Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje...

Bazelski odbor za superviziju banaka Dobre prakse za procjenu

kreditnog rizika i vrednovanje kredita

lipanj 2006.

BANKA ZA MEĐUNARODNE NAMIRE

Zahtjevi za primjerke publikacija, ili za dopune/promjene lista za slanje, upućuju se na: Banka za međunarodne namire Press & Communications CH-4002 Basel, Switzerland E-mail: [email protected]: + 41 61 280 9100 i +41 61 280 8100

mailto:[email protected]

© Banka za međunarodne namire 2005. Sva prava pridržana. Dozvoljeno je reproduciranje ili prevođenje kratkih izvadaka pod uvjetom da je naveden izvor. ISBN tiskano izdanje: 92-9131-715-2 ISBN web izdanje: 92-9197-715-2

Sadržaj

Načela na kojima se temelji ovaj dokument .......................................................... 6

Cilj i sažetak .......................................................................................................... 7

Nadzorna očekivanja koja se odnose na dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita ................................................................................................... 9

Načelo 1. ............................................................................................................ 9

Načelo 2. ............................................................................................................ 10

Načelo 3. ............................................................................................................ 11

Načelo 4. ............................................................................................................ 11

Načelo 5. ............................................................................................................ 13

Načelo 6. ............................................................................................................ 13

Načelo 7. ............................................................................................................ 15

Nadzorna ocjena procjene kreditnog rizika za kredite, kontrola i adekvatnosti kapitala 17

Načelo 8. ........................................................................................................... 17

Načelo 9. ........................................................................................................... 18

Načelo 10. ......................................................................................................... 18

Prilog ........................................................................................................................ 20

Dobre prakse za ocjenu kreditnog rizika i vrednovanja kredita 4

Članovi Radne skupine za računovodstvena pitanja Bazelskog odbora za superviziju banaka

Predsjednik: prof. dr. Arnold Schilder, The Netherlands Bank, Amsterdam

gosp. Gerald Edwards ml., viši savjetnik za računovodstvenu i revizijsku politiku

Banking, Finance and Insurance Commission, Bruxelles gosp. Marc Pickeur Office of the Superintendent of Financial Institutions Canada, Toronto gđa Karen Stothers

Banking Commission, Paris gđa Sylvie Mathérat

Deutsche Bundesbank, Frankfurt am Main gosp. Karl-Heinz Hillen

Federal Financial Supervisory Authority (BaFin), Bonn gosp. Ludger Hannenberg

Bank of Italy, Rome gosp. Carlo Calandrini

Bank of Japan, Tokyo gosp. Keiji Fukuzawa

Financial Services Agency, Tokyo gosp. Kenji Oki

Surveillance Commission for the Financial Sector,

Luxembourg

gđa Diane Seil

The Netherlands Bank, Amsterdam gosp. Ries de Kogel

Bank of Spain, Madrid gosp. Anselmo Diaz Fernandez

Finansinspektionen, Stockholm gosp. Percy Bargholtz

Swiss Federal Banking Commission, Berne gosp. Stephan Rieder

Financial Services Authority, London gosp. Ian Michael

Board of Governors of the Federal Reserve System,

Washington, DC

gosp. Charles Holm

Federal Reserve Bank of New York gosp. Arthur Angulo

Office of the Comptroller of the Currency, Washington, DC gosp. Zane Blackburn

Office of Thrift Supervision gosp. Jeff Geer

Federal Deposit Insurance Corporation, Washington, DC gosp. Robert Storch

Basel Committee Secretariat gđa Linda Ditchkus

gosp. Hiroaki Kuwahara

Promatrači

Australian Prudential Regulation Authority, Sydney gosp. Robert Sharma

Austrian National Bank, Vienna gosp. Matthias Hahold

Central Bank of Brazil, Brasilia gosp. Amaro Luiz de Oliveira Gomes

European Central Bank, Frankfurt am Main gđs Fatima Pires

European Commission, Bruxelles gđa Jane O'Doherty


Financial Stability Institute gosp. Jason George

Saudi Arabian Monetary Agency, Riyadh gosp. Abdulelah Alobaid

Monetary Authority of Singapore, Singapur gosp Teo Kok Ming


Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita

Načela na kojima se temelji ovaj dokument Ove nadzorne smjernice temelje se na deset načela koja se mogu podijeliti u dvije glavne kategorije:

Nadzorna očekivanja koja se odnose na dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita 1. Upravni odbor banke i viša razina rukovodstva dužni su osigurati da banka ima primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i djelotvorne interne kontrole koja je u skladu s veličinom, prirodom i kompleksnošću kreditnih operacija banke radi dosljednog određivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definiranim politikama i postupcima banke, važećim računovodstvenim okvirom i nadzornim smjernicama.

2. Banka treba imati uspostavljen sustav za pouzdanu klasifikaciju kredita na temelju kreditnog rizika.

3. Politike banke moraju na primjeren način osigurati validaciju svih internih modela za procjenu kreditnog rizika.

4. Banka je dužna usvojiti i dokumentirati dobru metodologiju za gubitke po kreditima koja obuhvaća politike, postupke i kontrole za pravovremenu procjenu kreditnog rizika, identifikaciju problematičnih kredita i za utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima.

5. Ukupan iznos bančinih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, bilo pojedinačno ili zajednički procijenjenih, mora biti dovoljan da neutralizira procijenjene kreditne gubitke u portfelju kredita.

6. Procjena kredita koja se temelji na prethodnom iskustvu (iskustvena prosudba) i realne procjene nužan su dio priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima.

7. Sustav banke za procjenu kreditnog rizika treba banci osigurati potrebne alate, postupke i vidljive podatke za korištenje u procjeni kreditnog rizika, računovodstvu umanjenja vrijednosti kredita i utvrđivanju zahtjeva jamstvenog kapitala.

Nadzorna ocjena procjene kreditnog rizika, kontrola i adekvatnosti kapitala 8. Supervizori banaka dužni su povremeno vršiti ocjenu djelotvornosti politika banke za kreditni rizik i praksi za procjenu kvalitete kredita.

9. Supervizori banaka se moraju uvjeriti da metode kojima se banka koristi za izračun ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima osiguravaju realnu i bonitetnu mjeru procijenjenih gubitaka po kreditima u kreditnom portfelju koji se pravovremeno priznaju.

10. Prilikom procjene adekvatnosti kapitala banke, supervizori banka trebaju uzeti u obzir politike i prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita.

Nadzorne smjernice nemaju za cilj postavljanje dodatnih računovodstvenih zahtjeva za ispravke vrijednosti za gubitke po kreditima na one koje utvrđuju tijela nadležna za


računovodstvene standarde. Umjesto toga ova nadzorna smjernica bavi se pitanjima poput upravljanja kreditnim rizikom banaka i pitanjima procjene kapitala vezanima uz kredite.

Cilj i sažetak 1. Cilj je ovog dokumenta da pruži bankama i supervizorima smjernice o dobrim politikama i praksama za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita bez obzira na računovodstveni okvir koji se koristi. U skladu s time, načela navedena u ovom dokumentu u skladu su s onima iz Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI) koji se odnose na umanjenje vrijednosti kredita1. Tako ovaj dokument ispituje kako se isti podaci i procesi mogu koristiti u procjeni kreditnog rizika, u računovodstvu i u svrhu adekvatnosti kapitala te ističe pojmove provođenja ispravaka vrijednosti koji su u skladu s bonitetnim i računovodstvenim okvirima. Ova smjernica ima težište na politikama i praksama za koje Bazelski odbor za superviziju banaka2 vjeruje da će unaprjeđivati dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i kontrolu.3

2. Prakse izložene u ovom dokumentu bave se dobro uspostavljenim procesima banaka za procjenu kreditnog rizika, vrednovanje kredita, i kontrolu kao i odgovornostima upravnog odbora i više razine rukovodstva za održavanje primjerenih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. Ovaj dokument također razmatra opće smjernice o načinu na koji bi supervizori trebali ocjenjivati djelotvornost politika kreditnog rizika banke prilikom procjenjivanja adekvatnosti procjene kreditnog rizika banke i jamstvenog kapitala4.

