Djelo Predanja - Mala Terezija
2
DJELO PREDANJA SAMOG SEBE (Ovu je molitvu sastavila sv. Mala Terezija) O moj Bože, blažena Sveta Trojice, vruće želim da te ljubim i da ti budeš ljubljen. Želim raditi na proslavi svete Crkve, na spašavanju duša koje su na ovom svijetu i izbavljenju duša koje trpe u čistilištu. Ja tražim cijelim srcem da potpuno vršim tvoju volju i da se dovinem do onoga stupnja slave, do kojega si ti meni namijenio u kraljevstvu svome. Jednom riječju: ja težim za svetošću. Ali i suviše osjećam svoju slaboću i nemoć - i zato se obraćam k tebi, o moj Bože, s poniznom molbom: budi ti sam mojom svetošću! Pošto si me toliko ljubio, da si mi dao jedinorođenoga Sina svoga, da mi bude Otkupiteljem i zaručnikom, to je onda blago njegovih neizmjernih zasluga i moje blago. Puna sreće i radosti prikazujem ti to blago, pa te molim, da ne gledaš na mene drukčije, nego očima preslatkoga Isusa, i da me tražiš u njegovu Srcu, koje je puno žarke ljubavi. Prikazujem ti također zasluge svih svetaca u nebu i na zemlji, njihova djela goruće ljubavi kao i ista djela svetih anđela. Napokon žrtvujem tebi, presveta Trojice, ljubav i zasluge preblažene Djevice, ljubljene moje majke. Njoj predajem svoj dar te je molim da ga ona izruči tebi. Njezin je božanski Sin, priljubljeni moj zaručnik, u danima svoga zemaljskog života, rekao nama: „Sve, što budete molili Oca u ime moje, On će vam dati" (Iv 14,13). Ja znadem sigurno i stalno, da ćeš uslišati moje molbe. Znam, o moj Bože, što više želiš dati, to ti više povećavaš i povisuješ zahtjeve i želje. Srce je moje prepuno neizmjernih želja, i ja s punim pouzdanjem dolazim, da te molim, da preuzmeš moju dušu u svoje vlasništvo. Ostani u meni kao u svetohraništu, i ne napuštaj nikada više malu svoju žrtvu paljenicu. O kako ću te rado tješiti radi nezahvalnosti zlih ljudi. Molim te, uzmi od mene slobodu i mogućnost, da ti se zamjerim. Ako katkad iz slabosti posrnem, neka božanski tvoj pogled s mjesta uništi moje nesavršenstvo i ukloni poput vatre, koja sve stvari pretvara u vlastito svoje biće. Ja ti Bože moj, zahvaljujem na svim milostima, koje si mi iskazao, a najviše, što si mi dao da prođem kroz ognjenu peć patnji. O, kojim li ću te veseljem gledati na sudnjem danu, kada u tvojim rukama bude žezlo križa. Ti si se udostojao, da i meni kao dio dadeš taj dragocjeni križ, i ja se nadam, da ću i u nebu tebi biti slična, te ću gledati znamenja tvoje muke, gdje sjaje na preobraženom mom tijelu.
Transcript of Djelo Predanja - Mala Terezija
DJELO PREDANJA SAMOG SEBE
(Ovu je molitvu sastavila sv. Mala Terezija)
O moj Boe, blaena Sveta Trojice, vrue elim da te ljubim i da ti bude ljubljen. elim raditi na proslavi svete Crkve, na spaavanju dua koje su na ovom svijetu i izbavljenju dua koje trpe u istilitu. Ja traim cijelim srcem da potpuno vrim tvoju volju i da se dovinem do onoga stupnja slave, do kojega si ti meni namijenio u kraljevstvu svome. Jednom rijeju: ja teim za svetou. Ali i suvie osjeam svoju slabou i nemo - i zato se obraam k tebi, o moj Boe, s poniznom molbom: budi ti sam mojom svetou!
Poto si me toliko ljubio, da si mi dao jedinoroenoga Sina svoga, da mi bude Otkupiteljem i zarunikom, to je onda blago njegovih neizmjernih zasluga i moje blago. Puna sree i radosti prikazujem ti to blago, pa te molim, da ne gleda na mene drukije, nego oima preslatkoga Isusa, i da me trai u njegovu Srcu, koje je puno arke ljubavi.
