DRUGI TJEDAN

NAPOMENA: ISKLJUČIVO ZA OSOBNU UPOTREBU

DRUGI TJEDAN

2

1. Život ti se pretvara u ono što misliš Marko Aurelije

»Ljudi se boje razmišljati ili ne znaju kako razmišljati. Ne uviđaju da, iako emocije nije moguće potisnuti, možemo ojačati um. Sirom svijeta ljudi traže duševni spokoj, no spokoj je nemoguć bez snage uma.« Eric. B. Gutkind

Misao - čin ili postupak razmišljanja - jedna je od najvećih moći kojima raspolažemo i, kao i većinu moći, moguće ju je upotrijebiti na pozitivan i na negativan način, ovisno o tome što odaberemo. Većina ljudi nikada nije primila poduku o tome kako se koristiti mislima, vrhunskom silom uma. Znati kako ispravno razmišljati jednako je važno kao i znati kako ispravno govoriti ili postupati. Ernest Holmes, utemeljitelj znanosti o umu, ovako objašnjava zašto drži da je tako: »Život je zrcalo i osobi koja razmišlja pokazat će odraz onoga što zamisli.« Uz pomoć suvremene medicinske tehnike, u stanju smo vidjeti mozak, ali ne i njegovo funkcioniranje. Vidimo samo posljedice moždane aktivnosti. Um, koji je nevidljiv, upravlja postupkom razmišljanja. Govori mozgu kako treba razvrstavati iskustvo i činjenice te kako oblikovati nove zamisli. Neizravno je djelovanje misli lako razumjeti, jer čovjek očito mora razmisliti prije nego što može bilo što činiti. Misao je motivacijska sila u pozadini djelovanja, jednako kao što je električna struja sila koja nam osvjetljava dom. Misao ima i izravan učinak na materiju. Bez obzira na to provodimo li svoje misli u praktičnu izvedbu ili ne, sama je misao već polučila određene posljedice. Je li vam na pamet ikada pala neka originalna zamisao, pa ste se upitali odakle je stigla? Čini vam se kao da je um posijao zametak neke zamisli u mozak. A mozak se tada prisjetio nekog vašeg iskustva ili znanja i razvio zamisao :ako da je vi konačno možete izraziti suvislo i uvjerljivo. Zamisao se vjerojatno i poboljšavala kako ste je sve više ispitivali u raznim okolnostima. Na jednak način, um može reći mozgu o čemu treba razmišljati. Vrlo je primamljivo držati da nemamo nikakvog nadzora nad time što nam se pojavljuje u glavi, no stvarnost je zapravo drukčija. Pojavi li vam se neka misao koja se ne poklapa s vašim interesima, možete, ako ste budni i dobro uvježbani, početi razmišljati o nečemu drugom, tako da će nepoželjne misli nestati.

»Iz jednog davnog razgovora s Thomasom A. Edisonom najjasnije se sjećam jedne jedine rečenice ispisane i obješene na zidu njegove sobe. Glasila je, otprilike, ovako: 'Upravo je nevjerojatno što su sve ljudi u stanju činiti samo da bi izbjegli razmišljanje.'A to je tako tragično istinito opažanje. Neki od nas razmišljaju, veći broj nas misli da razmišlja, a većina nikada i ne pomisli na razmišljanje. Posljedica je ponešto iskrivljeni svijet.« Pollack

