Dražen Jergović: Dnevnik vragolana

Teen zapisi o...Draen Jergovi: Dnevnik vragolanaDraen Jergovi 2014.Studio TiM 2014.izdava[studio TiM]V. Babi 2, Rijekatel. (fax) 051/677-196www.studiotim.hr.priprema materijalaTamara Modri, Studio TiMfotografija na naslovniciDreamstime & Celinak d.o.o.dizajn ovitkaMilan ZagoracISBN 978-953-7780-34-0

2

Draen Jergovi

Dnevnik vragolana

3

Uvod

Dario je pravi tinejder koji ima sasvim pravi ivot tinejdera: mamu, tatu, kolu, djevojku koja mu se svia... I to je najbolje od svega, Dario nije ba neki uenik, a esto voli napraviti i kakvu spaku. Ipak, ljeto je tu, zavrava nastava i dolazi vrijeme kada se neki stari planovi mijenjaju e da bi sve skupa zavrilo u jednoj jeovitoj prii, nakon koje jednostavno nema vie kupanja u moru, ali ljeto tek poinje! I to u najboljem moguem drutvu... Dnevnik vragolana je jednostavnim rijeima simpatina knjiga koja nas podsjea, pomalo nostalgino, na neka druga vremena kada smo i sami itali Adriana Molea...T. M.

5

1. dio

7

Ponedjeljak, 9. listopada 19**

Kao i obino ponedjeljkom, probudio sam se oko 11 sati. Stara me, sreom, nije nazvala kako bi me trgnula iz sna. Jo jedno mamurno jutro dalo je naslutiti da e danas opet biti jo jedan u nizu usranih dana. Da bi vrag bio vei, ustao sam ba na lijevu nogu. Toga se, naalost, dobro sjeam.to sad? Kamo sad? Ubrzo odem u kupaonicu, zagnjurim glavu u neku sumnjivo istu vodu u lavoru i umijem pritavo lice. Sapun nisam pronaao, a da budem skroz iskren, nisam ga ni traio. Uostalom, nije mi ni trebao. Nabacim na sebe neku izblijedjelu majicu kratkih rukava. Rupe na tri mjesta stvarale su ugoaj prozranosti i neke pritajene slobode. Hmmm, trebalo bi neto i pojesti... Otvorim hladnjak, uzmem onu ustajalu mortadelu, ementaler sir pa onda kruh i sloim nekakav grbav nazovi sendvi. Potom popijem au Coca-Cole i naglas podrignem. Ovo je bilo fino! pomislih. Poto sam danas, uza sve zlo, imao jo i nulti sat, logino sam zakljuio kako mrzim ponedjeljak. U tom trenutku prisjetih se Garfielda i onog istoimenog crtia te me preplave osjeaji nelagode, bunila i zakukuljenog straha. Ubrzo sam se pribrao, nabrzinu ovla 9

pospremio poprilino razbacani krevet i pogledao na zidni sat.Ve u sljedeem trenutku sat je otkucao dvanaest puta. Znao sam, nemam jo mnogo vremena do polaska u kolu. Neto kasnije zazvonio je telefon. Bila je to mama, a deset minuta poslije nje i tata je nazvao. Iako je imao puno posla jer je rjeavao neki zamreni sluaj na sudu, ipak se javio. Nervoza i ljutnja koje su se ispreplitale u njegovu glasu doaravale su mi da je debelo u problemima. No, to me briga za njegove sudske rasprave ili pak mamine tolike bolesnike koje svakodnevno dri na dlanu. Oboje imaju vie vremena za druge nego za mene sina jedinca. Ipak, ja ve odavno ne alim za tim. Raspitivali su se kad imam nastavu, jesam li dorukovao i tako to. Na sve sam upite potvrdno odgovorio. Poeo sam slagati stvari (knjige i pribor) za kolu. Moda sam poneto i zaboravio, ali trebao sam krenuti da ne zakasnim. Zakljuao sam stan, prethodno provjerivi jesu li zatvoreni plin i voda u za to predvienim prostorijama, jer nikad se ne zna...Na putu do kole nisam susreo nikoga osobito poznatog, tek susjeda s prvog kata koji je ve prijepodne bio pozamano nacvrcan. Takav je bio otkad ga znam. No, bez obzira na njegovo vjeno pijanstvo, vidio sam u njemu jednog potenog i simpatinog ovjeka. Bio je mnogo bolji i pristojniji prema susjedima i prijateljima koje je po birtijama astio negoli prema vlastitoj eni i djeci. Put do kole dalje me vodio kroz dugaak drvored i preko vrlo prometne ulice. Kroz stakla na izlozima uoavao sam uurbane prodavaice, bahate i izbirljive kupce, na ulici 10

srdite prolaznike, rastranu djecu, ljutite vozae, utuene umirovljenike, zgodne mlade ene u kratkim suknjama, poslovne ljude, smijene babe s placa, pse lutalice, gladne golubove, derutne fasade na zgradama, smee na ulici i jo puno toga nevrijednog spomena, a to mi je, protiv moje volje, odvraalo pozornost.Nekako sam, s mislima tko zna gdje, stigao pred kolu. I da sam mirio, osjetio bih po amoru djece, mirisu svjee upakiranih gableca, naguravanju i slinome da je blizu ta udnovata zgrada. S odreenom mukom probio sam se kroz gomilu i uao u svoju omiljenu odgojno-obrazovnu ustanovu. Na ulazu u razred vidio sam omraena i oronula lica svojih razrednih frendova, jer je svakomu od nas sama pomisao na poetak novog radnog tjedna i novih obveza izazivala stranu muku i grenje eluca. S gorinom izvan i unutar cijelog tijela sjeo sam u svoju klupu i ekao poetak nastave. Samo su se rijetki iz mog razreda smijali i dobro zabavljali, ali to su uglavnom bili tzv. treberi. Ma, tko ih ljivi! Samo nek' se smiju! Upravo je moj frend u klupi bio velika, pae ogromna treberina. Kad ga je uitelj togod upitao, uvijek je i na svako pitanje znao toan odgovor. Nemam komentara...Napokon, u razred je ula uiteljica. Uh, kakav je samo komad bila! Koliko mi je poznato, nije jo bila udana, a brojila je nekih trideset ljeta na svojim leima. Svaki put se zafrkavala s nama (i na nastavi i na hodniku) i bila je totalno simpa i otkaena, ba mladenaki, ali i izluujue seksi. Zato smo je, valjda, toliko i voljeli. Cijelu ovu godinu e nam predavati ba ona, jer je naa prijanja profa na 11

bolovanju ve due vrijeme. To nam, nikome od nas, nije uope loe sjelo. Dapae, nek' je samo s naom proficom sve u redu, ali to se nas veine tie, ne treba se vraati u kolu jo neko dulje vrijeme.Gotovo uvijek, ako vani nije bilo kino, mlada uiteljica je dolazila u kolu u suknji. Nekad u duoj, ali veinom u onim kraima, od kojih zastaje dah. Osim toga, izgledala je fenomenalno, poput Afrodite. Sve je na njoj bilo toliko skladno i privlano da se u meni ve budio spolni nagon pritavog pubertetlije. Nisam znao ba mnogo o tim stvarima, ali sam nasluivao da se sjajno zabavlja onaj ija je ova krasotica djevojka. I dok su mi tako bludne misli strujile glavom, uiteljica me upravo prozvala da proitam svoju zadau. Trebao je to biti neki tekst, zapravo sastavak o sebi (to volim, gdje ivim, neto o mojim ukuanima i prijateljima i sl.). Naravno, opet sam zaboravio zadau, no sreom, svidio sam se profici pa mi je samo upisala minus u imenik sa strane i blago mi zaprijetila da do sljedeeg sata engleskog jezika to napiem. Opinjen njezinim glasom, izgledom, nainom na koji me gledala i njezinim pokretima, bio sam kao na nekim tekim drogama. Neprestano sam se smjekao i slinio za svojom uiteljicom.Nekoliko trenutaka kasnije prelila se aa moje nevine djeake razbludnosti, te gotovo da nisam doslovce eksplodirao. Naime, profesorica se, u ionako prekratkoj suknjici, malo podigla kako bi sjela na rub stola, a meni, ve poprilino iskusnom voajeru (za tu dob), nije promaknulo to to sam na trenutak ugledao rubove crnih haltera koje je imala na sebi. No, kako to ve obino biva, trenutak 12

zadovoljstva trajao je odve kratko. Zapravo, moe se rei da je zavrio prije nego je uope i poeo. Reakcija je, pretpostavljate, bila preoita. Iznenada sam se zajapurio crvenei se poput zrele rajice. Ona tu sliku nije nikako mogla zanemariti pa me pitala, onako majinski, da li mi je dobro. Znala je iskusna zavodljivica tono to je bilo posrijedi, ali se pravila da nita ne primjeuje. Na pitanje o mojoj tzv. slabosti nijeno sam odgovorio, osjetivi kako krv u meni kljua. To je bilo prvi put u mom ivotu da sam osjetio neto takvo. S obzirom na sve proivljene i neproivljene neugodnosti, moram priznati da je osjeaj ipak bio vrhunski. Posebno nelagodno irenje osjetio sam u onom dijelu jo djeakog tijela, ali sam, sreom, nabrzinu zauzdao strastvene primisli, prije nego to me moj prijatelj doveo u jo veu nevolju. Danas sam jo i dobro proao, no ova slika s profesoricom kao glavnim akterom jo e me, zasigurno, dugo proganjati. Jedva sam doekao kraj sata, naravno, ne zbog profesorice ve vie zbog moguih posljedica po moje ocjene.Oputanje uz glazbenu umjetnost obiljeilo je prvi kolski sat. Uz to, prepoznavali smo i nekolicinu pjesama koje je nastavnica izvodila za glasovirom.Kad je poeo sat biologije, kao da se na mene obruio sav teret svijeta, sve zlo i nedae pet i pol milijardi stanovnika u jednom jedinom beskrajnom paketu. Profesorica je ispitivala cijeli sat, a meni ni pomo mojih frendova ni potajno itanje natuknica iz biljenice nije omoguilo bolji rezultat od krte i ture dvice u imeniku. Kad me ispitala do kraja, nastavio sam s kompiem u klupi (treberom) 13

igrati iks-oks, popularnu igru za razbibrigu ovdanjih tinejdera kojima nije bilo do uenja. Frend u mojoj klupi ostao je doslovno zateen kad ga je uiteljica prozvala da odgovara. Iako je on to ve unaprijed obavio, rijeivi se te nezavidne odgovornosti tako to se sam, nekoliko dana ranije, prijavio za odgovaranje, ipak mu se ova aktivnost nije svidjela. Ona mu je postavila doista kakljivo pitanje na koje nije znao odgovor. Ipak, mislim da je to bila nezaobilazna kazna za obojicu, jer smo pod satom, uslijed velike dosade, igrali tu aktualnu igru. Sad nam se to vratilo na najmanje ugodan nain. Nakon poetnih kikseva, mumljanja, rastrzanih i zamuckujuih odgovora, najzad se nekako pribrao i zapoeo sa sipanjem tonih odgovora, kao iz rukava. Zasluena etvorka bila je, prema njegovom miljenju, premalo i ono to nije oekivao. Naravno, treberina je navikla stalno dobivati iskljuivo petake. Ja sam, nakon svega, s oduevljenjem odsluao u cijelosti zvono za kraj sata.Na satu zemljopisa nije bilo nita bolje. Stara i poprilino debela profesorica nespretno se gegala po uionici, usput objanjavajui neto o gospodarskom razvitku azijskih zemalja. To me, naravno, nije uope zanimalo pa sam sat proveo iljei olovke i crtajui nekakve udne likove iz vlastite mate. Na kraju sata profesorica me zamolila da joj pomognem vratiti zemljovide u zbornicu, a ja sam je, iako nevoljko, ipak posluao uinivi traeno.aba krastaa bio je nadimak nae profesorice iz povijesti i taj je naziv bio sasvim opravdan, zapravo, bio je to njezin zatitni znak. Izgled, zluradi smijeak i kreketanje iz 14

razvaljenih usta bili su sinonim za strogou i iivljavanje nad neznalicama u koje sam se i sam nerado ubrajao. Diktirala je neke reenice iz udbenika o srednjem vijeku, razliitim stranim vojskama i bitkama. Priznajem, konano neto to bi me moglo zaintrigirati. Vrlo marljivo sam zapisivao svaku izreenu pojedinost, ali kako sam sporo pisao, nisam pohvatao neke natuknice. Zato je tu uz mene sjedio moj frend od kojeg sam uvijek sve prepisivao, pa ni ovaj put to nije bila iznimka.Peti je kolski sat ak i za trebere oznaavao patnju, grozu i strepnju jer se pisao test iz gramatike materinjeg nam jezika. Neto, valjda, o vrstama rijei i reeninim dijelovima. Nisam elio riskirati jo jedan siguran komad u imeniku pa sam radije zbrisao. Inae, ba i ne volim markirati s nastave, ali ovo je ipak bila via sila. Uistinu se nisam pripremio za test. Nita novo za tebe! pomislili bi mnogi. Ali doista je bilo tako, barem ovaj put. Ha-ha!I tako, dok su se drugi u razredu preznojavali zbog kompliciranosti testa, ja sam bio ponosan na svoj, jo jedan u nizu, zaslueno steeni neopravdani izostanak. Uputio sam se kui, no ubrzo se predomislio ekajui svoju bagru kako bismo otili kupiti neto za pojesti. Trebalo je k tomu nabaviti i petarde jer su se Boi i Nova godina opasnom brzinom pribliavali.Priekao sam ih u parkiu blizu kole dok ne zavri zadnji sat. To sam vrijeme ugodno proveo olakavi se u uglu jedne zgrade, jer fizioloke potrebe organizma nisam stigao obaviti u koli, a zna se i zato bjeao sam to dalje 15