3. Supervizori očekuju od politika i praksi banaka za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita da budu usklađeni s važećim računovodstvenim okvirima, bonitetnim zahtjevima i ostalim primjerenim nadzornim smjernicama. Ova smjernica Bazelskog odbora pretpostavlja da se banke koriste čvrstim računovodstvenim okvirom. Svrha ovog dokumenta nije postavljanje daljnjih računovodstvenih zahtjeva za ispravke vrijednosti za gubitke po kreditima5 na one koje su propisala tijela nadležna za računovodstvene standarde. Svrha ovog dokumenta nije povezivanje provođenja ispravaka vrijednosti za procjenu kreditnog rizika u računovodstvene svrhe s mjerama za adekvatnost kapitala. Međutim, ovaj dokument se bavi određenim razlikama u mjerenju gubitaka po kreditima između računovodstvenog okvira i

1 Radi jasnoće i izravnosti strukture i sadržaja ovog dokumenta, ovaj dokument ne sadrži reference na pojedine MSFI-je ili ostale relevantne računovodstvene okvire. Međutim, u interesu praktičnosti u Dodatku ovom dokumentu navode se relevantni izvaci iz Međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 39 i smjernica za njegovu primjenu. 2 Bazelski odbor za superviziju banaka (Bazelski odbor ili Odbor) je odbor tijela nadležnih za superviziju banaka koji su osnovali guverneri središnjih banaka Grupe deset država 1975. godine. On se sastoji od viših predstavnika tijela nadležnih za superviziju banaka i središnjih banaka iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske, Švedske, Švicarske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država. Odbor se obično sastaje u Banci za međunarodne namire u Baselu, gdje je smješteno i njegovo stalno Tajništvo. 3 Ovaj dokument zamjenjuje dokument o dobrim praksama za računovodstvo i objavljivanje kredita kojega je Odbor objavio u srpnju 1999. 4 U lipnju 2004., Odbor je objavio svoj dokument o standardima za jamstveni kapital (Međunarodna konvergencija mjerenja kapitala i kapitalnih standarda: Revidirani okvir) koji je poznat i pod naslovom "Basel II". Svrha ovog dokumenta nije dodavati ili mijenjati operativne zahtjeve i smjernice Odbora vezano uz određivanje zahtjeva za jamstvenim kapitalom. 5 Ovaj se dokument koristi pojmom "ispravci vrijednosti" umjesto "rezerve" budući da bi mnogi računovođe iz pojmovnih razloga izbjegavali potonji pojam u kontekstu računa bilance za umanjivanje vrijednosti kredita. U pojedinim se zemljama za taj račun bilance koristi pojam "odobrenje" .


okvira jamstvenog kapitala u Načelu 7. Odbor uviđa da odgovornost za usklađenost6 s računovodstvenim standardima leži na višoj razini rukovodstva i upravnom odboru banke7, a u većini slučajeva podliježe provjeri formalne vanjske revizije, Nadalje, razna javna tijela, poput regulatornih tijela za vrijednosne papire i revizore, vrše nadzor nad tim procesom.

4. Bazelski odbor je izradio zasebne dokumente koji obrađuju veći broj povezanih pitanja u području kreditnog rizika uključujući modeliranje kreditnog rizika i upravljanje kreditnim rizikom8. Bankovni supervizori imaju razumljiv interes u promicanju upotrebe od strane banaka dobre i bonitetne politike i prakse u ocjeni kreditnog rizika i vrednovanju. Iskustvo ukazuje na lošu kvalitetu kredita i ocjenu kreditnog rizika kao značajan uzrok propasti banaka. Propust u pravovremenom otkrivanju i prepoznavanju pogoršanja kvalitete kredita može pogoršati i prolongirati problem. Stoga neprimjerene politike i postupci za ocjenu kreditnog rizika koji mogu dovesti do neadekvatnog i nepravovremenog priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima ugrožavaju korist kapitalnih zahtjeva i koče pravilnu ocjenu i kontrolu izloženosti banke kreditnom riziku.

5. U Osnovnim bazelskim načelima9, Odbor definira minimalne zahtjeve za djelotvorni sustav bankovne supervizije i razmatra mehanizme za unaprjeđenje stabilnosti na financijskim tržištima. Pojedina Osnovna načela traže od bankovnih supervizora da se uvjere da banke imaju i pridržavaju se primjerenih politika, praksa i postupaka za ocjenu kvalitete imovine i adekvatnosti ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, čime se supervizoru omogućava dobivanje istinitog i fer prikaza financijskog stanja banke i profitabilnosti njenog poslovanja.

6. Rasprava o zahtjevima za jamstveni kapital za kreditni rizik u ovom dokumentu temelji se na upotrebi Internog sustava raspoređivanja - naprednog pristupa u skladu s Baselom II. No bez obzira na to, budući da se u ovom dokumentu obrađuju pojedina bazelska načela, on je važan za sve banke bez obzira na pristup kojim se one koriste u izračunu zahtjeva za jamstvenim kapitalom za kreditni rizik u okviru Basela II. Međutim, mjera u kojoj se dobre prakse provode treba odražavati opseg i kompleksnost poslovanja svake banke. S obzirom na razlike u zakonskim ovlastima nadzornih agencija u različitim jurisdikcijama, posebno u pogledu računovodstvenih pitanja, ovaj dokument ima za cilj pružiti samo smjernicu za dobre prakse u procjeni kreditnog rizika.

7. Težište ovog dokumenta je na dobrim praksama u procjeni kreditnog rizika i vrednovanju kredita koji se knjiže po amortiziranom trošku. U dokumentu se stoga ne razmatraju eksplicitno oni procesi koji se odnose na kredite koji se knjiže po fer vrijednosti ili vrijednosti koja je manja od amortiziranog troška ili fer vrijednosti. Naravno da je kreditni rizik prisutan

6 U travnju 2005., Odbor je izdao važan dokument o riziku usklađenosti (Usklađenost i funkcija praćenja usklađenosti u bankama). Taj dokument razmatra specifične odgovornosti upravnog odbora i više razine rukovodstva banke u području usklađenosti i opisuje dobre prakse za pomoć bankama u izradi, provedbi i radu djelotvorne funkcije praćenja usklađenosti. 7 Ova se smjernica odnosi na upravljačku strukturu koju čini upravni odbor a i viša razina rukovodstva. Bazelski odbor je svjestan da postoje određene razlike među državama u zakonodavnom i regulatornom okviru u pogledu funkcija upravnog odbora i više razine rukovodstva. Zbog tih razlika, pojmovi upravnog odbora i više razine rukovodstva ne koriste se u ovom dokumentu kao pravni pojmovi već u kontekstu označavanja tih dvaju funkcija koje su nadležne za donošenje odluka. 8 U travnju 1999., Odbor je izdao dokument o modeliranju kreditnog rizika (Modeliranje kreditnog rizika: Važeća praksa i primjena) koji razmatra važeće prakse i pitanja u području modeliranja kreditnog rizika. U rujnu 2000., Odbor je izdao dokument o upravljanju kreditnim rizikom (Načela upravljanja kreditnim rizikom), kompleksno pitanje u kojem računovodstvene politike igraju važnu ulogu. Ti dokumenti pružaju obuhvatnije smjernice o pitanjima procjene kreditnog rizika i upravljanja. 9 Osnovna načela djelotvorne supervizije banaka izdao je Bazelski odbor u rujnu 1997. Trenutno se vrši preispitivanje Osnovnih bazelskih načela (Basel Core Principles - BCP) te su stoga zahtjevi navedeni u ovoj točki podložni promjenama.


u imovini banke osim kredita koji se knjiže po amortiziranom trošku i u izvanbilančnim izloženostima. Iako su prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje koje se odnose na tu ostalu imovinu banaka i izloženosti izvan opsega ovog dokumenta, Bazelski odbor vjeruje da bi banke trebale osigurati postojanje dobrih politika i praksa za procjenu kreditnog rizika u tim područjima te primjereno uzimati u obzir kreditni rizik te imovine i tih izloženosti prilikom vrednovanja te imovine i izloženosti. Nadalje, banka mora zbrojiti sve izloženosti radi procjene njenog ukupnog kreditnog rizika. Stoga načela iz ovog dokumenta trebaju biti relevantna bankama i njihovim supervizorima u bavljenju procjenom kreditnog rizika i pitanjima vrednovanja u pogledu imovine koju ne čine krediti koji se knjiže po amortiziranom trošku i ostalih kreditnih izloženosti.

Nadzorna očekivanja koja se odnose na dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje kredita 8. Temeljni zahtjevi navedeni u daljnjem tekstu omogućavaju bankama korištenje zajedničkih elemenata sustava za nadzor kreditnog rizika za procjenu kreditnog rizika, u računovodstvu i u svrhu ocjene adekvatnosti jamstvenog kapitala.

Načelo 1.

