Dobri odnosi u školi i

zajednička odgovornost za

odgojno – obrazovne rezultate

Željka Živković

Poboljšanja u područjima kao što su:

poučavanje u razredu

kurikulum

pripremanje učitelja

profesionalni razvoj

... imaju malo šansi za uspjeh bez dobre školske socijalne klime.

Znanstvenici sa Čikaškog sveučilišta (A.

S. Bryk i B. Schneider) koji su pratili

čikašku školsku reformu, ispitivali su ulogu

socijalnih odnosa u školi i njihov utjecaj na

postignuća učenika u školi.

Oni smatraju da je ključno meĎusobno

povjerenje.

Definiranje povjerenja

Poštovanje: Odajemo li priznanje dostojanstvu i idejama drugih? Ponašamo li se pažljivo jedni prema drugima? Razgovaramo li i slušamo jedni druge na iskren način?

Kompetencija: Vjerujemo li u sposobnost i volju drugih da možemo djelotvorno ispuniti svoje odgovornosti?

Osobna pažnja: Brinemo li jedni o drugima na profesionalnoj i osobnoj razini? Jesmo li voljni ići i preko svojih formalnih uloga i odgovornosti, ako je to potrebno?

Poštenje: Možemo li vjerovati jedni drugima da će interes djece biti na prvom mjestu, osobito ako se moraju donijeti oštre odluke? Držimo li svoju riječ?

Ravnatelji – trebaju imati snažnu viziju za

školu i jasno definirana očekivanja;

pedagoški, a ne samo administrativni

upravitelj škole

Odnosi meĎu učiteljima – u školama koje

dobro funkcioniraju učitelji se u mnogo

čemu oslanjaju jedni na druge –

povjerenje u kolegijalne prosudbe,

kompetenciju i poštenje

Odnosi s učenicima Učitelji (ravnatelji, stručni suradnici...) u

komunikaciji s učenicima trebaju biti model u

kojem djeca uče komunikacijske i socijalne

vještine – učitelji ponašanjem i govorom uče

djecu pozitivnom i brižnom stavu prema

drugima.

Suradnja s roditeljima

Učitelji i roditelji trebaju biti saveznici, trebali bi biti partneri koji ravnopravno rade na zajedničkom zadatku.

Nažalost, umjesto da budu saveznici, neki roditelji i učitelji postaju neprijatelji.

Dobra suradnja pomaže učeniku i školi i ogleda se u prevenciji odnosno rješavanju disciplinskih problema, boljim ocjenama, redovitijem pohaĎanju škole i većoj volji u pisanju domaćih zadaća.

Roditelji imaju korist od dobre suradnje s učiteljima i, općenito, školom jer mogu provjeriti svoje odgojne postupke, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije te razmijeniti iskustva s drugim roditeljima.

Suradnja s roditeljima

Niz istraživanja u SAD od 1969. do 1984.

pokazala su da sudjelovanje roditelja u radu

škole (osim kod nas uobičajenih, tu su bile

mogućnosti hospitacije nastavi i asistiranje

učitelju u nastavi, npr. u radu s računalima) ima

pozitivan utjecaj na učenike i djeluje motivirajuće

na učitelje i roditelje

MeĎutim, 75% roditelja nije koristilo ove

mogućnosti.

Suradnja s roditeljima

Anketiranje stručnih suradnika u OŠ u Hrvatskoj (Margetić i Krapac, 1992.)

Stručni suradnici su ocijenili odnose s drugima u školi:

22% je ocijenilo svoju suradnju s roditeljima kao veoma dobru

60% smatralo je veoma dobrom suradnju s učenicima

34% s ravnateljem i drugim stručnim suradnicima

27% s učiteljima.

Uzroci koji mogu dovesti do sukoba u

odnosima izmeĎu učitelja i roditelja

Roditelji i učitelj opažaju istu stvar

različito – opažaju različito

ponašanje djeteta; vide dijete u

različitim situacijama

Mnogi roditelji su vrlo osjetljivi kada

su u pitanju ocjene njihovog djeteta

Učitelji i roditelji imaju različito

iskustvo

Škola mijenja djecu

Roditelji nemaju dovoljno vremena

Što mogu učiniti učitelji?

Da bi suradnja učitelja ili razrednika s roditeljima učenika bila dobra, potrebno je uspostaviti komunikaciju s roditeljima što prije, na samom početku školske godine.

Roditelje koji sami ne dolaze u školu, učitelj treba nazvati, pozvati pismeno – zamoliti da doĎu. Ako treba, posjetiti ih kod kuće uz prethodnu najavu.

Komunikacija se treba održavati tijekom cijele godine – roditeljskim sastancima, informacijama, telefonskim razgovorima, neformalnim kontaktima, pismima...

Roditeljima ne treba govoriti samo o lošim stvarima kod djeteta – čak i ako je to točno, ni jedan roditelj se ne može osjećati dobro – neki će postati ljuti i agresivni. Treba reći i pozitivne stvari o djetetu – roditelj će tada lakše prihvatiti i neugodne informacije.

Treba razmisliti o mogućnostima uključivanja roditelja u rad – pitati roditelje kako mogu pomoći u radu škole i razreda.