da me nastavnica iz hrvatskog ne vidi. Netremice sam promatrao igru vrabaca i jednog goluba koji je poput kakvog gazde ili, bolje reeno, tiranina otimao korice kruha od slabijih i nemonijih. To me uas podsjetilo na temu dananje nastave iz povijesti: Izrabljivanje kmetstva od strane neumoljive i okrutne vlastele.Kad je prolo nekih pola sata, pojavilo se i drutvo iz mog razreda. Svi su mi govorili da test uope nije bio teak te da sam ga i ja trebao pisati. Zasigurno ne bih pogrijeio. Rekli su mi i da se moglo prepisivati iz knjige, a ja sam, ovako i onako, samo popuio jo jedan neopravdani. Problemi e nastati tek kada moji starci dou na roditeljski sastanak.Kupili smo sve to smo trebali, uz jedan manji dodatak cigarete plavi Ronhill. Te jo nismo do sada nikako probali pa otuda i ideja da ih bratski podijelimo i skurimo. Poslije smo jo mislili kupiti i pivo u limenci, ali vie nikome nije ostalo sitnia. Uputili smo se svatko svojoj kui, uz malo kanjenja, ali starci me, sreom, nisu gnjavili dodatnim pitanjima. Priznao sam im dvicu iz biologije, ali ne i neopravdani iz hrvatskoga.Uz televiziju smo doekali veernje vijesti, kada su me starci iznenada potjerali na spavanje. Nisam nikako mogao usnuti. Moda je razlog ponajvie bila prezgodna uiteljica iz engleskog, moda preueni neopravdani izostanak s nastave, moda... Bilo kako bilo, usnuo sam neto poslije 23 sata sluajui laganice na radiju.16

Utorak, 10. listopada 19**

Seksualnou i pritajenom poudom presvuen jueranji dan probudio me u mokroj nevolji. Nikad do danas nisam doivio neto slino i ostao sam zateen, ali i zaprepaten injenicom da sam po prvi put u ivotu imao takozvanu nonu poluciju (kako bi to struno rekla profica iz biologije). Sva je srea da su mi roditelji radili ujutro, tako da sam bez urbe mogao presvui krevet, pidamu i oprati sve tragove koji su upuivali na nonu dogodovtinu, za koju je najvjerojatnije zasluna prekrasna profesorica iz engleskog.Brzo sam se istuirao i presvukao. Potom sam neto ubacio u kljun i popio au hladnog mlijeka. Sat je otkucao deset puta. Danas nisam trebao uriti u kolu jer nisam imao nulti sat. Po prianju svojih frendova shvatio sam da su i neki od njih ostali zateeni prvim pubertetskim nekontroliranim istjecanjem sjemena koje nas je zapravo trebalo radovati. Pa uostalom, postajemo spolno zreli, a ako Bog da, uskoro i spolno aktivni. He-he!Poto sam imao prilino slobodnog vremena na raspolaganju, odluio sam malo se zabaviti na kompjutoru. 17

Odigrao sam jednu poduu partiju neke strateke igre, ni sam ne znam kako se zvala, a nije ni vano. Zadatak mi je bio, kao tajnom agentu, obii nekoliko vojnih baza, unititi njihovu logistiku i uspjeno se vratiti u drugi grad, naravno, prolazei pritom kroz niz najrazliitijih opasnosti koje su vrebale odasvud. Nakon trosatnog buljenja u monitor i mrdanja po joysticku, brzinski sam spremio neke knjige za kolu, odjenuo jaknu i obuo zamazane cipele. Nisam provjeravao jesam li sve ponio, jer sam raspored ve odavno znao napamet.Doavi u kolu, ispostavilo se da nisam ponio blok za crtanje i crtai pribor (tempere i kistove). Morao sam se u hipu dosjetiti nekoga tko bi mi navedene stvari mogao posuditi za danas, kako me nastavnica iz likovnog ne bi istjerala sa sata, ba kao i zadnji put. U naumu sam ubrzo uspio. Potreban pribor posudila mi je dobra prijateljica iz prve klupe, neka treberica, ali koja se povremeno druila s nama loijima, te nam je, osobito meni, esto pomagala pri domaoj zadai, doaptavanju tonih odgovora na usmenom, kao i pri slanju ceduljica s tonim odgovorima na testovima. Sve u svemu, cura je bila o. k. Da je malo ljepa, ne bi kodilo, ali i ovako je bila prilino simpatina. Da joj se sviam, nisam imao pojma. To sam, naime, saznao od drugih cura iz razreda, a i neki deki su me zbog toga zezali. Svojim je ponaanjem samo potvrdila moje sumnje, a kako cure bre sazrijevaju od nas dekia, tada je njezina vrckavost bila potpuno opravdana.Na odmoru, nakon matoa, na kojem smo uili o trigonometrijskim funkcijama (sinus, kosinus itd.), 18

ponudio sam je ljutim Menthol bombonima i cigaretom u znak zahvale za uinjeno dobro djelo. Cigarete je s gaenjem odbila, ali za bombone joj nije dugo trebalo. Odmah ih je uzela. Malo smo se naalili, no poinjao je drugi sat.Na satu hrvatskoga poinjale su moje muke po Dariju. Najprije me profesorica grdila zato to sam juer eskivirao dok se pisao gramatiki test, da bi nedugo potom na dar primio kolac iz zalaganja. Onako, usput, za svaki sluaj, neka se nae. Ovako ljut i ojaen, jo sam saznao da test svejedno moram pisati, ali to e biti iznenaenje. Kako neugodnost ne bi bre-bolje minula, imali smo blok-sat. Traak svjetlosti na kraju beskrajno dugog tunela ugledao sam sa zvukom zvona za kraj ove kalvarije i spoznajom da smo danas, uza sve zlo koje mi se dogodilo, trebali pisati i zadanicu. To je trebao biti neki turobni sastavak o jeseni i naem predivnom industrijskom gradu, ali je to, eto, ovoga puta ipak odgodila. Zasad.Stigao je, napokon, i sat likovnog odgoja ili kulture, kako li se ve zove. Dobro mi je dola ova slikarska relaksacija jer smo itav veliki odmor ipali po hodnicima i prostranom holu lovei jedan drugoga. U pojedinim trenucima ak smo se i nerijetko sudarali s profesorima u prolazu, to nam nije bilo od prevelike koristi za stjecanje ionako ocjenama i ponaanjem naruenog pozitivnog vladanja. I tako, sav znojan i crven u licu, raspakirao sam prijateljiin crtai pribor, umrljao boje u aice i slikao neto na temu sveprisutne jeseni. Tonovi ute, smee i crvene boje vjeto su se mijeali i pretapali jedan u drugi du itavog 19

javorovog lista to smo ga slikali u uveanom mjerilu. Pritom je do izraaja dola sva rasko boja i umijee likovnog stvaralatva ve pomalo odraslih djevojica i djeaka. Ozbiljnost mene i mojih vrnjaka bila je vidljiva iz svakog poteza kistom, iz svakog obrisa, sa svih donedavno snjenobijelih papira. Tmurni dan, kiovito vrijeme, smrknuta lica, pospani prolaznici, tune neraspjevane ptiice, otpalo lie s drvea, tamna odjea... Sve je to jo vie doaravalo odreenu sjetu, melankoliju i besprijekornu nemo pred pokazateljima i vjesnicima jeseni koja nas je, osjeao sam, sve zajedno opila svojom sumornou i sivilom svakodnevice. Nabrzinu sam dovrio crte i usput, za promjenu, pokupio solidnu etvorku, da malo razbijem umalu monotoniju. Dva ugodno provedena sata likovnog izraavanja minula su ni ne primijetivi koliko hitro.Poslije umjetnikog stvaralatva na red je dolo razgibavanje tijela i duha. U skladu s vremenskim prilikama, koje su bile potpuno suprotne jueranjima, vjebali smo u dvorani. Bilo je tu svega i svaega, pravi cupajz najrazliitijih sportskih aktivnosti. Malo zgib u visu pa skok uvis karicama, a na kraju viktorije za deke, odnosno graniara za djevojice. I to je uspjeno ostalo iza nas, pa kada sam se presvukao, otiao sam ravno kui jer mi se po takvom vremenu nikud nije ilo.Stigavi doma, s vrata sam se pohvalio mami za etvorku iz likovnog, dok sam ostalo jo neko vrijeme uspjeno preuivao. Moram priznati, vrlo smjelo s moje strane, no znao sam, ne zadugo. Iz moga glasa tata je nasluivao 20

moguu zabrinutost i nervozu, ali nije bio siguran o emu se konkretno radi. Sve negativnosti o kojima me propitkivao kao pravi odvjetnik, to je na kraju krajeva i bio, ja sam vrlo samouvjereno, zduno i odrjeito nijekao, ne dozvolivi mu da me navue na tanak led kako bih sve priznao. Mama je s potpunim opravdanjem neto prijetila, da e otii na informacije u kolu kod raske, ali mene je u tom trenutku za to bolio on. Ako i ode, dotad u ve neto smisliti. Potjerali su me u sobu da rijeim zadau, a i otac mi je pritom pomogao rijeiti dva teka zadatka iz matematike.Usnuo sam s mislima kako bih i ja elio biti solidan, zapravo bolji uenik, znati sve i ne bojati se ispita. Ali to mogu, poroci su jai od mene i to je nepobitna injenica. Tjeilo me jedino to to znam da ne moemo svi biti idealni ba onako kako to sami elimo.

21

Srijeda, 11. listopada 19**

Sa sljedeim jutrom i mene su potresle nove neugodne spoznaje. Prva i najvea od njih bila je ta da danas stara radi poslijepodne i da e ba danas paziti na mene: to radim, uim li i koliko i sl. Nije teko pogoditi da nisam smio ni mrdnuti iz kue, a to je bilo potpuno neplanirano, neoekivano i sasvim nepoeljno. Osjeao sam se kao zarobljenik, zatoenik vlastitog doma. Strogost koju mi je majka nametnula, pod budnim nadzorom i napucima predragoga oca moga, sve me vie udila i itekako zabrinjavala. Kao da su neto otkrili, kao da su probili moj ifrirani kod. Mora da su saznali neto vrlo bolno i potresno. Ili sam se ja sm u bunilu i osobnoj lai odao? Bio sam u potpunosti raskrinkan u ovoj bjesomunoj igri otkrivanja i skrivanja, povjeravanja i tajni. togod to bilo, nije mi se inilo nimalo bezopasno.Mama je objanjavala kako ima nekih problema na poslu pa mi je utoliko laknulo. No, cijelo sam prijepodne, umjesto vani s prijateljima iz zgrade, proveo vjebajui matematiku i uei zemljopis, s obzirom da nastavnica danas namjerava propitati nae uglavnom labilno znanje. Jo sam stigao nacrtati nacrt, tlocrt i bokocrt za jednu smijeno-22

kompliciranu konstrukciju iz tehnike kulture. Sve sam obveze uspjeno pozavravao tako da sam s ponosom, ali i s dozom tuge zbog neigranja s frendovima, sjeo za stol i ruao zajedno s majkom svoje omiljeno jelo grah s kobasicama i zelenu salatu. U svoj zbrci u kojoj sam se zatekao nisam se sjetio svega to sam trebao. Tako ne samo da sam zaboravio skrivene cigarete ve i klju od stana. Ni mama nije brzo reagirala na ovu drugu neponesenu stvar, pa sam poao u kolu bez dva izuzetno bitna rekvizita u mom ivotu. Tek sam na radnom mjestu otkrio vlastiti nenadoknadiv propust.Na blok-satu tehnike kulture uredno smo geometrijskim priborom crtali raznorazne konstrukcijske modele gledane sa svih strana, a mirni i staloeni profesor pregledavao je, onako usput, i nae domae uratke. Napokon, i ja sam jednom imao rijeenu zadau tako da nisam trebao prepisivati (zapravo precrtavati) od drugih. Bio sam vie nego zadovoljan vidjevi u imeniku upisanog petaka nakon odve dugog jednomjesenog posta. Ovom prigodom sam se, barem na trenutak, i ja osjeao istinskim treberiem. Priznajem, predivan je to osjeaj koji jednostavno ispunjava rahlo tijelo i duu. Nisam se usudio javno priznati, ali inilo mi se kao da profi danas ocjene dijeli akom i kapom. No, nije me to odve smetalo, a jo manje kopkalo.Drugi je profesor, ovoga puta onaj iz matematike, ibao sve nazone u razredu svojim dobro prepoznatljivim, staromodnim otrim pogledom. Otvorivi imenik po sredini, prozvao je nekoga pod rednim brojem 14. Bio je to 23

