumi iza ku�e. Hladna slavonska izvorska voda uvijek osvježi misli i tijelo dok se slijeva niz ruke i obraze pa, pršte�i uokolo po mahovini i bršljanu, nestane u žednome tlu. I nastavlja put.

Ovdje dan raste iz maglena jutra. Vlažna slavonska jutra cijede se niz vrtove, vo�njake i livade, a vjetar prstima prebire po livadi stvaraju�i nove cvjetne valove. Jato ptica izlije�e iz vrbika ni�im potjerano. Sun�eve zrake miluju svaki klas, i svaki crveni mak, i svaki plavi razli�ak u njemu, a polje miriše kruhom, odiše ljepotom i obe�ava blagostanje.

A ja, Slavonka, sretna sam i ponosna što sam dio ovoga lijepog kutka svijeta.

ANTEA PERKOVI�, 6. r.OŠ SUHOPOLJE, Suhopolje

PrijateljicaU mojem razredu postoji osoba koju neopisivo volim. Što mislite tko bi to mogao biti? Saznat �ete.

Njezina je kosa meka i nježna poput najljepše svile svjetlosmeđe boje. O�i su joj poput najbujnijih zelenih livada koje veselo obasjava sunce. Kada me njima pogleda, odmah se može znati da ima meko srce, puno nježnosti i topline. Zbog toga je volim. Usne su joj uvijek nasmijane i preko njih prelazi mnogo lijepih rije�i. Uz nju se osje�am kao u snu.

Obla�i se stilom koji i ja volim. Obožava sve boje, baš kao i ja. Ukus nam je sli�an.

No važnije je slaganje naših naravi. Ona je za mene najljepša vila, koja me �ini sretnom i kada sam tužna. Uvijek mi je spremna pomo�i i uvijek je uz mene. Utješit �e me i kada mi je najteže i izmamiti mi osmijeh na lice. Kada je ona kraj mene, osje�am se ispunjeno, a kada nje nema, kao da pola mene nedostaje. Ta je osoba moj cijeli svijet i jako mi je drago što sam je upoznala.

Jeste li možda, shvatili o kojoj se osobi radi? Ako niste, sad �u vam otkriti. Ona upravo sjedi kraj mene. Njezino je ime Neva.

EVA GIBA, 5. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

V I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J AOdjeci

194


195

Odjeci OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Moj svijetLebdim... Osje�am hladno�u. �ujem neobi�ne zvukove nalik kapanju ili pljuskanju vode. Osje�am dodir na svojoj ruci.

Polako otvaram o�i. Vidim plavetnilo. Što radim? Ja ronim, plivam! Promatram morski svijet pun boja i života. Šarenilo me ispunjava. Nastavljam plivati. Vidim zelene morske livade pune biljaka, velike školjke pune bisera. Vidim �aroliju morskih dubina. Potpuna suprotnost našem svijetu! Ribe plivaju oko mene. Razli�ite su veli�ine, boje i oblika. Kako je život u moru zabavan, neobi�an, poseban... Željela bih zauvijek ostati ovdje, ali nešto me vu�e. Drži me za ruku i povla�i. Odupirem se, ali ne mogu. Plivam, guram vodu, upotrebljavam svu snagu, ali ne mogu pobje�i. Slika morskih dubina muti se...

Padam s kreveta. Shva�am da je sve bio san, ali još se ne dam. Zapamtila sam sliku koju sam vidjela i naslikala je. Znam gdje sam stala. Tu �u nastaviti sljede�e no�i.

EMA IVANOVI�, 6. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

196 197

Odjeci Odjeci

Slikarsko platnoVrata u svijet u kojemu je sve dopušteno, u kojem slobodno izražavam svoje osje�aje, mišljenje i svoj život. Sve što je u meni, slobodno povjeravam platnu kako bi i drugi mogli osjetiti što i ja osje�am. Slikanje nije komplicirano, samo traži trud, vrijeme i strpljenje.

Prije samog po�etka zatvorim o�i, smirim se i duboko udahnem. Sjedim nekoliko trenutaka u sve�anoj tišini. U neponovljivom trenutku kada su tišine glasnije i prodornije od bilo kojega drugog zvuka. Tada osje�am. Stvaram. Sve vidim jasno. Otvaram o�i, postavljam štafelaj. Navu�em platno na drvenu konstrukciju. Pripremam uljane boje na drvenoj paleti. Preko njih nježno prelijevam laneno ulje. Dvije kapi po kapljici boje; to �e dati sjaj i neznatno promijeniti boju. Sve što znam o boji i slikanju, zaboravljam! Sve što su mi ikada rekli – nebo je plavo, trava je zelena, jagode su crvene! Zaboravljam! Pred platnom sam novorođeno dijete koje ništa ne zna, ništa ne razumije. Samo osje�a. Ulje je nježno; tako se i odnosim prema njemu.

�ujem glas kako mi govori: „Ne boj se! Platno je pod kontrolom, nema pogrešaka; i ako misliš da si pogriješio, ne pani�ari! Nekome �e se baš ta pogreška �initi zanimljivom. Uvijek �eš imati one kojima se sviđaju tvoja djela! Nemoj se uzoholiti jer Bog daje i On oduzima. Nemoj misliti da si najbolji, budi skroman, budi skromniji od mrava. Ponizi se, da ni vezice na obu�i ne možeš vezati. To je onda slikanje. To je umjetnost. Na kraju svake slike koju budeš naslikao, zahvali Bogu, jer tada si umjetnik, tada svoj hobi možeš nazivati darom. To je sve. Možda je previše, ali zapamti: nisi ti ovisan o vremenu, ve� je ono o tebi.“

TIMON-BLAŽ ZE�EVI�, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

OsijekBudiš se u svojoj plavo-bijeloj postelji zaogrnut rije�nom izmaglicom,

uspavan Dravinom uspavankom i nježnim šapatom mladog žita.Sunce ti budi široke ulice, a ti se smiješiš �udesno miran i lijep.

Pružaš ruke prema toplim sun�anim zrakama doti�u�i pahuljaste oblake.Spremam tu sliku u svoje srce. Zatvaram o�i.Ponosna sam jer nosiš ponosno ime – Osijek!

KATARINA HORVAT, 5. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

Moj savršeni svijetMoj je savršeni svijet ptica u letu,

a nikako rat u svijetu.

Moj savršeni svijet nije Amerika, nego ljubav velika.

U svojem savršenom svijetu tatina sam sre�a, a mamina ljubav najve�a.

Brat, mama i tata moja su sre�a, a sa Sarom ljubav najve�a.

Još samo nešto nedostaje na svijetu, na ovom savršenom planetu:

da mi baka umjesto štapaima raketu.

MEGI VUJNOVAC, 5. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

198 199

Odjeci Odjeci O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J AO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Sedmaš MarkoJa sam Marko, jedan od mnogih koji idu u sedmi razred osnovne škole i muku mu�e s pubertetskim problemima. Imam mamu, tatu i dvije sestre. Stjepana je starija od mene, Lucija mlađa, stoga se ne mogu pohvaliti da sam prvorođenac ni mezimac. Živim obi�an život trinaestogodišnjaka i volim sve što vole mladi. Ovomu bi samo trebalo dodati da se zalažem za mir u svijetu i moja bi autobiografija mogla biti gotova, no siguran sam da se to ne bi svidjelo mojoj profesorici Hrvatskoga jezika.

Dakle, ne preostaje mi ništa drugo no nastaviti pisati o sebi...

Kao što rekoh, ni prvorođeni ni miljenik, no postoji nešto �ime se mogu pohvaliti: moja je mama Stjepanu rađala punih (kako ona kaže: predugih) dvanaest sati, a Luciju je rodila carskim rezom. Ja sam izletio na svijet za trideset minuta, gotovo istom brzinom kojom NK „Dinamo“ leti iz Lige prvaka. Pri�ali su mi kako me moja starija sestra nije baš s oduševljenjem prihvatila, a tomu u prilog ide i moje sje�anje da je �esto glumila psa, vrlo ljutitog psa. Jedna od omiljenih igara bila joj je i svakodnevno ganjanje po ku�i. Jednom takvom zgodom nisam želio biti lovina i popeo sam se na stolac drže�i žlicu u ustima. Stjepana je gurnula stolac, a ja sam tako tresnuo da mi se žlica zabila u desni dio usta. Od toga dana moram jako paziti kad žva�em žvaku jer mi je u trajnom vlasništvu ostao džepi� na unutrašnjem dijelu obraza. To govori o mojoj nespretnosti i naivnosti.

Vjerojatno sada mislite da su me te maštovite igre o�eli�ile i nau�ile kako �vrsto ostati na nogama, no prevarili ste se. Sljede�e moje šivanje zbilo se nedugo nakon polaska u vrti�. Svakodnevno sam onamo nosio Gormite jer su mi oni, valjda, u mojoj dje�joj glavi bili sigurnost da �e netko do�i po nas. I, jednom zgodom, popeo sam se sa svojim Gormitima na zidi� ispred vrti�a. Kako ih je u mojim rukama bilo nekoliko, izgubio sam ravnotežu i tresnuo k’o kruška. Od tada mi je trajna uspomena ožiljak na bradi. Mislim da ovo sve govori u prilog tomu da sam osje�ajan i požrtvovan.

Ako sada mislite da su bliski susreti s lije�nicima na Hitnoj završili, prevarili ste se. Naime, iako se baš ne mogu ubrojiti u visoke i snažne, silno sam želio biti nogometni vratar. Želja mi je ispunjena, a kao nagradu dobio sam slomljeni desni ru�ni zglob i dvomjese�no nošenje gipsa. Možda bih ovu zgodu mogao pripisati svojoj hrabrosti i ustrajnosti.

Kako se ne bih samo kitio dobrim osobinama, moram priznati da me moj cijeli naraštaj iz vrti�a pamti po tome što sam, na radost svojih vrti�kih teta, dugo na spavanju imao pelene, pa �ak i u razdoblju kada su mnogi zaboravili kako pelene uop�e izgledaju.

Kada sam krenuo u školu, nesebi�no sam dijelio svoju užinu svima dok nisam shvatio da jedino ja ostajem gladan. Moj me trbuh odavao tijekom nastave bune�i se što je prazan. Tek sam tada shvatio da u školi ne vrijedi pravilo da se među bra�om i sestrama sve dijeli.

O svojoj upornosti bolje da ne govorim. Krenuo sam na džudo, pa odustao. Poslije toga po�eo sam trenirati gimnastiku, ali – opet odustao. Od nogometa sam odavno odustao. Sada se bavim boksom, ali mislim da se ostali uku�ani ve� klade kada �u odustati. Ili da to pripišemo mojoj znatiželji i širokim interesima?

Iz svega vidite da baš i nemam vremena za u�enje, zar ne? Naro�ito je to došlo do izražaja sada, u sedmom razredu. Mislim da se baš i ne�u proslaviti, a naša ulazna vrata ne�e biti Trijumfalna kapija niti Slavoluk pobjede kada budem krajem lipnja sa svjedodžbom dolazio ku�i. Vidite da sam realan i da se znam suo�iti s �injenicama.

Kada bih htio istaknuti još poneku svoju dobru osobinu, to bi bila povjerljivost. Naime, nikada ne odajem tuđe tajne, osim Stjepanine koje bi mi mogle donijeti neku sitnu korist. Ali to se ne ra�una jer joj ne mogu oprostiti onaj džepi� u ustima.

Mogu re�i i da sam požrtvovan. To se vidi dok pišem test jer sve što znam, želim podijeliti. Zbog svoje sam požrtvovnosti nekoliko puta bio u nemilosti u�itelja. No ponekad mi se �ini da moji prijatelji nisu spremni na takve žrtve. Ili ja nisam spretan u prepisivanju? Mogu re�i da se za mene jedino žrtvuje tatin nov�anik jer ve� pet godina privatno u�im svirati gitaru. Od toga ne odustajem! Do kada? Vidjet �emo!

U budu�nosti bih se želio baviti programiranjem i s tim u vezi bit �e moj izbor srednje škole, ako do nje dođem. Živi bili pa vidjeli!

MARKO MARINI�, 7. r.OŠ „DOBRIŠA CESARI�“, Osijek

201

Odjeci Odjeci O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J AO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Osječko jutroOblaci lijeno prelazeiznad rijekešto se presijava odrazima Osijeka.Poneka sjena smirenim korakom prođe ulicom.�uju se ko�nice tramvaja, plava se kola zaustavljaju te opet jure kroz titrave sjene krošnje.

Jutarnji savjeti, sitna rije�, ostaju za prolaznicima i stoje tako.. Ku�e tajnovite, obrasle mahovinom, ispunjene mirisom kave i jutarnjom užurbanoš�u.