Što može učiniti učitelj?

Ako ste učinili pogrešku, odmah to kažite ravnatelju ili stručnom suradniku kako bi već znali o čemu se radi ako “teški” roditelj doĎe u školu.

Naučite slušati. Uzrok mnogih nesporazuma s roditeljima leži u njihovom osjećaju kako ih se zapravo uopće ne čuje. Učitelj se počinje braniti prije nego što je uopće čuo što roditelja zapravo muči.

O problemu razmišljajte i govorite u terminima situacije i akcija koje će se povodom toga poduzeti, a ne u terminima nečijih nepoželjnih osobina.

Nakon što ste jedan problem riješili, nemojte se na njega vraćati prvom sljedećom prilikom, nemojte dopustiti da na rješavanje novog problema djeluju “stari grijesi”.

Prije nego što se s roditeljima upustite u bilo kakavu raspravu što se tiče njihovog djeteta, dobro si razjasnite razloge svojeg ponašanja i akcija koje kanite poduzeti. Bude li roditeljima jasno vaše gledište, lakše ćete komunicirati.

Ostanite mirni, ne dajte se uvući u prepirku.

Poznato je da komunikacija nema svoju negaciju, ne može se «NE KOMUNICIRATI» - primjer s putnikom koji ulazi u kupe, pozdravi i ne dobije odgovor – poruka može biti:

- želim imati svoj mir

- nisi mi atraktivan sugovornik

- nemoj sa mnom započinjati nikakav razgovor...

Slično može biti i u zbornici ili u razredu!

Kako komunicirati?

Jedna te ista obavijest sadrži mnoge poruke

Obavijest može biti i samo jedna riječ ( «Tišina»), može biti jedna rečenica ili više njih, a može biti i samo jedan neverbalni znak (npr. «ubojiti» pogled).

Poruke mogu biti EKSPLICITNE (izričito formulirane) i IMPLICITNE (skrivene u obavijesti), npr. «Ja sam iz Splita» ili bez te izjave, vidljivo iz «naglaska, izgovora».

Isto tako možemo eksplicitno reči što o nekome mislimo, ili svojim ponašanjem «svisoka» dati nekom do znanja – implicitno – kako se prema njemu odnosimo.

Apel može biti izrečen eksplicitno: «Redar, donesi kredu!» ili implicitno «Redar, nema krede!»

Često nešto ne izgovorimo jasno, ali smatramo da se to «podrazumijeva». Npr. kada učenicima kažemo: Time smo završili cjelinu, nadajući se da oni sada znaju da slijedi provjera znanja. Sugovornik u takvom slučaju ima «adut» - da to nismo jasno izrekli.

Komunikacija ne bi trebala ništa «podrazumijevati» - za jasnu komunikaciju stvari treba izreći.

Za imlicitne poruke često se koriste NEVERBALNI elementi obavijesti:

- izraz lica, ton glasa, popratne geste...,

Ponekad je neka obavijest potpuno nejezična:

- PLAČ, SMIJEH...

Neverbalna komunikacija –

pazite na govor tijela!

Kongruentne (usklaĎena komunikacija) i

nekongruentne obavijesti (nejasna,

zbunjujuća).

Primjeri: «Sve je u redu», a izraz lica

govori drugo

«Bilo bi nam drago vidjeti Vas» -

tonom koji je hladan

Kod nekongruentnih obavijesti pošiljalac se

ne očituje u potpunosti, ne otkriva se, ili

nije u sebi još «rasčistio» - nešto ga muči,

ali o tome ne želi sada govoriti / Sve je u

redu/.

Sve je

u

redu.

Slušanje Vrste slušanja:

“LOŠE SLUŠANJE”

pseudoslušanje

jednoslojno slušanje

selektivno slušanje

otimanje riječi

obrambeno slušanje

selektivno odbacivanje

slušanje u zasjedi

“DOBRO SLUŠANJE”

aktivno slušanje

efektivno slušanje

Aktivno slušanje

prepoznavanje potreba sugovornika, provjeravanje prepoznatih potreba (empatija i parafraziranje)

Efektivno slušanje

htjeti biti primatelj poruke

usmjeriti pozornost na poruku

provjeriti značenje poruke

strukturirati primljenu poruku

tražiti objašnjenje primjerima

Jedanaest “smrtnih grijeha”

komunkacije Procjenjivanje

Tješenje

Etiketiranje

Ironija i sarkazam

Ispitivanje

NareĎivanje

Prijetnja

Savjetovanje

Okolišanje

Uskraćivanje informacije

Izbjegavanje teme i klišeji

Literatura

Gordon, D. T. Gorivo za reformu: značenje povjerenja za mijenjanje škola. Dijete, škola, obitelj, Pučko otvoreno učilište Korak po korak, Zagreb, br. 10-11, 2003.

Miljević – Riđički i dr. (2000). Učitelji za učitelje: primjeri provedbe načela Aktivne/efikasne škole. Zagreb: IEP

Stangl, W. Die elf Todsünden der Kommunikation - und wie man es besser macht ... Arbeitsblaetter URL: http://www.stangl-taller.at/

Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN