Dragi Modrušani! · Grijeh je velik, al je veća pokajanja moć Bog će dragi sve oprostit Kriste,...

Dragi Modrušani!

Radostan sam što vas mogu pozdraviti preko našeg lista «Modruš». Sada će se čuti i naš glas a tako Modruš izlazi iz svoje dugogodišnje anonimnosti. Želimo da opet jednom postane naš nacionalni ponos, kao što je to nekada bio. Kad je bio sjedište biskupije i sjedište najmoćnijih feudalnih gospodara srednjovjekovne Hrvatske.Nekada je Modrušem išla najprometnija cesta između sjevernih hrvatskih krajeva i najvažnijeg grada i luke na moru podno Velebita - grada Senja. Danas ide preko Modruša autoput Zagreb Split i počinje u Modrušu najduži tunel u Hrvatskoj - Mala Kapela.Sve nas to mora ponukati da Modruš što više približimo turistima koji tuda putuju. Svi koji putuju preko Modruša vide Gradinu Modruš i sigurno se pitaju «Što je to?». Naš će list «Modruš» odgovoriti na ovo pitanje. Tako će se slava Modruša, kao nekada širiti svijetom.

To vam želi od srca vaš župnik:Zdenko Skender

MODRUŠ Broj 1 - Lipanj 2004.

3

1) Mladenaštvo vlč. Alojzija dijelom i nije ih napuštao ni u Kunce najtežim danima Drugog svjetskog

rata. Bez obzira na vjersku i Alojzije je rođen u obitelji Kunce nacionalnu pripadnost te na imovno od oca Grgura koji je bio željezničar, stanje, sve je ljude jednako cijenio i pružni stražar ili čuvar pruge, i volio.majke Katarine r. Sorić. Alojzije je

imao još dva brata i jednu sestru. Na služenje vojske odlaži 1940. 1942. u Sarajevo i na Pale kao redar i Obitelj Kunce se zbog očeve bolničar, a potom se vraća u Modruš.službe doselila u Caprag kraj Siska te

u Rešetare gdje maleni Lojzek Pred kraj II. svjetskog rata, u pohađa osnovnu školu. vrijeme napada na katoličke

svetinje, četnici su ubili vlč. Nižu gimnaziju pohađao je u D r a g u t i n a F i f k u , ž u p n i k a Novoj Gradiškoj, te se tri godine cerovničkog. Župna crkva Uzašašća školuje u Nadbiskupskoj klasičnoj Isusova na Cerovniku spaljena je. gimnaziji u Travniku. Nakon Devastirana je i župna crkva Sv. Ane gimnazije odlazi na studije prava u u Plaškom. Vlč. Alojzije Kunce kao Beograd. Koncem ožujka 1934. župnik Modruški postaje upravitelj godine upisuje se na Visoku župa Cerovnik i Plaški, a od 1946. bogoslovnu školu u Senju.upravlja i četvrtom župom sv. Juraj

2) Svećeničko djelovanje na u Zagorju.četiri župe

3) Neumorni preporoditelj:Za svećenika je zaređen 27.

Nakon rata koji je ostavio za lipnja 1937. godine u Senju, a prvu sobom tugu i neimaštinu, župnik Mladu misu služi u Novoj Gradiškoj. Kunce nije se dao slomiti beznađem Tog istog ljeta biva poslan u i nije se pomirio sa sudbinom starodrevni Modruš za upravitelja pasivnog promatrača. Bio je feniks župe Presvetog Trojstva.koji je započimao duhovnu i

Premda je teška srca i sa materijalnu obnovu iz pepela, iz strepnjom prihvatio to mjesto, nova. Mnoge je tješio i spasavao, zavolio je taj kraj i ljude toliko da se mnoge savjetovao i za njih tražio nije rastajao od njih do svoje bolesti pravdu i iznašao materijalnu pomoć 1977. godine. Osjećao se njihovim iako ni sam nije imao.

Vlč. Alojzije KunceČetiri desetljeća služenja Bogu, Crkvi i narodu

povodom 25. obljetnice smrti


4

Vršeći svoju svećeničku dužnost, Po svjedočenju hodočasnika upravo doista nije mislio na sebe već je ovakva putovanja do danas su pješice prolazio šumovite zaseoke očuvala ne samo stare crkvene već i po brdima i dolinama i ljeti i zimi, po mnoge rodoljubne i narodne žegi i kiši, vjetru i vijavici, danju i pjesme.noću; odlazio bolesniku i u 5) Neizmjerna gostoljubivost:najuda l jen i je kuće . Svo j im

Mnogo je puta pod skromni krov i za dolaskom donosio je radost, utjehu i oskudni stol primio dragog kolegu, ohrabrenje.prijatelja, čovjeka namjernika.

4) Katehizacija i odgoj u vjeri: Njegova gostoljubivost je poznata Ne dj elj ne mi se, «ma še», svima, a njegova požrtvovnost nije

najvažnije za odgoj u vjeri, bile su imala granica. Svatko tko njega služene u sve tri župe i to pozna uvijek je «i u pol dana i u pol s t a r o h r v a t s k i h j e z i k m d o noći» dobio lijepu riječ i okrjepu, sedamdesetih godina. Pjevalo se svakog je toplo primio i ispratio.pučki pod vodstvom pjevačica 6) Uporni obnovitelj i neumorni «započimalja». U propovijedi je graditelj:pučkim jezikom naviještao poruku

Nakon rata zatekle su ga tri Riječi Božje. Njegov način pouke spaljene i opustošene župe, crkve i upriličen je kroz ponavljanje župni domovi u Modrušu, Cerovniku katekizamskih pitanja i odgovora, te i Plaškom. Župa Zagorje Božjom ponavljanjem raznih obrazaca i providnošću ostala je sačuvana. Na molitava. Svi su to redovito radost i s velikim sudjelovanjem ponavljali nakon propovijedi ili na župljana u Domovini i svijetu kraju mise.započela je obnova. Ljudi su rado išli

Osobito su bi la poznata raditi te su priskrbili mnogo «molenja» molitva po nakanama potrebnog materijala. Obnavljalo se vjernika: za uspjeh i blagoslov i nadograđivalo stoljetne zidine koje blaga, ljetine, poroda, rada, su u kratkom vremenu ostale putovanja, zahvale za zdravlje ili ogoljene zbog mržnje partizansko nešto drugo do molitve za pokojne i komunist ičke mržnje prema mnoge nestale. katoličanstvu i hrvatstvu.

Kao župnik s vjernicima je Iseljenici iz Amerike i Kanade odlazio, u naša poznata marijanska darovali su vlč. Kunci novac za auto. svetišta i druga svetišta širom Nije si nabavio auto već je taj dar Hrvatske. Tako je hodočasnike usmjerio za obnovu crkvenih poučavao o duhovnom, kulturnom ili objekata. nacionalnom značenju pojedinog kraja ili mjesta kroz koji se prolazilo.


5

Nije si nikada kupio prevozno u Zagorju. Župnik je pokopan na sredstvo već je trokut Modruš Modruša. Na njegovom grobu stoji Cerovnik Zagorje svladavao simboličan spomenik, okrenut ug lavnom pj eš ic e. U te šk im prema tri strane: prema Cerovniku, vremenima neimaštine iz pepela je prema Modrušu i prema Zagorju obnovio desetak crkava, kapela, prema župama gdje je ovaj plovanija ili gospodarskih zgrada. hvalevrijedni svećenik bio neumorni

pastir oko spašavanja duša.7) Pomagao je u Domovini i svijetu: Povremeno, povodom određenih

obljetnica smrti, izreče se prigodna Naš pokojni župnik, dovodeći riječ ili napiše prigodno slovo na sebe u opasnost, pomagao je i one spomen pokojnog župnika: tiskan koji su zbog svog iskrenog kalendar, održana akademija… domoljublja od jugokomunističke Smatram da je to nedovoljno za sve v las t i smatran i takozvan im ono što je naš župnik učinio kao «d r ž a vn im nep r i j a t e l j ima» svećenik za ove župe.tadašnjeg režima. Mnogi koji su