ZOE STOBER, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

200

Moj hrvatskiMoj najdraži jezik hrvatski je.On je bolji i od kakve �arolije.S njim ujutro zapo�injem dan, a nave�er usnivam san.Njime se koristim i kad sam bolesna i zdrava, i tako ga �uvam od zaborava.

KRISTIJANA ZAVADA, 6. r.OŠ IVANA BRNJIKA SLOVAKA, Jelisavac, Našice

Boje Nada obojila korak, osmijeh boje svanu�a: boja moje mladosti.

EMA STEINER, 7. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

ProljećeSunce ružne oblake razmi�e.Budi se svako usnulo bi�e.

Trava zelena uz cvije�e sekroz snijeg probija.Vriska i veselje djece iz svake ku�e izbija.

Role, bicikli, romobili, lopte dugo su prolje�e i djecu �ekali i – evo – svoje su vrijeme napokon do�ekali.

Zimska odje�a vra�a se u ormare.I opet nam, gle, lete bubamare!

ANJA SUKI�, 6. r.OŠ LASLOVO, Laslovo

202 203

OdjeciO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

ŠpijunkaProšli mjesec postala sam špijunka,

za što je kriv moj brat Luka.

Moj brat, zvani Kokot, na torbi ima lokot.

U sobu mu ulazim svaki dan, strahuju�i da ne otkrije moj plan.

Da me ne otkrije, to me jako mu�i, ali i zašto je torba s lokotom u ku�i.

Zadatak mi nije ispao važan jer je lokot na torbi – bio lažan.

Ostvario se, ipak, moj špijunski zadatak, otkrila sam da je lokot bio – modni dodatak!

NIKA PETLI�, 5. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

Čarobne ladiceMoj ormar nije osobito velik. Bijele je boje. Ima pet ladica i mjesto za odlaganje vješalica. Moja mama ve� dugo govori da bih trebala novi ormar, no ja odbijam. Zašto? Ovaj je ormar poseban. Ima �arobne ladice...

Prva je ladica plava poput dubokog i prostranog mora. U njoj pronalazim malu sirenu. Spokojno sjedi na kamenu koji se nazire nad površinom vode. �eznutljivo gleda u daljinu dok valovi zapljuskuju stijene. Dolazim kad god mi zatreba miris valova i topao povjetarac koji bi mi mrsio kosu.

Druga je ladica boje užarenoga sunca dok zalazi iza vrba i oslikava nebo. U njoj uživam gledaju�i Ljepoticu i Zvijer kako plešu. Žuta haljina, svakim nježnim pokretom, zaleprša oko njezinih nogu. Svjetla su prigušena, a no�no nebo prekriveno zvjezdanim pokriva�em. Sjednem na uglancan pod i slušam pjesme pune šuštanja zbog prašine na starim gramofonskim plo�ama. Nerijetko sanjarim i svoje snove ostavljam u sigurnim rukama Snovo�uvara.

Tre�a ladica – poput najzelenije trave posute rosom u proljetno jutro. U njoj susre�em Pepeljugu odjevenu u elegantnu haljinu plave boje. Plava joj je kosa podignuta u punđu na zatiljku. Dok nepomi�no sjedi na kamenoj klupi, usne joj se isti�u na svijetloj koži. Sjedam podalje i uživam u glazbi koja dopire iz dvorca. Dolazim kad mi trebaju samo�a i mir.

�etvrta je ladica crvena poput ruža u bakinom vrtu. Pronalazim Snjeguljicu. Pjeva pticama koje sjede na granama. Osluškuju�i note, njišu se skladno, u ritmu. Svojim veselim cvrkutom tvore krasnu melodiju. Veli�anstven prizor. Podsje�a na simfoniju. Snjeguljica ima zvonak glas kojim može otpjevati i najviše tonove u pjesmi. Nekad zapjevam s njom, a nekad samo slušam. Dolazim kada poželim cvije�a i mirisa ruža. Kada mi silno treba bakin zagrljaj, mudar savjet ili poljubac u �elo.

Posljednja je ladica posve bijela. U njoj je beskrajno prostranstvo. Tlo je mekano, kao da je obloženo baršunom. Ta mi je ladica najdraža jer su u njoj sva moja sje�anja, obitelj i prijatelji. Predstavlja pri�u koja je nedovršena. Pri�u koju samo ja mogu pisati i dovršiti.

U svakoj dje�joj sobi mora stajati jedan ormar. Bio on visok ili debeljuškast, uzak ili širok i glomazan, pun razli�itih boja ili elegantno bijel. U njemu �e uvijek biti tra�ak �arolije...

IVA BUDŽAKI , 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J AOdjeci

204 205

OdjeciO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

GradMra�an grad, a ljudi bez boje...Tužan grad, a ljudi bez volje...

U ovome gradu ljudi nisu pronašli svoje boje!

Možda treba bijelu uliti u crnu.

Gradom bi trebao pro�i netko sretan, netko nasmijan,

netko vedar, netko pun nade.

Taj netko možeš biti ti,�ovje�e!

PAOLA REŠETAR, 7. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

JesenskaU jesen, kada sunce gubi sjaj,

medvjedi odlaze u brlog, gdje ih �eka miran san.Uskoro �e ona svratiti i u naš kraj

i liš�e �e pasti na topao zemljin dlan.

Vjeverice skupljaju hranu jer jesen je ve� tu, u svojem punom izdanju.

I prpošne laste ve� pošle su na dalek put, u krajeve tople tjera ih hladnih kiša zvuk.

Jesen je ve� tu, nema šale, i kapljice prve ve� su pale.

Vadimo �izmice, kabanice i jakne.Jesen je stigla, do�ekala je da joj se ljeto s puta makne.

Jabuke i kruške ve� su pale, postale su hranom za ptice i p�elice male.

Vru�ini je kraj.Zbogom, ljeto! Posjeti neki drugi Zemljin kraj!

MATEO KUBALA, 6. r.OŠ IVANA BRNJIKA, Jelisavac, Našice

Prošlost koja me promijenilaBio je to naizgled potpuno obi�an dan 2015. godine. Vra�ala sam se iz škole i razmišljala o svim zada�ama i projektima koje trebam izvršiti. Zamišljenog pogleda ušla sam u stan. Ugledala sam tatu, mamu i brata. Svi su sjedili na kau�u, smrknutih lica. Mama mi je prišla i jecaju�i rekla: „Ina, Dino je bolestan. Tata i ja �emo neko vrijeme biti s njim u Zagrebu.“

Nastupili su teški dani u našoj obitelji. Svatko je na svoj na�in proživljavao vijest o Dininom tumoru. Mama je bila odsutna, gledala kroz prozor, samo katkad ispuštaju�i zvuk težine koji ju je pritiskao. Tata je sjedio uz ra�unalo, uporno pretražuju�i bolnice u kojima bi se Dino trebao lije�iti. Došao je i taj dan – odlazak u Zagreb. Pozdravili smo se gutaju�i knedle, a ja nisam ni slutila da �u mamin zagrljaj ponovo osjetiti tek za mjesec dana. Moj se život pretvorio u iš�ekivanja telefonskog poziva. Nedostajao mi je mamin, tatin, ali najviše Dinin glas. Stan je odjednom postao prevelik za mene i baku. Stalno sam mislila o Dini. Kako je, o �emu razmišlja, boji li se... Iako su naši telefonski razgovori obi�no trajali samo dvije do tri minute, meni su ti trenutci bili sve na svijetu. Dani su prolazili, sporo. Napokon jedne kišne nedjelje telefon je zazvonio. Javila sam se, a mama mi je rekla: „Ina, ako želiš, možeš do�i k nama u Zagreb na nekoliko dana.“ Bila sam oduševljena! Jedva sam �ekala vidjeti svoju obitelj.

Sutradan ujutro nalazila sam se u Klini�kom bolni�kom centru za dje�je bolesti. Do�ekala me mama. Iscrpljena i neispavana, a opet toliko hrabra da me do�eka smiješe�i se i snažno grle�i. Zaplakale smo. Od ganu�a, tuge, sre�e, ma, svega. Penju�i se do sobe, osje�ala sam kako mi svakim korakom srce brže lupa i sre�a se miješa sa strahom od onoga što bi me moglo do�ekati. Strahom da to više ne�e bito moj Dino. Moj brat. Strah da se toliko promijenio da �e me od samog pogleda na njega preplaviti ocean suza. Nisam bila daleko od toga. Uistinu me do�ekao strašan prizor – djeca u krevetima, �elavih glava, tužnih izraza lica i izgladnjelih tijela. Kraj kreveta bdjeli su njihovi anđeli �uvari, njihove majke. Najhrabrija stvorenja koja su pokušala prigušiti svoje jecaje i duboko skriti svoju patnju i bol. Ubrzo sam shvatila što zna�i živjeti u bolnici. Razne pretrage, kemoterapije, operacije, smrt... A od roditelja se o�ekuje da budu smireni i sabrani, usprkos tomu što se njihova djeca bore za život. Ljudi kojima se najviše divim jesu djeca poput Dine. Odlaze na te silne kemoterapije, operacije, pretrage. Moraju gledati zabrinute poglede svojih roditelja. No ipak imaju snage utješiti svoje bližnje govore�i: „Mama, u redu je, nemoj plakati, ozdravit �u. Vidjet �eš.“ To je za mene pravo junaštvo. Njihova hrabrost nalazi se u njihovim srcima. Shva�aju koliko je život lijep. Kada vidite njihove krupne o�i, pune nade i borbe, shvatite da ništa na ovome svijetu nije važnije od zdravlja.

Nakon nekoliko mjeseci dobili smo drugo mišljenje lije�nika. „Nije rije� o tumoru, ve� o upali. Postavljena je pogrešna dijagnoza. Preporu�uje se

O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J AOdjeci

206


207

Odjeci OdjeciO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

redovito lije�enje od posljedica kemoterapije. Srijedom na Šalati.“ E, to se zove milost. �udo. Druga prilika. Naša obitelj dobila je drugu priliku za život. Ponovno rođenje.

Iako je danas Dino dobro i još uvijek odlazi u Zagreb na kontrole, taj me događaj uistinu promijenio. Ne mogu ni pisati koliko sam zahvalna zbog pogrešne dijagnoze. Smatram da se sve događa s razlogom. Nau�ila sam uživati u svakom trenutku sa svojom obitelji jer nikad ne znam kakve životne izazove donosi sljede�i...

INA DELI�, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

208 209

Odjeci OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Što sve u pjesmu može stati

U ovu pjesmu može stati sve ruvo zavi�ajno,

i šlinge, i špenzle tkano, u ovu pjesmu mogu stati

otarci za svetenje, krstitke, svatovi i kirbaji dragi,

bakina mladost na klup�ici kad je vezla, sva kola, sijela i prela, dukati što se sjaje,

sva baština naša što stolje�ima traje.

U ovu pjesmu mogu stati svi mirisi i okusi zavi�aja, obi�aji koje moja obitelj

od zaborava �uva i o njima mari, sva �ijala, tamburaši i �estitari.

U ovu pjesmu mogu stati narodne nošnje, to šoka�ko cvi�e,

i kada prolaze naši serežani, pokladni jaha�i, maske i divani.

U ovu pjesmu može stati sve bakino ruvo u kojemu me ona rado gleda, iako joj kažem kako su danas vremena druga

i kako mi se toliko šlinge nositi ne da.U njezinu oku zaigra srce

i zažari se lice pa mi tiho šapne:

„Obuci za mene nošnju, moja golubice!“I tada mi ništa više teško nije

jer ljubav moja i bakina najljepšim sjajem nas grije.

NINA MATANOVI�, 7. r. OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Knjiga – moj prijateljVolim u�iti, istraživati, �itati, znati puno. To me veseli.

Kod ku�e imam mnoštvo knjiga. Ve�inu sam ih pro�itao. Najviše volim knjige u kojima se piše o rekordima, raznim stvarnim događajima i istraživanjima. Takve mi se knjige sviđaju zato što su pune zanimljivosti. Najboji mi je dar za rođendan knjiga zato što ne zastarijeva i ne mogu je prerasti.

Svaki dan uz njezinu pomo� saznajem sve više. Takvo znanje ne može se ste�i ni uz koji drugi predmet. Takvo je znanje neprocjenjivo i nitko mi ga ne može oduzeti. Volim �itati knjige pisane engleskim i njema�kim jezikom. Najve�a mi je želja nau�iti i francuski kako bih i knjige pisane tim jezikom mogao �itati.

U mojoj obitelji sve je vezano za knjigu. Redovito sam u Ogranku Matice hrvatske u Vinkovcima, gdje moj tata vodi Odjel za mladež. Tako je i mene od najranijeg djetinjstva vodio u Maticu. Tamo sam upoznao dosta pisaca za djecu i za odrasle. Izdvojio bih vrlo zanimljivoga suvremenog vinkova�kog pisca Vladimira Bakari�a. Najdraža mi je njegova knjiga „Pri�e za zapadne strane“, koja donosi kolumne objavljene na službenoj web-stranici HNK „Cibalia“ Vinkovci, kojoj je urednik (pogodite!) baš moj tata.