upravo moj kolskoklupski frend kojega je pred ploom pitao dva zadatka i neto iz teorije. Ovaj je, u skladu sa svojom davno steenom reputacijom, nanizao jo jednu u moru petardi kojima je bio naikan njegov list u imeniku. I dok je njegov bio prepun trbuastih brojki, moj list u imeniku vrvio je suhim okotima, tek u drutvu pokojeg labuda. Do kraja sata odgovarale su pred ploom jo tri cure i propalitet iz zadnje klupe do zida, koji je ove godine dospio k nama u razred jer je ve dvije godine bio nepokolebljiv ponavlja. Djevojke su redom dobile zasluene ocjene: etvorku, tricu, trojku, a najstariji od uenika, naravno, kulju. Zvonce je donijelo toliko iekivano olakanje.Na satu njemakog jezika jedna je postarija profesorica cijelo vrijeme priala, kao da govori materinjim jezikom negdje na RTL-u ili na PRO 7, tako da je uglavnom nitko nije ni pokuao razumjeti. Ufurala se tako baba u svoju, nama nerazumljivu spiku. Svi smo, prema njezinom nahoenju, pokuavali neto proitati (itaj: razumjeti), no samo je rijetkima to dobro uspijevalo. Ta je profesorica putovala iz tridesetak kilometara udaljenoga grada pa je po tome i bila posebna u odnosu na druge kolege u zbornici. Iako ve u poodmaklim godinama, bila je vrlo samouvjerena i razborita, a odravala je vitku liniju i mladenaki look. Ipak, godine su uinile svoje, premda je ona vjeto skrivala osobne nedostatke, ako se oni tako uope smiju i mogu zvati.Solidno pripremljen za usmeni ispit, zajedno s prvom treberskom postavom, praktiki sam jedva doekao sat 24

geografije strepei hoe li i mene prozvati da odgovaram. Njezina su strogoa i naprasit izgled stvarali dojam nedodirljivosti, a to je primjenjivala i u praksi, posebnim stilom ocjenjivanja uenika. I kako to ve oduvijek biva s loijim uenicima, profa je pitala sve druge, ali ne i mene. Imao sam dojam kao da je nasluivala da sam se ovoga puta zavidno pripremio za odgovaranje, pa samo eka neku novu prigodu kada e me uhvatiti nespremnog i primjereno nagraditi loom ocjenom.Kad je stigao sat vjeronauka, razred se gotovo prepolovio. Mnogi nisu pohaali nastavu o katolianstvu ili ih pak to nije zanimalo. Moebitno su bili pripadnici drugih vjeroispovijesti? Tko e ga znati. I ja sam, ruku na srce, smatrao da ne bih trebao prisustvovati takvoj vrsti nastave, ali su moji roditelji vrili odreeni pritisak kojim su me uspjeno smekali i dobrim argumentima razuvjerili. Osim toga, posjedovao sam negdje duboko u sebi odreeni strah od Boga i mogue kazne koja bi mogla uslijediti. Uostalom, ponaao sam se kao i veina labilnih vjernika. Molitve Oe na i Zdravo Marijo nekako su mi danas neobino godile, te sam osjetio relativno olakanje i duhovnu lepravost. Sastavak o dvanaest apostola priskrbio mi je jo jednu najviu moguu ocjenu u imeniku, iako, priznajem, nisam je ba zasluio, ali nisu bile tako este. Sastavak sam, istini za volju, prepisao upravo od iste one frendice od koje sam juer posudio bojice za sat likovnoga. Svjestan sam, nije bilo poteno, ni pred Bogom ni pred vrnjacima u razredu. Ali gledajui to s ljepe strane, nije bilo nimalo loe na ovako lagan i bezbolan nain pokupiti izvrsnu ocjenu.25

Poslije nastave, moja ekipa i ja otili smo spiskati onu crvenkastu dvadeseticu u tekuoj valutnoj jedinici. Naravno, troak je imao i ime, a zvao se flipper. Nismo si kupili nita za jesti, ali smo zato sjajno utukli vrijeme od pola osam do pola devet naveer.Kad sam stigao doma, mama se zapitala gdje li sam bio toliko dugo, to radim, s kim se druim i zanemarujem li kolovanje. Odgovorio sam onako kako mi je u tom trenutku najvie odgovaralo, a pravi uzrok mamine nervoze otkrio sam tek neto kasnije. Tata je, navodno, morao otii na krai slubeni put, a mama je, najvjerojatnije, valjda iz filmova, smatrala da on bjei s nekom od svojih tajnica s posla na romantian vikend udvoje, premda je bio radni tjedan. Ma, tko ga ljivi, ionako ga nisam podnosio pa mi nije bilo ni vano gdje i s kim je sada. Odnosi meu nama poremetili su se jo odmalena, kada sam ga vidio kako oijuka na stubitu s naom susjedom Katicom. ena srednjih godina i sumnjivog morala nije ulijevala povjerenje. enski je svijet bio ljubomoran na nju, a muki srdit zato to nisu svi imali uspjeha kod te namigue. Birala je inteligentne mukarce s dubokim novanikom i tako se provlaila iz dana u dan. Prema maminoj prii, ova ena je bila u najkraem braku u povijesti. Tek to se udala, na vlastitom vjenanju prevarila je mua s njegovim kumom, na to je ovaj poludio i pobjegao glavom bez obzira. Zato mi je jedino majke bilo istinski ao, premda sam i na njezinu ednost sumnjiavo gledao. Ona ipak radi u bolnici kao medicinska sestra, a znate da se u bolnicama, posebice u nonoj smjeni, svata nepoudno dogaa. Nije pravilo, ali zna se ondje, tu i tamo, 26

s vremena na vrijeme, napraviti kakva razuzdana zabavica u bijelim kutama. Tako sam nekako nasluivao, svata se prialo okolo...Moja je mama bila odve dobra za mog oca, umiljato i pitomo ensko bie. S obzirom na odreenu mrnju prema tati (muu), mama i ja smo se izvanredno nadopunjavali. esto smo tako veeri znali provoditi u svai, prepirci i prilino sonim psovkama, dok me jednog dana moj dragi tata nije poteno izudarao debelim, konim vojnikim remenom. Otada je on u mom srcu jo vie izgubio ono znaajno mjesto koje je odavno uz majku zauzimao, odnosno koje mu je po svim obiteljskim pravima i pripadalo. Vie-manje mene je ignorirao, a majku zapostavljao. Iako ona to nikada nije priznavala, osjeam da u dubini svoje predobre due izuzetno pati zbog toga.Veeras kasno otac je nazvao iz nekog inozemnog hotela. Kae da je sam, da mu nitko ne treba smetati zivkanjem na telefon jer ujutro rano ima nekoliko ozbiljnih sastanaka s uglednim ljudima i poslovnih dogovora s partnerima. Tjeei majku, polako sam zatvarao one kapke i poput mjeseara odgegao kao netom izlegnut pili do svoje sobe i kreveta. Majka je, iako vidno razoarana nastalom situacijom s tatom, dola do mene u sobu i njeno me poljubila u elo. To je bio njezin blagoslov, a meni je neobino mnogo znaio. Kad se vratila u svoju sobu, jo sam je nakratko uo kako potiho jeca u susjednoj prostoriji. Znao sam to to znai, ali nisam imao rjeenje kojim bih joj pomogao da prebrodi ovu krizu.27

etvrtak, 12. listopada 19**

Mama se jutros probudila ranije no obino. Radila je dvije smjene spojeno tako da sam odmah otkrio da je nee biti sve do nekih 11 sati naveer. Tata je ionako jo danas cijeli dan na putu, a u meni se rodila ideja da doma napravim tulum. Brzo sam nazivao sve frendove i frendice iz razreda i mahom su svi pristali, osim nekolicine treberica koje ionako ne bih elio na svojoj feti. Imao sam jo neto uteenog novca pa sam donio iz trgovine nekih salama, kobasica, tvrdog sira, neke grickalice, sokove, peciva i kekse.Kako bih mogao kupiti sve to sam naumio, posluio sam se malo i novcem iz mamine kasice-prasice u kojoj je ona tedjela za neke svoje enske sitnice (parfeme, donje rublje, pribor za osobnu higijenu i sl.). Uzeo sam i vie novca nego to sam u poetku planirao, ali neto u ve smisliti u svoju obranu do majina povratka kui s posla. Kako bih obavio sve dodatne pripreme za organizaciju zabave, nije mi iao na ruku jedino dananji raspored sati. Bio je najnatrpaniji u itavom tjednu. Razmiljao sam kako e se to odvijati i razraivao strategiju putem do kole.28

Na nultom satu tjelesnog trali smo vani na poligonu 60-metarsku dionicu, po mogunosti u to je mogue kraem vremenu. Bio sam meu brima u razredu, to je u meni stvaralo duh voe. Bilo je to valjda nasljedno, prema tatinoj obiteljskoj crti.Blok-sat matematike znaio je ujedno i blok-sat nesigurnosti, treme i strepnje od mogue provjere (ne)znanja. Upravo se to nedugo zatim i dogodilo. Profesor je zadao deset zadataka koje je trebalo rijeiti u roku od pola sata. Uinio je to da vidi koliko redovito ponavljamo gradivo. Najalosnije od svega bilo je to to su sve to bili zadaci iz zbirke, a ja sam jedva rijeio dva, i to ne znajui kolikom tonou. Svi ti zadaci bili su zadavani za domai uradak, a ja sam, po starom dobrom obiaju, vrlo rijetko (itaj: nikada) pisao domae zadae. Kako smo zavravali pisanje testa, tako nas je pojedinano putao van na hlaenje i uranjeni veliki odmor koji u vrlo dobro iskoristiti. Zavrio sam test meu prvima i priekao svoju ekipicu na hodniku. Moji kompii i ja okupili smo se za nekih deset minuta i poli, svi zajedno, izvan kole na zrak.Neki su jeli sendvie od doma, a ja sam odluio, dok je jo bio dan i lijepo vrijeme, odigrati nekoliko rundi pikulanja i osvojiti od protivnika nekolicinu primjeraka (naftalinki, mjesearki i porculanki) koji su me se osobito dojmili. Bilo je tu i nekih klinaca iz niih razreda kojima smo nekoliko pikula jednostavno otuili. Oni su nas se prilino bojali pa se nisu ni usudili cinkati nas starijima. Valjda zbog ovakvog iivljavanja nad nedunom djeurlijom nisam uope imao sree u ovoj zemljanoj igri. tovie, umjesto da ih osvajam, 29

ja sam pikule skroz neoekivano gubio. Ta nas je igra podsjeala na kockare i njihove hazardne uloge. No ipak, pri pomisli na veeranji tulum, sve sam ubrzo smetnuo s uma i hladne glave nastavio biti sudionik odgojno-obrazovne tiranije.Na satu glazbene umjetnosti profica je putala neke kazete i gramofonske ploe ozbiljne iliti klasine glazbe. Potaknut sjetnim, a na mahove estokim tonovima, misli su mi leprale posvuda. Tek bih se u trenucima prodornog zvuka bubnja, basa ili trube trgnuo i shvatio gdje sam zapravo.U jednom trenutku pogled mi se askom zaustavio na uiteljiinim nogama. Nisam mogao vjerovati da jedna ena u ranim etrdesetima ne posveuje sebi i svojoj higijeni dovoljno panje. Za svoje godine bila je poprilino zgodna, otprilike maminih godina. Ali ipak, neto me kod nje uistinu iznenadilo, pa ak i zasmetalo. Zurei blentavo u njezine noge, kroz tanke hulahopke dosta su se naglaeno nazirali redovi gustih crnih maljica. Pomislih: Je li mogue da jedna tako obrazovana ena nije jo ula za depilaciju? Gleda li ona uope reklame, ita li novine i enske magazine, to joj suprug i djeca kau na to? Noge joj stvarno izgledaju odurno. Kao da je iz dva dijela sastavljena gore milo ensko bie, a dolje upavi krni mujak tamo negdje iz doba paleolitika. S munim vizijama doekao sam zvono i otiao na gablec, s ne ba prevelikim apetitom nakon onoga maloprije vienog.30

Danas mi se jeo burek sa sirom pa sam stoga opravdano posluao svoj eludac utaivi glad. Bio sam mu zahvalan na kvalitetnoj sugestiji.Novo iznenaenje za mene dogodilo se poetkom etvrtog sata (njemaki jezik). Kako sam tada saznao, profesorica e ispitivati cijeli sat, najprije provjerava zadau (sastavak), a potom svakoga pojedinano prepriavanje dvaju tiva po elji. Mislio sam opet zbrisati sa sata, ali je ve bilo kasno. Njemaki ni jezici uope nikada me nisu u dovoljnoj mjeri privlaili. Takve predmete u koli uio sam sa snanim gnuanjem i odbijanjem u svakoj situaciji. Starija profesorica, onako umorna od svakodnevnog podueg putovanja, svoje je tjeskobe i umor od puta lijeila propitivanjem, loim ocjenama i minusima u imeniku te povienim tonovima upuenima onima koji je ne sluaju. Tako sam je barem ja doivljavao. Taj smo je sat, imam dojam, gotovo svi izbjegavali i nismo joj se htjeli pokoriti, ak ni uvijek lojalni treberi. Kad je upisala nekoliko komada i minusa u imenik, popustila je nevoljko, a potom smo prevodili neki prilino sloen tekst. Opet sam se izvukao za dlaku i to mi je imponiralo, nakon svega.A sada, za promjenu, sat engleskoga. Moje strepnje o moguoj neplaniranoj erupciji oduevljenja zamamnom nastavnicom nisu se, na svu sreu, obistinile. Zato ili kako to? Pa jednostavno zato jer je profesorica, valjda pouena prolim nemilim iskustvom, dola, tono bi se reklo, zakopana do grla te maksimalno utogljena i ozbiljna. Osjetio sam, bila je nekako uzrujana i ljutita, to nije bio njezin obiaj. Sigurno sino nije nita dobila, a odnosilo se 31

na najnormalnije ljudske fizike potrebe, ono to svakoj eni i mukarcu s vremena na vrijeme zatreba. I ona je, u skladu sa svojom kolegicom iz zbornice, poela ispitivati, ali ja uope nisam reagirao, nego sam je zamiljao u najboljem svjetlu, prisjeajui se ponedjeljka i nultog sata.Kad me prozvala da odgovaram, noge su mi se odsjekle. Neto me upitala, a ja, opinjenim njezinom pojavom, bio sam kao oduzet. U svojoj sam glavi njezin upit protumaio kao svojevrsnu nemoralnu ponudu. Na trenutak sam samoga sebe uspio okirati, ali sve je trajalo jako kratko. Prepriavao sam nekakav tekst, ajmo rei na atro engleskom, jer su mi drugi aptali. Glas mi je osjetno podrhtavao. Taj jezik kojim sam govorio bio je vie nekakva mjeavina njemakog, hrvatskog i engleskog. Za oprostiti mi je jer mi se sve pomijealo. Profesorica je, hvala Bogu, imala razumijevanja u tim situacijama, kada trema odvue ovjeka, zapravo dijete, u neeljenom smjeru. Na kraju, gotovo da mi je poklonila tricu u imenik. Ipak sam ja jedan simpatian deko koji joj se zasigurno pomalo i sviao, a ona meni jo i vie. He-he! Nek' se zna!Na biologiji smo uili o kritosjemenjaama. Da ti glava pukne od silnih gluposti koje sam tada uo. Biologiju je ipak trebalo dobro poznavati, ali nain na koji je to naa uiteljica objanjavala nije bio nimalo suvisao, ve naprotiv, potpuno poraavajui i odbojan svima nama. Nakon biologije, moja ekipica i ja poli smo k meni doma. Na povratku kui (zapravo k meni) opskrbili smo se cigaretama te oboruali Stockom, Vodkom i Karlovakim. Za cure smo, kao pravi kavaliri, kupili litru nekog likera od 32

vinje (bar mislim da se zvao Cherry), crno vino i Colu za pripravu oboavanog nam bambusa.Muzika je tretala, frendovi su agali, deki cugali, cure se cerekale, jedni su jeli, drugi spavali... Sve u svemu, pravi pravcati tulum! Iako ve vidljivo nalivene, cure se nisu (po)dale. Mora im se priznati, vrlo su slone u naumu i dosljednosti te izuzetno moralne i estite. Ali, sreom, ne zadugo. Zabava je kulminirala raspojasanou veeg dijela mog razreda. Ples po stolovima, par razbijenih flaa, cure u grudnjacima (ove bujnije su ga jednostavno morale nositi), deki u boksericama, mama na vratima...Da, upravo tako. Crvena alarmna aruljica se upalila okupljenom i razuzdanom mnotvu. Je li to bilo od alkohola, golotinje ili divlje rock glazbe, ne znam tono, ali kad je mama otkljuala ulazna vrata, svi smo se u stotinki sekunde pribrali, otrijeznili, navukli odbaene prnje na sebe i ostali skamenjeni, pribojavajui se prve reakcije moje stare.Oito umorna od zahtjevnog posla, mama je s grem preutjela vieno, gutajui golemu knedlu koja joj je zastajkivala u grlu. Samo je u prolazu, dok je ulazila u svoju sobu, malo odmahnula rukom u znak protesta i kazala da malo stiamo glazbu jer je ve kasno, a i ona bi se htjela naspavati. Znailo je to samo jedno kraj ove razvratne tinejderske zabave. To su ubrzo shvatili i moji gosti na veselici te su se postupno povlaili s bunog poprita svatko svome domu.33

Kada se mama malo odmorila (poto nije mogla usnuti, vjerojatno od stresa na poslu i kasnije doma), zajednikim smo snagama pospremali nered u dnevnoj sobi, kuhinji i prostranom balkonu. Sve smo doveli u red i prvobitni poloaj nakon sat i pol. Majka vie nije prozborila ni rije, a ja sam isto tako utke otiao u svoju sobu, raspremio se i razmiljao o sutranjem danu, koji bi po mene mogao biti i vie no opasan. Naime, mama sutra treba ii kod raske na unaprijed dogovorene konzultacije. Osim loih ocjena, roditeljima sam preutio i prolotjedni roditeljski sastanak. Nije mi se ba najbolje pisalo. Ali bit e to biti mora. Ovim pjesnikim zakljukom usnuo sam debelo iza ponoi.

34

Petak, 13. listopada 19**

Lijep, ali neopisivo teak dan bio je preda mnom. Sunev sjaj, glasna budilica i zvonjava telefona prekinuli su moje lijepe snove, snove o skladnoj i vedrijoj budunosti. Nespretno sam ustao iz kreveta, gotovo se sruivi, kako bih se stigao javiti na telefon. Zvao je tata i poruio mi da stie veeras. Sasvim slubeno sam odgovarao na njegove upite, potvrujui da je ovdje sve u najboljem redu. Ali nije bilo tako.Mamurno jutro jo me vie omamilo pri pogledu na kalendar za dananji dan. I kako sam po obiaju vrlo praznovjeran, tako sam i sada ostao zaprepaten vidjevi datum na kalendaru. Ondje je stajao datum (brojana oznaka) koji mi se nikako nije sviao. ak i u najgorim snovima nastojao sam da se ne susretnemo ja i petak trinaesti. Zbog sinonje pijanke nisam vjerovao u to to vidim, ali mi se vrlo brzo sve razbistrilo pred oima. Na kalendaru je lijepo i itko bilo napisano petak, 13. listopad 19**. Izuzevi odlazak moje stare u kolu i dolazak tateka kui, nita se loe ne bi trebalo dogoditi. No, kasnije se ispostavilo da nije ba sve bilo tako idilino i besprijekorno.35

Obukao sam se, neto prigrizao nabrzaka i istrao na balkon. Ve sam due vrijeme oslukivao moje susjede vrnjake koji su vani na livadi praili nogo. Bila su petorica, dakle jedan im je nedostajao za igru. Sjurio sam se niz stepenice zgrade i ve za minutu bio u omiljenom drutvu. Zbog rupa na ovom travnjaku, rapidno smo se preselili na livadu iza zgrade u kojoj sam stanovao. Tamo je teren bio primjetno ravniji i samim time pogodniji za kvalitetnije poteze na travi.Nakon zabijena dva gola u protivniku mreu, pri emu smo svladali suparnike rezultatom 6:3, poli smo se zaslueno odmoriti na zidiu kod ulaza u susjedno stubite. Onako vruima i uspuhanima nije nam ni na kraju pameti bila mogua opasnost, tj. bojazan od prehlade. Betonski je zid, naime, u ovo doba godine bio hladan kao led. Kako doista nismo zdravo razmiljali, za okrepu smo kupili litru i pol mrzle Nare te je s gutom popili, bratski je podijelivi.Mimo nas su gore-dolje prolazili sustanari te nabacivali prema nama pokoju rije. A mi, kakvi ve jesmo (mali huliganski klan), tihim psovkama, nepristojnim gestama i mimikom samo smo prolaznicima davali do znanja da ne potujemo nikoga i da nam se uope ne trebaju obraati.Trenutak poslije, dvije su omalene Romkinje neto izvlaile iz kontejnera za otpad, a mi smo im potiho, na prstima, prili s lea i pokuali ih zatvoriti u tu veliku metalnu konzervu da ne mogu izai. U naumu nismo u potpunosti uspjeli, ali su nam one zato u trenutku gnjeva i prepada na svom materinjem jeziku dobacile neke pogrdne psovke koje smo po naki itekako dobro razumjeli.36

Od ostalih spaki koje smo toga prijepodneva uinili bio je skoro jedan razbijen prozor na autu, susjedu loptom gotovo izbijen zub, pricanje prolaznika vodom iz plastinih pitolja... Najloije od svih nas proao je ipak moj dvije godine mlai prijatelj, kojemu je jedna stara baba, iz zgrade do moje, prisvojila nogometnu loptu, pravu konjau, i prethodno je izbuivi, prerezala noem po pola. Prema njezinim rijeima, previe smo vikali jedan na drugoga, sve to u aru borbe, a stariji ljudi psihiki ne mogu podnositi toliku buku, ciku i graju raspameene omladine. Bila je to ve druga lopta koja je ovako neslavno okonala svoj vijek trajanja. Prvu loptu nam je sa svih est kotaa (s jedne strane) pregazio teki teglja, totalno je izmrcvarivi i sabivi, tako da je od nje ostala samo jedna otuna konata palainka.Ostao sam vani malo due jer nisam imao prvi sat nastave, to je za petak kao posljednji radni dan u tjednu i vie nego poeljan rasplet. Spremio sam se za kolu i pohitao u smjeru sjevera.Putem su neka sitna djeca (prvi ili drugi razred osnovne) razbacivala petarde po ploniku plaivi nedune prolaznike, uglavnom starije, ionako krhkoga zdravlja. Stareki su sa zgraanjem komentirali katastrofalno lo odgoj dananje djece i mladei. Ja sam takoer potajno kipio od smijeha, zadravajui ga krajnjim naporima da ne prasnem. Pasivni promatrai su to moda i skuili, ali mene nije bilo osobito briga.A u koli se nita gore nije moglo dogoditi. Umjesto da profesorica iz hrvatskog da pismeni ispit kako je obeala, 37

ona je poela usmeno ispitivati sve one kojih u ponedjeljak nije bilo na nastavi. Prvoga je prozvala mene. Bez previe nekanja, zduno sam odbio odgovarati, protestirajui i traei pismenu provjeru znanja. Ispriku da se nisam stigao dovoljno pripremiti, naravno, nije uvaila, pa sam tako uz jedinicu iz zalaganja ubiljeio i kulju iz usmenog. I to ba danas kada mama dolazi u kolu na informacije.Na velikom odmoru sam iza ugla vidio majku koja je vrlo ljutito odlazila kui. Otprilike sam nasluivao to me moe ekati kada se vratim doma.Na engleskom profesorice nije bilo jer je imala neki seminar koji se odravao negdje na jugu nae zemlje. Nismo joj to zamjerili, a ja iz vie razloga, zna se i kojih.Na satu kemije vrili smo neke udnovate pokuse.Fizika mi se po prvi put uinila zanimljivom. Uitelj me zaduio da mu malo pospremim laboratorij. Pridruio mi je jo dvije vrnjakinje iz razreda koje su trebale prebrisati vlanim krpama i sloiti u pripadne ladice ono to sam ja pretumbao. Kako smo bili pretihi, osim povremenog hihotanja, uitelj je zagalamio na nas neka ne spavamo ve radimo. Od tog trenutka poeli smo ozbiljnije shvaati svoju dunost i povjerenu nam zadau, pa smo se malo grublje odnosili prema stvaricama u labosu, diui poprilinu buku. Uitelj je zadovoljno povikao: Taaakooo, mominooo! Ozario sam se, ponosan pred curama koje su se smjekale. Ba je superbrzo zavrio ovaj sat.Povijest je ispitivala one koji jo nisu odgovarali.38

Sljedei tjedan su me oekivali brojni testovi, kontrolni i usmeni ispiti, ali i nezaobilazna zadanica iz hrvatskoga. Hvala Bogu da je stara obavila konzultacije prije ovih tekih dana.Kad sam stigao kui, roditelji su neto potiho razgovarali, potom smo veerali u miru, a onda su oboje u glas, vjerojatno na unaprijed dogovoreni znak, ispalili srdito:Zato si nam krio za roditeljski sastanak? Zato nam taji ocjene? Zato... Zato?Pitali su oni jo mnogo toga, a ja, jadan, nisam znao kamo da pogledam, da osjetim barem kratkotrajni spas ili ruku zatitnika koji e me povui k sebi da se ne utopim u vlastitim neistinama. Izreetali su me pitanjima od kojih mi se doslovce zavrtjelo u glavi. Strogost, uzrujanost, osjeaj prevarenosti i kazna na pomolu nadvili su se nada mnom kao golema pjena najguih i najdebljih grmljavinskih oblaka koji su svakog trena trebali ispustiti veliku koliinu hladnih kinih kapi skupljenih u jezovitom pljusku. Tata je malo priekao moj odgovor, ali kako ga nije na vrijeme dobio, podivljao je kao nikada do sada. Zgrabio je remen i opalio nekoliko puta preko mojih lea demonstrirajui svoju silu i nadmo. Jecao sam i plakao kao tek roeno dijete, nekako otpuzao u sobu i zavukao se u krevet, snuden i postien. Gdje su se sada sakrili(e) svi ti silni djeji pravobranitelji(ce)?Roditelji me vie nisu ni pogledali te veeri. Jedino sam uo majku kako predbacuje ocu da nije trebao biti tako grub sa 39

mnom i kako me oekuje stroga kazna. Vrtio sam se cijelu no ne mogavi zaspati. Tek pred jutro san mi se lijeno navukao na oi.

