Duci Simonovic.pdf

8
93 Svet je postao kapitalistiËki krematorijum. Najvaæni- ji zadatak humanistiËke inteligencije je da izgradi tak- vu samosvest savremenog Ëoveka koja pruæa moguÊ- nost ËoveËanstvu da opstane. Ona treba da ukaæe na sve dramatiËnije posledice razvoja kapitalizma kao de- struktivnog poretka i na postojeÊe objektivne moguÊ- nosti za stvaranje novog sveta. Istovremeno, ona tre- ba da izgradi politiËku strategiju koja Êe postati pola- ziπte za stvaranje takvih globalnih oblika politiËke bor- be koji Êe spreËiti uniπtenje æivota na planeti i stvoriti novi svet. Kritika kapitalizma treba da poπtuje dva metodoloπ- ka postulata. Prvi: priroda odreene druπtvene (istorij- ske) pojave odreuje se na osnovu tendencije njenog razvoja - πta ona postaje. Drugi: priroda druπtvene (is- torijske) pojave uslovljava prirodu njene kritike. Priro- da kapitalizma, πto znaËi tendencija njegovog razvoja kao destruktivnog poretka, uslovljava kako prirodu kritike kapitalizma, tako i politiËku strategiju borbe protiv kapitalizma. Ne radi se o stvaranju uniformnog naËina miπljenja, veÊ o naËinu miπljenja koji nastoji da postavlja pitanja koja imaju egzistencijalni i esencijalni karakter. Takav naËin miπljenja je suprotnost vladaju- Êoj ideologiji, koja se pojavljuje u vidu „koka-kola kul- ture“, koja nastoji da marginalizuje suπtinsko, da bi marginalnom dala spektakularnu dimenziju - πto je savremeni reklamni oblik u kojem se pojavljuju vlada- juÊi principi kapitalizma. SpecifiËnost savremenog istorijskog trenutka, πto znaËi specifiËnost kapitalizma kao poretka destrukcije, uslovljava i specifiËni odnos prema proπlosti. Vladaju- Êa ideologija steriliπe slobodarsko-menjalaËki naboj fi- lozofske misli i svodi je na beæivotnu „istoriju filozofi- je“ koja postaje sredstvo za uniπtavanje slobodarske i æivotvorne snage uma. KritiËka teorija, koja se zasniva na egzistencijalnom humanizmu, treba da stvori mo- guÊnost da stvaralaËki i slobodarski duh predaka „oæ- ivi“ tako πto Êe biti ukljuËen u borbu za opstanak æivo- ta i za stvaranje novog sveta. U borbi za opstanak Ëo- veËanstva misao proπlosti treba da realizuje svoj hu- manistiËki - egzistencijalni i slobodarski potencijal. Sve dublja kriza egzistencije primorava Ëoveka da se usres- redi na osnovna egzistencijalna pitanja i da u tom kontekstu saæme slobodarsko i kulturno naslee Ëove- Ëanstva - da ga liπi „repova“ koji samo razvodnjavaju borbu i odvlaËe um na stranputicu. „PunoÊa ljud- skog“, πto znaËi sagledavanje Ëoveka iz istorijske pers- pektive, uslovljena je sve dramatiËnijim egzistencijal- nim izazovima. Slobodarska proπlost treba da postane izvoriπte æivotvorne snage Ëoveka u borbi za opstanak ËoveËanstva. Odlazak u mitoloπku proπlost opravdan je jedino ukoliko podrazumeva oæivljavanje slobodar- skih i æivotvornih mitova. U protivnom, on se svodi na odvlaËenje uma na stranputicu i, nezavisno od liËnih motiva, ima anti-egzistencijalni karakter. Konkretna kritika kapitalizma ne moæe da se zasni- va samo na esencijalnom, veÊ pre svega na egzisten- cijalnom humanizmu. Ideali francuske graanske re- volucije - Liberté, Egalité, Fraternité - jesu nuæni, ali ne i dovoljni uslov buduÊnosti. Borba za oËuvanje æivota na planeti i za poveÊanje izvesnosti opstanka Ëoveka kao kulturnog (druπtvenog) i bioloπkog (prirodnog) bi- Êa predstavljaju conditio sine qua non borbe za bu- duÊnost. Umesto Marksovog pojma „otuenje“ (Ent- fremdung) osnovni pojam u kritici kapitalizma treba da bude destrukcija. Marksov revolucionarni humani- zam pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao po- retku neslobode, nepravde, ne-uma - i zalaæe se za slo- bodu, druπtvenu pravdu, za umni svet, πto znaËi da se nalazi u esencijalnoj sferi. Egzistencijalni humanizam pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao destruk- tivnom poretku koji uniπtava prirodu i Ëoveka kao bio- loπko i ljudsko biÊe - i u prvi plan stavlja borbu za op- stanak æivoga sveta, πto znaËi da se nalazi u egzisten- cijalnoj sferi. Tvrdnja da je Ëovek stvaralaËko-slobodar- sko biÊe odgovor je svetu u kome je Ëovek otuen od sebe kao stvaralaËkog i slobodarskog biÊa. Tvrdnja da je Ëovek æivotvorno biÊe odgovor je svetu koji se zas- niva na uniπtenju æivota: borba za slobodu postaje borba za opstanak. ©to se tiËe borbe za umni svet, to nije samo esencijalni, veÊ osnovni egzistencijalni iza- zov. Istovremeno, Hegelova (Marksova) dijalektika moæe samo uslovno da bude prihvaÊena kao polaziπ- te za razvoj kritike kapitalizma buduÊi da se njena is- torijska piramida slobode zasniva na egzistencijalnoj izvesnosti. (p)ogledi Manifest egzistencijalnog humanizma dr. sc. Ljubodrag SimonoviÊ np 13 14/01/2010 18:53 Page 93

Transcript of Duci Simonovic.pdf

  • 93

    Svet je postao kapitalistiki krematorijum. Najvani-ji zadatak humanistike inteligencije je da izgradi tak-vu samosvest savremenog oveka koja prua mogu-nost oveanstvu da opstane. Ona treba da ukae nasve dramatinije posledice razvoja kapitalizma kao de-struktivnog poretka i na postojee objektivne mogu-nosti za stvaranje novog sveta. Istovremeno, ona tre-ba da izgradi politiku strategiju koja e postati pola-zite za stvaranje takvih globalnih oblika politike bor-be koji e spreiti unitenje ivota na planeti i stvoritinovi svet.

    Kritika kapitalizma treba da potuje dva metodolo-ka postulata. Prvi: priroda odreene drutvene (istorij-ske) pojave odreuje se na osnovu tendencije njenograzvoja - ta ona postaje. Drugi: priroda drutvene (is-torijske) pojave uslovljava prirodu njene kritike. Priro-da kapitalizma, to znai tendencija njegovog razvojakao destruktivnog poretka, uslovljava kako prirodukritike kapitalizma, tako i politiku strategiju borbeprotiv kapitalizma. Ne radi se o stvaranju uniformnognaina miljenja, ve o nainu miljenja koji nastoji dapostavlja pitanja koja imaju egzistencijalni i esencijalnikarakter. Takav nain miljenja je suprotnost vladaju-oj ideologiji, koja se pojavljuje u vidu koka-kola kul-ture, koja nastoji da marginalizuje sutinsko, da bimarginalnom dala spektakularnu dimenziju - to jesavremeni reklamni oblik u kojem se pojavljuju vlada-jui principi kapitalizma.