Svake godine iš�ekujem vrijeme Interlibera. Jako volim šetati između štandova punih knjiga i svake sam godine u nedoumici što i koliko kupiti, jer sve mi treba. I na prošlom sam sajmu želio kupiti jako mnogo knjiga, no za to bi mi trebalo puno novca, ali i vagona HŽ-a za dostavu ku�i. Ipak, kupio sam Guinessovu knjigu rekorda za godinu 2017., koja je lijepo oblikovana i jednostavno poziva na �itanje. Neke rekorde navedene u knjizi pokušao sam oboriti, ali zasada to mi ne polazi za rukom.

Međutim, ja ne odustajem...

DOMINIK RADMAN, 5. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

211

Odjeci V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Poplava Toga svibnja kiše su neumoljivo padale i vodostaj Save postajao je sve viši. Brojni nesebi�ni ljudi dobra srca došli su na županjsko podru�je podizati ze�je nasipe kako bi sprije�ili prelijevanje rijeke. Danono�no su radili, ali, nažalost, nasip je puknuo. Crni oblak nadvio se nad Gunju i okolna mjesta.

Rijeka je navalila u selo, punila kanale, prelijevala se cestama, i prebrzo poplavila cijelo mjesto. Voda je progutala sve – ku�e, škole, crkve...

Nitko nije mogao vjerovati da �e se sve tako brzo odviti i zato mnogi nisu napustili svoje domove. U strahu su se popeli na krovove i nadali se da �e sti�i spas.

Njihove su molbe uslišane – došli su zaposlenici Državne uprave za zaštitu i spašavanje te ih �amcima i helikopterima premjestili na sigurno.

Razmišljam o tim spasiocima i osobinama koje ih krase: pošteni, dobri, pravedni, nesebi�ni, uvijek spremni pomo�i drugima. Zahvaljuju�i njima, ljudi zarobljeni poplavom preživjeli su. Prvih nekoliko dana sigurno su Gunjanci bili jako tužni, razo�arani, uplašeni, ali i zahvalni što su izvukli živu glavu. No onda dođe dan kada �ovjek poželi zahvaliti na gostoprimstvu i vratiti se svojoj ku�i. Kao i u razdoblju kiša, priželjkivali su sunce, koje �e isušiti vlagu i blato te povu�i vodu u njezino korito. Nije se to moglo tako brzo dogoditi.

Ušavši u svoja dvorišta, bili su iznenađeni prizorom: blato, polomljeno drve�e, mokre stube koje vode u ku�u podignutih parketa, ispremetanih i razbijenih stvari, vlažnih zidova... Trebalo je puno strpljenja i snage za vra�anje ku�a u solidno stanje. Stradalnici nisu bili sami: cijela je Hrvatska složno prikupljala novac i potrepštine za poplavljena podru�ja; brojni su volonteri, udruge i stru�ne službe dostavljali prikupljeno i pomagali mjesto dovesti u red...

Život se polako vra�a na staro. Ostaje upozorenje na snagu prirode, ljudsku malenost u odnosu na nju, ali i zahvalnost za život i sve dobre ljude koji su spremno pomagali.

JOSIP �ULAR, 8. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A Odjeci

To malo žitno zrnoTo malo žitno zrnošto u zemlji klija,

pokraj jednog brijegaispod plašta snijega.

To malo žitno zrnou sebi život krije.�eka zrake suncada se malo zgrije.

To malo žitno zrnopenje se u visine,diže glavu svoju,

poprima zlatnu boju.

To zlatno poljeu kruhu se krije,hrani naše tijelo,naše srce grije.

TONI MARIJANOVI�, 6. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A,

Privlaka

210

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Šokačko sijeloOpet se iz starih škrinja i ladi�ara iznose najljepše nošnje. Opet se pjeva i kolo igra, tambura svira na svakom koraku. Opet su poklade i veseli dani, maske tu su bula i Turaka, opet su jaha�i sve�ano do�ekani.

U narodne nošnje spremiti svi su,mlado i staro, cure, momci, snaše, uvijek ih je tako vidjeti lijepo, neka se znade za bogatstvo naše.Baka i mene u nošnju sprema pa kaže da ljepše od mene nema!A meni srce veliko i o�i mi sjaje:- Ej, Slavonijo, dok ti ime traje, �uvat �emo tvoje obi�aje!

SLAÐANA ILJI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

MaškareŠarene maske, pozorni�ke daske,

veseli smijeh, slatki grijeh.Budi ono što nisi,

budi što bi želio biti, stavi masku i po�ni se kriti!

Neka tvoji snovi postanu java,danas nek’ tvoja mašta ne spava. Stavi svoju masku i po�ni se kriti, budi ono što si oduvijek želio biti!

Otkrij što si, otkrij tko si, otkrij što duboko u tebi se krije,

jer što god danas budeš, pogrešno nije!

DORA JELINI�, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

Pismo djetinjstvuOd tebe, moje djetinjstvo, ne mogu lako pobje�i. Naši su dani bili obojeni smijehom i lijepim druženjem. Bilo je i malih bolova i patnja. Prvi pad s bicikla i svi drugi neuspješni pokušaji bili su mi poticaj za još ve�u upornost..

Danas razmišljam o odlasku iz osnovne škole i upisu u srednju. Razmišljam o našem rastanku.

Kažu da budu�nost pripada onima koji se najduže i najbolje sje�aju svoje prošlosti.

Kad zatvorim o�i, ispred sebe vidim sitnu plavokosu djevoj�icu kako se igra lutkama, vozi naran�asti bicikl ili ispred ku�e smišlja svoju novu plesnu to�ku.

Sje�am se ruži�aste haljinice i prvoga seta za šminku.

Još uvijek �ujem Sarin glas kako dopire iz daljine. Bila je moja najbolja prijateljica i osoba koja je ispunjavala dosadne, tmurne i kišne dane. Sje�am se njezina piskutavoga glasa, kratke smeđe kose i njezine lutke koju je �esto zaboravljala. Smijala bi se vragolastim smijehom i pokazivala kako smo je ostavile kraj velikoga zelenog bora.

Ostalo si, moje djetinjstvo, skriveno u toplini ljeta, glasu prolje�a i huku hladne zime.

Ostalo si u vre�ici lutaka zaba�enih u nekom kutu moje sobe, na ogrebenom biciklu, u piskutavome Sarinom glasu.

Iako još nisam odrasla, ve� pomalo kora�am odraslim stopama i putem koji �u uskoro odabrati.

U duši sam i dalje dijete koje �e te se uvijek rado sje�ati, moje drago djetinjstvo!

KARLA NIKOLI�, 8. r.OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

Odjeci V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

212 213

214 215


Kaputić plaviMeni je Vukovar kaputi� plavi i Željka malena u koloni, majka što ru�icu nejaku drži s davno isplakanom suzom u oku.

Meni je Vukovar djetinjstvo s igra�kama od gelera i granata i strašna misao na djecu što prošla su najve�e strahote rata.

PETRA ŽUPARI�, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Rođendanski darJoš malo, još malo... Uskoro �e do�i... Imam tremu, osje�am uzbuđenje... Došao je, to�nije, osvanuo je i taj dan. Moj rođendan!

– Da, i? – re�i �ete. – Svi imamo rođendane, i nije to baš nešto posebno. –

Meni ovaj put ipak jest posebno.

U kutu svoje sobe ugledala sam, svojim okom sokolovim, paket srednje veli�ine. Cvilio je. Nesigurnim sam se korakom približila cvile�em paketu. Drhtavim sam rukama odvezala vrpcu koja ga je omatala. I onda... Iz kutije je provirila mala �upava glava i slatke šapice.

Psi�! Ne prevelik, ne premalen, nego baš onako savršen... Baš za mene... Moj! Skakanju i vrištanju od sre�e nije bilo kraja. Bio je to najbolji dan u mojem životu.

Uzela sam svojega psi�a u naru�je i po�ela ga gladiti po divnoj kratkoj dlaci. Primijenila sam znanje Prirode i provjerila mu spol. Muško je.

Zahvalila sam roditeljima i zbog uzbuđenja nisam prestajala govoriti. Dugo sam hodala ukrug i smišljala ime. Kao profesoru Baltazaru, odjednom mi je sinulo. Švr�o, zvat �e se Švr�o!

Dobila sam sve što je potrebno za pravilnu brigu o psu: pse�u hranu, povodac, nekoliko gumenih igra�aka te košaru za spavanje.

Baš sam ponosna! Osje�am se odraslije, odgovorna sam za nekoga, to me �ini sretnom.

Svaki dan vodim Švr�u u šetnju parkom. Susretnem i svoju simpatiju i njegovu ljubimicu Belu. Mislim da bi se tu mogla razviti prava ljubavna pri�a...

TEA �A�I�, 5. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

Jesen je�im sam izišlajutros van, brrrrrr...Kakav je ovo dan?

Oblaci jure kao da morem plove.Ptice se nakostriješile i sve jedna drugu zove.

Listovi smeđi i žuti ne ostaju na putu, ve� mi se za cipele lijepe.Majka opominje: – Ne idi bez kišobrana, dijete! –

Oko mene raskoš mirisa i boja.Vjetar baca plodove s grana.Znam, jesen to je.Piše nam sa svih strana!

VIŠNJA CRNKOVI�, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

216 217


VjetarJedan vjetar nestašni, stari,

koji zna milijun stvari, odlu�io se zabaviti i napraviti zbrku ljudima u glavi.

Uzeo je glasove od koga god je stigao,

strpao ih u šešir poput �arobnjaka i u visine se digao.

Glasove je miješao i nove rije�i slagao, a onda ljudima tiho u uši pri�ao i lagao.

Mama je tako otišla le�i umjesto kola� pe�i.

Tata nije dobio hladan sok, nego gladni šok.

Taj dan no� je bila duga jer je ljude uhvatila tuga

i nastao je muk. Samo se iz visina �uo vjetra zadovoljni huk.

ANTONIO SVIR�EVI�, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

Pun ruksak plavetnilaŠkola je gotova. Potpuna sloboda i nešto lakša glava. Ve� pregrijan stolac ne�e mi nedostajati. Mislim da je nedjelja. Zapravo, to i nije bitno. Bitan je rat koji vodim s kov�egom. Pod je ostao pretrpan šarenilom koje nisam uspjela ugurati. Soba se pretvorila u neurednjak, prepun majica kratkih rukava, hla�a, kupa�ih kostima i ru�nika. Po tko zna koji put praznim kov�eg i razvrstavam stvari. One koje trebam, u gomili gube trag. Objavljujem tjeralicu za plavim slušalicama. Nao�ale pronalazim u bilježnici za Matematiku. Zato s užitkom bacam kamate, postotke, jednadžbe.

I mama ima jednak problem, pa joj ja, Dora Hrabra priska�em u pomo�. Nadam se da �u je nagovoriti da ponese manje svojih i bratovih stvari kako bi ostalo mjesta za moje. Ona se ne predaje. Prebrojava. Slaže. Kad osjetih nesigurnost, prisko�ih joj u pomo�. Zahvaljuje mi najblistavijim osmijehom.

Na redu je hladnjak. Ta, tko se može odvojiti od njega! Pakujemo sendvi�e, a onda u suglasju potvrdimo da moramo na dijetu.

Brat je najbolje prošao. Bezbrižno igra svoje igrice na ra�unalu. Meni u mislima more i njegove plave o�i u kojima se s ribarima i turistima utapaju vafli od �okolade i hladna Coca-Cola. Nakratko �u se odvojiti od tamburice u kutu, iako je baka mislila da ne bih trebala i�i bez nje i malog molitvenika. Da se ne bih predomislila, grabim ruksak i tipkam poruku.

Orošeni prozor brzo se suši jutarnjim pogledima. Cesta neumivena. Izgleda da sam je uhvatila na spavanju. U daljinama svjetla. Ivankovo. Budrovci. Vrpolje. Bukovlje, Slavonski Brod. Hvata me drijemanje. Dobra stvar! Neka se uzbuđenje i iš�ekivanje malo ohladi u snu.

Nisam te sre�e da san potraje. Obavijesti na mobitelu preplavile su poruke frendice Željke. Sprema mi kaznu ako joj se odmah ne javim. Tra�anje se prelijeva od zgodnog susjeda do novih Nike tenisica. Dopuštam mobitelu kratak odmor pa poglede darujem oblacima. Izgleda da sam im dosadila. Pobjegli su iza Sljemena.