Upravni odbor banke i viša razina rukovodstva dužni su osigurati da banka ima primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i djelotvorne interne kontrole koji su u skladu s veličinom, prirodom i kompleksnošću njenog kreditnog poslovanja radi dosljednog određivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definiranim politikama i postupcima banke, važećim računovodstvenim okvirom i nadzornom smjernicom. 9. Odgovornost je upravnog odbora i više razine rukovodstva svih banaka da održavaju primjerenu razinu ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima i da vrše nadzor i prate procese za procjenu kreditnog rizika i ispravaka vrijednosti. Upravni odbor i viša razina rukovodstva također su dužni pružiti prihvatljivo jamstvo da njihove institucije imaju primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i interne kontrole za dosljedno utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u skladu s definiranim politikama i postupcima banke, važećim računovodstvenim okvirom i svim relevantnim nadzornim smjernicama. U ispunjavanju tih odgovornosti, upravni odbor nalaže višoj razini rukovodstva izradu i održavanje primjerenog i sustavnog postupka za utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima kao i njegovu dosljednu primjenu. Kako nove ili dodatne važne informacije o naplativosti kredita postanu dostupne, dosljedno primjenjivan proces treba omogućiti uzimanje u obzir takvih informacija za utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. Viša razina rukovodstva treba izraditi, provesti i ažurirati prikladne politike i postupke za informiranje relevantnog osoblja o procesu provođenja ispravaka vrijednosti .

10. Sustav interne kontrole procjene kreditnog rizika i procesa provođenja ispravaka vrijednosti mora, između ostaloga:

a. uključiti mjere kojima se pruža osiguranje u pogledu pouzdanosti i cjelovitosti informacija i usklađenosti sa zakonima, propisima, internim politikama i postupcima;

b. pružiti primjereno osiguranje da su financijska izvješća banke i njena nadzorna izvješća sastavljeni u skladu s primjerenim računovodstvenim okvirom i relevantnim nadzornim smjernicama za bonitetno provođenje ispravaka vrijednosti; i


c. uključiti dobro definiran proces za preispitivanje kredita koji je neovisan o funkciji kreditiranja a koji sadrži:

• djelotvoran sustav rangiranja kreditnog rizika koji se dosljedno primjenjuje, omogućuje pravovremenu identifikaciju i točno rangiranje različitih obilježja kreditnog rizika i problema u kvaliteti kredita te koji potiče primjerne administrativne postupke;

• zadovoljavajuće interne kontrole koje pružaju prihvatljivo jamstvo da su sve relevantne informacije o preispitivanju kredita uzete obzir prilikom procjene gubitaka. To uključuje sastavljanje primjerenih izvješća, informacije o provedenim preispitivanjima te identifikaciju uključenog osoblja; i

• jasnu formalnu komunikaciju i koordinaciju između funkcije kreditne administracije banke, osoblja za financijsko izvješćivanje, internih revizora, više razine rukovodstva, upravnog odbora i ostalih osoba koje su uključene u procese procjene i mjerenja kreditnog rizika, već prema slučaju (npr. pisane politike i postupci, upravljačka izvješća, programi revizije i zapisnici odbora).

Načelo 2.

Banka treba imati uspostavljen sustav za pouzdanu klasifikaciju kredita na temelju kreditnog rizika 11. Djelotvorna procjena kreditnog rizika i djelotvorne računovodstvene prakse za kredite trebaju se provoditi na sustavan način te u skladu s uspostavljenim politikama i postupcima. Kako bi se omogućilo bonitetno vrednovanje kredita i utvrđivanje primjerenih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, posebno je važno da banke imaju uspostavljen sustav za pouzdanu klasifikaciju kredita na temelju kreditnog rizika. Klasifikaciju većih kredita treba vršiti na temelju sustava rangiranja kreditnog rizika. Klasifikaciju ostalih, manjih, kredita treba vršiti ili na temelju sustava rangiranja kreditnog rizika ili na temelju statusa kašnjenja u plaćanju. Oba računovodstvena okvira i Basel II smatraju sustave rangiranja kreditnog rizika alatima za točnu procjenu ukupnog kreditnog rizika. Nadalje, i Basel II i računovodstveni okviri smatraju da je za procjenu vjerojatnosti neispunjavanja obveza i umanjivanja vrijednosti kredita potrebno uzeti u obzir sve klasifikacije kredita, a ne samo one koje odražavaju ozbiljno pogoršanje kvalitete kredita.

12. Dobro strukturirani sustav rangiranja kreditnog rizika važan je alat za utvrđivanje stupnja kreditnog rizika različitih kreditnih izloženosti banke. To omogućava točnije utvrđivanje ukupnih obilježja kreditnog portfelja, vjerojatnost neispunjavanja obveze te u konačnici adekvatnost ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. U opisivanju sustava rangiranja kreditnog rizika, banka treba obuhvatiti definicije svih gradiranja kreditnog rizika i navesti odgovornosti za izradu, provedbu, rad i uspješnost sustava.

13. Sustavi rangiranja kreditnog rizika obično uzimaju u obzir trenutno financijsko stanje zajmoprimca i njegovu platnu sposobnost, trenutnu vrijednost i ostvarivost kolaterala i ostala specifična obilježja zajmoprimca i kredita koji utječu na izglede za naplatu glavnice i kamate. Budući da se ta obilježja ne koriste samo za jednu svrhu (poput primjerice, kreditnog rizika ili financijskog izvješćivanja), banka može izvršiti jedinstveno rangiranje kreditnog rizika određenog kredita bez obzira na svrhu za koju se navedeno rangiranje koristi. I Basel II i računovodstveni okviri dopuštaju upotrebu internih (ili eksternih) sustava rangiranja kreditnog rizika u utvrđivanju skupine kredita koji bi se zajednički procjenjivali u svrhu


mjerenja gubitaka po kreditima. Stoga banka može vršiti jedinstveno određivanje skupine kredita za zajedničku procjenu i prema Baselu II i važećem računovodstvenom okviru.

14. Potrebno je vršiti preispitivanje i ažuriranje ocjene kreditnog rizika u skladu s novim informacijama koje se dobivaju. Potrebno je vršiti periodično preispitivanje kredita za koje je izvršeno rangiranje njihovog kreditnog rizika (najmanje jednom godišnje) kako bi se osigurala njihova točnost i aktualnost. Potrebno je vršiti češće procjene kreditnog rizika za pojedinačno procijenjene kredite koji su ili veliki, kompleksni, rizičniji ili problematičniji.

Načelo 3.

Politike banke trebaju na primjeren način uključivati validaciju svih internih modela za procjenu kreditnog rizika. 15. Procjena kreditnog rizika i provođenje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima mogu uključivati modele za mjerenje rizika i procjene koje se temelje na pretpostavkama. Modeli se mogu koristiti u različitim aspektima procesa procjene kreditnog rizika uključujući bodovanje kredita, procjenu ili mjerenje kreditnog rizika kako na razini pojedinačnih transakcija tako i na razini cjelokupnog portfelja, administraciju portfelja, testiranje otpornosti na stres kredita ili portfelja i raspodjelu kapitala. Modeli za procjenu kreditnog rizika često uzimaju u obzir učinak promjena varijabli koje se odnose na zajmoprimca i na kredite poput vjerojatnosti neispunjavanja obveza, gubitka zbog neispunjavanja obveza, iznose izloženosti, vrijednosti kolaterala, vjerojatnosti migracija ocjena i interne ocjene zajmoprimca.

16. Budući da modeli za procjenu kreditnog rizika uključuju visoku razinu prosudbe, od iznimne su važnosti djelotvorni postupci za validaciju modela. Banke trebaju povremeno provoditi testiranje otpornosti na stres i retroaktivno testiranje (engl. back testing) prilikom ocjenjivanja kvalitete svojih modela za procjenu kreditnog rizika i uspostaviti interne granice tolerancije za razlike između očekivanih i stvarnih rezultata i postupke za ažuriranje tih granica u skladu s uvjetima. Banke trebaju imati politike koje traže poduzimanje korektivnih mjera u slučaju prekoračivanja okvira tolerancije politika. Banke također moraju dokumentirati svoje postupke vrednovanja i rezultate. O tim je rezultatima potrebno redovito izvješćivati primjerenu razinu rukovodstva banke. Uz to, kvalificirani, neovisni pojedinci (npr. vanjski i unutarnji revizori) moraju vršiti periodičnu validaciju internih modela za procjenu kreditnog rizika.10

Načelo 4.

Banka mora usvojiti i imati dokumentiranu dobru metodologiju za gubitke po kreditima koja obuhvaća politike, postupke i kontrole za pravovremenu procjenu kreditnog rizika, identifikaciju problematičnih kredita i utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima.

17. U okviru procesa procjene kreditnog rizika, banka treba definirati i provesti obuhvatne postupke i sustave informiranja za praćenje kvalitete svog kreditnog portfelja. To uključuje kriterije za prepoznavanje problematičnih kredita i izvješćivanje o njima kako bi se osiguralo njihovo primjereno praćenje i upravljanje te rješavanje.

