Dundo Maroje/Prolog Dugog Nosa, negromanta 1

Dundo Maroje/Prolog Dugog Nosa, negromanta

Naslovnica Dundo Maroje: Prolog Dugog Nosa,negromanta

autor: Marin Dri

Prolog

DUGI NOS, negromant, govori:

DUGI NOS: Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu no i pritilo godite svitlijem,uzmnonijem dubrovakijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: ljudi-ene, stare-mlade, velike i male, puk skime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat poguba ljucke naravi. Ja to jesu tri godine, ako se spomenujete,putujui po svijetu srjea me dovede u ovi va estiti grad, i od moje negromancije ukazah vam to umjeh. Scijenimda nijeste zaboravili kako vam Placu, tu gdje sjedite, u as glavom ovamo obrnuh i ukazah prid oima, a na njojbijehote; i opet ju stvorih u zelenu dubravu, od ta plakijer imaste; i zahvaliste mi, i platu imah, to katance stavih nanjeke zle jezike koji za zlo imaju ono to im se za dobro ini. Sad, budui me vjetar opeta k vami dognao srjeomvaom u ovo brijeme od poklad, odluio sam ne pro tako da vas kojomgodi lijepom stvari ne obeselim. Ma prijeneg vam to moje negromancije ukaem, hou vam odkrit jedan sekret koji dosle od ovizijeh strana nijedan ovjek nimudar ni tri mudar nije znao, od ta se su skule od mudaraca vazda veoma udile i veoma napastovale, - sekretdostojan da ga vi znate, plemeniti i vrijedni Dubrovani. Znate er kad se, jes tri godine, od vas odijelih, onas suuputih put Indija Velicijeh, gdje osli, aplje, abe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija, gdjepigmaleoni, ovuljici mali, s dralovi boj biju. Otole otegnuh nog k Novijem Indijama, gdje vele da se psi kobasamiveu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od aba kant u scjeni bijee kako meu nami od slavica. U StareIndije otole htjeh naprijeda pro, ma mi bi reeno er se ve naprijeda ne more pro. Rekoe mi da su tamo StareIndije, i da u Stare Indije nitko ne more po, govorei: "Uprijeilo se je ledeno more, koje se ne more broditi, i vrlavjena zima, koja galatinu od ivijeh ljudi ini"; a s drugu stranu veljahu da gorute sunce i paljevito ljeto dan beznoi ne da ne taam ivu ovjeku pristupit, ma zemlji od vruine plod plodit. I rekoe mi: "Po negromanciji samo ute strane moe se pro". Kako ja to uh, otvorih moja libra od negromancije, - to ete ino? U hip, u as ugledah se uIndijah Starijeh!Tuj naoh pravi ivot, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje rui i razlikomu cvitjune dogara gorute ljeto, i gdje sunce s istoi vodi tihi dan samo od dzore do istoi i od istoi do dzore; a svitla zvizdadanica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak as kae; a dzora, kojarumenimi i bijelim ruami cafti, i ne dijelja se s oiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki uber od razlicijeh ptica sasvijeh strana vjeno veselje ine. A ostavljam vode bistre, studene ke, odasvud tekui, vjenu hranu zelenim travam igustomu dubju daju; a bogata polja ne zatvaraju draom slatko, lijepo, zrjelo voe, ni ga lakomos brani ljudem, maotvoreno sve svakomu stoji. Tuj ne ima imena "moje" i "tvoje", ma je sve openo svijeh, i svak je gospodar odsvega. A ljudi koji te strane uivaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni. Narav, kako ih je uresilapameti, tako ih je i ljepotom uljudila: svi openo uzrasta su uinjena; njih ne smeta nenavidos, ni lakomos vlada; njihoi uprav gledaju, a srce im se ne makarava; srce nose prid oima, da svak vidi njih dobre misli; i, za dugijemmojijem besjeenjem ne domorit vam, ljudi su koji se zovu ljudi nazbilj.I za rijet vam sve to sam vidio, i da me bolje razumijete, vidjeh u tjezijeh stranah, u jednomu zgradu veliku, visoku ivele ureenu, jedna pisma i od kamena ovuljica, vele uinjeno, obraza od mojemue, od papagala, od virata, odbarbaepa; ljudi s nogami od aplje, stasa od abe; tamae, izjee, glumci, feca od ljuckoga naroda. Upitah koji suovo obrazi, to li hoe tolika gruboa, tolik nesmirna od lica ovjeanskijeh rijet. Rekoe mi da negromanti u starabrjemena, kako to bud' ja, po negromanciji dohodei u njih strane i donosei diverse trgovine za otuda zlato odnosit,er se u rijekah tamo veliko zlato nahodi, donoahu meu ine virata, ovuljica, barbaepa od drva, obraza odpapagala, od mojemua, od aba, oslastijeh, kozjijeh i na svaki nain.