Evo nas u Zagrebu. Sandale veselo skaku�u pregrijanim ulicama. Ogledam se u izlozima trgovina. Polako promatram da mi ne bi što iskliznulo pogledu. Vrhovi zgrada škakljaju nebo. Mjerkaju se tko ima višu krunu. Baš su se dotjerale, kao i cesta kojom nastavljamo put Karlovca. Predah uz kavu kod tatinih prijatelja. Mama još uvijek vjeruje da bi mi od kave narastao rep, pa mi naru�uje sok. Nastavljamo put. Lijepo dotjeranoj cesti zgodno su pristajali natpisi mjesta kraj kojih smo prolazili. Volim putovati. Putovanje me oslobađa svega nebitnog. Ne skida mi osmijeh s lica. Daruje najslađe snove.

Još malo drijemanja, a onda se pospan pogled razbudi veli�anstvenom slikom. Mirno nebesko plavetnilo, užarene brodice i rasplesano more! Mali �ovjek u meni skakao je kao petogodišnjak za Boži�. Nakratko sam sliku gubila u duga�kim tunelima. Ništa zato. Kamenito prijestolje i škrto grmlje imali su svoje �ari.

218 219

Odjeci

Baš kao i Rogoznica, naše kona�no odredište. Toplina u srcu. Kov�ezi �e odsjesti u malom apartmanu do samog mora, a ja u sobici s balkonom, ve� vidim da �e ve�eras biti lako zaspati. Grabim kupa�i kostim i, ne obaziru�i se na bosonogo hodanje po kamen�i�ima, hvatam more. Valovi mi kradu otiske stopala. Usta musava od sladoleda od Nutelle. Sve mi je govorilo da zaronim u dubine. Izgleda da je moj ru�nik najšareniji na plaži.

Ve�er se bliži. Moje �e starke prošetati rivom. Ni skateboard ne�e ostati nezapažen. Uz pokoji pad i svjetle�e kota�i�e, to je sigurno. Miris pala�inka poigrava se mojom maštom. Punjene bijelom i tamnom �okoladom, malim Kinder-�okoladicama, s preljevom i u porciji za desetero. Odli�no mi ide ova igra pretjerivanja.

Zvijezde nisu morale pretjerivati. Na mra�nom plaštu nekoga ludog znanstvenika ispijaju nebeske napitke i namiguju pogledima od kojih zastaje dah. Miris kozica i krumpira s maslinovim uljem. Nije me trebalo dvaput pitati. Oko nas Nijemci, Šveđani, Mađari, Talijani, Slovenci... Osluškujem razgovore za stolovima. Srce ska�e od sre�e. Hvale naše Jadransko more. Pohvalno govore o ljubaznosti, o ljepotama, o ukusnoj hrani. Javljam Željki i prijateljima, pa mi je baterija na izdisaju.

Kad su bratove noge prestale skakutati sobom, išuljala sam se na balkon. S dekicom i jastukom odmaram se na ležaljci. Povjetarac se karta s granama bora. More je rano zaspalo u svojoj svjetlucavoj haljinici. Valjda ga uspavale dalmatinske balade. Punim džepove ranim smokvama. Ne štedim na rije�ima. Razglednice mi postale mali dnevnici. Zamagljeni pogled hvata i najudaljenije brodice na obzoru. Brojim na njima zastavice raznih zemalja. I posljednja smokva sladi mi nepce. Zaljubila sam se! Zaljubila sam se u neponovljiv pogled! U jutarnja zvona i cvr�ke u krošnjama bora! Zadivljuje kako je sve na svojem mjestu. I more se probudilo. Pogledavam na ruksak. Ako su u njega mogle stati sve moje jednadžbe, glavonošci i koluti�avci, predikati i apozicije, onda mora u njega stati i ovo more i obala.

Prigrlim ruksak. Pun ruksak plavetnila!

DORA KNEŽEVI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

220

Odjeci OdjeciG R A D Z A G R E B G R A D Z A G R E B

Život na dvjema adresamaUbacila sam posljednji komad odje�e u kov�eg i sad nestrpljivo �ekam tatu da dođe po mene i povede me u moj rodni grad. I tako ve� osam godina. Sve manje pamtim kako je bilo prije toga.

Ja sam sasvim obi�na dvanaestogodišnjakinja: zaigrana, vesela, nemirna. Jedna me �injenica ipak �ini druk�ijom od ve�ine mojih prijatelja: ja živim na dvjema adresama, u dvama gradovima, imam dvije obitelji, dvije mame i dva tate. Na zidovima moje sobe ne vise fotografije na kojima smo mama, tata i ja nasmiješeni uz more ili u planinama, ja ne pušem svje�ice na torti okružena najmilijima. Moji su se roditelji rastali kad sam imala �etiri godine.

Rodila sam se u malome slavonskom gradi�u u kojem život sporije te�e, u kojem se svi poznaju, u kojem sam se uvijek osje�ala sigurnom. Uspomene iz tog razdoblja života polako blijede, pa sve �eš�e potajno gledam fotografije i snimke nekad sretne obitelji. Kao malena djevoj�ica prihvatila sam odluku roditelja da više ne�emo živjeti zajedno, da �u ja živjeti s mamom u Zagrebu i da tatu ne�u viđati svaki dan. Nau�ila sam nositi se s tim, ali se svejedno ponekad pitam zašto su se morali rastati i kako bi izgledao naš zajedni�ki život. Tata i mama preda mnom se nikada nisu svađali, oduvijek se silno trude oko mene, prava su mi podrška. No mene i dalje prati osje�aj praznine. Trudim se skriti ga kako ih ne bih povrijedila, a onda pomislim da sam ja i sretnija od druge djece jer su me i ma�eha i o�uh prihvatili kao svoje dijete. Svejedno mene i dalje nešto ko�i, kao da živim u umjetnim obiteljima. Ja živim dva razli�ita života.

Kad sam kod tate, sve je bezbrižno, kao da sam uvijek na odmoru, ali i kao gost. I, onda sve �eš�e mislim na mamu, nedostaju mi njezini zagrljaji. A kad dođe vrijeme rastanka, sestrica me gleda suznim o�ima, djed i baka doslovno gutaju bol, a tata ne može podi�i pogled od tuge. Ta tužna slika prati me do Zagreba, gdje me do�ekuje moja draga mama. Vra�am se u školske klupe, pod maminu kontrolu. Prijatelji i razne obveze brzo me okupiraju. Dani prolaze, a meni opet nedostaje tata. �ujemo se svaki dan, ali... „Kako si? Što ima u školi? Treba li ti što?“ Ista pitanja, isti odgovori – nešto manjka, i baš to nešto boli. Mama primijeti kad zagusti pa me tješi zagrljajem ili mi u sobu donese vru�i kakao i kaže: „Duboko udahni, izdahni i nasmiješi se.“ I, meni uistinu bude lakše.

Ja sam obi�na dvanaestogodišnjakinja koja �e još dugo živjeti na dvjema adresama i imati dvije obitelji, od kojih mi jedna uvijek nedostaje.

SARA ŠPEHAR, 6. rOŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

Snaga riječi

Neke te rije�i mogu slomiti,probosti do dna duše.Mogu te progutati kao zemlja rijeku tijekom suše...

Druge te potaknu, ohrabre, uljepšaju ti dane, daju ti vjeru kao kad s neba sunce grane!

A ona Rije� Božja,Rije� s nebesa – ona nam otvara o�ikada smo slijepi, pokazuje nam put, mudroš�u nas krijepi!

Pokazuje nam svjetlo kada svuda vlada tama, vodi nas kroz život i živi ga s nama...

MATEA MRŠO, 8. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

221

222 223

Odjeci Odjeci G R A D Z A G R E BG R A D Z A G R E B

Sjevernom Dalmacijom i Likom�esto gledam putopisne emisije na televiziji, zanimljive ljude koji putuju svijetom, obilaze lijepe krajeve i pri�aju o njima. Pokušat �u i ja prenijeti barem dio ozra�ja koji sam doživio na višednevnoj terenskoj nastavi, našem maturalcu.

Krenuli smo iz Zagreba u sedam sati. Naše prvo odredište bio je kraljevski grad – Knin, prijestolnica hrvatskog kraljevstva u vrijeme kralja Zvonimira. Najpoznatiji simbol grada jest tvrđava na brdu Spas. Do nje vodi bezbroj strmih stuba. Krasan pogled s tvrđave vrijedan je svake prijeđene stube.

Nakon nekoliko prezentacija u gradu polako smo se uputili prema autobusu i krenuli put Nacionalnog parka Krka. Drveni mosti�i vijugaju šumarcima te neprestano otkrivaju divne pejzaže, vidikovce i nebrojene slapove. Noge su nam toga dana izbrojile puno kilometara.

Lijepo nas je vrijeme pratilo cijelim putem. Prema jugu Dalmacije sunce, a prema hotelu, do kojeg smo stigli u ve�ernjim satima, mjesec i zvijezde. Smještaj smo imali u Hotelu Adria u Biogradu na Moru, gradi�u na najrazvedenijem dijelu obale Jadrana. Smjestili smo se, otišli na ve�eru, kratko se družili po sobama i umorni otišli na spavanje.

Biograd na Moru hrvatski je kraljevski grad, koji se prvi put spominje sredinom X. stolje�a, a u XI. stolje�u bio je sjedište hrvatskih kraljeva i biskupa. Najve�i procvat Biograd je doživio kao prijestolnica srednjovjekovnih vladara, a godine 1102. u njemu je okrunjen i hrvatsko-ugarski kralj Koloman. Osim zanimljive kulturno-povijesne baštine, pozornost su nam privukle lijepe plaže i kristalno �isto more.

Drugog smo se dana nakon doru�ka starim lijepim putni�kim brodom vozili na otok Prvi� u Prvi� Luku. Imali smo dogovoren posjet Muzeju Fausta Vran�i�a. Pogledali smo i kratak videofilm o njemu. Faust Vran�i� autor je i prvoga tiskanoga rje�nika, u kojem je dalmatinski (hrvatski) jezik uvrstio među još �etiri ugledna jezika. Umro je u Veneciji, ali su njegovi posmrtni ostatci, po njegovoj posljednjoj želji, preneseni u crkvu Gospe od Milosti u Prvi� Luci. Jako su mi se svidjele makete koje su napravljene prema njegovim nacrtima.

Po povratku s otoka, otišli smo na kupanje u bazenu. Lijepo smo se zabavili. Nave�er smo, uz pratnju profesorica, prošetali do grada na vožnju elektri�nim auti�ima. Super! A onda povratak u hotel, ve�era i druženje za pam�enje.

Tre�i dan bio je određen za put u Šibenik, grad smješten u slikovitom, razvedenom zaljevu u koji utje�e rijeka Krka, jedna od najljepših krških rijeka u Hrvatskoj. U gradu mi se najviše svidjela katedrala svetoga Jakova. Građena je više od stotinu godina, svjedo�anstvo je upornosti, odricanja i vjere generacija Šiben�ana. Izdvaja se po mnogo�emu u graditeljstvu. Cijela je izgrađena bez uporabe ikakva drugog materijala osim kamena.

Nakon razgledavanja stare gradske jezgre Šibenik smo ostavili iza sebe i krenuli prema Sokolarskom centru, u kojem se mogu vidjeti razli�ite vrste ptica grabljivica.

Potom smo se odvezli do Zadra, staroga hrvatskog grada bogate povijesti.

Od spomenika koje smo obišli treba spomenuti crkvu svetog Donata, koja se nalazi u samom srcu staroga grada. Tu je i poznato šetalište Kalelarga. Proteže se duž cijele stare jezgre, a opjevana je u mnogim pjesmama. Novu zadarsku rivu krase unikatne Morske orgulje sviraju�i melodiju morskih valova i pjesmu mora kako diše. Jako mi se svidio Pozdrav suncu, koji prikuplja Sun�eve zrake i tijekom no�i projicira iz same rive živopisne nijanse boja. Sa zadarske rive vidio sam najljepši zalazak sunca na svijetu. �inilo mi se kako sunce uranja u samo more, na horizontu, te negdje u dubinama Jadrana tone polako u svoj san. Ve�er smo proveli zabavljaju�i se u hotelskom disku, a onda je slijedilo malo sna do sljede�eg jutra.

Na povratku za Zagreb obišli smo špilju Grabova�u. Najhladnija, najstrmija i najmra�nija špilja u kojoj sam ikada bio.

Zatim nas je put vodio prema Smiljanu, a cilj nam je obilazak Memorijalnog centra jednog od najve�ih izumitelja koji je ikada postojao. Naravno, rije� je o Nikoli Tesli.

Uz pratnju vodi�a obišli smo centar te se upoznali s mnogobrojnim zanimljivostima iz Teslinog života. U rodnoj ku�i prikazan je Teslin život slikom i tekstom. Tik do ku�e nalazi se crkvica gdje je njegov otac služio kao paroh. U blizini je igralište osmišljeno na Teslin na�in, pa za igru nekim igra�kama treba uklju�iti i mozak, ali, nažalost, padala je kiša, pa od igre nije bilo ništa!