40

Subota, 14. listopada 19**

Ujutro oko 9 sati mama je ula u moju sobu i rekla mi da ne smijem van na igranje punih mjesec dana, sve dok ne popravim ocjene. Znao sam to je to znailo i koliko u sada morati uiti. Nema vie televizije, glazbe, igranja s vrnjacima, drutva, cigareta, raunala i igrica. Samo uenje, uenje i uenje. Petak 13. je uistinu ispunio sva moja zla i tegobna oekivanja, a mene sasvim ponizio, uinio manjim od makovog zrna.Dan je protekao jadno, sasvim loe i dosadno, unutar etiri neprelazna zida. Sve to mi je ostalo, a to mi jo nisu uspjeli pronai i zabraniti, bila su tri primjerka nekih stranih porno-asopisa uz koje sam proveo gotovo itav dan. Ovako zatvoren i zakljuan u sobi, barem sam uspio u miru spoznavati vlastitu spolnost. Prouavajui sebe (uivo), prouavao sam i ensko tijelo (sa slika), to me u posljednje vrijeme, posebice od onog dana s proficom iz engleskog, snano zaokupljalo.S roditeljima gotovo da nisam razmijenio ni rije. Dok su oni gledali televiziju, ja sam pisao dnevnik zamiljajui sebe i profesoricu... kako bih s njom mogao razmjenjivati 41

njenosti. Inspiracija mi je stizala ponajvema iz vruih i paprenih asopisa iji sam sadraj sa zadovoljstvom upijao u sve svoje pore, bolje reeno udove.Zaspao sam zadovoljan to mi je jedan dan kazne omoguio spoznavanje sebe, svojih blinjih, te je bio neuobiajeno koristan za moj budui emocionalni razvoj. Valjda?

42

Nedjelja, 15. listopada 19**

Nedjelja je, kao i svaka druga, bila pravi dan za posjet crkvi i odlazak na Svetu misu, naravno s roditeljima. Jutro je tako i zapoelo. Svi smo se lijepo uredili i uminkali, odjenuli smo bijele koulje i crne hlae (tata i ja), a mama je uz bijelu bluzu odjenula tamnoplavi os. Nabacili smo jakne i natate otili u crkvu.Sve je jo bilo sumorno od prekjueranjeg dana, zna se, poradi mene i mojih grijeha. Trebao sam se ispovjediti za zlodjela koja sam nedavno poinio, ali je ve i sam odlazak na Svetu misu trebao naznaiti moje lagano proienje due i mini-ispovijed.U crkvi je veleasni propovijedao o obiteljskoj zajednici i njezinoj vanosti u drutvu. Za pravo udo, upijao sam mozgom svaku sveenikovu rije. Nakon mise osjeao sam se jaim, snanijim i otpornijim na zlo koje stalno i odasvud vreba.Nedjeljni nas je ruak sve nekako raznjeio. Imao sam blagi osjeaj da se duhovi u naoj kui smiruju.43

Kasnije poslijepodne, nakon ruka, otac mi je pomagao s uenjem predmeta koje sam za sljedei tjedan morao solidno nabubati, to napamet, a to razumom. Oca sam dugo netremice gledao i shvatio da on uope nije tako lo kakav se na prvi pogled ini. Znao sam, bio je optereen silnim obvezama na radnome mjestu, ali i ire. Uostalom, titilo ga je ono to i sve ljude (vie-manje) na ovom okrutnom svijetu: vraanje kredita, podmetanja na radnome mjestu, poneki zdravstveni problemi, drutveno-politiki problemi, sumnjiavost, ljubomora... da ne nabrajam dalje.Kasnije naveer, kada smo sve ponovili i bili uvjereni da sam glavninu zapamtio, dopustili su mi da pogledam neku komediju na telki.Zaspao sam oko 22 sata jer sam ujutro rano imao nastavu. San me odveo dalje u neizvjesnost. Razmiljao sam o onome to me oekuje u iduem tjednu. Priznao sam samome sebi da se pod hitno moram mijenjati. I to nabolje...

44

2. dio

45

Ponedjeljak, 23. lipnja 19**

Nakon to su se strasti u mojoj kui uvelike stiale, a ja uz pomo roditelja i plaenih instrukcija popravio sve svoje nedovoljne ocjene u proteklim mjesecima, lake sam disao. kola je pred koji dan zavrila i sve brige su sada ostale iza mene. Iznenada su me poele zaokupljati neke nove i dosad neistraene teme.Ustao sam ve vrlo rano, oko 7 sati, premda nisam trebao ii u kolu. Neto me vuklo u kupaonicu. elio sam se osjeati isto, mirisno i svjee. Lagano sam se otuirao. Prvi put u ivotu uzeo sam tatinu britvicu i potegao njome par puta preko obraza. Uspio sam skinuti par kovravih maljica kod uiju i ispod nosa. Nazirale su se ve tjednima i bilo ih je runo vidjeti. Zadnjih dana nastave ve su me neke cure zezale, a frendovi iz razreda su bili ponosni. Smijali su se i bodrili me, neto kao u stilu: Napokon i ti postaje pravi mukarac! Osjeao sam promjenu koja postupno nadolazi, pa sam je htio doekati spreman. Shvatio sam da je ulazak u pubertet vrlo udna, ali i mona stvar. Naravno, tijekom svog prvog brijanja uspio sam se porezati. Iscurilo je malo krvi iz mikroranice, ali nita 47

ozbiljno. Bre-bolje utrljao sam nekoliko kapi tatinog losiona poslije brijanja na bazi alkohola i osjetio lagano peckanje i svrbe. Crveni plikovi su blago izbijali na koi, no sreom nisu dugo potrajali. Tako svjee okupan i namirisan stao sam pred ogledalo. Jo gol, tek u boksericama, inio sam neke pokrete koji bi vie odgovarali filmskim junacima nego jednom tinejderu koji se tek odvaio nakratko pribliiti svijetu odraslih. Gledao sam svoje blijedo tijelo i uoavao na njemu brojne nedostatke poput blago pogrbljenih lea, mravo-kvrgavih nogu i iljastog nosa. Zgrio sam ruke u laktovima i pokuao napeti miie nadlaktice. Bili su slabi i nezamjetni. Nevino djeako tijelo nije mi se osobito svidjelo, ali sam vrsto odluio uloiti truda u njegovo oblikovanje. Pritom nisam toliko mislio na zdravlje, nego kako se dopasti curama, zapravo jednoj crvenokosoj.Ve me neko vrijeme proganjao poseban osjeaj. To je bila kombinacija ushienosti, kad je ovjeku sve lako initi, i vedrine, kad te nitko i nita ne moe razljutiti. Kristina mi nikako nije izlazila iz glave. Izdaleka je sliila Pipi Dugoj arapi, koju sam kao mlai volio gledati na televiziji. Njezine kovre bile su simpatine, a poneka pjegica na licu vrlo zavodljiva. Kad smo se mimoilazili na kolskom hodniku, uvijek je mirisala na neko voe smokve, trenje ili jagode, ba sve ono to volim. Iako to nevoljko priznajem, ini se da sam se zaljubio. Te ugodne emocije dole su nekako neoekivano, spontano i u pravo vrijeme. Nisam vie strepio od loih ocjena, zabrana svojih roditelja ni elje da igram nogomet s vrnjacima. Sve je to splasnulo, a ja se orijentirao u sasvim drugom smjeru. Odluio sam 48

kako neto trebam poduzeti po ljubavnom pitanju. Sve se odvijalo iznenaujue brzo.Kako je nastava zavrila, a slobodni dani bili pred nama, nisam ba previe vjerovao da u je esto sretati. Planirao sam je pozvati u kino i na kolae pa je trebalo detaljno razraditi osvajaki plan. Osjetio sam da je danas taj dan, pa moda mi se srea osmjehne. Nakon doruka i pospremanja svoje sobe, to inae nije moj obiaj, potraio sam Tinin telefonski broj u imeniku. Skupio sam hrabrosti i okrenuo maginih pet brojeva na brojaniku starog crvenog Iskrinog telefona. Napeto sam oslukivao tko e se javiti s druge strane i hou li uti milozvuni glasi moje riokose. Pripremio sam neki suvisli govor kad je ujem. No, ipak, najprije se javila njezina mama. Glas joj je bio vrlo sluben, a jezik britak. Strogo je upitala tko sam i zato zovem. U poetku sam se lagano smeo, ali ve u sljedeem trenutku sam prilino pribrano i razgovjetno molio da mi se javi njezina ki, ako je u kui. Pozvala ju je i morao sam ekati skoro pola minute sluajui tiinu i Kristinine ubrzane korake dok pritrava telefonu.Bok! Dario pri telefonu. Kako si?Bok! Ne znam koji Dario.Stanujem u zgradi do tvoje. Jednom smo se upoznali na ulici dok sam bio s prijateljem, a ti s frendicama.Aaa, ti si?! Pa otkud ti broj telefona?Raspitao sam se i doznao. uj, jesi li za kino veeras?49

Molim?!Dobro, moemo i samo na kolae.A zato bismo?Pa, onako. Nemam nita u planu za danas. Sjetio sam se tebe i...Ne znam. Trebala bih sa svojima kod bake i djeda u Slavoniju.Tamo uvijek stigne. Ljeto je dugo.Ima pravo, ali ve sam ih se poeljela. Nedostaje mi i ran s konjima.Ma nemoj! Zar i konje imaju?Itekako. Da ih samo vidi kako su lijepi.Zavidim ti.Ima i na emu. Ha-ha! ekaj da pitam mamu. Nazovi za deset minuta. O. k.?Moe, ujemo se.I tako sam ja sada morao ekati punih deset minuta, koje su trajale kao vjenost. Pogledavao sam na sat svakih pet sekundi mislei kako je ve vrijeme da je ponovo nazovem. Jedva doekavi, primio sam telefonsku slualicu i iznova birao njezin broj.Halo! Kristina, ti si?50

Da, mogu ii s tobom. Mama se sloila.Super! Kad emo onda, mislim, u koliko sati... ovaj... da se naemo... i to?Vidimo se kod jezerca u 7.Moe, odgovara mi.Vidimo se.Jedva ekam.Dan mi je uasno sporo prolazio, kao da sam iekivao neto nevieno. Nikako da doekam taj sudbonosan susret. Vrtio sam u sebi film to bi se sve moglo veeras dogaati u njezinoj blizini. Najvie od svega zanimalo me po kojem e vou danas zamirisati moja simpatija. Vrijeme sam tratio ili u kupaonici ili u svojoj sobi te sluajui radio. Zube sam oprao barem tri puta jer sam od treme ve zaboravio da sam ih oprao. Nisam mogao nita jesti, premda je za ruak bio moj omiljeni grah s kobasicom. Pojeo sam tek jedan kola od rogaa s groicama preliven okoladom. Na balkonu sam gledao u nebo, a u sobi zurio u svoju sliku na kojoj sam bio u pionirskoj odori. To me podsjetilo na lijepe dane u recitatorskoj grupi i sve to mi se dogodilo u ovih nepunih etrnaest godina ivota. Ni sam ne znam koliko sam puta danas pogledao na sat od uzbuenja. Mami sam rekao, ako me nazove tko od frendova za nogomet, da me nema kod kue. U potpunosti sam bio usredotoen samo na bitan dogaaj u mom ivotu koji tek predstoji. Gelom sam sloio neku je frizuru te odjenuo svijetloplavu polo 51

majicu, bijele hlae i tenisice. Svidjelo mi se ono to sam u ogledalu vidio. Namirisao sam se nekim skupljim tatinim dezodoransom i duboko udahnuo.Spreman sam za prvi spoj! uskliknuo sam negdje duboko u sebi.Osjetio sam neku posebnu snagu, ustreptalost i uznemirenost. Danas izlazim s mojom simpatijom i nadam se da e sve proi ba kako treba. Jednostavno mora.Konano, doekao sam taj famozni trenutak izlaska iz zgrade. Jedino to nikako nisam elio je da me na putu ulicom do parkia sretne netko poznat. Bio sam lijepo dotjeran, uminkan i mirisan pa bi taj netko mogao svata pomisliti. Ovo ba i nije bio moj uobiajeni stil odijevanja i bilo bi realno oekivati da su mi namjere tko zna kakve. Kako je to red i navada, stigao sam prvi na dogovoreno mjesto. Ondje sam ekao svoju dragu sigurno nekih petnaestak minuta. Ve sam se blago uplaio kako je odustala i nee doi. Izgleda da sam prevaren, ponavljao sam neopravdano. etkao sam uokolo jezerca, gledao oblinje kipove, a posebice skulpturu Djeaka koji piki. Taj me kipi po ne znam koji put prisjetio na rano djetinjstvo i etnje s roditeljima za lijepa vremena. Sreom, i danas je bio upravo takav, topao i sunan dan, bez ijednog oblaka. Sve mi je to ulijevalo optimizam da e Tina ipak doi.U sljedeem trenutku pojavila se moja vila. I doista je to i bila, u pravom smislu rijei. Gusta crvenkasta kosa padala joj je skroz do guze i to sam prvo zamijetio. Na sebi je imala 52

