iz knjige Nace Zelića: "Protiv zaborava"

PEDESET GODINA HRVATSKOG KULTURNO PROSVJETNOG DRUŠTVA

“MATIJA GUBEC” TAVANKUT(1946. – 1996.)

U v o d

Tavankut je selo na sjeveru Bačke, u sastavu općine Subotica. U povijesnim ispravama Tavankut se spominje u XV. stoljeću kao “opidum”. U svojoj višestoljetnoj prošlosti Tavankut nikada nije mijenjao svoje staroslavensko ime1, koje dolazi od riječi “tavan” i “kut”, a znači taman, mračan kut. Tlo Tavankuta je pijesak i les (crnica), a žitelji se pretežito bave intenzivnim poljodjelstvom, voćarstvom i vinogradarstvom.Žitelji Tavankuta su, u većini, Hrvati - Bunjevci.2 Oni su sačuvali štokavsko - ikavski govor3 i bogatstvo bunjevačkog narodnog stvaralaštva: nošnju, pjesme, pripovijetke, plesove, pletenje slame i svoje narodne običaje.4 Na toj je tradiciji razvilo bogatu i raznovrsnu djelatnost Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo “Matija Gubec” u Tavankutu.5

O s n i v a n j e D r u š t v a

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, tijek kojega je uzrokovao zastoj u organiziranju kulturnog života u Tavankutu, mladi Tavankućani, a i mnogi stariji koji su se još sjećali brojnih dramskih priredbi koje su uz pomoć Ivana Prćića Gospodara, Većeslava Omahena, Luke Kujundžića Strike, Ilke Vuković Pašićke i Vinka Romića, pripremili i s uspjehom prikazali svojim sumještanima, u jesen 1946. godine, uz pomoć Većeslava Omahena i Ivana Prćića Gospodara, osnovali su Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo “Matija Gubec” u Tavankutu.6 i 7

Društvo je u proteklih 50 godina bilo prava kulturna i prosvjetna “luč koja iskri i vrca stalnim oplemenjivanjem života i naslijeđa žitelja Tavankuta”.8

Osnivači Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva “Matija Gubec” u Tavankutu i prvi članovi uz Većeslava Omahena i Ivana Prćića Gospodara bili su: Šime Stantić - Politički, Lajčo

1 Ante Sekulić, Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca, Zagreb, 1986., 159, 160.Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994., 131, 132.Moj Tavankut, ovdje, …2 Ante Sekulić, Moj Tavankut, ovdje, …3 Ivo Braut, Ikavica čista kao Kačić-Miošića, Vjesnik, Zagreb, 15. studenog 1970., 5.4 Ante Sekulić, Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca, Zagreb, 1986., 280, 303, 395, 421, 442.5 Stipan Šabić, …, Brošura: NAIVNA UMJETNOST Tavankut 1970., Tavankut, 1970., 3, 4.6 Ivan Prćić, Brošura: 1946/1966 Kulturno umjetničko društvo Tavankut, Subotica, 1966., 4, 5.7 (Tomislav Žigmanov), Crtice o povijesti Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva “Matija Gubec” iz Tavankuta, ŽIG, Subotica, broj: 46, 20. travnja 1996., 3, broj: 47, 4. svibnja 1996., 3. i broj: 48, 18.svibnja 1996., 3.8 Isti,

1

Matijević, Bela Stipić, Anica Balažević, Kata Balažević, Antun Balažević - Burgo, Cilika Milunović, Giza Bukvić, Vince Dulić, Marga Stipić, Kata Stipić i drugi.9

U prvim godinama rada Društva najaktivnija je bila dramska sekcija. Prikazivani su igrokazi, komedije i drame (po dvije - tri godišnje) i tako je nastavljena tradicija započeta još u prvom deceniju ovoga stoljeća kada je mladež Tavankuta izvela predstavu “Đido” Janka Veselinovića. Predstava je održana pod šatorom. Glavnu ulogu imao je Josip Vuković - Đido, kasnije poznati hrvatski politički djelatnik i nacionalni borac, prvak Hrvatske seljačke stranke u Bačkoj, koji je po toj dramskoj ulozi i nazvan Đido.10

Za Tavankućane to su bili pravi kulturni događaji. Razlog tomu je bilo da u Tavankutu još nije bilo električne struje i radio prijamnik na baterije imale su samo pojedine obitelji, a nije bilo ni asfaltne ceste i prometne veze sa Suboticom nisu omogućavale odlazak na kulturne priredbe.HKPD “Matija Gubec” u Tavankutu tijekom 50 - godišnjeg postojanja i rada uvijek je bio glavni, a mogli bismo reći i jedini, nositelj kulturnih događanja u Tavankutu i čuvar tradicije i običaja, te matica koja je, osobito u razdoblju od 1965. do 1972. godine, okupljala sve zainteresirane za bunjevačko narodno stvaralaštvo i kulturu s ciljem da se čuva, prezentira i razvija kao dio hrvatske kulture.11

Društvo je 1956. godine doživjelo da mu je, kao i drugim hrvatskim društvima i ustanovama u Vojvodini, promijenjen naziv tako da je brisan atribut “hrvatski”. Tada je dobilo naziv: Kulturno umetničko društvo “Matija Gubec” Tavankut.12

Naime, prvih dana nakon prestanka Drugog svjetskog rata na ovom području, još dok se čula topovska grmljavina od Dunava (Batine) u Subotici je oživjela društvena aktivnost Bunjevaca i pojedina društva su nastavila s radom (Bunjevačko momačko kolo), a osnovana su i nova (Hrvatsko kulturno društvo). Od osobitog značenja za Hrvate u Subotici, pa i šire u Bačkoj, bilo je osnivanje Hrvatskog narodnog kazališta u Subotici. U to su vrijeme izlazile novine “Hrvatska riječ”, a pojavio se i časopis “Njiva”.13

Sve to pobudilo je nadu da će Hrvati u Subotici nastaviti prijeratne društvene, kulturne i prosvjetne aktivnosti i da će, budući je stasala nova generacija intelektualaca, razviti još bogatiju aktivnost. Ubrzo se pokazalo da je to bila varka. Prvo je zasmetao omiljeni nogometni klub “Bačka”, a zatim su prestala postojati hrvatska društva i ustanove - prestalo je postojati Hrvatsko kulturno društvo u Subotici, Hrvatsko narodno kazalište postalo je Narodno pozorište - Népszinház u Subotici, a novine “Hrvatska riječ” postale su “Subotičke novine”.Od 1953. do 1958. godine postojale su hrvatske osnovne škole, pa tako i u Tavankutu, Đurdjinu, Žedniku i u Subotici, te hrvatski razredi u subotičkoj gimnaziji, a u svibnju 1955. godine počeo je u Subotici izlaziti Časopis za književnost, umjetnost i društvena pitanja “Rukovet ”.14

U sljedećem razdoblju samo je poneka priredba i nastup pojedinih hrvatskih kulturnih djelatnika imao hrvatsko obilježje. Ostala su samo sjećanja na brojne novine, časopise i kalendare (Subotičke novine, Neven, Klasje naših ravni, Kolo mladeži, Subotička Danica,…), na brojna društva (Pučka kasina, Neven, Bunjevačko momačko kolo, Divojačko društvo,

9 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 4, 5.10 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 4.11 K-i (Josip Klarski), Jubilej Kulturno umetničkog društva “Matija Gubec”u Tavankutu, Dve decenije entuzijazma, Subotičke novine, Subotica, 23. decembar 1966., 6.12 (Tomislav Žigmanov), navedeno djelo pod 7 - 64.13 Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996.,170, 172.14 Časopis za književnost,umjetnost i društvena pitanja “RUKOVET”, godina I, br.1., svibanj 1955. (Časopis je izdavao Klub pisaca Kuturno-prosvjetne zajednice Subotica, kao mjesečnik za književnost, umjetnost i društvena pitanja.Glavni i odgovorni urednik bio je Lazar Merković)

2

Dobrotvorna zajednica Bunjevaka i druga), na priredbe i manifestacije (Dužijanca, Veliko prelo, Razgovor…i druge) i na proslave pojedinih godova (Bršančevo, Dove i druge).Društvo “Matija Gubec” u Tavankutu, unatoč promjeni naziva, zadržalo je hrvatski duh i ispunjalo je prazninu nastalu ukidanjem hrvatskih društava i ustanova, poglavito u razdoblju od 1965. do 1972. godine. U tom je razdoblju društvo “Matija Gubec” u Tavankutu jedino koje djeluje na očuvanju i populariziranju bunjevačkog narodnog stvaralaštva i kulture kao dijela hrvatske kulture. Sudjelovanje folklorne grupe i tamburaša na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine15, te ponovno 1967. godine na II. međunarodnoj smotri folklora, na Pastirskom saboru u Svrljigu 1967. godine, na Foklornom festivalu u Kopru 1968. godine i na Smotri “ Bratstvo-jedinstvo ” u Kranju i Jesenicama 1968. godine, na Smotri “ Mladost ” u Kumrovcu 1969. godine, na Smotri narodnih igara “Bačka u igri” u Bajmoku 1966. i sljedećih godina i na Festivalu muzičkih društava Vojvodine u Rumi počev od 1967. godine, te na drugim smotrama i festivalima, kao i u TV emisijama i brojne izložbe naivnih slikarica i slamarki, pobudilo je veliki interes ne samo Tavankućana, već i mnogih Bunjevaca - Hrvata u gradu Subotici i u Đurđinu, Žedniku i drugim selima. Sve je to bio poticaj da se pođe dalje sa željom da se javnosti potpunije predstavi bunjevačko narodno stvaralaštvo, time da se uključe i poznavatelji i ljubitelji bunjevačke narodne tradicije i kulture iz Subotice i okolnih naselja. Tako se došlo do ideje da se obnovi javna proslava dužijance i 1968. godine organizirana je proslava dužijance kao folklorno - turistička manifestacija. I to je utjecalo na razvijanje svijesti i spoznaje o potrebi i mogućnosti boljeg društvenog organiziranja Hrvata pa je stoga na velikoj i svečanoj skupštini održanoj u Subotici 18. siječnja 1970. godine osnovano Hrvatsko kulturno umjetničko društvo “Bunjevačko kolo”.16

Članovi društva “Matija Gubec” na skupštini održanoj 17. ožujka 1991. godine vratili su Društvu prvotni naziv i ponovno djeluje pod nazivom: Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo “Matija Gubec”. 17, 18 i 19

Društvo “Matija Gubec“ uživalo je veliku potporu brojnih kulturnih i javnih djelatnika iz Subotice, ali i iz drugih kulturnih centara, osobito iz Zagreba. Nezaobilazna su imena Balinta Vujkova, Matije Poljakovića, Mirka Huske, Geze Kopunovića, Katarine Bačlija, Lajče Ledvai, Lajče Vidakovića, Ivana Tikvickog - Pudara, Bele Tikvickog, Antuna Milodanovića - Dele, Matije Sedlaka, Stipana Marušića, Jose Prćića, Andrije Bukvića, Paje Dulića, dr Vinka Perčića, dr Stjepana Skenderovića, Bele Duranci, Ivana Pančića, Jaše Kopilovića, Bele Gabrića, Ante Pokornika, Ante Skenderovića, Ante Kovačića-Bate i drugih kulturnih i javnih djelatnika iz Subotice i okolnih naselja, dr Ante Sekulića, Petra Šarčevića, Vladimira Malekovića, Ive Škrabala, dr Ivana Ivančana, Zvonimira Ljevakovića, Bože Potočnika, Mire Mahečića, Julije Njikoša, Vere Svoboda, Jelke Radauš, Maria Petrića, prof.dr. Grge Gamulina, Bore Pavlovića, Neste Orčića, Jelice i Dragana Šubat, Nikole Lukačina, Đure Lončarevića i drugih iz Zagreba, Marije i Lade Smrekara iz Kostanjevice na Krki, dr. Dragoslava Devića, Boška Pantića, Dobre Putnika, Nade Vodeničar i drugih iz Beograda, Save Vukosavljeva iz Novog Sada, Kriste Kujundžić iz Čikerije (Mađarska), Antuna Vidića iz Ludwigshafena (Njemačka) i drugih.Veliku pomoć u obavljanju administrativnih i financijskih poslova Društva pružile su Justina Šabić, Justina Francišković, Marica Ostrogonac i drugi.