Naše �etverodnevno putovanje bližilo se kraju. Put nas je vodio prema Oto�cu, gradi�u u Li�ko-senjskoj županiji. Smjestio se u Gackoj dolini, kroz koju protje�e rijeka Gacka, poznata po svojoj �isto�i i izvrsnoj pastrvi. Naziv Oto�ac grad je dobio prema svojoj poziciji: nalazi se na prirodnom oto�i�u usred rijeke Gacke, utvrđen zidinama i kulama radi obrane. Pri�i mu se moglo samo �amcem preko vode. To ga je �inilo neosvojivim. Prvi se put spominje u 11. stolje�u na Baš�anskoj plo�i. Njime su gotovo tri stolje�a vladali knezovi Frankopani, koji su ga uspješno obranili od Osmanlija.

Nakon ru�ka kratko smo prošetali središtem grada, gdje smo vidjeli zanimljivu kolonu oldtimera. Polako smo se uputili prema autobusu i krenuli za Zagreb.

Tijekom ovog putovanja spoznao sam koliko je bogatstvo naše kulturne i povijesne baštine. Uistinu možemo biti ponosni na svoju tradiciju.

FILIP VRAGOTUK, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

224 225


Bolnica, mjesto tuge i dubokoga poštovanja. Iz zidova progovaraju užasi prošlosti. Mnogo crnih i sivih plo�ica s imenima mrtvih i nestalih. Previše patnje...

Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Dvjesto �etiri plo�ice simboliziraju poginule branitelje, ispreple�u se na podu. Izazivaju u meni poštovanje prema onima koji su mi omogu�ili da danas živim. I zahvalnost!

Predavanje o vrijednostima mira, predviđeno nakon svih naših spoznaja o strahotama rata, potaklo me na duboko razmišljanje. Vjerujem da nisam jedina koju su opsjedale bujice misli. Da nisam u pravu, zasigurno ne bismo osvojili tre�e mjesto na kvizu o Domovinskome ratu.

Vra�aju�i se u Zagreb, razmišljala sam kako svi trebaju posjetiti Vukovar. Jednostavno želim da se ne zaboravi što mržnja može u�initi, što �ovjek bez ljubavi može u�initi �ovjeku. Vukovar nam je svima vje�na životna pouka!

BRUNA MORI�, 8. r.OŠ MATKA LAGINJE, Zagreb

Prizor(Vukovaru u spomen)

U daljini vrisak:djeca prestrašena, izgubljena, u potrazi za roditeljima...Ku�e urušene, stakla razbijena... Blato posvuda, kiša i studen...

Na smrt spreman �ovjek,izmu�en, bori se za svoj dom – u o�ima prizor zamrznut zauvijek!

ANJA POLJANŠEK, 6. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

Grad prepun vječnih životnih poukaNo� prije puta. Razmišljanje, nemir, nesanica... Ne znam što me tamo �eka. Kona�no stiže rano jutro i kre�emo u Vukovar. Sunce i ja još uvijek spavamo. Polako prolazi vrijeme i putovanju �e uskoro kraj. Približavamo se toliko spominjanomu gradu. Budno sunce pomaže mi zamijetiti stare, otužne zgrade. Pune su tamnih rupa što upozoravaju na prošla i teška vremena naše prošlosti.

Vojarna u Vukovaru naše je prvo odredište. Po�inje predavanje o Domovinskome ratu. Slušamo pukovnika �ije o�i govore više od rije�i što ih izgovara. Promatram govornikovo lice. Gr� i bore na njemu doživljavam kao ožiljke tuge zbog izgubljenih suboraca, prijatelja – ili, možda, bra�e. Ta se tuga brzo širi, obuzima i mene i moje vršnjake.

Stojimo pred kamenim križem na uš�u rijeke Vuke, zaštitnim znakom ispa�enoga grada. A okolo bajkovit prizor: bijela šuma, tišina te zaleđen i svjetlucav Dunav! Sama bjelina. To nas bajka podsje�a na �isto�u i nevinost žrtava.

Kre�emo prema Muzeju vu�edolske kulture. Slušam o obi�ajima i na�inu života starosjedilaca ovoga kraja. Nešto kasnije u dvorcu grofa Eltza, to jest u Gradskom muzeju, otkrivam kako je neko� živjelo gradsko stanovništvo. Zanimljivost do zanimljjivosti.

Ve�er je stigla za�as. Spremamo se i odlazimo u diskoteku. Tamo se oslobađamo nakupljene tuge. Provjetravamo glave i srca. Nedugo zatim vra�amo se u hostel i liježemo u postelje.

Sunce me budi. Spremam se na doru�ak. Znam da �emo uskoro prema Memorijalnom groblju. Pripremam se za te trenutke.

Kora�amo polagano i bez mnogo rije�i. Druk�ije i ne možemo. Ne smijemo uznemiriti tolike nedužne žrtve. Stotine i stotine bijelih križeva isti�u nevinost pogubljenih ljudi. Vje�ni plamen! Gledam ga kako svojom svjetloš�u održava u nama sje�anja na nevine duše.

Što idemo dalje, sve nam je teže. Da, na Ov�ari smo. Tišina i beskrajna tuga. Sve miruje. Priroda se boji pomaknuti da ne bi probudila stare sile zla, sile preteške i neobjašnjive mržnje. Spomen-dom Ov�ara s metcima u podu, s licima i imenima stradalih, �ije duše gledamo u svjetle�im žaruljicama na stropu, izaziva u meni sjetu.

Odlazimo na predavanje. Do�ekale su nas slike živih branitelja s ožiljcima proštlosti. Zastašuju�e je u miru gledati posljedice rata.

U podrumu, uređenom kao nekadašnji logor, promatram stare pokriva�e, cipele... Iz zraka vreba vlaga. Na licima svojih prijatelja vidim više nego što bih željela. I previše. Vjerujem da i oni jednako vide na mojem licu.

227


KatarinaNe znam koliko sam godina imao. Bilo je to doba kada nisam znao �itati niti pisati i kad mi je bilo vrlo teško izgovoriti rije� – frižider. Ali znao sam bez greške re�i – hladnjak.

Imao sam sve mlije�ne zube i jako sam se veselio svakom jutru. Tad bi me mama vodila u vrti�, a u svojoj sam skupini volio biti u blizini djevoj�ice Katarine.

Imala je kratku kosu, crnu kao no�. Toliko crnu da si mogao vidjeti mjesec i zvijezde u njezinoj kosi. Iako je nikad nisam vidio no�u jer sam iz vrti�a odlazio puno prije mraka. Katarina se super smijala. Ne kao Mona Liza, nego kao da sam joj ispri�ao najsmješniji vic. Bio sam sretan dok se tako smijala. Volio bih re�i da su legi�i moja prva ljubav, ali ipak �u morati priznati da je to bila Katarina.

Kažu kako ti ljubav može slomiti srce, ali... moja prva ljubav meni je slomila – prst. Katarina se igrala na klackalici i smijala se. Ve� sam spomenuo kako je super njezin smijeh. Super mi je bila i klackalica. Htio sam pogurati Katarinu na klackalici da se još glasnije i ljepše smije, ali stavio sam prst na pogrešno mjesto i, umjesto njezina smijeha, dobio sam: krck, krv, vrisak, pla� i �etiri šava na prstu. No najvažnije od svega bilo je to što je Katarinin osmijeh nestao. Toliko je bio daleko da sam mislio da se nikad ne�e vratiti.

Ne znam kako i kada slomljeno srce zacjeljuje, ali prst je zacijelio za mjesec dana. Nosio sam plavi zavoj i bio cool. Katarina se jako smijala! Brže nego sam skinuo zavoj. To je bilo super!

Zašto je Katarina moja prva ljubav? Pa... Možda i nije, ali je prva djevoj�ica koje �u se �itav život sje�ati. A bome se nadam i da je jedina koja mi je slomila prst.

Za srce �emo tek vidjeti.

JAKOV DOLENEC, 5. r.OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

HrabricaHrabrica Irena oduvijek je žurila. Tako je bilo i 2. lipnja 1978., kada je baka Ruža, dva mjeseca prije o�ekivanog termina, rodila Irenu – moju mamu. Dre�avu Hrabricu morali su utopliti u inkubatoru i dodatno hraniti da bi dostigla o�ekivanih 2 050 grama. Irena je iz dana u dan odli�no napredovala i ubrzo je došla ku�i, gdje je bila glavna igra�ka svojoj starijoj sestri Sandri.

Bezbrižno djetinjstvo mama pamti po nastupima sa školskim zborom i izletima na Plitvice, Silbu, u Trakoš�an, Slavoniju i Austriju. �inilo se tada da �e joj život biti pjesma!

Bila je odli�na u�enica i obiteljska miljenica sve dok joj u 5. razredu tron nije preuzela velika, glasna slinavica – nova sekica Željka. Sa slinavicom Željkicom provela je tri nezaboravna ljeta na Loparu, oprostila se s osnovnjakom i optimisti�no krenula u srednju školu.

Mamu su ubrzo po�ele mu�iti �este glavobolje koje su uskoro postale neizdržive. Obilazila je bolnice i neurokirurge te skupljala nalaze CT-a i MR-a glave. Stigla je i do dr. Milki�a! Prou�avao je snimke njezine glave klimaju�i zabrinuto svojom glavom. Dugo je gledao u nalaze pa u zelene mamine velike o�i, uzdahnuo i rekao poput slavnog dr. Housea: „Lako je poslušati srce. Sad �emo, Irena, poslušati nalaze. Operirat �emo tumor na mozgu.“ Hrabrica mama nije ni okom trepnula! Bila je najskuliranija pacijentica na Odjelu neurokirurgije i zamolila je sestru da joj obrije cijelu glavu, a ne da bude �elavica samo na jednoj strani, kako se ve� briju pacijenti prije operacije. Prije negoli su je pustili na ku�nu njegu, glavu su joj zamotali s toliko zavoja da je izgledala kao da nosi turban Sulejmana Veli�anstvenoga. Jedva je uspjela u�i u dedin Renault 9, a u ulici je bila laka meta za slu�ajno napucane lopte iz dvorišta malih Jazbeca.

Nakon te teške postoperativne 1997. slijedila je sretna 1998. Mama kaže da ju je jedan zgodan de�ko fiksirao pogledom na tramvajskoj stanici, a zgodni de�ko tvrdi da se neka balavica stalno naslanjala na njega u natrpanoj jedanaestici. Zajedno su izišli na starom okretištu u Dubravi i dobro se narazgovarali do Zeleni�kog puta. Ubrzo su mama i tata uplovili u bra�ne vode i nakon 330 dana željeli se okušati u disciplini prvo roditeljstvo. No mamu je život još jednom iznenadio! Diskvalificirana je iz svoje omiljene discipline u prvom pokušaju. Beba je pri porodu preminula.

Shrvana se Hrabrica nakratko prepustila tuzi, no nije se predala. Po�ela je raditi u restoranu Kap u blizini rodilišta u Petrovoj bolnici, kamo su �esto navra�ali novope�eni o�evi. I, mami je sre�a opet okrenula lice! Dvije godine poslije prve trudno�e rodila je mene, svoju princezu. Nevjerni Toma, tata, nije vjerovao radosnoj vijesti dok me nije primio u naru�je. Mama je u disciplini prvog roditeljstva morala uzeti i prvi time-out nakon

226

228 229


samo �etiri mjeseca jer sam išla na operaciju hemangioma, dobro�udne crvene otekline. Uspješno je rasturala u istoj disciplini uz još dva time-outa zbog dodatnih operacija mojih hemangioma. Do svoje druge godine bila sam mažena i pažena princezica, a onda je u naše malo kraljevstvo stigao div Gabrijel. Kako ve� u svakoj bajci biva, nakon nekoliko godina sre�e nastaju problemi za glavne junake. Hrabrica se suo�ila s novim izazovom – odlaskom na konizaciju zbog po�etnog stadija karcinoma maternice.

U svakom zlu ima neko dobro! Mama je bila na prinudnom ku�nom oporavku i neumorno pekla pala�inke, mađarice, kremšnite, kiflice, krafne i muffine, a Gabrijel i ja slagali smo listu slatkih želja. Ubrzo joj je bilo dosta nakuhavanja; prekvalificirala se i posao iz restorana zamijenila poslom u cvje�arnici.

Godine 2009. ispao mi je prvi zub i krenula sam u školu. Hrabrica me iznenadila uranjenim darom za uspješan završetak prvog razreda. Rodila je drugog brata. Bartola! Sre�a je kratko trajala. Bartol je s tri mjeseca obolio od epilepsije. Hrabrica mama svakodnevno je s bratom provodila fizikalnu terapiju. I, kad se Bartolovo stanje stabiliziralo, dobila je otkaz jer se cvje�arnica, u kojoj je radila, zatvorila zbog privatizacije. Nije tražila drugi posao jer je, u međuvremenu, Gabrijel obolio od dijabetesa (tip 1), što zna�i da je ovisan o inzulinu. Hrabrica se i ovaj put izborila! Gabrijel je dobio inzulinsku pumpu pa sada u�i rukovati tim �udotvornim medicinskim pomagalom.