zbog materijalnih ili drugih razloga Ovaj župn i list «MODRUŠ» napuštali rodnu grudu i bili prisiljeni značajniji je doprinos osvjetljavanju otići izvan Domovine, «izvana» su lika i djela vlč. Alojzija Kunce. Ovaj tražili «župnikovu preporuku» s veliki čovjek koji je bio svjetla točka kojom su bili prihvaćeniji u novom u muci naroda modruškog kraja, društvu. zavrijedio je značajnije spomen

obilježje ne radi njega samoga, jer u Ljubav prema progonjenima svojoj skromnosti, vlč. Kunce bi bio uzvraćena mu je od mnogih protiv toga, već zato jer je u iseljenika osobito u vrijeme njegove njegovom liku i njegovom četiri višegodišnje bolesti. Iseljenik iz desetljeća svećeničkom radu u ovim Coventriya iz Engleske između župama najbolje ocrtana životna ostalog piše: «Dragi velečasni, u situacije ljudi ovoga kraja tijekom prošla tri mjeseca ja sam u ime Vas 20. stoljeća. Jer radost i nada, žalost napisao preko 50 pisama na razne i tjeskoba ljudi modruškog kraja bila pojedince i ustanove. Svima sam je radost i nada, žalost i tjeskoba vlč. javio o Vašim potrebama i Alojzija Kunce.trpljenjima. Svatko se odazvao s

razumijevanjem i s prilogom.» Dao nam Bog takvih duhovnih pastira koji će nastaviti duhovnu i 8) Neumorni duh vlč. Kunce živi materijalnu obnovu Modruša i u narodumodruškog kraja.

Iscrpljeno tijelo ispustilo je dušu na blagdan Duhova, 3. lipnja 1979. pop Ante Luketić


6

MOLITVA KOJU JE VLČ. ALOJZIJE KUNCE MOLIO:

KRISTE, LAHKU NOĆ!

To nek danak nosi sobom radost i vaje,eno ljepa večernica već na nebu sjaje.U mom srcu sije danas ljepše zvijezde moć.U toj tihoj dragoj crkvi

Kriste, lahku noć!

U knjizi je mog života, puna strana jedna,Pisala ju patnja ljubav, djela zla i vrjedna.Grijeh je velik, al je veća pokajanja moćBog će dragi sve oprostit

Kriste, lahku noć!

Mislim sad na svoje mile tamo u daljini,Bože dragi, ja Te molim, sve ih sebi vini.Hrvatsku nam domovinu, neka spasi Tvoja moćJa te zato vruće molim

Kriste, lahku noć!

Sad sam opet jedan korak bliže grobu stigo.Da sam barem korak više u nebo se digo.Nek me čuva sve do groba Božjeg srca moćOltar nek je nada moja

Kriste, lahku noć!

Primam sanak što mi tvoja sva dobrota daje,Al kroz san nek mi drago vječno svjetlo sjaje.Neka bdije pokraj mene anđeoska moćA ja kličem zadnji puta

Kriste, lahku noć!

14. IV. 1930.Alojzije Kunce


7

21.8.2003. Još u vrijeme 5.10.2003. Proslavili smo domovinskog rata u župni stan je blagdan Majke Božje od Ružarija a uveden telefonski kabel. Po mom koji svake godine slavimo na prvu dolasku, instalirali smo telefonski nedjelju u mjesecu listopadu. Došla je aparat. Od tada imamo u župnom sviračica Nada Puškarić iz Zagorja sa stanu telefon. Bro j tel efona crkvenim zborom pa je misa bila župnog ureda u Modrušu je: pjevana. Imamo u crkvi Presvetog

047/ 551-080. Trojstva u Modrušu na pokrajnjem 24.8.2003. Imali smo misu oltaru krasan kip Majke Božje od

u crkvi Svetog Antuna. Krstio sam Ružarija sa dvanaest zvjezda oko prvo djete u Modrušu - malog glave.Antuna. Tako me u Modrušu 10.10.2003. Još je bivši dočekao najmlađi Modrušanin. župnik Zlatko Sušić natkrio balkon Poslije mise išli smo u školu gdje su župnog stana u Modrušu drvenim Modrušani priredili oproštaj za stupovima i daskama pokrivenim dotadašnjeg župnika Zlatka Sušića ljepenkom. A mi smo ga pokrili limom a meni zaželjeli dobrodošlicu. i postavili žljebove. Sada je balkon Zlatko nije došao pa smo mi zaštićen od kiše i snijega, koji je proslavili moj dolazak u Modruš u nekada znao pasti do vrata balkona. veselom raspoloženju i pjesmi. Tu Balkon je prostran i sa njega se vidi na sam upoznao mnoge Modrušane. sve strane do Plaškog. Vide se dvije

2.9.2003. Župnik nije stare ceste i novi autoput Zagreb stanovao u Modrušu punih 25 Split.godina (posljednji je to bio župnik 21.10.2003. Kada sam došao A l o j z i j e K u n c e ) . Z b o g u Modruš nije bilo garaže za auto, pa dugogodišnjeg nekorištenja, je morao stajati vani na kiši i župna je šterna bila dosta prljava i nevrenenu. Kako imamo veliki drveni zapuštena. Crkveni odbornici: štagalj pun dasaka za pokrivanje Rendulić Stanko, Josip Salopek i krova crkve, mi smo daske stavili na Marko Pavličić su ispumpali vodu iz tavan, raščistili štagalj, proširili i šterne i dobro je očistili. Čitava je i napravili nova vrata i tako smo dobili nigdje ne propušta. Duboka je i u prostranu garažu da auto može nju stane mnogo vode. Od Ive komotno stati u njoj. Izlaz iz garaže i Gašparovića cisternu su vozili i dv or iš ta bi o je te ža k. Ce st a vodu u šternu doveli Mile Stošić i neuređena i strma. Molio sam općinu Keser Nikola. Tako imamo dosta Josipdol i ona je poslala gostioničara vode za pranje rublja, suđa i Zvonka Brletića koji je sa svojim ostalog a za piće idemo po vodu na strojem proširio cestu i poravnao fontanu kod Rožića. dvorište.

Kronika župe Modruš za 2003. godinu


8

Novi vitraj - dar Ljerke i Damira Eljuga

Dvorište je veliko 16 x 16 metara. polica su knjige u dva reda. Tako sada Njega smo pretvorili u parkiralište, imamo uređenu župnu knjižnicu sa navezena su na put i u dvorište 4 preko 200 knjiga. Tu držimo kaleže i kamiona pjeska. Stavili smo i monstrance koje ima župa. Bit će to i tablu: «ulaz u crkveno dvorište». posudbena knjižnica. Ormare smo Sada svatko tko želi može doći u odnjeli u susjednu sobu gdje smo dvorište i tu parkirati auto. Osobito uredili župni muzej. Pošto ljudi stalno će to biti potrebno za blagdan donose star ine muze j je već Presvetog Trojstva jer do sada pretjesan.svećenici nisu imali gdje parkirati automobile.

30.10.2003. Zadnji prozor u crkvi stradao je u domovinskom ratu kada je tu udarila u crkvu granata iz Plaškog. Do tada je tu bila slika , dar obitelji Bedeković. Prijašnji vitraj zamjenio je dar Damira i Ljerke Eljuga, lječnika iz Zagreba. Ljerka je rodom iz Modruša. Vitraj Blaženog Alojzija Stepinca postavio je majstor Boris Milić iz Zagreba.

16.11.2003. Bilo je najviše ministranata oko oltara od najvećih do najmanjih pa smo se slikali pred crkvom poslije mise. Tu smo sliku dali u božićni broj ZOV-a, lista ogulinskog dekanata.

22.11.2003. Kada sam došao u Modruš našao sam mnogo knjiga na sve strane pobacanih. Sakupio sam ih i složio u dva stara ormara samo privremeno. Kupili 2003. godine Krštenio je 1 muško smo kutno željezo i Matovina Pero dijete i 3 ženska djeteta.iz Plaškog napravio je veliku Vjenčana su 2 para: jedna je naša željeznu stelažu. Zauzima cijeli zid d jevo jka o t i š l a u Kar lovac , sobe koju od tada zovemo a druga u Zagorje Ogulin.knjižnicom. Sve smo knjige iz

Umrlih je bilo 6: 3 muška i 3 ženske.ormara složili na stelažu. Poredali ih po veličini popisali i numerirali.