15 …,KUD “Matija Gubec” na velikoj Smotri u Zagrebu - Otkriće iz Tavankuta, Subotičke novine, Subotica, 12.avgust 1966.,5.16 Bela Gabrić, Jubilej “Bunjevačkog Kola” Razgovor s predsjednikom g. Belom Ivkovićem, Zvonik, Subotica, broj: 4 - 5, veljača - ožujak 1995.,13, 14.17 (Tomislav Žigmanov), navedeno djelo pod 7 - 63.18 Ivan Lazar Krmpotić, 45 rada Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva “Matija Gubec” Bačko klasje, Subotica, broj: 65, 7. XI.1991., 10.19 V. S., Tavankućani vratili hrvatsko ime, Glas ravnice, Subotica, broj: 7, ožujak 1991., 13.

3

U s t r o j s t v o i d j e l a t n o s t D r u š t v a

Dramska sekcija Društva bila je, kako piše Ivan Prćić Gospodar “korijen iz kojeg je izraslo snažno stablo lipe “Matije Gubca” i granalo se osnivajući redom svoje SEKCIJE : ČITAONICU, FOLKLOR, MUZIČKU, ŠAH, PING-PONG ”.20

Tijekom djelovanja Društva dramska sekcija je izgubila primat i sve je veće značenje dobivala folklorno - muzička sekcija, a nakon 1962. godine i Likovna sekcija.I dok su pojedine sekcije Društva pale u zaborav (čitaonica, šah i ping-pong sekcija) osnovane su nove kao izraz interesa mladih Tavankućana danas - Diletantska kazališna družina “…. LUCIJA” , Tavankutski literarni kružok “TALK”, Pjevački zbor kao dio glazbene sekcije i Znanstveno - istraživačka sekcija.21 i 22

Na čelu Društva, kao predsjednici Društva bili su njegovi istaknuti i zaslužni članovi i to: Ivan Prćić Gospodar, Lajčo Matijević Lacko, Antun Balažević Burgo, Vince Dulić, Anica Balažević, Stipan Šabić, Naco Zelić, Petar Skenderović, Kalo Margetić, Branko Horvat, Petar Cvijin, Stipe Vuković Đenko, Ivan Davčik, Veljko Živić i Branko Ištvančić, a Anica Balažević i Branko Horvat, sadašnji predsjednik Društva, obnašali su tu dužnost i više puta i duže vrijeme.

D R A M S K A S E K C I J A

Dramsku je sekciju vodio osnivač Društva Ivan Prćić Gospodar, učitelj, dramski pisac i pjesnik.23 Najviše je radio s djecom. Predstave su davane u Zadružnom domu u Tavankutu (centar) i u zaseocima - Čikeriji, Vuković kraju, Svetoj Ani i drugim.24

Ivan Prćić Gospodar osobito je volio postavljati na scenu bajke u kojima sudjeluju brojni izvođači i u tu je svrhu dramatizirao više bajki - Svjetlanu Anatola Fransa, Trnoružicu Charlesa Perraulta, Tri kapi krvi (Ciganka) Anatola Fransa i druge. Predstava Trnoružica, bajka u četiri čina, koju je za scenu uredio Ivan Prćić Gospodar, obnavljana je više puta tijekom 20 godina rada dramske sekcije i prikazana je 26 puta. Predstava je bila uvrštena i u program III. Festivala djeteta u Šibeniku 1963. godine, ali Tavankućani nisu otputovali u Šibenik zbog nedostatka novca za troškove putovanja.25 i 26

U pripremanju spomenutih predstava Ivanu Prćiću Gospodaru pomagali su brojni - učiteljica Marija Antunović pravila je kulise, krojačica Cilika Balažević šivala je kostime, Anica Balažević, Marga Stipić i druge pripremale su potrebne rekvizite, ukrase, jela i drugo, a uključivali su se i drugi.Osim bajki pripremljenih s djecom izvođena su i druga kazališna djela sa starijim izvođačima, osobito od 1949. godine kada su u Tavankut došli učitelji Ljudevit i Vita Grunčić. Njima su se pridružili i drugi učitelji i nastavnici - Nanika Pejić, Marica Marcikić, Gabrijela Krmpotić, Naco Zelić, Katica Tikvicki i drugi i Tavankućani - Antun i Giza Balažević, Željko i Maca Balažević, Verica i Petro Stantić, Roza Stipić, Antun Stipić, Ivan Gabrić, Ivica Babić, Katoka

20 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 9.21 (Tomislav Žigmanov), navedeno djelo pod 7 - 64.22 (Znanstvenik), Tri godine Znanstveno - istraživačka sekcija HKPD “Matija Gubec” iz Tavankuta prisutna u zbornicima PČESE, Prošlost se ne smije zaboraviti, Glas ravnice, Subotica, broj: 37, siječanj 1994., 14.23 Bela Gabrić, Put pjesnika i osamljenika Ivana Prćića, Ivan Prćić, Pjesme / Zrnca biserja, Subotica - Tavankut, 1981., 199, 200, 207 i 208.24 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 6, 7, 8, 9.25 (Ivan Prćić),navedeno djelo pod 6 - 6.26 Viktorija i Ljudevit Grunčić, Rad HKPD “Matija Gubec” u Tavankutu od 1949. do 1956.god., Klasje naših ravni, Subotica, 1., 1998., 65, 66.

4

Tucić, Ruža Balažević i drugi. Vremenom su se formirale dvije dramske grupe, dječja s kojom je radio Ivan Prćić Gospodar i odrasla grupa, koja je radila tako da su članovi grupe izmedju sebe birali redatelja, a više predstava režirali su glumci subotičkog kazališta Mirko Huska i Geza Kopunović.U razdoblju od 1946. do 1966. godine, osim bajki Svjetlana, Trnoružica i Ciganka (Tri kapi krvi), izvedeno je još 37 kazališnih djela, među kojima je i više značajnijih djela iz kazališne literature, kao što su: Izbiračica, Običan čovek, Krajiškinja, Porodica Blo, Hasanaginica, Čarobnjak iz Oza, Jazavac pred sudom, Laža i paralaža, Dr, Oluja, Da je znat k’o zjat, Narodni poslanik i druga.27 i 28

Djelatnost dramske sekcije od 1980. godine na nov način, primjeren tom vremenu, nastavila je Diletantska kazališna družina “….LUCIJA”. Naime, nakon 1972. godine kada je pojedinim članovima onemogućen dalji rad u Društvu, došlo je do osipanja članstva i zastoja u radu Društva. Osamdesetih godina okupila se u Društvu nova generacija zaljubljenika u bunjevačku narodnu umjetnost i kulturu. Suglasno njihovim interesima, osim folklorno - muzičke sekcije i likovne sekcije oživljena je i dramska sekcija, kao Diletantska kazališna družina “….LUCIJA“, a osnovane su i nove sekcije. Godine 1980. družina mladih Tavankućana osnovala je Amaterski ekran, kao filmsku sekciju, u sklopu koje su organizirane filmske večeri amaterskih filmova i tako su utjecali na filmski odgoj publike u Tavankutu. Budući da su se družini, koju su činili Nikola Bačić, Tomislav Žigmanov - Biber, Pere Žigmanov, Bojan Todosijević, Marko Vidaković, Marinko Stantić - Migo, Branko Ištvančić, Josip Sekulić i drugi tijekom 1981. pridružili Zoran Kolar - Drug, Zdravko Prćić, Kata Šinković, Zlata Dulić, Olja Bačić, Marija Tot, Vjekoslav Skenderović, Ivan Kolar - Škulski, Antun Kozma - Bule i drugi, na svetu Lucu 13. prosinca 1981. godine promijenili su ime te sekcije u “….LUCIJA“. I dalje su organizirali filmske večeri, ali su snimali i svoje prve filmove - igrane, dokumentarne, pa i animirane, te su organizirali prave filmske predstave. Izdavali su foto novine pod nazivom Pink foto novine. Svojom pronicljivošću i time što su nešto “pronjuškali“stekli su simpatije mještana, ali su izazvali i ozbiljne reakcije mjesnih dužnosnika koji su cenzurirali sadržaj pojedinih tekstova, pa i fotografije, i nekolicina tih mladih ljudi su etiketirani politički “sumnjivima i nepodobnima“, da bi jedna grupa završila na “razgovoru“ u mjesnoj policiji. Budući da su počeli s pripremama kazališnih predstava imenu “….LUCIJA“ dodali su naziv “diletantska kazališna družina“. Na bunjevačkoj ikavici izveli su predstavu Sumnjivo lice Branislava Nušića i predstave Radovan III i Balkanski špijun. Dramska sekcija osamdesetih godina izvela je i predstave Katica Antuna Karagića i Albina Mijana Ivice Jakočevića, a sa novim članovima 1996. godine izvela je komediju Kesele vešnje koju je, prema komediji Jovana Sterije Popovića, obradio na ikavici Petar Vuković.29

Č I T A O N I C A

Zemljoradnička zadruga u Tavankutu darovala je Društvu 120 knjiga i to je bio početak stvaranja Čitaonice. Od zarade dramske sekcije kupovane su knjige, pa je tako povećan knjižni fond, a dodatak je bilo i 20 knjiga dobivenih kao nagradu za treće mjesto na natjecanju dramskih grupa održanom na Kelebiji 1950. godine, na kojem je Društvo nastupilo s predstavom Izbiračica Koste Trifkovića.30

27 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 9.28 Viktorija i Ljudevit Grunčić, navedeno djelo pod 26 - 65, 66.29 (Tomislav Žigmanov), navedeno djelo pod 7 - 62, 63, 64.30 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 9, 10.

5

Čitaonica je počela s radom 15. kolovoza 1952. godine, kada je Društvo dobilo na korištenje dvije prostorije u Zadružnom domu u Tavankutu. Za knjižnjičara je angažirana Kata Stipić. U čitaonici su se uzimale knjige na čitanje, čitao se dnevni tisak, časopisi i druge publikacije, a održavane su i probe dramske sekcije, igrao se šah i odvijale su se i druge aktivnosti Društva. Kati Stipić u čitaonici u radu s djecom pomagala je učiteljica Ivanka Cvijin.31

Budući se povećao knjižni fond i djelatnost čitaonice se tako razvila da je to tražilo stalno zaposlenu osobu s punim radnim vremenom Društvo je 1956. godine čitaonicu dalo na upravljanje NOO Tavankut, a kasnije je čitaonica ušla u sastav Gradske biblioteke u Subotici.32 Kata Stipić je i dalje, sve do odlaska u mirovinu, vodila knjižnicu i čitaonicu.