    Specifinost savremenog istorijskog trenutka, toznai specifinost kapitalizma kao poretka destrukcije,uslovljava i specifini odnos prema prolosti. Vladaju-a ideologija sterilie slobodarsko-menjalaki naboj fi-lozofske misli i svodi je na beivotnu istoriju filozofi-je koja postaje sredstvo za unitavanje slobodarske iivotvorne snage uma. Kritika teorija, koja se zasnivana egzistencijalnom humanizmu, treba da stvori mo-gunost da stvaralaki i slobodarski duh predaka o-ivi tako to e biti ukljuen u borbu za opstanak ivo-ta i za stvaranje novog sveta. U borbi za opstanak o-veanstva misao prolosti treba da realizuje svoj hu-manistiki - egzistencijalni i slobodarski potencijal. Svedublja kriza egzistencije primorava oveka da se usres-redi na osnovna egzistencijalna pitanja i da u tom

    kontekstu same slobodarsko i kulturno naslee ove-anstva - da ga lii repova koji samo razvodnjavajuborbu i odvlae um na stranputicu. Punoa ljud-skog, to znai sagledavanje oveka iz istorijske pers-pektive, uslovljena je sve dramatinijim egzistencijal-nim izazovima. Slobodarska prolost treba da postaneizvorite ivotvorne snage oveka u borbi za opstanakoveanstva. Odlazak u mitoloku prolost opravdanje jedino ukoliko podrazumeva oivljavanje slobodar-skih i ivotvornih mitova. U protivnom, on se svodi naodvlaenje uma na stranputicu i, nezavisno od linihmotiva, ima anti-egzistencijalni karakter.

    Konkretna kritika kapitalizma ne moe da se zasni-va samo na esencijalnom, ve pre svega na egzisten-cijalnom humanizmu. Ideali francuske graanske re-volucije - Libert, Egalit, Fraternit - jesu nuni, ali nei dovoljni uslov budunosti. Borba za ouvanje ivotana planeti i za poveanje izvesnosti opstanka ovekakao kulturnog (drutvenog) i biolokog (prirodnog) bi-a predstavljaju conditio sine qua non borbe za bu-dunost. Umesto MMaarrkkssoovvoogg pojma otuenje (Ent-fremdung) osnovni pojam u kritici kapitalizma trebada bude destrukcija. Marksov revolucionarni humani-zam pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao po-retku neslobode, nepravde, ne-uma - i zalae se za slo-bodu, drutvenu pravdu, za umni svet, to znai da senalazi u esencijalnoj sferi. Egzistencijalni humanizampojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao destruk-tivnom poretku koji unitava prirodu i oveka kao bio-loko i ljudsko bie - i u prvi plan stavlja borbu za op-stanak ivoga sveta, to znai da se nalazi u egzisten-cijalnoj sferi. Tvrdnja da je ovek stvaralako-slobodar-sko bie odgovor je svetu u kome je ovek otuen odsebe kao stvaralakog i slobodarskog bia. Tvrdnja daje ovek ivotvorno bie odgovor je svetu koji se zas-niva na unitenju ivota: borba za slobodu postajeborba za opstanak. to se tie borbe za umni svet, tonije samo esencijalni, ve osnovni egzistencijalni iza-zov. Istovremeno, HHeeggeelloovvaa (Marksova) dijalektikamoe samo uslovno da bude prihvaena kao polazi-te za razvoj kritike kapitalizma budui da se njena is-torijska piramida slobode zasniva na egzistencijalnojizvesnosti.

    ((pp))oogglleeddii

    Manifest egzistencijalnoghumanizma

    ddrr.. sscc.. LLjjuubbooddrraagg SSiimmoonnoovvii

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 93

  • 94

    U tradicionalnom marksizmu kritika kapitalizma saspekta onoga to jo nije a to moe da bude (BBlloo--hhoovvoo noch-nicht-Sein) ima apstraktni karakter. Kon-kretna priroda kapitalistikog pozitiviteta uslovljava iprirodu negativnog, to znai kritike svesti i politikeprakse koja se na njemu zasniva. Savremeni ovek nemoe da stekne odgovarajuu istorijsku samosvest po-lazei od apsolutizovanog i idealizovanog antropolo-kog modela oveka kao univerzalnog stvaralakog bi-a slobode, ve polazei od egzistencijalnih izazovakoje kapitalizam kao destruktivni poredak namee o-veku. Postajanje oveka ovekom (onim to on u svo-joj biti jeste - totalizujue slobodarsko-stvaralako-i-votvorno bie) i postajanje sveta ljudskim svetom us-lovljeno je postajanjem kapitalizma kapitalizmom, toznai postajanjem kapitalizma onim to u svojoj bitijeste - totalitarnim destruktivnim poretkom. Konkret-na budunost ne zasniva se na onome to ovek elida uini polazei od svojih istinskih ljudskih potreba,ve na onome ta ovek mora da uini da bi ovean-stvo opstalo. Esencijalna ravan budunosti neposred-no je uslovljena egzistencijalnim izazovima. Razvoj ka-pitalizma doveo je do toga da budunost vie nije mo-gua kao proizvod slobodne (vizionarske) stvaralakeprakse oveka (BBlloohhoovvaa otvorenost), ve je uslovlje-na posledicama koje stvara kapitalizam kao destruk-tivni poredak. Objektivne mogunosti za stvaranje no-vog sveta i mogunost realizovanja oveka kao univer-zalnog stvaralakog bia slobode uslovljeno je razvoj-nim mogunostima kapitalizma kao destruktivnog po-retka. To je osnov konkretne dijalektike budunosti.Desetkovana priroda, osakaeni ovek, nagomilanedestruktivne moi kapitalizma sa kojima oveanstvomomentalno moe biti uniteno - to je isto tako objek-tivno stanje koje neminovno uslovljava mogunost bu-dunosti i njeno planiranje. Ne postavlja ovek sebione zadatke koje moe da rei, kao to to tvrdi Marks,ve je kapitalizam taj koji namee oveku sudbinski za-datak: da ouva ivot na planeti i spase oveanstvood unitenja. Biti na nivou istorijskog zadatka koji o-veku postavlja kapitalizam znai sueljiti se s kapitaliz-mom kao poretkom koji unitava ivot. Na nuklearnimubritima ne moe se stvoriti humani svet.

    Za marksistike teoretiare osnovni egzistencijalnipokreta oveka je prazan stomak. Tipian je Blohovstav da u osnovi planiranja lee: glad, oskudica i nei-matina. Kapitalizam puni stomake svojih podanikatako to unitava prirodu i degenerie oveka kao pri-rodno i ljudsko bie stvarajui od njega kontejner ukome nestaju sve otrovniji surogati potroake civi-lizacije. to se tie uroene agresivnosti oveka kao i-vog bia, kapitalizam preobraava ivotnu agresivnostoveka u destruktivnu mo. Potencijalno menjalakaenergija ljudi, koja proistie iz njihovog sve veeg ne-zadovoljstva, posredstvom kapitalistike ivotne iideoloke sfere postaje spiritus movens kapitalizma.Potreba za ivotom pretvara se u potrebu za unitava-njem. Kritikujui Hegela, Bloh sa pravom ukazuje nato da nije svaka negacija u istoriji istovremeno pomakunapred. Meutim, on ne uvia da kapitalistika ne-gacija vodi unitenju sveta. Nema rei o kapitalizmu

    kao destruktivnom poretku i u tom kontekstu o sves-ti o mogunosti unitenja ivota kao bitnom sadrajurevolucionarne svesti. Anticipacija budunosti kaokonkretna anticipacija konkretne budunosti mora daanticipira razvoj kapitalizma, to znai posledice kojestvara kapitalizam kao destruktivni poredak koje ne-minovno uslovljavaju slobodu oveka, a samim tim imogunost budunosti i njenu konkretnu prirodu.

    Postoje dva istorijska osnova povezivanja ljudi: spon-tani, to znai potreba oveka za ovekom (erotskapriroda oveka, simbolino kao ljubav), i represivni,pre svega obezbeivanje neposredne egzistencije (radi sve ono to on uslovljava, simbolino kao dunost).U dosadanjim istorijskim periodima zadovoljavanjerepresivnog osnova povezivanja ljudi ilo je na utrbhumanog povezivanja. Postajui homo faber ovek jepotiskivao i gubio svoje autentine ljudske osobine(erotsku prirodu), to je do vrhunca dovedeno u kapi-talistikom drutvu koje je postalo tehnika civilizaci-ja u kojoj je dolo ne samo do dehumanizovanja, vei do denaturalizovanja oveka. Kao totalitarni i global-ni poredak destrukcije kapitalizam je na novi i dalekodramatiniji nain postavio pitanje nunosti i slobode.Nije vie rad kao takav, ve je borba za ouvanje ivo-ta (i njemu odgovarajui rad) postala najvanija egzi-stencijalna obaveza oveka. Borba za opstanak posta-je savremeno carstvo nunosti i na njenom temeljurazvie se ovek kao totalizujue ivotvorno bie. Sav-remeni kapitalizam ujedinio je egzistencijalnu saesencijalnom sferom: borba za slobodu postaje egzi-stencijalna nunost, a borba za opstanak osnovni slo-bodarski izazov. Nisu vie sfere rada, umetnosti, igre -polazite slobodarske prakse, ve je to ovek kao to-talizujue ivotvorno bie koje itav svoj ivot sagleda-va u egzistencijalno-esencijalnoj ravni, to znai u kon-tekstu borbe protiv kapitalizma koji je pretvorio zako-ne prirode, drutvene institucije i oveka u sredstvo zaunitavanje ivota. U tom kontekstu rad, kojim se rea-lizuju stvaralake (ivotvorne) moi oveka i stvara is-tinski ljudski svet, postaje osnovna esencijalna delat-nost. Kao to je danas proizvoenje dobara (robe) is-tovremeno unitavanje ivota, tako e u buduemdrutvu proizvoenje dobara istovremeno biti proiz-voenje zdravih ivotnih uslova (oplemenjene prirode)i stvaranje zdravog (oplemenjenog) oveka. Osnovnizadatak oveanstva u budunosti bie da nanovo us-postavi ekoloku ravnoteu i na taj nain ivotne uslo-ve u kojima ovek moe da opstane. Tome e biti pod-reen razvoj proizvodnih snaga, sami radni procesi,aktivnosti u slobodnom vremenu, praktino - itav i-vot. U tim uslovima takmienje koje se svodi na borbuza pobedu postizanjem veeg rezultata (rekorda), kaoto je to u sportu, bie samo deo praistorije ovean-stva.

    Ono to treba da ini novi kvalitet povezivanja ljudina osnovama borbe za ouvanje ivota na planeti jeto to ono treba da prui podstrek za razvoj humanihosnova povezivanja ljudi, to znai da treba da budeuslovljeno potrebom oveka za ovekom. Radi se o to-me da je kapitalizam pretvorio sve drutvene instituci-je, kao i itav ivot, u sredstvo za oplodnju kapitala,

    ((pp))oogglleeddii

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 94

  • 95

    to znai za unitavanje ivota. Da bi opstao, oveknema kome da se obrati za pomo osim drugom o-veku: drutvenost je egzistencijalni imperativ. U dija-lektikom smislu, ovek kao realizovano drutveno bi-e postaje totalizujue ivotvorno bie - u odnosu pre-ma kapitalizmu kao totalizujuem poretku destrukcije.U tom kontekstu mogli bismo da preformuliemo jed-nu od osnovnih Marksovih teza iz Manifesta komu-nistike partije, da je sloboda svakog osnovni uslovza slobodu svih. Polazei od toga da je oveanstvougroeno tako to je ugroen ivot svakog oveka,moe se doi do stava da je opstanak svakog osnovniuslov za opstanak svih.

    KKrraajj ppoovviijjeessttii ii kkaappiittaalliissttiikkiittoottaalliittaarriizzaamm

    Kapitalistiki totalitarizam je najpogubniji oblik tota-litarizma koji je stvoren u istoriji. On se zasniva na to-talnom komercijalizovanju prirode i drutva. Svaki deoplanete i svaki segment drutvenog i individualnog i-vota postao je sastavni deo mehanizma destruktivnekapitalistike reprodukcije. Sam ivot postaje totalizu-jua mo koja formira karakter ljudi, njihovu svest,meuljudske odnose, odnos prema prirodi... Istorijskioblici totalitarizma pojavljuju se u odnosu prema idejiprolosti, odreenoj transcendentalnoj ideji, ili premaideji budunosti - to otvara mogunost za njihovu kri-tiku. Savremeni kapitalistiki totalitarizam zasniva sena destruktivnom nihilizmu: on unitava kako idejutranscendencije, tako i ideju budunosti (prolosti) isamim tim mogunost za uspostavljanje kritike dis-tance prema postojeem svetu. Dok je kapitalizam biou fazi nastajanja on je proizvodio vizionarsku svest ko-ja nije samo otvarala prostor za razvoj kapitalizma,ve i za njegovo prevazilaenje (Mor, Kampanela,Hobs, Bekon, Oven, Furije...). Postajui totalitarnimdestruktivnim poretkom kapitalizam se obraunava svizionarskom sveu i stvara totalitarnu pozitivistikusvest - kojoj odgovara ideja o kraju istorije i posled-njem oveku (FFuukkuujjaammaa). Kapitalizam ukida istorijupretvarajui istorijsko vreme u mehanizovano dogaa-nje, to znai u pozitivno nita. Istovremeno, kapitalis-tiko vremenovanje nema samo anti-istorijski, ve an-ti-egzistencijalni karakter. Kapitalizam unitava samu

    mogunost budunosti: ona se pojavljuje kao na kapi-talistiki nain degenerisani u-topos.

    Kapitalistiki razvoj proizvodnih snaga ne poveavaizvesnost ljudskog opstanka, kao to tvrdi Marks, vega sve dramatinije dovodi u pitanje. Otuda, umestoda stvara optimizam, kapitalistiki progres proizvodistrah od budunosti. Najpogubnija karakteristika kapi-talizma je da od posledica unitavanja ivota stvara iz-vore profita i na taj nain osnov za svoj dalji razvoj, priemu stvaralake moi oveka postaju sredstvo za raz-voj destruktivnih moi kapitalizma i za ubrzanje proce-sa destrukcije. Kapitalizam je postao samoreproduku-jui mehanizam destrukcije koji je za ivi svet ono toje maligni tumor za organizam: on produava sebi i-vot tako to prodire sve ono to prua mogunostoveanstvu da opstane. Ne radi se samo o sistemat-skom, ve o definitivnom unitenju ivota na planeti.

    Savremeni ovek ne sueljava se samo s ideolokim,vojnim i policijskim terorom vladajueg poretka, kaoto je to bilo u prolosti, ve s nagomilanim destruk-tivnim moima kapitalizma. U kapitalizmu dominiraduh destruktivnog varvarizma i on uslovljava aktivnos-ti vladajue klase i njenu odbranbenu strategiju. Upo-treba atomskih, hidrogenskih i neutronskih bombi,smrtonosnih virusa, izgladnjivanje stanovnitva, za-gaivanje i unitavanje izvora vode i tsl. (sa ime e bi-ti usmrene stotine miliona ljudi i nepopravljivo konta-minirana ivotna sredina) predstavlja za na kapitalis-tiki nain degenerisanu svetsku plutokratsku elitu -opravdanu meru ukoliko e se na taj nain produi-ti opstanak kapitalizma. Da bi spreili propast kapita-lizma, fanatici kapitalizma spremni su da unite ove-anstvo i ivot na planeti.

    NATO agresija na Srbiju u prolee 1999, sa kojom jeSrbija primorana da postane deo amerikog novogsvetskog poretka, ukazuje na pravu prirodu kapitaliz-ma. Sedam godina nakon bombardovanja broj obole-lih od raka u Srbiji povean je za 40% sa tendencijomdramatinog uveavanja broja obolelih i umrlih. Slede-ih 500 godina ivot ljudi koji budu iveli na bombar-dovanom prostoru neposredno e biti uslovljen posle-dicama koje izaziva nuklearna kontaminacija zemlji-ta, vode, vazduha, ljudi, ivotinja, biljaka... To to sedesilo graanima Srbije deava se ljudima irom plane-te. Njihova budunost predodreena je posledicamakoje stvara destruktivni kapitalistiki varvarizam kojiima globalni i totalitarni karakter.

    Kapitalizam unitava emancipatorsko naslee gra-anskog drutva i ideju novum-a i stvara novi fai-zam. Nosioci savremenog faizma nisu grupe mladihkoje se kite nacistikim simbolima, ve kapitalistikekorporacije koje, stvarajui sve dublju egzistencijalnu ina toj osnovi optu drutvenu krizu, proizvode faisti-ku ideologiju. Vladajui princip monopolistikog kapi-talizma Uniti konkurenciju! je generator savreme-ne faistike prakse kako u ekonomskoj, tako i u poli-tikoj sferi. Kapitalistika destrukcija prirode i ovekakao kulturnog i biolokog bia uslovljava nastanak i ja-anje najreakcionarnijih politikih snaga. U krilu kapi-talizma ne stvara se samo mogunost za novo drut-vo, ve za novi (ekocidni, destruktivni) varvarizam. U

    ((pp))oogglleeddii

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 95

  • 96

    samom kapitalizmu uspostavljena je borba izmeuove dve tendencije. To je osnov i okvir savremene klas-ne borbe koja nije samo borba za socijalnu pravdu islobodu, ve i za opstanak. Na mogunost uspostav-ljanja (dugog) perioda kapitalistikog varvarizma (kaoi na mogunost zajednike propasti vladajue i radni-ke klase) ukazuje i sam Marks, ali taj stav nema takvuteinu u njegovoj teoriji (i time obavezujui karakter)da Marks na osnovu njega razrauje mogue oblikerazvoja kapitalizma i mogue oblike politike borbeprotiv njega. Istovremeno, mogui kapitalistiki varva-rizam nema, po njemu, de-struktivnu, ve anti-slobodar-sku prirodu. Marks previa daje kapitalizam u svojoj biti eko-cidni varvarizam, koji ima teh-niki oblik, i da su kapitalistiekocidni varvari.

    Ekocidni odnos kapitalisti-kog sistema prema prirodi pro-izvodi genocidni odnos naj-monijih kapitalistikih dravaprema narodima treeg sve-ta. Upravo oni koji stotinamaputa premauju potronju kojuostvaruje proseni graaninnerazvijenog sveta; oni koji nasvoje kune ljubimce potro-e daleko vie hrane i energijenego to potroe milijarde lju-di u zemljama treeg sveta;oni koji stotinama godina unitavaju ivot na planeti ikoji su na sistematskom istrebljivanju primitivnih na-roda gradili svoj progres; oni koji svake godine ula-u sve vee sume u spaljivanje brda hrane, dok milio-ni dece irom sveta umiru od gladi; oni koji koriste i-tarice za proizvodnju energenata; oni koji raspirujupotroaku euforiju u svojim sredinama i blokiraju pro-izvodnju hrane u nerazvijenim zemljama da bi ih nate-rali da kupuju njihove vikove ita i da bi im jo vie za-tegli oko vrata duniku omu - seju strah od ugro-enosti planete zbog prenaseljenosti. Teza o prena-seljenosti planete postaje nain da se pribavi legitim-nost unitavanju itavih naroda da bi se najmonijekapitalistike korporacije dokopale sirovinskih i ener-getskih resursa.

    Bespotedni odnos kapitala prema prirodi i ovean-stvu generator je bespotednog odnosa oveka pre-ma oveku. Gonjen ekocidnom pomamom kapitalaproseni (malo)graanin Zapada ima sve manje sluhaza patnju i ljudska prava drugih naroda. Vodee Za-padne TV stanice danima izvetavaju o spaavanju na-sukanog kita, uta se ulau milioni dolara - da bi se im-presionirala svetska javnost njihovom brigom za ivisvet - ali im ne pada na pamet da pokau stravinerazmere bede i sirotinje u zemljama Treeg sveta,to je neposredna posledica ekonomskog faizma ko-jem su te zemlje izloene. Te scene nisu intere-santne za njihove gledaoce. I to je tano. Predrani iidiotizovani malograanin slobodnog sveta ne elida zna kakve posledice izaziva njegova nezajaljiva

    glad za troenjem i unitavanjem, isto onako kaotoproseninemaki malograanin nije eleo (a nisada ne eli) da zna o stravinim zloinima koje je, uDrugom svetskom ratu, inila nemaka soldateska,pogotovu za logore smrti u kojima su na monstru-ozni nain ubijeni milioni dece, ena, starih... Alar-mantna je istina da je za dananjeg nemakog malo-graanina HHiittlleerr napravio samo jednu greku: nijepobedio. A to shvatanje nije zaostatak prolosti, ve jeproizvod razvoja kapitalizma koji je do te mere osiro-maio i unitio prirodnu sredinu u Nemakoj da se ide-

    ja o osvajanju ivotnog pros-tora (Lebensraum) sve dra-matinije namee kao osnov-no egzistencijalno pitanje.Ekocidni kapital je taj koji oiv-ljava nacistike aveti prolostigurajui im nanovo u ruke ne-maku mlade koja, idiotizova-na koka-kola kulturom i zas-lepljena potroakim fanatiz-mom, ponovo treba da posluikao orue za unitavanje ni-ih rasa, ili kako to voli dakae dananja desniarskapropaganda Zapada, narodabez kulture (a to su svi oninarodi koji stoje na putu ostva-rivanja neo-kolonijalnih intere-sa Zapada).

    Ne treba zaboraviti da serazvoj kapitalizma zasniva na jednom od najmonstru-oznijih zloina koji je uinjen u istoriji: na istrebljenjusevernoamerikih Indijanaca. Ono to daje posebnudimenziju tom zloinu je to to su ameriki kapitalistiod unitenja Indijanaca napravili biznis vredan mili-jarde dolara. Nije bilo dovoljno to to su na najsvirepi-ji nain uniteni severnoameriki starosedeoci, ve su,svedeni na gnusne ubice, postali zvezde holivud-ske filmske industrije. Indijanci, rtve najveeg genoci-da u ljudskoj istoriji, postali su simboli zla, dok su onikoji su pobili milione indijanske dece postali olienjehrabrosti i dobrote. Unitenje Indijanaca simbolino jeunitenje ivota u kome je ovek iveo u jedinstvu saprirodom. Heroji divljeg Zapada, poput BBuuffaalloo BBii--llaa, su otelotvorenje ekocidnog duha kapitalizma:monstruozno ubijanje bizona postaje legendarna za-bava koja e postati neprikosnoveni obrazac za po-naanje mladih u SAD i Evropi.

    KKrriizzaa lleevviiccee

    Kriza levice kao organizovanog politikog pokretarezultat je obrauna kapitalizma s emancipatorskimnasleem graanskog drutva, pri emu se degeneri-u i unitavaju svi oni politiki pokreti i ideje koje otva-raju mogunost za stvaranje novog sveta. Kriza levi-ce je zapravo kriza politikih institucija graanskogdrutva, budui da je kapitalizam, kao totalitarni pore-dak, uvukao u svoju interesnu orbitu itavu javnu sfe-ru i na taj nain instrumentalizovao proces stvaranja

    ((pp))oogglleeddii

    Kapitalistiki totalitarizam jenajpogubniji oblik totalita-rizma koji je stvoren u istori-ji. On se zasniva na total-nom komercijalizovanju pri-rode i drutva. Svaki deoplanete i svaki segment dru-tvenog i individualnog ivo-ta postao je sastavni deomehanizma destruktivne ka-pitalistike reprodukcije

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 96

  • 97

    i donoenja politikih odluka. Politika je postala jednaod tehnikih sfera kapitalizma i kao takva business -kao i sve druge oblasti drutvenog ivota. Kapitalizamje od politike sfere stvorio politiko trite na komesvaka partija nastoji da to bolje proda svoj politikiprogram (politiku robu) i da unovi svoj uticaj u dru-tvu polazei od interesa biro-kratizovanih i korumpiranihpartijskih oligarhija. Politikepartije postale su privatna svo-jina vostva, kao to je tosluaj i sa mnogim sindikatimai drugim organizacijama kojepruaju samo formalnu mo-gunost okupljanja graana ra-di zatite njihovih ljudskih i gra-anskih prava.

    Neposredna posledica ko-rumpiranja (nominalno) levi-arskih partija je stvaranje sveireg anti-kapitalistikog pokre-ta koji ne prihvata dominacijupartija koje pripadaju politi-kom establimentu. Izvorna le-viarska misao, ona koja insisti-ra na slobodi i socijalnoj pravdi,najprisutnija je meu obesprav-ljenim radnim slojevima i mladi-ma - meu onima koji su ivot-no zainteresovani da izvorneideje levice budu realizovane.Zbog toga se ini sve da se pot-laeni iskljue iz javne sfere idepolitizuju, a da se od njihove dece na stadionima, nakoncertima pop-zvezda, u disco-klubovima, putem ho-livudske industrije zabave - stvore huligani, narkomani,kriminalaci, faisti... Kapitalizam nastoji da uniti o-veka kao drutveno bie i u tom kontekstu sve auten-tine oblike politikog (drutvenog) organizovanja gra-ana i da stvori od oveka atomizovanog radno-potro-akog idiota koji e se u svom ponaanju rukovoditilogikom destruktivnog iracionalizma. Konfuziju okotoga ta je levica stvara i buroazija koja nastoji dase obrauna s radnikim pokretom tako to preuzimaideje levice i pretvara ih u demagoke slogane sa koji-ma nastoji da se prikae kao borac za radnika pravai na taj nain oslabi istinsku levicu. Tipian primer levi-arske demagogije predstavlja Hitlerova politika kam-panja u vreme Vajmarske republike. Istom politikomlogikom rukovodi se savremena buroazija. Leviarskademagogija treba da premosti sve vei jaz koji deliburoaziju od radnih slojeva, kao i da stvori konfuzijuu kojoj e se izgubiti ideja budunosti.

    Leviarska misao je sve prisutnija na univerzitetimana Zapadu, ali je getoizovana i postala je sredstvo zaobraun s politikom borbom potlaenih. Ona preo-braava osnovna egzistencijalna i esencijalna pitanja ufilozofska i teorijska pitanja i na taj nain ih liavakonkretne drutvene i istorijske sutine. Borbu za op-stanak i slobodu zamenjuju teorijske rasprave i bes-krajni dijalozi sa kojima se sakati kritika svest i spre-

    ava menjalaka praksa. Politika borba protiv kapita-lizma degenerie se u obliku naunih projekata, fi-lozofskih skupova, seminara - gde se svako u svo-joj oblasti bavi posledicama koje stvara kapitalizam,ne dirajui u njegove osnove. Um se izvlai iz konkret-ne drutvene realnosti i getoizuje se na fakultetima, u

    institutima, na seminarima ikongresima... Konkretna egzi-stencijalna i esencijalna pitanjapostaju predmet teorijskih ras-prava i kao takva, putem speci-finog jezikog izraza, privilegi-ja intelektualaca. Filozofskamisao postaje formalistika mi-sao, svojevrsna tehnika milje-nja koja ima pozitivistiki i sa-mim tim anti-slobodarski i anti-egzistencijalni karakter. Inte-lektualna sfera postaje institu-cionalni oblik liavanja graanaumnosti i prava na umnost - ikao takva osnovni nain njiho-vog duhovnog i time svakogdrugog porobljavanja.

    Potroako drutvo je pos-lednji juri kapitalizma koji na-govetava njegov potpuni i de-finitivni raspad. Ono produa-va ivot kapitalizmu tako tounitava oveka kao kulturno ibioloko bie, kao i prirodu. Toje ono to odreuje specifi-nost savremene levice: pitanje

    pobede levice postalo je pitanje opstanka ovean-stva.

    to se tie ideje o umnom svetu, to nije puka huma-nistika elja, ve egzistencijalni imperativ. Samo um-ni ovek moe da uniti kapitalizam i stvori novi svet.Otuda obraun s ovekom kao umnim biempredstavlja jedan od najvanijih zadataka vladajuegporetka. U tom kontekstu, kapitalizam se obraunavas humanistikim obrazovanjem i s humanistikom in-teligencijom. Kapitalizam stvara, sa jedne strane, be-le kragne - tehniku inteligenciju, vodeu snagu uunitavanju planete, koja je svedena na fah-idiote, i sadruge strane plave kragne - manipulativnu radnusnagu koja je liena elementarnog obrazovanja. Posle-dice su sve vidljivije. Nakon toliko godina ivljenja ukapitalistikoj civilizaciji i nakon takvog progresa ko-ji je u njemu ostvaren, sve vei broj ljudi postaje rtvanajmranijih ideologija koje po svojoj morbidnosti pre-vazilaze sve to je do sada vieno u istoriji. Samo uSjedinjenim Amerikim Dravama deluje mnotvo sa-tanistikih, i njima slinih, sekti to je neposrednaposledica nemilosrdnog unitavanja duhovnog integri-teta ljudi. Potroako drutvo baca oveka u prova-liju duhovnog beznaa gde ga doekuju sile mrakakoje mu nude zadovoljenje potreba, koristei sesredstvima manipulacije kojim kapital od njega stvarabezumnog potroaa. Za oveka izgubljenog u mra-ku i lomaa je izvor svetlosti i putokaz.

    ((pp))oogglleeddii

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 97

  • 98

    Svi oni simboli putem kojih je ovek nekada mogaoda prepozna svoj ljudski lik i da dopre, makar i delimi-no, do svoje ljudskosti, unakaeni su od strane kapita-listike propagandne mainerije. Reklamna porukaKoka-kola, to je ono pravo! dobija status najvieg fi-lozofskog stava; odseena svinjska glava smeje se ma-mei oveka da kupi delove njenog tela; WC olje sereklamiraju uz pratnju najviih umetnikih ostvarenja;ampionski sportski timovi postaju reklamni panoi zaproizvoae duvana i alkoholnih pia; najvei umetni-ci koriste se kao sredstvo za saoptavanje reklamnihporuka; nago ensko telo u poniavajuem poloajunezaobilazni je deo uspene reklamne kampanje;deca od najnieg uzrasta izloena su najodvratnijimoblicima reklamne manipulacije... Sve ono to ima ilimoe da ima ljudsku (kulturnu) vrednost postaje sred-stvo za obezvreivanje oveka. Privatizujui javne me-dije kapital nudi graanima demokratiju u oblikusobe sa krivim ogledalima: u jednom ogledalu, o-vek vidi sebe u obliku sumanutog potroaa; udrugom, u obliku podivljalog gledaoca; u treem,kao manijakalnog ubicu; u etvrtom, kao robotizo-vanog ampiona... ini se sve da se sprei da ovekugleda svoj istinski, slobodarsko-stvaralaki lik.

    Sa razvojem krize egzistencije, vladajui reim stva-ra sve agresivniju industriju zabave putem koje nas-toji da odri oveka u dobrom raspoloenju (poprincipu Dont worry, be happy!), da bi ga spreioda na ljudski nain doivi svoje ljudsko bitisanje, da sesuoi sa svojom nesreom i potrai naine da se izba-vi iz nje. Radi se o sindromu Titanik: brod tone - mu-zika je sve jaa. Vladajui mediji nastoje, ne birajuisredstva, da zagnjure oveka u barutinu koka-kolakulture, jer tek kada ovek postavi pitanje o budu-nosti, kada postane svestan razmera unitavanja sve-ta - postaje jasna sva pogubnost uspostavljenog pro-gresa. Nije sluajno to su novi narataji, po prvi putu istoriji, loije obrazovani nego njihovi roditelji. U naj-razvijenijoj kapitalistikoj zemlji sveta, SAD, preko stomiliona ljudi nije u stanju da se slui zvaninim pis-mom. Istovremeno, sve nehumaniji i agresivniji rek-lamni spotovi postaju osnovnaduhovna hrana za ljude.Proseni graanin SADdnevno primi preko 3 000reklamnih poruka. kolski sis-tem, kao obrazovna institucija,u sve je veoj krizi. Ugroenoje celokupno kulturno nasleezapadne civilizacije, kao i hu-manistika dostignua drugihcivilizacija. U pitanju je razvojkoji diktira vladajui poredakda bi intelektualni (obrazovni)nivo graanina prilagodio svo-jim egzistencijalnim interesimai predupredio razvoj kritikoguma koji je svestan kako po-gubnosti kapitalizma, tako inovih mogunosti razvoja kojesu stvorene u okrilju graan-

    skog drutva. Radi se, naime, o tome da je ovek do te mere raz-

    vio proizvodne snage i u toj meri postao sposoban(struan) da u svoje ruke uzme ne samo upravljanjeprocesima proizvodnje, ve i upravljanje ukupnomdrutvenom egzistencijom, da konano oslobaanjeoveka od tlaenja i egzistencijalne neizvesnosti nijevie matarija, nego realna mogunost. Osnovni cilj in-dustrije zabave je da sprei da se uspostavi delatno-menjalaka veza izmeu uspostavljenog naunog itehnikog razvoja i nastojanja oveka da ih usmeri kazadovoljavanju njegovih istinskih potreba i obezbei-vanju izvesnije budunosti. Sve bespotedniji nasrtajikapitalistikih medija na kritiki um odgovor je kapita-lizma na sve veu pusto koju stvara, i na ve stvore-ne objektivne mogunosti da ovek iskorai iz kapita-listikog sveta u civilizaciju slobode.

    Mafijaki gangovi, kraljevi podzemlja, voe sata-nistikih sekti i faistikih klanova, vlasnici industrijezabave (u kojoj sport zauzima najvanije mesto), pro-davci narkotika, vladajue religiozne organizacije, sas-tavljai horoskopa i drugi vidovnjaci i vraare - svioni koji uestvuju u unitavanju uma koji je u stanju dase suelji sa uspostavljenim procesima destrukcije -prirodni su saveznici kapitalizma. Metafiziki mistici-zam i religiozni fanatizam su druga strana tehnikecivilizacije koja je liila ivot smisla i od oveka stvori-la sredstvo za reprodukovanje kapitala. U savreme-nom kapitalizmu pozivanje na boga zapravo je jedanod naina na koji malograanin liava sebe odgovor-nosti za unitavanje sveta. Vladajue religije postalesu sredstvo za obraun s emancipatorskim nasleemgraanskog drutva i s verom da je mogue stvoritipravedni svet - ukoliko se budemo borili za njega.

    DDeessttrruukkttiivvnnee iilluuzziijjee ii aalltteerrnnaattiivvaa

    Kapital nastoji da od oveka stvori potroaa-de-struktora razvijanjem njegovih normalnih potrebado patolokog (samodestruktivnog) nivoa, kao i proiz-voenjem novih potreba radi proirivanja trita

    (polja unitavanja). Manijakal-no-destruktivni hedonizampostao je spiritus movens dru-tvenog ivota. Brzina i inten-zitet zadovoljavanja potrebadiktirani su potrebama kapita-la, u krajnjem, dinamikom nje-govog obrta. Po AAlleennuu BBlluummuu,autoru Sumraka amerikoguma, ivot je pretvoren uneprekidnu, komercijalno pri-gotovljenu masturbacionu ma-ineriju. Radi se o takvomzadovoljavanju potreba kojedovodi do degeneracije i de-strukcije oveka. Degenerisa-ne potrebe oveka postajumotorna snaga u razvoju kapi-talizma. Pri tome, sve je veibroj posredovanja u njihovom

    ((pp))oogglleeddii

    Potroako drutvo jeposlednji juri kapitalizmakoji nagovetava njegovpotpuni i definitivni raspad.Ono produava ivot kapita-lizmu tako to unitava oveka kao kulturno i biolo-ko bie, kao i prirodu. Toje ono to odreuje specifinost savremene levice: pitanje pobede levicepostalo je pitanje opstankaoveanstva

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 98

  • 99

    zadovoljavanju koja, naravno, imaju komercijalni ka-rakter. Sam nain zadovoljavanja potreba se tehnizira,to samo ukazuje na injenicu da sam ovek poima se-be sve vie kao robotizovano, a sve manje kao prirod-no i humano bie.

    Model uspenog seksualnog odnosa tipian jeprimer kapitalistikog degenerisanja nagona i unita-vanja oveka kao drutvenog bia. Seksualni odnossvodi se na tehniku voenja ljubavi pri emu telopartnera postaje orue za izazivanje orgazma - uzupotrebu (posredovanje) sve veeg broja pomaga-la. Kako je sve siromaniji svet istinske ljubavi i me-uljudskog potovanja, tako je sve bogatiji, od kapitalastvoreni, svet seksualne fantazije.

    Sterilisanje ivotvorne (rodne) snage ivih bia pos-tao je univerzalni princip kapitalistikog razvoja. Za-gaena ivotna sredina, zatrovana voda i hrana, uni-tenje biolokog ritma rada organizma, sve vea egzi-stencijalna neizvesnost koja neprestano dri oveka ustanju stresa - dovode do sve teih telesnih i mental-nih oteenja. Obnavljanje ivotvorne sposobnosti o-veka kao rodnog (ivotvornog) bia predstavlja jedanod najvanijih zadataka koje kapitalizam postavljapred oveka.

    Bespotedno razaranje drutvenog tkiva predstavljajo jednu bitnu karakteristiku kapitalizma. Sve vie lju-di ive sami (u velikim gradovima najrazvijenijih zapad-no-evropskih zemalja gotovo polovina graana ivi udomainstvu sa jednim lanom), dok oseanjeusamljenosti, koje uslovljava nastanak najgorih oblikadrutvene patologije, poprima razmere epidemije. Unekim oblastima proizvodnje dolo je do skraivanjaradnog dana, ali je istovremeno poveana potreba zamobilnom radnom snagom, to znai da prednost uzapoljavanju imaju osobe koje su u stanju da u sva-kom trenutku budu na raspolaganju svojim gazdama.A to su oni koji su osloboeni svih drutvenih, pogo-tovu porodinih obaveza. Sve vei broj ena podvrga-va se dobrovoljnoj sterilizaciji da bi stekle povere-nje poslodavaca - i dobile posao. Zvanina duinaradnog vremena sve je vie neobavezna forma. Podre-ivanje celokupnog ivota sve brem ritmu reprodu-kovanja kapitala jedan je od glavnih uzroka dramati-

    nog pada nataliteta u razvijenim kapitalistikim zem-ljama. Kada je re o porodici, kapital unitava biolo-ku vezu izmeu roditelja i dece. Tanije, u sve veembroju sluajeva ne moe se govoriti o roditeljima bu-dui da se oinstvo, kao i materinstvo, stie robno-novanom operacijom: osoba koja pretenduje da pos-tane otac kupuje na tritu materijal od kojeg sedobijaju deca (uz obaveznu garanciju o kvaliteturobe), iznajmi (najee preko oglasa) matericu i zadevet meseci dobije dete.

    Mit o svemoi nauke i tehnike je omiljeno sredst-vo s kojim vladajui reim nastoji da ouva, ve prili-no poljuljanu, veru u progresivnu snagu kapitaliz-ma. Poput Hitlerove propagandne mainerije u vremeagonije nacistikog reima, dananja propagandnamainerija kapitalizma nastoji da uveri svet da enauna i tehnoloka uda spasiti svet od propasti.Do jue su nuklearne elektrane bile simbol progre-sa. Danas su, kao aveti smrti, postale simbol destruk-tivne prirode kapitalizma. Sablasni tovari krue slo-bodnim svetom, hiljade kontejnera punih najotrovni-jeg nuklearnog otpada do sada su baene u okeane.Planeta se zagreva, otopljavaju se lednici, raste nivomora, nestaje ozonski omota, klima se menja, zem-ljite je sve zagaenije, ume umiru, pijaa voda pos-taje strateka sirovina... Pokazalo se da su i najstra-nije prirodne katastrofe samo bezazlene pojave u po-reenju sa ekocidnim terorizmom kojem je priroda odstrane kapitala svakodnevno izloena. Kada se imajuu vidu razmere unitenja do kojih e doi daljim razvo-jem kapitalizma, moe se zakljuiti da su i najprimitiv-nije ljudske zajednice superiorne u odnosu prema ka-pitalizmu. Obraun s iluzijom da je mogue speiti glo-balnu apokalipsu u okviru kapitalistikog poretka pu-tem nauke i tehnike i ekolokih projekata predstav-lja jedan od najvanijih zadataka humanistike inteli-gencije.

    MMaarrkkuuzzeeoovvaa ideja o oslobodilakoj transformacijiprirode dobija konkretnu istorijsku dimenziju tek uodnosu prema procesu destruktivne kapitalistiketransformacije prirode. U kapitalizmu duh (Geist)putem koga priroda stie samosvest (Hegel) ukinut jetehnikom koja nema samo anti-duhovni (anti-umni),ve i anti-egzistencijalni karakter. Ona je oblik u komesu sile prirode instrumentalizovane na kapitalistiki na-in i postale anti-prirodna mo. Oslobodilaka tran-sformacija prirode nema samo slobodarski, ve presvega egzistencijalni karakter. Osnovni nedostatak pu-ke prirode nije taj to je neumna, ve to ne moe dasprei unitenje ivota na zemlji. Spreavanje da pri-rodne sile budu instrumentalizovane radi unitenja i-vota i ouvanje ivota na zemlji ouvanjem prirodekao ivotvorne celine njenim oplemenjivanjem - to jesudbinski zadatak oveanstva. Nije osloboenje o-veka od prirode, ve je osloboenje oveka i prirodeod kapitalizma osnovni uslov kako slobode, tako i op-stanka.