DRUGI TJEDAN

3

Izgleda vam teško? Iskušajte sljedeći pokus. Kaže li vam netko: »Ne razmišljaj o bananama!«, usred vaše svijesti istog se trena stvara predodžba o bananama. Reći samome sebi kako trebate prestati o nečemu razmišljati tako zapravo i ne donosi puno toga dobroga, zar ne? Nepoželjnu misao potrebno je zamijeniti poželjnom misli. Ne želite li razmišljati o bananama, pokušajte misliti o srcima za Valentinovo. Kad vam se te dvije riječi jednom usade u um, moći ćete zamisliti takvo srce, u svoj njegovoj ljepoti, a banana će nestati. To nazivamo »tehnikom istiskivanja«. Ispunite li čitav kapacitet svog uma mislima za koje držite da su pozitivne i produktivne, nećete imati mjesta za loše i negativne misli. Misli koje tako možete »istisnuti« odnose se na zavist, mržnju, pohlepu, egocentričnost, destruktivnu kritiku, osvetu i misli kojima gubite vrijeme i koje su posve neproduktivne za vaše krajnje životne ciljeve. Druga je metoda istiskivanja negativnih misli neprimjetno oslobađanje. Tako možete reći: »S ljubavlju te ispuštam u beskrajno ništavilo iz kojeg si potekla«. A potom te misli jednostavno oslobodite. Kad se suočite s nekom neugodnom zadaćom, poput košnje travnjaka, lako ćete se naći u iskušenju i zbog toga se početi tužiti. Međutim, kad je u vašem interesu dovršiti taj posao, zašto u nju, sada kad za to znate, ne unijeti i više zabave? Kako? U sebi razgovarajte sa samim sobom. Primjerice, dopada li vam se boja kosilice? Ako vam se dopada, svaki put kad samog sebe uhvatite kako razmišljate: »Ne volim kositi travnjak«, umjesto toga pomislite: »Sviđa mi se moja crvena kosilica.« Članove obitelji i prijatelje zamolite da vam pomognu. Izgovorite li nešto negativno o košnji travnjaka, oni vam mogu namignuti, nasmiješiti se i reći: »O, da? A koje je boje kosilica?« Važno je pronaći nešto što istinski vrijedi za vas, koliko god to nešto izgledalo nevažno, a čime ćete zamijeniti negativne misli. To može biti i ljubav prema svježem zraku, suncu, boravku na otvorenome, mirisu svježe pokošene trave ili mogućnosti posjećivanja prijatelja s druge strane vrtne ograde. Dopustite li danas samome sebi razmišljanje na određeni način, vjerojatno će vam biti lakše tako razmišljati i sutra. Sve čime ćete pozitivnom misli zamijeniti negativnu promijenit će vaš stav, a time i vaše iskustvo. Tako ćete ne samo pokositi travu nego se možda i bolje osjećati. Pritom prema sebi budite popustljivi. Ako ste radili na mijenjanju toka razmišljanja, a negativne se misli, čini vam se, i dalje skupljaju u glavi, nasmijte se samome sebi. Prihvatite činjenicu da dajete sve od sebe i vratite se mislima koje trebaju zamijeniti negativnost. Kad postanete vještiji u nadziranju vlastitih misli, pozitivne korisne misli nabolje će promijeniti čitav vaš život.

DRUGI TJEDAN

4

2. Čovjek prima onakvu ljubav kakvu daje John M. Templeton U vezi s ljubavlju moguće je uočiti nešto vrlo neobično. Ljudi traže, jure, pokušavaju zavrijediti, dohvatiti i zadržati nešto što im po prirodi pripada, poput zraka koji udišu! A kakvim se samo mentalnim i emocionalnim kušnjama izlažemo kako bismo do nje došli! Mnogi od nas drže kako sve ovisi o tome da nas ispravna osoba vidi u ispravnome svjetlu, tako da stekne ispravne osjećaje i zavoli nas. Time se pojačava pritisak u nastojanjima da budemo upravo ono što ta druga osoba želi, te joj nastojimo ugađati, "riti dovoljno dobri kako bismo zavrijedili njezinu ljubav. .Moramo izgledati upravo onako kako treba, govoriti samo ispravne stvari i činiti samo ono što je ispravno. Inače možda nećemo doći do ljubavi koju priželjkujemo ili, ako do nje i dođemo, možda ćemo je izgubiti. Stav prema kojem nema ljubavi sve dok mu je netko ne »podari« čovjeku će najlakše donijeti emocionalnu osakaćenost, ovisnost, samosažaljenje, gorčinu i ciničnost.

