DOBRO DOŠLI U PUBERTETSAVJETI ZA RODITELJE

"Kada sam bio dečko od 14 godina moj je otac bio toliko neuk da sam ga jedva podnosio u svojoj blizini. Međutim, kada sam napunio 21, zaprepastilo me koliko je on u sedam godina naučio."

Mark Twain

• Poznati dječji psihoterapeut Jesper Juul u svojoj knjizi "Vaše kompetentno dijete" tvrdi da pubertet u smislu emocionalne krize djeteta u stvari ne postoji.

• Postoje samo roditelji koji se ne mogu prilagoditi činjenici da im dijete odrasta i mijenja potrebe, pa tu svoju neprilagođenost projiciraju na dijete i nazivaju - pubertetom.

Adolescencija

...je vrijeme odrastanja, prijelaza iz nezrelosti djetinjstva u zrelost odrasle dobi.

Taj prijelaz obuhvaća biološke, psihološke i socijalne promjene

Trajanje Određivanje

točnog početka i završetka adolescencije više je stvar mišljenja nego apsolutna činjenica. Uobičajeno se razlikuju:

rana adolescencija razdoblje od 11. do 14. godine

srednja od 15. do 18. godine

kasna od 19. do 21.

• Adolescencija je i razdoblje "bura i oluja", brzih izmjena raspoloženja, unutarnjih konflikata i svađa s okolinom, buntovništva, ispitivanja granica, besmrtnosti, znatiželje i istraživanja svijeta.

• Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, entuzijazam u isprobavanju različitih identiteta i uloga, uživanje u umjerenoj količini zapanjujućeg ponašanja i testiranje granica najčešće vode adolescenta ka prihvaćanju roditeljskih i društvenih vrijednosti, prije nego li njihovom odbacivanju.

• Prema tome, umjesto da adolescenciju smatramo razdobljem buntovništva, krize i zastranjenja, puno točnije bi je bilo smatrati razdobljem procjene, donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti u procesu sazrijevanja.

Za adolescenciju su uobičajena ponašanja kojima se traži pažnja, a koja odražavaju egocentrizam i želju da se bude u centru pažnje, zamijećen i vidljiv.

Neki znanstvenici smatraju da se upravo tim egocentrizmom mogu objasniti neka neodgovorna ponašanja adolescenata

RODITELJI U PUBERTETU

Kako se adolescenti sve višepokušavaju osamostaliti, većina roditelja u njimauočava promjenu od poslušnog djeteta ka neposlušnom adolescentu.

Roditelji tada obično koriste jednu od dviju strategija za suočavanje s neposluhom:

• vrše još veći pritisak na adolescenta da se prilagodi njihovim standardima, ili

• popuštaju i dozvoljavaju adolescentima da čine što žele

• Općenito gledano, niti jedna od ovih strategija nije baš mudra. Umjesto njih bio bi primjereniji fleksibilan, adaptivni pristup.

• Na početku adolescencije prosječan mladić ili djevojka nemaju dovoljno znanja za donošenje prikladnih odluka u svim aspektima života.

• Kako se oni pokušavaju osamostaliti, mudar roditelj bi trebao oslabiti kontrolu u onim područjima u kojima je adolescent sposoban donositi zrele odluke, a pokušati mirnim razgovorom pomoći adolescentu donijeti razumne odluke u područjima u kojima on pokazuje manje zrelo ponašanje.

• adolescent se mora emocionalno udaljiti (odvojiti) od roditelja i vidjeti roditelje kao osobe koje nemaju odgovore na sva pitanja. Vezano uz to, mlada osoba postaje izrazito kritična prema roditeljima i često ne prihvaća roditeljske vrijednosti i stavove, što roditelje može uznemiriti. Zapravo je adolescentu potrebno vrijeme tijekom kojeg će eksperimentirati s različitim ulogama i ciljevima pokušavajući u nekoj od njih „pronaći sebe“.

• Unatoč potrebi za nezavisnošću od roditelja, ono što treba imati na umu je da se adolescenti tijekom procesa sazrijevanja ne odvajaju u potpunosti od roditeljskog utjecaja i potpuno samostalno kreću u vlastiti svijet donošenja odluka.

• Za njih je i dalje važno da budu povezani s roditeljima, te kao i u djetinjstvu, roditelji i dalje za njih predstavljaju izvor podrške koja im pomaže u istraživanju svijeta prepunog neizvjesnosti, izazova i stresova.