18. Sustav za praćenje kreditnog rizika pruža višoj razini rukovodstva informacije važne za donošenje iskustvene prosudbe o kvaliteti kreditnog portfelja i osigurava temelj na kojem 10 Ovaj dokument pruža samo kratak pregled nadzornih pitanja koja se odnose na vrednovanje modela. Radne skupine Odbora rade na detaljnijem razmatranju ovog pitanje te će možda izdati daljnje smjernice u tom smislu.


banka gradi svoju metodologiju za utvrđivanje gubitaka po kreditima ili za provođenje ispravaka vrijednosti. Drugim riječima, viša razina rukovodstva koristi se istim informacijama za praćenje stanja kreditnog portfelja kao što su one kojima se koristi u svojoj metodologiji za određivanje iznosa ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, vezano uz procjenu kreditnog rizika, računovodstvene svrhe te adekvatnost kapitala.

19. Na metodologiju banke za gubitke po kreditima utječe mnogo čimbenika, poput tehničke razine poslovanja institucije, poslovnog okruženja i strategije, obilježja kreditnog portfelja, postupaka za upravljanje kreditima i sustava za upravljačke informacije. Međutim, postoje određeni zajednički elementi koje banka treba uvrstiti u svoju metodologiju za gubitke po kreditima, od kojih mnogi čine elemente sustava banke za nadzor kreditnog rizika. Metodologija banke za gubitke po kreditima treba:

• uključivati pisane politike i postupke za sustave za kreditni rizik i kontrole koji čine sastavni dio metodologije, uključujući uloge i odgovornosti upravnog odbora banke i više razine rukovodstva;

• uključivati detaljnu analizu cjelokupnog kreditnog portfelja, koja se vrši na redovitoj osnovi;

• identificirati kredite koje je potrebno vrednovati radi umanjenja vrijednosti na pojedinačnoj osnovi i podijeliti ostatak portfelja na skupine kredita sličnih obilježja u pogledu kreditnog rizika (poput vrste kredita, vrste proizvoda, tržišnog segmenta, rangiranja i klasifikacije kreditnog rizika, vrste kolaterala, zemljopisnog položaja i statusa proteklog roka dospijeća) radi ocjene i analize na zajedničkoj osnovi;

• utvrditi, za kredite koji se pojedinačno procjenjuju a čija je vrijednost umanjena, način utvrđivanja i mjerenja svih umanjenja, uključujući postupke kojima se opisuju postojeće tehnike za mjerenje umanjenja i mjere koje se poduzimaju za utvrđivanje najprimjerenije tehnike za određenu situaciju;

• obuhvatiti metode koje se koriste za utvrđivanje da li i kako treba kredite čija se procjena vrši pojedinačno, a koji se pojedinačno ne smatraju kreditima s umanjenom vrijednošću, svrstavati u skupine s ostalim kreditima (isključujući pojedinačno procijenjene kredite čija je vrijednost umanjena) s kojima dijele slična obilježja kreditnog rizika radi zajedničke procjene umanjenja vrijednosti;

• temeljiti se na tekućim i pouzdanim podacima, uključivati iskustvenu prosudbu rukovodstva u pogledu kreditne kvalitete kreditnog portfelja i uzeti u obzir sve poznate relevantne interne i eksterne čimbenike koji mogu utjecati na naplativost kredita (poput sektorskih, geografskih, gospodarskih i političkih čimbenika);

• definirati način utvrđivanja stope gubitka (npr. povijesne stope gubitka usklađene za čimbenike okruženja ili analizu migracija) i faktore koji se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja primjerenog vremenskog okvira tijekom kojega se treba izvršiti ocjena slučaja gubitka;

• uzeti u obzir trenutne vrijednosti kolaterala (umanjeno za troškove raspolaganja koji proizlaze iz stjecanja i prodaje kolaterala) i ostale elemente za smanjenje kreditnog rizika koji su uključeni u ugovor o kreditu, već prema slučaju;

• obuhvatiti politike i postupke banke za otpis i povrat kredita;

• tražiti da analize, procjene, preglede i ostale funkcije metodologije provođenja ispravaka vrijednosti vrše kompetentni i dobro obučeni zaposlenici i tražiti njihovu


primjerenu dokumentiranost, u pisanom obliku, s jasnim objašnjenjima analiza i argumenata na kojima se temelje;

• uključiti sustavnu i logičku metodu za konsolidaciju procijenjenih gubitaka po kreditima te pružiti prihvatljivo jamstvo da je stanje ispravaka vrijednosti po kreditima u skladu s važećim računovodstvenim okvirom (npr. MSFI-jem) i relevantnim bonitetnim zahtjevima; i

• obuhvatiti metode koje se koriste za validaciju modela za procjenu kreditnog rizika i alata za upravljanje kreditnim rizikom (npr. testiranje otpornosti na stres i retroaktivno testiranje podataka).

20. U sastavljanju računovodstvenih informacija, banka mora imati realnu sliku svojih kreditnih aktivnosti i na primjeren način uzeti u obzir nesigurnost i rizike povezane s tim aktivnostima.

21. Odabir i primjena politika i praksi računovodstva za kredite treba se vršiti na dosljedan način koji pruža prihvatljivo jamstvo da su podaci o kreditima i ispravcima vrijednosti za kredite pouzdani i provjerljivi.

22. Iz razdoblja u razdoblje banka se treba dosljedno koristiti odabranim politikama i postupcima za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje te dosljedno slijediti načela mjerenja i postupanja za povezana pitanja.

Načelo 5.

Ukupan iznos pojedinačno i zajednički procijenjenih ispravaka vrijednosti banke za gubitke po kreditima treba biti dovoljan za neutralizaciju procijenjenih gubitaka po kreditima u kreditnom portfelju. 23. U cilju pružanja prihvatljivog osiguranja da iskazani iznos ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima odražava trenutnu naplativost kreditnog portfelja, potrebno je vršiti godišnje preispitivanje postupka za procjenu gubitaka po kreditima ili češće, ukoliko je to opravdano.

24. Procjene pojedinačno i zajednički procijenjenih gubitaka po kreditima trebaju odražavati sve značajne čimbenike koji utječu na naplativost kreditnog portfelja od datuma ocjene. U slučaju pojedinačno procijenjenih kredita, te procjene trebaju odražavati činjenice i okolnosti koje utječu na otplatu svakog pojedinačnog kredita na dan ocjene. Sljedeći čimbenici su relevantni i za Basel II i za računovodstvene okvire u procjenjivanju gubitaka po kreditima za pojedinačno procijenjene kredite:

• značajne financijske poteškoće zajmoprimca;

• moguć stečaj ili druga vrsta financijske reorganizacije zajmoprimca;

• kršenje ugovora, u vidu neispunjavanja obveza ili zakašnjelog plaćanja kamata ili glavnica; ili

• koncesija koju daje najmodavac zbog ekonomskih ili pravnih razloga a koja se odnosi na financijske poteškoće najmoprimca, koja inače ne bi bila razmatrana.

25. Za skupine kredita koji se zajednički procjenjuju radi umanjenja vrijednosti, procijenjeni gubici po kreditima trebaju odražavati povijesnu neto stopu otpisa11 po tim skupinama, 11 Povijesna neto stopa otpisa općenito se temelji na povijesnom bruto otpisu kredita na godišnjoj razini, umanjenom za naplatu, kojeg banka knjiži.


korigiranu naviše ili naniže ovisno o promjenama u trendu, uvjetima i ostalim relevantnim faktorima koji utječu na otplatu kredita u tim skupinama od datuma ocjene. Metodologije za određivanje povijesne neto stope otpisa za određenu skupinu kredita mogu se kretati od jednostavnog prosjeka iskustva neto otpisa banke tijekom relevantnog kreditnog ciklusa - uz primjerena prethodno spomenuta usklađenja za čimbenike koji utječu na otplatu - do kompleksnijih tehnika, poput analize migracije ili modela za procjenu gubitaka po kreditima. I Basel II i računovodstveni okviri zahtijevaju upotrebu povijesnih podataka koji su usklađeni za tekuće trendove i uvjete prilikom zajedničke procjene skupine kredita sličnih obilježja kreditnog rizika. Bez obzira na različitost metodologija za utvrđivanje povijesnih neto stopa otpisa, usklađenih za trenutne uvjete, zbog razlika u razini napretka i kompleksnosti institucije, banka se mora dosljedno koristiti definiranim metodologijama za utvrđivanje gubitaka po kreditima u svrhu procjene kreditnog rizika, u računovodstvene svrhe i u svrhu adekvatnosti kapitala.

Načelo 6.