»Voli sve stoje Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. Voliš li sve, opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve.« Fjodor M. Dostojevski

Dakako, priznavali mi to ili ne, svatko od nas instinktivno želi iskusiti ljubav. To smatramo životnim blagom jer je ljubav istinska priroda svake duše. U prirodi -e vaše duše da proživljava i stvara iskustva ljubavi, jer ljubav potječe iz same biti vašega bića. Sila, snaga i energija . ubavi počivaju i postoje sami po sebi, unutar nas kao sama životna krv. I toliko je važno izražavati ljubav! Svjetski poznati operni pjevač Luciano Pavarotti rekao je: nikada ne znaš kakve male poticaje umjetnici nose sa sobom, takvo blago tapšanje po ramenu od kojih ruku, kakav izrezak iz vina, kakvu riječ nade iz učiteljevih usta. Držim daje dozvana vjera u sebe temelj naše nadarenosti, no uvjeren sam i su ti mali poticaji žbuka koja održava čvrstoću tog temelja.« Jedna starodrevna priča govori o tome kako je najveći dar ljubavi ostao skriven. Kad su bogovi stvarali ljudski r:d, pitali su se kamo bi mogli skriti to najdragocjenije i najmoćnije blago kako ga ljudi ne bi zlorabili i prema njemu se odnosili na neprimjeren način. »Da ga skrijemo na vrh najviše planine? Da ga zakopamo duboko u zemlju? Da ga stavimo u sarkofag na dno najdubljeg mora? Ili da ga L.<rijemo u samo srce najgušće, najmračnije šume?« Nakon dugotrajnog razmišljanja, na koncu su se ipak dogovorili. Taj će dar usaditi u sama ljudska bića, jer se nitko zacijelo neće sjetiti ondje ga tražiti! Za svaki slučaj, bogovi su još odučili ljudima dati oči koje gledaju prema van, a ne prema unutra.

DRUGI TJEDAN

5

Ta je tajna sada u vašem posjedu. Možete se zagledati u sebe kako biste pronašli to blago i doživjeli ga u svakom području svog života. Siguran način doživljavanja ljubavi jest davati ljubav. Davanje ljubavi vama pokazuje da je imate, jer ne možete davati nešto što nemate, nije li tako?! Nema te osobe koja nema ljubavi koju bi mogla davati. Ne trebate tražiti ispravne osobe koji će prepoznati i shvatiti ljubav na način na koji to činite vi. Jednako tako, neoćekivajte to da će vam ljubav uzvraćati onima kojima je vi dajete. Ako vam netko i uzvrati ljubav, to možda neće činiti na način na koji ste je vi davali. Ljubav održava spoj uma i tijela. Riječ je o privlačnoj sili koja k nama privlači našu dobrotu ovisno o dubini i snazi naše spoznaje i razumijevanja ljubavi. Kad živimo u ljubavi, uza svjesni izbor za izražavanje i doživljavanje ljubavi, sudjelujemo u najmoćnijoj sili koja djeluje u našem životu i u svijetu. Dr. George Washington Carver bio je svjestan snage ljubavi kad je rekao: »Sve će odati svoje tajne samo ako to nešto dovoljno volite.« Počnite od onih koji su oko vas, o kome god bila riječ: muškaraca, žena, djevojčica, dječaka, staraca, mladih ljudi, sebe. Davati ljubav ne znači pribjegavati lažnoj sentimentalnosti ili laskanju. Riječ je o prirodnome stavu i držanju obilježenom dobronamjernošću, ljubaznošću, potporom, brižnošću i benevolencijom. Riječ je i o spremnosti na to da činite sve što možete kako biste pomogli i nekome poboljšali stanje u kojem se nalazi. Kad ljubav dajete svjesno posredstvom misli, riječi i djela, lakše ćete postati vlastitim poljem sile ljubavi. Kako ste u stanju tako snažno osjetiti snagu i ljepotu ljubavi u sebi, možda ćete prestati razlikovati ljubav koju dajete i ljubav koju primate. Na koncu možda gotovo uopće nećete primjećivati privlačite li ljubav natrag, prema sebi. Taj dar, davanje, i primanje mogu biti jedan jedinstveni, skladni tok najmoćnije sile u svemiru.