traperice i bijelu bluzu s volaniima. Kosa joj je bila uredno zaeljana i blago suena, iznad oba uha uvrena kopicama, a ike blago ispupene od ela i... neodoljive. Smee oi caklile su se od strepnje i neiskustva. I moje su pomalo suzile, a ruke drhtale dok sam se pozdravljao s njom.Idemo, film e uskoro poeti! navaljivao sam umjereno.Ne bih u kino. Radije bih da proetamo, kontrirala mi je ona.Kako eli, pomirljivo u ja.Uope mi nije bilo ao to emo propustiti tu osrednju tinejdersku pustolovnu komediju koja je danas na repertoaru. Ionako sam Gooniese ve gledao nekoliko puta i uvijek s istim arom. Priroda je ipak bila puno bolja odluka. Oboje smo bili pomalo zbunjeni i lagano zamuckivali. Tjeilo me to to sam shvaao da i ona osjea isto. Primio sam je za ruku bez ijedne uvodne rijei. Oboje smo znali to to znai. Njezin je pristanak upravo ono to sam s nestrpljenjem oekivao. Dlanovi su nam se lagano znojili i to je, po meni, bio jako dobar znak.eui po parku, priali smo o koli, prijateljima, planovima, stalno se drei za ruke. Znao sam da voli jesti slatko. Kad sam se pribliio njezinim usnama da je poljubim, osjetio sam neki kakao. Priznala je da je netom prije izlaska veerala Eurokrem s kruhom. Iznenada sam se odvaio i poljubio je u usta. Osjetio sam posebno treperenje tijela. Vjerojatno se i njoj slino dogaalo. Slutio 53

sam to po ubrzanom lupanju srca svaki put kada bih je zagrlio i privukao k sebi. Sva srea to se nije opirala jer joj je ovo iskazivanje njenosti odgovaralo. U ovim osjeajnim izljevima nisam prepoznavao samoga sebe. To nije bio isti onaj Dario od ranije. U ovih nekoliko mjeseci sam se toliko preobrazio da ni mojim roditeljima nije bilo jasno otkuda takva iznenada promjena identiteta. Naravno, ubrzo e im postati jasno.Nakon dvosatne etnjice i pet-est dugih strasnih poljubaca, Kristina je rekla da mora kui. Kolona od pedesetak ljudi, najvie parova, prodefilirala je pokraj nas, dajui nam time do znanja da je film zavrio i da se primakao neeljeni rastanak. Kako nam roditelji ne bi posumnjali gdje (ni)smo bili, morali smo se vratiti svatko svome domu. Poljubio sam svoju ljepoticu za kraj i poelio da se neto slino ubrzo ponovi, moda ve sutra. U stan sam stigao oko pola deset, ni prerano ni prekasno, praktiki u sumrak. Apetit mi se iznenada otvorio nakon cjelodnevnog posta uzrokovanog ljubavnim uzbuenjima. Pojeo sam tri krike kruha s Argeta kokojom patetom i veliki paradajz. Nakon veere sam popio mlijeko i zadovoljan gledao televiziju. Na telki je po ne znam koji put prikazan uveni vestern Za aku dolara. Poto mi je Clint Eastwood bio omiljeni glumac, film sam provakao u jednom dahu i, sretan, njeno zahrkao. Jo sam se neko vrijeme oblizivao osjeajui po ustima sladak okus moje voljene.54

Utorak, 24. lipnja 19**

Da su elje jedno, a mogunosti neto sasvim drugo, postao sam svjestan ve sljedeeg dana. Sluajno sam od mame doznao kako je Kristina rano ujutro otputovala s roditeljima u Slavoniju. Vidjela ih je ispred pekarnice kako su se odvezli dok sam ja jo vrsto spavao. To je za mene bio veliki jutarnji ok. Nevjerica i razoaranost to sam ih osjeao njezinim odlaskom izazvale su u meni onaj stari gnjev i netrpeljivost. I ba kada sam pomislio da mi je sve napokon krenulo, kako postajem bolji, osjeajniji, smireniji i pametniji, dogodi se neto ovakvo, a to nikako nisam mogao izbjei. U ovim trenucima Tina je bila centar mog svijeta pa se samim time moja tuga inila jo veom i bolnijom. Kako u sada nekoliko dana bez nje? Ovo pitanje proganjalo me kao najgora nona mora. Ni pretpostavljao nisam to e me ubrzo snai. Prvi dan bez nje i ve sam se osjeao osamljeno, trulo i neispunjeno. ivot mi vie nije imao smisla. Kristina je otila tiho i bez najave. Juer je tek spomenula odlazak na selo kod djeda i bake, ali meni se to uinilo neizvjesno, kao da se pokuava izvui. Bio sam neutjean i jadan.55

Tk sam u potpunosti izgubio, a daljnje uljepavanje i mirisanje nije vie imalo smisla.Cijeli dan sam boravio uuren u svojoj sobi i nikoga nisam putao blizu. Nije mi bilo ni do ega. Znao sam da bi se samo naslaivali vidjevi me ovakvog nikakvog. Grozio sam se pomisli otkrivanja moje tajne veze s dotinom. Poto mi je ona bila prva cura u ivotu, a ja mlad i neiskusan za druenja udvoje, odluio sam to tajiti od radoznalih poznanika. to ih briga gdje sam, s kime i kada? To nije niija briga. Sam biram to u i kako u. Oito je da nisam bio spreman na brojna pitanja o sebi i kako provodim ljetne praznike. Jedino to sam iskreno elio je da ugledam Tinu, priam s njom i da eemo do duboko u no. Ali situacija i nije bila neto obeavajua.Poslijepodne me nazvao frend iz ulaza. Izaao sam ispred zgrade, tek toliko da mu ispunim elju. On je priao, valjda, kad ide na more i gdje, kako e mu starci kupiti novi Mountain Bike i tako to. Sluao sam ga napola, jedva pamtei to govori. I on je primijetio da sam skroz odsutan i nekako udan, neobian. To jednostavno nisam bio ja.to je s tobom? Gdje ti je ivost? brinuo se.Ma, nita, sve je o. k. nevoljko u ja.Ne bih ba rekao. Mislim da me uope ne slua, kuio je on.Nisam se naspavao, lagao sam bezobzirno.56

Odgovarao sam mu tek toliko, usputno, vie da ga se rijeim nego to mi je razgovor s njim trebao. Po glavi mi se motala samo Tinina slika, s naglaskom na predugu plamenu kosu. Sve drugo je bilo sasvim nevano. Malo kasnije otili smo na partiju biljara na trnicu. Naravno, meni nita nije polazilo za rukom. S druge strane, frend je rasturao. Imali smo sree da je bio radni dan i jo relativno rano poslijepodne, pa smo neometano mogli igrati nau omiljenu igru, bez uplitanja starijih i iskusnijih majstora. Utukli smo u ovu tapno-kuglinu igru itava dva sata. I to je bilo neto. Barem sam se malo opustio i oraspoloio. No, sve je to bilo kratkoga vijeka.Stigao sam kui i pojeo dvije lice sladoleda. To mi je bio prvi i jedini obrok u dananjem danu. Ovaj put sam se izvukao jer se nisam trebao ispovjediti o svom privatnom problemu. Frend nije nita posumnjao pa mi je utoliko laknulo. Cijelu veer sam sluao glazbu s walkmana, dok nisam zaspao sa slualicama u uima. Iz sna sam se prenuo negdje oko 3 ujutro. Morao sam se pomokriti i tada sam osjetio da me slualice uljaju. Vrativi se iz zahoda, bacio sam ih na pod skupa s walkmanom. Zalegao sam i nastavio dalje spavati, skroz nesreenih misli.

57

Srijeda, 25. lipnja 19**

Jako optereen prethodnim zbivanjima, koja i nisu nalik jednom trinaestogodinjaku, nisam uspijevao poslagati kockice u svojoj glavi. Ustao sam prilino kasno. Nemirni snovi probudili su me po drugi put u ne ba istoj (i suhoj) opremi za spavanje. Odmah sam otiao u kupaonicu na tuiranje. Nakon presvlaenja u iste krpice, krenuo sam s tjelovjebom. Poeo sam raditi trbunjake i sklekove kako bi mi mlohavo tijelo ovrsnulo i kako bih bio jo privlaniji suprotnom spolu. Osjetio sam da je sada nekako pravo vrijeme da poradim na svom fizikom izgledu koji, istini za volju, i nije neto posebno. Umorio sam se ve nakon desetak sklekova jer sam ih elio napraviti onako kako treba, ba po vojnikim pravilima. Trbunjake sam isto jedva jedvice odradio, napravivi ih tono 47 komada. Bio je to moj svojevrstan rekord s obzirom da sam ih u koli, na satu tjelesnog, mogao napraviti tek tridesetak u minuti. Dodue, ovaj put sam imao i malo vie vremena, a osim toga, nije mi se nikamo urilo. Oigledno je da nisam u formi. S druge je strane takoer oito da spolno sazrijevam i da sam debelo zagazio u pubertetske godine kada se s tijelom svata dogaa. Neke osobine u mojem ponaanju su 58

me iznenadile, a na neke sam ve odavno bio spreman. U svoj toj vjebi i oekivanju skoranjeg odlaska na more, uspio sam odagnati misli s moje neprealjene Kristine.Zapravo, nisam jo bio siguran to ona eli jer mi se nije izjasnila. I nije se javila iz Slavonije, a ja nisam znao njihov telefonski broj ondje. Moda u kui na selu i nisu imali telefon, tko zna? U svemu sam traio neko opravdanje i tjeio se obinim banalnim razlozima. Tinu sam uzdigao na prijestolje i divio se njezinoj nedodirljivosti. No, nije mi se svidjelo to je tako naprasno otila. Najvie me ivciralo to to nisam znao pravi razlog njezinog odlaska. Ne vjerujem da je samo rije o odmoru i elji da vidi baku i djeda. Sumnjao sam da se radi o neemu mnogo sloenijem. Tako sam, opet po prvi put u ivotu, osjetio jo neto neobino emocije koje su upuivale na ljubomoru. Ma je li mogue? Dario, pa ljubomoran? Ljubav i ljubomora su osjeaji koje do pred neki tjedan nitko ni u ludilu ne bi pripisivao meni, ni u kojem obliku. Ba suprotno. Arogancija, podlost, grubost, pa da ne pretjeram, i blai oblik huliganstva, sve to sam bio stari ja. Kristina i loe ocjene koje sam jedva ispravio pred kraj kolske godine ono su to me istinski preobrazilo u malo bolju i osjeajniju osobu.Iako mlad, shvaao sam mnogo toga. Valjda su geni taj klju, pravo objanjenje svega. Ipak su mi roditelji visokoobrazovani akademski ljudi, pa sam u toj injenici traio pravi razlog svoje iznadprosjene inteligencije. Razumio sam neke stvari bre od svojih vrnjaka i ponosio se time. Ali problem je to neke svoje talente nisam koristio u pravoj mjeri, posebice u koli. Lijenost, nemar i 59

kampanjsko uenje doveli su me do ruba opstanka u istoj generaciji. Postojala je velika mogunost da ne uspijem zavriti razred i da postanem ponavlja. Moji roditelji si to ne bi nikada oprostili i zato su me stisnuli na vrijeme, dok se jo puno toga moglo spasiti. teta je za mene to sam svrstavan u one loije uenike, ali najvie krivim samoga sebe. Znao sam to i otprije, ali nisam nita poduzimao. Poboljavanjem svojih ocjena i prolaznosti vrlo bitnog sedmog razreda s vrlo dobrim uspjehom, moja mo je krenula uzlaznom putanjom, a ja sam se, odjednom, poeo osjeati dominantnim. Bez lane skromnosti, pravio sam se vaan i time poboljao svoj ugled meu ostalim tinejderima, kako u koli, tako i u ulici u kojoj sam stanovao. Uvidio sam da od gluparija i neozbiljnosti nema kruha, kako bi znao rei moj djed. Ponekad sam se znao zapitati to o meni, tako prgavom i nekulturnom, misle susjedi i rodbina, vrnjaci i njihovi roditelji, a to mama i tata. Nisam bio dobar, ali kajanjem i prisilnim odlaskom u crkvu i to se promijenilo. Barem se nadam, za stalno. Vjerujem da neu pokleknuti pred novim izazovima i da se neu prikloniti nekom starijem od sebe koji bi bio opasan i nepopustljivi voa. Takav mogu biti samo ja i zato moram biti hrabar i ustrajan u naumima.Tako sam uvjeravao samoga sebe sve dok nije zazvonio telefon. Prenuo sam se iz svojih misli i doslovce doletio do brzoglasne spravice. U sekundi sam preao tih 5-6 metara od svoje sobe do predsoblja.Kristina?! ponadao sam se sav ozaren.Halo? Kakva Kristina, ja sam, odgovorio je moj otac.60