A što onda učiniti?• Roditelji moraju postaviti

standarde i pravila ponašanja kako bi spriječili da njihova djeca upadnu u probleme. Roditelji bi trebali zaštititi svoju djecu kada su u pitanju ozbiljniji ili teži problemi, ali izbjegavati pretjerano usmjeravanje i vođenje tijekom suočavanja s normalnim problemima.

• Dobar odnos između roditelja i adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja adolescentima da istražuju i zadrže svoju nezavisnost, i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica.

Oko čega su obično roditelji i adolescenti u sukobu?

• Sukobi se obično javljaju oko jednostavnih stvari kao što je obavljanje svakodnevnih obaveza, financije, ili izgled. Također, česte su nesuglasice i oko obiteljskih odnosa, škole, razgovaranja na telefon, izlazaka, ljubavnih izlazaka, prijatelja i seksualnog ponašanja.

• Adolescenti osjećaju konstantnu napetost između potrebe da ostanu bliski sa svojim roditeljima i shvaćanja da mogu biti nezavisni od njih

Zašto je sukob između roditelja i djece u

adolescenciji veći? • Tijekom adolescencije, mladi ljudi

prolaze kroz razdoblje individualizacije. Tijekom tog vremena oni razvijaju vlastiti identitet i oblikuju vlastite stavove, odvojene od roditeljskih, počinju uviđati da roditelji nisu uvijek u pravu, što se naziva "deidealizacija roditelja".

• Sve to su posljedice promjena u načinu mišljenja koje se odvijaju tijekom adolescencije. Tada mišljenje adolescenata postaje apstraktnije i logičnije, te oni postaju više zainteresirani za koncepte kao što su pravda i prava.

• Adolescenti često smatraju da bi veliki broj stvari trebao biti pitanje osobnog izbora, a ne mišljenja roditelja, što je svojevrsno socijalno pravilo (običaj).

• Na primjer: Roditelj: "Dok si pod mojim krovom tvoja soba mora biti čista." Adolescent: "To je moja soba, prema tome može biti kakva god ja želim da bude."

Kada sukob postaje problematičan?

Sukob ima tendenciju povećavanja tijekom rane (12-14 godina), te čak i tijekom srednje adolescencije (15-17 godina), a smanjivanja tijekom kasne adolescencije (18-20 godina).

• Smatra se da je ljutnja glavna emocija povezana sa sukobom, a praćena je tjeskobom, frustracijom ili osjećajem krivnje.

Sukob postaje problematičan kada:

• ljutnja postaje prečesta • ljutnja postaje prejaka • ljutnja dugo traje • ljutnja vodi k agresivnosti • ljutnja ometa posao ili

odnos

Kako se adolescenti mijenjaju, što se događa s

roditeljskom moći? • Sukob će se češće javiti između majki i

adolescenata zbog toga što su one obično bile više vezane uz djecu u predadolescentnom razdoblju.

• Čini se da tijekom adolescencije sinovi

razviju veću moć nad majkama, što se može očitovati kao drsko odgovaranje.

• Sinovi također mogu postati fizički veći

i agresivniji od oba roditelja, čime se njihova roditeljska moć umanjuje.

Što sukob između roditelja i djece znači za njihov

odnos? Unatoč činjenici da se roditelji

i adolescenti često svađaju, to obično ne ugrožava njihov odnos. U stvari, većina adolescenata govori o osjećaju divljenja prema roditeljima, te o obraćanju njima za savjet, o osjećaju ljubavi i prihvaćanja. Velika većina adolescenata voli i poštuje svoje roditelje.

• Sukob u tom razdoblju života jednostavno predstavlja dio normalnog procesa odrastanja. Ove svakodnevne manje nesuglasice i prigovaranja olakšavaju adolescentima prijelaz iz dječje ovisnosti o roditeljima ka većoj nezavisnosti odrasle dobi.

Dvije najčešće pogreške u odgoju adolescenata

• odnošenje prema njima kao prema djeci, što znači pretjerano zaštićivanje i obavljanje stvari umjesto njih, ili

• odnošenje prema njima kao prema odraslima, što može značiti nedovoljnu brigu ili čak osjećaj napuštanja.