Moja mama uspješno je pobijedila dvije opasne bolesti, rodila tri predivna vragolasta anđela (kako nas voli zvati) i još uvijek uspješno plovi bra�nim vodama s jednim jedinim Željkom, ponekad znanim kao nevjerni Toma. Hrabrica nikada ne gubi nadu jer zna da je sutra novi dan!

A ja znam da na kraju svake bajke dobro pobjeđuje zlo.

PETRA HORVAT, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

Pjesma o prašini U svakom kutu ku�e ona stoji, sivkastobijele je boje, metle se boji!

Iza slika i starih ormara,skriva se i iza kreveta stara, ne škripi nit’ skvi�i, ali pravi je parazit: penje se i na strop, kamuflira u bijeli zid...

Mame je �iste krpama i kemijskim tvarima, no ona se ponovno pojavljuje na o�iš�enim stvarima.

Nekima izaziva šmrkav nos zbog teških alergija...Jaka je kao �uvena rimska legija!

Ljudi se s njome bore na mnoštvo na�ina, no pobijedit’ ju je teškojer to je – Njezino Veli�anstvo Prašina!

KLARA TOMI�, 6. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

230 231


Dajmo djeci da budu djecaKad smo �uli da nas je Unicef predložio da predstavljamo Hrvatsku na Konferenciji Gradovi za život, Renato i ja nismo bili oduševljeni tom idejom. Mama nam je objašnjavala da je velika �ast primiti poziv gradona�elnice Pariza Anne Hildago i predstavljati Hrvatsku na tako važnome mjestu.

Brat i ja imamo poteško�e u kretanju. Nastavu pohađamo uz individualizirani pristup i uz pomo� asistenta. Ve�i dio dana provodim u invalidskim kolicima i puno mi zna�i pomo� mojega psa pomaga�a Fredija. Fredi mi otvara vrata, ladice, dodaje predmete koji su daleko od mene ili su pali na pod, a najsretniji smo kad mu bacam loptice. Volontiramo u Udruzi za školovanje pasa vodi�a i mobilitet, trudimo se dobrim primjerom pokazati koliko pas pomaga� može olakšati i obogatiti život osobama s invaliditetom.

Na Konferenciji smo govorili o školovanju djece s invaliditetom u Hrvatskoj, o razlikama između grada i ruralnih sredina u odnosu na arhitektonske barijere i mogu�nosti školovanja u manjim sredinama.

Iako u po�etku nismo bili oduševljeni odlaskom u Pariz, �im smo sjeli u avion, naše je raspoloženje naglo poraslo. Znali smo da nas �eka velika avantura. Do�ekali su nas ljubazni organizatori iz humanitarne organizacije Secours Populaire France. Upoznali smo i ostalu djecu koja su došla na Konferenciju. Ve�ina ih je prvi put putovala u neku stranu zemlju, a došli su iz razli�itih socijalnih i ekonomskih okruženja. Neka su djeca stigla u pratnji roditelja, poput nas, a neka sa socijalnim radnicima. Konferenciji je prisustvovalo i pet pariških dje�aka, od kojih su dvojica imigranti bez roditelja. Sporazumijevali smo se engleskim, francuskim i španjolskim jezikom, a najviše osmijehom. Odmah sam se sprijateljio s Tejalom iz Indije i Issacom iz Španjolske. Kliknuli smo na prvu i bili nerazdvojni tijekom sljede�ih pet nezaboravnih dana.

Upoznavanje s Parizom zapo�elo je obilaskom pariških znamenitosti. Prvi na listi bio je Louvre, najve�i i najpoznatiji muzej na svijetu. Staklena piramida ulaz je u veli�anstveni Louvre. Za razgledanje cijeloga muzeja trebalo bi nam mjesec dana i pritom bismo prošli petnaest kilometara izložbenog prostora. Jako mi se svidjela galerija s kraljevskim krunama i tijarama. Impresionirala me najve�a izložena slika Napoleonova krunidba, visoka šest metara. Naša se cijela skupina fotografirala ispred nje. U prostoriji u kojoj je izložena najpoznatija slika na svijetu, red je bio poduga�ak. Mona Lisa je zašti�ena s nekoliko slojeva neprobojnog stakla i osigurana dodatnom ogradom. Vodi� Fred pogurao je moja invalidska kolica, zaobišao red i prošao s druge strane ograde kako bih što bolje vidio sliku. Bio sam na pola metra od Mone! Kasnije su me svi pitali kako sam se osje�ao. Zadivljeno. Ljepota je u malim stvarima. Mona Lisa nije ve�a od pola metra, a njezine o�i i osmijeh obasjali su cijelu prostoriju.

Sljede�i dan vozili smo se brodom po Seini. Bio je krasan sun�an dan, pa smo vidjeli mnoge poznate mostove i zgrade. Eiffelov toranj izgleda veli�anstveno!

Jedva smo do�ekali da se popnemo na njega i opalimo selfie s Parizom ispod sebe. To je pogled za pam�enje, koji je tata ovjekovje�io s barem sto fotografija. Turisti�ki obilazak završili smo razgledavanjem goti�ke katedrale iz 14. stolje�a Notre Dame. Impresionirali su me brojni veliki raskošni lusteri.

Nisam imao pojma koliko je Pariz veli�anstven!

Nakon dvodnevnog uživanja u pariškim ljepotama slijedila je Konferencija Gradovi za život. Sudjelovao sam u radu medijske skupine koja je gradona�elnicima najbogatijih svjetskih gradova uputila zajedni�ko pismo upozoravaju�i na probleme djece koja se školuju i žele bolju budu�nost. Sa mnom su u skupini bili: Chelsea iz Filipina, Tajal iz Indije i Lancelot iz Francuske. Naglasili smo da djeca s teško�ama u razvoju trebaju biti uklju�ena u društvo zajedno sa svojim vršnjacima i da im teba omogu�iti jednako obrazovanje, bez ikakvih barijera. Svakomu treba dati priliku za školovanje jer svako dijete treba imati pravo na besplatno obrazovanje. Na Filipinima i u Indiji školovanje je skupo i djeca iz siromašnih obitelji ne pohađaju škole zbog visoke školarine. Mnoga djeca po�inju raditi sa sedam ili osam godina. U mnogim filipinskim gradovima djeca su ugrožena dok se iz škole vra�aju ku�i jer su �esti obra�uni policije i banda na gradski ulicama. U Indiji su školske zgrade i oprema u lošem stanju; samo se djeca bogatih roditelja školuju u kvalitetnim školama. Djevoj�ice su diskriminirane i roditelji ih rijetko šalju u školu. Ta povlastica rezervirana je za dje�ake. Za ve�inu indijskih djevoj�ica normalno je da ostaju kod ku�e i bave se ku�anskim poslovima. Chelsea se zalaže za zajedništvo djevojaka (girl power), da se organiziraju i promijene zaostala negativna društvena razmišljanja. Gradona�elnike svijeta zamolili smo da više pozornosti posvete ekologiji i omogu�e djeci život u �istim, nekorumpiranim i sigurnim gradovima. Podijelili smo s njima svoju zabrinutost zbog �estog zlostavljanja djece i žena u obiteljima te nedovoljne uklju�enosti starijih i osoba s invaliditetom u svakodnevni život grada.

U Zagreb se vra�amo puni optimizma da �e nas utjecajni gradona�elnici poslušati i omogu�iti svoj djeci da budu djeca koja �e uživati u bezbrižnom djetinjstvu. Živimo u svijetu razli�itosti koje nas povezuju. S novim pariškim prijateljima želim živjeti u sretnom i boljem svijetu.

LEONE BRAŠNI�, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

232 233

Odjeci OdjeciG R A D Z A G R E B G R A D Z A G R E B

Cool bakaMoja baka zove se Jelena, ali svi je zovu Lela. Ona je mama mojega tate i živi u stara�kom domu. Dosta je niska i mršava. Ima sijedu kosu koju uvija uvija�ima i nikom ne da da je dira. O�i su joj male i smeđe kao lješnjaci. Baka na nosu ima velike okrugle nao�ale za hodanje s posrebrenim rubovima. Ima posebne nao�ale za hodane, posebne nao�ale za �itanje i posebne nao�ale za gledanje televizije. Uvijek je odjevena u crne hla�e i šarene bluze i redovito me pita stoji li joj bluza dobro.

Baka je u domu najzdravija bakica i najduže ondje boravi, stoga je predstavnica doma. To je vrlo važna funkcija. Na primjer, šti�enicima koji umiru mora i�i na pogreb. A naj�eš�e su to njezine cimerice. Baka je ispratila na groblje ve� sedam svojih cimerica. Stalno nam pri�a o svojim bakicama.

Baka je vrlo aktivna: vodi jutarnje vježbe, a s nepokretnima razgovara i hrani ih.

Moja baka prati sve turske i talijanske sapunica. Prepri�ava mi njihov sadržaj. �esto boravi na svježem zraku. Prije je živjela na selu, pa voli prirodu. Budu�i da je dom blizu Maksimira, svaki dan onuda tr�i.

Kad dođe k nama, uvijek želi prati prozore ili brisati prašinu, na oduševljenje moje mame, ali onda ipak odemo šetati ili igramo nogomet. Za zimske praznike zajedno idemo u Švicarsku i Njema�ku. Tamo imam dvije sestri�ne. Baka nas stalno brka. Malo sam Simona, malo Helena. „Bako, zovem se Anika!“ „Pa, kad imaš �udno ime“, kaže ona.

Možda je moja baka vama �udna, ali ja baš tu �udnu baku najviše volim. Ona je cool!

ANIKA GAZDI�, 5. r.OŠ AUGUSTA HARAMBAŠI�A, Zagreb

Ljubav nad ljubavimaAko ti nešto ne ide za rukom ili o ne�em razmišljaš s mukom – ona je uvijek tu i daruje ti pažnju svu!

Pomaže ti �esto (što radi vrlo vješto), brine se o tebi više nego o samoj sebi.

Od rođenja te stalno prati i spremna ti je svoje srce dati.Ona ti uvijek u pomo� hrli i neprestano te grli.

Nevolju neku ako si napravio ili si slabu ocjenu u imenik stavio, s ohrabrivanjem ne želi stati... jer to je – tvoja mati!

INGO PAVI�, 5. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

234 235

Odjeci OdjeciG R A D Z A G R E B

Gdje se skriva Zagreb?U Maksimiru, u Zoološkom vrtu, gdje uživa u pti�jem koncertu!

U neobi�nom Muzeju prekinutih ljubavnih veza, ili u Muzeju torture, zbog kojeg ga hvata jeza!

U spomenicima hrvatskih veli�ina i pod kaputom Ujevi�a Tina.

Kraj Manduševca prisje�a se legende o Mandi i banu ili na Bundeku uživa u mirisnom, sun�anom danu.

U Hrvatskom narodnom kazalištu isprobava kostimeili se na Tomislavcu razigrano kliže usred zime.

Na Zrinjevcu po aleji se platana še�e i promatra to veli�anstveno drve�e.

Preplašen bukom tramvaja u Botani�ki se vrt skrio i gleda leptira što se na lopo�u zaustavio.

Znam gdje se Zagreb skriva!U srcima Zagrep�ana spokojno sniva!U srcima hrvatskim ponosno prebiva!