Župnik Zdenko SkenderIma pet polica knjiga a na nekoliko


9

RAZGOVOR SAVLČ. ZLATKOM SUŠIĆEM

Za ovaj prvi broj lista koji izdaje župa Poslije me nadbiskup šalje prema Modruš postavljeno je nekoliko Lici u Saborsko. Tamo sam ostao p i tanja v lč . Z latku Suš iću, također sedam godina, a potom se d u g o g o d i š e n j e m ž u p n i k u upućujem u Josipdol. Tu sam ostao modruškom i josipdolskom, a sada najdulje, punih 19 godina. Upravljao župniku u Bilaju, Ribniku i Ličkom dam još i župom Cerovnik. Od 1996. Novom. godine dobio sam na upravu i župu

Modruš. Mogu reći da sam se najviše P r i k a ž i t e u k r a t k o s v o j i zaljubio u župu Presvetog Trojstva, dosadašnji životni put? dobrim djelom zbog dobrih ljudi, a Rođen sam 2. travnja 1941. u selu dobrim dijelom zbog prirodnih i Vionica, župa Međugorje. Mislim da i povijesnih bogatstava župe. Kad bi ne trebam spominjati gdje je mi bil o dosadno u Josipdolu Međugorje. To zna cijeli kršćanski «pobjegao bih u Modruš. Svi smo mi svijet. Preskočit ću sve one muke i svećenici koji smo upravljali župom neimaštine koja je vladala poslije II. Modruš težili dostići velečasnog svjetskog rata, a to najbolje znaju Kunca, ali to je ipak bilo nemoguće.starije generacije, nego ću reći ono što je zanimljivije. Poslije završene Kakve uspomene nosite iz osmogodišnje škole otišao sam u Josipdola i Modruš?Biskupijsko sjemenište u Rijeku i Pa, nisam od onih koji vole pisati Pazin. U pazinskom sjemeništu sam i uspomene ili memoare, ali mogu maturirao. Bogosloviju sam studirao reći da nosim lijepe uspomene. One u Rijeci gdje sam i zaređen za ružne sam i zaboravio. Nisam ni na svećenika. Prvu svetu misu imao koga posebno navezan. Poštivao sam u rodnom selu. Na misi mi je sam i volio sve jednako. Istina, imao propovijedao nadbiskup Pavlišić. Uz sam četiri «radnika» koji su svako njega je bio i sadašnji naš biskup dr. jutro dolazili na posao. Malo na Mile Bogović. posao, malo na rakiju, ali navikao

sam ovdje i bez njih. Eto, kad je Na kojim ste do sada župama biskup vidio da sam dugo na župi, djelovali i u koje vrijeme? uputio me na ove tri župe: Bilaj, Lički Odmah posl i je mlade mise Novi i Ribnik. Sve tri zajedno imaju nadbiskup me poslao u Delnice kao 550 duša. Koliko vjernika, ne znam. kapelana, a zapravo sam vršio Moj pastoralni rad na župi sastoji se službu župnika u Brod na Kupi, od svagdanje Mise, a subotom imam Kuželju i Turki u Gorskom kotaru. za prvopričesnike vjeronauk. U školi Tamo sam ostao sedam godina. vjeronauk ne predajem. Župe su po


10

Bivši župnik vlč. Zlatko Sušić (lijevo) i sadašnji vlč. Zdenko Skender (desno).Modruš, blagdan Presvetog Trojstva 2003. godine

stanovništvu «stare», mnogo se «Ja sam već 32 godine sam pa me umire, a malo rađa. Sve je po još nije ubila.» Ali stvarno, ubi Božjem planu i nacrtu. Nedavno mi samoća, pogotovo za vrijeme dugih jedna starica kaže: «Moj velečasni, zima. Ali eto, neće ni to vječno zdravlja eto nešto i ima, ali ubi trajati. Pozdravlja vas sve vlč. Zlatko nesretna samoća.» Kažem ja njoj: Sušić.


11

Nova cesta podno Modruša

OSVRT NA IZVEDENE I PLANIRANE RADOVE NA PODRUČJU MJESNOG ODBORA MODRUŠ

Općina Josipdol, na području prip omoć mješ tana , odnosno Mj es no g od bo ra Mo dr uš , u apeliramo na iste kako bi do dana proteklom razdoblju uredila je i mrtvih bila u potpunosti gotova. Za asfaltirala prilazni put groblju to je u pripremi povlačenje mreže za «Kocelj» te parkiralište kod samog elektroenergetski priključak. Dobili groblja. Vrijednost radova je smo suglasnost Hrvatskih autocesta 25.000.00 kn. za p r i k l jučen je modruškog Na širem području ugrađeno je 14 v o d o v o d a n a s i s t e m n o v i h r a s v j e t n i h m j e s t a . vodosnabdjevanja Tunela «Mala Organizirano je čišćenje snijega na Kapela» i PUO Modruš. Projektna je nerazvrstanim cestama i odvoz dokumentacija u fazi izrade i smeća. Napravljene su pripremne p lan i ramo počet i i zgradnju radnje za izradu platoa za mrtvanu sekundarnog vodovoda.«Kocelj». Očekuje se lokacijska dozvola i izrada projekta za istu, Načelnik koja bi trebala biti izgrađena u ovoj Zlatko Mihaljević, ing. građgodini. Računamo i na suradnju i


12

Osnovna škola u Modrušu

POVIJEST ŠKOLSTVA U MODRUŠU

Nema pouzdanih podataka organizaciju nastave bio je slab, kada je otvorena prva škola u učitelj je dva puta tjedno dolazio u Modrušu. Pretpostavljamo da je to Modruš i uz ruševine škole držao bilo u drugoj polovici 19. stoljeća. na st av u. Na ravn o za lj ep og a Prema nekim izvorima nastava je vremena.održavana najprije u zgradi kod 1947. godine za nastavu je Crkve Sv. Trojstva, da bi se kasnije pronađena prostorija tako da je prešlo u zgradu bivše Šumarije. To mogla biti redovitija. Te iste godine su bile prostorije gdje su nekada pokrenuta je inicijativa za izgradnju stanovali vojni časnici. Kasnije, (obnovu) školske zgrade. Škola se 1890. nastava se održavala u gradi uz pomoć stanovništva da bi 10. zgradi škole koju su 1942. zajedno studenoga 1947. godine bila svečano sa učiteljskim stanom zapalili otvorena. Zgrada se sastojala od dvije partizani. 1945. godine trebala je učionice i učiteljskog stana. I dalje je biti organizirana nastava ali kako odaziv djece za školu bio slab. Nimalo nije bilo školske zgrade djeca su čudno, jer škola ni je imala morala ići u školu u Modrušku namještaja, ploče i ostalih nastavnih Munjavu. Ali odaziv djece za takvu sredstava sve do kraja 1. polugodišta.


13

1 9 5 3 . g o d i n e š k o l a j e zgrade bliže Jozefini ali to nije bilo organizirana kao šestorazredna, a ostvareno.1960. godine kao osmorazredna, te Najgore od svega jest da iz postaje Područna škola Škole godine u godinu opada broj djece, Josipdol. Učenici viših razreda išli su tako da ih je ove školske godine u Josipdol, ali iz objektivnih razloga 2003./2004., svega petero. ostali su u Modrušu 5. i 6. razredi sve Nadajmo se da će se sljedećih do školske godine 1967./68. Radi godina demografska slika popraviti i toga mnogi učenici nakon 6. razreda da će se Modruš početi gospodarski nisu nastavljali školovanje. razvijati za što ima sve uvjete, a

1977. godine školska zgrada je osobito za turizam.obnovljena (stolarija, strop, krovište). Neposredno pr i je

Ravnatelj O.Š. «Josipdol», domovinskog rata pokrenuta je

Ivica Bićaninicijativa za izgradnju nove školske

MODRUŠKA ŠKOLA

U Područnoj školi Modruš, školsku Svetog Nikolu, Valentinovo, Uskrs i godinu 2003./04. polazi pet učenika. Majčin dan. Učestvovali smo na Treći razred pohađaju Ante Filipović proslavi Dana škole u Josipdolu. i Ivan Jandrlić a prvi razred Ana Posjetili su nas i glumci iz Karlovca. Antončić, Dalibor Gašparović i Miki Osim što su marljivo učili i radili, Jandrlić. Na početku školske godine učenici su se brinuli o čistoći i učenici trećeg razreda su bili urednosti našeg razreda i dvorišta iznenađeni od la skom nj ihuve ispred škole. Suradnja s roditeljima učiteljice Dijane Cerovac i mojim je bila dobra te su i oni sudjelovali u dolaskom. Uz nas u školi je i gđa. radu naše škole. Nastava se Anka Keser koja se brine za održavala bez prekida iako je održavanje i zagrijavanje prostorija. učenicima zimi bio otežan put do Brzo smo se sprijateljili i stvorili škole. ugodno ozračje. Tij ekom ove Pred nama su topliji dani i bliži se školske godine učenici su marljivo kraj školske godine. Učenici će radili i učili. Prvačići su naučili čitati i uspješno završiti razrede što su pisati tiskanim i pisanim slovima te svoj im trudom i za laganjem zbrajati i oduzimati do dvadeset. zaslužili.

U školi smo imali i male svečanosti. Prigodnim programom Tanja Županić,obilježili smo i proslavili Dane kruha, učiteljica u Modrušu


14

ZA DOBRO I OBNOVU MODRUŠA

Bio je rat, Domovinski rat , za vojske netom ustrojene u Josipdolu, obranu Lijepe Naše i naših domova, Oštarijama, Ogulinu, Karlovcu, nas samih, naše djece, naših Zagrebu, Sisku ...roditelja i obitelji. Iste, te studeničke noći, u Zagrebu

Eterom su letjele radijske i se okupiše kao nikada prije televizijske vijesti, brujali su svjetski «zagrebački» Modrušani, to jest oni mediji, a pomkoći ni od koga, osim muževi i majke što su tjekom II. što nam je od prvih zloslutnih i svjetskog rata a osobito nakon pogibeljnih dana bio istinski sklon i famoznog tzv. «oslobođenja» morali naklonjen Sveti Otac Ivan Pavao II., i prihvatiti bolni rastanak sa svojim poglavito Svevišnji Gospodin Bog. rodnim krajem, da bi se godinama

U tim ratnim danima, bujice mukotrpno bori li za svoje po vijesti dopirale su do nas, ovisno o zagrebačkim predgrađima, te diljem porukama i sadržaju, probadale Hrvatske, a mnogi su se zauvjek se srce, osobito ako su dolazile sa otputili po bijelom svijetu.Modruša. No, te ratne noći u Zagrebu ih se u

Danju i noću 7. studenoga cr kv i Sv. Petra, zahval ju ju ći 1992. godine pogađane su u gostoprimstvu i pomoći župnika Modrušu uz cestu prilegle obiteljske mons. Matije Stepinca, okupilo kuće, kapela Sv. Nikole je oštećena, stotinjak ili više. Nakon svete mise, jedna je kuća pod udarom četničke zazvavši od Svevišnjeg Boga pomoć granate izgorjela, pogođen je i Modrušu i napadnutoj Hrvatskoj, zvonik crkve Presvetog Trojstva. šutke su, ali sa snagom vjere i Djeca plaču. Roditelji s malo ufanja , posjedali oko sto lova odraslijim sinovima, goloruki, bez skrov ite crkvene dvorane. Iz oruž ja posežu za jedn ički , za Modruša je za tu prigodu došao i oružjem, ne bi li ga i pod cjenu života tadašnji župnik Mile Šajfar. Jedni p r eo te l i i z dupkom pun ih d ruge p it a j u kako pomoć i prenao ružani h JNA ka sarni u napadnutom Modrušu? Spontano obližnjem Skradniku i Oštarijama ... daju i skupljaju novac koliko tko Hrabrost, jača od svih opasnosti, ima: netko pet, netko deset, okrunjena je prvim vo jnim ponetko najviše pedeset njemačkih uspjesima modruške mladeži koja maraka. Prijedinila im se trojica se toliko zadivljujuće snašla u izaslanika iz Zajednice zavičajnih organiziranju obrane na dijelu društava Like «Vila Velebita» modruške i kapelske bojišnice. donjevši svoju pomoć. Stasiti Ubrzo su na isto područje nadošle i Ličanin i srčani HrvatPavle Rukavina regularne postrojbe mlade Hrvatske zatajnim ali optimističnim glasom


15

Milan Chomparo Sabljak i Josip Vuković

pozdravlja «drage naše Modrušane» Iste te noći, neka je koheziona moć, i prilaže 25 tisuća tadašnjih dinara. zapravo domoljubna i zavičajna Taj susret zagrebačkih Modrušana u snaga solidarnosti i uzajamnosti, Petrovoj crkvi u Vlaškoj ulici 93, u zadržavala na okupu Modrušane u srcu Zagreba potrajao je duže nego Petrovoj crkvi te ih i pozvala da se očekivalo. Župnik Šajfar os nu ju Za vi ča jn o d ru št vo požurivao je ne bi li izbjegao Modrušana u Zagrebu nazvavši ga bombardiranje Karlovca i najdublju B e r n a r d i n F r a n k o p a n , p o noć na cesti Jozefini, na povratku u le gendarnom modruš kom i Oštarije, Josipdol i Modruš, želio je ogulinskom knezu i velikanu. Za već u jutro prikupljenu pomoć u predsjednika bje predložen i novcu, pod jel iti strada lni cima. prihvaćen Milan Chomparo Sabljak.Hrvatski radio je i nadalje javljao u I Društvo u Zagrebu postade vijestima: « Granate obasipaju živototvorni most prema zavičaju. Karlovac, gađaju Duga Resu i okolna Najprije je obnovilo staro modruško naselja i sela», a velečasni Šajfar, u proštenje, poznato u širem kraju, a spoznaji da ga Bog čuva, baš se tuda nekoć i u Hrvatskoj, kao «Presveto kroz mrklu noć otputio kući. Trojstvo u Modrušu». Na blagdan u


16

i s to imenoj modruškoj crkv i Sv. Antuna i Crkve Sv. Trojstva, proštenje je obnovljeno 1992. održana je koncelebrirana sveta godine. Prva svetkovina prođe misa, na pročelju, uz ulaz u Crkvu, skromno sa nešto okupljena svijeta, otkrivena je impozantna spomen uz nastupe pjevačkih i folklornih p l o č a k n e z u B e r n a r d i n u zavičajnih društava Like (Sinca, Frankopanu, tvorcu čuvenog Zavalja i Plješivice). Iste te godine Modruškog urbara iz 1486. godine.na Modruš su još uvijek bile uperene Zav ičajno druš tvo Modrušana srbočetničke topovske ci jevi s «Bernardin Frankopan» postupno je obližnjega brda Trojvrha, dok su prenje lo težište aktivnosti iz dušmanske nakane i planove budno Zagreba u sam Modruš, tako da se u pratile hrvatske straže s vrha i iz zagrebačkih Modrušana ne gasi žar, podnožja modruške Gradine. jer u njima gori trajni oganj ljubavi Svetkovanje se nastavilo i narednih prema zavičaju. Rezultat te ljubavi godina. Na kapelici kod crkve Sv. je uređenje učionica Osnovne škole, Antuna, lički prijatelji Modruša iz kul tur no umj etnič ka aktiv nos t Sinca otkriše granitnu ploču uz pet mladež i i od rasl ih , uređen je sinačkih lipa, posađenih u podzidju cr kv en ih pr os to ra , uv ođ en je istoimene crkve. Na ploči piše: telefona u obiteljske domove i «Prijatelju Modrušu sjedištu ustanove, djelomice i javne Krbavsko modruških biskupa», a to rasvjete. Samo da još poteče željno se odnosi na biskupe i Krbave, očekivana i potrebita pitka voda Modruša i Senja jer je Modruško- vodovodnim sustavom koji valja senjska biskupija nominalno izgraditi i koji Modruš zavrijeđuje u postojala do 1969. godine. sklopu šire brige lokalnih općinskih Na poticaj i uz neposrednu pomoć vlasti Josipdola i Ogulina. Posebno Zavičajnog društva Modrušana u je važno da se vrijednost hrvatske Zagrebu «Bernardin Frankopan», crkvene i nacionalne povijesti i 1997. godine osnovan je i KUD kulturne baštine unese u najnoviji «Gradina» u Modrušu, okupivši prostorni plan Hrvatske. Budući da domicilne Modrušane te iseljene u magistralna autocesta presjeca Josipdol, Oštarije i Ogulin. Veliku i Malu Kapelu, ogulinski kraj i Na proštenje 2. lipnja 1996. godine Modruš, treba odgovoriti izazovima dođe u Modruš, kao nekoć, više od gospodarstva preporoda al i i tisuću radosne i raspjevane čeljadi, započetoj duhovnoj obnovi.u velikom odušku slobode i u sjajnome obzorju napokon neovisne i slobodne Lijepe Naše Domovine Josip Vuković i Hrva tske . Obnov l jena je i Milan Chomparo Sabljaknekadašnja procesija između Crkve