DRUGI TJEDAN

6

3. Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti John M. Templeton Roy Masters, u svojoj knjizi Kako s pomoću uma održavati zdravlje, kaže kako bismo trebali biti zahvalni kad nas netko uvrijedi. Taj netko time nam čini uslugu, kaže on, jer kad oprostimo onome tko nas je uvrijedio, brišemo dio autodestruktivnih posljedica uvreda koje smo eventualno nanijeli drugima. Na taj način učimo vrijednu lekciju: »Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti.« Čovjek koji ne može oprostiti može postati bolestan, tjelesno, mentalno, emocionalno ili duhovno, kako nam to uvjerljivo pokazuje priča o Kathy. Kathy je čitav život mrzila oca i imala dojam da su tako ekstremni osjećaji posve opravdani. On je navodno napustio Kathy, njezinu majku i još šestero djece. Svaki put kad bi majka zanijela, otac bi nestao dok se dijete ne bi rodilo. Kad bi se vratio, isti bi se tužni postupak ponovio. Dok je bio kod kuće, otac je fizički zlostavljao sve ukućane, povremeno čak i tukući majku konjskim bičem. Ona i djeca užasavali su ga se. Nitko nije znao kad bi mogao izgubiti živce i postati nasilan. Kathy bi se katkada u strahu skrivala pod stol ili u krevet, a mnogi su se slagali kako ima potpuno pravo mrziti oca. Međutim, takvo kronično stanje bijesa snažno je i negativno utjecalo na njezin život i veze, više nego na ikoga drugog. Poput oca, i Kathy bi se već i na najmanju provokaciju istresala na onoga tko bi joj se našao u blizini. Zbog takvih postupaka redovito bi je otpuštali sa svakog posla, a u privatnome je životu nanizala mnoštvo mučnih i nesretnih veza. Mržnja i ogorčenost na koncu su se odrazili i na njezino zdravstveno stanje. Počele su je mučiti glavobolje, poteškoće s probavom, a na koncu je oboljela i od artritisa. Postajala bi žrtvom svake bakterije koja bi naišla, unatoč trudu liječnika i djelovanju lijekova. U vrijeme dvadeset petog rođendana, Kathy je već izgledala poput žene srednjih godina.

»Onaj koji ne može oprostiti drugima ruši most koji i sam mora prijeći; jer svaki čovjek ima potrebu za time da mu bude oprošteno.« Lord Herbert

Znala je da bi joj bilo bolje da samo nekako nauči oprostiti ocu, no to jednostavno nije mogla, a nije željela ni da mu oprosti bilo tko drugi. »To je jednostavno jedna užasna osoba«, plakala bi, iznova proživljavajući užase iz prošlosti. »Pogledajte što je učinio.« No neki unutarnji glas koji ju je vodio neprestano joj je ponavljao da »mora najprije oprostiti da bi joj bilo oprošteno«. Svi smo mi činili stvari za koje je potreban oprost, a Kathy u tome nije bila nikakva iznimka. Željela se osloboditi stvari koje je govorila i činila. Željela je da joj bude oprošteno. I tako je započela s postupkom opraštanja, i to izjavom koja je glasila približno ovako: »Opraštam ti, ti jadni taj-i-taj.«