Š A H I P I N G - P O N G S E K C I J A

Već 1949. godine Željko Balažević, Antun Balažević Burgo, Vince Dulić i drugi često su se okupljali oko šahovskih ploča. Budući se broj ljubitelja šahovske igre povećao (Blaža Zelić, Lajoš Hirt i drugi) 1952. godine osnovana je šah sekcija. Na lokalnim natjecanjima (Đurdjin, Bajmok i drugi) tavankutska šah sekcija postigla je zapažene rezultate, kao i na simultankama s velemajstorima Udovčićem, Trifunovićem i Fudererom, s majstorom Buljovčićem i drugima. Najviši stupanj šahovskog umijeća i najbolje rezultate postigao je Stipan Godar.33

Šah sekcija je prestala s radom 1956. godine, ali time nije prestala ljubav Tavankućana za tu igru. Šah, naime, i dalje okuplja veliki broj zaljubljenika i znatiželjnika.Ping - pong sekcija nije imala veće značenje za djelatnost Društva i njegovu afirmaciju. Društvo je udovoljavajući interesu mladih 1953. godine kupilo ping - pong stol, ali budući nije imalo potrebne prostorije, smješten je u prostorije Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a tada su i zainteresirani prešli u DVD, pa je ova sekcija u Društvu prestala postojati.34

F O L K L O R N O - M U Z I Č K A S E K C I J A

Folklorno - muzička sekcija, tijekom proteklih pet desetljeća rada Društva, djelovala je u pravilu kao jedna sekcija te su folkloraši i tamburaši nastupali zajedno. Tamburaši su kao dio sekcije nastupali kao pratnja folkloraša, ali i s posebnim točkama programa omogućujući im pripremu za iduću točku programa. Zajednički nastupajući na brojnim priredbama, festivalima i smotrama uspješno su izvodili bunjevačke narodne plesove i pjesme i prikazali pojedine bunjevačke narodne običaje.U početku rada Društva bilo je uobičajeno da se nakon završetka dramskog programa organizira ples. U tu je svrhu ponekada angažirana Đukina banda (orkestar Đuke Kubatovića iz Tavankuta), ali budući su se oni ponašali kao profesionalci i da im je trebalo plaćati za nastup, češće su angažirani poznati svirači amateri č’a Lozo Vuković - Pupija, Tomica Prćić - Satar, Antun Balažević - Zubo, Marko Markulin, Bela Vujić - Ćulan, Stipan Benčik - Modri, Antun Lebović - Taraban i drugi.35

Budući je Društvu trebao stalni tamburaški sastav, osobito za nastup s folklorašima, angažiran je majstor tamburice Pere Tumbas - Hajo36 da nauči grupu mladih Tavankućana svirati tambure.37 U toj su školi stasali poznati tavankutski tamburaši: Stipan Prćić - Baća, Tomica Miljački - Cvrčo, Grgica Vujić, Stipan Baraković - Kurjak i drugi. U tamburaškom sastavu Društva bili su i brojni drugi tamburaši i iz Tavankuta i iz Subotice i to Pere Nađ, Antun

31 Isti,10.32 Isti,10.33 Isti,11, 12.34 Isti,12.35 Isti,10, 11, 12, 14, 17, 18, 19, 20.36 Pavao Bačić, Pere Tumbas Hajo / Umjetnik tamburice, Subotica, 1969.37 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 12.

6

Prćić - Cigo, Bela Mačković, Antun Lebović - Taraban, Nikola Matković, Joso Santoi, Stipan Ivić, Markuš Nimčević, Stipe Nimčević, Joso Pećerić, Pere Merković, Kalo Margetić, Mirko Iršević, Pere Prćić, Stipan Galfi, Ivan Galfi i drugi.Kasnije, počevši od 1956.godine, nastavio je podučavati mlade tamburaše Stipan Ivić, nastavnik u Osnovnoj školi “Matija Gubec” u Tavankutu, a sedamdesetih godina Miloš Pilić iz Subotice. U želji da se omogući što većem broju mladih da nauče svirati tambure, kod poznatog majstora za izradu tambura Bele Kudlika u Subotici, naručena je izrada oko 20 tambura. Taj je rad nažalost prekinut velikom političkom akcijom “čišćenja” Društva 1972. godine. Izgubili su se budući tamburaši, ali su nestale i tambure!Za potrebe Društva nabavljene su dvije harmonike, četiri električne gitare i gajde, jer povremeno je bilo i harmonikaša (Đura Pejić Tukuljac - Hindenburg, Antun Kovačić - Doko, Marinko Vuković - Karabaća, Lazo Balažević i drugi), gitarista (Kvartet gitara - Pere Merković, Kalo Margetić, Stipan Bukvić, Ivica Zelić, Stipan Prćić - Baća i drugi) i frulaša (Marko Tokodi, Marko Iršević i drugi),38 a namjeravalo se i nekoga naučiti svirati gajde. Sedamdesetih godina mlade je harmonikaše podučavala Branka Skenderović iz Subotice.Tamburaši i ostali svirači osim nastupa u programu s folklorašima, imali su i samostalnih nastupa. Već 1967. godine program bunjevačkih narodnih melodija u izvođenju tamburaškog orkestra snimio je Radio Zagreb, a nešto kasnije i Radio Beograd. Program koji je izveo tamburaški orkestar i vokalni solisti Radio Beograd emitirao je u emisiji iz serije “Selo veselo”. I Radio Novi Sad snimio je program bunjevačkih narodnih melodija i pjesama u trajanju od 20 minuta, koji je emitiran na II. programu 23. ožujka 1968. godine. Tijekom 1969. godine tamburaški orkestar sa solisticom Tonkom Vujić dva puta je izveo program za Radio Suboticu koji je emitiran više puta. Godine 1970. tamburaški orkestar sudjelovao je u programu na Ljetnom folklorističkom seminaru na Badiji u organizaciji Prosvjetnog sabora Hrvatske.39

Najznačajniji nastup tamburaša Društva bio je na Memorijalu Pere Tumbasa - Haje u Subotici u sklopu priredbi Dužijance ’69. Na tom su koncertu nastupili pod vodstvom Stipana Prćića - Baće, a izveli su kompozicije Pere Tumbasa - Haje: Marš željezničara; Subotice, varošice bila; Noć na Paliću i Edit valcer.40, 41, 42 i 43

Vokalni solisti Stipan Beneš, Anica Santoi, Nikola Dulić, Tonka Vujić, Grgo (Lacika) Andrašić, Marijan Buljovčić i drugi i grupa “Kraljice” nastupali su sami ili u pratnji tamburaša na pojedinim priredbama.Folklorno - muzička sekcija već je na natjecanju folklornih grupa sreza Subotica 1951. godine s izvedbom Velikog kola osvojila prvo mjesto. Od tog prvog značajnijeg nastupa folklorno -muzičke sekcije bilo je mnogo nastupa, mnogo snimanja za TV programe i filmove, pa i mnogo pohvala i nagrada.44 i 45

Folklorno - muzička sekcija proslavila se izvođenjem bunjevačkih narodnih plesova u izvornom obliku, onako kako su plesali naši “dide i majke” u predahu od posla, u svadbama, na prelima, kolima i u drugim prigodama, uz autentičnu svirku dobrih tamburaša i u bunjevačkim narodnim nošnjama stilski dotjeranima i ujednačenima. Naime, uz svile na grane prikazana je i bila šlingovana nošnja, ali i piket i parket i sefir, te različite pregače, marame i drugo. Osim najpoznatijih i najčešće izvođenih bunjevačkih narodnih plesova

38 Isti,12.39 Arhiv Društva: Pismo Radio Novom Sadu od 26. rujna 1972.40 Nada Nađ, Učestvuje osam orkestara, Subotičke novine, Subotica, 8. juli 1969., 5.41 …, Festival tamburaša / Najbliži Tavankućani, Subotičke novine, Subotica, 8. avgust 1969., 7.42 …,Ko će nastupiti u nedelju, Subotičke novine, Subotica, Ilustrirani kolor prilog o proslavi “Dužijance 69” i Memorijala Pere T. Haje, 14. VIII. 1969.43 Nada Nađ, Tri sata tamburaške muzike, Subotičke novine, Subotica, 15. avgust 1969., 6, 7.44 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 15.45 Bilten: KUD “Matija Gubec”, Tavankut, Tavankut, 1971.

7

Momačkog kola, Velikog kola i Malog kola, koji su na programu brojnih profesionalnih i amaterskih folklornih ansabala diljem svijeta, folklorno - muzička sekcija Društva izvodila je i druge bunjevačke narodne plesove: Rokoko, Stari rokoko, Gajdaško kolo, Divojačko kolo, Babačko kolo, Ćućavo kolo, Šiško kolo, Srdiš se dušo, Igrala bi dere, Jastuk tanac, Mazuljka, Tandrčak, Keleruj, Rićići, Haj, haj, Bože daj i druge. Od bunjevačkih narodnih pjesama najčešće su pjevani bećarci, svatovci i šalajdani, te pjesme Kolo igra, tamburica svira, Podvikuje bunjevačka vila, Prid prozorom procvatala ruža, Oj, šta ću nane, Ej, čija frula s ovim šorom svira, Umorno je zlato moje, Zvoni zvonce, čoban tira ovce, Oj Dunave teci, teci i druge. U folklorno - muzičkom programu koji je snimila TV Beograd i emitirala u seriji “Pesma je Život“ (1966.), kao i u folklorno - muzičkom programu koji je snimila i emitirala TV Zagreb u seriji “Smjerom putokaza“ (1966.) Barnaba Mandić otpjevao je već zaboravljene pjesme “groktalice“, a u folklorno - muzičkom programu koji je snimila TV Beograd i emitirala u seriji “Selo moje“ starica Klara Kozma rođena Pavlik (1903. - 1985.) iz Tavankuta otpjevala je pjesmu Žito žela lipota divojka. Tu je pjesmu otpjevala i u folklorno - muzičkom programu “DUŽIJANCE ‘ 70“ u Subotici. “Kraljice“ su na brojnim priredbama, smotrama i festivalima i u programima za TV emisije i dokumentarne filmove (“Smjerom putokaza“, “Slamarke divojke“ i drugi) pjevale “kraljičke pisme“ i to najčešće Mi kolu iđemo, Tuge moje, tuge, Silna šteta (Didina koliba), Dvi su druge nane, Prosi Albe jelu i druge. Sve je to zainteresiralo brojne etnologe, muzikologe i folkloriste i Društvo je imalo osigurano mjesto na brojnim festivalima i smotrama narodnog stvaralaštva i u brojnim TV programima u kojima je ono prikazivano. Nastup na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine u najvećoj je mjeri pridonio populariziranju rada folklorno - muzičke sekcije Društva, ali i populariziranju Tavankuta i bunjevačkih narodnih pjesama, plesova i nošnje. Ocjene stručnjaka bile su potvrda pravilnosti nastojanja Društva da bunjevačke narodne plesove izvodi u izvornom obliku, kao i glede tamburaša i izbora narodnih nošnji.Nastup Tavankućana na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine Televizija Zagreb pratila je i tijekom mimohoda i tijekom nastupa na pozornicama u gradu i te je snimke više puta emitirala. Nastup Tavankućana zabilježen je i u tisku.Folklorno - muzička sekcija Društva sudjelovala je i na II. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1967. godine, a česti je gost i idućih godina, tako 1972, 1975, 1978, 1982, 1985, 1988, 1994.46 i 1996. godine.47

Folklorno - muzička sekcija Društva je godine 1967. sudjelovala i na Pastirskom saboru u Svrljigu, a godine 1968. na Folklornom festivalu u Kopru i na Smotri “Bratstvo - jedinstvo” u Kranju i Jesenicama, te 1969. godine na Smotri “Mladost” u Kumrovcu, zatim na Omladinskoj radnoj akciji “Sava 70” u Zagrebu, a te iste 1970. godine dala je program i u Bečeju na proslavi IV. Vojvođanske brigade.Tijekom boravka u Zagrebu godine 1967. radi sudjelovanja na II. međunarodnoj smotri folklora dan je folklorno - muzički program u Markuševcu kraj Zagreba. I ponovno 1968. godine, kada je Folklorno - muzička sekcija Društva putovala u Kopar radi sudjelovanja na IX. Folklornom festivalu bila je gost Kulturno prosvjetnog društva “Prigorac” iz Markuševca i dala je folklorno - muzički program.Društvo je s folklorno - muzičkom sekcijom stalni sudionik Smotre narodnih igara “Bačka u igri” u Bajmoku od 1966. godine, Festivala muzičkih društava Vojvodine u Rumi od 1967. godine i Zonske smotre amaterskih društava u Čantaviru od 1969. godine, a bilo je sudionik i I. Sabora amaterskog stvaralaštva u Leskovcu 1972. godine.