Procjena kredita koja se temelji na prethodnom iskustvu (iskustvena prosudba) i realne procjene važan su dio priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima. 26. Procjena i vrednovanje umanjenja vrijednosti kredita ne smiju se temeljiti samo na preskriptivnim pravilima ili formulama već ih se mora jačati prosudbom primjerene razine rukovodstva. 12 Iskustvo povijesnog gubitka ili vidljivi podaci mogu biti ograničeni ili ne u potpunost relevantni za trenutne okolnosti; stoga se od rukovodstva može tražiti da se koristi svojom iskustvenom prosudbom za procjenu iznosa gubitaka po svim kreditima. I Basel II i računovodstveni okviri predviđaju upotrebu iskustvene prosudbe u procjeni vjerojatnosti neispunjavanja obveza, gubitka zbog neispunjavanja obveza i ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. Iako iskustvena prosudba može biti potrebna, treba razborito ograničiti opseg takvog diskrecionog odlučivanja i treba osigurati dokumentaciju kojom se omogućava razumijevanje provedenih postupaka i prosudbi rukovodstva, posebice u okviru sljedećeg:

• iskustvena prosudba kredita mora biti u skladu s utvrđenim politikama i postupcima;

• treba postojati odobreni i dokumentirani analitički okvir za procjenu kvalitete kredita, osigurati njegovu dosljednu primjenu ;

• procjene se trebaju temeljiti na realnim i dokazivim pretpostavkama i trebaju biti popraćene primjerenom dokumentacijom;

• pretpostavke koje se odnose na učinak promjena opće gospodarske aktivnosti na zajmoprimce, kako povoljne tako i nepovoljne, moraju se donositi s primjerenom dozom opreza.

27. Metoda utvrđivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima treba osigurati primjereno jamstvo pravovremenog priznavanja gubitaka po kreditima. Iako su iskustvo povijesnog gubitka i novija gospodarska kretanja prihvatljiva polazišna točka za analizu institucije, ti čimbenici ne pružaju, sami po sebi, dovoljan temelj za utvrđivanje primjerene razine ukupnih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima. Rukovodstvo mora uzeti u obzir i sve tekuće faktore zbog kojih je vjerojatno da će se gubici po kreditima povezani uz kreditni portfelj banke razlikovati od onih koji se temelje na iskustvu povijesnog gubitka, uključujući:

12 Postoje slučajevi kad nije potrebno vršiti usklađenje podataka prilikom priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima budući da su podaci u skladu s trenutnim uvjetima.


• promjene u kreditnim politikama i postupcima, uključujući standarde preuzimanja rizika (engl. underwriting standards) 13 i naplatu, otpis i prakse povrata;

• promjene u međunarodnim, nacionalnim i lokalnim gospodarskim i poslovnim uvjetima i kretanjima, uključujući uvjete različitih tržišnih segmenata;

• promjene trenda, opsega i ozbiljnosti dospjelih nepodmirenih kredita i kredita koji su ocijenjeni kao krediti niske kvalitete, kao i trendove u pogledu obujma kredita s umanjenom vrijednošću, restrukturiranju problematičnih dugovanja i ostalih promjena kredita;

• promjene u iskustvu, sposobnosti i stručnosti osoblja koje radi na odobravanju kredita i njihovog rukovodstva;

• promjene koje se odnose na nove tržišne segmente i proizvode;

• promjene u kvaliteti sustava banke za preispitivanje kredita i razine nadzora od strane više razine rukovodstva i upravnog odbora banke;

• postojanje i učinak eventualnih koncentracija kredita i promjene tih koncentracija;

• učinak vanjskih faktora poput tržišnog natjecanja i pravnih i regulatornih zahtjeva na razinu procijenjenih gubitaka po kreditima u tekućem portfelju institucije; i

• promjene profila kreditnog rizika kreditnog portfelja kao cjeline.

28. Iskustvenu prosudbu kredita treba koristiti i za utvrđivanje prihvatljivog razdoblja koje će osigurati pouzdane povijesne stope gubitka s obzirom da se razdoblja stope gubitka ne bi trebala ograničiti na fiksno razdoblje za utvrđivanje prosječnog iskustva povijesnog gubitka bilo koje skupine kredita sa sličnim obilježjima kreditnog rizika. Banka mora imati dovoljno podataka o povijesnom gubitku tijekom cjelokupnog kreditnog ciklusa radi osiguravanja čvrstih i značajnih statističkih procjena o gubicima po kreditima za utvrđivanje razine zajedničkih gubitaka od umanjenja vrijednosti svih skupina kredita sa sličnim obilježjima kreditnog rizika. Prilikom primjene iskustvene prosudbe kredita, banka je dužna pružiti dobar razlog za svako isključivanje podataka o povijesnom gubitku za koje se smatra da nisu reprezentativni za uspješnost portfelja.

29. U procjenjivanju vjerojatnosti neispunjavanja obveza, gubitaka zbog neispunjavanja obveza i gubitaka po kreditima i u okviru Basela II i računovodstvenih okvira, banke mogu utvrditi ili jedan iznos ili niz mogućih iznosa. U slučaju potonjeg, banka mora priznati gubitak od umanjenja koji je jednak najboljoj procjeni unutar takvog niza nakon uzimanja u obzir svih relevantnih informacija o uvjetima na datum mjerenja koje su dostupne prije nego što ona završi svoja bonitetna ili financijska izvješća. Prilikom određivanja iznosa gubitka od umanjenja unutar određenog niza, banke se oslanjaju na čimbenike koji su u skladu s obilježjima kreditnog rizika utvrđenima u okviru Basela II.

13 Opća kreditna politika banke obično se dopunjava detaljnijim standardima preuzimanja rizika, smjernicama i postupcima za upravljanje procesom za odobravanje kredita i održavanje željene razine rizika. Na primjer, standardi preuzimanja rizika mogu odrediti zahtjeve za amortizacijom, standarde ročnosti, pokriće kolateralom i vrednovanje kolaterala i standarde koji se odnose na davatelja kolaterala.


Načelo 7.

Sustav banke za procjenu kreditnog rizika za kredite trebao bi osigurati banci potrebne alate, postupke i vidljive podatke za procjenu kreditnog rizika, računovodstvo umanjenja vrijednosti kredita i određivanje zahtjeva za jamstvenim kapitalom. 30. Kao što je opisano u prethodnom tekstu, sustav banke za praćenje kreditnog rizika treba zadovoljavati temeljne zahtjeve i postupke uključujući primjerene alate za točnu procjenu kreditnog rizika. Ti temeljni zahtjevi, postupci i alati jednako su potrebni za procjenu kreditnog rizika i za računovodstvene svrhe i kao element važan u razmatranju adekvatnosti jamstvenog kapitala. Stoga ti temeljni zahtjevi služe kao zajednički elementi u procjeni kreditnog rizika u sva tri navedena područja. To obilježje zajedničkog omogućava upotrebu istih sustava za sve tri svrhe. Zajednički sustavi jačaju pouzdanost i dosljednost dobivenih iznosa, povećavaju dosljednost rezultata postignutih u sva tri područja i smanjuju na najmanju moguću mjeru potencijalni rizik odvraćanja od pridržavanja dobrim praksama za provođenje ispravaka vrijednosti u jednom ili više područja mjerenja. Općenito, zajednički tipovi podataka koji se koriste u postupcima procjene i vrednovanja uključuju rangiranje kreditnog rizika, povijesne stope gubitaka, obilježja koja se koriste za svrstavanje u skupine kredita radi zajedničke procjene i vidljive podatke koji se koriste za procjenu gubitaka po kreditima ili za usklađenje povijesnih stopa gubitaka.

31. Ukoliko banka utvrdi da vidljivi podaci ne ukazuju na postojanje umanjenja za pojedinačno ocijenjen kredit, banka treba taj kredit uključiti u skupinu kredita sličnih obilježja kreditnog rizika i izvršiti zajedničku procjenu te skupine kredita radi umanjenja. Svi krediti koji nisu bili zajednički ocijenjeni radi umanjenja trebaju također biti uključeni u skupine kredita sličnih obilježja kreditnog rizika radi zajedničke procjene umanjenja. Te je radnje potrebno poduzeti budući da umanjenje može biti evidentno u određenoj skupini sličnih kredita iako vidljivi podaci još možda ne ukazuju da je došlo do umanjenja vrijednosti određenog kredita iz te skupine. Ova zajednička procjena predstavlja privremeni korak do identifikacije gubitaka od umanjenja po pojedinačnom kreditu.

32. Banke se mogu koristiti različitim metodama za svrstavanje kredita u skupine u svrhu procjene kreditnog rizika i vrednovanja. Na primjer, krediti se mogu svrstavati u skupine na temelju jednog ili više sljedećih obilježja: procijenjene vjerojatnosti neispunjavanja obveza ili rangiranja kreditnog rizika, vrste kredita, vrste proizvoda, tržišnog segmenta, geografske lokacije, vrste kolaterala ili statusa proteklog roka dospijeća. Napredniji modeli za procjenu kreditnog rizika ili metodologije za procjenu budućih novčanih tokova, uključujući sustave za rangiranje kreditnog rizika, mogu uključivati nekoliko tih obilježja.