SARA RAVLI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

Abecedni popis svih u�enika sudionika(po županijama)

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

PAULA BATINOVI�, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

IVAN BEBI�, 6. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

ANDRIJA BOTICA, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

FRANA BOTICA, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

MARIJA BOTICA, 7. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

IVAN DANI�I�-KA�I�, 7. r.OŠ „KUNA“, Kuna Pelješka

SARA FABRIS, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

ZRINKA FABRIS, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

NOA FILIPOVI�, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

SARA JERKOVI�, 8. r.OŠ MARINA DRŽI�A, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

LUCIJA KEŽI�, 8. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

NINA KOJI�, 8. r.OŠ MARINA DRŽI�A, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

ANNA MILETI�, 8. r.OŠ MARINA DRŽI�A, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

PETRA MILOV�I�, 6. r.OŠ „KUNA“, Kuna Pelješka

NINA MINGA, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

PETRA MUSULIN, 7. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

FRANCI PAPI�, 8. r.OŠ MARINA DRŽI�A, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

BERIS PERU�I�, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

ROKO SAIN, 5. r.OŠ MARINA DRŽI�A, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

TEREZA ŠESTANOVI�, 8. r.OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

NINA VIOLI�, 7. r.OŠ „KUNA“, Kuna Pelješka

IVA VU�I�, 8. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

ANJA VUKOJEVI�, 6. r.OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

ANA ZLOŠILO, 5. r.OŠ MARINA DRŽI�A, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik


MARKO BACELJ, 6. r.OŠ BRA�E RADI�A, Bra�evi�, Donji Mu�PŠ DONJE OGORJE

IVANA BATARELO, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

STIPE BELJO, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

LUCIJA BEROŠ, 6. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

ANTE BUDIMIR, 6. r.OŠ FRA PAVLA VU�KOVI�A, Sinj

AMELIE FRANKA CAR VADNJAL, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

SARA CAREVI�, 8. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

KLARA CVITKOVI�, 8. r.OŠ FRA PAVLA VU�KOVI�A, Sinj

MATEJ �ALJKUŠI�, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

IVANA �UBI�, 7. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

PAOLA �UBI�, 5. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

MILA DAJAK, 5. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

LAURA DUNDI� LJUBI�I�, 6. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

ANTE GALE, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

IVAN GARAC, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

MARINA GAŠPI�, 6. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

LOVRE GUJINOVI�, 7. r.OŠ MANUŠ, Split

JOSIPA KAPITANOVI�, 5. r.OŠ BRA�E RADI�A, Bra�evi�, Donji Mu�PŠ DONJE OGORJE

ANA KARIN, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

PETRA KNEŽEVI�, 7. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

236 237

Odjeci OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A A B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

VIKTORIJA KRISTI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

KARLA LEONTI�, 8. r.OŠ MANUŠ, Split

ROKO LUCI�, 7. r.OŠ MANUŠ, Split

LAURA LU�IN, 7. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

LAURA LJUBI�I�, 6. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

JOSIPA MA�EK, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

ANA MARIJA MADUNI�, 5. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

ANTE MADUNI�, 8. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

ANTONELA MADUNI�, 8. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika



TAMARA MADUNI�, 7. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

MARIN MARASOVI�, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

KLARA MILIŠI�, 5. r.OŠ MANUŠ, Split

MARIJA MILUN, 7. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

DEA MURAT, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

JOSIP PEKAS, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

DUJE PERKOVI�, 8. r.OŠ MANUŠ, Split

MARIJA PITEŠA, 8. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

MARIJA PLEI�, 7. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

DAMIRA POCRNJA, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

KARLA POCRNJA, 8. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

LUKA RADALJ, 8. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

LUKA RADANOVI�, 5. r.OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

GLORIA RAOS, 8. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

IVAN RIBI�I�, 6. r.OŠ JESENICE, Dugi Rat

KLARA RIBI�I�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

JELENA ROJNICA, 8. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

PETRA SARTORI, 7. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

LAURA SEKULI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

LOVRE ŠIMI�, 6. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

GABRIEL ANTUN ŠOŠI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

NIKA VAL�I�, 8. r.OŠ MANUŠ, Split

LANA VITKOVI�, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

ANGELINA ANA VRANJEŠ, 8. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

ANA VU�EMIL, 6. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A,Cista Velika

LUKA MIHAEL ZELI�, 5. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A,Cista Velika

MATEA ŽARKOVI�, 6. r.OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

DUJE DEGENEK, 5. r.OŠ VIDICI, Šibenik

KARMEN IVANDA, 7. r.OŠ VIDICI, Šibenik

EMA MR�ELA, 6. r.OŠ VIDICI, Šibenik

ANA PENÐER, 7. r.OŠ VIDICI, Šibenik

LEA RELJA, 6. r.OŠ VIDICI, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

ANA BRKLJA�A, 6. r.OŠ BENKOVAC, Benkovac

MATEA KATI�, 7. r.OŠ JURJA BARAKOVI�A, Ražanac

TEREZA MIKULI�, 8. r.OŠ BENKOVAC, Benkovac

EMA PINTARI�, 6. r.OŠ STANOVI, Zadar

LUKA SABALI�, 8. r.OŠ STANOVI, Zadar

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJA

ALEKSANDAR DURAKOVI�, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

NADA ÐUKI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

MILAN KANTAR, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

FRAN KOVA�EVI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DARIJA LJILJAK, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

TOMISLAV PALATA, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

MILOŠ PETROVI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DARIJO RAULI�, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

NIKA ŠITUM, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

ANTONIJA ANZUR, 6. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

NIKOL BUZE�AN, 6. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

KARLA FLORI�I�, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

GIOVANNI GOGLIA, 5. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

ARIELA KOZLOVI�, 8. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

NATAŠA LABAŠ, 6. R.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

LUNA LU�I�-JOZAK, 5. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA – KRNICA, Krnica

STELA LU�I�-JOZAK, 5. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA – KRNICA, Krnica

NENSI MATIKA, 6. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

FILIP METZ, 5. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

SERGEJ ŽIKOVI�, 5. r.OŠ ŠIJANA, Pula

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

LUNA ANTI�, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

ADRIAN BARI�, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

LENI �ERVAR, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

PETRA DERANJA, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MATEO GRUBAN, 5. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MEDINA ILJAZOVI�, 6. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

NICOLE IVANKOVI�, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

LEONNA JAGODNIK, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

ERIK JURAŠI�, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

ANAMARIJA JUSUP, 5. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

IRIS LAKOTA, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

LARA MACOLI�, 5. r.OŠ ŠKURINJE, Rijeka

MATIJA MALNAR, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ GEROVO

TIHOMIR MALNAR, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ GEROVO

EMA MARTIN�I�, 6. r.OŠ TRSAT, Rijeka

ANJA MASTROVI�, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

BIANCA MATAIJA, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

IVOR MEŠTROVI�, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

ANA MIHALJEVI�, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

TENA MIŠI�, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

PAULA MO�INI�, 8. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

LEON NOVINC, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

IRA PAVI�, 5. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

MIHAELA PAVLINI�, 8. r.OŠ „MILAN BROZOVI�“, Kastav

SABRINA POLJAK, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

LAURA RAJNOVI�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

PATRICIA RENDULI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ GEROVO

ANTONIO RODIN, 8. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

DOMINIK SPAJI�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

EMA STUPAC, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

STELLA ŠABANOVI�, 7. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

ANA ŠAMANI�, 6. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

TARA ŠIMUNI�, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MARINA ŠOŠTARI�, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ GEROVO

ANAMARIJA ŠTIMAC, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ GEROVO

NIKOLA VUKUŠI�, 8. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka


RITA MARIA BINI�KI, 8. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Duga Resa

SILVIJA BRNADI�, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Duga Resa

ARIANA �A�KOVI�, 8. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Duga Resa

ANTONELA HOLJEVAC, 8. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Duga Resa

FRAN HORVATI�, 8. r.OŠ MAHI�NO, Karlovac

NEDELJKA IVOŠEVI�, 5. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, OgulinPŠ DREŽNICA

ILIJA MARAVI�, 8. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, OgulinPŠ DREŽNICA

IVANA MARAVI�, 8. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, OgulinPŠ DREŽNICA

RATKO ŠKALJAC, 5. r.OŠ SKAKAVAC, Skakavac

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

EDO ANTOLOVI�, 6. r.2. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

LEONA BALENT, 7. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

LORENA BRZUHALSKI, 6. r.OŠ IVANOVEC, Ivanovec, �akovec

IDORA FILO, 6. r.2. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

KRISTINA GRUBI�, 7. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

TARA KOS, 6. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

LEONA KOVA�, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

MARTINA LOVREK, 7. r.OŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

KORANA MO�NIK, 6. r.2. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

238 239

Odjeci Odjeci A B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K AA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

DINO NOVAK, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec, �akovec

FRANO NOVAK, 5. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

NINA PANI�, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

FILIP PER�I�, 5. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

KATJA POSAVEC, 7. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

BRIGITA TKAL�EC, 7. r.OŠ JOŽE HORVATA, Kotoriba

MARTA TURK, 5. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Strediš�e

MAŠA VARGA, 6. r.OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

LUKA ZADRAVEC, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

ADRIAN DETELJ, 8. r.OŠ LUDBREG, Ludbreg

MIHAEL DUKARI�, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

ELENA FAJT, 8. r.OŠ ŠEMOVEC, Šemovec, Trnovec Bartolove�ki

DARIJA GAZDEK, 7. r.OŠ NOVI MAROF, Novi Marof

EMANUEL IVAN�I�, 8. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

LANA JUG, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

EDI KELEMENI�, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

ENA KOVA�EK, 8. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

FILIP KOVA�EK, 6. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

KLARA MIHIN, 6. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

KORINA ŠKEGRO, 6. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

TIHANA VALJAK, 6. r.OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

STJEPAN BABI�, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Klanjec

ANA MORENA BAŠAK, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

SARA GAJŠEK, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Klanjec

MARTA HUBAK, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ZVONIMIR MATEJAŠ, 8. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

HELENA NOVOSEL, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

MONIKA PAKŠEC, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

IVANA POSAVEC, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Klanjec

MARTA VUJICA, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

MARTINA BA�EK, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

ANA BUŠI�, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

LEONARDO �OLIG, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

VALERIJA �OLIG, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

DOMINIK GREŽINA, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, VrbovecPŠ PRESEKA

LUKA HASAN, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, VrbovecPŠ PRESEKA

JOSIP JAKOPI�, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

JOSIP JUKO, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

NIKOLINA JULARI�, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

LUCIJA KLEMEŠ, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

GABRIJELA KLEPEC, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

MARTIN KOTARSKI, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

PAOLA KUTEN, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

MARIJA LEGIN, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

VERONIKA LIPOVEC, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, VrbovecPŠ PRESEKA

LUKA PAVI�, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

KIM PETEK, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

GABRIJELA PIJANEC, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

IVANA PILEK, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

EMANUEL VULJANKOVI�, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

MIHAELA VULJANKOVI�, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

LORENA ZUPKOVI�, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

LEONARDA APARAC, 7. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

MARKO BOKOR, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

IVA �OP, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

DARIO DMEJHAL, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

ANTONIJA DRAGOZET, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

GABRIJEL ERENDI�, 7. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

NINA GOBAC, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

BARBARA HABULIN, 7. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

KARLA HOKE, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

MATEO JELA�I�, 7. r. OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

EDO JURANOVI�, 6. r.OŠ DVOR, Dvor

IVAN KOVA�I�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

MATEA KOZARI�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

SILVIO LABAŠ, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

FLORIJAN LJUBI�I�, 8. r,OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

TONI PAPI�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

ANAMARIJA PEJAKOVI�, 8. r.OŠ „IVAN GORAN KOVA�I�, Gora, Petrinja

TENA PUŠKARI�, 7. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

ELIZABETA SNOVAK, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

VEDRAN SOLIL, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

JOSIPA SOPI�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

JOSIPA STJEPANEK, 5. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

FILIP ŠLEHTA, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

MONIKA ŠNJARI�, 8. r.OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

MARIJAN ŠOUFEK, 7. r. OŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

DINO TADI�, 7. r.OŠ DVOR, Dvor

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

KARLO BEDENIC, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

TOMISLAV BENOTI�, 7. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

ERIN CIKOŠ-IVAŠKOVI�, 8. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

IVANO HALA�EK ŠPIRANOVI�, 6. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

JAN HAPAVEL, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

MARIJA HALUSEK, 6. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

MAJA HUDJEK, 6. r.OŠ MOLVE, Molve

MAGDALENA KRALJ, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

SOFIJA KRNJAK, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

NATALIJA KVAKARI�, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

BORNA LADAN, 5. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

DAVID LU�KI, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

DORA LJUBI�, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

MARIO MI�URIN, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

LOVRO MRŠI�, 6. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

MARTINA MUSI�, 8. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

LUCIJA PEREMIN, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

ELA POKRAJAC, 8. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

PETRA POPEC, 8. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

VIKTORIJA SKRBA, 6. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

NATHAN DANIEL ŠPI�AK, 5. r.OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

SARA ŠVEGOVI�, 8. r.OŠ KOPRIVNI�KI IVANEC, Kunovec, Koprivnica

HRVOJE TUR�I�, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

ANAMARIJA JUKI�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

LUCIJA MAL�I�, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

LAURA PAVI�, 6. r.III. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

ANDREJ POPOVI�, 5. r.OŠ TRNOVITI�KI POPOVAC, Garešnica

LORENA RADI�EVI�, 6. r.III. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

VEDRAN ŠETIT, 8. r.III. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

LARA ŠTAJDUHAR, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

DRAGANA VEKI�, 8. r.OŠ TRNOVITI�KI POPOVAC, Garešnica

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

MAGDALENA �ERNUŠAK, 7. r.KATOLI�KA OSNOVNA ŠKOLA, Požega

ENA DOŠEN, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Trenkovo, Velika

SARA GRGI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

TOMISLAV IVEZI�, 5. r.OŠ FRA KAJE ADŽI�A, Pleternica

ZORAN DIEGO JURANOVI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

DANIEL KARLI�, 5. r.OŠ FRA KAJE ADŽI�A, Pleternica

REA MAL�I�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

ZAHARIJE MATIJEVI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

DAVID STANUŠI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo


ADRIANA BABI�, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

240 241

Odjeci Odjeci A B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K AA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