    Istorijski gledano, ovek je postajao ovekom presvega sueljavajui se s egzistencijalnim izazovima. Pri-roda tih izazova uslovljavala je nain njihovog reava-nja i na taj nain je neposredno uticala na razvoj o-

    ((pp))oogglleeddii

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 99

  • 100

    veka. Egzistencijalni izazov koji kapitalizam nameeoveku najvei je i najdramatiniji izazov pred kojim seovek naao. Nikada u istoriji ovek nije stajao predzadatkom da sauva ivot na planeti i sprei unitenjeoveanstva. To je izazov koji prevazilazi klasinu hu-manistiku antropoloku definiciju oveka kao univer-zalnog stvaralakog bia slobode. Specifinost kapita-lizma kao poretka destrukcije uslovljava kako specifi-nu prirodu oveka koji ga brani, tako i specifinu pri-rodu oveka koji nastoji da mu se suprotstavi. Kapita-lizam proizvodi destruktivnog oveka koji je postaosredstvo za razvoj kapitalizma, to znai za unitenjeivota. Istovremeno, kapitalizam proizvodi sve mili-tantnijeg anti-kapitalistikog oveka koji u unitenjukapitalizma i ouvanju ivota na zemlji, stvaranjem no-vog sveta, pronalazi smisao ivota. Sve intenzivnijeunitavanje ivota uslovljava sve bespotedniji sukobizmeu ova dva tipa ljudi, koji zapravo predstavljajusavremenu klasnu podelu sveta: klasa destruktivnih fa-natika kapitalizma i klasa umnih i beskompromisnihboraca za opstanak oveanstva.

    Postajanje kapitalizma totalitarnim destruktivnimporetkom uslovljava postajanje oveka totalizujuimivotvornim biem - za koga je emancipatorsko (slobo-darsko, kulturno) naslee oveanstva osnov kritikesamosvesti i delatne (ivotvorne) volje. U borbi za ou-vanje ivota i za stvaranje novog sveta ovek e pos-tati istinski ovek. To nije mitoloki ovek koji e, kaosavremeni Feniks, uzleteti iz kapitalistikog pepelaneoteenih krila. To je konkretni ovek koji e itavimsvojim biem oseati posledice unitavanja prirode, jerje on njen organski deo. Otuda stvaranje novog svetapodrazumeva (samo)proiavanje i (samo)izgraiva-nje oveka - postajanje oveka oplemenjenim prirod-nim (ivotvornim) biem. Umesto kosmike energije(NNiiee), koja je samo metaforiki prikaz ivotne moimonopolistikog kapitalizma, u oveku e potei i-votvorna snaga oveanstva. Volja za mo postaevolja za slobodu i opstanak.

    U borbi za ouvanje ivota na zemlji stvaranjem no-vog sveta doi e do takvog ujedinjenja oveanstva ukome e biti prevazieni svi oblici posredovanja kojiudaljuju oveka od oveka i koji od njega stvaraju oru-e nadljudskih sila za postizanje anti-ljudskih ciljeva.Umesto moralnih principa na osnovu kojih se gradi re-presivna normativna svest koja slui za ouvanje vla-dajueg poretka, esencijalna i egzistencijalna potreba

    oveka za ovekom postae osnov ljudskog poveziva-nja.

    Anti-globalistiki pokret ima istorijski i egzistencijal-ni smisao jedino ukoliko je sastavni deo svetskog anti-kapitalistikog pokreta. On se ne oslanja samo na je-dan drutveni subjekt promene, kao to je to bio indus-trijski proletarijat kod Marksa, ve na iroki drutvenipokret koji u sebe ukljuuje sve obespravljene i one ko-ji su svesni da kapitalizam vodi oveanstvo u propast.Pokreti za emancipaciju ena, stotine miliona usamlje-nih ljudi kojima je kapitalizam upropastio ivot - sve suto potencijalni uesnici pokreta koji e se obraunati skapitalizmom. Istovremeno, propadanje drave bla-gostanja nanovo e rasplamsati klasni rat u razvijenimkapitalistikim zemljama. Neposredno uestvovanje upolitikom organizovanju savremenog proletarijata idrugih slojeva i grupa koje kapitalizam ugroava - to jejedan od najvanijih zadataka pokreta. Svetski anti-ka-pitalistiki pokret treba da ujedini sve one politike sna-ge i politike pokrete u svetu koji se suprotstavljaju sav-remenom imperijalizmu koji nema samo genocidni,ve i ekocidni karakter. Istovremeno, on treba da imakritiki odnos prema razvojnim programima u bilo komdelu sveta koji se zasnivaju na unitavanju prirode i ko-ji razvijaju potroaki mentalitet.

    Ne radi se o stvaranju svojevrsne intelektualne eli-te koja e proglasiti sebe za savest oveanstva ina taj nain postati od obinih ljudi otuena grupa-cija, ve o ljudima koji su svesni destruktivne prirodekapitalizma i koji su spremni da svoj ivot posvete bor-bi za ouvanje ivota i za slobodu oveanstva. Istin-ska humanistika inteligencija treba da osvetli put ko-ji vodi u budunost. Sa sve dramatinijom egzistenci-jalnom krizom koju kapitalizam stvara ona treba dapostane svetionik koji e svetliti sve jaim sjajem kakomrak koji stvara kapitalizam postaje sve gui. Prome-tejski princip postao je osnovni egzistencijalni princip.Zato je od prvorazrednog znaaja ne praviti kompro-mise i ne prilagoavati se trenutnoj politikoj situaciji.Kompromis znai gubitak sposobnosti stvaranja svet-losti - bez koje e oveanstvo nestati u mraku de-struktivnog kapitalistikog nitavila.

    Dr. sc. Ljubodrag Simonovi istaknuti je kritiki intelektualac. iroj je javnosti poznatprvenstveno kao bivi koarkaki reprezenta-tivac Jugoslavije, a proglaen je i za najboljeg koarkaa Europe

    ((pp))oogglleeddii

    Istorijski gledano, ovek je postajao ovekom pre svega sueljavajui se segzistencijalnim izazovima. Priroda tih izazova uslovljavala je nain njihovogreavanja i na taj nain je neposredno uticala na razvoj oveka. Egzistenci-jalni izazov koji kapitalizam namee oveku najvei je i najdramatiniji iza-zov pred kojim se ovek naao. Nikada u istoriji ovek nije stajao pred za-datkom da sauva ivot na planeti i sprei unitenje oveanstva. To je iza-zov koji prevazilazi klasinu humanistiku antropoloku definiciju ovekakao univerzalnog stvaralakog bia slobode

    np 13 14/01/2010 18:53 Page 100