33. Procjene gubitaka po kreditima se mogu razlikovati među pojedinim državama zbog različitih razloga uključujući razlike u računovodstvenim i regulatornim okvirima. Provedba Basela II i konvergencija računovodstvenih okvira na međunarodnoj razini (primjerice kroz provedbu MSFI-ja) mogu smanjiti te razlike. U svakom slučaju dobra procjena kreditnog rizika i politike i prakse vrednovanja ne ovise o svrsi mjerenja ispravaka vrijednosti ili procijenjenih gubitaka po kreditima. Drugim riječima, isti dobar sustav praksi za procjenu kreditnog rizika daje informacije ili rezultate koji se mogu koristiti u mjerenju gubitaka po kreditima za procjenu kreditnog rizika, u računovodstvene svrhe i za procjenu adekvatnosti kapitala banke. Stoga to može dovesti do toga da se slični iznosi gubitaka po kreditima koriste kao input u procjeni kreditnog rizika, u računovodstvu i u svrhu izračuna adekvatnosti kapitala.

34. Iako jedinstveni sustav procjene kreditnog rizika pruža informacije o kreditnom riziku koje se koriste za određivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, te se informacije


mogu, nakon što je izvršena provjera njihove pouzdanosti, različito koristiti ovisno o svrsi cilja izvješćivanja ili mjerenja.

35. Vidljivi podaci koji se koriste za mjerenje očekivanih gubitaka po kreditima za procjenu kreditnog rizika mogu se razlikovati od onih koji se koriste u računovodstvene svrhe. Iako sustavi za procjenu vjerojatnosti neispunjavanja obveza i umanjenja i u okviru Basela II i u okviru računovodstvenih okvira uzimaju u obzir sve kreditne izloženosti, a ne samo one koji odražavaju ozbiljno pogoršanje kvalitete kredita, računovodstveni okviri koji primjenjuju pristup nastalog gubitka traže za priznavanje gubitaka po kreditima vidljive podatke koji pružaju dokaz o događajima koji se odvijaju nakon početnog priznavanja imovine. Iz bonitetnih razloga, uključujući i procjenu kreditnog rizika i adekvatnost kapitala u okviru Basela II, izračun očekivanih gubitaka ne mora zahtijevati iste vidljive podatke kao što su oni koji su potrebni za računovodstveno priznavanje gubitaka po kreditima. Ova razlika u pristupu priznavanja gubitaka može imati za posljedicu različitu primjenu informacija o kreditnom riziku u mjerenju gubitaka po kreditima za procjenu kreditnog rizika i u računovodstvene svrhe, posebice u pogledu novih kredita. Nadalje, vremensko razdoblje od godinu dana na kojem se temelji Basel II može također dovesti do razlika u procijenjenim gubicima po kreditima u odnosu na one koji su priznati u računovodstvene svrhe.

36. Banke koje se koriste sustavom rangiranja kredita koji se temelji na bonitetnom pristupu očekivanog gubitka, mjere gubitke po kreditima po svim rangiranjima kreditnog rizika bez obzira na to radi li se o novom kreditu. Ovaj pristup ne zahtijeva selidbu pojedinačnih kredita u nižu ocjenu kreditnog rizika od one koja im je dodijeljena prilikom kreiranja kredita radi priznavanja mjerljive vjerojatnosti gubitka. Međutim, za računovodstvo priznavanja gubitaka trebalo bi uzeti u obzir pogoršanje unutarnjeg ili vanjskog rejtinga, koje stvara ili povećava očekivanje gubitaka po kreditu.

37. Daljnja razlika u načinu primjene informacija o gubitku po kreditima odnosi se na vremensko razdoblje koje se koristi za mjerenje gubitaka. Prema Baselu II, identificiraju se očekivani gubici tijekom razdoblja od jedne godine u svrhu utvrđivanja adekvatnosti jamstvenog kapitala. Iako računovodstveni okviri dopuštaju uzimanje u obzir nastalih ali još neidentificiranih gubitaka za mjerenje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, takva mjerenja nisu vezana uz vremensko razdoblje od jedne godine, čime se stvara razlika između računovodstvenih i bonitetnih okvira.

38. Stoga se može zaključiti da eventualne razlike između razine umanjenja koje se priznaje u okviru računovodstvenih okvira i očekivanih gubitka u okviru Basela II mogu proizlaziti iz, između ostaloga, mogućeg isključenja novo financiranih kredita i vremenskih razdoblja koja se koriste za procjenu gubitaka po kreditima.

39. Treba napomenuti da pristup u okviru Basela II nema za posljedicu stvaranje zasebnog ispravka vrijednosti za gubitke po kreditima u svrhu procjene kapitala već on ima za posljedicu odbitak od ili dodatak jamstvenom kapitalu za svaku razliku između računovodstvenih iznosa ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima i traženih očekivanih gubitaka prema Baselu II tijekom vremenskog razdoblja od jedne godine.


Supervizijska ocjena procjene kreditnog rizika za kredite, kontrola i adekvatnosti kapitala14

Načelo 8.

Bankovni supervizori bi trebali s vremena na vrijeme ocjenjivati djelotvornost politika i praksi banke za kreditni rizik i za procjenu kvalitete kredita. 40. Bankovni supervizori imaju politike koje traže bonitetno preispitivanje kreditnih funkcija i funkcija za procjenu kreditnog rizika banke na povremenoj osnovi kao i preporuke za poboljšanja u područjima gdje je to potrebno. Supervizori se trebaju uvjeriti:

- u snažnu internu funkciju banke za preispitivanje kredita kojom se osigurava primjereno ispitivanje i dokumentiranost interne usklađenosti s kriterijem banke za rangiranje kreditnog rizika;

- u primjerenu kvalitetu procesa i sustava banke za identifikaciju, klasifikaciju, praćenje i pravovremeno rješavanje pitanja kredita s problemima kreditne kvalitete;

- da se primjerene informacije o kreditnoj kvaliteti kreditnog portfelja i povezane odredbe osiguravaju upravnom odboru i višoj razini rukovodstva na redovitoj i pravovremenoj osnovi; i

- u prihvatljivost i primjerenost prosudbi rukovodstva.

41. U donošenju tih ocjena, supervizori se mogu odlučiti na dobivanje informacija putem redovitih supervizorskih izvješća ili izravnog nadzora koje banke javno ne objavljuju. Supervizori bi se također mogli koristiti tim mogućim pristupima za dobivanje informacija pri provođenju ocjena koje se traže u skladu s niže navedenim Načelima 9. i 10.

Načelo 9.

Bankovni supervizori se trebaju uvjeriti da metode kojima se banka koristi za izračun ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima pružaju realnu i bonitetnu mjeru procijenjenih kreditnih gubitaka u kreditnom portfelju koji se pravovremeno priznaju. 42. Prilikom procjene metoda kojima se banka koristi za izračun ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima, supervizori se trebaju uvjeriti:

- u bonitet postupaka kojima se banka koristi za utvrđivanje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima čije se umanjenje vrijednosti procjenjuje pojedinačno i njihovo uzimanje u obzir kriterija poput ažuriranog vrednovanja kolaterala i predviđanja novčanog toka na temelju tekućih procjena gospodarskih uvjeta;

- u primjerenost okvira za utvrđivanje zajednički procijenjenih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima te u prihvatljivost metodologije koja se koristi;

- u primjerenost ukupnih ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima u odnosu na ukupnu izloženost kreditnom riziku u kreditnom portfelju;

14 Primarni cilj supervizora za bonitet je održavanje financijskog zdravlja pojedinačnih financijskih institucija i stabilnosti financijskog sustava kao cjeline. Supervizori za bonitet djelomično postižu taj cilj izdavanjem smjernica o dobrom upravljanju rizicima, ocjenom profila rizičnosti svake uređene institucije i propisivanjem zahtjeva za kapitalom koji se temelji na riziku. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) potvrdio je važnu ulogu koju u tom smislu imaju supervizori u točki OZ 79 izmjena i dopuna MRS-a 39 iz lipnja 2005.


- da su krediti (ili njihovi dijelovi) koji su utvrđeni kao nenaplativi priznati pravovremeno i na primjeren način putem ispravka vrijednosti ili otpisa; i

- da banka slijedi politike i prakse koje su u skladu s onima prikazanima u ovom dokumentu.

43. U preispitivanju kreditne funkcije banke i njene funkcije procjene kreditnog rizika, supervizori se mogu koristiti radom unutarnje i vanjske revizije. Bazelski odbor izdao je opsežne smjernice o suradnji s unutarnjim revizorima uključujući i dokumente pod naslovom Unutarnja revizija u bankama i odnos supervizora i revizora (kolovoz 2001.) i Unutarnja revizija u bankama i odnos supervizora i revizora: anketa (kolovoz 2002.). Nadalje, u suradnji s Odborom za međunarodnu revizijsku praksu Međunarodne federacije računovođa, Odbor je objavio dokument o Odnosu između bankovnih supervizora i vanjskih revizora banaka (siječanj 2002.).