DRUGI TJEDAN

7

Isprva joj je bilo teško i osjećala se neiskrenom jer uopće nije osjećala da želi oprostiti. No ustrajnošću je došla do popustljivije izjave. Ubrzo je bila u stanju odustati od onog »ti jadni taj-i-taj«. Shvativši kako se njezin otac mogao ponašati onako nasilno, počela ga je žaliti, a potom osjećati suosjećanje i na koncu pravu ljubav. Naučivši oprostiti ocu, Kathy je počela opraštati i istinski voljeti i sebe. Na koncu se riješila problema tjelesne naravi, a život joj se promijenio nabolje. Na temelju iskustva otkrila je da opraštanje pomaže i onome kome se oprašta i onome tko oprašta. Oslobođen tereta suspregnutog opraštanja, čovjek može poći dalje uz obnovljen osjećaj mira. Um je čudesno oruđe, jer može pohranjivati informacije koje je kasnije moguće iznova preispitivati. Postoji li u njemu kakva negativna misao o nekoj povredi - stvarnoj ili umišljenoj - mogućnost mentalne transformacije takve slike također postoji. Negativno sjećanje moguće je promijeniti opraštanjem toj drugoj osobi i opraštanjem samome sebi zbog ustrajavanja na toj slici povrijeđenosti. Međutim, sama svijest o važnosti opraštanja automatski neće olakšati situaciju kad imamo osjećaj da nam je netko nečim naudio ili nanio nepravdu. Okolnosti u toj situaciji nije moguće izmijeniti, no moguće je promijeniti obrasce razmišljanja. Pozitivnu lekciju na tom području nudi knjižica Teorija grickanja. Autor tako, jednostavnim rječnikom, objašnjava kako je svaka osoba, poput snježne pahulje ili otiska prsta, jedinstveni pojedinac koji nudi osobite doprinose. U toj knjizi stoji i kako pojave na koje putem nailazimo mogu biti u obliku »grickala« (misaonih energija koje ustrajno odgrizaju male komadiće, zalogajčiće našeg pozitivnog stava i samopoštovanja), a koje, u dužim razdobljima, mogu umanjiti našu jedinstvenost. Neka od tih »grickala« mogu biti pronalaženje zamjerki sebi ili drugima, gubljenje strpljenja prema sebi ili prema drugima i nakupljanje bilo kakvih negativnih misli ili misli koje dovode do neopraštanja.

»Onima koji najviše opraštaju bit će najviše oprošteno.« Josiah W. Bailey

Od vremena do vremena načas zastanite kako biste razmotrili svoje misaone obrasce. Prema riječima Henryja H. Buckleyja: »Održavajte misli na pravome putu -jer kako mislite, tako jeste. Misli su stvari, stoga mislite samo ono zbog čega će svijet postati boljim, a vi se nećete stidjeti.« Tražite male znakove koji ukazuju na »grickala«, a mogu se pojavljivati u vašim postupcima, razgovorima, emocijama, kao i vašim mislima. Neki će morati naučiti kako opraštati. Theodore Cuyler Speers ovim je riječima naglašavao upravo to: »Opraštanje je nešto što moramo naučiti, ne kao dužnost ili obvezu, nego kao iskustvo srodno iskustvu ljubavi; ono mora nastati spontano.«