Prikazujem ti takoer zasluge svih svetaca u nebu i na zemlji, njihova djela gorue ljubavi kao i ista djela svetih anela. Napokon rtvujem tebi, presveta Trojice, ljubav i zasluge preblaene Djevice, ljubljene moje majke. Njoj predajem svoj dar te je molim da ga ona izrui tebi.
Njezin je boanski Sin, priljubljeni moj zarunik, u danima svoga zemaljskog ivota, rekao nama: Sve, to budete molili Oca u ime moje, On e vam dati" (Iv 14,13). Ja znadem sigurno i stalno, da e usliati moje molbe. Znam, o moj Boe, to vie eli dati, to ti vie poveava i povisuje zahtjeve i elje.
Srce je moje prepuno neizmjernih elja, i ja s punim pouzdanjem dolazim, da te molim, da preuzme moju duu u svoje vlasnitvo. Ostani u meni kao u svetohranitu, i ne naputaj nikada vie malu svoju rtvu paljenicu.
O kako u te rado tjeiti radi nezahvalnosti zlih ljudi. Molim te, uzmi od mene slobodu i mogunost, da ti se zamjerim. Ako katkad iz slabosti posrnem, neka boanski tvoj pogled s mjesta uniti moje nesavrenstvo i ukloni poput vatre, koja sve stvari pretvara u vlastito svoje bie. Ja ti Boe moj, zahvaljujem na svim milostima, koje si mi iskazao, a najvie, to si mi dao da proem kroz ognjenu pe patnji. O, kojim li u te veseljem gledati na sudnjem danu, kada u tvojim rukama bude ezlo kria. Ti si se udostojao, da i meni kao dio dade taj dragocjeni kri, i ja se nadam, da u i u nebu tebi biti slina, te u gledati znamenja tvoje muke, gdje sjaje na preobraenom mom tijelu. Kad proe vrijeme zemaljskoga progonstva, nadam se da e mi biti dano, da tebe gledam i da te uivam u nebeskoj domovini. Ali ne nastojim oko toga zato da steknem zasluge za vjeni ivot, ve hou da se trudim jedino iz ljubavi prema tebi. Ne elim nita nego da tebe razveselim i da utjeim presveto tvoje Srce, pa da spasim due koje e te ljubiti dovijeka. Kada doe veer ovoga ivota, praznih u ruku doi preda te, jer te o Gospodine, molim da nipoto ne biljei moja dobra djela. Sva je naa pravednost u oima tvojim puna ljaga. Hou dakle da se zaodjenem u tvoju pravednost i da od tvoje ljubavi dobijem u posjed tebe samoga. Ja ne traim drugoga prijestolja, niti druge krune, ve jedino tebe, o ljubime moje due.
U tvojim je oima vrijeme upravo nita i jedan je jedini dan pred tobom kao tisuu godina. Ti me dakle prema tomu u jedan tren oka moe preobraziti tako da dostojno osvanem pred tobom.
Da dakle ivim u postojanoj ljubavi, prikazujem se tebi, kao rtva paljenica tvoje ljubavi pune milosra, pa te molim da me neprestano saie, i dade da se rijeka neizmjerne ljubavi i njenosti tvoga Srca prelijevaju u moju duu, i da na taj nain budem muenicom tvoje ljubavi, o Boe moj! Neka to muenitvo, poto me je dostojno pripravilo da osvanem pred tobom, bude napokon okrunjeno mojom smru, neka se dua moja raduje dovijeka to je zdruena s tobom, milosrdna moja ljubavi.
Ljubljeni miljenie moj, ja elim to svoje predanje tebi sa svakim kucajem srca nebrojeno puta ponoviti, dok se napokon ne smrai nakon ega u te moi osobno uvjeravati o svojoj ljubavi kroza svu vjenost.
[Ovu je posvetu napisala sama sv. Terezija od Djeteta Isusa na dan Presv. Trojsva, 9. lipnja 1895. Taj se spis naao nakon njezine smrti u knjizi Evanelja, koju je stalno nosila na svojim grudima]