Načelo 10.

Bankovni supervizori trebaju prilikom procjene adekvatnosti kapitala banke uzeti u obzir politike i prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje. 44. Pri procjeni primjerenosti ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima kao elementa ukupne adekvatnosti kapitala banke, važno je imati na umu da povezani proces, metodologija i temeljne pretpostavke traže značajnu razinu iskustvene prosudbe u procjeni kredita. Čak i u slučaju kad banka ima dobre postupke za upravljanje i naplatu kredita i djelotvorne interne sustave i kontrole, procjena kreditnih gubitaka neće biti precizna zbog velikog niza čimbenika koje je potrebno uzeti u obzir. Nadalje, sposobnost procjene gubitaka po pojedinačnim kreditima i skupinama kredita poboljšava se s vremenom kako se prikupljaju značajne informacije o čimbenicima koji utječu na izglede za otplatu. Stoga će supervizori općenito prihvatiti procjene rukovodstva prilikom procjene primjerenosti ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima ako rukovodstvo: (i) održava djelotvorne sustave i kontrole za pravovremeno utvrđivanje, praćenje i rješavanje pitanja problema kvalitete imovine, (ii) analizira sve značajne faktore koji utječu na naplativost portfelja na prihvatljiv način i (iii) ima uspostavljen prihvatljiv proces za provođenje ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima koji ispunjava prethodno opisane zahtjeve.

45. U ukazivanju na nedostatke ili u davanju preporuka za unaprjeđenje praksi banke za procjenu rizika, supervizori trebaju razmotriti cijeli niz nadzornih mjera koje im stoje na raspolaganju kako bi rukovodstvu pravovremeno ukazali na nedostatke i poticali njihove korektivne aktivnosti. Odgovor supervizije trebao bi biti proporcionalan ozbiljnosti nedostataka i adekvatnosti odgovora rukovodstva u smislu rješavanja tih pitanja. Na primjer, odgovori supervizije mogli bi uključiti sljedeće pristupe i mjere:

• redovito izvješćivanje više razine rukovodstva banke o problematičnim pitanjima i ocjenu adekvatnosti odgovora rukovodstva u rješavanju tih pitanja;

• podjelu u supervizorske kategorije svih pitanja koja se odnose na provođenje ispravaka vrijednosti banke za gubitke po kreditima i prakse za procjenu kreditnog rizika (poput, primjerice njihove podjele na bonitetno upravljanje rizicima ili ocjene adekvatnosti kapitala);

• redovito izvješćivanje više razine rukovodstva banke i upravnog odbora o značajnim pitanjima; ili


• poduzimanje neformalnih ili formalnih nadzornih aktivnosti (koje mogu biti nejavne ili javne prirode) kojima se od rukovodstva i upravnog odbora traži da ispravljaju nedostatke unutar određenog vremenskog okvira i da supervizoru u pisanom obliku dostavljaju periodična izvješća o ostvarenom napretku.

46. Ovisno o značaju nedostataka u pogledu procjene kreditnog rizika ili ispravaka vrijednosti za gubitke ili njihovom pravovremenom neispravljanju, supervizor može razmotriti trebaju li se ti nedostaci odražavati u nadzornoj ocjeni ili u većem zahtjevu za kapitalom. Primjerice, ukoliko banci nedostaju primjerne politike, sustavi ili kontrole za procjenu kreditnog rizika, supervizor može razmotriti te nedostatke prilikom procjene adekvatnosti kapitalne pozicije banke u odnosu na njene izloženosti rizicima. Nadalje, supervizor bi trebao uzeti u obzir kako ti nedostaci utječu na razinu ispravaka vrijednosti za gubitke po kreditima i kad ti nedostaci postoje, supervizor bi to trebao raspraviti s bankom te poduzeti eventualne daljnje potrebne aktivnosti. Isto tako, u procjeni adekvatnosti kapitala, supervizori trebaju uzeti u obzir kako politike i prakse banke za računovodstvo kredita i procjenu kreditnog rizika utječu na kvalitetu iskazane zarade banke te time i na njenu kapitalnu poziciju.


Prilog: Smjernice za umanjenje vrijednosti prema IASB-u Kao što je prethodno spomenuto, načela navedena u prethodnom dokumentu trebaju biti dosljedna onima iz Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI) koji se primjenjuju na umanjenje vrijednosti kredita. Iako MSFI ili ostali relevantni računovodstveni standardi nisu uključeni niti se na njih poziva u prethodnom dokumentu, u interesu praktičnosti se u daljnjim stavcima Dodatka navode određeni relevantni izvadci iz MRS-a 39 i smjernice za njegovu primjenu koje pružaju smjernice za umanjenje vrijednosti kredita.

Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 39, Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje: 59. Vrijednost financijske imovine ili skupine financijske imovine se umanjuje i gubici od umanjenja vrijednosti nastaju samo i isključivo ako postoji objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti koje proizlazi iz jednog ili više događaja nastalih nakon početnog priznavanja imovine ("događaj povezan s gubitkom") kada taj događaj povezan s gubitkom (ili događaji) utječe na procijenjene buduće novčane tokove od financijske imovine ili skupine financijske imovine koji mogu biti pouzdano utvrđeni. Možda neće biti moguće utvrditi zaseban, jasan događaj koji je uzrokovao umanjenje vrijednosti. Često je umanjenje vrijednosti uzrokovano zajedničkim učinkom više događaja. Gubici čiji se nastanak očekuje kao rezultat budućih događaja se ne priznaju, bez obzira na njihovu izvjesnost. Objektivni dokaz da je vrijednost financijske imovine ili skupine imovine umanjena uključuje vidljive informacije koje imatelj imovine primjećuje vezano za sljedeće događaje povezane s gubitkom:

(a) značajne financijske teškoće izdavatelja ili zajmoprimca;

(b) nepoštivanje ugovora, poput neispunjavanja obveza ili zakašnjenja plaćanja kamate ili glavnice;

(c) odobrenje koncesije primatelju od strane davatelja zbog ekonomskih i poslovnih razloga koji se odnose na financijske teškoće primatelja, koje davatelj inače ne bi razmatrao;

(d) zbog nastanka mogućnosti da će dužnik pokrenuti stečajni postupak ili postupak druge financijske reorganizacije;

(e) nestanak aktivnog tržišta za tu financijsku imovinu zbog financijskih teškoća; ili

(f) vidljivih podataka koji ukazuju na postojanje mjerljivog smanjenja procijenjenih budućih novčanih tokova od skupine financijske imovine od njezinog početnog priznavanja, koji se mogu izmjeriti, iako se smanjenje još ne može identificirati za pojedinu financijsku imovinu unutar skupine, uključujući:

(i) negativne promjene platežnog statusa zajmoprimca unutar skupine (npr. povećan broj zakašnjelih plaćanja ili povećan broj zajmoprimaca koji podmiruju svoje obveze kreditnom karticom, a koji su dostigli kreditni limit i plaćaju minimalni mjesečni iznos), ili

(ii) nacionalne ili lokalne ekonomske uvjete koji su povezani s neispunjavanjem obveza vezanih za imovinu unutar skupine (npr. povećanje stope nezaposlenosti u zemljopisnom području zajmoprimca, smanjenje cijene nekretnina danih u zalog u relevantnom području, smanjenje cijena nafte za imovinu danu u zajam proizvođačima nafte, ili negativne promjene industrijskih uvjeta koji utječu na zajmoprimce unutar skupine).


62. U nekim slučajevima vidljive informacije potrebne za procjenu iznosa gubitka od umanjenja vrijednosti financijske imovine mogu biti ograničene ili ne više potpuno relevantne za postojeće okolnosti. Na primjer, takav je slučaj ako zajmoprimac ima financijskih teškoća i ako postoji samo vrlo mali obujam raspoloživih informacija o prethodnim iskustvima sa sličnim zajmodavcima. U takvim slučajevima subjekt na temelju procjene koja se temelji na prethodnom iskustvu procjenjuje iznos određenog gubitka od umanjenja vrijednosti. Slično tome, subjekt, na temelju prethodnog iskustva, vrši usklađenje vidljivih podataka skupine financijske imovine kako bi isti odražavali trenutne okolnosti (vidi točku UP 89). Primjena realnih procjena predstavlja bitan dio sastavljanja financijskih izvješća i ne umanjuje pouzdanost istih.