DRUGI TJEDAN

8

4. Zahvalno držanje donosi sreću John M. Templeton Budite li se svakog jutra s pjesmom hvale i slave na usnama? Cijenite li život u svoj punini i iz dana u dan? Ili se morate dugo i dobro zamisliti kako biste se prisjetili nečega zbog čega trebate osjećati zahvalnost? Pomno razmotrite odgovore na ta pitanja, jer bi oni mogli biti ključni za ostvarivanje života ispunjenog korisnim djelovanjem i radošću. Jedan od životnih zakona, i nemilosrdnih načela, govori nam da će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati razvijemo li stav zahvalnosti. I sami razlozi za tu zahvalnost tada se mogu početi množiti. Moguće je i da će biti nužno školovati se kako bismo mogli početi drukčije razmišljati, kako se to navodi u ovim riječima Alberta Schweitzera: »Školovati samog sebe za osjećaj zahvalnosti znači ništa ne uzimati zdravo za gotovo, o čemu god bila riječ, nego uvijek tražiti i cijeniti tu dobru volju koja je u pozadini određenog postupka. Prisilite se na to da sve dobro što se za vas čini smatrate uobičajenim i posve razumljivim. Sve potječe od želje za dobrobiti koja je usmjerena prema vama. Nastojite li ozbiljno i neprestano samog sebe školovati za osjećaj zahvalnosti, vaša nepopustljiva ljudska priroda ni vama ni drugima neće izazivati nikakve nevolje.« »Ali kako taj pozitivni pristup doista funkcionira?« možda ćete pitati. Samome sebi to možete dokazati jedino ako se svojski potrudite i pričekate da vidite što će se dogoditi. Otto Friedrich Bollnow napisao je: »Vrlina zahvalnosti izravno dodiruje krajnje temelje ljudskoga postojanja, jer teško da postoji neka druga čovjekova odlika koja je toliko primjerena otkrivanju stanja njegovog unutarnjeg duhovnog i moralnog zdravlja kao stoje to njegova sposobnost pokazivanja zahvalnosti.« Znali vi to ili ne, imate mnoštvo razloga zbog kojih i ovog trena trebate zapjevati čudesnu pjesmu zahvalnosti! U priči Ljubav nije slijepa Russell Criddle opisuje što to znači biti slijep, a potom operacijom povratiti vid. »Sve je izgledalo čudesno lijepo. Ništa nije izgledalo ružno. Smotak papira odbačen u odvodni kanal, već i same te riječi dočaravaju prljavštinu, no ja sam vidio bijelo i crno i boje, ravne linije i simetriju, nevjerojatnu razliku u odnosu na sve druge smotke papira u svim drugim kanalima. Nisam osjećao silno oduševljenje zbog toga što više nisam slijep, samo me taj silni osjećaj ljepote oduševljavao do samih granica izdržljivosti. Pojurio sam u kuću i u svoju sobu i zario glavu duboko u jastuk. Ne zbog toga što više nisam bio slijep, ne zbog toga što sam progledao, nego zbog toga što jednostavno nisam imao dovoljno mogućnosti, što nisam raspolagao tolikim kapacitetima da bih bio u stanju probaviti toliko veličanstvenosti. Zaplakao sam.« A to je svakako bila zahvalnost nemjerljivih razmjera! Sve čemu pridajete pozornost i vjeru, o čemu god bila riječ, postaje vašim iskustvom. Stoga pozornost usmjerite na to kako biste željeli vidjeti samog sebe. Iskažite zahvalnost za spoznaju da upravo sada postajete tom osobom. Iskažite zahvalnost za svo obilje u kojem trenutačno uživate i iskažite zahvalnost za obilje svega dobroga što je na putu prema vama. Dok tako razmatrate sve razloge za sreću i postajete sve svjesniji toga koliko vam je istinski dobro i koliko ste sretni, možete početi izgrađivati

DRUGI TJEDAN

9

stav zahvalnosti. Život će vam biti obasut srećom onako kako dotada niste ni mislili da je moguće. Nastojite se svakog jutra buditi s urođenim očekivanjem dobroga i uz čudesan osjećaj zahvalnosti već i za sam život. Vaši će dani biti ispunjeni uzbudljivim pustolovinama.

»Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; nećete je pronaći među nekulturnim svijetom.« Samuel Johnson

Istina, možete odlučiti koncentrirati se isključivo na ono za što držite da vam u životu nedostaje. Možete naricati nad činjenicom da niste dobili dio materijalnih dobara kakav vam pripada. Možete se žaliti na sudbinu, roditelje, lisnicu i tuđe mane i slabosti. Za takve stvari prije vas odlučili su se mnogi, a mnogi to čine još uvijek. Ili se možete promijeniti. Možete spoznati čudesne načine igranja igre koju nazivamo životom. Možda već uviđate koliko je mudro imati zahvalan stav prema svemu. Ako je tako, možda je potreban još samo mali korak kako biste se otvorili za veće poštovanje, zahvalnost i veće obilje. Kad dobro ovladate obiljem koje je već i u ovom trenutku vaše, sve izraženiji stav zahvalnosti donosit će vam sve više sreće i dobiti, a kroz vas jednakom mjerom i čitavom našem svijetu. Stav zahvalnosti - može pomoći i vama!

DRUGI TJEDAN

10

5. Čovjek se boji onoga što ne razumije Anonimna Nedavno sam vidio reprizu zajedničke emisije koja se izvorno istodobno uživo emitirala iz San Francisca i Sankt Petersburga. Publika u oba grada vidjela je cjelokupan prikazani program. Do jednog od najdramatičnijih trenutaka došlo je potkraj emisije, kad su okupljeni i u •ednom i u drugom studiju uvidjeli stvarnost čitave situacije te su počeli jedni drugima domahivati. Suze radosnice tekle su u oba grada. Ljudi koji su više od jedne generacije proveli na suprotnim stranama hladnoga rata odjednom su postali svjesni toga da su oni na drugoj strani upravo poput njih samih. Ta nova razina razumijevanja uvećava mogućnosti za održavanje mira u čitavome svijetu.