46 P. (Petar Vuković), Članovi HKPD “Matija Gubec” iz Tavankuta sudjelovali na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, Prvi put – stranci, ŽIG, Subotica, broj: 3, 13. kolovoza 1994., 347 Ivan Kojo, HKPD “Matija Gubec” na zagrebačkoj Smotri folklora Bunjevački svatovi oduševili Zagrepčane, ŽIG, Subotica, broj: 53, 27. srpnja 1996., 4

8

Folklorno - muzička sekcija Društva počevši od 1971. godine više je puta sudjelovala na Smotri folklora Slavonije i Baranje “Vinkovačke jeseni” u Vinkovcima, a od 1972. godine i na smotrama “Đakovački vezovi” u Đakovu. Folklorno - muzički program dan je i u okolnim selima.Osobito je značajno sudjelovanje Društva u kulturnom programu priređenom za sudionike međunarodnog znanstvenog medicinskog skupa Internistički dani kojega je, počevši od 1961. godine, u Subotici organizirao istaknuti liječnik internist, primarius dr. Vinko Perčić.Proslave Dužijance u Subotici od 1968. do 1996. godine48, 49, 50, 51 i 52 i proslava Velikog prela, koja je obnovljena 1971. godine, ne mogu se ni zamisliti bez sudjelovanja folklorno - muzičke sekcije društva “Matija Gubec”.Počevši od 1991. godine folklorno - muzička sekcija ponovno je česti sudionik na brojnim priredbama, smotrama i festivalima. Tako je folklorno - muzička sekcija Društva, na poziv Hrvatske katoličke misije u Ludwigshafenu (Njemačka), bila na gostovanju od 30. svibnja do 2. lipnja 1991. godine. U Ludwigshafenu je izveden program bunjevačkih narodnih plesova, a priređena je i prigodna izložba slika od slame.53 Već 16. lipnja 1991. godine folklorno - muzička sekcija nastupila je na VII. Martinskim susretima u Trebarjevu Desnom (Hrvatska), u sklopu proslave 120. obljetnice rođenja Stjepana Radića.54 Godine 1994. članovi “Matije Gupca” od 14. do 17. siječnja bili su gosti hrvatskog sela Klokotič u Rumunjskoj. Tijekom tog gostovanja imali su nastup u selima Klokotič, Lupak i Karaševo.55 Nakon duže pauze Tavankućani su 1994. godine ponovno nastupili na XXIX. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, a iz Zagreba otputovali su na četverodnevnu turneju po Hrvatskoj tijekom koje je folklorno - muzička sekcija nastupila u Karlovcu, Novom Vinodolskom i na otoku Krku, u mjestima Omišalj i Njivice.56 i 57 U jesen te godine (1994.) Tavankućani su sudjelovali na Smotri folklora Slavonije i Baranje “Vinkovačke jeseni“ u Vinkovicima. Od 1. do 10. srpnja 1995. godine Tavankućani su ponovno gostovali u Njemačkoj i to u Bavarskoj na proslavi 100. godišnjice rođenja Karla Orfa, a ugostila ih je Hrvatska katolička misija u Traunreutu. Domaćini su tome gostovanju dali veliko značenje i predstavnike Društva primio je Ministar kulture Bavarske i Gradonačelnik Münchena. U lipnju 1996. Tavankućani su bili gosti KUD “PITOMAČANKA“ u Pitomači, a u srpnju 1996. sudjelovali su na jubilarnoj XXX. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, što je za Društvo imalo posebno značenje iz razloga da je Društvo bilo sudionik i I. međunarodne smotre folklora 1966. godine. U kolovozu 1996. folkloraši i tamburaši Društva sudjelovali su na svečanosti “NOVOGRADIŠKO LJETO 96“ kao gosti KUD “KRAMARIĆ“ u Novoj Gradiški. U organizaciji Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba folklorno - muzička sekcija Društva je, na gostovanju od 12. do 17. prosinca 1996. godine, dala program u Stubičkim Toplicama (Hotel “Matija Gubec”), u Markuševcu

48 M. V. (Miroljub Vučinić), Preko 60 hiljada ljudi na proslavi “Dužijance 68”, Subotičke novine, Subotica, 23. VIII. 1968., 1, 849 J. (Josip) Stipić, Zrno slame vredi k’o zrno žita, Subotičke novine, Subotica, 17. jul 1970., 9.50 …, U susret Dužijanci 71 / Utvrđen folklorni program, Subotičke novine, Subotica, 25. jun 1971., 7.51 N. N. (Nada Nađ), Povorka “Dužijance 71” duža nego sve prethodne, Subotičke novine, Subotica, 30. jul 1971., 3.52 D. M., Dužijanca - Žetvena svečanost Bunjevaca ove godine ljepša nego ikad Kruna od žita, Arena, Zagreb, 13. VIII. 1971., 12, 13.53 S. J., Hrvati iz dijaspore u posjeti Hrvatima u dijaspori, HKPD “MATIJA GUBEC” ODUŠEVIO LUDWIGSHAFEN, Glas ravnice, Subotica,broj: 10. lipanj 1991., 16.54 I. S., U Trebarjevu Desnom održani VII. Martinski susreti, STJEPAN RADIĆ I TAVANKUT PONOVO ZAJEDNO, Glas ravnice, Subotica, broj: 11, srpanj 1991., 7.55 P. V. (Petar Vuković), U Rumunjskoj upriličen susret karaševskih i bunjevačkih Hrvata, Suradnja koja tek počinje, Glas ravnice, Subotica, broj: 38, veljača 1994., 456 Petar Vuković, navedeno djelo pod 46., 3.57 F. D., Članovi hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva iz Tavankuta gostuju u Novom Vinodolskom i Omišlju, Folklor sačuvan u HKPD “Matija Gubec”, Novi list, Rijeka, 28. srpanj 1994., 11.

9

kraj Zagreba (Dom kulture), u Zagrebu na priredbi u povodu obilježavanja Materica i u selu Buševcu, a sudjelovali su i u emisiji HRT “Dobro jutro, Hrvatska”.58

Brojna su i sudjelovanja Društva na drugim smotrama i festivalima, na raznim svečanostima i gostovanjima u zemlji (Palić, Đurđin, Žednik, Bajmok, Hajdukovo, Sombor, Sonta, Bečej, Čenej i drugi) i u inozemstvu (Hrvatska, Mađarska, Poljska, Njemačka i Rumunjska).Društvo je omogućilo skupljanje i proučavanje bunjevačkoga narodnog stvaralaštva i običaja raznim akademijama, institutima i muzejima, te pojedinim etnografima, muzikolozima i folkloristima.59 i 60 Dio muzičkog blaga zapisao je i voditelj tamburaškog orkestra, vrsni i svestrani tamburaš Stipan Prćić - Baća.Folklorno - muzička sekcija dala je više od pet sati programa za razne televizijske emisije koje su prikazivale izvorni folklor, narodne običaje i općenito život na selu, za TV Zagreb, TV Beograd, TV Sarajevo i za Bavarsku televiziju iz Münchena, doprinoseći i na taj način očuvanju i populariziranju bunjevačkog narodnog stvaralaštva i kulture, Tavankuta i njegovih vrijednih žitelja i nas Bunjevaca kao “male grane” hrvatskog naroda. I kao što je navedeno dano je i više programa za radio postaje Subotica, Novi Sad, Zagreb, Beograd i druge.61

Osim već opisanog nastupa folklorno - muzičke sekcije Društva na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine, koji je snimila i više puta emitirala TV Zagreb, snimljene su i druge televizijske emisije i dokumentarni filmovi.U ljeto 1966. godine, TV Beograd snimila je program folklorno - muzičke sekcije Društva u Tavankutu na snaš Kajinom salašu. Taj je program emitiran 1. listopada 1966. godine u TV seriji “Pesma je život” koju je vodio književnik Branko V. Radičević.Te večeri, 1. listopada 1966. godine, u povodu održavanja Prvog kongresa povjesničara umjetnosti Jugoslavije, u Gradskom muzeju u Subotici, na otvorenju izložbe “Naivna umjetnost tavankutskih žena”, izveden je i kraći folklorni program, kojega je snimila i emitirala TV Zagreb.Već sutradan, 2. listopada 1966. godine, snimljen je folklorni program u Tavankutu, za tada vrlo popularnu seriju TV Zagreb “Smjerom putokaza”. Taj je program Tavankućana ušao u krug izabranih programa iz te TV serije i ponovno je prikazan.Folklorno - muzički program Društva dan na II. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1967. godine, osim u dnevnim informativnim emisijama i u TV prijenosu mimohoda i otvorenja Smotre, emitirala je TV Zagreb i 30. srpnja 1967. godine.Tijekom II. međunarodne smotre folklora u Zagrebu 1967. godine u studiju TV Zagreb i u Velikoj Gorici snimljen je dokumentarni film “Smotra folklora ‘67”, za koji je Društvo dalo program u trajanju oko 10 minuta. Film je emitiran 27. kolovoza, 29. listopada i 1. studenog 1967. godine, a dio programa Tavankućana tijekom 1968. godine ponavljan je u emisijama TV Zagreb za selo i poljoprivredu još osam puta.TV Sarajevo snimila je 1969. godine u Tavankutu dokumentarni film “Bunjevci”, po scenariju književnika Alije Isakovića i u režiji Milana Bilbije. Film je emitiran dva puta.Bavarska TV iz Münchena, Njemačka, za TV emisiju o Vojvodini, snimila je i dio programa u Tavankutu koji su izveli članovi folklorno - muzičke sekcije Društva. Program je više puta emitiran preko TV stanica u Bavarskoj.Program bunjevačkih narodnih pjesama i plesova iste godine (1969.) snimljen je i za Institut narodne umjetnosti Sveučilišta Kolumbija (SAD).

58 (i. d.), Gubec u Zagrebu, ŽIG, Subotica, broj: 62, 18. siječnja 1997., 8.59 Arhiv Društva :Izvještaj o radu Društva od 8. ožujka 1970. do 5. studenog 1972. godine i Album o proslavi 25 godina KUD “Matija Gubec” Tavankut60 Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb - Fonoteka (IEF CD 167 = IEF mgtf B 30, IEF CD 169 = IEF mgtf B 31, IEF CD mgtf 234, IEF CD mgtf 235 i drugi).61 Arhiv Društva: Pismo Radio Novom Sadu od 26. rujna 1972., Prijedlog da Naco Zelić dobije Oktobarsku nagradu za 1970. godinu, od 1. rujna 1970. i Izvještaj o radu Društva od 8. ožujka 1970. do 5. studenog 1972. godine

10

TV Beograd 1970.godine snimila je u studiju folklorno - muzički program u trajanju od pola sata koji je emitiran u TV seriji “Selo moje” 4. srpnja 1970. godine. Budući je program Tavankućana u konkurenciji deset emisija, u kojima su sudjelovala različita sela, dobio II. nagradu (4.000,00 dinara) taj je program ponovno emitiran.Iste godine (1970.) TV Beograd snimila je u studiju tri bunjevačka kola (oko 8 minuta) za novogodišnji program koji je emitiran za doček Nove 1971. godine.TV Zagreb 3. i 4. kolovoza 1970. godine snimila je u Đurđinu dokumentarni film “Dužijanca ’70” u režiji Nikše Fulgosija, u trajanju od 17 minuta, koji je emitiran 1. srpnja 1971. godine. Film je ponovno emitiran 14. srpnja 1971. godine.62

TV Zagreb u vremenu od 26. do 30. srpnja 1971. godine snimila je u Tavankutu običaj “Kraljice” i folklorno - muzički program za TV seriju “Boltine zgode i nezgode” prema scenariju Matije Poljakovića, u režiji Petra Šarčevića.63 i 64

U ljeto 1972. godine TV Beograd snimila je u Tavankutu dokumentarni film po scenariju dr. Dragoslava Devića koji je emitiran 25. veljače 1973 .godine pod nazivom: Putem melografa , ”Dužijanca” - emisija o žetvenim običajima Bunjevaca u Bačkoj.Godine 1985. TV Novi Sad snimila je u Tavankutu folklorni program za TV seriju “Znanje i imanje”. Taj je program emitiran više puta.Više nastupa folklorno - muzičke sekcije Društva, kao na primjer na I. Saboru amaterskog stvaralaštva u Leskovcu 1972. godine, na Međunarodnim smotrama folklora u Zagrebu, na smotrama u Vinkovcima i Đakovu, u programima Dužijance u Subotici i na drugim smotrama i festivalima i na svečanostima i priredbama snimila je i TV Beograd i TV Zagreb i druge televizijske postaje i to je emitirano u informativnim i drugim TV programima. Nastupi Tavankućana zabilježemi su i u dokumentarnim filmovima “DUŽIJANCA ’93 “, “DUŽIJANCA ‘ 94“ i drugim.Društvo je s programom bunjevačkih narodnih plesova sudjelovalo u kazališnoj predstavi “Graničari” u režiji Petra Šarčevića izvedenoj u povodu proslave 25. godišnjice Narodnog pozorišta u Subotici. Svečana premijera je bila 28. listopada 1970. godine. Predstava je tijekom kazališne sezone 1970. / 1971. izvedena 20 puta.Društvo je sudjelovanjem Folklorno - muzičke sekcije na folklornim smotrama i festivalima i na drugim priredbama uspostavilo suradnju i ostvarilo razmjenu gostovanja s više kulturno umjetničkih društava - Kulturno prosvjetnim društvom “Prigorac” iz Markuševca, Kulturno umjetničkim društvom “Matija Gubec” iz Ilače, Kulturno umjetničkim društvom “Matija Gubec” iz Rume, Kulturno umjetničkim društvom “Šokadija” iz Starih Mikanovaca, Kulturno umjetničkim društvom “Vladimir Nazor” iz Sombora, Domom kultury KOLERAJZA iz Lowicza u Poljskoj i drugim, pa je Društvo više puta bilo njihov gost, a i ta su društva gostovala u Tavankutu i Tavankućanima omogućila da upoznaju folklor i običaje njihovog kraja. Osobito zanimljiv bio je program koji su prikazali gosti iz Poljske. Tavankućani i Đurđinčani i drugi koji su vidjeli program gostiju iz Poljske bili su oduševljeni, a i Poljaci u svim mjestima u kojima su Tavankućani izveli svoj program (1971. u Lowiczu i u Soczevki za sudionike ljetnog seminara folklora “Zesanje studentuv Polskih“, koji je vodio poznati koreograf i veliki prijatelj Društva g. Jan Nachrzter iz Lodza, te 1972. u Konopnicy, Zlocsewy, Lasku, Rawy Mazy i Rzecyci) primili su ih s oduševljenjem.Uspjehu folklorno - muzičke sekcije pridonijele su generacije vrsnih plesača i svirača i brojne kraljice, ali i mnoge Kate, Anice, Roze, Cilike, Ane, Marije, Matilke, Margice, Marge, Đule, Veronke i druge, koje su skrbile o nošnji - šivale, prale, štirkale, roljale, peglale i oblačile folkloraše i koje su im, kao i njihovi sudruzi - Vince, Mirko, Pere, Davor, Ivica, Joso i drugi, 62 …,Dužijanca 70. na TV ekranima, Subotičke novine, Subotica, 25. jun 1971., 7.63 L. (Ladislav) Kovačić, Popularni junak Matije Poljakovića na TV ekranima, Pala poslednja klapa, Subotičke novine, Subotica, 6. avgust 1971., 6.64 Stanka Šošić, Boltine zgode i nezgode, Nova humoristička serija TV Zagreb, Vjesnik, Zagreb, 6. prosinca 1971.

11

pokazivali svoja plesna umijeća i učili ih plesati, pjevati, pjevati “kraljice” i drugim oblicima narodnog stvaralaštva i običajima, pa i tome kako se oblači i nosi pojedina narodna nošnja i kako se treba držati i ponašati tijekom plesa i prikaza pojedinih narodnih običaja. Već pedesetih godina folklorno - muzička sekcija Društva postigla je zapažene rezultate i priskrbila je društvu prvu nagradu (1951.). Iz toga vremena, nazovimo je tako prve generacije folkloraša, pamte se Aleksa Kečenović, Đuka Kolar, Antun Cvijin, Mile Kubatović, Franjo Milunović - Feđa, Ivan Gabrić, Teza Gabrić, Klara Lebović, Joca Ušumović, Ilonka Bukvić, Kata Stipić, Marija Budanović, Marija Skenderović - Općinarka i drugi. Nakon kraćeg zastoja u radu folklorno - muzičke sekcije 1965. godine formirana je nova folklorno - muzička grupa. Ta je grupa uvježbana za nastup na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine i nastupala je na brojnim smotrama, festivalima i na drugim priredbama, televizijskim programima, dokumentarnim filmovima i drugim programima do 1972. godine. Među brojnim članovima folklorne sekcije redovito su sudjelovali u folklornim programima braća Tome, Pere i Pajo Kolar, sestra i braća Margica, Ivica i Mirko Nimčević, sestre Dara i Kata Budanović, braća Vranje i Marko Crnković, pa više bračnih parova, Ana i Antun Skenderović - Bazilija, Mira i Pere Kolar, Ana i Lazo Evetović, Luca i Lajčo Kopunović, Teza i Stipe Vuković - Đenko i drugi, te brojni momci i cure: Joso Dulić, Marko Petrić - Pešta, Branko Horvat, Pištika Pfeiffer, Stipan Bilinović - Bilin, Giza Lončarević, Giza Šefčić, Marica Skenderović, Jacinta Skenderović, Anica Santoi, Rozika Saulić, Ema Stanković, Đula Iršević, Marija Gabrić, Zlata Matijević, Marija Vuković, Maca Beneš, Anica Stantić - Hrčkinca, Tereska Balažević - Belkiška, Teza Godar, Mara Benčik, Blaško Vujić, Giza Sivić, Anica Sivić, Ana Šimić - Ševinca, Mira Bilinović, Teza Šimić, Cecilija Vuković, Liza Iršević, Kata Saulić, Giza Gršić, Marija Mačković, Krišto Tokodi, Mirko Kolar, Mara Orčić, Kata Epler, Stipan Horvat i drugi. Više ih je sudjelovalo u folklornim programima i nakon 1972. još nekoliko godina, a pojedine su “zamijenila” njihova djeca. Tako su na primjer Anu i Antuna Skenderovića - Baziliju “zamjenili” njihovi sinovi Joso i Ivan Skenderović - Bazilijini. Pojedini su članovi te brojne folklorne grupe prestali sudjelovati u radu (odlazak u vojsku, odlazak na rad u inozemstvo, udaja - ženidba i drugi razlozi), a pojedini su se uključili u rad, ali je osiguran i kontinuitet i kvaliteta rada. U novoj folklornoj grupi, uz već spomenute Josu i Ivana Skenderovića - Bazilijine, sudjelovali su i Pere Benčik, Marinko Benčik, Tugomir Petrekanić, Ivica Stantić, Davor Dulić, Luka Moravčić, Milica Horvat, Biserka Bradić, Višnja Ušumović, Jasna Golić, Kata Prćić, Beba Tumbas, Mara Glavaš, Milica Iršević, Željko Stantić, Sandra Lončarević, Nataša Đereg, Marinko Stantić, Branko Kovačić i drugi. Početkom devedesetih godina stasala je nova grupa folkloraša koja je u vremenu od 1991. do 1996. godine na brojnim priredbama, smotrama i festivalima, te na gostovanjima u Hrvatskoj, Njemačkoj i Rumunjskoj pridonijela daljnjoj afirmaciji Društva. U toj su grupi Ivica Dulić, Jelena Stantić, Davor Prćić, Đurđica Lebović, Drago Grmić, Ljubica Vuković, Ivica Đereg, Suzana Balažević, Goran Vidović, Snežana Skenderović, Darko Bilinović, Vesna Horvat Almaški, Tihomir Stantić, Silvana Saulić, Josip Nimčević, Renata Kolar, Darko Vukov, Sonja Jaramazović, Marin Kopilović, Sandra Benčik, Anđelko Skenderović i drugi.Tih godina, a i kasnije još puno, puno godina, brigu o folklorašima, o nošnjama i o oblačenju folkloraša vodila je Kata Stipić, a uključivali su se i drugi (Anica Balažević, Matilka Balažević, Ana Dulić - Fratrinca, Mira Kolar, Veronka Skenderović, Đula Dulić i drugi). S folklorašima, osobito na uvježbavanju plesova drugih naroda, radili su Mirko Vuković, Pipuš Tonković, Pere Benčik, Drago Grmić, Davor Dulić, Ivica Dulić i drugi.

Danas glazbena sekcija djeluje kao samostalna sekcija Društva, u sklopu sekcije pak djeluje tamburaški orkestar i pjevački zbor.65 Mješoviti pjevački zbor osnovan je 1993. godine. Zborom ravna Nela Skenderović. Mješoviti pjevački zbor je održao više samostalnih

65 (Tomislav Žigmanov), navedeno djelo pod 7 - 62, 63, 64.

12

koncerata, a nastupao je i na priredbama Društva zajedno s folklorašima i tamburašima.66, 67, 68,

69 i 70

L I K O V N A K O L O N I J A

Likovna zbivanja u Subotici, počevši od prvih izložbi odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata i Kursa figuralnog crtanja koji je vodio slikar Andraš Hanđa, bila su brojna i značajna za kulturu ovoga grada. Istaknuti subotički likovni umjetnici uključili su se u likovne kolonije u Senti, Bačkoj Topoli, Zrenjaninu i u drugim gradovima u Vojvodini, a slikari amateri i još neafirmirani slikari i kipari organizirali su se na lokalnoj razini. Takva organizacija bila je i Likovna sekcija pri Radničkom univerzitetu u Subotici. Kasnije se stvaraju i druge likovne grupe i kolonije “Čurgo” , ”Boš x Boš“ i druge.71

Grupa slikara članova Likovne sekcije pri Radničkom univerzitetu u Subotici - Lajoš Đurči, Ludvig Laslo, Lajčo Evetović, Žarko Rafajlović i Stipan Šabić, nezadovoljni radom u toj likovnoj sekciji odlučuje se osnovati slikarsku grupu u nekom naselju gdje bi mogli odlaziti i raditi. Odabrali su Tavankut i 17. rujna 1961. godine pri Osnovnoj školi “Matija Gubec” u Tavankutu osnovali su Likovnu koloniju “Grupa Šestorice”.72, 73 i 74

Osnivači Likovne kolonije “Grupa šestorice” bili su: Stipan Šabić, nastavnik likovnog odgoja, tada direktor OŠ “Matija Gubec” u Tavankutu, Ivan Jandrić, nastavnik likovnog odgoja u toj školi, te Lajoš Đurči, Ludvig Laslo, Lajčo Evetović i Žarko Rafajlović.75

Osnivanje Likovne kolonije “Grupa šestorice” u Tavankutu pratili su i pomagali mnogi i tako su se s osnivačima toga dana našli u društvu Ivan Prćić Gospodar i Petro Stantić iz Tavankuta, Marko Vuković, slikar iz Subotice, koji se kasnije pridružio koloniji, Ivan Pančić, pjesnik iz Subotice, Lajčo Vidaković, tada tajnik Zajednice kulture u Subotici i Naco Zelić iz Subotice.76

“Grupi šestorice” ubrzo se pridružilo više ljubitelja likovnih umjetnosti iz Tavankuta - Marga Stipić, Cilika Dulić (kasnije s prezimenom Dulić - Kasiba) i drugi, a idućih godina i ljubitelji likovnih umjetnosti iz Subotice i iz okolnih naselja - Žednika, Đurđina, Male Bosne i Bikova.Posredovanjem Ivana Prćića Gospodara u rad Likovne kolonije uključila se već poznata pletilja kruna i ornamenata od slame, rađenih za proslave Dužijance i u Žedniku i u Subotici, Ana Milodanović iz Žednika.77

Slijedećih godina u rad Likovne kolonije u Tavankutu uključili su se:godine 1962.: Marko Vuković, Teza Milodanović, Pištika Pfeiffer i Mara Beneš (sada s prezimenom Vojnić);godine 1964.: Đula Milodanović (sada s prezimenom Kujundžić) i Kata Rogić;godine 1965.: Mara Ivković Ivandekić;66 …, ” MOZART ” u Tavankutu, Zvonik, Subotica, broj: 1, studeni (novembar) 1994., 6.67 …,Božićni koncerti… 4. Koncerti zbora HKPD “Matija Gubec”, Zvonik, Subotica, broj: 3, siječanj (januar) 1995., 8.68 (t. ž.) (Tomislav Žigmanov), Tavankućani u Đurđinu, Usavršavanje standarda, ŽIG, Subotica, broj: 11, 3. prosinca 1994., 869 d. j., Godišnji koncert HKPD “Matija Gubec” – Tavankut, Biljeg ljepote i ljubavi, ŽIG, Subotica, broj: 37, 2. prosinca 1995., 1270 (t. ž.) (Tomislav Žigmanov), Božićna turneja Mješovitog zbora , Staro u novom ruhu, ŽIG, Subotica, broj: 14, 14. siječnja 1995., 10.71 Bela Duranci, … Likovno stvaralaštvo - Képzőmüvészeti alkotások, Subotica 1945 - 1970, Subotica, 1970., 6, 8, 32, 33.72 Stipan Šabić, Formiranje i razvoj Likovne sekcije HKPD “Matija Gubec” Tavankut, ovdje, …73 R. E. (Rade Erčić), Kolonija slikara amatera, Dnevnik, Novi Sad, 27. septembar 1961.74 L. V. ( Lajčo Vidaković ), Nova likovna kolonija u Tavankutu, Subotičke novine, Subotica, 29. septembar 1961.75 Stipan Šabić, navedeno djelo pod 72.76 Fotografija, ovdje, …77 (Ivan Prćić), navedeno djelo pod 6 - 13.

13

godine 1967.: Anica Balažević, Ivica Balažević i Slobodan Nikolić;godine 1968.: Josip Skenderović, Ružica Rozenfeld, Klarika Gaković, Marija Miljački, Teza Vilov, Marija Fribert, Josip Evetović, Ivan Tikvicki, Tibor Tot, Marija Skenderović, Slavica Radojčić, Andrija Milojković, Julka Kolar, Mikica Tumbas i Jela Cvijanov;godine 1969.: Nina Poljaković, Šime Peić, Ružica Dulić, Nikola Mutić, Cecilija Milanković, Ruža Tumbas, Blaženka Tumbas, Nada Tumbas, Milivoje Stanić, Ana Skenderović, Katarina Tumbas, Josip Kujundžić, Jelica Mačković, Marija Mačković, Stanka Milanko, Marko Davčik i Diniško Vidaković;godine 1970.: Pajo Kečenović, Petar Romić, Marija Vargić, Marija Vilov, Branka Zelić, Marija Pejić, Vinko Radak, Cila Bajić, Ana Bašić, Đula Bako, Gavro Budišin, Ilija Benedek, Pere Ivković Ivandekić, Goran Ilovac, Gabriela Jaramazović, Ljiljana Kapor, Danica Kremo, Ružica Lazarević, Dragan Poljaković, Nikola Poljaković, Ruška Poljaković, Anica Stantić, Branka Stantić, Marija Stantić, Ljubica Sudarević, Katarina Tonković, Rozika Vidaković, Branko Zvekić, Ana Kubatović, Milka Kovačević, Marta Skenderović, Josip Temunović i Rudolf Vojnić i godine 1971.: Gordana Večić, Ruža Sarić, Matija Dulić, Kata Cvijin, Andor Kolar, Marin Vojnić, Mira Tonković, Marina Radulović, Duško Radulović, Đorđe Đukić, Vera Počuča, Ruža Beneš, Nada Oluški, Suzana Skenderović, Marija Vujević, Jelisaveta Cvijanov, Slavko Tumbas, Ana Mandić, Ljubica Stanarćev, Vjeko Dulić, Josip Vizin, Zoran Mitić, Vera Kolar, Vlado Kirda, Justina Kozma, Slavko Mačković, RuŽica Sudarević, Matilda Stantić, Marija Sudarević, Irena Tot, Roza Lipaić, Petar Šadi, Josip Hamar, dipl.ing. Katarina Pekić, Zvonko Stantić, Luka Poljaković, Jovan Pejak, Nedeljka Šarčević, Josip Alaga, Petar Čaušević, Jašo Vidaković, Mirjana Tonković, Stefanija Lenđel, Mirjana Petrović, Marija Matković i Ruža Marcikić.78

Likovna kolonija je 1962. godine prešla iz Osnovne škole “Matija Gubec” u Tavankutu u Kulturno umetničko društvo “Matija Gubec” u Tavankutu kao nova sekcija - Likovna sekcija.79

Na zajedničkoj izložbi članova Likovne sekcije pod nazivom “Amateri i naivci - Tavankut” održanoj u Subotici od 14. do 22. veljače 1965. godine uz slikare amatere izlagale su i naivne slikarice Cilika Dulić - Kasiba i Marga Stipić i slamarke Ana Milodanović, Đula Milodanović, Teza Milodanović i Kata Rogić. Njihove su slike izazvale veliku pozornost i posjetitelja i u tisku80 i na temelju toga je zaključeno da u daljnjoj aktivnosti Likovne sekcije slikarke naivke i slamarke trebaju izlagati samostalno, dakle odvojeno od slikara amatera i dalje se tako postupalo.Na izložbi “Naivci iz Subotice” održanoj u Beogradu 1. do 10. travnja 1966. godine izlagale su naivne slikarice Cilika Dulić - Kasiba i Marga Stipić i slikarice slamarke Ana Milodanović, Đula Milodanović, Teza Milodanović i Kata Rogić.81

Naivne slikarice i slamarke u istom sastavu bile su predstavljene i na izložbi “Naivci - Bunjevke iz Subotice” održanoj u Zagrebu od 25. do 30. travnja 1966. godine,82 a na sljedećoj izložbi “Tražimo najljepši suvenir”, održanoj u Zagrebu od 23. do 30. srpnja 1966. godine, izlagala je i Mara Ivković Ivandekić.83

Slijedile su brojne izložbe o čemu svjedoči dana dokumentacija - Popis izložbi (str. 164 -188), Bibliografija (str.189 - 208) i Katalozi i druge publikacije (str. 209 - 217).

78 Arhiv Društva: Popis članova Likovne sekcije 1961, 1962, 1964, 1965, 1967, 1968, 1969, 1970. i 1971. godine79 Stipan Šabić, navedeno djelo pod 72.80 Bela Duranci, Kulturna hronika, Izložbe …7 … Rukovet, Subotica, Godina XI, januar - februar 1965., 72, 73.81 V. C. (Vera Cvejić), Izložene slike i raznovrsni radovi od slame, Politika, Beograd, 2. april 1966.82 Magda Weltrusky, Izložba žena naivaca, Bunjevki iz okoline Subotice, Naivnost u vlati slame, Svijet, Zagreb, 15. V. 1966., 8, 9.83 …, Na izložbi “Tražimo najljepši suvenir”, Otkriće iz Tavankuta, Vjesnik, Zagreb, 27. VII. 1966., 7.

14

Do 1972. godine u rad Likovne sekcije uključilo se više poznatih naivnih slikarica - Jela Cvijanov iz Male Bosne (1968.), Nina Poljaković iz Đurđina (1969.), Ana Skenderović iz Đurđina (1969.), Roza Lipaić s Bikova (1971.) i druge i slikarica slamarki - Anica Balažević iz Tavankuta (1967.), Teza Vilov s Bikova (1968.), Ruška Poljaković iz Đurđina (1970.), Matija Dulić iz Đurđina (1971.), Ruža Sarić iz Subotice (1971.), Marija Matković iz Subotice (1971.) i druge.84

Slikarice slamarke stvorile su bogatu izvornu likovnu umjetnost, koja se temelji na bunjevačkoj narodnoj tradiciji pletenja slame vezanog za bunjevački narodni običaj proslave završetka žetve pšenice (žita) pod imenom “Dužijanca” i “Dožejanca”.85 Tako se došlo do slikarskih ostvarenja sestara Ane, Đule i Teze Milodanović iz Žednika, Kate Rogić, Mare Ivković Ivandekić, Matije Dulić i Ruške Poljaković iz Đurđina, Marge Stipić, Anice Balažević, Ane Crnković i Marije Vojnić iz Tavankuta, Teze Vilov s Bikova i Ruže Sarić, Jozefine Skenderović i Emine Sarić iz Subotice i drugih.Slični nagoni i uvjetovanosti doveli su i do slikarskih ostvarenja naivnih slikarica Cilike Dulić - Kasiba i Marge Stipić iz Tavankuta, Jele Cvijanov iz Male Bosne, Nine Poljaković i Ane Skenderović iz Đurđina i drugih.86

Ana Milodanović je na prvoj izložbi Likovne kolonije “Grupa šestorice” održanoj u Tavankutu 10. ožujka 1962. godine pod nazivom “KOLONIJA AMATERA SLIKARA TAVANKUT” izložila dva rada od slame i to već ranije (1961.) izrađenu maketu crkve Sv. Marka u Starom Žedniku i prvu sliku od slame, pejsaž jednog rita, tada pod imenom “Voda i sunce”, a kasnije evidentiranu pod imenom “Rit”.87 Za slijedeću izložbu otvorenu u Tavankutu 23. ožujka 1963. godine Ana Milodanović je izradila novu sliku od slame “Sova na đermi”.88

I Anine sestre Teza i Đula Milodanović i Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić i druge poznate pletilje perlica, ornamenata i kruna od žitne slame za proslave Dužijance i u mjesnim crkvama u Žedniku, Đurđinu, Tavankutu, Maloj Bosni i drugim i u katedralnoj crkvi u Subotici, uključivši se u Likovnu koloniju, prvo su se pojavile s etnografskim materijalom (dijademe, perlice, krune i vjerski simboli), a tek kasnije javile su se slikama od slame. Zbog vremena u kojem smo tada živjeli manje su poznati radovi slikarica slamarki s vjerskom tematikom, različiti vjerski simboli ispleteni za vjerske svečanosti i za druge prigode, od kojih se pojedini nalaze u Vatikanu u Rimu, u Biskupiji u Subotici i u drugim crkvenim i drugim institucijama. Treba osobito ukazati na radove Ane Milodanović, Kate Rogić, Mare Ivković Ivandekić i Teze Milodanović. Ana Milodanović je izradila više od 30 radova s vjerskom tematikom - Kalež (1956.), Jaganjac na knjizi (1957.), Sveto Trojstvo (1958.), Pokaznica (1959.) i još mnoge sve do Maslinske gore, koju je izradila 1968. godine “za svoju dušu” i čuva je u svom domu. U Vatikanskom trezoru u Rimu čuva se Tijara pape Ivana XXIII., koju je izradila 1963. godine. U Biskupiji u Subotici čuva se pokaznica (1959.), grb (1961.) mitra i štap biskupa Matiše Zvekanovića (1963.), globus s kupolom crkve sv. Petra u Rimu (1964.) i drugi radovi, a u Zagrebačkoj katedrali čuva se grb nadbiskupa Alojzija Stepinca (1960.). Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić izradile su brojne radove s vjerskom tematikom: grb sv. Terezije Avilske, zaštitnice Subotičke katedrale u spomen 400. godišnjice njezine smrti, sliku sv. Franje Asiškog u spomen 800. obljetnice njegovog rođenja, grb kardinala Franje Kuharića, krunu kraljice Jelene Solinske, maketu Višeslavove krstionice, grb pape Pavla VI. koji mu je Kata Rogić darovala prigodom susreta u Rimu u lipnju 1976. godine, a čuva se u Vatikanskom trezoru u Rimu, grb biskupa Lajče Budanovića, franjevački grb, karmelski grb i druge radove koji se čuvaju u Biskupijskom muzeju u Subotici, u 84 Arhiv Društva, navedeno djelo pod 78.85 Balint Vujkov, …, KUD “Matija Gubec”, Likovna kolonija Tavankut, Subotica, 1967.86 Isti,87 K-i ( Josip Klarski ), Uspela izložba u Tavankutu, Subotičke novine, Subotica, 23. mart 1962., 9.88 Bela Duranci, Druga izložba tavankutske kolonije, Subotičke novine, Subotica, 29. III. 1963., 6.