64. Subjekt najprije procjenjuje postoji li objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti odvojeno za imovinu koja je pojedinačno značajna, i odvojeno ili zajednički za financijsku imovinu koja nije pojedinačno značajna (vidi točku 59.). Ako subjekt utvrdi da ne postoji objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti, za pojedinačno procijenjenu imovinu, bez obzira je li ista značajna ili ne, subjekt uključuje imovinu u skupinu financijske imovine sličnih obilježja kreditnog rizika i vrši njihovu zajedničku procjenu za potrebe umanjenja vrijednosti. Imovina koja se odvojeno procjenjuje u svrhu umanjenja vrijednosti, za koju je gubitak od umanjenja vrijednosti priznat ili se nastavlja priznavati, ne uključuje se u zajedničku procjenu za potrebe umanjenja vrijednosti.

Dodatak A: Smjernice za primjenu; mjerenje Umanjenje vrijednosti i nemogućnost naplate financijske imovine

Financijska imovina koja se vodi po amortiziranom trošku (točke 63-65 MRS-a 39) UP84 Umanjenje vrijednosti financijske imovine koja se vodi po amortiziranom trošku mjeri se primjenom originalne efektivne kamatne stope financijskog instrumenta jer bi diskontiranje sadašnjom tržišnom kamatnom stopom inače rezultiralo mjerenjem po fer vrijednosti financijske imovine koja se inače mjeri po amortiziranom trošku. Ako je došlo do ponovnih pregovora o uvjetima kredita, potraživanja ili ulaganja koje se drži do dospijeća, ili su isti na drugi način izmijenjeni zbog financijskih teškoća zajmoprimca ili izdavatelja, umanjenje vrijednosti mjeri se primjenom izvorne efektivne kamatne stope prije izmjene uvjeta. Novčani tokovi koji se odnose na kratkoročna potraživanja ne diskontiraju se ako učinak diskonta nije značajan. Ako kredit, potraživanje ili ulaganje koje se drži do dospijeća ima promjenjivu kamatnu stopu, stopa diskonta za mjerenje gubitka od umanjenja vrijednosti prema točki 63. predstavlja sadašnju efektivnu kamatnu stopu (stope) utvrđenu prema ugovoru. Zbog praktičnosti, vjerovnik može mjeriti umanjenje vrijednosti financijske imovine koja se vodi po amortiziranom trošku na temelju fer vrijednosti instrumenta, primjenom vidljive tržišne cijene. Izračun sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova financijske imovine u zalogu odražava novčane tokove koji mogu nastati iz ovrhe umanjene za troškove dobivanja i prodaje zaloga, bez obzira na izvjesnost ovrhe.

UP85 Proces procjene gubitaka od umanjenja vrijednosti uključuje sve kreditne izloženosti, ne samo one s niskom kreditnom kvalitetom. Na primjer, ako subjekt upotrebljava interni sustav rangiranja kredita, u obzir treba uzimati sve kreditne kategorije, ne samo one koje odražavaju ozbiljno pogoršanje kreditne kvalitete.

UP86 Rezultat procesa procjene iznosa gubitka od umanjenja vrijednosti može biti jedinstveni iznos ili niz mogućih iznosa. U drugom navedenom slučaju subjekt priznaje gubitak od umanjenja vrijednosti koji je jednak najboljoj procjeni unutar niza*, uzimajući u obzir sve


relevantne informacije o uvjetima koji važe na datum bilance a koje su raspoložive prije izdavanja financijskih izvješća.

* MRS 37, točka 39, sadrži upute za utvrđivanje najbolje procjene unutar niza mogućih rješenja

UP87 U svrhu zajedničke procjene umanjenja vrijednosti, financijska imovina svrstava se u skupine na temelju sličnih obilježja kreditnog rizika koja dokazuju sposobnost dužnika da plati sve nepodmirene iznose u skladu s uvjetima iz ugovora (na primjer, na temelju procjene kreditnog rizika ili procesa rangiranja koji uzima u obzir vrstu imovine, sektor, zemljopisnu lokaciju, vrstu kolaterala, protekli rok dospijeća i ostale relevantne faktore). Odabrana obilježja značajna su za procjenu budućih novčanih tokova skupina takve imovine jer ona ukazuju na dužnikovu sposobnost plaćanja svih dospjelih iznosa u skladu s ugovorenim uvjetima za imovinu koja se procjenjuje. Međutim, vjerojatnost gubitka ili druge statistike koja se odnosi na gubitak razlikuje se na razini skupine vezano za (a) imovinu koja je pojedinačno procijenjena u svrhu umanjenja vrijednosti a čija vrijednost nije umanjena i (b) imovinu koja nije pojedinačno procijenjena za potrebe umanjenja vrijednosti te kod koje bi se stoga mogli zahtijevati drugi iznosi umanjenja vrijednosti. Ako subjekt nema skupinu imovine sličnih obilježja rizika, on ne vrši dodatnu procjenu.

UP88 Gubici od umanjenja vrijednosti priznati na razini grupe predstavljaju korak koji prethodi identifikaciji gubitaka od umanjenja vrijednosti pojedinačne imovine unutar skupine financijske imovine koja je procijenjena na zajedničkoj osnovi u svrhu umanjenja vrijednosti. Čim postanu dostupne informacije kojima se omogućava utvrđivanje gubitaka umanjene vrijednosti pojedine imovine u skupini, ta sa imovina uklanja iz skupine.

UP89 Budući novčani tokovi skupine financijske imovine koja se procjenjuje zajedno u svrhu umanjenja vrijednosti, procjenjuju se na temelju iskustva povijesnog troška za imovinu čija su obilježja kreditnog rizika slična onima unutar grupe. Subjekti koji nemaju zasebno vlastito iskustvo o gubitku ili imaju nedovoljno iskustvo, koriste se iskustvom drugih sličnih subjekata unutar grupe za usporedive grupe financijske imovine. Iskustvo povijesnog gubitka usklađuje se na temelju trenutno vidljivih podataka radi odražavanja učinaka trenutno važećih uvjeta koji nisu utjecali na razdoblje na kojem se iskustvo povijesnog gubitka temelji te radi uklanjanja utjecaja uvjeta iz prošlih razdoblja koji sada više ne postoje. Procjene promjena budućih novčanih tokova odražavaju i mijenjaju se iz razdoblja u razdoblje sukladno promjenama povezanih vidljivih podataka (poput promjene stope nezaposlenosti, cijena nekretnina, cijena robe, statusa plaćanja ili drugih čimbenika koji ukazuju na nastale troškove u skupini i njihovu veličinu). Metodologija i pretpostavke koji se koriste za procjenu budućih novčanih tokova redovito se preispituju radi smanjivanja eventualnih razlika između procijenjenih gubitaka i stvarnog iskustva gubitka.

UP90 Kao primjer primjene točke UP89, subjekt može utvrditi, na temelju povijesnog iskustva, da je jedan od glavnih razloga neispunjavanja obveza iz kredita po osnovi kreditne kartice smrt zajmoprimca. Subjekt može utvrditi da se stopa smrtnosti iz godine u godinu ne mijenja. Usprkos tome, neki od zajmoprimaca unutar skupine kredita po osnovi kreditne kartice su mogli umrijeti te godine, što ukazuje da je kod tih kredita došlo do gubitka od umanjenja vrijednosti čak i ako, na kraju godine, subjektu još nije poznato koji su točno zajmoprimci umrli. Bilo bi prikladno priznati gubitak od umanjenja vrijednosti za ove „nastale, ali neprijavljene” gubitke. Međutim, ne bi bilo prikladno priznati gubitak od umanjenja vrijednosti za slučajeve smrti koji se očekuju u budućem razdoblju jer relevantan događaj povezan s gubitkom (smrt zajmoprimca) nije još nastao.

UP91 Kod primjene stopa povijesnog gubitka za procjenu budućih novčanih tokova, važno je da se informacije o stopama povijesnog gubitka primjenjuju na skupine koje su definirane na


način koji odgovara skupinama za koje su stope povijesnog gubitka razmatrane. Stoga bi primijenjena metoda trebala omogućiti svakoj grupi povezivanje s informacijama o prošlom iskustvu gubitka unutar skupina imovine sa sličnim obilježjima kreditnog rizika i relevantnim vidljivim podacima koji odražavaju trenutne uvjete.

UP92 Pristupi koji se temelje na formulama ili statističke metode mogu se upotrijebiti za utvrđivanje gubitaka od umanjenja vrijednosti unutar skupine financijske imovine (npr. za kredite manjeg iznosa) sve dok su isti u skladu sa zahtjevima iz točaka 63-65 i UP87-UP91. Svaki korišteni model uključivao bi učinak vremenske vrijednosti novca, uzimao u obzir novčane tokove za cijeli preostali vijek trajanja imovine (ne samo narednu godinu), razmatrao ročnost kredita unutar portfelja i ne bi doveo do gubitka od umanjena vrijednosti kod početnog priznavanja financijske imovine.


Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje...

Documents

Transcript of Dobre prakse za procjenu kreditnog rizika i vrednovanje...