• Umjesto da i dalje budu "rukovodioci" života svoje djece, roditelji bi trebali postati savjetnici. Roditelji-savjetnici su usmjereni na pomaganje adolescentima u razvoju i uvježbavanju donošenja odluka, a ne na upravljanje njihovim životima.

• Odustajanjem od uloge "rukovodioca" roditelji pružaju adolescentima priliku da postanu nezavisniji, što je jedan od važnih ciljeva adolescentnog razvoja.

Neke od tehnika suočavanja sa sukobom

• Pokušajte prihvatiti potrebe adolescenata što će pomoći u tome da roditelj bude od većeg utjecaja.

• Odnosite se prema adolescentima s

jednakošću čime se smanjuje vjerojatnost delinkventnog ponašanja.

• Prihvatite da sukob može biti pozitivna

pomoć u smanjivanju neprijateljstva. Rješavanje sukoba nije lagan zadatak, a ovisi o tome kako se osoba odlučiti nositi s njim. I sama želja da se sukob riješi na pozitivan način može doprinijeti konačnom ishodu.

• Jedna od najvažnijih lekcija je ta o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost tih posljedica.

• Odolite davanju savjeta, osim

kada adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom".

• Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost.

• Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

• Očekujte nedosljednost od Vašeg adolescenta. On proživljava zbrku emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.

• Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.

• Dozvolite i adolescentu da preuzme

dio brige. Ako Vi brinete sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.

• Olabavite sponeTeško je prihvatiti to da je svrha

tinejdžerskih godina odvajanje i diferencijacija od roditelja. Kad naši tinejdžeri počnu razvijati vlastiti ukus i mišljenje, a osobito kad traže da se odnosimo prema njima kao “prema odraslima”, teško je pronaći pravu ravnotežu između zadržavanja kontrole i dozvoljavanja toga da njeguju vlastitu individualnost. Naše je pravo i dužnost postaviti pravila i standarde, ali ne možemo ih postaviti arbitrarno. Ako naši tinejdžeri dokažu da im možemo vjerovati, moramo im dati prostora za rast.

• Budite oprezniAko vaše dijete još nije u tim

godinama, teško je zamisliti da je odgoj tinejdžera teži od odgoja malog djeteta, no to jest tako. Možda smo im dali više slobode, no to ne znači da ih trebamo skroz pustiti. Svi tinejdžeri imaju tajne, a naš je zadatak pobrinuti se da te tinejdžerske tajne nisu potencijalno opasne za njih ili druge. To ne znači da morate kopati po njihovim stvarima (povjerenje treba djelovati obostrano), no to znači da budete upleteni u njihov život i svjesni njihovih aktivnosti i prijatelja.

• Slušajte ušima i srcemTinejdžeri su poznati po svojoj

nekomunikativnosti, zato je slušanje vrlo bitno. To znači da morate slušati onda kada govore, ali i kada ne govore. Tišina vam mnogo toga može reći, zato je bitno da naučite interpretirati različite vrste tišine. Također trebate naučiti slušati pitajući ih. To ne znači da trebate obasuti tinejdžera pitanjima, već da ih pitate za mišljenje i iskreno saslušate što imaju za reći – bez osude ili ispravljanja. Svi tinejdžeri traže podršku, i iako većina prolazi kroz razdoblja u kojima osjećaju da nemaju podršku svojih vršnjaka, mi im možemo popuniti praznine.

REZULTAT: SAMOPOUZDANJE

• poznato je kako su djeca suviše zaštitničkih, nemarnih ili pretjerano kritičnih roditelja, koji u odgoju često koriste kažnjavanje, nižeg samopouzdanja.

Neka roditeljska ponašanja povezana sa

samopouzdanjem u adolescenata• pažljiv pristup,

• prepoznavanje i pohvaljivanje postignuća,

• neuvjetovano prihvaćanje djeteta,

• jasno definiranje pravila, • poštovanje djetetove

potrebe za autonomijom, • poticanje izražavanja

osjećaja

Za krajIako bi naši tinejdžeri prije propali u zemlju nego

to priznali, još uvijek imamo veliki utjecaj na njih. Možda vam se ne čini da vas slušaju, ali oni to čine. Tijekom stresnih perioda kada smo dovedeni u iskušenje, da li zagristi mamac i izreći svoje ultimatume ili se uvući u svađu, bitno je zapamtiti da smo im još uvijek uzor. Što se češće uzdignemo iznad tih svađa, više će koristi naši tinejdžeri imati.