17

Đakovo, 2003.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO «GRADINA» MODRUŠ

Društvo je osnovano 1997. godine. susretima Korduna.Broj i oko t ridesetak č lanova. Povodom osnutka Gospićko Senjske Njeguje izvorni folklor, pjesme i biskupije gostovali smo u Dvorani plesove modruškog kraja. Namjera Vatroslav Lisinski u Zagrebu.nam je otrgnuti od zaborava, Na Hrvatskoj smotri samičara sačuvati i prenijeti na mlađe (svirača tamburice «samice») u članove, običaje naših baka i Donjm Andrijevcima uspješno je djedova. nas tup io naš č lan Dragan Do sada smo imali niz zapaženih Gašparović.nastupa, kako u našemu kraju, tako Na reviji narodnih nošnji, u sklopu i širom Hrvatske. Već niz godina Župani jske smotre fol klora u nastupamo na Županijskoj smotri Ogulinu, zapaženi su bili Darijo i folklora. Karlovačku županiju smo Zrinka Žanić, predstavljajući kosca i d o s a d a p r e d s t a v l j a l i n a žetaricu. Veliku pomoć pružio im je Valpovačkom ljetu , Smotri folklora u Ive Mihaljević Barak. Pleternici, na Međunarodnoj smotri Već niz godina, uz pomoć naših folklora u Zagrebu te na Đakovačkim Modrušana iz Zagreba: gospodina vezovima. Milana Sabljaka i Josipa Vukovića te Nastupali smo na Miholjačkom sijelu modruškog župnika, uspješno u Donjem Miholjcu, za blagdan organiziramo program uz blagdan Svetog Ilije u Sincu i na Folklornim Presvetog Trojstva na Modrušu.

Želja nam je proslaviti 10-godišnjicu našeg D r u š t v a , i z r a d i t i zastavu Društva te p u t o v a t i L i j e p om našom predstavljajući pjesme, plesove i običaje modruškog kraja.

Danica Žanić


18

Sanja Vulić

Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj

Boraveći u ogulinskom kraju, vrlo sam često čula kako ljudi koji žive u tom prelijepom dijelu Hrvatske, raspravljaju kojemu narječju, ili kojemu dijalektu govor pojedinoga mjesta pripada. Hrvatsko se stanovništvo toga kraja obično smatra čakavcima ili kajkavcima. Te se podjele najčešće vrše na temelju uporabe zamjenice kaj ili ča, pa se oni koji govore kaj smatraju kajkavcima, a oni koji govore ča čakavcima. Međutim, podjele u jeziku nipošto nisu tako jednostavne, jer mnogi jezični elementi i čimbenici utječu na svrstavanje pojedinoga govora u jedno od hrvatskih narječja i dijalekata. Na početku, najprije trebamo razjasniti razliku između narječja i dijalekta. Unutar hrvatskoga jezika tri su narječja: kajkavsko, čakavsko i štokavsko. Naravno, svako se od tih narječja sastoji od velikoga mnoštva mjesnih govora. Može se reći da koliko ima mjesta u kojima žive Hrvati, toliko ima i posebnih mjesnih govora koji, razumije se, međusobno mogu biti više ili manje slični. Na temelju te sličnosti, tj. zajedničkih elemenata, mjesni se govori svrstavaju u dijalekte. To znači da se svako od triju narječja sastoji od nekoliko dijalekata. Prema tomu, svaki je hrvatski mjesni govor moguće smjestiti unutar nekoga od dijalekata, a taj dijalekt opet pripada jednomu od triju spomenutih hrvatskih narječja.

Ma koliko to na prvi pogled izgledalo neobično, svi hrvatski govori ogulinskoga kraja imaju jednu temeljnu zajedničku značajku, a to je čakavska osnovica svih govora. To znači da su predci današnjih stanovnika govorili mjesnim govorima koji pripadaju čakavskomu narječju, a unutar čakavskoga narječja (koje se dijeli na 6 dijalekata), ti govori pripadaju ikavsko--ekavskomu dijalektu. Značajke toga čakavskoga dijalekta sačuvale su se u govorima ogulinskoga kraja do danas. U nekim je govorima čakavskih elemenata više, a u nekima manje. Kao što sam naziv spomenutoga dijalekta govori, u ikavsko--ekavskom čakavskom dijalektu pojedine se riječi izgovaraju ikavski, a pojedine ekavski, što se obično pokazuje kombinacijom misit testo. Tim se čakavskim dijalektom nekoć govorilo u golemom dijelu kontinentalne Hrvatske, sve do Save, Kupe i Une. Tako bi vjerojatno bilo i danas da krvava turska osvajanja nisu, na žalost, zauvijek izmijenila demografsku, a time i narječnu i dijalekatnu sliku Hrvatske. Poznato je da je velika prekretnica bila Krbavska bitka g. 1493. i tragičan poraz hrvatske vojske, te posebice Mohačka bitka g. 1526. i strahovit poraz ugarsko--hrvatske vojske, što je imalo za posljedicu konačno tursko osvajanje Like i Krbave. Nakon toga, počinje veliko iseljavanje hrvatskoga stanovništva iz kontinentalnoga dijela Hrvatske prema sjeverozapadu, tj. prema današnjoj istočnoj Austriji, zapadnoj Mađarskoj,


19

zapadnoj Slovačkoj, te prema južnoj Moravskoj u današnjoj Češkoj Republici. Iseljavale su ne samo pojedine obitelji nego i cijela sela, pa se smatra da je u 16. stoljeću to područje napustilo više od 100 tisuća ljudi, a k tomu je još veliko mnoštvo bilo pobijeno i odvedeno u ropstvo. Nakon toga iseljavanja hrvatskoga pučanstva, granica se čakavskoga narječja pomiče prema jugu. Zbog stalnih čakavsko--kajkavskih jezičnih dodira, u ozaljskom kraju, pa i južnije, nastaju mješoviti čakavsko--kajkavski govori. Mješoviti čakavsko--kajkavski govori postaju osnovicom književnoga jezika koji svoj vrhunac doživljava u 17. stoljeću. Poznat je u tom pogledu ozaljski književni krug kojega su predstavljali pisci okupljeni oko bana Petra Zrinskoga i njegove supruge Katarine, rođ. Frankopan. Tu su još bili Katarinin brat knez Fran Krsto Frankopan, pavlin Ivan Belostenec, zatim Juraj Ratkaj Velikotaborski i dr. Svi su oni pisali jezikom temeljenim na govorima ozaljskoga kraja, a jedna od bitnih značajki tih govora jest čakavsko--kajkavska dvonarječnost. Međutim, povijesna događanja obilježena prodorom štokavskoga pravoslavnoga stanovništva u središnju Hrvatsku, uvjetovala su postupnu pojavu govora u kojima se isprepliću sva tri narječja, tj. čakavsko, kajkavsko i štokavsko. Svakim novim iseljavanjem starosjedilačkoga hrvatskoga stanovništva, čakavske su značajke hrvatskih govora sve više potiskivane, naravno u pojedinim govorima više, a u pojedinim manje. Tako je npr. poznato da je još jedan iseljenički val iz Ogulina i okolice krenuo g. 1715. prema južnoj Mađarskoj. Ti su se Hrvati naselili sjeverno od grada Pečuha, u blizini gradića Dombovara. Njihov novi zavičaj postala su sela Magoč, Hajmaš i Bikal zapadno, odnosno jugozapadno od Dombovara. Ti su Hrvati s vremenom pomađareni. Hrvatskim jezikom govori još samo jedan starac u Hajmašu, a u njegovu je govoru jasno prepoznatljiva ikavsko--ekavska osnovica srednjočakavskoga dijalekta, kao i u potomaka Hrvata naseljenih u Moravskoj i Slovačkoj te u glavnine Hrvata u istočnoj Austriji i zapadnoj Mađarskoj, tj. u dijelu Srednje Europe koji možemo zajedničkim imenom nazvati gradišćanskohrvatsko govorno područje.