15

Župskom muzeju u Đurđinu i u drugim muzejima i galerijama. U Veleposlanstvu Vatikana u Beogradu čuva se grb države Vatikan koji je izradila Mara Ivković Ivandekić. U Biskupijskom muzeju u Subotici, u Župi sv. Marka u Starom Žedniku i u drugim ustanovama čuva se više radova s vjerskom tematikom koje je izradila Teza Milodanović.89, 90, 91, 92 i 93

Slikari amateri - osnivači Kolonije Šabić, Jandrić, Ludvig, Đurči, Evetović i Rafajlović te drugi koji su im se pridružili - Rumena Grčki, Aleksandar Grčki, Stevan Santo, Đorđe Sineš, Pištika Pfeiffer, braća Ivan i Stipan Galfi, Jaga Orčić, Ištvan Farago, Marija Beneš i drugi, izlagali su na prvim izložbama zajedno s naivnim slikaricama i slamarkama. Vremenom su pojedini odustali od slikarstva, pojedini su se odselili iz Tavankuta, a pojedini su se, prema njihovim afinitetima, uključili u druge slikarske grupe. U Likovnu sekciju, osobito u vremenu od 1968. do 1972. godine, uključilo se mnogo novih članova među kojima je bilo najviše mladih.94

U radu Likovne sekcije osobita je pozornost posvećivana mladima. S njima je s velikim uspjehom radio Stipan Šabić, a pomagali su mu Marko Vuković, Ivan Tikvicki - Pudar, Razija Poznovija, Hunor Đurkovič i drugi. Rezultat toga rada je da su Mara Beneš, Ružica Rozenfeld, Josip Skenderović, Dragan Poljaković i drugi upisali i završili Školu primjenjenih umjetnosti u Novom Sadu, a Ivica Balažević, Josip Skenderović i Katarina Tonković upisali su se i diplomirali su na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Petar Šadi upisao se i diplomirao je na Likovnoj akademiji u Beogradu, a Kata Cvijin diplomirala je povijest umjetnosti u Ljubljani.95 Tavankućani Ivan Balažević96 i Josip Skenderović97, unatoč tomu što žive daleko od njihovog Tavankuta, ostali su vjerni i njemu i “Gupcu”.

U tom je razdoblju (od 1968. do 1972.) priređeno više izložbi mladih i drugih članova Likovne sekcije. Godine 1968. i 1969. priređene su izložbe u Subotici, u sklopu priredbi Dužijance. U Tavankutu je 11. listopada 1969. priređena izložba i književna večer. U 1971.godini, u sklopu proslave 25. obljetnice Društva, priređeno je više izložbi. Prva u nizu bila je Izložba Likovne sekcije KUD “Matija Gubec“ koja je održana u Subotici (Dom kulture - Gradska kuća, Atelje Društva) od 17. do 23. travnja 1971. U to vrijeme u Likovnoj su sekciji radile četiri grupe, a na ovoj izložbi sudjelovali su mladi članovi: Ivan Balažević, Ruža Rozenfeld, Šime Peić, Josip Skenderović, Mara Beneš, Nada Oluški, Andika Kolar, Pištika Pfeiffer, Ljubica Miljački, Dragan Poljaković, Nikola Poljaković, Katarina Tumbas, Katarina Cvijin i Katarina Tonković. Nekoliko članova Likovne sekcije sudjelovalo je i na izložbi pod nazivom “Likovno stvaralaštvo Subotice 1945 - 1970.” održanoj u Subotici od 10. listopada

89 Bela Gabrić, …, Bačko klasje, Subotica, br. 37 - 38, 1. studenog 1986., 27.90 …, Dani kruha i Riječi, Prigodna izložba u sjemeništu “Paulinum” u Subotici, Bačko klasje, Subotica, broj: 37 - 38, 1. XI. 1986., 9.91 Ivo Prćić, mlađi, Nova postavka biskupijskog muzeja, Zvonik, Subotica, broj:11, rujan-septembar 1995., 11.92 Lazar Ivan Krmpotić, Dani kruha i Riječi, Bačko klasje, Subotica, broj: 21 - 22, 23. XII. 1982., 8, 9.93 K. c., Slamarke i u Subotici, Radovi nove generacije, ŽIG, Subotica, broj: 55, 24. kolovoz 1996.,10.94 Arhiv Društva: Album o radu Likovne sekcije KUD “Matija Gubec” Tavankut95 Stipan Šabić, navedeno djelo pod 72.96 Ivan Balažević rođen je 1949. u Tavankutu. Godine 1968. maturirao je u Srednjoj tehničkoj školi u Subotici (arhitekturu), a 1972. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Marijana Detonija. Od 1971, kada se prvi put predstavio samostalnom izložbom, imao je više od 70 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu - Klagenfurt (Austrija), Basel (Švicarska), Wolfhagen (Njemačka), Budimpešta (Madžarska), Subotica (Jugoslavija) i Detroit (SAD), te je izlagao na više od stotinu zajedničkih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Novom Vinodolskom.97 Josip Skenderović Ago rođen je 1954. u Subotici. Godine 1971. maturirao je u Školi primjenjenih umjetnosti u Novom Sadu, a 1978. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Kuduza. Nakon diplomiranja nastavio je usavršavanje u Parizu na L’Ecole Nationale Superieure des Beaux Arts kod profesora Haddad-a. Izlagao je na više samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te na više zajedničkih izložbi i u zemlji i u inozemstvu - New York (1981.), Pariz (1980, 1983,1987, 1989,1995, 1997. i 1998.), Barcelona (1984.), Bruxelles (1986.) i druge. Živi i radi u Parizu.

16

1970. do 15. siječnja 1971. godine. Marko Vuković je imao samostalnu izložbu u Likovnom susretu u Subotici od 17. do 28. rujna 1971. i u Galeriji KPZ u Apatinu od 12. do 31. listopada 1971. U vremenu od 3 .do 9. prosinca iste godine imao je izložbu zajedno s Cecilijom Milanković pod nazivom “Ulja i pasteli” u Malom likovnom salonu u Novom Sadu. I Cecilija Milanković imala je prije toga (25. srpnja 1971.) prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Pasteli” priređenu u Domu kulture u Subotici (Atelje Društva). Slobodan Nikolić izlagao je u Tvornici bicikla “Partizan” u Subotici (1970.), u Tvornici “Pionir” u Subotici (1971.), u Tvornici “Gorenje - Sever” u Subotici (1972.) i u Tvornici “CIMOS” u Kopru (1972). Pištika Pfeiffer je izlagao u Tvornici “Pionir” u Subotici (1971.), a Šime Peić je imao samostalnu izložbu u Domu kulture u Subotici (Atelje Društva), koja je otvorena u sklopu proslave 25. obljetnice Društva 17. rujna 1971. Petar Šadi, tada student Likovne akademije u Beogradu, imao je 1971. godine izložbu u Galeriji Zavičajnog muzeja u Zemunu. Od osobitog značenja za Društvo bile su izložbe Ivana Balaževića priređene u Subotici 10. studenog 1970. i 31. listopada 1971. godine.98 U tom nizu izložbi posljednja izložba pod nazivom Studije i mala ostvarenja održana je u Subotici (Dom kulture - Gradska kuća, Atelje Društva) 12. ožujka 1972., a izlagali su mladi i najmlađi članovi Likovne sekcije.U svrhu likovnog odgoja mladih, a i drugih članova Likovne sekcije, i upoznavanja sa svjetskom likovnom baštinom, kao i s recentnim likovnim stvaralaštvom organizirano je više ekskurzija i posjeta izložbama. Godine 1970. organizirana je ekskurzija u Italiju. Cilj je bio posjeta Bienala u Veneciji, a posjećeni su i poznati muzeji i galerije u Ravenni i Firenzi. Sudjelovalo je 37 članova. U ekskurziji koja je organizirana 1971. godine sudjelovalo je 40 članova. Svrha izložbe bila je obilazak povijesnih i kulturnih spomenika u Grčkoj: Atena, Epidaurus, Mikena, Korint i drugi. Godine 1972. ponovno je organizirano putovanje u Italiju na kojem je sudjelovalo 65 članova. Osim Bienala u Veneciji posjetili su i Rim, Salerno, Vezuv i Pompeje. Organiziran je i posjet više izložbi u zemlji - Oktobarski salon u Beogradu, Galerija Matice srpske u Novom Sadu, Francusko naivno slikarstvo u Beogradu, Bienale crteža u Somboru, Trienale u Beogradu i druge.U već spomenutoj političkoj “čistki” 1972. godine onemogućen je rad u Društvu Stipanu Šabiću, Marku Vukoviću, Peri Skenderoviću, Naci Zeliću i drugima, a to je imalo za posljedicu zastoj u radu Likovne sekcije. Većina članova napustila je u Likovnu sekciju. Ivan Balažević, tada već akademski slikar, nakon povratka sa studija u Suboticu, želio je nastaviti aktivnost Likovne sekcije, ali je i on onemogućen u radu.Prvih godina nakon toga na priređenim izložbama pažnja je posvećivana samo slikaricama slamarkama i izlagane su slike od slame nastale do 1972. godine, a naivne slikarice potpuno su zaboravljene unatoč tomu što su slike Cilike Dulić - Kasibe, Marge Stipić, Nine Poljaković, Jele Cvijanov i drugih visoko vrjednovane u naivnom slikarstvu na teritoriju tadašnje Jugoslavije.99 Marga Stipić, kao i Marija Beneš (sada s prezimenom Vojnić) vjerojatno su se zbog te zapostavljenosti opredijelile za rad sa slamom.Više članova Likovne sekcije Društva - Stipan Šabić, Šime Peić, Cecilija Milanković, Ruža Tumbas, Ana Skenderović, Cila Bajić i drugi, a kasnije i Cilika Dulić - Kasiba, uključili su se u rad Likovne sekcije Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo” u Subotici.Osamdesetih godina oživjela je aktivnost Likovne sekcije Društva, ali samo slikarica slamarki. Ponovno su se aktivirale “stare” slamarke - Kata Rogić, Mara Ivković Ivandekić, Anica Balažević, Marga Stipić, Matija Dulić, Rozalija Sarić i druge, a javile su se i nove slikarice slamarke - Ana Crnković 1977. (bila je voditelj Likovne sekcije do 1992., a tada je osnovala novu udrugu slamarki LUSA i prestala je biti član Društva), Jozefa Skenderović 1979. (od 1992. voditelj je Likovne sekcije), Marija (Franje) Dulić 1984., Đurđica Stantić (kasnije s prezimenom Orčić) 1986., Ivan Bašić Palković 1987. (bio je član do 1992.), Emina

98 Arhiv Društva, navedeno djelo od 9499 V. (Vladimir) Maleković, Raskoš narodne fantazije, Vjesnik, Zagreb, 11. veljače 1967., 6.