»Nadmoćan je čovjek troslojan. Krepostan, oslobođen je briga; mudar, oslobođen je dvojbi; neustrašiv, oslobođenje straha.« Konfucije

Tijekom II. svjetskoga rata saveznički su vojnici Nijemce nazivali »Švabama«, u sukobima u Koreji i Vijetnamu kineske komuniste, sjeverne Korejce i Vijetnamce nazivali su »kosookima«. Takvim imenima cilj je bio dehumanizirati neprijatelja i stvoriti dojam nadmoći i gnušanja (koji je zapravo jedan od oblika straha) kod vojnika koji su se protiv njih trebali boriti. Da su oni koji su tako uvrjedljivo nazivali neprijatelja uviđali da se vojnici s druge strane linije također bore za ono u što vjeruju, ubijati takve borce postalo bi neusporedivo težom zadaćom. Jedna stara maurska izreka podsjeća nas na jednu veliku istinu: »Onaj tko se nečega boji, tom nečemu upravo daje moć da njime vlada.« Svi mi imamo strahove različitih razmjera i oblika i stoga je važno spoznati koji su to strahovi te se s njima izravno suočiti. Hrabrost nadvladava osjećaj bespomoćnosti i potiče nas na to da u svakoj situaciji pribrano razmišljamo i počnemo djelovati. Kad pojačamo razumijevanje sebe i drugih, vjerojatnost da će se strah i mržnja ukorijeniti postaje puno manjom. Kad su gledatelji u San Franciscu shvatili da ljudi u Sankt Petersburgu također imaju određene nade i težnje, strah i nerazumijevanje počeli su nestajati. Kad su gledatelji u Sankt Petersburgu spoznali da ljudi u San Franciscu izgledaju poput njih, da se poput njih i smiju, da slično zamišljaju budućnost, svijet je načinio divovski korak u smjeru ostvarivanja mira i bratstva. Najčešće se bojimo nečega što nam je nepoznato. Kad su prvi lovci, nastojeći doći do hrane, tražili životinje koje su se hranile i ljudskim mesom, s lovom je uvijek bio neraskidivo povezan određeni osjećaj straha i napetosti - ne zbog toga što lovac ne bi znao na što će naići, nego zato što nije znao kada. Danas ćemo u svakodnevnome životu rijetko naići na životinju koja bi bila u potrazi za ljudskim mesom, tako da gotovo i nema razloga pribojavati se da bi nam život mogla ugroziti takva opasnost. Pa ipak, i dalje proživljavamo strah i napetost povezane s budućnošću. Držimo da postoji mogućnost da nam se dogode užasne stvari, a ne znamo kad bi se one mogle

DRUGI TJEDAN

11

dogoditi. Međutim, istina je to da, kad životu pristupamo bez straha, stvari na koncu najčešće ispadnu više nego dobro.

»Strahove možete nadvladati suočite li se s njima na valjan način. Strah je jedna od emocija. A emocije u potpunosti dolaze iz unutrašnjosti biča i imaju samo onoliko snage koliko im je damo. Kao ljudska bića, raspolažemo i intelektom, a upravo intelekt, a ne emocije, mora biti vrhovna snaga koja će usmjeravati naš život želimo li ovdje iskusiti imalo sreće. Emocije su boja života; bez njih bismo uistinu bili bezlična stvorenja. No, te emocije moramo nadzirati, jer će one inače nadzirati nas. To osobito vrijedi za emociju straha, koji će, dopustimo li mu neograničenu vladavinu, od svih nas stvoriti te drhtave sjene ljudi kojima olakšanje može donijeti tek smrt.« John M. Wilson