Dundo Maroje/Prolog Dugog Nosa, negromanta 2

I ene od tizijeh strana, - kako i nae, koje polaku pamet imaju od ljudi, - gledajui te obraze, poee se smijejatkako od stvari ku prije ne bijehu vidjeli, i rekoe: "Smijeno ti bi bilo da ovi ljudi mogu hodit i govorit!" I rekoenegromantom: "Vi ste negromanti; ako hoete da od ovizijeh strana zlata odnesete, uinite po vaoj negromanciji daovi ovuljici oive, i da ponu hodit i govorit, er bi tada na pravi nain smijeni bili, a taki mrtvi ne valjaju nita".Negromanti, za lakomos od zlata, dae duh viratom, barbaepom, ovuljicom, obrazom od papagala, od mojemua,od aba, oslastijem, kozjijem i od tezijeh naina. Ti ljudici, kako imae duh, poee hodit, govorit i smijenice initpo taki nain, er se nigdje gozba ni pir ne injae gdje oni ne bi dozvani bili. Mislite je li smijena stvar bila gledat teobraze u to prvo brijeme gdje tamae!I, za dovrit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemua, od aba, virati, barbaepi i s koze udreni i, za u kraerijet, ljudi nahvao, poee se plodit i mijeat s enami nazbilj po taki nain, er se ljudi nahvao toliko poee umnaat,er poe vee broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj. I ti ljudi nahvao od ruke im ide uinit jednu konjuru, da izgospoctva izagnu ljudi nazbilj. Ljudi nazbilj to uzaznavi skoie, uzee oruje, izagnae sve te ljudi nahvao i nektjee da jedan cigloviti za lijek u tjezijeh stranah ostane.Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, prioe u ove nae strane, i to prokleto sjeme, - ovuljici, virati, barbaepi,obrazi od papagala, od mojemua, od aba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao - uselie se u ovi na svijet u brijemekad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu. I po Saturnu manjerazumni kraljevi primie ljudi nahvao, i smijeae se meu dobre i razumne i lijepe. Tako ovuljici, virati,barbaepi, obrazi od papagala, od mojemua, od aba, oslasti i s koze udreni naplodie to gadljivo sjeme: nasta veeljudi nahvao neg ljudi nazbilj. Minu vrime od zlata, za gvozdje se svak uhiti, poee ljudi nahvao bit boj s ljudminazbilj za gospoctvo. Njegda ljudi nahvao dobivahu a njegda nazbilj. Ma, za rijet istinu, ljudi nazbilj u dugavrjemena napokon su otezali i jo otezaju, ma s mukom i s trudom; i dananji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi igospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit e potitenjaci vazda.Sada, moji uzmnoni vlastele, svitla krvi, stari pue, mislim, kako i prije, ukazat vam od moje negromancije kugodilijepu stvar, i zato u prenu votu tri mudrijem stavih katance na usta, sada im katance dviem, neka govore, nekase govorenjem punijem nenavidosti ukau i odkriju ljudi od trimjed, ljudi od nita i ljudi nahvao. Ovi sekret nitkodosle nije znao! Ljudem je nahvao paralo da su i oni ljudi, a ljudi su nahvao ljudi nahvao i bit e do suda.Sada ja mislim, sada u ovi as, ovdi prid vami ukazat Rim, i u Rimu uinit da se tu prid vami, kako sjedite, jednalijepa komedija prikae; i zato prije na eni Dundo Maroje, Pomet i Grubia ugodni vam bie, zato i sada hou davam se s ovom komedijom ukau. I, za duzijema rijemi ne domorit vam, izie prolog, koji vam e dekjarat to ebit. Ma rijet vam u jednu stvar: budi vam drae to ste uzaznali odkud su izili i koji su poetak imali ljudi od nita inahvao, koji smetaju svijet, nego komedija koju ete vidjet. A komedija vam e odkrit koji su to sjeme tugljivo odmojemunskijeh obraza i ljudi od nita, od trimjed, nahvao, koji li su ljudi tihi i dobri i razumni, ljudi nazbilj. Tihi idobri uzeti e za dobro to im se za dobro dobrovoljno ini, a obrazi od barbaepa, kojijeh nenavidos vlada inerazum vodi, mojemue, virati, barbaepi, tovari i osli, koze, ljudi nahvao, sjeme prokleto, po negromancijiuinjeni, hulit e sve, od svega e zlo govorit, er iz zlijeh usta ne more nego zla rije izit. I ne drugo! Na vau samzapovijed, stav'te pamet na komediju!

Izvori rabljeni u lanku i suradnici 3

Izvori rabljeni u lanku i suradniciDundo Maroje/Prolog Dugog Nosa, negromanta Izvor: http://hr.wikisource.org/w/index.php?oldid=37700 Doprinositelji: Ivan tambuk

LicencijaCreative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/

Dundo Maroje/Prolog Dugog Nosa, negromantaLicencija