Aaa, ti si. Reci, tata? upitao sam razoarano.to radi? brino e on.Pa evo, nita posebno, odgovarao sam pomalo smeteno. Kad ruam, najvjerojatnije u malo van s dekima, ispred zgrade.Dobro. Ali prije toga operi sue i pospremi svoju sobu. Zna i sam kako je uvijek razbacana. I sloi stare knjige u kutiju da ih usput odnesemo tvojoj sestrini u Gospi kad budemo ili na more.Moe, tata, dogovoreno, obeavao sam samo da me pusti na miru.Ajde, sine, i budi dobar. Jesi li me razumio? savjetovao je tata sina.U redu, nita ne brini. Kad se vidimo?Javim ti jo. Mislim da u opet malo zakasniti na veeru. Kad mama dolazi?Ne znam tono, nije se jo javila. Otprilike kad i ti, mislim.O. k., ajde bok!Bok!Roditelji su jo ovaj tjedan radili, a od sljedeeg im je trebao zapoeti jednomjeseni godinji odmor. Sigurno ga jedva ekaju. Mogu misliti kako bi meni bilo sa svim tim 61

nestrpljivim pacijentima, nervoznim lijenicima, okruen raznim neugodnim mirisima, boicama s infuzijom, etilnim alkoholom, gazama, krpicama, flasterima, cjevicama, injekcijama i tko zna ime sve ne. Teak je to posao. Rad u smjenama ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Dobro je to mama izgurala. Mnogo se toga treba poklopiti, i posao, brak, djeca, kuanske obaveze, shopping, pomo bolesnom ocu (mom djedu)... A ni ocu nije posve lako. Uestale sudske rasprave, roita, sastanci, dodatni seminari, klijenti svakojake osobnosti, nepredvidiva ud optuenika, strani zloini, okantne ivotne sudbine... Za sve to treba imati istinske volje i hrabrosti. Nijedan od ta dva posla ne bih odabrao u budunosti, osim ako mi nita drugo ne preostane. Svaki posao ima dobre i loe strane, ali poslovi mojih roditelja ipak imaju puno vie ovih loijih, barem iz mog kuta tako izgleda. esto ujem, kada roditelji dou kui i kada im se smjene preklope, kako se neto prepiru, ivani su sami na sebe, na kolege s posla. Onda esto, ni kriv ni duan, i ja nastradam u toj njihovoj usmenoj rafalnoj paljbi. Znam se naljutiti na njih zbog toga, ali ubrzo postajem svjestan okolnosti u kojima su se nali pa zamjerke brzo zaboravim.Lijepo je ivjeti u sreenoj obitelji. Mnogi moji vrnjaci iz kole, njih nekolicina i iz razreda, uope ne ive u takvom blagostanju. Veinom se radi o problemima s alkoholom nekog od roditelja, zatim o rastavljenim i samohranim roditeljima, djeci o kojoj skrbe staratelji, baka i djed, tetak i ujna. Neki od njih nemaju osigurane ni osnovne ivotne potrebe, uskraena im je elektrina energija, neki po vodu idu i po kilometar-dva na udaljeni izvor. O kuhinji, toploj 62

pei, kupaonici i WC-u mogu samo sanjati. I sretni su, bez obzira na sve. Nauili su otrpjeti svoje nedae i uivaju u svojoj skromnosti. Tako i treba. Ne kau ljudi bez veze da nije sretan tko puno ima, ve onaj koji malo treba. I to je prava istina. Ljudi u dananje vrijeme zaboravljaju da je skromnost vrlina. Svi nekako olako prelazimo preko toga, a kada trebamo nekome pomoi, najee se ogluujemo, okreemo glavu na drugu stranu i pravimo se kao da se nas to ne tie. A to nije lijepo. I nije humano. Ljudi smo, a ne divljaci! Dobro, sada bi bilo dosta mog moraliziranja. Donedavno ni ja nisam ba bio neki svetac tako da je bolje da uutim.Danas sam ruao rizi-bizi s peenom piletinom i zelenom salatom. Na piletini me najvie iritirala ona dosadna koica na vrhu. S gaenjem sam je ogulio s bijelog mesa i bacio kroz prozor na livadu gdje smo igrali nogomet. Iako je prizor bio vrlo ruan, pri emu je uta pilea koica poput neke plosnate ptiice letjela zrakom, nije bilo ni bez smisla. Znao sam da e ovakav nenadani slani specijalitet dobro doi lokalnim psima lutalicama ili slatkim macama u potrazi za zalogajem. Preivjeti je teko, posebno ako nemate nikoga svoga, pa ste naputeni i osamljeni. Snalaziti se za ivot i prehraniti se u surovom i krtom svijetu izuzetno je teko, i ljudima i ivotinjama. Ponosan to sam uinio dobro djelo i spasio jedna gladna usta, umjesto da ovaj pilei sastavni dio propadne ucrvivi se, odahnuo sam. Jedino emu sam se nadao jest da nitko od susjeda nije vidio to radim. Odmah bi uslijedile pritube roditeljima upuene na moj raun na popularnim sastancima kunog savjeta, koje su uglavnom stanari 63

zaobilazili, najvjerojatnije zbog nezanimljivih toaka dnevnog reda. A to mi doista nije trebalo, posebice nakon to sam se toliko popravio. Odmalena riu i graak nisam ba oboavao, ali sam se prisilio to pojesti. Tu nezdravu osobinu naslijedio sam od svog tatka.Sreom, kremnite koje je mama napravila u nedjelju jo su se dobro drale tako da su popravile ukupan dojam. Nezaobilazna Coca-Cola iz staklene litrene boce, ohlaena na +4 C, upotpunila je doivljaj, a ja bio spreman za van. Ve sam obuo tenisice kadli se prenem. Jooj! Pa nisam napravio ono to mi je otac rekao. Nabrzinu sam isprao tanjur, dvije vilice i au u toploj vodi. Ostavio sam da se ocijedi u sudoperu. arli nisam stavio jer sam ocijenio da nije potrebno. Tanjur nije bio osobito uprljan jelom, a au sam samo isplahnuo i odloio, jo mokru, u viseu kuhinjsku garnituru. Malo zatim sam u svojoj sobi namjestio krevetninu i poistio radni stol. Knjige nisam htio preslagivati jer su me prijatelji ve ekali na stubitu zgrade. Izaao sam na balkon provjeriti jesu li ve dolje.Vani je jednostavno bilo predivno. Uz zvuk tek pokojeg automobila onih koji su se vraali s posla kuama, uo se jedino pjev najrazliitijih ptiica. Uivao sam u iv-ivkanju smeih vrapia, cvrkutanju prekrasnih uto-crnih bublastih sjenica, a od svega su me se najvie dojmile radine i neumorne crno-bijele lastavice. Vratile su se prije nekih mjesec i pol ponovo na staro mjesto. Prole godine, iznad naeg velikog balkona na junoj strani, od blata su kljunovima izgradile simpatino gnijezdo. Blato se na suncu posuilo, a struktura tvorevine je ovrsnula. I stajalo 64

je tako gnijezdo netaknuto sve od jeseni. ud(n)o je kako se uope znaju vratiti u svoj dom, a prevalile su toliko tisua kilometara kada su u rujnu krenule u toplije krajeve. Svaka im ast. Najzanimljivije od svega je to obitavaju u malo iroj zajednici, najee tri-etiri odrasla lana koji se meusobno pomau i upotpunjuju. Skrbni roditelji danju neprekidno nadlijeu svoju nastambu i donose hranu prijateljici koja lei na jajima. Nou borave u gnijezdu, uureni na jo neizlegnutim potomcima. Boje se grabeljivih sova i jastrebova, kojih se ovdje jo ponegdje zna pronai, najvie zbog blizine hrastove ume. U letu love muice i kada im se kljunovi napune, donose ih u gnijezdo i hrane mlade. Kada se izlegnu mladi ptii, ljusku jednostavno izbace iz gnijezda. Moja mama tada blago poludi jer mora svako malo istiti, ali to nije tako esto. Ja je onda umirujem i objanjavam kako nije strano ono to su maloprije uinile. Slona su to bia, ali i neobino lijepa. Mala etvrtasta glavica, zaobljena tek na rubovima, i sitan nezamjetan kljuni. Ustraeno i s velikim oprezom proviruju iz malenog otvora koji nalikuje krtinjaku, samo pod kutem od nekih 45 stupnjeva. Uvijek me iznova fasciniraju. Znam tako satima iz kuta balkona, skriven iza zastora, promatrati njihove radnje i predviati daljnje poteze. Pri izlijetanju i ulijetanju u gnijezdo uvijek se najave i obavijeste ove svoje unutra tko dolazi, kada odlaze i da su uvijek u blizini ako bilo to zatreba. Kad je netko od nas ukuana na balkonu, pri emu stojimo i razgovaramo s prvim susjedima s druge strane zgrade, lastavice ne uspijevaju doi do gnijezda jer se boje. Plaha bia krue oko naih glava i kao da nas mole da se sklonimo kako bi 65

mogli nahraniti svoje potomke. A njima treba oko tri tjedna i spremni su za svoj prvi let. im to uspiju, osamostale se i prikljue svome jatu. Tako osposobljene, spremne su se same hraniti lovei insekte u letu. Takav nain hranjenja zahtijeva od njih neizmjernu koncentraciju, snagu i upornost. Moraju biti spretne i oprezne da bi preivjele. A opstanak je ono emu svaka biljna ili ivotinjska vrsta tei. Preivljavanje i potomstvo temelj su zajednice.Volim prirodu i razne pojave u njoj. To mi je, izgleda, nasljee od mog djeda koji je, prema majinim priama, oboavao boraviti okruen zelenilom, radei u polju i plovei u amcu rijekom u potrazi za ribama. Dok je bio zdraviji, esto je znao doi k nama u posjet. Kao klinca, posvuda bi me vodio i svaemu poduavao. Znali bismo satima etati uz Kupu, leati na travi i gledati u vodu. Povremeno bi se ulo bukanje koje stvaraju ribice izlijeui iz vode i uskaui nazad u nju. Oboavao sam trgati iblje na koje sam, po djedovom naputku, nanosio vlano blato. Pritom sam ga pri vrhu akama gnjeio da se primi na drvo i onda snano zamahnuo na drugu stranu rijeke. Iako malen, mogao sam ve prilino daleko dobaciti takav prosueni grumen koji je iznenaujue glasno lopnuo u vodu. Na povrini su se, nedugo zatim, stvorili koncentrini krugovi kojima kao da nije bilo kraja. Djed je bio ponosan na unuka koji brzo ovladava novim vjetinama. Znao je djed da e biti prilike za dokazivanje i kako e mi ta znanja kasnije dobro doi. Volim svog djeda, a otkad je baka umrla, jo i vie. Donedavno smo bili nerazdvojni i mnogo mi nedostaje. Bolestan je i treba danononu njegu. Problem je to mama radi i ne moe se 66

skrbiti za njega. Sva srea pa je u naoj kui ustaljeno pravilo da, otkad je djed u domu, svake druge nedjelje odemo ga posjetiti. Naravno, donesemo mu pokoji domai specijalitet jer vie nema bake koja mu ih je spravljala. Majka je od bake mnogo toga nauila i snalaljiva je u kuhinji pa nismo eljni zdrave papice. Ponajvie zbog djeda, biologija i zemljopis su mi najdrai predmeti u koli.Ovako nostalginom nikud mi se nije ilo. Poeo sam preturati po ovogodinjim i prologodinjim udbenicima. Listajui neke od njih, primijetio sam da unutra pie mnogo toga zanimljivog, emu za vrijeme nastave nisam pridavao pozornost. Oba navedena kolska predmeta pruala su mnotvo korisnih informacija. Spontano sam se najvie zadrao na poglavlju o ljudskoj spolnosti. to se dogaa u pubertetu, kakve promjene nastupaju kod cura, a kakve kod dekia? Mislim da je naslov glasio Primarna i sekundarna spolna obiljeja kod djevojica i djeaka. Ova noanja pojava nije me iznenadila jer sam se s takvim problemom ve ranije susretao. Prvi put me zbunila smolasta tekuina koja mi je iscurila tamo dolje. Sada, ve malo upueniji, shvatio sam da se to povremeno zbiva jer postajem mukarac. Djevojice imaju slian problem, samo to se on manifestira luenjem tekuine crvene boje, a ne kako u televizijskim reklamama lano prikazuju plave. Tada sazrijevaju jajaca, to znai da djevojka odsad moe i zatrudnjeti. Eto, nauio sam i ja poneto korisno u osnovnjaku.Neplanirano, opet sam se sjetio Kristine. Neki nagon me vukao k njoj i oigledno sam elio isprobati kako teorija 67

funkcionira u praksi. Ona je vjerojatno to sve ve znala i plaila se mojih elja koje su lako mogle prerasti u neto neoekivano. Prerano je bilo za takvo to pa sam se vrlo brzo pomirio s tom injenicom. Nasluivala je Tina kamo vode oni moji nasrtaji i pokupila se im dalje od mene. Bio sam ve odreena opasnost po nju pa se bezbolno sklonila dok jo nije trebalo razmiljati o moguim posljedicama. I dok sam ja tako bio posve zaokupljen seksualnou, moji vrnjaci su naganjali loptu, vritali i znojili se. Nisu imali pojma kakve odrasle brige mene more. Kamoli sree da sam i ja mogao razmiljati o neem bezazlenom. Ali uspjet u, moram. Bodrio sam samoga sebe. kolske knjige sam zgurao natrag u ormar i zakljuao stan.Izaao sam i osjeao se pomalo nelagodno. Kao da vie nisam pripadao u svoje staro drutvo. Nisu me ni primijetili da sam tu s njima. Igrali su nogomet, a ja sam stajao sa strane poput izgubljenog stranca. Barem da sam igrao stativu, ne bi mi bilo toliko krivo. Do prije par mjeseci bio sam glavni dek u ekipi, a sada kao da sam nitko i nita. etkao sam lagano oko njih. Tek me Luka zapazio i mahnuo nabrzinu. Ali kao da i on nije to uinio od srca, kao da su mu zabranili da se drui sa mnom. Na licu sam mu razaznao osjeaj krivnje to me pozdravio. Nedugo zatim sam ih ostavio neka uivaju, a ja sam otiao u etnju. Prolazio sam svuda. Bilo me i uz Kupu i ispred kole, ali i na jezercu. etao sam kroz umu. Komarci su ve lagano zujali oko moje glave, a vanjska toplina ublaena je u debeloj hladovini. Sjeo sam na klupicu i razmiljao o ponedjeljku. Jo jednom su me proganjali nedavni dogaaji: prvi o kratkoj suknji profesorice iz engleskog i 68

mom crvenilu izazvanom trenutanim stidom, a drugi o veernjoj etnji u drutvu moje prve prave simpatije Tine i prvim poljupcima. U ruci sam vrtio neku granicu skidajui s nje listove. Nisam tono znao to radim jer su mi misli lutale kojekuda. Ustao sam i poao dalje. Proao sam itavim putem, tono onako kao i prekjuer dok nisam bio sam. Slike su se vraale, a osmijeh me tjeio.Nekako sam napunio duu pozitivnom energijom. Smjeliji i vri vratio sam se u stan. Ondje su ve bili mama i tata. Saznao sam da su stigli tik prije mene. Upravo su veerali pa je majka i za mene na kuhinjski stol postavila jo jedan tanjur. Namjerno mi je dala isti onaj koji je od ruka ostao neopran. Tatu je poprijeko pogledala sumnjajui u njega, da me nije upozorio da operem posue. Shvatio je njezin pogled koji je govorio vie od rijei i odgovorio da mali sve zna. I bio je u pravu, a ja sam zaslueno dobio ono to sam traio. Oni su jeli hranu od ruka, a meni je dala neku juhu. Pojeo sam je bez prigovora.udan si mi nekako, zabrinuto je primijetila majka.To ti se samo ini, doekao sam je spremno.Ne bih ba rekla, ali neka ti bude. Kao da ti se neto dogodilo...Djearac se zaljubio, upleo se i tata.Moe misliti, opet ja tajanstveno.Proi e ga, ne brini, znao je tata.Uzmi si parizera i sira. ekaj, donijet u ti paradajz, nudila je mama.69