17

Sarić 1987., Iboja Balažević 1987. (a bila je član sve do prerane smrti 1992.), Jasna Golić 1987. (bila je član do 1991.), Marija Vojnić 1988. (ranije pod prezimenom Beneš slikala je u klasičnim slikarskim tehnikama i bila je član Likovne sekcije od 1962. do 1972.), Antal Toldi 1988. (bio je član do smrti 1991.), Matilda Obradović 1988. (bila je član do 1992.), Milena Vajhand 1988. (bila je član do 1992.), Matilda Hegediš 1988. (bila je član do 1992.), Kata Budanović 1989. (bila je član do 1992.), Julijana Balint 1991. (bila je član do 1995.), Đula Balint 1991. (bio je član do 1995.), Marija (Đure) Dulić 1991., Josipa Kolar 1991. (bila je član do 1993.), Antonija Šoti 1992. (bila je član do 1993.), Slađana Vodeničar 1993., Tabita Balažević 1994., Sanda Benčik 1994. (bila je član do 1995.), Kristina Kovačić 1994. (bila je član do 1996.), Dijana Prćić 1994. (bila je član do 1996.), Ilonka Vojnić Zelić 1995., Nedeljka Šarčević 1995., Saša Šimić 1995., Katarina Skenderović 1995., Vesna Petreš 1995., Eržebet Virag 1996., Eržebet Gubičak 1996., Jelena Balzam 1996., Marina Lišić 1996. i druge. Veliko značenje za rad društva “Matiija Gubec” u Tavankutu i za stvaralaštvo slikarica slamarki ima prerastanje Likovne sekcije u Koloniju naive u tehnici slame 1986. godine.100 i

101 Održanih 11 saziva Kolonije naive u tehnici slame od 1986. do 1996. kao i brojne izložbe, afirmiralo je već od ranije poznate slikarice slamarke - Maru Ivković Ivandekić, Katu Rogić, Margu Stipić, Rozaliju Sarić i druge, a osobito nove, među kojima se ističu Jozefina Skenderović, Ana Crnković, Emina Sarić, Marija Vojnić, Marija Dulić i druge. Uspostavljena je suradnja s drugim likovnim kolonijama i stvoren je bogati fundus slika od slame, ali i od djela drugih sudionika u radu 11. saziva Kolonije naive u tehnici slame od 1986. do 1996. godine.Više od 250 napisa u dnevnim listovima, časopisima i drugim publikacijama, mnoge vijesti i prikazi preko radija i televizije, te dokumentarni filmovi istakli su vrijednost i značenje aktivnosti Likovne sekcije Društva i vrijednost slikarskih ostvarenja naivnih slikarica i slikarica slamarki. Osobitu pozornost izazvalo je stvaralaštvo slikarica slamarki.Ivo Škrabalo, scenarist i redatelj i Nikola Tanhofer, snimatelj, snimili su dokumentarni kolor - film “Slamarke divojke”. Film je prikazan na Festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu 1970. godine102, a nakon toga prikazan je više puta u emisijama TV Zagreb i u prigodnim programima u Tavankutu, Subotici, Zagrebu i drugim mjestima, a titlovan na engleski jezik prikazan je i u Londonu na festivalu dokumentarnih filmova.103 i 104

U prikazu filma “Slamarke divojke” zapisano je da je film “suptilna sjetna posveta jednoj ljubavi, onoj koju uskraćuje život, a nadomješta čovjek”. Profesor dr. Stjepko Težak u prikazu filma u članku “Slamarke divojke Ive Škrabala” preporučio je film za korištenje u nastavi.105

TV Beograd godine 1988. snimila je dokumentarni film o slamarkama pod nazivom “Čudesan odsjaj slame”. Scenarist je bila Vida Tomić, redatelj Radoslav Moskovlić, a snimatelj je bio Časlav Pantelinac. Film je emitirala TV Beograd 2. ožujka 1988. godine.Većina izložbi slikarica slamarki bila je prikazana u informativnim i drugim emisijama TV Zagreba, TV Beograda, TV Sarajeva i TV Ljubljane, a i dio emisija i filmova o folklorno - muzičkoj sekciji, o Društvu i o Tavankutu, sadrži i priloge o naivnim slikaricama i slamarkama.

100 …, Osnovana Kolonija slamarki, Subotičke novine, Subotica, 25. jul 1986.101 M. R., Slikati žitom, KUD “Matija Gubec” u Tavankutu organizirao Prvu jugoslavensku koloniju naive u tehnici slame, Vjesnik, Zagreb, 26. srpnja 1986., 9.102 Milutin Čolić, Festival jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometraŽnog filma, Drugo veče slabije, Politika, Beograd, 6. mart 1971., 12.103 …, navedeno djelo pod 62104 Robert Skenderović, U prostorijama “Filmoteke 16” u Zagrebu održana filmska večer: Slamarke divojke, Glas ravnice, Subotica, broj: 28, oŽujak 1993., 12.105 Dr. Stjepko Težak, Slamarke divojke Ive Škrabala, Školske novine, Zagreb, 23. studenoga 1971.

18

T A V A N K U T S K I L I T E R A R N I K R U Ž O K - T A L K

Tavankutski literarni kružok - TALK počeo je s radom 1991. godine. TALK je organizirao više priredbi - predstavljeni su pjesnici, članovi sekcije Zdenka Kovač, Petar Vuković i Tomislav Žigmanov,106 organiziran je I. skup o bunjevačkoj usmenoj književnosti107, 108 i 109, predstavljena je knjiga “Filološki ogledi” prof. mr. Josipa Buljovčića110 i 111 i organizirao je i druge priredbe.

…………………………………………………………………

P r i z n a n j a i n a g r a d e

Tijekom 50 - godišnjeg djelovanja društvo “Matija Gubec”, a i pojedini njegovi članovi, dobili su više priznanja, pohvala, diploma i nagrada.Prva zabilježena nagrada Društva je 20 knjiga dobivenih kao nagrada za osvojeno treće mjesto na natjecanju dramskih grupa održanom na Kelebiji 1950. godine, na kojem je Društvo nastupilo s predstavom "Izbiračica" Koste Trifkovića.Već 1951. godine i folklorno - muzička sekcija Društva osvojila je prvu nagradu. Društvo je, naime, 1951. godine na natjecanju folklornih grupa Sreza Subotica s Velikim kolom osvojilo prvo mjesto i dobilo nagradu. Zatim je godine 1952. godine s Momačkim kolom osvojilo drugo mjesto i nagradu, a godine 1953. dobilo je posebnu nagradu za očuvanje starih narodnih plesova.Prvih godina rada Društva pohvale i nagrade dobili su i članovi Društva Ivan Prćić Gospodar, Ivanka Cvijin, Anica Balažević, Kata Stipić, Ljudevit Grunčić i drugi.Najznačajnije i najveće priznanje Društvu predstavlja POHVALA Skupštine općine Subotica dodijeljena KUD “Matija Gubec” Tavankut za rad i ostvarene izvanredne rezultate Odlukom o dodjeli Oktobarske nagrade i pohvale za 1967. godinu, a u povodu Dana oslobođenja Subotice 10. listopada (oktobra).112, 113 i 114 Oktobarska nagrada dodijeljena Naci Zeliću u povodu Dana oslobođenja Subotice za 1970. godinu za ostvarene rezultate rada u području kulture, koje je ostvario najvećim dijelom radeći u Društvu i kao predsjednik i kao umjetnički voditelj115 i 116 i Oktobarska nagrada dodijeljena Ani Crnković u povodu Dana oslobođenja Subotice za 1986.godinu za uspješno vođenje Likovne sekcije slamarki, kao i Orden rada sa srebrnim vijencem, kojim je odlikovana iste godine, odličja su i Društvu, kao i sve druge nagrade i pohvale članovima Društva.

106 (lj. k.), Književna večer u Tavankutu, Tavankutski literarni krug, ŽIG, Subotica, broj: 7, 8. listopada 1994., 10107 …, Prolegomena Skupa o bunjevačkoj usmenoj književnosti, ŽIG, Subotica, broj: 56, 7. rujna 1996., 10108 (t. Ž.) (Tomislav Žigmanov), I. Skup o bunjevačkoj usmenoj književnosti otvorio put njezinom drugačijem poimanju, ŽIG, Subotica, broj: 56, 7. rujna 1996., 11109 Slavica Mamužić, “TALK“ o usmenoj književnosti Bačkih Hrvata, Dostojanstvo narodne mudrosti, Subotičke novine, Subotica, broj; 36, 06. 09. 1996., 9110 (t. ž.) (Tomislav Žigmanov), Dvije prezentacije knjige “Filološki ogledi” Istraživanja koja plijene vrijednošću, ŽIG, Subotica, broj: 58, 31. listopada 1996., 11111 Petar Vuković, Vrijedan prinos povijesti hrvatskoga književnog jezika, ŽIG, Subotica, broj: 59, 14. studenog 1996., 11112 L. I. (Luka Ivković), Dodeljene Oktobarske nagrade, Politika, Beograd, 11. oktobar 1967., 9.113 …, Dodeljene Oktobarske nagrade i pohvale, Subotičke novine, Subotica, 13. oktobar 1967., 1, 2.114 J. (Josip) Stipić, Sredstva koja podstiču i obavezuju, Subotičke novine, Subotica, 10. novembar 1967., 5115 …, OKTOBARSKE NAGRADE, ZVANIČNA OBRAZLOŽENJA, Subotičke novine, Subotica, 40, 9. oktobar 1970., 4116 GOVORE: SUBOTIČKI LAUREATI … NACO ZELIĆ, Subotičke novine, Subotica, broj: 40, 9. oktobar 1970., 4

19

Društvo je za folklorno - muzički program prikazan u prvoj TV seriji “Selo moje” TV Beograd 1970. osvojilo drugo mjesto i nagradu od 4.000,00 dinara, a za nastup na I. Saboru amaterskog stvaralaštva u Leskovcu 1972. godine na ime nagrade dobilo je radioprijemnik.Ana Milodanović na Izložbi jugoslavenskih gluhih likovnih umjetnika u Moskvi 1970. godine dobila je prvu nagradu - Ogrlicu od jantara, zlatnu medalju i diplomu,117 a iste godine u Novom Sadu dobila je kao nagradu kristalnu vazu, knjigu i diplomu. Otkupne nagrade, diplome i priznanja u svezi sa sudjelovanjem na izložbama u sklopu priredbi Dužijance u Subotici, na priredbama Jefimijini dani u Trsteniku i na drugim izložbama dobile su Kata Rogić (1973. i 1987), Teza Milodanović (1972.), Ruška Poljaković (1971. i 1972.), Marga Stipić (1972.) i Mara Ivković Ivandekić (1987.). Više priznanja i nagrada dobile su i Ana Crnković, Jozefina Skenderović i druge slamarke.

…………………………………………………….

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo “Matija Gubec” u Tavankutu s oko 300 članova nastavlja svoju bogatu aktivnost. I dalje se pjeva, pleše, svira, glumi, slika bojama i slamom, piše, snima i istražuje, njeguju se i obnavljaju bunjevački narodni običaji.Društvo nastavlja svoju nacionalnu i kulturnu misiju i na taj način, u suradnji s ostalim hrvatskim kulturnim udrugama i ustanovama u Subotici, Somboru i drugim mjestima u Bačkoj, pridonosi da ova mala bunjevačka grana hrvatskog naroda i dalje živi na tom pradjedovskom području i da čuva svoju bogatu tradiciju i kulturu.

U Zagrebu, 5. listopada 1998. godine.

117 Milorad Trajković, Na izložbi Jugoslovenskih gluvih likovnih umetnika u Moskvi, Ivo Fanuko i Ana Milodanović nagrađeni zlatnim medaljama, Naš glas, Beograd, decembar 1970., 15.

20