Ukratko, svi govori s ikavsko--ekavskim ostvarajima tipa misit testo temeljno su čakavski, bez obzira rabi li se u pojedinom govoru zamjenica ča ili kaj. Upitni oblik zač u značenju zašto također jasno pokazuje čakavsku osnovicu nekoga govora. Unatoč svim povijesnim nevoljama, još je uvijek veliki broj govora u unutrašnjosti Hrvatske koji po svojoj osnovici pripadaju čakavskomu narječju. Pođemo li od zapada prema istoku, spomenut ćemo u Gorskom kotaru mjesta Benkovac Fužinski, Brestovu Dragu, Cagar, Poljičku Kosu, Slavicu, Sljeme, zapadni dio Staroga Laza, Bosance, Jablan, Presiku, Stubicu, Vrbovsko i Zdihovo. Sjeverno od toga područja spomenutu čakavsku osnovicu imaju brojni govori oko Duge Rese, Karlovca i Jastrebarskoga, tj. govori Čunkove Drage, Donjega Prekrižja, Gornjega Prekrižja, Jezerina, Jurkova Sela, Kalja, Kostanjevca, Medven--Drage, Prekrižja Plešivičkoga,


20

Pribića i dr. U Lici se čakavskim ikavsko--ekavskim dijalektom govori u Otočcu i okolici, tj. u Brinju, Čovićima, Jezeranima, Kompolju, Krišpolju, Kuterevu, Letincu, Ličkom Lešću, Lipicama, Prozoru, Sincu, Stajnici i Švici. Osim spomenutoga područja, u Lici ikavsko--ekavskomu čakavskomu dijalektu pripadaju i govori nekoliko mjesta u gospićkom kraju, tj. govori Goljaka, Rudinke i Selišća.

Vratimo li se opet našemu ogulinskomu kraju, susrećemo brojne govore s čakavskom osnovicom ikavsko--ekavskoga dijalekta, a to su govori Careva Polja, Cerovnika, Desmerica, Zagorja, Ogulinskoga Hreljina, Kukače, Donjih Zatezala, Gornjih Zatezala, Kamenice Skradničke, Kunića, Oštarija, Sabljaka Modruških, Skradnika, Tounja, Trojvrha, Trošmarije, dijelova Josipdola te grada Ogulina sa zaselcima (npr. Prapuće, Bošt, Puškarić Selo) i okolnim selima (npr. Salopek Selo).

Naravno, skupini govora sa čakavskom ikavskom--ekavskom osnovicom pripada i Modruš. Slušajući modruški govor zabilježila sam primjere tipa diver i nevesta, pondiljak i sreda. Na žalost, zamjenicu ča može se u Modrušu čuti još vrlo rijetko, uglavnom u starijih ljudi, jer ju je gotovo u potpunosti potisnula zamjenica šta, najvjerojatnije pod utjecajem suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika u kojem se rabi oblik što. Osim ikavsko--ekavskih ostvaraja, o čakavskoj osnovici modruškoga govora svjedoči npr. i završetak -du u oblicima glagola tipa oni ćedu, ili npr. početni glas j u riječi japno u značenju vapno, zatim realizacija jačmen u značenju ječam, crikva u značenju crkva itd. Kasniji utjecaj kajkavskoga narječja prepoznatljiv je npr. u glagolskom obliku zemem u značrnju uzmem, a također i riječima s početnim v tipa vuja u značenju ujak ili vulje u značenju ulje. Izostanak glasa h ili njegova zamjena nekim drugim glasom, može se uglavnom smatrati posljedicom utjecaja govora nedalekih pravoslavnih štokavaca, npr. duv, kruv, kujna, kuvat, lače, snaja itd. Kao i u ostalim govorima ogulinskoga kraja, i u modruškom govoru susrećemo riječi koje su po obliku i značenju sukladne riječima u brojnim čakavskim mjesnim govorima koji su do danas sačuvani na već spomenutom gradišćanskohrvatskom govornom području u Srednjoj Europi, npr. maša u značenju misa, potpauz u značenju pazuho, saja u značenju čađa, pivnica u značenju podrum, tetac u značenju stariji muškarac, zaslon u značenju pregača, žuk u značenju gorak itd.

Ukratko, modruški je govor po svojim dijalekatnim značajkama srodan drugim govorima Hrvata u ogulinskom kraju. To znači da je u tom govoru prepoznatljiva vrlo jasna čakavska osnovica, te kasniji kajkavski i srazmjerno noviji štokavski utjecaji, o čem nedvojbeno svjedoče navedeni primjeri. Uočljivije razlike među govorima najvećim su dijelom uvjetovane intenzitetom utjecaja drugih narječja na te temeljno čakavske govore.


21

Modruš oko 1600. (Martin Stier)

CRTICE IZ STARIJE POVIJESTI MODRUŠA

Modruš je jedan od najstarijih U pisanim dokumentima nalazimo feudalnih gradova i jedno od samo knezove Krčke Frankopane najvećih srednjovjekovnih naselja u kao gospodare Modruša, koji ga Hrvatskoj piše Dr. Milan Kruhek u ljubomorno čuvaju držeći ga svojom svo joj «Kronologi ji modruških najdragocjenijom baštinom.događaja» na kojoj se, najvećim Tvrdnje starijih povjesničara, koji o dijelom, temelji ovaj članak. Modrušu govore kao antičkom, Modruš je gotovo idealno smješten rimskom gradu i utvrdi nemaju u odnosu na zemljopisni prostor potvrdu u arheološkim i povjesnim ko j emu j e s t o l j e ć ima b i o dokazima. gospodarskim i političkim središtem. Ipak nebi trebalo sumnjati da je Taj položaj, za svoje vrijeme gotovo župa Modruš postojala već oko 820. neosvojiv kastrum Tržan, na strmoj godine kada u ovim krajevima modruškoj glavici i neobično važna bjesne teške borbe između knezova prometnica između sjevernih Borne i Ljudevita kaže povjesničar hrvatskih krajeva i Senja, najvećeg Vjekoslav Klajić. grada i luke podno Velebita , uslovili U svojoj povjesti Ilirika D. Farlati su brz i dinamičan razvoj grda. donosi predaju da je u Modrušu Modruš je tu cestu učinio cestom boravio praški biskup i apostol svojega razvoja a njegovi gospodari sv.Vojtjeh, vračajući se 994. godine postali su najmoćniji feudalci iz Rima u Prag.srednjovjekovne Hrvatske.


22

Ø Prvi pisani spomen župe Modruš donosi listina kralja Stjepana III iz 1163. godine, kojom potvrđuje pravo splitskom nadbiskupu na župe Krbavu, Bužane, Plase (Plaški), Vinodol, Modruše i Novigrad.

Ø Modruš se spominje 1185. godine kao crkvena župa unutar novoosnovane Krbavske biskupije, kojoj još pripadaju župe: Krbava, Plase i Drežnik.

Ø Godine 1193. kralj Bela III daruje krčkom knezu Dujmu cijelu modrušku župu. Od tada ona postaje najvažnijim posjedom knezova Krčkih (od sredine 15. st. Frankopani).

Ø Godine 1241. Tatari pustoše ove krajeve. Tatarske najezde potiču izgradnju tvrđava i bolje utvrđivanje gradova.

Ø Kralj Bela III izdaje 5. travnja 1251. god. ispravu kojom povjerava Frankopanima čuvanje trgovačke ceste koja je prolazila kroz Modruš te «kroz šumu zvanu Gvozd prema moru».

Ø 1333. godine na Modrušu boravi kralj Karlo Roberto, odakle piše pismo splitskom knezu Gradoniku.

Ø Knez Ivan (Anž) Frankopan osniva oko 1364. godine pavlinski samostan Svetog Nikole na Gvozdu. Po crkvi toga samostana nazvan je planinski masiv Kapela.

Ø Na molbu kraljice Elizabete, ispravom iz 1378. godine, papa Grgur X dopušta franjevcima iz Senja da mogu preuzeti za njh podignutu samostansku kuću s crkvom svetog Franje, zvonikom i grobljem.

Ø Osamdesetih godina 14. stoljeća Modrušem upravlja knez Stjepan Krčki Frankopan a kneginja je Katarina Cararra.

Ø Sredinom mjeseca travnja 1449. godine na Modrušu je, u prisustvu svega frankopanskog roda i mnogih uglednih svjedoka, izvršena poznata dioba imanja preminuloga kneza Nikole Frankopana. Prema toj diobi modruški trg s kastrumom Tržanom uz Vitunj, Grobnik i Dubovac, dobio je knez Stjepan Frankopan.

Ø Papa Pio II u buli izdanoj u Sieni 1460. godine odobrava prijenos biskupskog sjedišta iz Krbave u Modruš, gdje već 1456. godine postoji dvor u kojemu je biskup Franjo prebivao više nego li u staroj Krbavi. Vrijedno je spomenuti da se u toj ispravi spominje da je Modruš «po broju stanovnika daleko najnaseljenije mjesto u ovim krajevima». To je vrijeme vrhunca razvoja starog Modruša. Tu stoje i obavljaju svoje poslove modruški kaptol i biskup. Modruški purgari imaju svoje «dvorove», svoje posjede i zemlje. U gradu žive obrtnici i zanatlije,


23

Crtež Modruša iz 1729. (Anton Weiss)

trgovci i upravni službenici. Tada se župna crkva Sv. Marka preuređuje u katedralu Sv. Marije. Modruš je tada najveći grd između Zagreba i Senja.

Ø 1463. godine Turci zauzimaju Bosnu te postaju prijetnja Modrušu.

Ø Knez Stjepan i njegov sin Bernardin Frankopan, na svoju molbu, dobivaju od Mletačke republike pomoč od 100 vojnika za obranu Modruša od Turaka.

Ø Godine 1470. u okolicu Modruša upala je velika turska vojska od oko 20.000 ljudi i poharala modruško i susjedna vlastelinstva.

Ø Knez Bernardin Frankopan je 1486. godine dao je popisati svoja imanja. Modruški urbar, iako tek djelomično sačuvan, jedan je od naših najstarijih i najopširnijih spisa takve vrste.

Ø Krajem kolovoza ili prvih dana rujna 1493. godine, Modruš doživljava najteže dane u svojoj povjesti. Modruški purgari i malobrojni feudalni vojnici nisu se uspjeli oduprijeti ogromnoj turskoj vojsci pod vodstvom Jakub-paše, koja se vraćala iz pljačkaškog pohoda na Kranjsku i Štajersku. Turci su osvojili, opljačkali, popalili i porušili Modruš a tvrdi Tržan nisu ni pokušavali zauzeti jer su se čuvali za bitku sa hrvatskom


24

vojskom koja se okupljala na Krbavskom polju.

Ø Iz razorenog grada biskup Kristofor se zajedno sa kaptolom seli u Novi Vinodolski.

Ø Knez Bernardin Frankopan nastoji obnoviti Modruš, smatrajući ga i dalje svojim «stolnim mjestom».

Ø U Drugom novljanskom brevijaru iz godine 1495. pop Martinac opisuje Krbavsku bitku i njene posljedice te iznosi podatak o «rasapu Modruša».

Ø 1496. na Modrušu boravi Ivaniš Korvin, kao prosac Bernardinove kćeri Beatrice Frankopanke (dvadesetak dana).

Ø Godine 1500. Bernardin Frankopan gradi utvrdu nad liticama ponora rijeke Dobre, oko koje će se vremenom formirati grad Ogulin.

Ø Knez Bernardin Frankopan javlja 1511. Jurju Brandemburškomu kako su Turci prodrli preko Modruša, pljčkajući sve do kranjskih granica.

Ø Oko 1513. godine Modruš napuštaju Dominikanci.

Ø Na zasjedanju njemačkih knezova izbornika, 19. studenoga 1522. u Neurnbergu , knez Bernardin Frankopan održava svoj glasoviti govor u kojemu poziva ondašnje europsko plemstvo u pomoć protiv turske pogibelji.

Ø Pokraj Modruša ili preko njega prošle su veće turske vojske 1522., 1524. i1527. godine.

osvajanju hrvatskog teritorija. Život u Modrušu se polako gasi a Usprkos upozorenjima i molbama frankopanski utvrđeni grad Tržan hrvatskog plemstva i crkvenih pretvara se u obrambenu utvrdu dostojanstvenika te jasn im koja ostaje skoro dva stoljeća na saznanjima o grčevitom otporu straži hrvatskog graničnog područja tu rsko m na di ra nj u, v la ste la prema Turskoj Carevini. Grad tadašnje Eu rope n ije pr užila Modruš je uništen. Međutim, on primjerenu pomoć, puštajući da stvarno i simbolički predstavlja ono narod stradava a plemstvo siromaši i što se nazival o «Antemura le gine. Kada je Hrvatska svedena na c h r i s t i a n i t a t i s » ( p r e d z i đ e «ostatke ostataka», Bečki dvor kršćanstva) jer njegovim nestankom reagira uspostavom Vojne krajine, nije prestao i otpor turskoj sili. U 200 koja će se pokazati kao još jedno godina izravnog ratovanja s Turcima bolno razdoblje hrvatske povjesti.neprijatelj ga nikada nije trajno Ne mogu ne osvrnuti se na vrijeme u zauzeo niti je dalje napredovao u kojemu su se odvijali ovi krvavi


25

Topografija povijesnih spomenika starog Modruša (Zorislav Horvat)

događaji prepuni boli, stradanja i brojnom posadom kreće na drugo zebnje, obilježeni slavom i prkosnim putovanje u tek otkrivenu Ameriku. otporom jednog malog naroda U Njemačkoj Albrecht Durer radi spremnog da brani svoje domove. svoje glasovite bakroreze. Po Iza ove krvave pozornice živjela je c i j e l om p ros to ru današn je renesansna Europa. Njemačke, Austrije, Češke, Poljske i U Italiji niću grandiozne palače i Mađarske u ono vrijeme niču crkve koje svojim umjetninama prekrasna i prebogata zdanja. ukrašavaju najveći majstori svog Bogata Europa zatvara oči pred zanata. Dvije godine poslije pada patnjama i bijedom što su vladali u Modruša Leonardo da Vinci slika našim krajevima.Posljednju večeru pa glasovitu Mona Sretna je okolnost što na Lisu. Godine 1536. Michelangelo ovoj grudi obitava tvrd i žilav narod, os l ikava S ikst insku kape lu. spreman na obranu svoga ognjišta Shakespeare piše Hamleta a za je r na m is ku st vo ne da vn og bogatu publiku muziku sklada Domovinskog rata potvrđuje da je Orlando di Laso. Europa u odsudnom času ostala U francuskoj Louis XVII dograđuje gotovo jednako nehajna kao i prije svoj dvorac Louvre. U Španjolskoj 500 godina.nastaje glasoviti Escorial a dva tjedna nakon bitke na Krbavskom Zvonko Trdićpolju Kolumbo sa 17 brodova i


26

DRVORED PREMA CRKVI PRESVETOG TROJSTVA

Davne 1957. godine mještani Modrušanina. Go rn jeg Modruša predvođeni Bilo je to izraz poštovanja prema tadašnjm šumarskim nadzornikom crkvi kojoj su hrlili nedjeljom i Dan ije lom Bra jdi ćem i Josom blagdanima, jedinom okupljalištu Antončićem odlučili su uz put koji gdje su mogli progovoriti o svojim vodi prema kolišću crkve Presvetog problemima u selu.Trojstva posaditi drvored. Lipe su rasle, pravile hladovinu i Marljivo i sa puno ljubavi skupljali su osluškivale žamor prolaznika. I u okolini mlade sadnice lipa i danas stoje na istom mjestu. Prate i zasadili ih na dan 10. ožujka 1957. vesele se prolaznicima, a mnogih od Često su ih obilazili i pomno onih koji su ih s ljubavlju posadili njegovali promatrajući kako rastu i više nisu među nama.šapuću «mi smo tu posađene Od srca im hvala!žu l j av im rukama mješ tana Mi ih danas sa ponosom njegujemo i Modruša». sa osmjehom šetamo u okrilju Posao su dovršili 4. travnja 1960. njihova hlada. Neka rastu, neka žive god. Bili su to simboli ljubavi i još puno, puno godina i neka ne un iš ti vo st i na še g čo vj ek a, šumore o prošlosti i sadašnjosti.


27

U akciji sadnje drvoreda sudjelovali 1960. god. Brajdić Ivan (23), Žanić su: Zlatan (26), Žanić Dragan (11), 1957. god. Antunčić Joso (6), Keser Mile (14), Antončić Mile (6), Rendulić Joso (73), Keser Ivan (14), Salopek Rude (34, sluga kod Žanić Joso (11), Rendulić Joso (9), Brajdića), Rendulić Karlo (18), Antončić Mile (6), Antončić Dane Rendulić Mate (9), Stošić Tomislav (6), Rendulić Mate (9), Antončić Mile (13), Brajdić Danijel (23), Rudančić (8), Antončić Vitomir (4), Stošić Ivan Ivan (38) i Žanić Ante (lugar).(13), Palijan Mile (17), Brajdić Danijel (23), Brajdić Ivan (23), U zagradama su kućni brojevi prema Rendulić Anton (22), Antončić Dane zapisu Danijela Brajdića.(8), Žanić Franjo (1) i Keser Joso (14). Ruža Brajdić

MODRUŠKI IZVORI

Modruš je jedno od rijetkih naselja S puno lj ubav i i za laganja, na ovom području koje je u posljednjih nekoliko godina, dvadesetprvo stoljeće dočekalo bez su st av no ur eđ uj u za pu št en e vodovoda. Modrušani se i danas modruške izvore. Kako prolazi služe vodom iz šterni ili sa izvora. vrijeme, rezultati su sve vidljiviji.Voda iz Frajlovca, Rožića, izvor Za Pokraj Brajdićevog izvora, koji se gradom i izvora u Modruškim nalazi na sjevernoj strani podno Sabljacima se najčešće koristi u Gradine, odakle je prekrasan pogled domaćinstvima. Smanjenjem broja prema Zagorju, Sabl jacima i stanovnika u Modrušu, zapušteni su O g u l i n u , n a p r a v l j e n a j e neki, ranije korišteni izvori. Rijetko nadstrešnica sa stolom i klupama. se koristi voda iz Palijanove šterne, 2003. godine je natkriveno korito Brajdićevog izvora ili Migana iako su izvora, da u njega ne pada lišće sa obzidani. U vrijeme Austro-Ugarske drveća.monarhije lijepo uređen izvor Pod Za ovu godinu se uz ovaj izvor vrati ili nekada populare Gospodske planira izgraditi pečenjara i popraviti vodice, više se ne koriste a izvor u prilazni put. Timo će Brajdićev izvor Pa li ja no vo j dr ag i je go to vo postati privlačan za izletnike. U zaboravljen. planu je i uređivanjer staze do Hvale je vrijedan trud grupe ljudi Gradine.predvođenih lugarom Tihomirom Nedaleko od Brajdićevog izvor , u Bertovićem i Nikolom Neralićem. pravcu Salopeka Modruških, je vrlo


28

Brajdićev izvor

zapušten izvor Gospodske vodice. detaljno očišćen a oko njega su Njegovo uređenje je planirano za posađene sadnice smreke i crnog ovu godinu a trebala bi se popraviti i bora, kako bi se i on s vremenom pristupna staza. našao u hladovini.2003. godine uređen je okoliš oko Lijepo je vidjeti ovakve primjere izvora Migan, ispod ceste prema brige za okoliš. Još je dosta Golom brdu, podignuta ograda do modruških izvora koji čekaju svoje ceste te posađene sadnice smreke i čišćenje i ljepše dane.kako bi se jednog dana našao u sjeni drveća. Prema podacima dobivenim od Ispod ceste, na samom ulazu u lugara Tihomira BertovićaSalopek selo, obzidani je izvor Frajlovac za kojega se ne pamti da je Zvonko Trdićikada presušio. 2003. godine je


29

Josip Vuković

MODRUŠU MOJ

Modrušu mojIspod Frankopanske Gradine

Iz davnine sveti grade Zavičaju vječne nade.

Modrušu mojU srcu ličke Kapele

Bože čuvajKućice preostale.

Od Stare DrageDo Javorovice

Raspeti SabljaciPonositi Gašparovići

Vjerni RendulićiNeosvojiv JosipdolZagorje, Oštarije

Modruška MunjavaSalopeki, Cerovnik

Stoji. Stoji MakovnikSviju branitelja lik.

Zavičaju mojPresveto TrojstvoČuvar anđeo tvoj.

Modrušu moj Divota prirode

Ličke gore zelene.Srebren jelvićPitom javorMladi bukvićSmreka, bor

Žune, lasice, kuneŠumski dvor.

Lastavice, pastiriceSlavuj, zeba, vrapčić

Zvonki ptica korPjeva, pjeva

Modruški zbor.


30

Livade mirišuPotočnica- tratinčicaVjetri stabla njišu

Rožić žubori žito zoriLjetni dani boje rišu

Jesen dolaziZima će doćiAli još spi.

Modrušu mojNoć je tiha

Mjesećina kao danZapjevale Modrušanke mlade

Pred oltaromSveta maša

Lipa domovina našaNije više san

To je ljubavOna se ne krije

Ona hrani ona grije.

Na vrh Frankopana gradaHrvatski se barjak vije

Crven bijeli plaviSveto, Sveto Trojstvo

Modruš slavi.

O autorima pjesme «Modrušu moj»

Gospodin Josip Vuković (rođen u Modrušu, živi u Zagrebu), zaljubljenik u svoj rodni kraj, je spjevao 1995. godine pjesmu «Modrušu moj» sa puno topline i ljubavi. Spominje gotovo svaki kutak zavičaja. Svjedoći postojanost ovog kraja u pjesmi, cvrkutu ptica, šumoru krošanja, bistrom izvoru u strepnji za opstanak u radosti za ostvarenje vjekovnog sna pod trobojnicom i vječnom Starom Gradinom ispod koje se čuju glasovi Svete maše.Te iste, prekrasne stihove koji dušu griju i srce razgaljuju, u note je pretočio 1996. godine gospodin Miroslav Salopek (iz Modruških Salopeka, danas živi u Zagrebu).Ova pjesma postala je svojevrsna himna Modruša

Ruža Brajdić


31


32


33

MODRUŠBr. 1, godina I.6. lipnja 2004.

Izdavač: Župa Presvetog Trojstva

Modruš 47303 Josipdol, Mudruš

Za izdavača:vlč. Zdenko Skender, župnik

tel.: 047 551 080

Glavni urednik:Zvonko Trdić

tel.: 047 522 100; 098 648 980

e-mail:

Autori priloga:Ivica Bićan

Ruža Brajdićvlč. Antun LuketićZlatko Mihaljević

Milan Chomparo Sabljakvlč. Zdenko Skender

vlč. Zlatko SušićZvonko TrdićJosip VukovićSanja Vulić

Danica ŽanićTanja Županić

Lektor:Višnja Lipošćak

Fotografije:Zvonko Trdić

Grafička obrada:Muhamed Hasanić

Tisak: OG Grafika d.o.o. Ogulin

[email protected]

Poštovani čitatelji!

List Modruš je prije 40-tak dana bio tek bojažljiva ideja. Ideja je oduševljeno prihvačena i podržana. Plod tog oduševljenja i složnog rada je pred Vama. Godišnjak Modruš je zamišljen kao kronika župe i mjesta Modruš. Predstoji nam rad na boljem osmišljavanju lista. Pozivamo sve zainteresirane da svojim prilozima, idejama i prijedlozima doprinesu njegovoj kvaliteti. Zahvaljujem vlč. Antunu Luketiću na svekolikoj pomoći i praktičnim savjetima, Poglavarstvu općine Josipdol na podršci i financijskoj potpori te Ogranku Matice hrvatske Ogulin na moralnoj i financijskoj pomoći.

Urednik


34

Dragi Modrušani! · Grijeh je velik, al je veća pokajanja moć Bog će dragi sve oprostit Kriste,...

Documents

Transcript of Dragi Modrušani! · Grijeh je velik, al je veća pokajanja moć Bog će dragi sve oprostit Kriste,...