Hvala, mogu i sam, bio sam nepokolebljiv i nepotkupljiv.Nakon to smo veerali, tj. oni ruali, izvalio sam se pred televizor i gledao neki glazbeni show. Otac me ubrzo potjerao iz svog naslonjaa jer je poinjao sredinji Dnevnik. Kako je moj ale trebao biti pravodobno informiran o svemu to rade njegovi dosadanji, a moda i pokoji budui klijent, tako sam mogao samo utke otrpjeti ovo tjeranje. Ili ostati ili otii u svoju sobu. Tree mogunosti kao da nije bilo. Poto knjige nisam sloio poslijepodne, odluio sam to uiniti sada. Odvojio sam udbenike za esti razred od onih za sedmi i sloio ih u dvije kartonske kutije. Potajice sam jo jednom izvukao udbenik iz biologije i iz njega istrgnuo dvije stranice gdje su bili opisani reproduktivni organi ovjeka. Pod nonom lampom pokuao sam skicirati reproduktivne organe mukarca i ene i shvatio da mi jo puno toga nije jasno, posebice ovaj enski dio prie. Kako mi crtanje nije ilo od ruke, odustao sam od te aktivnosti. Odjenuo sam pidamu i spremio krevet. Jo jednom sam u gaama provjerio je li sve kako treba biti i legao zadovoljan. Uskoro slijedi more, a tamo e biti komada koje u u miru moi promatrati i analizirati do mile volje. A crte u spremiti u putnu torbu, da mi uvijek bude pri ruci ako zatreba.

70

etvrtak, 26. lipnja 19**

Pripreme za odlazak u junije krajeve Lijepe nae polagano su se zahuktavale. Jutros sam se probudio odmoran i nakon dugo vremena prilino naspavan. Nakon laganog doruka i pospremanja sobe bilo je vrijeme da ponem slagati stvari za put. No, ipak, prije toga nazvao sam stan svoje simpatije Tine. Telefon je dugo zvonio, ali se s druge strane ice nitko nije javljao. Pokuao sam jo jedanput, a kada ni nakon osmog odzvona nije bilo glasa, napokon sam odustao. Dolo je vrijeme da okrenem novu stranicu u svom mlaahnom ivotu. U torbu sam trpao sve i svata. etkicu za zube, ampon za kosu, losion za tijelo, razne parfeme i dezodoranse, sapun, mirisne maramice, pet pari bokserica, rezervne majice kratkih rukava, koulje na prugice, bermude, troje traperica, duge i kratke kupae, arape s raznim uzorcima, runike i jo puno toga. elio sam i na putu ostaviti dojam urednog i mirisnog mladia.Kad je osnovno bilo spremno, red je i za malo zabave. Trebalo je nadoknaditi proputeno. Zvidui sam, onako kako me djed uio, dozivao jednog po jednog prijatelja i susjeda. Stavio sam dopola oba kaiprsta i srednjaka spojene u usta, svaki par s druge strane, i snano puhnuo. 71

Na taj nain proizveo sam prodoran zvuk koji je parao zrak izmeu dviju peterokatnica. Nije bio poput Milecova s Bukovca, ali je ipak bio dovoljno glasan i prepoznatljiv onima kojima je namijenjen. Ubrzo su se na balkonima poele pojavljivati radoznale glave mojih vrnjaka. Ipak me nisu izdali, radovao sam se zadovoljno. Jasno sam im naglasio da je kod mene mini-tulum i neka slobodno navrate. Ubrzo se na ulaznim vratima moga stana, zapravo stana mojih roditelja, pojavila svita arenih uzvanika. Jedan jo musav od okolade oko usta, drugi je imao pekmeza na majici, trei brkove od mlijeka ispod nosa. Ali svima je bilo zajedniko to to su doli nepoeljani, neumiveni i izguvani. Prije sam rado gledao Drubu Pere Kvrice pa je upeatljivost ovoga trenutka bila jo naglaenija. Svaka slinost s izmiljenim likovima u toj seriji oigledno je bila namjerna.Majka je sino s posla donijela par bombonijera, neke okoladice i guste sokove. Kavu jo nisam pio pa je nisam ni ponudio gostima. I nju je dobila od nekog pacijenta, i to itav kilogram one kvalitetnije iz Graza. Meu bombonijerama uas sam iskopao onu s Mozart kuglama i ne oklijevajui je otvorio. Gosti su se poeli otimati koji e ugrabiti vie okoladnih loptica i zlatnika. Neke sam uspio sauvati za sebe i mamu, a ostale podijelio. Bajadera smo se meu prvima rijeili jer nam nikako nisu odgovarale. Pili smo neke multivitaminske sokove raznih proizvoaa i potajice prduckali uz djeako nepotrebno hihotanje. Uivali smo u svakom trenutku, a ja sam osjeao da opet dobivam kontrolu nad svojim klanom. Njihova naklonost je bila neupitna, a moje raspoloenje je raslo iz sata u sat. 72

Kristine se vie nisam ni sjeao. Toliko mi je bilo lijepo u drutvu stare kvadre da jednostavno nisam mogao ne primijetiti koliko mi ova nova, a zapravo stara, atmosfera godi. I oni su to primjeivali, ali su bili toliko zaokupljeni slasticama pa ih to nije previe optereivalo. Naravno, nisu se kod mene pili iskljuivo sokovi. Bilo je tu i pivice iz friidera. Vino sam probao jednom u ivotu, ali me njegova kiselina toliko dotukla da sam povraao dva dana nakon konzumacije. Frend iz ulaza starome je maznuo dvije kutije Partner cigareta koje je od vercera na trnici nabavljao direktno iz Makedonije. Slovile su kao jedne od boljih na ovim prostorima za relativno pristojnu cijenu. Ronhill smo odavno izbacili iz upotrebe jer smo nakon njega prilino kaljali i tee disali.Uz klopu i pie sluali smo i glazbu sa Sharpovog kazia. To je bio neki novi pravac nakon dancea, a zvao se rave. Moji vrnjaci i dalje su se lomili na Dr. Albana, Real2Real, Coronu, Capellu i 2Unlimited, dok sam ja ve dobrano zabrazdio u ee techno vode. Mene su svojim glazbenim izriajem opinili Marusha, Scooter, Mark Oh i The Prodigy. Sreom da ni prvih susjeda nije bilo doma, pa smo mogli biti malo buniji negoli je to prijepodnevni obiaj u velikoj stambenoj zgradi. Mama se svaki as trebala pojaviti na vratima jer je radila prvu smjenu. Glazbu sam stiao, a prijatelje uz ispriku blago razjurio, upozorivi ih prethodno na nadolazeu opasnost.Kad je mama nakon pola sata od istke ula u stan, odmah s vrata je preneraeno upitala:Jesi li to ti puio, Dario?73

Nisam, mama, branio sam se otvoreno laui.Da te otac ulovio, odmah bi te kaznio. To zna, je li tako? strogo e ona.Znam, mama, odgovarao sam joj skrueno, svjestan svoga grijeha.Poslije ruka e mi pomoi oprati posue. Jasno?! zapovjedila mi je.Da, mama, snudeno u ja.Dok je majka pripremala ruak, ja sam morao pokupiti papirie s poda i stola te usisati mrvice od keksa i poistiti dnevni boravak. Otpoeo sam s pranjem zdjela u kojima su bili slatkii, a trebalo je oprati i ae iz kojih se svata pilo. Dobro oprati, a ne kao juer. Trljao sam i ribao sapunicom musavu staklovinu i porculanske zdjelice. Pokreti su bili ustri i konkretni. Nakon ispiranja u toploj vodi ae su se caklile, a posude i tanjuri betlehemski svjetlucali. To je bio znak da sam posao obavio pedantno, upravo onako kako treba. Poslije objeda, pri kojemu sam bio malo tuan i bez teka, ali sam barem mami pravio drutvo, zajednikim smo snagama oprali i pospremili sve posue. Dok ga je ona sapunala i ispirala, ja sam ga brisao suhom krpom i slagao na za to predviene police kuhinjskog namjetaja.Poslijepodne sam se odmarao. Bio sam prilino veseo jer mi je mama obeala kako za ovaj moj mali ispad u vidu tuluma tata nee nita saznati. U protivnom, ne bi bilo nita od mog ljetovanja na Jadranu. Tako je i bilo. Otac je stigao kui poslije 17 sati, vidno umoran i nervozan. Nakon to je pojeo, primirio se i prilegao. Odspavao je dobrih sat i pol u 74

dnevnom boravku, koji smo mama i ja mirisima za prostorije i putanjem propuha raskuili od jutarnjeg nikotina. Otac nije nita posumnjao, a ja sam odjednom osjetio toliko prieljkivanu bezbrinost. Mala trema je bila prolazna i sasvim neopravdana. Za to vrijeme nastavio sam sa slaganjem svojih stvarica u putnu torbu. Uzeo sam svoju omiljenu knjigu Smogovci i strani Bongo Hrvoja Hitreca i spremio je u vanjski dep torbe.Meu knjigama i starim brojevima Veernjaka sluajno se potkralo i nekoliko igraih karata u seksi izdanju. Na svakoj od njih bila je po jedna zamamna plavua, crnka ili brineta razgolienih grudi i u izazovnim krpicama. Sve su mi bile okrenute stranjom stranom tako da su im guze bile najnaglaenije. Pomislio sam da je to sigurno tatino. Slikice je ve lagano naeo zub vremena pa su po sebi dobile ukastosmeu koprenu. To me nije omelo da jo jednom svaku od djevojaka dobro promotrim. Cure su stvarno bile prave bombe. U tom trenutku glavom mi prostruji pomisao to bi bilo da si jednu spremim na sigurno. Onu najljepu damu, bujnu plavuu, spremio sam u samo podnoje svoje torbe. Predstavljat e mi svojevrstan papirnati talisman na putovanju. Ostale karte sam vratio na sigurno, izmeu novina odakle su i maloas same ispale.Malo poslije isprobao sam kupae. Gledao sam kako mi stoje i bio ne odve zadovoljan prizorom. Dok sam se bavio sobom, roditelji su se isto spremali, svaki na svoj nain. Jo je jedan radni dan bio pred njima i trebalo ga je pristojno odraditi. Sloili su svoju prtljagu, tek ono najnunije. Ostalo e dovriti sutra. Tata e sutra obaviti tehniki pregled 75

naeg vozila i sve e, nadam se, biti spremno za put. Razmiljao sam to me tamo eka i hou li upoznati koga novoga. Naveer je mama gledala neku krimi seriju na televiziji pa nije isputala nikakve zvukove, sve od silne napetosti viene na ekranu. S tatom sam, prije nego to me potjerao na spavanje, odigrao jednu partiju Monopolyja i zadovoljan usnuo.

76

Petak, 27. lipnja 19**

Sljedeeg jutra napokon kreemo na more. Ovu reenicu ponavljao sam u sebi od ranoga jutra. Nakon ustajanja i tjelovjebe proetao sam po stanu. Bio je prazan i iznenaujue tih. Majka i otac su ranom zorom otili na posao odraditi jo dananji dan, ali s mislima ve daleko na jugu. Ukljuio sam radio i posluao vremensku prognozu. Nije bila obeavajua. Za sutradan su najavili povremene pljuskove i grmljavinu koje sam se jako straio. Bit e sparno i ne ba ugodno vrijeme za etnje i aktivnosti na otvorenome. Ve sada mi se izjalo

Dražen Jergović: Dnevnik vragolana

Documents

Transcript of Dražen Jergović: Dnevnik vragolana