FILIPA BANOV�I�, 8. r.OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

ENA JERKOVI�, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

MAGDALENA JURASOVI�, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

GABRIEL KRIŠTI�, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

ELENA KUTLI�, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

ANTONELA LIPOVAC, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

EMA MANDI�, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

IVANA MARIJI�, 8. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

IVANA MILANKOVI�, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

SARA MILER, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

PETRA MUTI�, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

PAULA PETRANOVI�, 6. r.OŠ „ANTUN MIHANOVI�“, Batrina, Nova Kapela

MIA PREDMERSKI, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

IVAN STAŠINA, 8. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

RITA STJEPANOVI�, 7. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

LOVRO ŠEBELI�, 6. r.OŠ „ANTUN MIHANOVI�“, Batrina, Nova Kapela

LANA ŠE�I�, 5. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

JANA VIDOVI�, 8. r.OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška


VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

BARBARA BARONICA, 6. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

EVA GIBA, 5. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

KARLO GRADINJAN, 5. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

MARO HEGEDIŠ, 7. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

EMA IVANOVI�, 6. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

LAURA MARESI�, 5. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

ANTEA PERKOVI�, 6. r.OŠ SUHOPOLJE, Suhopolje

ŠIMUN SILADI�, 5. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

ELLA ŠTAJNER, 7. r.OŠ SUHOPOLJE, Suhopolje

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

PATRIK BARI�, 7. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

IVA BUDŽAKI, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

ELENA �IPLI�, 7. r.OŠ IVANA BRNJIKA SLOVAKA, Jelisavac, Našice

INA DELI�, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

KATARINA HORVAT, 5. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

MATEO KUBALA, 6. r.OŠ IVANA BRNJIKA SLOVAKA, Jelisavac, Našice

IVANA LIGDA, 8. r.OŠ IVANA BRNJIKA SLOVAKA, Jelisavac, Našice

MARKO MARINI�, 7. r.OŠ „DOBRIŠA CESARI�“, Osijek

LUCIJA MRKI�, 5. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Osijek

NIKA PETLI�, 5. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

PAOLA REŠETAR, 7. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

EMA STEINER, 7. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

ZOE STOBER, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

ANJA SUKI�, 6. r.OŠ LASLOVO, Laslovo

MEGI VUJNOVAC, 5. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

KRISTIJANA ZAVADA, 6. r.OŠ IVANA BRNJIKA SLOVAKA, Jelisavac, Našice

TIMON-BLAŽ ZE�EVI�, 7. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

GABRIJELA ANTOLOVI�, 8. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

MARINA BEBEK, 8. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

VIŠNJA CRNKOVI�, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

TEA �A�I�, 5. R.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

SARA �UBELA, 6. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

JOSIP �ULAR, 8. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

LUCIJA DŽAJA, 5. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

NOAH GAŠPAREVI�, 6. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

VERONIKA HREHOR, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

SLAÐANA ILJI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

DORA JELINI�, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

DORA KNEŽEVI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

LARA LENI�, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

MARIO MADŽAREVI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

TONI MARIJANOVI�, 6. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

MATIJA MARIN�I�, 5. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

NINA MATANOVI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

ANA MATIZOVI�, 8. r.OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

TEREZIJA MATKOVI�, 5. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

KARLA NIKOLI�, 8. r.OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

TONI POTLIMBRZOVI�, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

DOMINIK RADMAN, 5. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

ANTONIO SVIT�EVI�, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

KLAUDIJA VUKOTI�, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

PETRA ŽUPARI�, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

GRAD ZAGREB

STELLA BALAŠA, 5. r.OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

LEONE BRAŠNI�, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

SONJA �IKOVI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

JAKOV DOLENEC, 5. r.OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

DIANA FIRKELJ, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

JOSIPA GABUD, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

ANIKA GAZI�, 5. r.OŠ AUGUSTA HARAMBAŠI�A, Zagreb

PETRA HORVAT, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

IVA MARI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

LANA MILKOVI�, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

BRUNA MORI�, 8. r.OŠ MATKA LAGINJE, Zagreb

MATEA MRŠO, 8. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

INGO PAVI�, 5. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

EMA PINTAR, 6. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

ANJA POLJANŠEK, 6. r.OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

LEONARDA POPOVI�, 8. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

SARA RAVLI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

VALENTINA RASTOVAC, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

SARA ŠPEHAR, 6. r.OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

KLARA TOMI�, 6. r.OŠANTE KOVA�I�A, Zagreb

FILIP VRAGOTUK, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

VANJA VRBANOVI�, 5. r.OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

243

Odjeci A B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

DUBROVA�KO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

HELENA BJELIŠOŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

DAMIR BRKANACOŠ „KUNA“, Kuna Pelješka

SLAVICA ILI�OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

MARINKA JURKOVI�OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

IVONA MARTINOVI�OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�

SUZANA PETKOVI�OŠ PETRA KANAVELI�A, Kor�ula

JELE SRŠENMATICA HRVATSKA, OGRANAK DUBROVNIK, Dubrovnik

IVANA VATOVI�OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVI�A, Metkovi�


GORANA BABI�OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Brela

GORANA BABI�OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

HELENA BUDIMIROŠ FRA PAVLA VU�KOVI�A, Sinj

ANÐELA BULJACOŠ FRA PAVLA VU�KOVI�A, Sinj

ANÐELA CIVADELI� VARDI�OŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

TAMARA DOMI�OŠ MANUŠ, Split

IVANA GORETAOŠ MANUŠ, Split

MATILDA KLJAKOVI�-ŠANTI�OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Cista Velika

RENATA KOVA�I�OŠ JESENICE, Dugi Rat

ZLATA KURTOVOŠ BRA�E RADI�A, Bra�evi�, Donji Mu�PŠ DONJE OGORJE

TIHANA MAMUTOŠ MAJSTORA RADOVANA, Trogir

ANA MATIJEVI�OŠ ANTE STAR�EVI�A, Dicmo

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

GORDANA KOKI� BADŽIMOŠ VIDICI, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

NIKOLINA BLJAI�OŠ BENKOVAC, Benkovac

SLAVICA KOVA�OŠ STANOVI, Zadar

LIDIJA MIO�I�OŠ JURJA BARAKOVI�A, Ražanac

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJA

ŠTEFICA BARIŠI�OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

MARIJA BA�ACOŠ VLADIMIRA NAZORA PAZIN, Pazin

NEDRETA OLIVAOŠ VLADIMIRA NAZORA – KRNICA, Krnica

VLADIMIR PAPI�OŠ ŠIJANA, Pula

SANJA PETROV VLAHOVI�OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

JANGELA SUŠAC-BUDIMIROŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

ESTER ACINGEROŠ „VEŽICA“, Rijeka

JAGODA ANTI�-RUŽI�OŠ „KOZALA“, Rijeka

BARBARA BABI�OŠ „MILAN BROZOVI�“, Kastav

SANJA BEG NISIOŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

VLATKA CRNKOVI�OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MIHOVILA �EPERI�-BILJANOŠ „VEŽICA“, Rijeka

LJILJANA JURMANOŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

SANJA KLARI�OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abarPŠ GEROVO

SVJETLANA KRALJI�OŠ ŠKURINJE, Rijeka

KRISTINA KRAPI�OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MILANA MEÐIMORECOŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

IRENA RITTERMANOŠ TRSAT, Rijeka

NIKOLINA ŠOJATOŠ „KANTRIDA“, Rijeka

Abecedni popis svih u�itelja sudionika(po županijama)

244 245

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A


DRAŽENKA KULAŠOŠ SKAKAVAC, Skakavac

ANA MUSULINOŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, OgulinPŠ DREŽNICA

NIKOLINA NIKOLI�OŠ MAHI�NO, Karlovac

NIKOLINA VRBANI�OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Duga Resa

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

SUZANA KARLOCI KVAKANOŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

NATAŠA KRALJOŠ IVANOVEC, Ivanovec, �akovec

LIDIJA NOVAK LEVATI�OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

INA MAGI�2. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

MARIJETA STEVANOVI�OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec, �akovec

NIKOLINA FUŠ ZVOŠECOŠ JOŽE HORVATA, Kotoriba

SREBRENKA PUKLAVEC TRSTENJAKOŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

SONJA VRŠI�OŠ MURSKO SREDIŠ�E, Mursko Središ�e

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

LJUDMILA KLADI�OŠ LUDBREG, Ludbreg

ELENA KOVA�I�OŠ SVETI ÐURÐ, Sveti Ðurđ

SUN�ICA KRIŽAN-KADIOŠ NOVI MAROF, Novi Marof

ŽELJKA RABUZINOŠ PETRIJANEC, Petrijanec

MAJA VITKOVI�OŠ ŠEMOVEC, Šemovec, Trnovec Bartolove�ki

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

DRAGICA GAJŠAKOŠ ANTUNA MIHANOVI�A, Klanjec

SNJEŽANA RADIŠKOVI�OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

MARTINA BABI�I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

JOZEFINA BARI�I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

PAULA KOTAI. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, VrbovecPŠ PRESEKA

DINKA MUDRII. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

HELENA NAIMKADI�I. OSNOVNA ŠKOLA VRBOVEC, Vrbovec

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

SANJA FELTRINOŠ BANOVA JARUGA, Banova Jaruga

ÐURÐICA FRANOŠ „IVAN GORAN KOVA�I�“, Gora, Petrinja

DIJANA KRALJOŠ DVOR, Dvor

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

KATARINA FRANJOOŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

RENATA GLAVICAOŠ KOPRIVNI�KI IVANEC, Kunovec, Koprivnica

MARIJA HALA�EKOŠ MOLVE, Molve

MARTINA IVEKOVI�OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

KSENIJA JANKOVI� VUSI�OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

MAJA PETRI�EVI�OŠ „ANTUN NEM�I� GOSTOVINSKI“, Koprivnica

DANIJELA SUNARA-JOZEKOŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

DANIJELA ZAGORECOŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

ANITA KURTUŠI�OŠ TRNOVITI�KI POPOVAC, Garešnica

SLOBODANKA MARTANIV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

NIVES MILJUŠIII. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

LJILJANA BERNATOVI�-MARKOTAOŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

ROMANA THÜRKATOLI�KA OSNOVNA ŠKOLA, Požega

MIHAJLA VARŽAKOŠ FRA KAJE ADŽI�A, Pleternica

VLATKA VASILJOŠ „VLADIMIR NAZOR“, Trenkovo, Velika


JOSIP GALOVI�OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

IRENA ILJAZOVI�OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

SANELA JURI�OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

MAJA MULCOŠ „ANTUN MIHANOVI�“, Batrina, Nova Kapela

TAMARA RAKI�OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

MAJA ŠIMI�OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

BILJANA BUKOVŠAKOŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

IVAN�ICA FETT-ŠKVARI�OŠ SUHOPOLJE, Suhopolje

RENATA GALETI�OŠ SUHOPOLJE, Suhopolje

SANJA KOLETI�OŠ PETRA PRERADOVI�A, Pitoma�a

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

LIDIJA GALOVI�OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

NADA MARKI�OŠ LASLOVO, Laslovo

MIRTA MIHALJEVI�OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

KATARINA NAJMENIKOŠ IVANA BRNJIKA SLOVAKA, Jelisavac, Našice

IVANA RAŠI�OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

BISERKA VAJLANDI�OŠ „DOBRIŠA CESARI�“, Osijek

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

TAMARA �EROŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

SANDRA JANKOVI�OŠ STJEPANA ANTOLOVI�A, Privlaka

ŽELJKA LUKADINOVI�OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

RADOJKA MATI�OŠ MATE LOVRAKA, Županja

IVANA PAULI�OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

GRACIJELA VUKI�OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

GRAD ZAGREB

IVANKA BRAÐAŠEVI�OŠ ANTE KOVA�I�A, Zagreb

JELENA BUNIJEVAC MATI�I�OŠ OTOK, Zagreb

MELITA HORVATEK FORJANOŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

KSENIJA IVANOVI�OŠ AUGUSTA HARAMBAŠI�A, Zagreb

JASNA KUDRI�OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

IVANKA PAVI�OŠ MATKA LAGINJE, Zagreb

DINKA TOLI�OŠ MARIJE JURI� ZAGORKE, Zagreb

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K AOdjeci

Bilješke

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

Bilješke

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________

e r 12 - Odjeci · ˜udne škrinje i tajne škafete. Popravlja je, ali i pravija puno toga, posebno...

Documents

Transcript of e r 12 - Odjeci · ˜udne škrinje i tajne škafete. Popravlja je, ali i pravija puno toga, posebno...