Ostanemo li svjesno u zagrljaju straha, jedan će strah voditi do drugoga, a to može donijeti samo nove strahove. Živimo li u stanju straha, uvijek će se naći nešto čega se možemo bojati. Većina strahova u nas ulazi učenjem, pa ih se, jednako tako, možemo i odučiti! Strah može biti nedostatak svijesti o nazočnosti Boga kao stvarne sile u našem životu. Uza svijest o aktivnoj Božjoj nazočnosti u našem životu, mnogi aspekti straha mogu se izgubiti u izmaglicama nestvarnoga. Poput snježne grude koju ubacite u kantu vruće vode, strah se topi, a njegova se energija transformira u pozitivnu vjeru. Za primjer uzmite osobe koje se oporavljaju od alkoholizma. Za trajanja bolesti ti ljudi sve odlučnije poriču da imaju velikih problema s alkoholom. Većina njih mora potonuti do samoga dna - neki se i doslovce moraju probuditi u blatnjavome jarku uz rub ulice - i tek potom biti u stanju podignuti pogled i uvidjeti da je rješenje u liječenju. Strah i tjeskoba koji su bili uzrok njihove ovisnosti o alkoholu morali su izići na svjetlo kako bi se oni s njima mogli suočiti i poraziti ih. No, da biste podignuli pogled nije nužno doseći dno. Već sada, bez odlaganja, možete početi spoznavati da život bez straha daje najbolje moguće rezultate. Možete odmah početi uviđati da su ljudi »na drugome kraju svijeta« jednaki kao vi i ja - samo žele biti slobodni kako bi mogli biti sretni i korisni. Ne morate se bojati posezati za novim iskustvima ili se izlagati novim rizicima kako biste stekli uvećano očekivanje dobroga. Možete bez straha nastaviti u smjeru uspjeha, sklada, zdravlja, blagostanja i korisnosti.

DRUGI TJEDAN

12

Podvučeno! 1.Misao - čin ili postupak razmišljanja - jedna je od najvažnijih i najsnažnijih moći kojima raspolažete i, kao kod gotovo svih moći, moguće ju je koristiti i pozitivno i negativno. 2.Pojavi li se negativna misao, odmah je zamijenite pozitivnom. 3.Ljubav je »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu. 4.Zagledajte se u sebe kako biste pronašli blago ljubavi. 5.Prvi korak u dobivanju oprosta jest oprostiti! 6.Zapamtite da je jedan od najboljih učitelja svakodnevno iskustvo. 7.Pogledajte oko sebe. Cijeneći sve to, pronađite ljepotu i radost i pozovite ih da postanu stalnim gostima u vašem domu. 8.Kad počnete uviđati da Bog s ljubavlju vodi vaš život, moći ćete spoznati i da se zapravo nemate čega bojati.

Zakon u praktičnoj primjeni! Misli koje u njemu nastaju, u čovjeku izazivaju snažne reakcije. Ako je usmjerena na nekog drugog, vaša misao prema toj osobi leti poput odlično navođenog projektila. Ako je vaša misao ponajviše povezana s vama, ostaje uz vas i samo čeka priliku da reagira i utječe na vas, tako se reproducirajući. Sada ću navesti jedan navod dubokog značenja, a koji se odnosi na misli. Pročitajte ga i razmislite o brojnim razinama svijesti koje on može poticati, te zapišite vlastita opažanja. Ovog tjedna budite svjesni toga kako se mudrost sadržana u tom navodu može primijeniti na vaš život. Sve što jesmo, posljedica je onoga što smo ?nislili; temelji se na našim mislima i istkano je od naših misli. Govori li čovjek ili, pak, djeluje sa zlom misli, pratit će ga patnje jednako onako kao što kotači prate kopita životinje koja vuče kola. (Dhamapada, zbirka starodrevnih budističkih pjesama) Tijekom tjedna nekoliko puta poradite na toj vježbi i zamisli iz svakog od eseja primijenite na svoj postupak razmišljanja. U dnevnik pribilježite sve osobite misli, spoznaje, svijesti ili zamisli koje se eventualno pojave.